Oceanografija

Bosiljka Musta
Pomorski odjel
Sveuilite u Zadru

Oceanografija, takoer zvana oceanologija je
znanost o zemljinim oceanima i njihovim
meusobno povezanim ekosustavima te
kemijskim i fizikim procesima.

Bioloka oceanografija je znanost o oceanskim
biotima i njihovim ekolokim interakcijama;
Kemijska oceanografija je znanost o kemiji
oceana;
Geoloka oceanografija ili pomorska geologija
ukljuuje tektoniku ploa i ostale znanosti o
oceanskom dnu;
Meteoroloka oceanografija se bavi pitanjem
kako atmosfera i ocean meusobno djeluju
unutar hidrosfere;
Fizikalna oceanografija se bavi fizikalnim
obiljejima oceana (kao to su valovi, struje te
struktura temperature i slanoe).
Povijest oceanografije
Prva istraivanja oceana su bila ograniena na njegovu
povrinu i malobrojne biljne i ivotinjske vrste koje su
ribari vadili u svojim mreama

Bougainville i Cook izveli su opisali svoja istraivanja u
junom Pacifiku i u svojim su izvjetajima spomenuli i
mora koja su posjetili.

Prethodnicom oceanografskih istraivanja, odnosno
istraivanja otvorenih mora (high seas) moe se smatrati
putovanje HMS Beagle (Njukalo) (1831-1836) , na
kojem je Charles Darwin postavio znanstvene osnove
za istraivanje Zemljine povijesti (stvaranje vrsta
evolucijom), te promiljanjima o gibanju morskoga dna u
nastojanju da objasni stvaranje koraljnih otoka (atola).

Mauryjeva Fizikalna geografija mora iz 1855. je bio prvi
udbenik iz oceanografije.

Poeci oceanografije kao kvantitativne
znanosti zapravo su zapoeli 1872. kada
su Charles Wyville Thompson i John
Murray (oceanograf) krenuli u Challenger
ekspediciju (1872-76).








Ekspedicija se uputila se s ciljem da
odredi "uvjete u dubokom moru u svim
velikim oceanskim bazenima."
Na temelju te ekspedicije odreena je
opa morfologija dubokomorskog dna te
tipovi sedimenta koji ga pokrivaju.
Prola je 70 000 morskih milja u 4 godine
(1872-1876).
Obavljeno je 500 mjerenja dubine,
istraene su 362 postaje i uzeti uzorci s
morskog dna na 133 lokacije.
Challenger
Temeljni opis dubokomorskih sedimenata, njihovo
rasprostiranje i klasifikaciju postavio je John Murray(1841-
1914).
Postavio je temelje sedimentologiji dubokomorskog
dna i ocrtao temeljnu dihotomiju (razliitost) izmeu
plitkomorskih, elfnih sedimenata i dubokomorskih
taloina.
Istovremeno je unio zabludu da je duboko more vrlo
miran okoli, te da se pravi dubokomorski sedimenti ne
mogu nai nigdje na kopnu.
U narednih 70 godina nakon ekspedicije Challenger,
sakupljeno je malo novih geolokih i geofizikih
podataka o oceanskim dnima.
Veliku revoluciju u znanosti/geologiji donio je Harry H.
Hess (1906-1969), podmorniar, vanim, prekretnikim
radom History of Ocean Basins (1962), u kojem je
povezao gravitacijske anomalije, irenje hrptova I
subdukciju u suvislu cjelinu (nova paradigma).
Morsko je dno ve prilino izbueno!
Vrlo su aktualna istraivanja morskoga dna Arktika
(pretpostavlja da ima 25 % rezervi nafte i zemnog
plina)
1772. god. Lavoisier provodi prve ozbiljnije
analize morske vode i pokuava izdvojiti
pojedine sastojke.
1819. god. Marcet na temelju analize uzoraka
morske vode Arktika, Atlantika, Mediterana,
Baltika, Crnog, Bijelog i Kineskog mora
zakljuuje:sve svjetske morske vode sadre
iste makrokonstituente koji su u relativno
konstantnom meuodnosu, i pojedina se mora
razlikuju samo u totalnom iznosu njihovog
sadraja soli.
1925.god. Ekspedicija Meteor i 1929.god.
Ekspedicija Discovery II, nakon razvoja
fotometrijskih analiza, prva odreivanja
koncentracija hranjivih soli, utjecaj upwellinga
na koncentracije soli.


