Etnogeneza Hrvata - Budak

NAKLADNI ZAVOD
HRVATSKE
ZAVOD ZA HRVATSKU POVIJEST
FILOZOFSKOG FAKULTETA
SVEUILITA U ZAGREBU
BIBLIOTEKA
HRVATSKE POVJESNICE
UREDNIK
BRANIMIR DONAT
C1P - Katalogizacija u publikaciji
Nacionalna i sveuilina biblioteka, Zagreb
DK 936.7(=862)
ETNOGENEZA Hrvata/ urednik Neven Budak. - Zagreb:
Nakladni zavod Matice hrvatske: Zavod za hrvatsku povijest
Filozofskog fakulteta, 1996. - 292 str.: ilustr; 24 cm. - (Hrvatske
povjesnice)
Bibliografija uz pojedine radove. - Summarv
ISBN953-6014--45-9 (Nakladni zavod MH)
1. Budak, Neven
951129131
Tiskanje ove knjige omoguilo je Ministarstvo znanosti
i tehnologije RH.
NEVEN BUDAK (UR)
ETNOGENEZA
HRVATA
ETHNOGENY OF THE CROATS
NAKLADNI ZAVOD MATICE HRVATSKE
ZAVOD ZA HRVATSKU POVIJEST
FILOZOFSKOG FAKULTETA SVEUILITA U ZAGREBU
ZAGREB 1995.
Sadraj
Popis kratica
ETNOGENEZA HRVATA
ETNOGENEZA VJENO TRAENJE KORIJENA (Neven Budak) 11
M Sui: PRISTUPNA RAZMATRANJA UZ PROBLEMETNOGENEZE
HRVATA 13
S. irkovi: SREDNJOVJEKOVNO RAZDOBLJE U TZV. ETNOGENEZI
BALKANSKIH NARODA 28
H. Wolfram: RAZMATRANJA O ORIGO GENTIS 40
M. vab: DANANJE STANJE HISTORIOGRAFIJE O POJAVI HRVATA NA
ISTONOJ OBALI JADRANA 54
B. Kunti-Makvi: PODRIJETLO HRVATA PREMA MATIJI PETRU
KATANIU U NJEGOVU OPISU PODUNAVLJA 61
N. Budak: TUMAENJE PODRIJETLA HRVATA I NAJSTARIJE POVIJESTI
HRVATA U DJELIMA SREDNJOVJEKOVNIH PISACA 73
l J. Lui: l PODACI O DOSELJENJU SLAVENA U STARIJOJ DUBROVAKOJ
HISTORIOGRAFIJI 79
W. Pohl: OSNOVE HRVATSKE ETNOGENEZE: AVARI I SLAVENI 86
A. Milosevic: KOMANSKI ELEMENTI I PITANJE KASNOANTIKOG
KONTINUITETA U MATERIJALNOJ KULTURI
RANOSREDNJOVJEKOVNE DALMACIJE 97
I. Goldstern: ULOGA BIZANTA U PROCESU ETNOGENEZE HRVATA U
IX. STOLJEU 105
V. Koak: IRANSKA TEORIJA O PODRIJETLU HRVATA 110
M. Jurkom: FRANAKI UTJECAJ NA KONSTITUIRANJE CRKVENE
UMJETNOSTI U HRVATSKOJ 117
P. tih: NOVI POKUAJI RJEAVANJA PROBLEMATIKE HRVATA U
KARANTANIJI 122
R. Katii: POECI HRVATSKE POVIJESTI KAO FILOLOKI PROBLEM 140
L. Margeti: BILJEKE U VEZI S NASTANKOMHRVATSKE DRAVE U
9. STOLJEU 144
L. Steindorff: TUMAENJA RIJEI DALMATIA U SREDNJOVJEKOVNOJ
HISTORIOGRAFIJI. ISTOVREMENO O SABORU NA PLANITIES
DALMAE 148
\Z. Gunjaca:]GROBLJE U DUBRAVICAMA KOD SKRADINA I DRUGA
GROBLJA 8-9. STOLJEA U DALMACIJI 159
1. Mimik NUMIZMATIKI NALAZI U DUBROVNIKU 169
F. Smiljani: PRILOG PROUAVANJU UPANIJSKOG SUSTAVA
SKLAVINIJE HRVATSKE 178
ETHNOGENY OF THE CROATS
ETHNOGENY OF THE CROATS THE PERMANENT SEARCH FOR
ROOTS (Neven Budak) 193
M. Sui& SOME REFLECTIONS ON THE QUESTION OF THE ETHNOGENY
OF THE CROATS 195
S. irkovi: MITTELALTERLICHE PHASE IN DER SOGENANNTEN
ETHNOGENESE DER BALKANVLKER 199
M. Svab: THE PRESENT SITUATION OF fflSTORIOGRAPHY ABOUT
THE APPEARANCE OF CROATS ON THE EASTERN COAST OF THE
ADRIATIC 200
Kuntic-Makvi& THE ORIGIN OF THE CROATS ACCORDING TO
MATLIA PETAR KATANI IN fflS DESCRDPTION OF THE
DANUBIAN REGION 202
N. Budak THE ORIGIN AND OLDEST CROATIAN fflSTORY IN THE
WORKS OF MEDffiVAL WRITERS 206
l< /. Lufic.-lFACTS ABOUT THE SETTLING OF THE SLAVS FOUND IN THE
OLD mSTORIOGRAPHY OF DUBROVNIK 209
W! Pohl: GRUNDLAGEN DER KROATISCHEN ETHNOGENESE: AWAREN
UND SLAWEN 211
A. Milosevic: ELEMENTI KOMANI E QUESTIONE DELLA CONTINUITA
TARDO-ANTICA NELLA CULTURA MATERIALS IN DALMAZIA
ALTOMEDIOEVALE 224
/. Goldstein: THE ROLE OF BYZANTIUMIN THE PROCESS OF THE
ETHNOGENESIS OF THE CROATS 232
V. Kosook: IRANIAN THEORY OF THE CROATIANS' ORIGIN 233
M. Jurkov: FRANKISH INFLUENCE ON THE CONSTTTUTION OF
RELIGIOUS ART IN CROATIA 235
P. tih: NEUE VERSUCHE, DIE PROBLEMATIK DER KROATEN IN
KARANTANIEN ZU LSEN 239
R. : DIE ANFNGE DER KROATISCHEN GESCHICHTE ALS
PHILOLOGISCHES PROBLEM 242
L. Margetic: NOTES ON THE EMERGENCE OF THE CROATIAN STATE IN
THE 9TH CENTURY 246
L Standorff: DEUTUNGEN DES WORTES DALMATIA W DER
MITTELALTERLICHEN HISTORIOGRAPHIE. ZUGLEICH BER DIE
SYNODE AUF DER PLANITIES DALMAE 250
l Z. Gttn/ooaJlEARLY MEDIEVAL CEMETERIES 262
/. Mimik: NUMISMATIC FINDS IN DUBROVNIK 265
F. Smjanic: A CONTRIBUTION TO THE STUDY OF THE
ADMINISTRATIVE-TERRITORIAL SYSTEM OF UPANIJE
(DISTRICTS) IN SCLAVINIA CROATIA 267
Popis kratica
ANUBIH
AV
GANU
CBC
ZN
DAI
DsAW
EJ
HA
HAD
HZ
IG
JAZU
JI
JLZ
LEJ
LJPD
MGH
MH
MHAS
MIG
MSHSM
NSB
RGA
SAD J
SANU
SAZU
SHP
Akademija nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine
Arhivski vjesnik
Crnogorska akademija nauka i umjetnosti
Conversio Bagoariorum et Carantanorum
asopis za zgodovino in narodopisje
Konstantin Porfirogenet, De administrando imperio
Denkschriften der sterreichischen Akademie der Wissenschaften
Enciklopedija Jugoslavije
Histria archaeologica
Hrvatsko arheoloko drutvo
Historijski zbornik
Institut fr sterreichische Geschichtsforschung
Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti (Hrvatska akade-
mija znanosti i umjetnosti)
Jugoslavenski istoriski asopis
Jugoslavenski leksikografski zavod (Hrvatski leksikografski zavod)
Likovna enciklopedija Jugoslavije
Ljetopis Popa Dukljanina
Monumenta Germaniae historica
Matica Hrvatska
Muzej hrvatskih arheolokih spomenika u Splitu
Mitteilungen des Instituts fr sterreichische Geschichtsforschung
Monumenta spectantia historiam Slavorum meridionalium
Nacionalna i sveuilina biblioteka u Zagrebu
Reallexicon der germanischen Altertumkunde
Savez arheolokih drutava Jugoslavije
Srpska akademija nauka i umetnosti
Slovenska akademija znanosti in umetnosti
Starohrvatska prosvjeta
Rrnclrfl Irrfllimjclra aVari omi i a
SS scriptores
Toma Toma Arhiakon, Historia salonitana
VAHD Vjesnik za arheologiju i historiju dalmatinsku
VAMZ Vjesnik arheolokog muzeja u Zagrebu
Viz. izv. Vizantijski izvori za istoriju naroda Jugoslavije
WdF Wege der Forschung
Wr. slawist. Jahrbuch Wiener slawistisches Jahrbuch
ETNOGENEZA HRVATA
ETNOGENEZA HRVATA VJENO
TRAENJE KORIJENA
Podrijetlo naroda, kao i podrijetlo pojedinca, jedan je od vjeitih ciljeva traganja
ovjeka za iskonom. Etnogonijska mitologija prati nas u priama iz djetinjstva,
stvarajui svijest o pripadnosti, veui nae korijene za tlo neke daleke i katkada
mitske zemlje.
