FILOZOFSKI FAKULTET U SARAJEVU

KATEDRA ZA ROMANISTIKU

SEMINARSKI RAD

Tema:
Boccacciov prikaz novog ovjeka u Decameronu
PREDMET:
Italijanska knjievnost III

Sarajevo, novembar 2013.

SADRAJ

Uvod....................................................................................................................................2
1. Giovanni Boccaccio, lik i djelo....................................................................................3
1.1. O djelu.................................................................................................................5
2. Prikaz novog ovjeka u Decameronu..........................................................................6
Zakljuak.............................................................................................................................8
Literatura i izvori.................................................................................................................9

Uvod

U ovom seminarskom radu pokuat u pojasniti ta to ustvari podrazumijeva

pojam novog ovjeka u Boccacciovom Decameronu, koji svakako vai za jedno od
najveih djela kako italijanske, tako i svjetske knjievnosti.
Prvenstveno, bitno je rei neto o samom nastanku ovog djela.
Naime, Boccaccio je ovo svoje remek-djelo, tanije zbirku od sto novela pod nazivom
Decameron, napisao odmah nakon crne kuge koja je harala Firenzom od 1348. do 1351.
godine. Pisac u stvari ovo djelo i zapoinje opisom Firenze, koja je zaraena kugom.
Naime, on opisuje kako epidemija naruava moralni i javni red, te pogaa sve drutvene
sredine. Govori da se vie ne potuju granice meu klasama, te da izostaju sve ograde
koje obino nameu uzdranost i pristojnost.
No, prije nego to ponem pisati o zadanoj temi, potrebno je rei neto o piscu i
samom sadraju ovog remek-djela.

1. Giovanni Boccaccio, lik i djelo

Naime, ni do danas se pouzdano ne zna mnogo toga o Boccacciovom roenju i

prvim godinama njegovog ivota. Jedini siguran podadak jeste godina njegovog roenja1313. Pretpostavlja se da bi njegovo rodno mjesto mogao biti gradi Certaldo, koji se
nalazi u blizini Firenze, odakle je i poticala porodica njegovog oca, koja se pred kraj 13.
Vijeka preselila u Firenzu.

Od presudne vanosti za njegov ivot i njegovu umjetnost, Boccacciu je svakako

bio boravak u Napulju. Naime, firentinska bankarska kua Bardi, iji je predstavnik bio
piev otac, preuzela je nadzor nad finansijskim poslovima kraljevstva Roberta
Anujskog, napuljskog kralja, pa je to bio razlog Boccacciovog odlaska u Napulj. Tamo
je trebalo da vodi oeve poslove. To se ubrzo pokazalo kao neuspjeno, budui da
Boccaccio od samog poetka nije ispoljavao ni najmanje sklonosti za tu vrstu poslova. U
to vrijeme snano ga vue na drugu stranu izrazita sklonost ka knjevnosti. Naime,
blizina uenih i uglednih ljudi, veze sa aristokratskim krugovima na napuljskom dvoru, sa
bogatim, obrazovanim i uglednim graanstvom, raskone zabave, slobodno i
nekonvencionalno ponaanje, prisustvo i utjecaj velikog broja lijepih i prefinjenih dama
je ono to je formiralo njegov duh. Maria DAquino, jedna od dama iz visokog drutva e
trajno obiljeiti njegov ivot. Nju i svoju nesretnu ljubav, Boccaccio e opjevati mnogo
puta u svojim djelima, da jui joj poetsko ime Fiammetta. Bitno je rei da je bio veliki
prijatelj sa Petrarcom. Oko 1632. godine, kada se posvetio humanistikim studijama,
Boccaccio doivljava religioznu i moralnu konverziju, te zapada u teke krize i muen
religioznim skrupulima eli svoj ivot posvetiti pokajanju i isupljenju. U jednoj od tih
kriza, elio je da uniti rukopis Decamerona, ali ga je u toj namjeri sprijeio upravo
Petrarca.
Pogoranog zdravlja, Boccaccio esto obolijeva i ivi u dosta tekim finansijskim
prilikama. Umro je u Certaldu, decembra 1375. godine.1

Boccaccio, Giovanni (1991), Dekameron, Svjetlost, Sarajevo.

