Narodne srpske pripovijetke

Napisao
Vuk Stefanovi Karadi
U Beu, 1821.

Povratak na glavni indeks Srpskih
narodnih pripovjetki

Sadraj
o Predgovor
Srpske narodne pripovijetke
o I. Zla ena.
o II. La za opkladu.
o III. evojka, udovica i putenica
o IV. Ero i kadija.
o V. Ero s onoga svijeta.
o VI. Sve, sve, ali zanat.
o VII. Ero i turin.
o VIII. Slovo i e, ali sirca ni e.
o IX. Zato u ljudi nije taban ravan?
o X. ta je najgore na svijetu? Ili Pijan Srbin i
gladan Turin.
o XI. Meed, svinja i lisica.
o XII. avolska slanina.
Narodne srpske zagonetke
o Odgonetljaji.

Predgovor
Ja sam prije nekolike godine dana eo da izdam malu
knji icu narodni Srpski pripovijetki i zagonetki, i bio sam
im ovaj predgovor napisao: Neka rodoljubivi Muicki leti
za Pindarom i za Oracijem, neka se dru i i poredi s
Ramlerom, s Kloptokom, s Der avinom i s Dmitrijevim;
neka duboko zamiljeni Solari istra uje i dokazuje,
kakim su jezikom govorili zemljaci i vrsnici Rema i
Romula; kome Srbinu Srpski jezik ne valja, neka ga
popravlja po svome vkusu, i novi neka gradi; "Ne
zavidim, na ast svakom svoje"; a ja u samo gotovo da
skupljam ono, to je narod Srpski ve izmislio.
Koliko se ovaj posao ini lasan, toliko je, i jo vie, irok i
dugaak. itav oveij vijek trebao bi jednome
bezbri nom oveku, da skupi sve nae narodne pjesme,
pripovijetke, pripovijesti, zagonetke, obiaje, i rijei.)I
kad bi se mislilo na svretak, ne bi jo ni emu tome bilo
ni poetka; ali poinja misli: samo neka se pone, pa e
svagda biti lake dodati i nastaviti, nego li to iz nova
poeti i nainiti. A ovake narodnosti treba kupiti, dok se
nijesu prosvjetenijem i novim modama zaguile i
iskorijenile.
Pjesme, zagonetke, i pripovijesti, to je gotovo narodno
knji estvo, kome nita vie ne treba, nego ga vjerno, isto
i nepokvareno skupiti; ali u pisanju pripovijetki ve treba
misliti i rijei namjetati (ali opet ne po svome vkusu,
nego po svojstvu Srpskoga jezika), da ne bi ni s jedne
strane bilo preerano, nego da bi mogao n uen itati, i
prost sluati; a ja sam kazao u predgovoru k Srpskom
rjeniku, kako je to za mene teko! Pa jo vidim, da i
pored sve muke i truda, opet ostaju pogrjeke! U tom neka
me pravda Dositije, koji je u ovakoj struci pisanja, gotovo
poslije trideset godina, popravio svoju jednu pogrjeku, pa
jo nije pogodio, kako bi trebalo.

Srpske narodne pripovijetke
I . Zla ena.
Putovao nekud ovek sa enom, pa udare preko livade
skoro pokoene, onda ovek ree: "Ala eno! lijepo ti je
ova livada pokoena!" A ena: "Zar ti je napalo na oi, te
ne vidi, da to nije koeno, nego stri eno!" A ovek opet:
"Bog s tobom, eno! kako e se livada strii? to je koeno,
eto vidi otkosa." I tako ovek dokazujui da je koeno,
a ena, da je stri eno, svade se, i ovek udari enu, pa joj
stane vikati da uuti; a ena pristane pored puta uz
oveka, pa mu unese dva prsta pod oi, i njima stri ui
kao no icama, stane vikati: "Stri eno! stri eno! stri eno!"
Idui ona tako pored puta, a ne gledajui preda se, nego
oveku u oi i u svoje strickanje, nagazi na nekakvu rupu,
koja je od ozgo bila pokrivena otkosima, i u nju upadne.
Kad vidi ovek, e se ona strovali i zamakne u rupu, a on
ree: "A! tako tebi valja!" Pa otide svojim putem i ne
nadvirujui se nad rupu. Poslije nekolika dana ra ali se
oveku, pa stane u sebi govoriti: "Ajde da je izvadim, ako
jo bude iva! kaka je taka je; a mo e biti, da e se u
napredak to i popraviti;" pa uzme u e i otide nad rupu, pa
pusti u e u rupu i stane vikati, da se uvati za u e, da je
izvue na polje. Kad ve opazi da je u e zateglo, a on
onda povuci! Kad ve u e prikupi blizu kraja, ali ima ta
vieti: mjesto ene, uvatio se za njega avo, s jedne strane
bijel kao ovca, a s druge crn kao to i jest. ovek se
uplai, i poe da upusti u e, a avo povie: "Dr i, da si mi
po Bogu brat! izvuci me na polje, pa me ubij, ako mi
nee: ivot pokloniti; samo me izbavi. odavde." ovek
primi za Boga, i izvue avola na polje. avo odma zapita
oveka, kakva ga je srea tu donijela, da ga izbavi; i ta je
tra io u toj rupi; a kad mu ovek ka e, da mu je tu prije
nekolika dana upala ena, i da je doao sad, da je izvadi:
onda avo povie: "ta pobratime, ako Boga zna! Pa to
tvoja ena! i ti mogao s njom iviti! I opet doao da je
izvadi! Ta ja sam u tu rupu upao prije toliko vremena, pa
mi je iz najprije istina bilo teko; a poslije sam se bio
kojekako navikao; ali kako ta prokleta ena doe k meni,
malo za ova nekolika dana ne crko od njezina zla: saerala
me bila u kraj, pa vidi kako mi je ova strana, to je bila
od nje, osijedila, sve od njezina zla!! Proi je se, ako
Boga zna! Ostavi je tu, e je; a evo ja u tebe uiniti
estita, to si me od nje izbavio (pa iupa iz zemlje jednu
travku, i pru i je oveku): na ti ovu travu, te je ostavi; a ja
idem, pa u ui u ker toga i toga cara; iz svega e carstva
doi ljekari, i popovi i kalueri, da je lijee i da mene
eraju, ali ja neu izii, dokle go ti ne doe; a ti se
naini ljekar, pa i ti doi da je lijei, i samo je okadi
ovom travom, a ja u odma izii, po tom e tebi car dati
svoju ker, i uzee te da caruje s njime." ovek uzme
travu, te ostavi u torbu, pa se oprosti s pobratimom, i
rastanu se. Poslije nekoliko dana pukne glas, da je
bolesna careva ki, uao avo u nju. Skupe se iz cijeloga
carstva ljekari, i popovi i kalueri, ali zaludu, ne mo e
niko nita da uini. Onda ovek uzme torbu s travom, te
objesi o vratu, i uzme tap. u ake, pa zapali pjeice u
carsku stolicu, i upravo u careve dvore. Kad se prikui
sobama, e boluje careva ki, vidi e lete ljekari i
ljekarice; popovi, kalueri i vladike, ate molitve,
svjetavaju masla, dr e denija, i zovu avola da izie, a
avo jednako vie iz evojke i ruga im se; poe i on tamo
sa svojom torbom, ali ga ne putaju unutra; onda on otide
u kuu upravo carici, pa joj ka e, daje i on ljekar, i da ima
travu, kojom je on do sad ierao nekoliko avola. Carica,
kao svaka mati, skoi br e bolje, i odvede ga evojci u
sobu. Kako ga avo opazi, on mu progovori: "Tu si,
pobratime!" "Tu sam". "E dobro! a ti ini svoje, pa u ja
izii; ali ti vie da ne ide za mnom, e se ja oglasim,
zato ne e dobro biti (ovo su oni tako govorili, da niko
drugi nije mogao uti ni razumjeti, osim nji dvojice)."
ovek izvadi svoju travu iz torbe, te okadi evojku, a
avo izie, i evojka ostane zdrava kao od majke roena.
Svi ostali ljekari kao posramljeni raziu se kud koji, a
ovoga zagrle car i carica, kao svoga sina, pa ga uvedu u
riznicu, te ga preobuku i dadu za njega svoju jedinu ker, i
pokloni mu car pola carstva svoga! Poslije nekoga
vremena otide onaj isti avo, te ue u ker drugoga veeg
cara, koji je bio komija s ovim. Udare svud po carstvu
tra iti joj lijeka, a kad ne nau, onda razberu, kako je i
ovoga cara ki bila tako bolesna, pa je izlijeio nekakav
ljekar, koji je sad njegov zet. Tada onaj car napie knjigu
svome komiji, i moli ga, da mu poalje onog ljekara, to
mu je ker izlijeio, da izlijei i njegovu ker od onake
bolesti, pa e mu dati togo ite. Kad to car ka e svome
zetu, a zet se opomene, to mu je najposlije kazao
pobratim na rastanku, pa ne smije da ide, nego se stane
odgovarati, da je on ve pobacio ljekarinu, i da vie ne zna
lijeiti. Kad to odgovore onome caru, a on polje drugu
knjigu, i ka e, da e dignuti vojsku i zametnuti krajinu,
ako mu car ne polje svoga ljekara. Kad ovom caru doe
takovi glas, onda ka e svom zetu, da drukije biti ne
mo e, nego da treba ii. Kad se carev zet vidi na nevolji,
spremi se i otide. Kad doe carevoj keri, a avo se
zaudi, pa povie: "A! pobratime, ta e ti ove? Nijesam
li ja tebi kazao, da ti vie ne ide za mnom?" "E! moj
pobratime! (progovori carev zet) ne idem ja da tebe eram
iz careve keri, ve te tra im, da te pitam, ta emo sad?
izila moja ena iz rupe, pa to tra i mene, kojekako; ali
tebe! to mi je nijesi dao izvaditi iz rupe." "ta naopako!
izila tvoja ena!" povie avo, pa skoi iz careve keri, i
utee ak u sinje more, i vie se nikad ne vrati meu ljude.