Istraivanja dna Jadranskog mora
1806 Morfologija i prva batimetrijska snimanja priobalja
1912 ekspedicija Najade i Cyclope.
Austrougarska i Talijanska zajednika
istraivanja sjevernog Jadrana (29 uzoraka
sedimenata).
1913, 1914 (1973) ekspedicijaVila Velebita (Kvarner, sj.
Jadran, takoer i uzorkovanje sedimenata)
1948 ekspedicija Hvar (srednji Jadran,sedimenti)
1962 Horizon, Nuovo San Pio (sedimentne jezgre, juni
Jadran).
Oceanografija
Ciljevi oceanografije

Potrebe ovjeanstva trae sve vee iskoritavanje mora
i podmorja. Sve to pred oceanografiju postavlja nove
zadatke:
usvajanje ekonominih procesa desalinizacije morske
vode kako bi se osigurale zalihe slatke vode,
upoznavanje biljnog i ivotinjskog svijeta mora radi
njihovog to racionalnijeg iskoritavanja kao izvora
hrane,
traenje i iskoritavanje izvora energije i nalazita
rudnoga blaga,
iskoritavanje energetskih potencijala mora (morskih
struja, valova i toplinske energije) i praenje kvalitete
morske vode te zatita od zagaenja.
Ocean (latinski oceanus; grcki , prema grkom
bogu mora i voda Oceanu), u uem smislu
jedinstvena, kontinuirana vodena masa golemih
dimenzija, u irem smislu ukupna vodena masa
mora na Zemlji koja pokriva skoro tri etvrtine
(71%) Zemljine povrine.
Ta globalna, meusobno povezana masa slane
vode, nazivana i Svjetskim oceanom, podijeljena
je kontinentima i otojima na sljedeih pet
cjelina: Tihi ocean, Atlantski ocean, Indijski
ocean, Juni ocean i Arktiki ocean.
Njihove slubene granice definirala je
Meunarodna hidrografska organizacija.
KLASIFIKACIJA MORA
Raspodjela mora i kopna utjee na gibanje,
hidroloke znaajke i klimu Zemlje.
Na sjevernoj polutci 155 mil km2 (61%) morskih
povrina i 100 mil km2 (39%) kopnenih povrina,
a na junoj 207 mil km2 (81%) morskih i 48 mil
km2 (19%) kopnenih povrina.
More na Zemlji je povezano i jedinstvena je
prirodna cjelina. Podjela mora na manje dijelove
posljedica je: razmjetaja kopna (kontinenti,
razliiti tipovi otoja) geografskih i geolokih
znaajki i biolokih uvjeta.
Klasifikacija morskih stanita
Klasifikacija na temelju topografije

Podjela na oceane i mora
Podjela na temelju profila (reljefa) morskog dna
Klasifikacija na temelju povrinske temperature

Klasifikacija na temelju batimetrije

Klasifikacija na temelju topografije
1. Podjela na oceane i mora


180 mil. km2
106 mil. km2

75 mil. km2

75 mil. km2
Ocean je ukupna vodena masa mora na
Zemlji koja pokriva skoro tri etvrtine
Zemljine povrine.

More ine vodene mase na povrini Zemlje
prosjeno jednakih fizikalnih i kemijskih
svojstava, koje su u meusobnoj vezi.

Dvije bitne znaajke razlikuju mora od
kopna:
1.Vea povezanost mora od kopna
2.Vea uniformnost ivotnih uvjeta
(temperatura, salinitet)
Klasifikacija na temelju topografije
1. Podjela na oceane i mora

- Rubna ili epikontinentalna mora
Sredozemna mora
Unutranja mora
Zatvorena mora
Rubna ili epikontinentalna mora
Epikontinentalna mora-plitka i pokrivaju dijelove kontinenata. Dno
im se sastoji od kontinentalne kore.
Sredozemna mora
Sredozemno more (Mediteran) dio svjetskog mora uvuen izmeu kontinenata
(Sredozemno more ili Euroazijsko-afriki Mediteran, Ameriki Mediteran,
Australazijski Mediteran).
Unutranja mora
Unutranje more dio svjetskog mora koji je dublje uvuen u kontinent, a s
otvorenim morem povezan je uskim tjesnacem ili s vie prolaza (Baltiko
more, Perzijsko-arapski zaljev, Hudsonov zaljev, Jadransko more)
Zatvorena mora
Zatvorena ili poluzatvorena mora podrazumijevaju zaljev, bazen ili more okrueno sa
dvije ili vie drava i spojeno sa drugim morem ili oceanom uskim prolazom.
Klasifikacija na temelju topografije

2. Podjela na temelju profila (reljefa)
morskog dna


Obalna linija (litoral, al)
Kontinentalna podina (elf)
Kontinentalni slaz
Abisalna ravnica
Kotline i jarci
PREGLED MORSKIH STANITA

Obalna linija

Kontinentalna podina
(elf)7% morskog dna; do
200 m dubine; prosjena
irina oko 70 km.

