TEMA : MEDIJACIJA KAO INSTRUMENT MIRNOG RJEAVANJA SPOROVA

ISTRAIVAKI RAD IZ METODOLOGIJE DRUTVENIH I PRAVNIH ISTRAIVANJA

1


1. UVODNA RAZMATRANJA


Medijacija se prvi put pojavljuje jo u antiko doba, a spomenuta je i Justinijanovim
Digestama objavljenim 533. godine. Tokom druge polovice 20-tog stoljea medijacija
postaje formalizovan i iroko primjenjivan pristup rjeavanja sukoba u mnogim
zemljama. Posljednjih godina u Bosni i Hercegovini takoer raste ovaj oblik rjeavanja
sporova, za to je zasluno i donoenje odgovarajue zakonske regulative. Bosna i
Hercegovina pridruila se krugu zemalja koje su jedinstvenim zakonom uredile materiju
rjeavanja sporova medijacijom. Time je priznala vanost alternativnog rjeavanja
sporova za primjereno i djelotvorno funkcioniranje nacionalnih
mehanizama pruanja pravne zatite. Zakon o postupku medijacije dao je na naelno
prihvatljiv nain, uz tek poneka odstupanja, odgovor na temeljna pitanja kojima se bave
suvremena medijacijska zakonodavstva. Premda u svojim odredbama uglavnom
orijentiran na tzv. pridruenu sudsku medijaciju (medijaciju uz sudski postupak i
medijaciju po upuivanju suda), on ureuje i opa pitanja vana za provoenje svakog
postupka medijacije.

Postupak medijacije je neformalnog karaktera, te zavisi od predmeta i drugih obiljeja
spora. Ali ipak postoje osnovni principi medijacije koji su propisani zakonom, a to su
dobrovoljnost, povjerljivost, neutralnost medijatora i jednakost stranaka.
Dobrovoljnost znai da strane u sporu pokreu postupak medijacije svojom voljom, tj.
bez prinude odluuju da uestvuju u procesu. Stranke zajedniki biraju medijatora s liste
medijatora koje utvruje Udruenje medijatora. Ako se stranke ne mogu dogovoriti oko
izbora medijatora, medijatora imenuje Udruenje medijatora.
Postupak medijacije je povjerljive prirode, to znai da se izjave stranaka iznesene u
postupku medijacije ne mogu bez odobrenja stranaka koristiti kao dokaz u bilo kojem
drugom postupku.

Kako je ve spomenuto medijator je neutralana osoba, koja posreduje bez ikakvih
predrasuda u pogledu stranaka i predmeta spora. Stranke u postupku medijacije imaju
jednaka prava.







2



2. METODOLOGIJA ISTRAIVANJA

2.1 Definisanje predmeta istraivanja

Medijacija je postupak rjeavanja sporova u kojem trea neutralna strana medijator
pomae strankama da postignu obostrano zadovoljavajue rjeenje spora. Termin
medijacija potie od latinske rijei medius, to znai nepristrasan, neutralan ili onaj
koji ide srednjim putem. Postupci medijacije poivaju na pronalanju rjeenja
prihvatljivog za sve strane koje se usmjerava prema interesima sukobljenih strana.
Polazno stajalite je da e konflikti biti rijeeni lake i uz manje odricanja ako se u prvi
plan stave interesi sukobljenih strana.
Uloga medijatora je da pomae strankama u pregovaranju, tako to e vjetinom
postavljanja pitanja i usmjeravanja stranaka na razgovore o razliitim aspektima
njihovog spora, uspostaviti dijalog, sasluanje i razumijevanje meusobnih interesa, to
ce rezultirati veom mogunou njegovog rjeenja. Stranke u sporu najee imaju
razliito vienje spora i postavile su sebi razliite, nerijetko suprostavljene ciljeve, kao i
za sebe idealna rjeenja vlastitog problema. U predlaganju samog postupka medijacije
neosporan je znaaj sudija i drugih radnika suda koji nerijetko informiu i upuuju
stranke u postupak medijacije. Dugorono, kada se razvije kultura mirnog i rjeavanja
sporova, stranke e prvo pokuati postupak medijacije, a tek ako u njemu ne uspiju
potraie sudsku zatitu. Moe se oekivati da e tada, kao i u drugim zemljama mnogi
sporovi biti rijeeni prije suda, te da e do sudija dolaziti mnogo manji broj predmeta
nego danas.
Kako bi medijacija poluila pozitivan rezultat koji se od nje oekuje, nuno je da se njen
postupak dosljedno provodi prema propisanim fazama, te s tim u vezi se razlikuju:
1) PREMEDIJACIJA
- Informisanje stranaka o mogunosti medijacije (sud, Udruenje medijatora ili same
stranke);
- Administrativna priprema, pribavljanje osnovnih informacija o sporu, kontakt podataka
stranke i sl. (Udruenje medijatora);
- Izbor medijatora (stranke i Udruenje medijatora);
- Preliminarni kontakt medijatora sa strankama (izabrani medijator);
- Potpisivanje ugovora o medijaciji (medijator i stranke);
- Upoznavanje stranaka sa procesom i ustanovljavanje osnovnih pravila u procesu
3