I I . La za opkladu.
Poslao otac dijete u vodenicu, pa mu kazao, da ne melje
nige u vodenici, e nae osu. Kad doe dijete u jednu
vodenicu, a to u njoj sjedi oso: "Pomoz' Bog oso!"
"Bog ti pomogao sinko." "Bili i ja mogao tu malo
samljeti?" "Bi, zato ne bi; evo e se moje sad izamljeti,
pa onda melji koliko ti drago." Ali dijete pomisli, ta mu
je otac rekao, pa izie na polje, i poe uz potok u drugu
vodenicu. A oso br e bolje uzme malo ita, pa otri
drugim putem prije eteta, te i u onoj vodenici malo
zaspe. Kad dijete doe u drugu vodenicu, i vidi, da je i u
njoj oso, a ono poe u treu; a oso opet uzme malo ita,
pa otri drugim putem prije eteta i u treu vodenicu, te
zaspe; tako i u etvrtu. Kad se ve etetu dosadi, onda
pomisli u sebi: valja da je u svakoj vodenici oso; pa sprti
svoju torbu s lea i ostane, da melje s osom. Kad se
osino izamelje, i dijete zaspe svoje, onda k oso ree:
"Ajde, sinko! da umijesimo kola od tvoga brana." Dijete
jednako dr i u pameti, to mu je otac kazao, da ne melje u
vodenici, e nae osu; ali sad ve misli: to je tu je; pa
ree osi: "Ajde de." oso ustane, pa razgrne etinje
brano u munjaku, a etetu ree, da donosi vodu u
pregrtima. Dijete stane donositi vodu, i oso pone
pomalo zakuvavati; tako malo po malo dok se sve
izamelje, i oso sve brano zakuva, pa onda umijesi jednu
veliku pogau, pa razgrnu vatru, te je zapreu da se pee.
Kad se pogaa ispee i izvade je iz vatre, pa prislone uza
zid, onda oso ree etetu: "Zna, sinko! to je? Ovu
pogau ako podijelimo, nema ni meni ni tebi, ve ajde da
la emo, pa koji koga nadla e, onaj neka nosi svu pogau."
Dijete pomisli u sebi: Ve se sad nema kuda, pa ree:
"Ajde de! poni ti." Onda oso pone kojeta lagati,
ovamo, onamo, a kad se ve izla e i umori, onda mu
dijete ree: "E moj oso! ako ti vie to ne zna, to je sve
nita; stani da ja tebi ka em jednu pravu istinu: Kad ja bija
u mlado doba stari ovek, onda mi imadijasmo mnogo
konica, pa bi i ja svako jutro brojio, i sve bi ele
prebrojio, a konica ne mogu. Kad jedno jutro prebrojim
ele, a to nema najboljega elca; onda ja br e bolje
osedlam pijevca, pa uzjaem na njega, i poem tra iti
elca. Kad doeram trag do mora, a to on otiao preko
mora, a ja za njim tragom. Kad preem preko mora, a to
ovek uvatio moga elca u ralicu, pa ore za sitnu proju. Ja
poviem na njega: To je moj elac, od kud tebi moj elac?
A ovek odgovori: Brate! ako je tvoj, eto ti ga. Pa mi da i
elca, i jo punu torbu proje od izora. Onda ja uprtim
torbu s projom na lea, a sedlo s pijevca prebacim na
elca, te elca uzjaem, a pijevca povedem u povodu, da
se odmara. Kad budem preko mora, onda mi nekako
pukne jedna uprta na torbi, te se sva proja prospe u more.
Kad preem preko mora, u tom stigne i no, a ja onda
sjaem s elca, pa ga pustim da pase, a pijevca sve em
kod sebe, pa mu metnem sijena, aja legnem spavati. Kad
ujutru ustanem, a to vuci doli, te zaklali i izjeli moga
elca; le i med! po dolu do lanka, a po brdu do koljena.
Onda ponem misliti, u to u pokupiti med. U tom padne
mi na um, da imam jednu malu sjekiricu, pa je uzmem i
zaem u umu da ulovim kakvu zvjerku, da zgulim
mjeinu. Kad tamo, a to dvije srne skau na jednoj nozi.
Onda ja potegnem sjekiricom, te im prebijem onu nogu,
pa i uvatim, te zgulim s nji tri mjeine, i pokupim u nji sav
med, pa pritovarim na pijevca, i odnesem kui. Kad
doem kui, a to mi se rodio otac, pa mene polju Bogu
po vodicu. Sad ja ponem misliti, kako u se popeti na
nebo, dok mi pade na um ono moje proso, to se prosulo u
more. Kad tamo doem, a to ono palo na vla no mjesto,
pa uzraslo do neba; te ja uz njega ajde na nebo. Kad se
gore popnem, a to moja proja uzrela, pa je Bog po njeo i
umjesio od nje ljeb, pa udrobio u vrue mlijeko, te jede.
Nazovem mu ja: Pomoz' Bog! A on mi odgovori: Bog ti
pomogao; i da mi vodicu. Kad se vratim natrag, a to
mojom nesreom udarila kia, pa dolo more i svu proju
poplavilo i odnijelo! Sad se ja zabrinem, kako u sii na
zemlju! Dok mi padne na um, da mi je dugaka kosa: kad
stojim, do zemlje, kad sjednem, do uiju, pa uzmem no ,
pa sve dlaku po dlaku odrezuj, pa navezuj. Kad stigne
mrak, a ja onda zave em na dlaci jedan uzao, pa ostanem
na njemu da prenoim. Ali ta u sad bez vatre! kresivo
sam imao, ali nema drva! U jedan put padne mi na um, da
imam u zubunu jednu ivau iglu, pa je izvadim, te
iscijepam, pa navalim vatru i sit se ogrijem, pa legnem
pored vatre spavati. Poto zaspim, a mojom nesreom
skoi varnica, te pregori dlaku, a ja strmoglav na zemlju,
te propadnem do pojasa. Obrnem se tamo, amo, ne bili se
kako izvadio, a kad vidim, da se neda, onda br e otrim
kui, te donesem motiku, te se otkopam, pa odnesem
vodicu. Kad doem kui, a to eteoci anju po polju.
Prigrijala vruina, voljani Bo e! da pogore eteoci. Onda
ja viknem: Kamo to ne dovedete ove onu nau kobilu,
to je dva dni duga, a do podne iroka, a po leima joj
vrbe porasle; neka naini lad po njivi. Br e bolje otri moj
otac, te dovede kobilu i eteoci lijepo stanu eti po ladu. A
ja uzmem d ban, pa odem na vodu. Kad tamo, a to se
voda smrzla; onda ja skinem moju glavu, te njom
probijem led, i zavatim vode. Kad donesem vodu
eteocima, a oni poviu: Kamo ti glava? Ja se maim
rukom, a to nema glave; zaboravio je na vodi. Onda se
br e bolje vratim natrag; kad tamo, a to lisica dola, pa
vadi mozak iz moje glave, te jede; a ja polagano ajde,
ajde, te se privuem blizu, pa potegnem lisicu nogom u
stra njicu, a ona se uplai, pa od straa pre.. e, a ispr.. e
tefter; kad ga ja otvorim, a to u njemu pie: meni pogaa,
a osi g.. . o." Onda dijete ustane, pa uzme pogau i otide
kui, a oso ostane gledajui za njim.