Povjesniari pak, sa svoje strane, nastoje ve naratajima prodrijeti do istine
o podrijetlu naroda, zaogrnute nedovoljno prozirnim koprenama davnih stoljea.
U tom dugotrajnom poslu bilo je lutanja, bilo je greaka, ali je bilo i mnogo
uspjeha.
Ponekom se pokoljenju povjesniara moda uinilo da se pribliilo konanom
rjeenju tajne hrvatskog podrijetla, ali bi uvijek iznova neki drukiji pristup ili
novo tumaenje pokazali da put do cilja nije nimalo ravan ni lak
Na tom putu, u traganju za korijenima Hrvata, nali su se sudionici znan-
stvenog skupa Etnogeneza Hrvata, odranog na Filozofskom fakultetu u Za-
grebu u sijenju 1989. Organizatori su zamislili da na skupu sudjeluje to vie
strunjaka razliitih struka: povjesniara, arheologa, lingvista, povjesniara um-
jetnosti. Namjera je i ostvarena, iako su, kao i obino, brojem pretezali povje-
sniari.
Bilo bi odve oekivati da jedan dvodnevni simpozij rijei neto o emu se
raspravlja ve stotinjak godina. Svaki strunjak, pa i bolje obavijeteni laik, znat
e da su i mali pomaci dragocjeni. Zagrebaki skup, meutim, i nije bio tako
mali pomak: u priopenjima, kao i plodotvornim raspravama (koje, naalost, ni-
smo bili u mogunosti ovdje objaviti), pokazalo se da su istraivai nae najdalje
prolosti uinili znatan metodoloki pomak. Ne samo da je u istraivanjima pri-
sutna sve vea interdisciplinarnost, nego je i shvaanje izvora, bilo pisanih, bilo
materijalnih, postalo elastinije i oplemenjeno vieznanou.
Zbog toga vjerujemo da e i ova knjiga, u kojoj su skupljeni gotovo svi
referati odrani na skupu, biti u temeljima buduih istraivanja hrvatske etno-
geneze. Neka rjeenja na njezinim stranicama donose potpuno nove rezultate,
ostalo su svjea razmiljanja o osnovnim naelima istraivanja ili pak vrijedna
saimanja dosada uinjenog. Autori su imali mogunost, koju su neki iskoristili,
j ft-
12 ETNOGENEZA HRVATA
dicionalnu boljku hrvatske historiografije: njezino slabo poznavanje u inozem-
stvu. Zbog toga je odlueno (te koristimo priliku zahvaliti spremnosti izdavaa)
da se referati, odrani ili napisani na tuim jezicima, tako i tiskaju uz prijevod,
a da se ostali poprate opirnim saecima na engleskom. Naalost, poneki su
autori sami ocijenili da su im dovoljni vrlo kratki saeci, pa je dolo do izvjesnih
neujednaenosti. Da smo ih pokuali otkloniti, na tiskanje knjige moralo bi se
ekati jo dulje, to smo po svaku cijenu nastojali izbjei. Vjerujemo da e se
ipak i na ovaj nain s dijelom hrvatske prolosti upoznati najiri krug zainte-
resiranih.
Njihovu sudu preputamo svoj rad.
Neven Budak
Pred objavljivanje
Prolo je ve nekoliko godina otkako sam napisao gornji uvod. Sudbina knjige
bila je odreena tekim prilikama u kojima se nala Hrvatska. Dragi kolege Zlatko
Gunjaca i Josip Lui nisu ih preivjeli, pa neka im i ove stranice budu neka
vrst spomena. Zahvaljujem svima koji su dali svoj doprinos raanju ovoga djela,
a itatelje molim neka dobrohotno ukazu na greke i ne zaborave da su i one
plod ljubavi prema hrvatskoj prolosti.
Neven Budak
U Zagrebu, 19. rujna 1995.
Mate Sui
PRISTUPNA RAZMATRANJA UZ PROBLEM
ETNOGENEZE HRVATA
/os prije pedesetak godina u znanstvenoj literaturi iz oblasti arheologije, lin-
gvistike i povijesti nalazili smo djela u kojima se objanjava podrijetlo pojedinih
europskih naroda. Tu smo na priloenim kartama mogli vidjeti, na podruju
srednje i srednjoistone Europe, niz nacrtanih elipsa u koje su bila upisana
imena raznih naroda: Grka, Italika, Traana, Dira, Germana, Kelta, Slavena i
drugih. U odreeno vrijeme te su se vree poele prazniti, s polazita krenuli
su prema svojoj povijesnoj postojbini pojedini narodi, slijedei strelice koje su
pokazivale pravce migracije. Tako su Heleni stigli u Grku, Italici u Italiju,
Traani u Trakiju, Iliri u Iliriju itd. Stiu Indoeuropljani, zemlja drhti pod
kopitima konja ahejskih junaka. I tada je znanost nastojala uspostaviti ne-
kakvu ravnoteu i suglasje izmeu pojedinih disciplina, posebno izmeu lin-
gvistike i arheologije, u vrijeme kada arheolozi jo nisu mnogo vjerovali lin-
gvistikim rekonstrukcijama i korijenima, kao ni lingvisti keramikim krho-
tinama. No ipak: veliki stupanj vjerojatnoe mogao se proklamirati, kad je bilo
mogue pod svaku cijenu uskladiti arheoloke rezultate s lingvistikim i obrat-
no. Pod dojmom te literature, ali i kao reakcija na nju, nastalo je moje nastupno
predavanje programatskog karaktera odrano na Filozofskom fakultetu u Zadru
1956. godine. Tu sam ukazao na vanost izuavanja etnike i kulturne strati-
grafije predslavenskog doba u naoj zemlji, nastojei, koliko mi je tada to bilo
mogue, upozoriti na procese nastale u etnikim susretima i konvivencijama
i na sve one presedane i supstratske elemente koje treba valorizirati kao preit-
ke u naoj nacionalnoj kulturi. Oito je, bio sam na pragu problema etnogeneze,
kome sam nakon mnogo vremena posvetio krai rad koji nije bio dobio pred-
vieni nastavak. U tom je nastavku trebalo prikazati antiku komponentu u
kulturi Hrvata.
Europa je, za razliku od Amerike, vrlo stari kontinent s bezbroj naroda
i kultura, to su se na njezinu tlu smjenjivali kroz milenije, mogli bismo rei
od izmaka mezolitika pa sve do srednjega vijeka, a ponegdje i nakon njega.
Dakako, od posebnog je interesa problem postanka naroda koji danas ive na
njezinu tlu. Radi se veinom o etnikim zajednicama koje su se kao takve
oblikovale poetkom srednjega vijeka. Meu te spadaju i Hrvati.
14
ETNOGENEZA HRVATA
Meutim, prije tog razdoblja odvijali su se na tiu Europe, kao i na tlu
Balkana, pa i na tiu Hrvatske, etnogenetski procesi koje ipak ne moemo isk-
ljuiti iz problematike koja nas u ovoj prilici zaokuplja (etnogeneza Hrvata).