medijacije (medijator);
- Efektivno orijentisati proces medijacije (medijator);
- Odrediti vrijeme, mjesto i uesnike (medijator i stranke);
- Odrediti potrebne informacije za sastanak medijacje (medijator i stranke);
- Ostvariti povjerenje u proces i u ulogu tree neutralne strane (medijator);
- Pripremiti mjesto odravanja procesa medijacije i medijacijskog sastanka (Udruenje
medijatora i medijator);
- Avansna uplata dijela trokova (stranke).
2) MEDIJACIJSKI SASTANAK
A) PREDSTAVLJANJE:
- Predstavljanje uesnika, uspostavljanje prijateljske atmosfere, davanje pozitivnog tona
sastanku;
- Uspostavljanje saglasnosti osnovnih pravila, potpisivanje ugovora o medijaciji,
provjeravanje vremenskih okvira;
- Razjanjenje uloga u procesu i smjernica u ponaanju;
- Ustanovljavanje autoriteta u sluaju krenja dogovorenih pravila ponaanja;
- Opis procesa;
- Obezbijediti obostrani pristanak za razmatranje opcija te demonstrirati fleksibilnost;
- Razjasniti upotrebu odvojenog razgovora sa jednom od stranaka, kao i pravila o
povjerljivosti informacija;
- Dati prostora eventualnim pitanjima.

B) IDENTIFIKOVANJE PROBLEMA / USTANOVLJAVANJE PLANA RADA:
- Uvodne izjave svake stranke odreuju sporna pitanja;
- Odreivanje i sporazum u vezi s problemom i kljunim pitanjem;
- Iznoenje gledita svake stranke uz razumijevanje;
- Neutralno ureenje i uokvirivanje pitanja;
- Sporazum o redoslijedu i o pitanjima za diskusiju.
C) DISKUSIJA / ODREIVANJE INTERESA:
- Razmjena informacija uz osiguravanje razumijevanja;
- Istraivanje interesa esencijalnih, proceduralnih i psiholokih;
- Traenje objektivnog kriterija;
- Obeshrabrivanje principijelno oprenih stavova;
- Potpomoni proces pronalaenja zajednikih stavova;
- Odreivanje taaka sporazuma i preklapajuih interesa;
- Odravanje mirne atmosfere i razvoja;
- Izgradnja empatije (suosjeanja) i upravljanje emocionalnom klimom u procesu.
D) RAZVIJANJE I PROCJENA OPCIJA ZA SPORAZUM:
- Razvijanje opcija;
- Preispitivanje pretpostavki;
4