I I I . evojka, udovica i putenica
Bio ovek neo enjen, pa ga jedni nudili evojkom, drugi
udovicom, trei putenicom. Sad on nije znao, koju e
uzeti; zato su po sebi sve tri bile dobre i lijepe; nego
otide nekakom starcu, da ga pita: ili je bolje uzeti evojku,
ili udovicu, ili putenicu; a starac mu ka e: "Sinko! ja ti na
to ne umijem nita kazati, nego idi premudrome (t. j.
Solomunu) on e ti znati kazati, ta je bolje; pa doi
poslije, da mi ka e, ta ti je rekao." Onda ovek otide k
Solomunovu dvoru. Kad doe pred dvor, pitaju ga sluge,
ta e, a on im ka e, da ide premudrome. Onda ga uzme
jedan sluga, te ga uvede u dvor, pa pru i ruku na jedno
dijete, koje bijae uzjalo na tap, pa tri po dvoru. "Eno
ono je premudri." ovek se zaudi, pa pomisli u sebi: "ta
e ono dijete meni znati kazati! Ali ve kad sam doao
dovde, ajde da vidim, ta e rei!" Pa se onda uputi k
Solomunu; a kad doe k njemu, on stane lijepo sa svojim
konjem, pa ga zapita, ta e, a ovek mu ka e sve redom
ta je i kako je. Onda mu premudri odgovori: "Ako uzme
evojku, ti zna; ako uzme udovicu, ona zna; ako li
uzme putenicu, uvaj se moga konja!" pa se onda
okrene, i oveka malo predre krajem tapa preko nogu, i
stane opet trkati po dvoru. Onda ovek pomisli u sebi:
"Ba sam prava budala! ja mator ovek, pa sam doao
etetu, da me svjetuje, kako u se eniti;" pa se vrati na
trag, i otide onom starcu, da ga pita, kome ga je poslao po
svjet! Kad doe starcu, i viui na njega i srdei se ka e
mu sve kako je proao s premudrijem; onda mu starac
ree: "E moj sinko! nije to premudri nita onako rekao:
ako uzme evojku, ti zna, t.j. ona e dr ati, da ti sve
zna bolje od nje, pa e te sluati kakogo ti oe; ako
uzme udovicu, ona zna, t.j. ona je ve jednom bila ena,
pa sad misli sve da zna; zato nee te eti sluati, nego e
sve eti da ti zapovijeda; ako li uzme putenicu, uvaj se
moga konja (pa tebe tapom preko nogu), t.j. uvaj se da
te ne o e e onako, kao to je i prvog mu a o egla.