Ne samo zbog osvjetljavanja prolosti problema etnogeneze na naem tiu, ve
iz jednog mnogo izravnijeg razloga: ti su procesi, naime, uvjetovali neke pojave
koje su ostale u kontaktima balkanskih etnija, pa i hrvatske. O tim su pitanjima
kompetentno i vrlo uvjerljivo raspravljali istaknuti strunjaci: A. Benac, M.
Garaanin, B. ovi i dr. Ti su procesi u nas trajali dugo, od eneolitika do
kraja bronanog i poetka starijeg eljeznog doba krajem X. i poetkom , st.
pr. n. e., dakle oko tisuu godina. Te predilirske populacije eneolitika i bron-
anog doba, koje su preivjele u mirnim tokovima cijelo bronano doba tvorile
su, kako je Benac dobro opazio, osnovni supstrat u procesu geneza ilirskih
etnija, koje s IX. stoljeem, po zavretku tzv. velikih egejskih seoba (u kojima
niri, kako mnogi misle, nisu sudjelovali) nastavljaju ivot kao oblikovane pro-
tohistorijske etnike zajednice. Tada je, praktiki, grosso modo bio u njih do-
vren proces etnogeneze. Kaem grosso modo, jer je izvjesno da su pojedini
etnosi u daljnjoj povijesti asimilirali neke crte koje bitno utjeu na drutvenu,
kulturnu i etniku facies, na fiziku i psihiku konstituciju. Kako se vidi, govor
je o etnogenezi Dira. No valja imati na umu da ne postoji narod Dira, da u
suvremenoj znanosti taj termin obuhvaa itav niz posebnih zajednica koje
posjeduju izvjesne srodnosti u materijalnoj i duhovnoj kulturi. Mislimo da smo
bili prvi koji smo (u Antikom gradu) upozorili na nepriklanost terminologije
koja se u nas upotrebljavala u oznaavanju pojedinih ilirskih zajednica. Go-
vorilo se uvijek o ilirskim plemenima. Upozorili smo da valja jasno razlikovati
etnike kategorije od plemenskih (tribalnih). Nakon zavretka etnogeneze ima-
mo na naem tlu niz zajednica koje imaju sve atribute naroda, naravno sa
stanovita tadanjeg vremena, kao to su Histri, Japodi, Liburni, Delmati, Ar-
dijejci, Daorsi i drugi. Danas je takvo stanovite openito prihvaeno. Iz toga
proizlazi zakljuak da ne moemo ablonski generalizirati i izjednaavati tokove
procesa etnogeneze tih brojnih etnija, od kojih svaka u praskozorju povijesti
posjeduje svoje osobitosti duhovne i materijalne kulture. Te se razlike oituju
jo u odmaklo rimsko vrijeme. Kad je govor o etnogenezi primorskih Hrvata,
od vanosti su pojave to se susreu u Histra, Liburna, Japoda i Delmata. No,
dakako, mi moramo uzeti u obzir i stariji sloj priobalne etnografije, iz vremena
prije ekspanzije Delmata i Ardijejaea (Hylli, Bulini, Nesti, Manu i dr.), od
kojih su bili asimilirgni oni koji su stanovali uz obalu, dok je taj proces u onih
na susjednim otocima bio mnogo sporiji.
Nakon infiltracije elemenata eneolitske kulture Ljubljanskog Barja, koja
je u eneolitizaciji i u poecima indoeuropeizacije naeg obalnog prostora imala
daleko vei udio od poznate vuedolske kulture, nae priobalje koje u neo-
litiku tvori u neku ruku jednu kulturnu koine sa suprotnim jadranskim oba-
lama, kako je A. Benac pokazao doivjelo je tek od VI. do IV. stoljea pr.
n. e. infiltrat vanjskog grkog kolonizatorskog elementa, koji je unio niz vri-
jednih kulturnih inovacija u na primorski prostor. No pravo snano i trajnije
preslojavanje autohtonog ilirskog kompleksa poinje s rimskom dominacijom
Mate Sui: PRISTUPNA RAZMATRANJA 15
koja je trajala gotovo est stoljea. Asimilacijom tekovina rimske kulture i ci-
vilizacije poinje proces romanizacije na mnogim poljima. Stupnjeve toga pro-
cesa, njegove uspjehe i domete s obzirom na vrijeme i prostor, revolte i rezi-
stencije to ih je domai svijet pruao tim penetracijama, organizirane i spon-
tane, sve je to u dobroj mjeri poznato i, to je najvanije, mogue je definirati
s razliitih aspekata kulturni habitus kasnoantikog elementa koji je - kako
e se vidjeti bio osnovni supstrat u etnikom formiranju Junih Slavena,
posebno Hrvata. Sve je to bilo potrebno navesti da bi se potvrdila misao da
povijest Hrvata ne moe poeti od njihova doseljenja, a da se problem njihova
etnikog oblikovanja ne moe osvijetliti bez uzimanja u obzir onoga to je ovo
tio dalo kroz stoljea prije dolaska Slavena i Hrvata. Dakako da tu glavnu
ulogu imaju istraivai nae antike, zastupnici antikih disciplina raznih profila
i znanstvenih usmjerenja.
Ponovit emo i ovdje ono to smo ve u jednoj drugoj prilici kazali, uz
opasnost da i sada budemo krivo shvaeni: u dvojbi da li je vanije znati odakle
je doao jedan narod ih* kako je neki narod nastao, mi smo dali prednost ovom
drugom pitanju. To nikako ne znai da podcjenjujemo pitanje podrijetla i vre-
mena doseljenja pojedinih etnikih skupina. Minoriziranjem toga pitanja pri-
kratili bismo i sam problem etnogeneze nekog naroda, jer je poznato da etnike
skupine redovito donose iz pradomovine mnoge elemente determinirane eko-
lokim i drutvenim (kulturnim) situacijama, elemente koje e ugraditi u kom-
pleks svog konano formiranog etnosa u novoj domovini. Drugo je pitanje kako
pristupiti tom problemu, i to je u tom pogledu uinjeno u nas kada se radi
0 doseljenju Hrvata. O tome se raspravlja u novije vrijeme, no zasada se na
tim pitanjima neemo zadrati.
Kao model istraivanja podrijetla, a potom i etnogeneze nekog naroda, mi
emo, kao antiar, uzeti pitanje podrijetla starih Etruana. Jo od antikih
vremena dominirala je verzija koju je zapisao Herodot o doseljenju Etruana
iz Lidije. Ta tzv. orijentalna teorija prevladavala je do novijih vremena, dok
se sada sve vie uzima u obzir i ona autohtona, kojoj je zaetnik bio Dionizije
iz Halikarnasa. Poslije viestoljetnih istraivanja danas prevladava miljenje
da su Etruani potomci preditalikog supstrata na tiu Italije, srodnog retij-
skom, ligurskom i dr., u nas liburnskom, da oni nisu ivjeli u nekoj italskoj
villanova kulturi, ve da je ona ponajprije etruanska, i da su njezini pravi
nosioci bili Etruani, a potom tek italska kultura doputatajui ipak mogunost
da je jedna skupina maloazijskih izbjeglica orijentalaca stigla na prostor izmeu
Tibera i Arna. No ona nije mogla dati osnovna obiljeja etruanskoj kulturi:
jeziku (dosada slabo poznatom), umjetnosti, materijalnoj kulturi, ekonomici,
oblicima drutvenog ureenja, religiji i dr. Sve su te spoznaje zapravo tekovine
jedne nove orijentacije moderne etruskologije, u kojoj problem etruanske et-
nogeneze zauzima kljuno mjesto. To je jedan od najblistavijih primjera koji
pokazuju i dokazuju da su etnogenetika istraivanja po svojoj prirodi multi
1 interdisciplinarna, konkretno u Etruana: arheologija, povijesti umjetnosti,
lingvistika, povijest u uem smislu s nizom uih povijesnih disciplina (studij
ekonomije, socijalnih struktura, oreanizaciie naselia-
etnografije, fizike antropologije itd.). Naalost, tako povoh'nih uvjeta study hr-
vatske etnogeneze nema, no u studiju tih procesa u drugih naroda etruanske
okolnosti uvyek mogu djelovati poticajno. Naravno, u ovom sluaju analogije
ne snujemo shvaati bukvalno: kad je govor o etnogenezi Hrvata, tada emo
veliku vryednost pridati prethrvatskom sloju, zateenim romaniziranim ili
poluromaniziranim starosjediteljima i starijim slavenskim doseh'enicima od
kraja VI. do prvih desetljea VII. stoljea. To je kulturnoetniki supstrat koji
je dao osnovne znaajke hrvatskom etnosu.