- Konkretiziranje i izgradnja taaka sporazuma;
- Odvojeni razgovor s jednom od stranaka;
- Razvoj preklapajuih interesa;
- Procjenjivanje najboljeg a zatim i loeg alternativnog pregovarakog sporazuma,
analiziranje rizika i finansijskih i drugih prednosti;
- Testiranje opcija koristei objektivne kriterije do kojih su stranke same dole;
- Provjera realnosti i praktinosti.
E) PRIJEDLOZI I SPORAZUMI:
- Razjasniti dostignute sporazume kako bi se izbjegla eventualna dvosmislenost;
- Dogovoriti proceduru i korake implementacije sporazuma;
- Dokumentovanje sporazuma;
- Obaveze stranaka o izvjetavanju suda (ako je u toku sudski postupak) o ishodu
medijacije;
- Izmirenje preostalih trokova postupka.
3) OBAVJETAVANJE SUDA
( vai samo za sporove u kojima je u toku sudski postupak)
- Stranke su dune obavijestiti sud o ishodu medijacije dostavljanjem primjerka
sporazuma, a ukoliko ele, tu obavezu mogu u sporazumu prenijeti na Udruenje
medijatora;
- Udruenje obavjetava sud o ishodu postupka medijacije dostavljanjem obavijesti o
ishodu medijacije (medijacija zavrila sporazumom ili prekinuta bez sporazuma) .
Medijacija polazi od stanovita da bez obzira na suprostavljene pozicije i emotivni naboj
stranaka, sporove treba posmatrati kao izazov. Sporovi su svakodnevne situacije, koje
nam alju signale, da ljudi koji su u njih ukljueni nisu zadovoljni stanjem ili meusobnim
odnosima i da ele promjenu transformaciju spornog odnosa. Ako stranke uspiju
konfliktne situacije posmatrati kao izazov iz kojeg treba da proizau novi odnosi i stanja,
lake e ih i rjeavati. Ovaj transformativni karakter medijacije je jedna od njenih
najveih prednosti, jer stranke koje su donijele odluku o rjeenju svog problema na
obostrano zadovoljstvo, uspostavljaju novi, trajniji, povoljniji odnos, koji poiva na
zdravim, a samim tim i vrim odnosima.

2.2 Odreivanje ciljeva istraivanja
Informacije s kojima smo dolazili u dodir prilikom pisanja ovog rada imaju za cilj da
podignu svijest o svim prednostima medijacije koje su za stranke u sporu uistinu brojne,
i prvenstveno se ogledaju u sljedeem:
- uspostavljanju pozitivnog okruenja za rad;
- fokusiranju na pitanjima koja su strankama vana;
- otvaranju mogunosti da stranke iskau svoja miljenja, sasluaju jedna drugu i razviju
5

razumijevanje;
- otvaranju prostora za kreativna i realna rjeenja;
- stvaranju mogunosti da stranke spoznaju kako razlike, tako i zajednike interese;
- usmjerena je na budunost i ka stvaranju trajnih rjeenja.
Cilj medijacije, koji nastojimo pribliiti kroz na rad, dakle, nije da se utvrdi koja je
stranka u pravu u svom vienju spora ili da se utvrdi opravdanost njenih zahtjeva i da se
na osnovu toga donese odluka, ve da omogui strankama postavljanje novog
zajednikog okvira problema zajednikog izazova, koji ukljuuje interese i potrebe
obje strane, iz kojeg e potencijalno proizai i konaan obostrano zadovoljavajui
odgovor. Parnienjem stranke e nastojati dokazati koja od njih je u pravu, zaotravati
svoje pozicije i odnose i vjerovatno e samo jedna biti zadovoljna odlukom suda kojom
se rjeava spor. U medijaciji stranke razmatraju sve aspekte spornog odnosa, a
medijator e pomoi u uspostavljanju pozitivne atmosfere, dvosmjerne komunikacije,
sasluanja, razumijevanja i empatije, te pomoi strankama u pronalaenju i analizi
realnih opcija koje mogu zadovoljiti njihove interese. Sporazumi utemeljeni na
interesima graana imaju znatno veu vjerovatnou da budu potovani i provedeni u
praksi, a stranke nose osjeaj odgovornosti za ono to su same dogovorile. Iz
navedenog se moe zakljuiti da u medijaciji, centralnu ulogu , u pogledu iznalaenja
rjeenja imaju zapravo same stranke.













6



2.3 Postavljanje hipoteze i izvoenje posljedica predvianja iz hipoteze

2.3.1 Hipoteza

Medijacija kao postupak u kojem je u prvom planu stranka, doprinosi da se grade i
unaprjeuju narueni odnosi uz mnogo bri i jeftiniji postupak od drugih naina
rjeavanja sporova.

