Cyan MagentaYellowBlack

Cyan MagentaYellowBlack
9799532011042
23
N
a obalu rijeke Piedre sjela sam i plakala. Le-
genda ka`e da se sve {to padne u ovu rijeku
li{}e, kukci, pti~ja pera pretvori u kamenje
njenog korita. O, kamo sre}e kad bih ja mogla i{~u-
pati svoje srce iz grudiju i baciti ga u bujicu, pa ne bi
bilo vi{e boli, ni ~e`nje, ni uspomena.
Na obalu rijeke Piedre sjela sam i plakala. Zima
je bila o{tra i osje}ala sam kako mi ledene suze klize
niz lice, da bi se potom pomije{ale s ledenom vodom
koja je protjecala predamnom. Negdje se ova rijeka
sjedinjuje s drugom, pa jo{ s nekom drugom, sve dok
se daleko od mojih o~iju i mog srca sve te vode
ne uliju u more.
Neka moje suze teku {to dalje, da moja ljubav ni-
kada ne sazna da sam jednog dana plakala za njim.
Neka samo teku {to dalje, pa }u jednom i zaboraviti
rijeku Piedru, samostan, crkvu u Pirenejima, maglu,
puteve kojima smo zajedno pro{li.
Zaboravit }u ceste, planine i poljane mojih snova
snova koji su bili moji, a ja ih nisam poznavala.
Ja se sje}am mog magi~nog trenutka, onog ~asa u
kojem jedno da ili jedno ne mo`e izmijeniti cijeli
na{ `ivot. ^ini se kao da je bilo tako davno, a ipak
pro{la je tek sedmica dana otkako sam ponovo pro-
na{la mog voljenog i izgubila ga.
Na obali rijeke Piedre napisah ovu pri~u. Ruke su
mi se ledile, noge trnule od polo`aja u kojem sam sje-
dila, a ja sam ~eznula za odmorom.
Poku{aj `ivjeti. Sje}anja su za starije rekao je
on.
Mo`da nas ljubav postara prije vremena i pomla-
di kad je mladost ve} iza nas.
Ali kako se ne sje}ati tih trenutaka? Zato sam i
pisala, da bih tugu pretvorila u ~e`nju, a samo}u u us-
pomene. Da bih, nakon {to je ispri~am sama sebi, mo-
gla zavitlati ovu pri~u u rijeku tako mi je savjetova-
la `ena koja mi je pru`ila uto~i{te. Tada }e podsje-
}am se rije~i jedne svetice voda izbrisati {to je va-
tra ispisala.
Sve su ljubavne pri~e jednake.
Zajedno smo proveli djetinjstvo i ranu mladost.
On je oti{ao, kao {to svi mladi}i odlaze iz malih gra-
dova. Rekao je da ide upoznati svijet, da njegovi sno-
vi se`u dalje nego {to se`u polja oko Sorije.
Nekoliko godina nisam imala vijesti od njega. Tu
i tamo bih primila poneko pismo, ali to je bilo sve
jer on se nikada nije vratio {umama i ulicama na{eg
djetinjstva.
Kad sam zavr{ila {kolu, preselila sam se u Zara-
gozu i otkrila da je on imao pravo. Soria je mali
grad, a ~ak je i jedini doma}i poznati pjesnik jednom
rekao: ceste slu`e da se otputuje. Upisala sam se na
fakultet i na{la mladi}a. Po~ela sam u~iti za jedan ja-
vni natje~aj koji se nikako nije objavljivao. Radila sam
kao prodava~ica, otplatila studije, bila odbijena na
javnom natje~aju, napustila mladi}a.
U me|uvremenu, njegova su pisma po~ela ~e{}e
24
25
stizati i, kako su na njima bile marke iz razli~itih ze-
malja, osje}ala sam zavist. On je bio stariji prijatelj
koji je sve znao, proputovao cijeli svijet, pu{tao da
mu rastu krila dok sam ja poku{avala pustiti korije-
nje.
Sve ~e{}e, njegova su pisma govorila o Bogu i sti-
zala su uvijek iz jednog te istog mjesta u Francuskoj.