Periodizaciju etnogeneze Hrvata i time relativnu kronologiju, naelno gle-
dajui, nee biti teko utvrditi. Ona uvijek, pa i ovdje, ima tri faze: jednu pred-
etniku (doba prije pojave Slavena), drugu protoetniku (doba etnikog sazri-
jevanja hrvatskih Slavena, asimilacije supstrata i superstrata, konvivencije dva-
ju adstrata), te napokon etniku fazu, koja zapoinje sa zavretkom procesa
etnogeneze. Konkretno u nas prvi je stadij predslavenski (i prethrvatski -
Vorslawen); drugi protoslavensko-hrvatski (Frhkroaten); trei, hrvatski (Kro-
aten). Same Hrvate prije doseljenja i uspostave simbioze s kasnoantikim i
junoslavenskim supstratom morat emo u ovoj prilici nazivati Prahrvatima
(Urkroateri). Smatramo da je ve sada mogue u glavnim crtama utvrditi i
apsolutne vremenske termine poetka, trajanja i zavretka procesa etnogeneze
Hrvata. Ona je stvarno zapoela susretom i trajnom interakcijom antikog sup-
strata i slavenskih doljaka, koje su potom preslojili prahrvatski doseljenici. A
to znai ve krajem VI. stoljea. Grosso modo formiranje hrvatskog etnosa bilo
je gotovo krajem VIII. ili poetkom IX. stoljea. Indikatori toga termina mnoge
su pojave iz sfere materijalne i duhovne kulture koje se oituju u hrvatskom
drutvu tog vremena. Ovdje emo ih samo navesti. U to doba ve su bile u
biti prevladane drutvene strukture utemeljene ponajprije na naelu srodstva;
nastaju drutveni organizacijski oblici na viem stupnju, a time i integracija i
teritorijalizacija zajednica koje nazivamo opinama sa svojim sreditima; arti-
kulira se teritorijalna i centralnoetnika etnarhija s vojnom i upravnom vlau,
to ujedno pokazuje daje stadij vojnike demokracije ve bio prevladan; poinje
naseljavanje gradina (veinom prethistorijskih, tada naputenih), to ukazuje
da je dotada znatno napredovao proces drutvenog raslojavanja, da je dolo do
drutvenog raslojavanja i drutvenih antagonizama; u hrvatskoj sredini u pi-
sanom izvoru ve u . stoljeu narod sebe naziva Hrvatima (za razliku od
Romana, a poslije od Venecije i drugih, za koje su oni nadalje Sklavi). Taj
narod ima svoj teritorij, a to je podruje ranosrednjovjekovne hrvatske drave.
Homogenizaciji etnije zacijelo je pridonijelo i pokrtavanje, pa tako i kranstvo
i s njime crkvena organizacija postaju faktori etnike kohezije i koherencije.
Napokon, uz regionalne centre, ve u IX. stoljeu imamo i dravne centre.
Ovaj izbor po naoj ocjeni vanih pojava pokazuje da je proces ranosrednjo-
vjekovne etnogeneze na ovom prostoru trajao gotovo dva stoljea. Koliko od
toga otpada na formiranje posebnog hrvatskog etnosa, koliko je vremena bilo
potrebno da bi se doseljeni Prahrvati utopili u onaj predetniki (kasnoantiki
slavenski) supstrat, lako bismo doznali kad bismo pouzdanije mogli utvrditi
u koje vrijeme pada doseljenje Prahrvata u njihovu historijsku postojbinu. Ka-
ko smo naveli, o tom pitanju je u novy'e vrijeme dolo do radikalnog obrata
s obzirom na prethodna miljenja. Kako je poznato, tumaenjem pisanih izvora
s drukijih polazita L. Margeti je doao do zakh'uka da doseljenje Hrvata
vaa smjestiti u drugu polovicu VIII. stoljea. Oduevljena tom idejom, posve
je novu teoryu lansirala N. Klai, koja dovodi u to isto vryeme Hrvate iz Ka-
rantamje, kao ve pokrteni narod, ime u biti rui gotovo sve to je Margeti
zavidnim naporom izgradio. Ta se povijesno-znanstvena oluja pomalo smiruje,
i vay'a se nadati da emo dobiti novo tumaenje ovog problema u kojoj e
moda ostati uzidana i poneka tekovina iz ovih najnovijih diskusija. U ovoj
stvari nama ipak ostaje i dalje ono uporite to ga je u osnovnoj liniji izgradila
naa kritika povijesna znanost, a to je da i sada imamo i razloga i osnova da
barem toliko vjerujemo djelu De administrando imperio, gdje stoji da su se
Hrvati doselili za vladavine cara Heraklija, a to znai svakako prije 641. godine,
i to zato to nemamo ama ba nikakva razloga posumnjati u istinitost te vijesti.
O svemu drugome to ovaj izvor donosi u vezi s doseljenjem Hrvata moemo
raspravljati. Ako je to miljenje prihvatljivo, onda bi se posebnom procesu sa-
ivljavanja onih Prahrvata sa zateenim populacijama na ovom podruju moglo
pridati oko 150 godina, dakle oko pet narataja, to nije malo. Kad bismo na-
pravili usporedbe s trajanjima procesa etnogeneze mnogih drugih europskih
naroda, predantikih, antikih i ranosrednjovjekovnih, lako bismo doli do zak-
ljuka da je bilo termina koji su bili i mnogo iri (indoeuropski narodi na tlu
Europe), ali i uih (npr. spomenuti Etruani). Ukratko: Slavenima doseljenim
na podruje kasnoantikog Balkana i Hrvatima doseljenima u sklop kasnoan-
tiko-slavenske konvivencije, povijest je dala vrlo mnogo vremena za dovrenje
oblikovanja hrvatske etnije. Naravno, i ovdje emo naglasiti da je to bilo do-
vreno u glavnim crtama (kada uope zavrava proces konane izgradnje nekog
naroda i zavrava li on ikada u potpunosti?) Do navedenih vremenskih termina
Hrvati su posvojili i niz preitaka naslijeenih od zateenih starosjeditelja. Is-
traivanje tih retencija na svim poljima jedna je od glavnih zadaa etnogene-
tikih studija, kako e se vidjeti.
Koliko je god za poznavanje kulture jednog tek doseljenog naroda vano
raspolagati podacima o drutvenim i ekolokim prilikama u pradomovini (na-
ravno, kad je ona poznata), jo je vanije poznavati prirodne uvjete podruja
na kome se odvijao proces etnogeneze i na kome je osnovana etnija nastavila
ivot u svojoj daljnjoj povijesti. Podruje stare primorske Hrvatske posjeduje
niz poznatih odlika koje su u mnogome uvjetovale ivot Hrvata u novoj po-
stojbini: za gospodarstvo (ratarstvo i stoarstvo), za ribarstvo, za pomorstvo i
trgovinu, itd. Mi bismo ovdje istaknuli samo jednu injenicu na koju smo ne-
koliko puta upozorili. To je ambijentom uvjetovana konzervativnost priobalnog
podruja na istonoj jadranskoj obali i na otocima. Na vie mjesta, a posebno
u svojoj Povijesti Zadra u starom vijeku, upozoravajui na neke geopolitike
odrednice ireg zadarskog podruja izmeu Zrmanje i Krke, ustanovili smo
kako je ova regya, s najudaljenijom planinskom barijerom Velebita i Dinare,
s bezbrojnim otocima, otvorena moru, sporo i ublaeno primala i poticaje i
ljude iz unutranjosti; da je ona predstavljala prirodnu retortu u kojoj su se
odvijali u posebno povoljnim uvjetima za domau, autohtonu komponentu, po-
sebno uz obalnu crtu i na otocima, procesi stapanja staroga s novim, vanjskoga
sa zateenim. Tu je bronca organski, bez potresa, prela u haltat, mnoge su
znaajke materijalne i duhovne kulture nastavile ivot iz bronanog u starije
eljezno doba, niim izvana pomuene, pa ak ni kretanjima Kelta u . stoljeu
i poslije. U takvim uvjetima formirala se liburnska kultura koju u protohistoriji
veemo samo uz Liburne, no koja je srodna kulturama drugih populacija uz
itavu istonu jadransku obalu i na otocima, a sve je to naslijeeno iz vremena
kad su ta podruja bila naseljena vrlo srodnim skupinama, prije nego to se
etnika slika izmijenila sputanjem kontinentalnih Delmata i irenjem Ardi-
jejaca. Taj stari kulturni sloj, iz posljednje faze ope ilirske etnogeneze, koji u
kulturnom pogledu ujednauje obalni pojas s otocima, nazvao sam protoliburn-
skim. No ta se kozervativnost moe pratiti ak od neolitika, pa B. ovi s
pravom taj pojas Dalmacije i Istre, neto proiren prema kopnu, naziva neo-
litikom kulturom retencija (neolithische Retentionskultur). Postoje dakle o-
drednice koje su mogle biti aktivne ve u neolitiku, pa u bronano i eljezno
doba, ali isto tako i u naem hrvatskom ranom srednjem vijeku.
