Actori incumbit probatio - Teret dokazivanja je na tuitelju; u rimskoj pravnoj

tradiciji, izreka koja sadri naelo procesnog prava da teret dokazivanja (onus
probandi) pada na tuitelja. Tuitelj mora dokazati istinitost svojih tvrdnji na kojima
zasniva tubeni zahtjev.
Accessorium sequitur principale - Pripadak prati glavnu stvar; izreka koja sadri
naelo prema kojem pripadak (pertinencija) kao pokretna stvar koju je njezin vlasnik
namijenio da kao sporedna stvar trajno slui svrsi neke glavne stvari (npr. gudalo kao
pripadak violine slijedi pravnu sudbinu te glavne stvari).
Actor sequitur forum rei - Tuitelj slijedi forum tuenika; naelo kod vlasnike
tube (rei vindicatio) po kojem je poloaj tuenoga povoljniji stoga to se mjesna
nadlenost odreuje prema njegovu prebivalitu, pa tuitelj mora ii pred sud koji je
nadlean za tuenoga.
Adoptio naturam imitatur - Posvojenje oponaa prirodu; izreka koja sadri naelo
prema kojem posvojiteljski odnos treba u najveoj moguoj mjeri oponaati prirodni
roditeljski odnos u smislu da posvojitelji budu u ivotnoj dobi koja se smatra
odgovarajuom za roditeljstvo te da izmeu posvojitelja i posvojenika postoji razlika u
godinama koja odgovara takvoj uobiajenoj razlici izmeu roditelja i djece.
Genus non perit - Vrsta ne propada; tjelesne stvari koje se u pravnom prometu mogu
obiljeiti samo po rodu, odnosno vrsti kojoj pripadaju (genus - generine stvari). Za
njih su rimski pravnici govorili da se odreuju samo vaganjem, brojenjem ili
mjerenjem, dakle, samo po koliini i kakvoi. Ujedno se nazivaju i res fungibiles -
zamjenjive, jer se jedna uvijek moe zamijeniti drugom (to su npr. ivene namirnice -
ito, vino, ulje i sl.).
Honeste vivere, alterum non laedere, suum cuique tribuere - Poteno ivjeti,
drugoga ne vrijeati i svakome dati ono to mu pripada; tri osnovna zahtjeva prava
koja je iznio klasini rimski pravnik Ulpijan.
Ius est ars boni et aqui - Pravo je umijee dobrog i pravinog; izreka koju je rekao
poznati pravnik Celzo (tu je mislio na pravnu znanost).
Iustitia est constans et perpetua voluntas ius suum cuique tribuendi - Pravednost
je postojana i trajna volja da se svakome da pravo koje mu pripada; forumulirao ju je
klasini rimski pravnik Ulpijan, i ona sadri klasino i svevremensko odreenje
distributivne pravde kao vrline. Pravednost kao etika vrijednost bila je klasinim
rimskim pravnicima jedno od temeljnih naela prava i smjernica u rjeavanju
konkretnih pravnih sluajeva (casus).
Lex specialis derogat legi generali - Poseban zakon ukida opi; izreka koja sadri
ope naelo prava prema kojem poseban pravni akt, tj. pravna norma ukida opi
pravni akt, normu, ako imaju istu pravnu snagu i reguliraju istu pravnu materiju, ali na
razliit nain.