U jednom od njih iskazao je `elju da u|e u neko sje-
meni{te i svoj `ivot posveti molitvi. Ja sam mu otpi-
sala, mole}i ga da malo pri~eka, da jo{ malo pro`ivi
svoju slobodu prije nego {to se obve`e na ne{to tako
ozbiljno.
Pro~itav{i svoje pismo, odlu~ila sam ga razderati:
tko sam ja da pri~am o slobodi ili obvezama? On je
znao o tim stvarima, a ne ja.
Jednog dana saznah da dr`i neka predavanja. Iz-
nenadila sam se, jer je bio premlad da bi ne{to pou~a-
vao. Me|utim, prije dvije sedmice bio mi je poslao pi-
samce, napisav{i da }e predavati jednoj maloj skupi-
ni u Madridu, i inzistirao je na mom dolasku.
Putovala sam ~etiri sata, od Zaragoze do Madri-
da, jer sam ga `eljela ponovo vidjeti. @eljela sam ga
slu{ati. @eljela sam sjesti s njim u neki bar, prisje}ati
se vremena kada smo se zajedno igrali i mislili da je
svijet prevelik da bi ga se moglo obi}i.
SUBOTA, 4. PROSINCA 1993.
29
M
jesto gdje se odr`avalo predavanje izgledalo
je reprezentativnije nego {to sam ja to za-
mi{ljala, i bilo je vi{e ljudi nego {to sam o~e-
kivala. Nije mi zapravo bilo sasvim jasno {to }e se tu
zbivati.
Tko zna, mo`da je postao slavan, pomislih. Ni-
{ta mi nije napisao u svojim pismima. Po`eljela sam
popri~ati s prisutnim ljudima, pitati {to tamo rade, ali
nisam imala hrabrosti.
Ostala sam iznena|ena vidjev{i ga kako ulazi. Iz-
gledao je druga~ije nego dje~ak kojeg sam poznavala
ali naravno, tijekom jedanaest godina ljudi se mi-
jenjaju. Bio je ljep{i i o~i su mu blistale.
Vra}a nam {to je bilo na{e re~e neka `ena po-
red mene.
Izjava je bila ~udna.
[to to vra}a? zapitah.
Ono {to nam je oduzeto. Vjeru.
Ne, on nam ni{ta ne vra}a re~e mla|a `ena,
koja mi je sjedila zdesna. Ne mogu nam vratiti ono
{to nam ve} pripada.
A {to vi onda radite ovdje? upita uzrujano pr-
va `ena.
Ho}u ga slu{ati. Ho}u vidjeti kako razmi{ljaju,
jer jednom su nas ve} i spaljivali, pa bi mogli po`elje-
ti jo{.
On je usamljeni glas re~e `ena. ^ini {to mo-
`e.
Djevojka se ironi~no osmjehnula i okrenula pre-
ma naprijed, okon~av{i razgovor.
Za sjemeni{tarca, to je hrabrost nastavi `ena,
ovaj put gledaju}i u mene s o~ekivanjem podr{ke.
Ja nisam ni{ta razumjela; {utjela sam i `ena je
odustala. Djevojka do mene mi je namignula kao da
sam joj ja saveznica.
No ja sam {utjela iz drugog razloga. Mislila sam
na ono {to je `ena upravo kazala.
Sjemeni{tarac.
To nije mogu}e. Bio bi me obavijestio.
Po~eo je govoriti, a ja se nisam uspijevala usre-
doto~iti. Trebala sam se ljep{e obu}i, mislila sam, a
da ni sama nisam znala razlog tolikoj zabrinutosti.
On me bio opazio me|u slu{ateljstvom i ja sam
poku{avala pogoditi njegove misli: kako bih trebala
izgledati? U ~emu bi se osamnaestogodi{nja djevojka
trebala razlikovati od `ene od dvadeset i devet ljeta?
Njegov glas je bio isti. Me|utim, njegove su rije~i
bile bitno druga~ije.
30
Cyan MagentaYellowBlack
Cyan MagentaYellowBlack
9799532011042