Kontinentalni slaz15%
morskog dna; do 1500-
2500 m dubine

Abisalna
ravnica78%
morskog dna (2/5
ukupne Zemljine
povrine); do
6000-7000 m
dubine

Kotline i
jarci do
najveih
dubina (11
km)

Kontinentalni slaz

Oceanske brazde izdiu se
2000-4000 m iznad dna, a
ponegdje sve do povrine gdje
formiraju otoke (npr. Island)

Dubokomorski jarci
OCEANOGRAFSKE KLASIFIKACIJE
MARINSKIH OKOLIA SEDIMENTACIJE
Riedel
(1963)
engleska
terminologija
njemaka
terminologija
hrvatski
nazivi
zona do koje
dopire morska
voda (prskanje,
visoki valovi)
SUPRALI-
TORAL
SUPRATIDAL SPRITZWASSE
RBEREICHT
NATPLIMNA
ZONA
najvia razina
plime
EULITORAL INTERTIDAL GLEICHZEI-
TENBEREICH
PLIMNA ZONA
najnia razina
oseke
SUBLITORAL SUBTIDAL UNTERWASSE
RBEREICH
POTPLIMNA
ZONA
donja granica
fotike zone
(100-200 m)
BATHYAL BATHYAL BATIAL
priblino 4000 m
(1500 5000 m)
ABYSSAL ABYSSAL ABISAL
>5000 m
HADAL HADAL HADAL
Klasifikacija na temelju povrinske
temperature


Polarna mora:uvijek <5oC
Subpolarna mora:uvijek <10oC;
najee <8oC
Umjerena mora: 8-23oC
Hladna umjerena mora: 8-18oC
Topla umjerena mora: 12-23oC;
kratkotrajno preko 25oC
Tropska mora -uvijek >23oC;
najee >25oC
Polarna mora

ANTARKTIKA

ANTIBOREALNA (Juna umjereno hladna)

JUNA UMJERENO TOPLA

TROPSKA

BOREALNA (Sjeverna umjereno hladna)

ARKTIKA
SJEVERNA UMJERENO TOPLA

Klasifikacija na temelju batimetrije
Porastom dubine bitno se mijenjaju tri
parametra: temperatura, svjetlost i tlak.
Razina svjetla moe posluiti kao
parametar za klasifikaciju pojedinih zona u
moru.
A) Fotika (trofogena) zona
1. Eufotika ili osvijetljena zona (do 200 m)
2. Disfotika (oligofotika) ili sumrana zona
(od 200 do 1000-1500 m)
B) Afotika (trofolitika) zona



Neritika i oceanska provincija obuhvaaju
dijelove vodene mase i morskog dna koje te
vodene mase prekrivaju


Neritika provincijasainjava je skup
epikontinentalnih mora (mora koja
prekrivaju kontinentalnu podinu ili elf);
obuhvaa 7% morske povrine



Oceanska provincijasainjavaju je
preostala mora koja prekrivaju morska dna
koja se proteu ispod kontinentalne
podine; obuhvaa 93% morske povrine
Vertikalna i horizontalna
struktura pelagikog podruja
Epipelagika zona u
neritikoj provinciji se
ponekad naziva i
neritopelagika

Poklapa se s eufotikom
zonom

Poklapa se s disfotikom
zonom
Pelagijal i bental


MORSKA VODA
Pelagiko podrujeobuhvaa slobodnu vodu
(vodeni stupac) ili puinu
Svi organizmi koji ive u vodenom stupcu zajednikim
se imenom nazivaju pelagijal ili pelagos
MORSKO DNO
Bentosko podrujeobuhvaa morsko dno
Svi organizmi koji ive na morskom dnu ili su o
njemu ovisni nazivaju se bental ili bentos


Tipovi morskog dna

Sediment materijal od kojega je izgraeno
morsko dno koji se sastoji od anorganskih i
organskih tvari, te porne vode (vode koja
ispunjava prostore izmeu estica sedimenta)

Sediment vodi porijeklo od troenja i erozije
stijena, aktivnosti organizama, vulkanskih
erupcija, te kemijski procesa u morskoj vodi


Podjela sedimenata prema teksturi
(veliini estica)

Wentworthova skala ukljuuje:

STIJENA: >2 mm
PIJESAK: 62m 1 mm
MULJ: 4 31 m
GLINA: <1.5 m
Kako nastaju sedimenti u moru?

Podjela sedimenata prema porijeklu
Sedimenti terigenog porijekla
Sedimenti organskog porijekla
Sedimenti halmirogenog porijekla
Sedimenti koji vode porijeklo od prvobitnog sastava Zemljine
kore

Podjela dna prema strukturi supstrata
vrsta (hridinasta) ili nepomina dna tvrdoa i
heterogenost
Ljuturna dna prijelazni oblik izmeu vrstih i
pominih dna
Pomina dna:

ljunkovita dna
Pjeskovita dna
Muljevita dna
iva dna