I V. Ero i kadija.
uvao Ero kadijna goveda, pa imao i svoju jednu kravu,
te ila s kadijinim govedima. Jedan put se dogodi, te se
pobode kadijna krava s Erinom, pa Erina krava ubode
kadijnu na mjesto. Onda Ero br e bolje otri kadiji:
"estiti efendija! tvoja krava ubola moju kravu." "Pa ko
je kriv, more! je li je ko naerao?" "Nije niko, nego se
pobole same." "E! vala, more! marvi nema suda."
Onda Ero: "Ama uje li ti, efendija! to ja ka em: moja
krava ubola, tvoju kravu." "A a! more! stani dok
pogledam u itap;" pa se segne rukom, da dovati itap, a
Ero te za ruku: "Ne e, Bog i Bo ja vjera! Kad nijesi
gledao mojoj u itap, lje nee ni tvojoj."

V. Ero s onoga svijeta.
Kopao Turin s Turkinjom kukuruze, pa na podne otide
Turin da prepne i da napoji konja, a Turkinja ostane
odmarajui se u ladu. U tom udari odnekud Ero: "Pomozi
Bog kado!" "Bog ti pomogao kmete! a odakle si ti
kmete!" "Ja sam, kado! s onoga svijeta." "Je li Boga
ta! a nijesi li vieo tamo moga Muju, koji je umro prije
nekoliko mjeseci?" "O! kako ga ne bi vieo! on je moj
prvi komija." "Pa kako je, Boga ti! Kako ivi?" "Vala
Bogu! zdravo je, ali se Bog me dosta mui bez aluka:
nema zato da kupi duvana, niti ima im da plati kavu u
drutvu." "A oe li ti opet natrag? ne bi li mu mogao
ponijeti, da mu poljem malo aluka?" "Bi, zato ne bi,
ja idem sad upravo tamo." Onda Turkinja otri tamo, e
joj se mu bio skinuo od vruine, te uzme kesu s novcima,
i togo bude novaca u njoj, da Eri, da ponese Muji. Ero
dokopa Novce, pa metne u njedra, pa bje i uz potok. Tek
to Ero zamakne uz potok, al eto ti Turina e vodi konja
da napoji, a Turkinja te predanjga: ,.Da vidi, moj ovee!
tuda sad proe jedan kmet s onoga svijeta, pa ka e za
naega Muju, da se mui bez aluka: nema za to da kupi
duvana, niti ima im da plati kavu u drutvu; te sam mu ja
dala ono novaca, to je bilo u tvojoj kesi, da mu ponese."
A Turin: ,.Pa kud ode? kud ode?" A kad mu ena ka e,
da je otiao uz potok, onda on br e bolje skoi na gola
konja, pa poeraj uz potok! Kad se obazre Ero i vidi
Turina, e tri za njim, a on onda bje i! Kad doe pod
brdom u jednu vodenicu, a on utri unutra, pa povie
vodeniaru: "Bje i, jadna ti majka! Eto Turina, da te
posijee; ve daj meni tvoju kapu, a na tebi moju, pa bje i
uz brdo tuda oko vodenice." Vodeniar, videi Turina e
tri na konju, poplai se, i, neimajui kad pitati, zato e i
kroz to da ga posijee, da Eri svoju kapu, a Erinu baci na
glavu, pa iznad vodenice bje i uz brdo! Ero metne
vodeniarevu kapu na glavu, pa jo uzme malo brana, te
se pospe, i naini se pravi vodeniar. U tom i Turin
dotri pred vodenicu, pa sjae s konja i uleti u vodenicu:
"Kamo more taki i taki ovek, to je sad tu uao u
vodenicu?" A Ero mu ka e: "Eno ga vidi, e utee uz
brdo." Onda Turin: "Dr i mi more konja, dr i mi konja."
Ero uzme konja, a Turin uz brdo za vodeniarom,
ovamo onamo po bukviku. Kad ga ve stigne i uvati, a on:
"Kamo, kurvo! novci, to si prevario moju enu, te uzeo
da ponese Muji na oni svijet?" Vodeniar se stane krstiti i
snebivati "Bog s tobom, gospodaru! ja niti sam vieo
tvoje ene, ni Muje, ni novaca." I tako im proe itavo po
sata, dok se osvijeste, i vide, ta je. Onda Turin potri, na
vrat na nos k vodenici; kad tamo, ali oe! Ero uzjao
konja, pa otiao bez traga, a Turin savije ipke, pa pjeice
k eni. Kad ga ena opazi bez konja, a ona povie:
"Kamo, ovee! ta uradi?" Veli: "Tamo njoj mater! ti si
mu poslala novaca, da kupi kave i duvana, a ja sam mu
poslao i konja, da ne ide pjeice."

VI . Sve, sve, ali zanat.
Poe nekakav car sa svojom enom i sa keri da se eta po
moru na lai. Kad malo odmaknu od brijega, onda dune
vjetar, pa ga baci ak u nekakvu zemlju, e se o njegovu
carstvu nita i ne uje (kao ni on o ovome to do sad nita
nije uo ni znao). Kad iziu na suvo, on nije smijo ni
kazati da je car, a novaca nijesu imali sa sobom nita, a ne
znajui nikaka zanata, nijesu se mogli drukije raniti,
nego se on najmi, da uva seoska goveda. Poto tu pre ive
tako nekolike godine, ugleda sin cara od one zemlje
njegovu ker, koja je bila vrlo lijepa i ve dorasla do
udaje, pa ka e svom ocu i majci, da se drugom nikakom
evojkom ne e o eniti, do keri govedara iz toga i iz toga
sela! Otac i mati, i drugi dvorani stanu ga odvraati, da se
proe te sramote; kako bi on, carski sin, uzeo govedarsku
ker, kod toliki drugi carski i kraljevski keri itd. Ali sve
zaludu! on ka e: "Ja nju, ja ni jednu? Kad ve vide, da
drukije ne mo e biti, onda car polje jednoga svog
vezira, da javi govedaru, da e car da mu uzme ker za
sina. Kad vezir otide i javi to govedaru, a govedar ga
zapita: "Kakav zanat zna carev sin?" Vezir se upropasti:
"Bog s tobom, ovee! Kako e carev sin znati zanat? to
e zanat carevu sinu? Zanate ljudi ue da se rane njima, a
carev sin ima zemlju i gradove " Govedar ka e opet: "E!
ako ne zna nikakva zanata, ja mu ne dam moje keri."
Vezir se vrati, te ka e caru, ta govori govedar. Sad
postane udo jo vee. Oni su mislili, da e to za govedara
biti najvea milost i est, to mu carski sin uzima ker; a
on pita kakav zanat zna carev sin! Car polje drugoga
vezira; ali govedar ka e jedno te jedno: "Dok carev sin
(veli) ne naui kakav go zanat, i ne donese mi svoju
rukotvorinu, dotle nema nita od prijateljstva!" Kad se i
ovaj vezir vrati, te ka e, da govedar neda evojke, dok
carev sin ne naui zanat kakav go (samo nek je zanat);
onda carev sin zae po ariji, da gleda kakav je zanat
najlake nauiti Odajui od duana do duana, i gledajui
kako razlini majstori rade, doe na duan, e se pletu
rogo ine, i to mu se uini najlaki zanat; pa ga pone uiti,
i naui za nekoliko dana; pa onda oplete sam jednu
rogo inu, te je odnesu govedaru, i ka u mu, da je carev
sin nauio zanat, i da je to njegova rukotvorina. Govedar
uzme rogo inu u ruke, te je zagleda sa sviju strana, pa
onda zapita: "Koliko to vrijedi?" A oni mu ka u: "etiri
pare.'" "E! (veli) dobro! etiri pare danas, etiri sjutra, to
je osam, a etiri preko sjutra, to je dvanaest itd. Da sam ja
taj zanat znao, ne bi danas uvao seoski goveda." Pa im
onda ka e, ko je on, i kako je tu doao; a ovi se onda
obraduju jo vema (to uzimaju evojku od cara, a ne od
govedara), i s najveim veseljem vjenaju momka i
evojku i provedu svadbu; pa onda dadu ovome caru lae
i vojsku, te otide preko mora i nae svoju zemlju.