Daleko je od vee vanosti pitanje preivljavanja starog predslavenskog i
prethrvatskog stanovnitva. Kao to to danas radimo kad obraujemo probleme
iz nae antike, tako emo sada i ovdje odbaciti teorije o eksterminacijama pred-
slavenskog stanovnitva, o organiziranim pustoenjima, o sustavnim ruenjima
itd., na to smo upozorili nedavno u jednom svom radu. Ni Grci ni Rimljani
nisu istrebljivali domae stanovnitvo (osim rijetkih preseljavanja iz oprav-
danih razloga). Protiv iskorijenjivanja govori sauvani kontinuitet naselja iz
prethistorije u antiku. Eventualno demografsko opadanje o kojem zakljuujemo
iz slubenih rimskih statistika (drastino smanjenje broja dekurija bratstava
od Varona do Plinija) valja ponajprije zahvaliti obraunima izmeu pojedinih
domaih plemena i naroda, od kojih su neki bili osobito ekspanzivni (npr. Ja-
podi; Delmati prema Liburnima i Daorsima, itd.). Valja prihvatiti razumnu
misao da ovamo pridoli Slaveni, tako i Hrvati, nisu ni mogli ni htjeli ni trebali
sustavno osvajati, ruiti i paliti zateena naselja, osobito gradska, koja su i
njima, kao i svakom drugom barbarinu, bila samo meta za pljaku. Ako u
srednjoj Italiji po Ambroziju iz Milana ve poetkom V. stoljea tamonji gra-
dovi izgledaju kao cadavera urbium, bojje nije moglo biti ni po provincijama,
izuzevi naravno vee i manje metropole. Sada, krajem VI. i u prvim deset-
Ijeima VII. stoljea gradovi su bili slabo branjeni ne toliko zbog slabosti for-
tifikacija, ve s razloga to nije bilo ljudi koji bi ih branili. Mnogi su pred
opasnou bili naputeni, a njihovo stanovnitvo odbjeglo. Novopridolom pak
stanovnitvu naputeni ili poluporueni grad jo dugo nije bio zanimljiv za
naseljavanje, a neki su trajno ostali ruine. Za problem nae etnogeneze od
kapitalne je vanosti injenica da je avarsko-slavensku najezdu preivjelo ne-
koliko antikih gradova, buduih sredita kulturnih zraenja. Nedugo nakon
dolaska Slavena dolo je do miroljubivih susreta i potom simbioze izmeu za-
teenog romanskog i novopridolog slavenskog ivlja. Pitanje fizikog preitka
i udjela bioloke supstance predslavenskog elementa u Junih (i ostalih) Sla-
Maie Sui: PRISTUPNA RAZMATRANJA 19
vena tek su na poetku istraivanja. Posebno valja odvajati problem antropo-
loke facies predslavenske demografske komponente, a ona je bila na izmaku
antike vrlo sloena. U najstarijoj prolosti, u neolitiku, obalni pojas nastanjivalo
je puanstvo to ga nazivamo Mediterancima, kulturno (a vjerojatno i u ge-
netikom pogledu) vrlo srodne onima sa susjedne zapadne jadranske obale,
kako pokazuju arheoloka istraivanja hrvatskih (Benac, Garaanin, Batovi)
i drugih prethistoriara. Indoeuropeizacija ovih prostora poinje s eneolitikom,
koji prema obali zrai iz dubokog panonskog zalea (manje Vueol, vie ljub-
ljanska kultura) koje idu s pokretima nosilaca tih kultura. Te penetracije sva-
kako nisu imale karakter nekih invazijskih ili silovitih migracija. One se od-
vijaju postupno, zbog navedenih geopolitikih odrednica, bile su usporene i u
svojim uincima ublaene, posljedica ega je snana mediteranska komponenta
u kulturi priobalnog stanovnitva, ali i u njegovoj fizikoj konstituciji. Drugih
migracija u prethistoriji nemamo, ni u bronano ni u eljezno doba; velika
kretanja Kelta panonskim hodnikom nisu izravno dodirnula ove krajeve antike
Dalmacije, pa tako ne moemo govoriti ni o keltskoj komponenti u Ilira s ovih
podruja. Grka pak epizoda s kolonizacijom na srednjem Jadranu, koliko god
bila vana za propagandu helenskih kulturnih utjecaja, u fizikom antropo-
lokom smislu nije mogla izazvati bitne promjene. Tek s uspostavom rimske
vlasti dolazi do prodora vanjskih elemenata iz svih podruja Mediterana i rim-
skoga imperija, kao i metropole, i iz istonih i zapadnih provincija. Nagli proc-
vat urbanizacije privlaio je te elemente ponajprije u gradove, dok su udaljenije
seoske zajednice ostale due vrijeme uvari domaih tradicija. Pripadnici vojske,
uprave, fiskalne slube, gospodarskog ivota, trgovine, obrta i prometa (posebno
veleposjednici na oduzetom dravnom zemljitu) itd. nosioci su romanizacije
u kojoj je najoitiji (iako ne i najvaniji) faktor bio latinski jezik. Koliki je udio
kroz pet stoljea Carstva imao taj aroliki mozaik u razvitku fizike konstitucije
i u formiranju antropolokih odlika ljudi ovoga podruja u kasnoj antici, teko
je preciznije definirati, a teko e biti i ubudue jer nedostaje osteoloka graa
iz vremena primjene obreda spaljivanja mrtvih. U svakom sluaju, moramo
voditi rauna o injenici da kroz itavu antiku nije na ovom prostoru bilo ni-
kakvih prodora ni imigracije, ni Markomana, ni Kvaa, ni Sarmata, ni Zapad-
nih Gota (Istoni su privremeno n prvoj polovici VI. stoljea zaposjeli Dalmaciju
s doputenjem Bizanta i iz nje bili otjerani), ni Geta, ni Gepida ni drugih
barbara koji su se kretali panonskim prostorima. Prema tome, antropoloki
habitus ovih krajeva mogao je doivljavati znatnije promjene tek nakon dolaska
Slavena, dok je slavizirano autohtono stanovnitvo nedvojbeno usvojilo i mnoge
antropoloke odlike doseljenika. Znanstveno utemeljena antropometrijska istra-
ivanja u nas su tek u zametku. Dakako da se pitanja ne mogu unaprijediti
bez prouavanja antropolokih svojstava slavenskih doseljenika. Pojavljuju se
nastojanja, koja katkada imaju vie etnoloki karakter, npr. u radu o uobliava-
nju lubanja u Srba (S. Trojanovi), gdje se tvrdi da su Srbi prilikom dolaska
na Balkan bih' dolihokefali, a da se tijekom srednjega vijeka u njih sve vie
izraavala tendencija prema brahikefauji i ujedno prema tamnoj pigmentaciji.