Mala fides superveniens non nocet - Ne kodi zla vjera (nepotenje) ako se
naknadno pojavi; po rimskom pravu, bona fides (dobra vjera) je morala postojati u
asu stjecanja posjeda stvari, jer ako kasnije i posjednik sazna za razloge i zapreke
koje smetaju prenoenju vlasnitva (npr. dozna da raniji posjednik nije bio ovlaten da
stvar otui i sl.), ne gubi time osnovu stjecanja, jer je vailo naelo da naknadno
pridola zla vjera, nesavjesnost, ne smeta.
Mater semper certa est - Majka je uvijek poznata; izreka koja sadri temeljno pravilo
reguliranja podrijetla djeteta od majke, prema kojem je djetetova majka, za razliku od
oca, uvijek poznata, odnosno, majka djeteta je ena koja ga je rodila.
Nasciturus pro iam nato habetur, quotiens de commodis eius agitur - Zametak se
smatra ve roenim ukoliko se radi o njegovim interesima; izreka koja sadri pravno
naelo koje odreuje da zaetom neroenom djetetu treba pruiti pravnu zatitu u svim
sluajevima kada se radi o njegovim probicima.
Ne bis in idem - Ne dvaput o istome; izreka koja sadri pravilo procesnog prava da je
zabranjeno dva puta suditi o istoj stvari. Prvi puta je formulirana u djelu slavnog
rimskog govornika Marka Fabija Kvintilijana.
Nemini res sua servit - Nitko ne moe imati slunost na vlastitoj stvari; ovo naelo
govori da je vlasnitvo najire pravo nekog ovlatenika i kao takvo, u sebi sadri pravo
koritenja, ubiranja plodova i raspolaganja, odnosno, budui da se slunosti sastoje u
koritenju samo nekih ovlatenja, uih od vlasnikih, logino je zakljuiti da ire
pravo u sebi sadri i ue pravo. Posljedica toga je da slunost prestaje svaki put kad se
pravo slunosti i vlasnitvo sjedine u istoj osobi. Takav nain prestanka slunosti zove
se confusio - konfuzija, sjedinjenje.
Nemo plus iuris ad alium transferre potest quam ipse habet - Nitko ne moe na
drugoga prenijeti vie prava nego to ga sam ima; izreka koja sadri naelo prema
kojem pravni prednik (auctor) ne moe na pravnog sljednika (successor) prenijeti vie
prava nego to ga sam ima. Tako npr. posjednik- nevlasnik ne moe na treega
prenijeti vlasnitvo stvari jer ni on sam nije vlasnik.
Nemo sibi ipse causam possessionis mutare potest - Nitko si ne moe sam
jednostrano promijeniti osnovu posjeda; naelo po kojemu, pored corpusa (faktinog
dranja stvari), nije dovoljno samo imati animus possidendi (trajnu volju i namjeru da
se stvar dri za sebe), nego ona mora imati i svoju vanjsku manifestaciju, oitovanje
prema van.
Nihil commune habet proprietas cum possessione - Nita zajedniko nemaju
vlasnitvo i posjed; izreka klasinog rimskog pravnika Ulpijana, ali i ostalih rimskih
pravnika koji su upozoravali na tu razliku. Razlikovanje ovih pojmova nije samo
teoretski bitno, nego i zbog odvajanja kod uvjeta i mogunosti koritenja
odgovarajuih pravnih sredstava. Tako se za zatitu posjeda upotrebljavaju interdikti,
a za zatitu vlasnitva rei vindicatio i jo neke tube; vlasnitvo kao pravo ne prestaje
naelno bez volje titulara, dok posjed prestaje i protiv njegove volje; odvajanje
posjeda od vlasnika bitna je pretpostavka za mogunost upotrebe vlasnike tube (rei
vindicatio) i sl.