2.3.2 Izvoenje posljedica predvianja iz hipoteze

Sudski postupak je u sutini konflikt izmeu dvije suprostavljene strane, sudija
presuuje u korist jedne strane, a na tetu druge. Dok je sutina medijacije da se sukob
izmeu dvije suprostavljene strane od kojih na kraju pobjeuje uvijek jedna zamijene
konstruktivnim dijalogom na kraju kojeg obje strane izlaze kao pobjednici.
Sa stanovita stranaka medijacija prua brojne prednosti u odnosu na sudsko
rjeavanje sporova. Prije svega, same stranke su te koje predlau rjeenje, tako da su
vee anse za postizanjem obostrano prihvatljivog rjeenja, to u zavrnici i poveava
opredjeljenost za provoenje sporazuma.
Pored toga to stranke same dolaze do rjeenja, medijacija im omoguava da ostanu u
dobrim odnosima, te da u budunosti nastave kontakte i saradnju. Informacije iznesene
u postupku medijacije su povjerljive.
Medijacija je brz, efikasan i samim tim jeftiniji nain rjeavanja sporova u odnosu na
sudske i upravne postupke. Sporazum o nagodbi potpisan na medijaciji ima snagu
izvrne isprave. to znai da ako ne doe do dobrovoljnog izvrenja sporazuma,
stranke izvrenje mogu traiti od suda.


2.4 Odreivanje metoda, tehnika i instrumenata istraivanja

Metod (gr. Methos put, traenje)
Metoda oznaava nain istraivanja stvarnosti, odnosno predmeta koji se prouava,
radi sticanja to istinitijeg saznanja. Metod je sistem pravila djelovanja, ophoenja
istraivaa u odnosu na objekat koji se prouava. Nauni metod je metod smjelih i
domiljatih pretpostavki i otrih pokuaja njegovog opovrgavanja. U najirem smislu
metod sadri: postupak koji oznaava aktivnost koju treba provesti da bi se dolo do
saznanja o predmetu; znanje o samom predmetu; sredstvo to podrazumieva konkretna
sredstva, radnje i instrumente za prouavanje predmeta. S tim u vezi navodimo koje
metode i tehnike istrazivanja smo primjenjivali u naem radu.


7


2.4.1. Metode istraivanja

U ovom istraivakom radu koriteno je est metoda istraivanja. To su :
Deduktivni metod ;
Metoda analize ;
Metoda sinteze ;
Aksiomatski metod te
Historijsko pravni metod ;


Deduktivna metoda je suprotna metodu indukcije i podrazumijeva spoznavanje
posebnog i pojedinanog na temelju znanja o opim stavovima.
Kod ove metode zakljuivanje se izvodi od opeg ka pojedinanom. Polazne take
dedukcije su :
zakon,
opa istina ili
princip iz kojeg izvodimo partikularne istine.

Metoda analize je misaono, teorijsko i praktino rastavljanje svakog sloenog predmeta
spoznaje na njegove initelje ili sastavne dijelove, momente ili aspekte, rastavljanje
opeg na posebno, cjeline na dijelove, a njen krajnji cilj je objanjavanje cjeline, cijelog
sistema.
Metoda sinteze je takva metoda u kojoj stvarnost i pojave u njoj objanjava logikom
spajanja, objedinjavanjem jednostranih predmeta i pojava u sloene i jo sloenije.
Dokazivanje se moe definisati kao izvoenje istinitosti jednog stava na osnovu
istinitosti nekog drugog ili drugih stavova za koje se zna da su istiniti ili barem
vjerovatno istiniti.

Aksiomatski metod ovaj metod se bazira na utvrivanju stavova ija je istinitost
nesporna, notorna, samooevidna za svakog. Npr. Pacta sunt servanda.

Historijsko pravni metod ispituje konkretne pojedinane dogaaje date u vremenu i
prostoru, izdvojene od ostalih pokuavajui da ih kao takve objasni konkretnim
okolnostima.



8



2.4.2 Tehnike istraivanja

Tehnike istraivanja su osnovno sredstvo u prikupljanju i interpretaciji podataka o
drutvu i pojavama u njemu. Pod tehnikom istraivanja podrazumjevamo: posmatranje,
intervju, anketu, upitnik, eksperiment i analizu sadraja.

Intervju je najraireniji instrument istraivanja. Sastoji se od niza usmenih ili pismenih
pitanja koja istraiva postavlja ispitaniku. Uspjeh zavisi od sposobnosti i umjea
ispitivaa. Postupak prikupljanja injenica se moe podjeliti u dvije grupe koje
sainjavaju :
instrumenti kojima se prikupljaju injenice i podaci koji su nastali prije
nezavisno od istraivanja
podaci koji se prikupljaju i selektuju nakon provedenog istraivanja.
Ta dva izvora se kombinuju, uporeuju i kvantificiraju i ine istraivaku cjelinu.
.