Kako je poznato, pigmentacija uope izmie istraivanjima, i to predstavlja ve-
liku potekou kod antropolokih ispitivanja. Koliko mi je poznato, takvih teza
i teorya o antropolokoj evoluciji Hrvata u nas nema. Ti problemi bili su zanim-
ljivi i u starini, primjerice Konstantinu Porfirogenetu, koji donosi da su na
podruju Like ostali neki Avari i da im se poznaje da su Avari. Na lingvist
M. Budimir zastao je pred stihovima rimskog pjesnika, koji navodi da Liburni
u Rimu, nosai lektik rimskih matrona, za glavu nadvisuju ostale Rimljane.
Opaska je vrlo duhovita i logina, jer je i Budimir vrlo dobro znao da su Liburni
bili izraziti Sredozemci niskoga rasta. Meutim, kako sam pokazao, tu se ned-
vojbeno radi o nesporazumu, jer robovi liburni nose to ime s razloga to su
se njihove nosiljke zvale liburnae, a ne to bi bili podrijetlom iz Liburnije.
Podatak pak iz De administrando imperio o zaostalim Avarima u naelu ne
bi trebalo odbaciti bez obzira na neprihvatljivost uloge Avara u doseljenju
Junih Slavena, pa i Hrvata posebno. Tih zaostataka imamo i drugdje, npr.
izvornih Bugara (Mongola) u Bugarskoj, a u nas vrlo vjerojatno Istonih Gota
na Dugom Otoku, gdje se sauvao toponim Gmajno Polje (od Gemeinde), koji
oznaava javno, opinsko, dravno zemljite, na kome su vjerojatno grupe
Istonih Gota dobile svoje dijelove terena (tertiae partes), i tamo trajno ivjeli,
kao i oni na kopnu u Kaicu kod Zadra, gdje su otkriveni istonogotski ostaci.
Dakako da takve izolirane oaze ne mogu utjecati na fiziku antropoloku evo-
luciju stanovnitva. Zbog svih tih razloga i ovom prilikom, kada raspravljamo
o etnogenezi Hrvata, moramo, bez obzira na eventualne rezerve i poetne po-
tekoe, pozdraviti nastojanja iz novijeg vremena da se usporedno s prouava-
njem etnogeneze kao dio organske tematske cjeline rasprave i problemi antro-
pologije u vezi s etnogenezom Slavena, osobito Junih (. M. Miki).
Neosporno je da e najvaniju ulogu u prouavanju etnogenetike proble-
matike imati arheologija. Pisani izvori, veoma vani, iako ne tako brojni, mogu
doivljavati naknadne reinterpretacije kao to ih i doivljavaju u novije vrijeme,
no do nove izvorne grae za tumaenje doseljenja Slavena i Hrvata, njihova
etnikog formiranja, te uope za poznavanje naega tamnoga doba ranog
srednjeg vijeka, moemo doi samo arheolokim istraivanjima. Neophodno je
uspostaviti suradnju izmeu povjesniara i arheologa, a posebno je vano da
povjesniar zna to i kako arheolog radi i da ima povjerenja prema rezultatima
to ih arheolozi postiu. Naalost, u novije smo vrijeme bili svjedoci pokuajima
da se mimoiu ili obezvrijede arheoloka dostignua, pa i ona koja prelaze
okvire uvjerljivijih pretpostavki, ne argumentima, ve na temelju vlastitih pred-
rasuda ili ak proizvoljnih konstrukcija. Arheologija govori konkretnim, objek-
tivnim jezikom, na njezinim su rezultatima izgraene milenijske prolosti eu-
ropskih i izvaneuropskih naroda. Naa Frhgeschichte ranog srednjeg vijeka
po karakteru i metodama istraivanja malo se razlikuje od one protohistorijske
izmeu pojave eljeznog doba i antike. Dakako, valja poznavati mogunosti
arheoloke znanosti i njezina ogranienja u postizanju rezultata. Ova bi tema,
u naem sluaju, zasluivala poseban opseni i argumentirani traktat, no ovdje
emo se ograniiti samo na dva primjera. Radi se o pitanju naseljavanja i or-
ganizaciji naselja nakon slavenskog doseljenja. Iluzorno je od arheologa oeki-
vati da e nam, i kod veeg stupnja istraenosti, pruiti materijalne potvrde
Mate Sut: PRISTUPNA RAZMATRANJA 21
o prvim slavenskim naseljima u novoj postojbini. Slaveni nisu po dolasku na-
selili stare naputene gradine i poruena antika naselja. Vezavi se uz zemlju,
pojedine ue rodovske cjeline, porodice i potom bratstva, izabrale su svoja obi-
tavalita uz zendju koju su obraivali, mijenjajui sjedita u potrazi za novim
rodnim tiom. Naselja su rasla i cijepala se, sauvavi drutvenu povezanost
temeljenu na rodovskim vezama. Tako se uz stara antika naselja oblikovao
niz novih, koja su s vremenom, tijekom etnogeneze, rasla i konano, krajem
toga procesa, integrirala se u teritorijalne zajednice. Arheologija moe te pro-
cese pratiti tek pri njihovu zavretku, dok nam najstariji slavenski ratari i
stoari na ovim prostorima o sebi nisu ostavili gotovo nikakvih svjedoanstava.
Konkretno, tijekom etnogeneze zainje se i proces nae hrvatske poleogeneze:
npr. od niza zaselaka malih Nina s vremenom izrasta veliki Nin, jedan
od najvanijih starohrvatskih sredita. Ti su se procesi odvijali i u podnojima
naih starih gradina koje krajem VIII. i poetkom IX. stoljea postaju sredita
veih teritorijalnih zajednica, skoro upa. N. Klai je prihvatila tvrdnju da ar-
heologija ne podupire datiranje doseljenja Hrvata u drugu polovicu VIII. sto-
ljea, no tome ona ne pridaje nikakvu vanost. Meutim, arheologija u ovom
sluaju govori mnogo vie od toga, ona zapravo izravno pokazuje da je nemo-
gue smjestiti dolazak Hrvata u drugu polovicu VIII. stoljea. Novija istraiva-
nja u drijcu kod Nina pokazuju da se tamonja velika i relativno dugotrajna
nekropola, s ranijim grobovima iz druge polovice VIII. stoljea, mirno i nesme-
tano razvijala, bez ikakvih poremeaja, intruzija, prekida kontinuiteta i si. Do-
lazak Hrvata u VIII. stoljeu, ako i ne smatramo da su to bile goleme mase
osvajaa, ne bi mogao mimoii Nin, a ninska bi nekropola nedvojbeno indicirala
na takve drastine pojave. Poremeaje izazivaju i manje organizirane skupine.
Dovoljno se sjetiti kako je samo jedan boni iscjedak kulture polja sa arama
u grlu istarske vree izazvao velike poremeaje, s prekidima kontinuiteta u
naseljima. Toga u Ninu nema, a zacijelo se nee nai ni drugdje.