Non omne quod licet honestum est - Nije poteno sve ono to je po pravu
dozvoljeno; izreka koja sadri shvaanje da nije sve to je pravnim sustavom
doputeno poduzeti, ujedno i moralno, u znaenju da se pravni akti i odnosi moraju
nastojati uskladiti s vaeim etikim standardima u zajednici te time sprijeiti
zlouporabu prava.
Pater est quem nuptiae demonstrant - Otac je onaj na koga ukazuje brak; izreka
koja sadri temeljno pravilo reguliranja podrijetla djeteta od oca, prema kojem se
smatra da je otac djeteta roenog u braku majin mu, ako je dijete roeno za vrijeme
braka ili u odreenom vremenu nakon prestanka braka.
Prior tempore, potior iure - Raniji u vremenu, jai u pravu; izreka koja sadri
pravilo stvarnog prava prema kojem osoba koja je prva stekla zalono pravo na nekoj
stvari ili pravu, ima u konkurenciji s drugim zalonim vjerovnicima pravo da kao prvi
i u potpunosti namiri svoju trabinu, bez obzira na zalone vjerovnike koji u redu
prvenstva slijede iza njega.
Res iudicata pro veritate habetur - Presuena stvar smatra se istinitom; izreka koja
sadri pravilo da treba smatrati istinitim ono to je pravomonom presudom utvreno.
Servitus in faciendo consistere nequit - Slunost se ne moe sastojati u injenju;
izreka koja sadri naelo stvarnog prava koje odreuje da se slunost kao stvarno
pravo na tuoj stvari u pravilu ne moe sastojati u injenju. Vlasnik poslune stvari
stoga ne mora u pravilu nita aktivno raditi u korist ovlatenika slunosti, ve mora
samo trpjeti tuu radnju koju bi inae kao vlasnik mogao zabraniti (afirmativna
slunost) ili pak propustiti vlastitu radnju koju bi inae kao vlasnik mogao na svojoj
stvari poduzeti (negativna slunost).
Servitus servitutis esse non potest - Slunost na slunosti nije mogua; ovo pravilo
znai da ne moe ovlatenik slunosti iz svoga prava izvesti jo jednu slunost i
ustupiti je nekom treem.
Si quid universitati debetur, singulis non debetur; nec quod debet universitas,
singuli debent - Ako se neto duguje skupini, ne duguje se pojedincu, a ni ono to
duguje skupina, ne duguje pojedinac; jedna od najvanijih tekovina rimske pravne
nauke koja je pojmovno odvojila subjektivitet socijalne institucije od subjektiviteta
njezinih lanova, pojedinaca.
Summum ius, summa iniuria - Najvee pravo, najvea nepravda; izreka u rimskoj
pravnoj tradiciji koja sadri shvaanje da striktna, kruta i doslovna primjena pravnih
pravila moe u odreenim situacijama imati za posljedicu izravnu negaciju prava ijoj
su zatiti bila izvorno namijenjena, posebice ako su ta pravila tijekom vremena
izgubila smisao i funkciju zbog kojih su donesena.


Superficies solo cedit - Graevina slijedi pravnu sudbinu zemljita; izreka koja sadri
naelo stvarnog prava prema kojem, sve ono to je trajno spojeno s odreenim
zemljitem (kua, sadnica i dr.) pripada kao prirataj nositelju prava vlasnitva na tom
zemljitu, odnosno da prati pravnu sudbinu tog zemljita.
Tot gradus, quod generationes - Koliko poroda, toliko stupnjeva; naelo po kojem se
stupanj srodstva izmeu dviju osoba odreivao po broju poroda koji postoje izmeu
njih i njihova pretka. Tako je npr. otac sa sinom u 1., djed s unukom u 2., pradjed s
praunukom u 3. stupnju srodstva uspravne linije itd. Braa su meusobno u 2. stupnju
srodstva pobone linije, stric i sinovac u 3., bratii meusobno u 4.
Tres faciunt collegium - Trojica ine drutvo; izreka koja sadri naelo da
korporacija kao zajednica osoba (universitas personarum) koja ima pravnu osobnost,
mora imati najmanje 3 lana.
Usus fructus est ius alienis rebus utendi fruendi, salva rerum substantia -
Plodouivanje je pravo koritenja i ubiranja plodova sa tue stvari, uvajui njezino
suanstvo; prema tome, ovlatenik se moe, prije svega, stvarju koja je predmet
uivanja, na uobiajeni nain koristiti (uti) te pobirati plodove koje ona donosi (frui),
bilo da se radi o prirodnim, bilo o pravnim plodovima. Prema tome, uivalac ima dva
od spomenutih vlasnikih ovlatenja; nedostaje mu samo trei (abuti), tj. pravo
otuenja ili unitenja. U vezi s tim, on ne smije mijenjati bit stvari, ak i kad bi to
poboljanje bilo, privredno gledajui, korisno (npr. ne smije panjak pretvoriti u
vonjak ili vinograd). Isto tako, uzufruktuar ne moe stvar na kojoj postoji slunost,
dati u zalog, jer je i to oblik raspolaganja. Uivalac nije posjednik, nego samo
detentor, pa se, prema tome, redovitom posjedovnom zatitom moe koristiti sam
vlasnik

Qui suo iure utitur, neminem laedit - Nikoga ne vrijea onaj tko koristi svoje pravo;
osoba moe ostvariti slobodu djelovanja u pogledu svoga vlasnitva. Koritenje moga
prava ne moe mi se oduzeti samo zato to povreuje drugoga.