VI I . Ero i turin.
Orao Turin ralicom po strani iznad nekake uprije, a Ero
putem erao nekoliko konja natovareni. Kad se Ero
prikui blizu, onda Turin stane vikati: "a aronja, a! i
ti ima pamet, a Ero je nema." U tom Ero doe na upriju,
pa naera konje preko uprije, a njega stane pomaganja:
"Jaog mene do Boga miloga! to u sad?" A Turin, kad
to uje, br e bolje ustavi volove, pa stri k njemu: "ta je
more Ero? ta je?" "Od mene do Boga miloga! eto
odoe mi konji, a ja ostado za vodom." "Ajde more i ti
za konjma." "Ne smijem, gospodaru! Bog i Bo ja Vjera,
ja tuda za ivot prei." Be ajde more ne luduj! kako ne
smije prei preko uprije, kuda ide svijet i konji
natovareni prelaze." Ajja! Ero nee nipoto, nego
jednako jaue i lelee. Onda Turin: "Ajde more ta e
dati, da te prenesem ja na leima?" A to ite,
gospodaru?" "Dae mi dvanaest perpera." "Ajde de!"
Uprti Turin Eru, te prenese preko uprije, a kad ga spusti
na onoj strani, onda se Ero stane pipati po njedrima:
"Nemam, gospodaru, ni perpere, Bog i Bo ja vjera!" A
Turin: "Kako nema, bre, ana seni sitim! Zato la e
kurvo? Odi opet na lea." Ero uzjae opet Turina, te ga
jo jednom prejae preko uprije; pa ga onda zbaci Turin
na zemlju: "Eto, kurvo! crkni tu, kad nema im da
plati," pa onda otide svojim volovima i pone opet orati;
a Ero onda skoi, pa preko uprije: "Ej Turine! gledaj
kako i tvoj aronja ima pamet, a Ero je nema! Ele on tebe
prejaa dvaput preko uprije."

VI I I . Slovo ie, ali sirca nie.
Zapisao kaluer na sircu (e se re e) i e (i): da bi poznao,
ako ak osijee malo od sirca. Kad kaluer izie iz sobe,
onda ak uzme sirac, da osijee malo, a kad vidi na sircu
i e, onda osijee poveliku kriku, pa zapie opet onako
i e, kao to je i bilo. Kad doe kaluer, pogleda sirac i
uzme u ruke: "Va istinu slovo ize, ali sirca nize."

I X. Zato u ljudi nije taban ravan?
Kad su avoli otpali od Boga i utekli na zemlju, onda su i
sunce odnijeli sa sobom, pa ga avolski car nabio na
koplje i nosio na ramenu. Kad ve zemlja protu i Bogu,
da oe sva da izgori od sunca, onda Bog polje svetog
Aranela, da gleda kako da uzme sunce od avola. Kad
sie sveti Aranel na zemlju, a on se udru i s avolskim
carem; ali se avolski car osjeti, ta on oe, pa se dobro
uzme u pamet. Odajui tako po zemlji nji dvojica zajedno,
dou na more i stanu da se kupaju; a avo udari koplje sa
suncem u zemlju. Poto se malo prokupaju; onda ree
sveti Aranel: "De da ronimo, da gledamo koji mo e
dublje." A avo mu odgovori: "Ajde de." Onda sveti
Aranel zaroni, i iznese u zubima pijeska morskoga. Sad
treba i avo da zaroni, ali se boji da mu sv. Aranel meu
tim ne odnese sunce. U tom mu padne na um, te pljune na
zemlju, i od njegove pljuvanke postane svraka, da mu
uva sunce, dok on zaroni i iznese u zubima morskoga
pijeska. Kako avo zaroni, a sv. Aranel prekrsti rukom
more, te na njemu postane led od devet arina debeo; pa
onda spopadne sunce i pobjegne k Bogu, a svrake stane
kreka. Kad avo uje svraij glas, onda ve vidi ta je; pa
se br e bolje vrati natrag. Kad gore, ali se more zaledilo,
ne mo e na polje! Onda se br e bolje vrati opet na dno
mora, te uzme kamen i njim probije led, pa onda poteci za
sv. Aranelom! Onaj bje i, a ovaj za njim! Taman kad sv.
Aranel korai jednom nogom k Bogu na nebo, onda avo
stigne, te mu noktima iz tabana u druge noge iupa veliki
komad mesa. Kad sv. Aranel doe sa suncem onako
ranjen pred Boga, onda zaplae: "to u, Bo e, ovako
grdan?" A Bog mu ree: "uti, ne bojse; ja u narediti, da
svi ljudi imaju tako na tabanu kao malu dolinu." I tako
Bog uredi, te u sviju ljudi postane na tabanima u obadvije
noge kao mala dolina. I tako ostane i do danas.

X. ta je najgore na svijetu? I li Pijan Srbin i gladan
Turin.
Razgovarali se Turci u kavani: ta je najgore na ovom
svijetu. Jedan veli: Zla ena; drugi veli: Zla godina; trei
veli: Zla ud i t. d. Dok jedan povie iz bucaka: "Turske
mi vjere! vi ne znate nijedan ta je najgore na ovome
svijetu, nema nita gorega od pijana Vlaa i od gladna
Turina. Jedan put ja mrtav gladan doem pred jednu
Vlaku kuu, a Vla pred kuom tee dr alicu za budak.
Kako ja sjaem s konja, a ja poviem na Vlaa: dr i more
konja, pa vii Vlainju, neka mijesi pogau i kuva cicvaru i
pee koko; pa onda otidem u kuu. U kui sjedi, sjedi;
ekaj, nema nita! ni Vlaa ni Vlainje; nit se ta pee ni
vari. Onda ja skoim, pa iziem na polje, a to moj konj
stoji, e sam ga i sjao, a Vla jednako tee i elja dr alicu.
Onda ja, neznajui da je krmak pijan, svrnem lulu, pa
njega kamiem preko lea, a on se ispravi, pa ni pet ni
devet, nego raspali dr alicom mene iza vrata, a ja bacim
ibuk, pa poem rukom za no , a on jo jednom, a ja te na
ruke. I Turske mi vjere! da ne doleee ene, adijau biti
g. .. a i od mene i od njega.