Gotovo ne manji doprinos oekuje se od lingvistikih istraivanja koja su
ve dala vrijednih spoznaja. Pitanja su mnogostruka, na mnoga do danas nije
dat odgovor. No valja priznati da po svom znaenju lingvistiki rezultati nimalo
ne zaostaju za arheolokim: naprotiv, nerijetko idu ispred njih. Spomenimo
injenicu da protohistorijski doljaci, kojih doseljenje smjetamo u prvu polo-
vicu VII. stoljea, nisu razbili junoslavensko jezino jedinstvo. Za praenje
procesa etnogeneze, simbioze supstrata sa superstratom i kulturno-jezine in-
terakcije adstrata (kasnoantikog, slavenskog i eventualno hrvatskog) posebnu
vrijednost ima utvrena pojava bilingvizma putem kojeg su nastale mnoge do-
slovne prevedenice (kalkovi) po kojima pojmovi uvaju kroz stoljea i hetero-
gene kulturne i heteroglotske slojeve svoj osnovni smisao, pretakanjem iz jed-
nog jezika u drugi. To da su hrvatski Slaveni preuzeli od starosjeditelja niz
zemljopisnih imena, termina i pojmova, posebno civilizacijskih, o tome ovdje
nije mogue kompetentno raspredati. Doprinos tim istraivanjima dali su znan-
stvenici od K. Jireeka nadalje, pa do Otira, Caria, Budimira, Mayera i dr.,
a posebno P. Skok, koji je romanskom jezinom legatu na naem primorju i
na otocima posvetio nekoliko kapitalnih radova, s dedukcijom od kojih su mno-
ge jo danas itekako korisne u povijesnim istraivanjima. U etimolokim iz-
voenjima posebnu vanost pridajemo semantikim prevedenicama, koje neri-
jetko izravno potvruju ispravnost ili pobuuju eventualnu sumnju pojedinih
etimologija. Semantiki kalkovi (njem. Lehnbersetzungen) na ovom tlu dati-
raju jo iz vremena grko-ilirskog i ilirsko-rimskog zajednitva. Smisao nekih
drevnih (svakako predantikih) toponomastikih ostataka na naem primor-
skom pojasu, koji je imao povijesnih uvjeta da u veoj mjeri sauva kontinuitet,
moe se pratiti preko nekoliko etniko-jezinih slojeva: ilirskog, grkog, la-
tinsko-romanskog i hrvatskog (potom eventualno i talijanskog, mletakog). Kao
primjer naveo bih svoj rad o refleksu morskih struja u toponomastici istonog
Jadrana (ilir. grava-, Gravosa, Gru; gr.phar-,pharynx drijelo; lat. vorata
- isto; hrv. drelac i si.). Takav neprekinuti niz moe se ustanoviti primjerice
u toponimima sa znaenjem pliak, pa u imenu grada ibenika i dr., to
objavljujemo u posebnim edicijama. U prilogu pripremljenom za meunarodni
simpozij o udjelu Dira u etnogenezi balkanskog stanovnitva obradio sam s
istog aspekta semantem tust, debeo u naoj toponomastici kao kalk starijeg
latinskog naziva. Jamano su postojala imena mjesta koja su na ilirskom
imala znaenje debeo i si., od ega je u latinskom i romanskom postalo mon-
te(m) crassu (m), pohrvaeno u obliku Mutogras a suprotnog je znaenja Mo-
tokit na o. Hvaru i Rabu. Vjerojatno su kao kalkovi nastala i naa imena Debelo
brdo, Debeli vrh i si. Nije mi poznato da je ta kategorija naih toponima obra-
ena u posebnoj studiji sa stanovita preslojavanja i kalkiranja, koja bi bila
-vrijedan doprinos problemima kojima je posveen ovaj skup. Izbor tema iz
lingvistike sfere, neizostavan u raspravama o etnogenezi svakog naroda, gotovo
je neiscrpan. Ovdje elimo upozoriti na jednu retenciju koja nije znaenjskog
karaktera, no koja se protee od najstarijih (sredozemnih) vremena do danas.
To je pojava inicijalnog intenziteta akcentuacije u nekim imenima mjesta, po-
sebno s jadranskog podruja. Na te pojave upozorio je ve lingvist Meillet, a
posebna raspra o podrijetlu te pojave razvila se izmeu naeg Skoka i talijan-
skog glotologa, albanologa i ilirologa F. Ribezza. Talijan je tvrdio da taj inten-
zitet tipa Taranto (Tare"ntum lat), Otranto (gr. lat Hidruntum), Brindisi (lat.
Brundusium), Pe"saro (lat Pisaurum), Rimini (lat Ariminium) i dr. treba zah-
valiti retencijama iz drevnih govora mediteranskog supstrata, koji se u nas
sauvao npr. u imenima mjesta Lastovo (Ladesta), Krkar (Korkira), Sulet (ol-
ta Solentia), Jdera (Zadar), moda ladassa (u Pseudoskilaka) i dr. Skok,
koji i inae, pogotovo u ranijim radovima nije mnogo polagao na mediteranske
relikte uope, dovodio je te pojave u svezu s grkim utjecajima. No ta ista
pojava je predgrka i u grkom jeziku (npr. Korinthos, Perinthos, Asaminthos
i dr.). Ta su imena predgrka ve po sufiksu -inthos.
Proizvoljno manipuliranje toponimima, kao i svakim drugim povijesnim
izvorom, moe dovesti i dovodi do kobnih zabluda. Navest emo samo jednu
iz novijeg vremena jer ima izravne veze s pitanjem doseljenja, a potom i et-
nogeneze Hrvata. N. Klai je, kao potkrepu svojoj teoriji o karantanskom po-
drijetlu (pokrtenih) Hrvata, pokuala dokazati da je postojalo jedno hrvatsko
pleme srpskog imena (Hrvati-Srbi ili obratno), koje je takoer stiglo ovamo s
ostalim Hrvatima. Uz te Srbe hrvatske etnike pripadnosti vee se po njoj ime
naselja Srb u Lici, koje joj je zapravo i jedini oslonac i argument u izlaganju.
To ime ona prepoznaje u pridjevu Sirpiensis. Tako se naime naziva velika
voda, magna aqua Sirpiensis, preko koje su Tatari preli na izlasku iz Pano-
nije na putu prema dalmatinskim primorskim gradovima. Prema N. Klai, ta
voda je Una, a Sirpiensis se zove po imenu mjesta Srb, koje je opet nastalo
od hrvatskog plemena Srba! No tu je zatajio ne samo filolog (emu se ne bi
trebalo uditi), ve i historiar. Velika voda na izlasku iz Panonije i na prelazu
u Dalmaciju ne moe biti Una nedaleko od likog Srba. Naprotiv, po svemu
se vidi daje to morala biti rijeka Sava kod Sirmija (prvobitni oblik je, slijedei
srednjovjekovnu fonetiku, glasio* Sirmpiensis). Prije polaska u avanturu i pri-
jelaza preko ove zaista velike vode, Tatari su likvidirali zarobljenike, jer prijelaz
s njima i daljnji mar prema Dalmaciji bio bi veoma riskantan. U Srijemskoj
Mitrovici je od izmaka antike pa kroz srednji vijek postojala vrlo aktivna i
jedna od najvanijih skela preko koje su se i Tatari mogli prebaciti. Kako zna-
mo, ba prema Mitrovici, s druge strane rijeke, uza samu njezinu obalu, na-
lazila se granica izmeu Panonije i Dalmacije. Odatle su Tatari krenuli starom
vojnikom cestom, koja je spajala dvije metropole, Sirmij i Salonu. Od nje je
poinjala tatarska ekspedicija uz obalu, od grada do grada (Split Trogir i dalje
prema sjeverozapadu). Po naem sudu, od tog hrvatskog plemena Srba nema
zaista nita. Takvih zabluda, uvjetovanih nepoznavanjem istraivakih metoda,
ima jo uvijek dosta u naoj staroj toponomastici. Uz ovaj uvodni referat iz-
nosimo pred ovaj skup i krai prilog o toponomastikim refleksima pojave po-
micanja naselja, to takoer ima veze s tematikom skupa.
Ukupnost preuzetih (naslijeenih) imena mjesta i rijei uope, od zateenih
starosjeditelja, bilo onih antikih, prilagoenih naoj fonetici, bilo preveenica
na na jezik, pokazuje kulturnu razinu i sposobnost asimilacije tog ranohrvat-
skog elementa, koji asimiliranjem pojedine pojmove, kao i elemente iz sfere
materijalne kulture, svrstava u cjelinu vlastite kulture. Naa je srea, kad prob-
lem promatramo sa ireg, opeslavenskog aspekta, da smo legli na tako plod-
no tlo, natopljeno civilizacijskim tekovinama, a da ipak nismo podlegli roma-
nizaciji, kao to neke paleobalkanske skupine iz unutranjosti nisu doivjele
ni potpunu romanizaciju ni kristijanizaciju, a takoer su nakon doseljenja Sla-
vena postale konstitutivni dio balkanskog slavenstva.
Doseljenjem u novu domovinu hrvatski Slaveni su usvojili nove tekovine
iz sfere ekonomije i proizvodnje, u prvome redu agrarne. Na izmaku antike
ekonomske prilike u agraru bile su bitno izmijenjene u odnosu na one s poetka
antike, promijenili su se i proizvodni odnosi, organizacija rada, kao to su se
promijenile politike i drutvene prilike uope. Grad je gotovo potpuno izgubio
ulogu vektora proizvodnje, prometa i trgovine, silno je porasla uloga sela, gdje
se stvaraju velika gospodarstva s raznovrsnom proizvodnjom, dok u agraru
osjetno prevladava stoarstvo u odnosu na ratarstvo i druge privredne grane.