1.1 O djelu
U Decameronu pisac govori u prvom licu samo na tri mjesta i to: na poetku, u kratkom
uvodu i predgovoru, te u uvodu u etvri dan i u kratkom zakljuku. Osim na ova tri
mjesta, Boccacciov glas se dri po strani, te se on preputa objektivnom pisanju. Dok je
grad kojim hara kuga u haosu, sedam djevojaka I tri mladia se sreu u crkvi Santa
Marija Novela. Boccaccio im je dao takva imena, kakva bi mogla otkriti ustvari vrline
svakog od njih. Pampineja, Fiammetta, Filomena, Emilia, Laureta, Neifile I Elisa su
imena ena, dok su Panfilo, Filostrato I Dioneo bila imena mukaraca. Pampineja im
predlae da napuste grad I povuku se na selo. Sa svojim slugama, ova skupina se seli na
selo. Organizuju sebi ivot pun zabave, te se dre daleko od bilo kakvih loih vijesti koje
bi mogle doi iz grada. Tako su odluili da e svakog dana birati novog kralja ili kraljicu
svoje druine, koji e im smiljati odreene aktivnosti za vrijeme svoje vladavine.
Pampineja je bila izabrana za prvu kraljicu. Ona je odluila das vi provedu dan priajui
prie. Tako je, narednih deset dana, osim vikendom, svaki od deset lanova druine
priao po jednu priu. Kraljica ili kralj bi birali teme za novele, kojih su se svi trebali
pridravati, osim Dionea, koji je stekao pravo da na kraju dana pria priu koja nije
vezana za zadanu temu. Knjiga je dakle podijeljena na deset dana, a Boccaccio u uvodu u

svaki naredni dan, te zakljuku opisje lagodan ivot grupe i mjesta na kojima se taj ivot
vodi. Na kraju svakog dana, ene su recitovale baladu.

2. Prikaz novog ovjeka u Decameronu

Decameron je na neki nain uokviren individualiziranim priama. U tim priama

glavnu ulogu ustvari igraju dvije pojave, a to su ljubav i inteligencija. Upravo kroz ove
dvije pojave, Boccaccio ponovno procijenjuje itav svijet. Poznato je da je pisac u stvari
ivio po naelima humanizma, pa je samim tim elio da istakne u svom djelu pobjedu
razuma i duha nad vjerom i sveenstvom. Boccaccio je elio da realno prikae stvari i
ljudi, odnosno da ih prikae onakvim kakvi oni zaista jesu, uz isticanje njihovih, kako
slabih, tako I smijenih strana. Upravo je to ono to je psicu posluilo da stvori svoj novi,
drugaiji svijet- svijet koji je u sutini prirodan, a ne duhovan. Boccaccio u svom djelu
5

eli rei da natpridono ne postoji, da je ovjekom I njegovom sudbinom upravlja samo