XI . Meed, svinja i lisica.
Udru e se meed, svinja i lisica, pa se dogovore, da oru
zemlju i da siju penicu, da se rane. Zapitaju jedno
drugoga, ta e koje raditi, i kako e sjeme nai. Svinja
ree: "Ja u provaliti ko, i ukrau sjeme; i ja u mojom
surlom uzorati." Meed ree: "Ja u posijati." A lisica
ree: "Ja u mojim repom podrljati." Uzorae, posijae.
Doe etva. Stae se razgovarati, kako e po eti. Svinja
ree: "Ja u eti." Meed ree: "Ja u snoplje vezati."
Lisica ree: "Ja u klasje kupiti." Po ee i snoplje
povezae. Sad se stae dogovarati, kako e da vru. Svinja
ree: "Ja u guvno nainiti." Meed ree: "Ja u snoplje
snijeti, i ja u i vrijei." Svinja ree: "Ja u pretresati, i
rastaviu slamu od penice." Lisica ree: "Ja u mojim
repom trniti pljevu sa penice." Svinja ree: "Ja u
ovijati;" a meed ree: "Ja u ito razdijeliti.'' Ovrgoe.
Meed ito podijeli; ali ga ne podijeli pravo: zato ga
svinja zamoli, te joj dade samo slamu, a penicu svu uze
sam, lisici ne dade nita. Rasrdi se lisica, pa otide na
tu bu, i kaza im, da e im dovesti jednoga carskog
oveka, koji e ito pravo razdijeliti. Uplai se svinja i
meed, pa ree meed svinji.: "Zakopaj se ti, svinjo, u
slamu, a ja u se popeti na ovu kruku." Zakopa se svinja
u slamu a meed se pope na kruku. Lisica otide, te nae
maku, pa je pozva u drutvo, da idu na guvno, da vataju
mie. Znajui maka da na guvnu ima dosta mia, poe
rado; pa sad iznad puta, sad ispod puta, tri za pticama.
Opazi je meed s kruke po izdaleka, pa ka e svinji: "Zlo
svinjo! eto lisice, e vodi stranoga bumbaira: ogrnuo
urak od kune, pa i krilate tice vata oko puta." U tom se
maka ukrade meedu iz oiju, pa kroz travu doe na
guvno, i tra ei mia stane ukati po slami. Svinja
podigne glavu, da vidi, ta je, a maka pomisli od njezine
surle da je mi, pa skoi, te svinju apama za nos. Svinja
se uplai, pa rukne i skoi, te nada u potok; a maka se
prepadne od svinje, pa nada uz kruku; a meed pomisli,
da je ona ve svinju udavila, pa ide sad na njega, pa od
straa padne s kruke na zemlju, te se razbije i crkne; a
lisici ostane sve ito i slama.

XI I . avolska slanina.
Nekakav kradljivac zamotri danju u oveka slaninu na
tavanu, pa doe u vee, poto ljudi pospe, te se sastrag
popne na somi, i uvue se na tavan. Poto skine slaninu i
uprti na lea, poe gredom da se vrati natrag, pa se
nekako omakne, te padne na sred kue, e je spavao
ovek sa enom i s ecom. Kad ovaj bubne sa slaninom
meu nji, a ovek skoi onako u mraku, pa stane vikati:
"Ko je to?" A kradljivac odgovori: "Ja sam avo." A
ovek krstei se povie: "Pa ta e ove, anate mate
bilo?" A kradljivac odgovori: "uti, evo sam ti donijo
jednu slaninu." A ovek, jo vema uplaen, povie: "Idi
bez traga, anate mate i tebe i tvoje slanine!" A kradljivac
onda ree: "E, dobro, kad ne e, a ti mi pridigni slaninu
da idem." ovek mu dragovoljno pridigne slaninu, samo
da mu se avo kine iz kue; i on uprti slaninu na lea, i
odnese kao svoju. Kad u jutru svane, onda ovek vidi, da
je avolu pridigao svoju slaninu.