Analiza sadraja je skup instrumenata ijiom se upotrebom eli dobiti tanija slika,
odnosno objektivni i sistematini podaci o pojavama i procesima koji se ele analizirati u
drutvu. Analiza sadraja je preteno opisana i putem nje se uspostavlja sistemska
analiza odreene pojave ili dogaaja. Najvie se primjenjuje u ispitivanju politike
propagande.
Propaganda se moe analizirati na dva nivoa:
ispitivanje njenih pojava tj. trajnih ciljeva dublje povezanih sa
osnovnim ideolokim stajalitima pojedinih pokreta i organizacija.
ispitvanje neposrednih propagandnih ciljeva i njihovih efekata.


Sluei se gore navedenim tehnikama istraivanja, intervju i analiza sadraja, uspjeli
smo kroz ovaj rad izloiti prikupljene i provjerene informacije, te podrobno objasniti
znaaj medijacije koji iz njih proizilazi.













9


3. REZULTATI NAEG ISTRAIVANJA


U Sjevernoj Americi i u Zapadnoj Europi medijacijski servisi su uhodani i prepoznati u
lokalnim zajednicama kao institucije koje mogu pomoi graanima i institucijama da
dogovorom rijee svoje sporove. Medijacija u Bosni i Hercegovini se prvi put pojavila
pod dva pilot projekta u opinskim sudovima Banja Luka i Sarajevo, a objavljivanjem
imena medijatora u slubenim novinama 2007. godine zvanino poinje njihov rad.
Stoga, moemo rei da je postupak medijacije novi nain rijeavanja sporova u Bosni i
Hercegovini. Iako nam mogu pomoi iskustva iz drugih zemalja, postupak medijacije se
mora svakako prilagoditi prilikama i potrebama u naoj zemlji, a graane upoznati sa
prednostima medijacije.

Medijacijski postupak prua priliku svakoj strani u sukobu da neposredno od druge
strane uje koje potrebe i interesi stoje iza zahtjeva drugih strana. Tako strane poinju
razmiljati o vie opcija koje mogu zadovoljiti njihove potrebe i interese. Stranke se u
procesu medijacije osjeaju ravnopravnima i donose bolje prosudbe, a to su pokazala i
iskustva iz pilot projekata.
Kako kae Paa Softi, sutkinja Opinskog suda u Tuzli: Medijacija je postupak koji se
sklapa sporazumom, kratko i vrlo je bitno naglasiti da iz postupka obje strane izlaze
zadovoljni rjeenjem

Prema miljenju direktora Udruenja medijatora u BiH Aleksandra ivanovia
najpozitivnija strana medijacije je injenica da stranke dobrovoljno ispunjavaju obaveze
koje dogovore u postupku medijacije. Razlog dobrovoljnog izvravanja obaveza je
zajedniki pronalazak rjeenja koje je njima realno prihvatljivo, kae ivanovi.
Takoer nije zanemariva injenica da jedan postupak medijacije kota oko 180 KM, to
predstavlja jo jednu olakicu strankama. Stranke ukoliko se odlue na rijeavanje
spora putem medijacije bez angamana na sudu mogu utedjeti sudske takse, naknade
za advokate i vrijeme.

Medijacija je jednako velika olakica i radu sudova, koji su optereeni brojnim
predmetima, koji ekaju na rjeavanje. S predmetima koji podlijeu medijaciji i pod
pretpostavkom da medijacija bude uspjena optereenje sudaca bi se smanjilo za 50 %.
Sve ime se moe reducirati optereenje sudaca doprinosi efikasnosti rada sudova.
Kako se advokati, suci, privredni sektor i ira javnost budu vie upoznavali s
medijacijom, tako e i sam proces medijacije biti mnogo bri i efikasniji.

Uinkovitost medijacije obrazloena je Istraivanjem u oblasti medijacije u okviru Pilota,
gdje je 60,14% ispitanika smatralo da je medijacija vrlo prikladna, a daljnjih 31,08% da
je ona uneto prikladan nain za rjeavanje njihovih sporova. 54% je bilo potpuno
zadovoljno ishodom medijacije, a daljnjih 29% je bilo uglavnom zadovoljno. U odgovoru
na pitanje kako je medijacija promijenila njihovo razmiljanje o drugoj stranci, 34% ih je
bilo vrlo pozitivno, a daljnjih 35% je bilo pozitivno. 24% posto je smatralo da su
10