Fortuna, kojoj je Boccaccio posvetio posebnu panju. Po njemu. Fortuna se moe
pobijediti samo inteligencijom. Potrebno je rei da Boccaccio naroito hvali viteke
ideale, te etiki uzviene pojedince, te se upravo u tome ogledao ideal novog ovjeka u
ovom djelu. Upravo zbog ovih karakteristika, ovo djelo je I nazvano Ljudskom
komedijom. Boccaccio eli ustvari predstaviti ovjeka, koji je u sukobu sa strogim
naelima religije, u kome obian ovjek ismijava svoga gospodara. Takoer, prikazuje
lukavog ovjeka koji pobjeuje neukog, te uz to prikazuje zlobno drutvo neznalica koje
se u stvari suprostavlja onom njegovom inteligentnom dijelu.
Boccaccio u ovom djelu nije elio da svijet prikae tano onakvim kakav on jeste, on je
elio da izuzetnim primjerima prikae irok pogled na svijet. Samim tim, u svojim
novelama on spaja nespojivo, mijea tragino i komino. Time Boccaccio predstavlja
neobinost uzroka i posljedica, te je ono to je moralno potpuno uklonjeno. On
predstavlja ovjeka koji je pun vrlina i koji je dareljiv, anije ovjeka koji se lano
predstavlja u oima drugih. Primjer takvog ponaanja jeste Ciappelletto, lik iz prve
novele, koji je ustvari svojim lanim ispovijedanjem na samrti ubijedio sveenike u svoju
dobrotu i nevinost, a bio je neto sasvim suprotno od toga. Sveenici su ga samo na
osnovu ispovijesti, proglasili svecem, a on ih je ustvari prevario. Boccaccio time
predstavlja ovjeka koji uiva u grijehu, koji svjesno ini zlo i kojem to priinjava
zadovoljstvo. On prikazuje zlog ovjeka koji ima mo nad neukim.
Dakle, Boccaccio gotovo u potpunosti odbacuje naela srednjovijekovne tradicije i
posmatra ovjeka onakvog kakav je u stvarnosti. On ne pokazuje preveliko suzdravanje
kada kritikuje sveenstvo, ali ipak to radi u granicama, na kulturan nain, tako da mu
niko nije mogao to zamjeriti.
Bitno je spomenuti i pojam ljubavi i ljubavnih odnosa izmeu ljudi u ovom djelu.
Boccaccio ga predstavlja u razliitim varijacijama. Tako predstavlja ljubav kao
popustljivu, njenu, patetinu, ali ponekad i agresivnu. Prikazuje ljubav izmeu ljudi,
koji su spremni da se sukobe sa strogim zabranama i tako dou do traginog zavretka.

Pisac se usudio, bez imalo suzdravanja unijeti tanku nit ertotike u svoje djelo, odnosno
prikazuje fiziku ljubav u svoj njenoj prirodnosti, te nekontrolisane privlanosti.
Boccaccio u svom djelu prikazuje ivote ljudi iz razliitih stalea i klasa, ljude razliitih
miljenja i sukobljenih stavova, ljude potpuno razliitih osobina da bi to bolje istakao
razlike izmeu njih, kako bi dokazao da nita nije dovoljno veliko da poslui kao
prepreka uivanju u lagodnosti ivota.

Bitno je takoer spomenuti da Bocaccio eli da ukae i na nejednakost izmeu mukaraca

i ena u tom drutvu, koji su pred zakonom trebali biti jednaki. On predstavlja na neki
nain lik naputene ene, kojoj je nanesena nepravda, ene koja pokuava da ispravi tu
nepravdu i da se odbrani.

Zakljuak

Boccaccio je u ovom djelu elio prikazati ovjeka kao bie kojem je potrebna slobodna I
uivanje, bez sputavanja. elio je prikazati ovjeka, koji nije samo duhovno bie
okrenuto religiji I njenim naelima, nego ovjeka koji je okrenut prirodi I sluajnom
slijedu dogaaja. On prikazuje ovjeka, koji ne trai u velikoj mjeri platnosku I iskrenu
ljubav, on tei da prikae jednostavnog ovjeka I njegovu svakodnevnicu koja se kosila
sa naelima tog vremena. Bit djela lei u tome da prikae neoekivani razvoj odreene
situacije u odnosu na tok radnje.
Upravo zbog toga, Boccaccio predstavlja jednog od velikana italijanske knjievnosti, a
Decameron nezaboravno remek-djelo u kojem je prikazan itav niz drugih tema, pored
ove, u kojoj je prikazan novi ovjek.

Literatura i izvori

1. Ferroni, Giulio, Profilo storico della letteratura italiana (1992.),

Einaudi Scuola, Milano
2. Boccaccio, Giovanni, Decameron (1991.),Svjetlost, Sarajevo
3. http://en.wikipedia.org/wiki/The_Decameron