Narodne srpske zagonetke
to mi ti je za to?*)
1. Bez ivera na vodi uprija.
2. Bez ko e ue, s ko om izie.
3. Bijela koka ispod stree viri.
4. Bijela njiva, crno sjeme, mudra glava, koja sije.
5. Bijelo je, sir nije; repato je, mi nije; so li e, vo nije.
6. Bjela bjelu era preko b'jela polja: daj mi, bjelo! b'jela
ljeba ispod b'jela skuta.
7. Bo je sazdanje, ljucko stvorenje, zmija osedlana.
8. Vipoje poji, na koplju stoji, da nije vipoja, ne bi bilo
nikoga.
9. Viak visi, vika zja, viak viju! te u viku.
10. Vo bue, pa punu koaru nabue.
11. Vojvod vodu pije, nad njime se barjak vije.
12. Gvozden sjedi u lugu u gvozdenu klobuku, suze mu
kaplju uz jelovu kacu.
13. Gubicom rije, a g.. .com ile vadi.
14. Gujinja glava, gospodsko ruo, Arapske noge.
15. Gurava kobila sve polje pobila.
16. Guravo prase sve polje opase.
17. Danju klanja, a nou zvijezde broji.
18. Dva lokvanja oko panja.
19. Dva svijetle, etiri steru, a jedan misli da legne.
20. Dva dola supodola, meu njima zmaj le i, e zmaj
le i, tu trava ne raste.
21. Dva se brata preko plota za brade vuku.
22. Dva stupca u nebo udaraju.
23. Dvije gore uporedo rastu; jedna cvati, a ne rodi; druga
rodi, a ne cvati.
24. Dvije avice naporedo stoje, a jedna druge ne vidi.
25. Devet baba po ledu se plaza.
26. Dok se otac rodi, sin po kui odi.
27. Drvena kuka u potoku laje.
28. Drveno telo, gvozdeni zubi, kamen pregrize.
29. Drven trbu, ko na lea, dlakama govori.
30. Du i iver od klade.
31. e na crvenko le i, one nikad trava ne nie.
32. uto mae pred Bogom plae.
33. Zagrmlje veliki grom, a prema njemu mali grom, e se
sastae, tu se slaltae.
34. Zakla vola bivola, izudi ga na udie, svaki ud vola
dade.
35. Zakla vola bika, sve selo svika, a kad oe da slavi,
nema ta da stavi.
36. Zalolota lota sa visoka plota, daleko se uje u neznanu
zemlju.
37. Zelena koara, crna goveda, gvozden klju, koji
otkljuava.
38. Zimi slu i, a ljeti zube kesi.
39. Zoba grozd od mora do Dunava, nit' ga mogo
pozobati, ni ga mogo pregoreti.
40. Iz mesa izilo, a meso nije; mlogu tetu i asnu
poinilo, a tome krivo nije.
41. Ja poo po sopotu, a stado na grijotu, pozva
mrdeljae: dones'te mi tuleode, e su dole vazlitrave.
42. Ja udari gvozdenim maljem u kamen grad, iz njeg'
skoi devenduka kralj, i primi se uz Meki grad.
43. Jae rod na nerodu, i tra i nenikli.
44. Jae tuta na bauri.
45. Jedan prut sve polje ogradi.
46. Jedna gruda voska cijelom svijetu dosta.
47. Jedna aa masla svemu svijetu dosta.
48. Jedno veli: Svani, Bo e; drugo veli: Smrkni, Bo e;
tree veli: Kako mi je, tako mi je.
49. Kad u polje ide, kui okrenulo rogove, a kad kui ide,
u polje (okrenulo rogove).
50. Kobila o drijebi kost, a kost drijebe, pa drijebe voli
babu kobilu, nego kost majku.
51. Koja voka samo jednom cvati, a u vijek raa.
52. Ko pjeva, kad drugi ljudi plau.
53. Krava rie od Bosne, tele sisa od garave.
54. Kui ide, a u goru gleda.
55. Kui ide, a Bogu se moli, da nikoga u kui ne nae.
56. Kuica u gorici na jednoj no ici.
57. Lijeska trolijeska, u lijesci oganj gori, i u ognju ovek
stoji.
58. Mastan kai kroz zemlju proe.
59. Me' konjma raslo, me' enama igralo.
60. Melj melje navr jele, areno se vi le penje, da i ono
umelje.
61. Mesan ra anj, gvozdeno pecivo.
62. Mlin melje navr jele, areno se vi le penje, da i ono
melje.
63. Motovilo vilo, po gori se vilo, kui dolazilo, soli ne
lizalo.
64. Mrtvo ivo iz ume vue.
65. Na careviu bez uzla koulja.
66. Navr plasta aka aa.
67. Nao tie bradie, vi' bradia ustoie, vi' ustoia
nosoie, vi' nosoia gledoie, vi' gledoia eloie,
vi' eloia Gojko krmke vraa.
68. Nou steono, a danju jalovo.
69. Od bijela kamena postalo, aljinu ima rukom
negraenu, od glasa njegova mrtvi ljudi ustaju, a poslije
smrti krste ga.
70. Ozdol gvozdeno, ozgor drveno, a u srijedi mesano.
71. Ozgo trava, ozdo brada, a u srijedi kmetska ast.
72. Odleti pata i doleti pata, i donese dva ivera zlatna.
73. O klinu visi, o zlu misli.
74. Naprijed vile, u srijedi bure, ostrag slinac.
75. Na mrkonja u koaru ue, a rogovi mu ne mogoe.
76. Ni bradvom bradvito, ni svrdlom svrdlito, a sve rupa
do rupe.
77. Ni od pedao ni od eperak, a dva duana pokrilo.
78. Niti misli, ni govori, samo ti se ka e.
79. Nit' unu, nit' bunu, a u kuu doe.
80. Od zemlje se di e, a ne mo e se dignuti.
81. Otac u kolijevci, a sin u svatovima.
82. Pet brae putem idu, a pet pod plastom stoje; koji
putem idu, nijesu pokisli, a oni pod plastom pokisli.
83. Pilipilj cara kopa pod lipov panj na urev dan.
84. Podi e se peteljeva vojska, te mi oera po ledu
goveda, kad mi bjee u kitu venica.
85. Podigle se rogoljae, susrete i rendesilo, oae i
rendesati, neda bende ni gledati.
86. Poruuje domadar domadarici: Polji mene tisli misli,
pale su mi mrke ele na pljeivac.
87. Poruuje ciciban cicibanici: Polji mene etlju petlju
na magarici, pokise mi bela pena na zagalici.
88. Prispi are na maare, na panje dekanje, na senje
dupore.
89. Proe ban jerban s mora na Dunavo konjskom
vriskom, junakom vikom; malo ga ko vie, svatko ga u.
90. Pru i platno od mora do Dunava, pa ga savi u oraovu
ljusku.
91. Puna greda bijeli pera.
92. Puna soba za krajcaru.
93. Puna tepsija zlatni koica.
94. Puna crkva aka, ni od kuda vrata.
95. Pun breg bubrega.
96. Pun do iverja.
97. Pue puka na ledu, ode para ak do cara.
98. Puta ticu u more, a tica trakove, a trakovi cvjetove,
a cvjetovi tumbeke; to se ulo u Mletke.
99. Rasla esta umica, pod umicom poljana, pod
poljanom gledura, pod gledurom Gostur grad, i u gradu
gospodar.
100. Rastov trup, ljeskov prut, a u njemu ognjen junak
le i.
101. Rogom pije, rogom jede, rogom Bogu slavu daje.
102. Sav mrkonja le i, a plee mu odi.
103. Savi zlato, razvi zlato, a to zlato k'o i zlato.
104. Sazdade me Bog od' ta i Adama, svakoga nadoji i
narani; a kad umrije, niti mi Bog primi due, ni zemlja
tela.
105. Sam loni u polju vri.
106. Sva gora pokise, a etiri pruta ne mogoe.
107. Sve po kui izgore, a kua osta.
108. Sivac more preskoi ni kopita neskvasi.
109. Sjeda sjedi u Sjedinu gradu, car je prosi, okovan je
neda.
110. Sjede na vraga, ode bez traga.
111. Sjedi vila navr vila, eka sinova iz bijeli gradova.
112. Sjedi gospa u dvoru, kose joj na dvoru.
113. Sjedi Mara nadno grada, putila kose dovr grada.
114. Sjekutii sijeku, vukotii vuku, sam baa prevraa.
115. Skoi srna iza trna, e se svila, tu i umrla.
116. Slamna kua, gvozdeni pritisci.
117. Spolja telo, a unutra koulja.
118. Sprijed ilo, straga vilo, ozdol artija, ozgor mantija.
119. Starac sjedi pod vokom, pokrio se obojkom, zalo io
brabonjkom.
120. Sto orlova jedno jaje snese.
121. Tavno neva u tavnoj kljeti vez veze tanku gojtu plete.
122. Tanjir do tanjira ak do Varadina.
123. Telo mu je drveno, zubi su mu gvozdeni, srce mu je
prteno.
124. Tica bez zuba, a svijet izjede.
125. Tica argizda sve selo nagizda, a sebe ne mo e.
126. Tri truljak, visi visi visuljak; Boga moli truljak,
da otpadne visuljak.
127. Ubi vola bivola, okrvavi dva dola.
128. Ue kurjak u tor, ovcu uvati, pa kost izjede, a mesa
se ne dotae.
129. U jednom brlogu dvanaest nazimaca le i, a nijedan s
kraja nije.
130. U jednom sudu i vino i rakija (pa nee da se
pomijea).
131. U mrtvoj kobili drob govori.
132. U nas jarac udan jarac, u njega su rozi udni rozi: na
jednome zmaj kuje, a na drugom vran graje; ni uje vran,
kad zmaj kuje, ni uje zmaj, kad vran graje.
133. U nas koza jakaa, jaka sina rodila i unuka manita.
134. U nae babe ko ne oi.
135. U naega bijelca devet pokrovaca, i opet mu se rebra
vide.
136. U naeg ae resnate gae.
137. U pete niani, u nos zgaa.
138. U sobi napeto, u kui razdrto.
139. U ta je srce prteno.
140. U ta su dva grla, jedna ija.
141. Car veera, buzdovan mu igra.
142. Carevi vodu pije, koplje mu se vrti.
143. Cigulin cii u lugu, da nije cigulina u lugu, svi bi
ljudi za rugu (bili).
144. Crven jarac po koari skae.
145. Crven tri po putiu u crvenu klobuiu: asa sa!
crven ti sam ja.
146. Crna kera za sobom belo crevo vue.
147. Crn bika sve selo svika.
148. Crno maleno vazdan cara vara.
149. Crno maleno kuu uva.
150. Crno maleno na putu iva mesa eka.
151. Crno mee uz polje tee, ego klee, pravo ree.
152. Crno crijevo iz neba visi.
153. etiri brata putem tre, jedan drugog ne mo e da
stigne
154. etiri bule na konju jau, jedna drugu ne mo e da
stigne.
155. etiri no ice, a dva opanka.
156. ua ui, bjega bje i; skoi ua, te uvati bjegu.
157. ta je tvre od elika.
158. ta je u kui novo netesano.
159. ta kapu na glavi dr i.
160. ta kroz vodu ide, a vode se ne dovata.
161. ta na vodu ide, a vode ne pije.
162. ta na sebe ivo meso jede.
163. ta na tavanu biti ne mo e.
164. ta o klinu visiti ne mo e.
165. ta u gori bez mozga laje.
166. uto june kroz goru gudi.