sporazumi bilo pravini bilo potpuno pravini. Uz vjetije medijatore i veu
obavijetenost i pripremu stranaka, te cifre e se jo vie poveati.
Kako kae Ljiljana Staji, advokat medijator: Smatram da bi 'edukovanje' graanstva
o prednostima medijacije putem razliitih medija: tampa (prigodan tekst i uspjean
primjer), radio (intervju, dingl), televizija (spot, vizuelni ili tekstualni), internet (isticanje
u sklopu postojeih prezentacija), bitno utjecalo na graanstvo i omoguilo vee
angaovanje advokata. Jeftinije i bre su kljune rijei za rjeavanje sporova putem
medijacije, to bi predstavljalo veoma stimulativan faktor u prilino iscrpljenom
ekonomskom okruenju i graani bi traili da ih zastupaju advokati koji bi spor sa
drugom stranom pokuali rijeiti na takav nain.

Jedan od koraka kojim bi se znatno olakalo koritenje medijacije prije i van suda je
ugraivanje klauzule o medijaciji u standardne ugovore, a osobito u komercijalne i
graanske ugovore u Bosni i Hercegovini.

U biti, klauzula bi:
Olakala primjenu medijacije prije i van suda,
Omoguila pristup pravdi fizikim i pravnim licima u BiH kroz rad Udruenja medijatora
u BiH,
Poveala stupanj povjerenja i olakala ekonomske transakcije izmeu domaih i
stranih subjekata,
Osigurala strankama kontrolu nad koracima koje treba preuzeti u rjeavanju moguih
problema iz ugovora,
Omoguila rano i jeftino rjeavanje problema,
Ouvala uzajamne odnose stranaka, za koje statistike tvrde da postaju bolje ak i u
sluajevima u kojima stranke ne dou do konanog rjeenja na medijaciji

Primjena klauzule o medijaciji, generalno posmatrano, skoro da i ne postoji u BiH.
Samo nekoliko privrednih subjekata trenutno unosi klauzule o medijaciji u svoje
ugovore. Takoer je poznato da advokati u BiH nisu razvili praksu unoenja klauzule o
medijaciji u ugovore koje sastavljaju.
Treba uiniti napore da se klauzula o medijaciju unese u najvei broj komercijalnih,
graanskih i individualnih ugovora iz radnih odnosa.













11



3.1 Oekivani doprinos istraivakog rada


Imajui u vidu sve iznesene injenice o medijaciji kao postupku u kojem trea neutralna
osoba (medijator) pomae strankama u nastojanju da postignu obostrano prihvatljivo
rijeenje spora, ovaj rad bi mogao posluiti kao podloga za podizanje svijesti o samom
znaaju i svim pogodnostima koje medijacija prua.
Naravno, svi prisutni nedostaci u smislu da se ona ne moe primjeniti onda kada jedna
strana ne eli da uestvuje, kada jedna strana pobjedom na sudu moe vie profitirati,
kada su meu stranama u sukobu izraena velike razlike u vrijednostima i drugim
slinim situacijama, su umnogome zanemarive.
Ipak u naem zakonodavstvu je izbjegnut jedan od velikih nedostataka medijacije,
naime lanom 25 Zakon o postupku medijacije je propisano da sporazum o nagodbi
ima snagu izvrne isprave. to znai da ako ne doe do dobrovoljnog izvrenja
sporazuma, stranke izvrenje mogu traiti od suda.

Medijacija kao takva, ostavlja prostora za dogovor, sporazum i razmatranje svake
mogunosti a sve u cilju postizanja obostranog zadovoljstva stranaka. U prilog tome
govore i sve navedene prednosti medijacije:

- uspostavljanju pozitivnog okruenja za rad;
- fokusiranju na pitanjima koja su strankama vana;
- otvaranju mogunosti da stranke iskau svoja miljenja, sasluaju jedna drugu i razviju
razumijevanje;
- otvaranju prostora za kreativna i realna rjeenja;
- stvaranju mogunosti da stranke spoznaju kako razlike, tako i zajednike interese;
- usmjerena je na budunost i ka stvaranju trajnih rjeenja.
Ono na to takoer elimo ukazati je da je rjeenje u medijaciji obostrano prihvatljivo,
to poveava oprijedijeljenost stranaka da potuju i provedu sporazum. Dosadanja
iskustva su pokazala da izmeu 60 80% predmeta koji dou na medijaciju bude
zavreno sporazumom stranaka. Medijacija moe otvoriti ili unaprijediti postojeu
saradnju zasnovanu na novim temeljima, a postupak se provodi u roku od nekoliko
dana do nekoliko sedmica. Sami trokovi postupka mogu biti znatno manji u odnosu na
druge vidove rjeavanja sporova, a pri tome stranke snose trokove na jednake
dijelove, a mogu se dogovoriti i drugaije.