Odgonetljaji.
1. Preko leda.
2. Ljeb u pe.
3. Zubi.
4. Pismo.
5. Rotkva.
6. Ovca i jagnje.
7. Most preko vode.
8. ito.
9. Brano kad pada ispod kamena.
10. Zvono crkveno.
11. Pijevac i rep mu.
12. Kazan.
13. Igla.
14. Paun.
15. Kosa.
16. Srp.
17. eram.
18. Ui oko glave.
19. Pseto.
20. Vatra meu prijekladima.
21. Grebeni.
22. Oi.
23. Konoplje.
24. Oi.
25. Utipci.
26. Lepinja.
27. Pratljaa.
28. Testere.
29. Gusle.
30. Svraka.
31. Vatra.
32. Kandilo.
33. Ovce i jaganjci.
34. Glavica bijeloga luka.
35. Koko, kad snese jaje.
36. Grmljava.
37. Lubenica.
38. Saonice.
39. Uzda.
40. Pero.
41. obani kad zovu ene, da ponesu muzlice, da muzu
ovce.
42. Ognjilo i kremen, i varnica i trud.
43. Kaluer tra i soli.
44. Svraka na krmai.
45. Kai na nozi.
46. Sunce
47. Sunce
48. Krevet, vrata i direk vie vrata.
49. Plug.
50. Pile.
51. evojka i vijenac.
52. Popovi.
53. Lula i ibuk.
54. Puka.
55. Kad ovek ide u vodenicu.
56. Gljiva.
57. Ogledalo.
58. Zmija.
59. Sito.
60. etao i crv; tije gnijezdo i zmija.
61. Prsten na prstu.
62. etao i crv; tije gnijezdo i zmija.
63. ele.
64. ealj i u.
65. Jaje.
66. Kosa na glavi.
67. Brada, usta, nos, oi, kosa i ealj.
68. Krevet.
69. Pijevac.
70. Konj.
71. Luk.
72. ela.
73. Puka
74. Vo.
75. Svrdao.
76. Sat u konici
77. Kozij rep.
78. Niti.
79. Mrak.
80. Klupko.
81. okot i vino.
82. Prsti u prelje.
83. ele.
84. Kad prsti skidaju mue sa skorupa
85. Ovce i kurjak i pas.
86. ovek s guvna poruuje eni za vreu, kad se naoblai
87. ovek poruuje eni iz vodenice, da mu polje kola da
nosi brano.
88. Vodenica.
89. dralovi.
90. Vid oinji.
91. Zubi.
92. Svijea.
93. Zvijezde.
94. Sjeme u lubenici.
95. Ljebovi u pei
96. Sir u kaci.
97. Pismo.
98. Tikveno sjeme, i vrije a i cvijet i tikve.
99. Kosa, elo, oi, usta i jezik
100. Vino u buretu.
101. Pijevac.
102. Vrata na kui.
103. Vatra kad se zapree.
104. Lonac.
105. Mravinjak.
106. Sise u krave.
107. Lula.
108. Mjesec.
109. Ovca u toru, i kurjak i pas.
110. Laa.
111. Koko na gnijezdu.
112. Repa.
113. Vatra i dim.
114. Zubi i jezik
115. Varnica.
116. Mlada pod vijencima
117. eludac kokoinji
118. Lastavica
119. Grozd na okotu
120. Gruda sira.
121. ela u konici
122. Trag konjski
123. Sanduk
124. Sunce, kad topi snijeg.
125. Igla
126. Svinje i irka
127. Kad se noktima utue bua, ili u.
128. Crv u zubu
129. Pera, ili spice u kola
130. Jaje.
131. Kua i eljad
132. Vodenica i valjalica
133. Vinova loza.
134. Pend eri na sobi.
135. Bijeli luk
136. Dimnjak.
137. Pr. . .
138. Pe sobna.
139. U svijee.
140. U bisaga.
141. Jagnje i rep mu.
142. Jagnje i rep mu.
143. Vodenica.
144. Jezik.
145. Pijevac.
146. Igla i konac
147. Zvono crkveno.
148. Bua.
149. Katanac
150. Trn.
151. Kantar.
152. Verige.
153. Tokovi
154. Vitao.
155. Saonice.
156. Maka i mi.
157. Krmea surla.
158. Jaje.
159. Konci.
160. Rakija.
161. Zvono na ivinetu
162. Svijea.
163. Bunar.
164. Sjenka; jaje.
165. Sjekira.
166 Dobo.

Povratak na glavni indeks Srpskih narodnih pripovjetki