12



ZAKLJUAK


Na osnovu svih podataka koji su saeti u ovom radu, moe se zakljuiti da je medijacija
kao instrument mirnog rjeavanja sporova jako efikasan nain, koji nije samo
olakavajui za sukobljene stranke, nego i olakava rad sudova, a time doprinosi
njihovoj efikasnosti. Ukoliko se medijacija, kao proces rjeavanja sporova, bude vie
propagirala, unaprijeivala i sprovodila u Bosni i Hercegovini, time e i pravosue biti
bolje.
Medijacija je proces koji omoguava ne samo brzo i efikasno rjeavanje sporova, nego
to je jako bitno u prvi plan stavlja sukobljene strane. Stranke u sporazumima
postignutima medijacijom se esto razilaze u dobrim odnosima, ime se odnosi
nastavljaju nedirnuti ili ak i unaprijedjeni, uz bolje razumijevanje interesa i perspektiva
onoga drugoga.
Jedan manje opipljiv faktor je mnogo vei osjeaj ugodnosti prilikom odlaska u Centar
za medijaciju umjesto na sud. Temeljni element medijacije je spremnost medijatora i
druge stranke da sasluaju perspektivu stranke koja govori, za razliku od prilino
hladne, birokratske i esto neobzirne atmosfere suda. Osim toga, iskustva stranaka pri
procesu medijacije pokazala su veliko povjerenje u neutralnost medijatora. A to je jako
bitno za jednu kulturu gdje obino postoji tendencija smatranja da organi vlasti
favorizuju jednu stranku.
Ono to moemo na kraju zakljuiti iz ovog istraivanja je da je medijacija jako poeljan
proces i takoe iskazati nae nade da e biti sve zastupljenija u naoj zemlji, a graani
sve upoznatiji sa tim nainom rjeavanja sporova.







13

LITERATURA

1. Buzanin Obren, ivanovi Aleksandar, Alternativno rjeavanje sporova medijacija i
arbitraa, Sarajevo, 2009. godine
2. Dasovi Markovi Vesna, Rust Kendel; Uvoenje medijacije u Osnovni sud Banja Luka; Evaluacijski
izvjetaj Program Alternativno rjeavanje sporovau Bosni i Hercegovini, septembar 2004
3. Udruenje medijatora u Bosni i Hercegovini, Od spora do dogovora; Evaluacija dvije godine
redovne primjene medijacije u Bosni i Hercegovini; septembar 2009.
4. Udruenje medijatora u Bosni i Hercegovini; Vodi kroz medijaciju u Bosni i Hercegovini
5. Zakon o medijaciji u Bosni i Hercegovini
6. http://umbih.co.ba/bih/medijacija/medijacija.htm
7. http://www.dadalos.org/frieden_hr/grundkurs_4/mediation.htm
8. http://legalist.ba/2011/04/sta-je-medijacija/












SADRAJ
1. UVODNA RAZMATRANJA ................................................................................................................ 1
14


2. METODOLOGIJA ISTRAIVANJA ...................................................................................................... 2
2.1. Definisanje predmeta istraivanja ..................................................................................................... 2
2.2. Odreivanje ciljeva istraivanja ......................................................................................................... 4
2.3. Postavljanje hipoteze i izvoenje posljedica predvianja iz hipoteze ............................................... 6
2.3.1. Hipoteza ...................................................................................................................................... 6
2.3.2. Izvoenje posljedica predvianja iz hipoteze ............................................................................. 6
2.4. Odreivanje metoda, tehnika i instrumenata istraivanja ................................................................ 6
2.4.1. Metode istraivanja .................................................................................................................... 7
2.4.2. Tehnike istraivanja .................................................................................................................... 8

3. REZULTATI NAEG ISTRAIVANJA ............................................................................................................ 9
3.1. Oekivani doprinos istraivakog rada ............................................................................................. 11

ZAKLJUAK ...................................................................................................................................... 12
LITERATURA ..................................................................................................................................... 13
SADRAJ .......................................................................................................................................... 14











15