Sve je to u rukama magnata, meu koje sada treba ubrojiti i Crkvu. U njima
dominira radna snaga u veoj ili manjoj mjeri zavisna od gospodara: robovi,
koloni i klijenti, koji su se odrali unato protivljenju carske vlasti. Vee eko-
nomije, zatvorene cjeline, tvorile su samostalne i samodostatne gospodarske
komplekse nezavisne jedne od drugih. Stvarno slobodnih ljudi bilo je relativno
malo (vojnici, rjei mali posjednici iz unutranjosti, lutajue gomile nezapo-
slenih, razbojnici i dr.). Ako samo te injenice imamo na umu, nee biti teko
zamisliti u kakvoj su se situaciji nale mase ruralnog zavisnog stanovnitva,
radne snage na velikim ekonomijama nakon dolaska Slavena (i potom Hrvata),
kada su ta gospodarstva bila opljakana. Dok su njihovi gospodari, predstavnici
monoga seoskoga plemstva, imali mogunost da se sklone i sredstava da se
izdravaju, unitenjem onih ekonomija nii su slojevi, koji su u demografskom
kontekstu kasnoantikog sela imali daleko pretenu veinu, ostali bez sredstava
za egzistenciju: polja su zauzeli i djelomino opustoili doljaci, stoku su ra-
stjerali ili prisvojili. Slika to nam je prua Toma Arciakon kad govori o bijegu
Salonitanaca ne moe se generalno protegnuti na sve stanovnitvo koje je pri-
padalo velikoj salonitanskoj municipalnoj zajednici. Ruenjem i naputanjem
grada i utrnuem municipija oni su ostali i bez gospodara kojima su pripadali,
i bez izvora egzistencije, i bez administrativne politike pripadnosti, jer njima
Split nije mogao nadomjestiti staru naputenu Salonu. Za njih nije bilo mjesta
meu zidinama Dioklecijanove palae, svi oni nisu mogli bjeati ni na otoke,
koji su u to vrijeme, kako ukazuju arheoloki rezultati, bili dosta gusto naseljeni
i gdje nije moglo biti potranje za novom radnom snagom. Zbog toga tu masu
beskunika neemo pribrojiti onoj zaista probranoj manjini, koja se navodno
sa Severom vratila s otoka u Aspalatos. Vei dio te razbjeane mase (veinom
sklonjene u brdima podalje od prometnica) vratio se nakon kratkog vremena
i zaeo miroljubiv suivot, na koji misli i Toma kad kae da su se ubrzo Slaveni
i Romani poeli meusobno eniti. Od tog zateenog elementa hrvatski su Sla-
veni prihvatili uzgoj mediteranskih kultura, loze i masline, te odgovarajuu
tehnologiju izrade ulja i vina. Usvojivi relativno brzo sve to, oni se pojavljuju
kao radna snaga na posjedima gradskog stanovnitva u astarejama preivjelih
antikih gradova (na kopnu Zadra i Trogira) i njihovih nasljednika (Splita i
Dubrovnika). Prostranstvom su te astareje tek neznatni ostaci nekada velikih
agera to su pripadali istaknutim gradskim sreditima, posebno rimskim ko-
lonijama, koji su se protezali i po otocima. Nije tona tvrdnja Tome Arciakona
da su Spliani uspjeli intervencijom kod Bizanta dobiti natrag nekadanje po-
druje salonitanske kolonije. Dolaskom Slavena ti su ageri bili rastrojeni, vie
oni u Dalmaciji negoli oni u Istri. Ostatke limitacije kolonijskih agera na naem
primorju u srednjem vijeku obradili smo u posebnom radu. U tom pogledu
bogatije je nashjee u agerima antike Histrije, gdje se oituju ne samo bolje
sauvani preici centurijacije, savrenije kulture masline i posebne loze, kao i
tehnologije u obradi ulja i vina, ve i u preitku nekih termina, primjerice
naslov salt/u/arius uvar jednog dijela limitiranog agera (u antici saltus),
a tu se poetkom DL stoljea (u Rianskom placitu) susree i pojava emfiteuze.
No ipak ne moemo biti sigurni da je taj institut organizacije agrarne proizvod-
nje sauvao do tog vremena i sva pravna svojstva rimske emfiteuze (koja je
inae egipatskog postanka). Svakako moramo dopustiti, poznavajui ope pri-
like nastale nakon doseljenja Slavena i Hrvata, da su se oni nedugo nakon
nastanjivanja na podruje starih gradskih agera, nastanili i na podruja astareja
i ukljuili se kao koloni u obradu posjeda gradskog stanovnitva. Tu zapravo
moramo gledati poetke usvajanja kolonata od strane slavenskog stanovnitva,
Male Sui: PRISTUPNA RAZMATRANJA 25
a moda i pojave pojedinanog prihvaanja kranstva prije opeg pokrtavanja
Hrvata. Odatle e Slaveni postupno prekoraivati gradske bedeme, ime e
zapoeti proces slavizacije romanskih starosjeditelja u gradovima, kojoj sigurne
potvrde nalazimo ve u naim najstaryim povijesnim dokumentima.
Pitanja iz podruja religije i kultova, kao eminentih elemenata duhovne
kulture, neotuiva su od ope problematike svake etnogeneze. Ona trae od-
govore: to su doljaci nali na ovom terenu i to su od toga prihvatili; to oni
donose sa sobom i koliko je toga bilo nainjeno u eventualnoj novonastaloj
sintezi. To iziskuje posebna istraivanja, u koja moemo ulaziti samo djelo-
mino. Pored kultova (kunih, rodovskih, opinskih), rituala i kultnih mjesta
(fora sacra i loca religiosa), naravi pojedinih hijerofanija i naziva boanstava,
mogunosti razlikovanja preteno agrarnih od preteno stoarskih kultova i s
time u vezi eventualne pojave monolatrije, nas zanimaju i drutvene pojave
koje idu usporedno s religijom. Ne znamo naprimjer koliko je utjecaja imao
solarni, a koliko lunarni ciklus, imena dana u tjednu (mjeseci znamo), pojedine
simbole i svete brojeve itd.; kalendar i izmirivanje solarne i lunarne godine,
da li se to inilo interkalacijama u oktoetijama koje se susreu u starih Delmata,
da li su postojali kolektivni obredi u vezi sa seminacijom, germinacijom, ve-
getacijom, etvom (berbom), strienjem ovaca, odlaskom stoke u planine i po-
vratkom, itd, itd. Posebno valja nastojati da se prepoznaju preici iz poganskog
razdoblja u kranstvu ranosrednjovjekovnih Hrvata.
I na kraju valja spomenuti neka pitanja u vezi s Avarima i s njihovom
ulogom pri doseljenju Slavena i Hrvata, a potom da l i j e i koliko toga avarskoga
integrirano u junoslavenski kompleks. Danas se uloga Avara revalorizira i
reinterpretira i jo emo morati poekati dok ne dobijemo o tome odreenija
kompetentna miljenja. Svakako bismo se ve danas prikljuili onima koji nisu
skloni pridavati Avarima neku veu ulogu u Hrvatskoj. Vjerojatno se ne moe
u cjelini prihvatiti ni bizantska tradicija iz De administrando imperio, po kojoj
je Heraklije pozvao Hrvate da istjeraju Avare iz Dalmacije. Znatnijih avarskih
ostataka ovdje nema, a ako se i pojavljuju, tumae se kao statusni simboli
domaih uglednika, koji su slijedili avarske uzore. Kada je govor o etnogenezi,
vano je podvui da je postojala dua avarsko-slavenska zajednica, u koju su
Slaveni bili organski integrirani kao komponenta od vitalne vanosti u miru
i ratu, koji su imali i svoju drutvenu organizaciju, na temelju koje su bili
okupljeni i u proizvodnji i u ratovanju, na elu sa svojim rodovskim prvacima,
koji su ve u toj simbiozi stekli ime upana. Kad je avarski kan ustupio lan-
gobardskom kralju odrede Slavena vojnika, nije im dao dezorganizirane o-
pore, ve vojne jedinice sposobne za borbu jednako pod avarskim kao i pod
langobardskim zapovjednitvom. Vjerojatno su ve u to vrijeme Slaveni, osobito
njihovi glavari (upan se moe posebno tumaiti kao lat. /nazor, a u rum. je
bojar) nosili dvolana imena s doecima -slavus i -mirus/-merus koji su prvot-
no bili sinonimi, dok poslije -mirus djelovanjem puke etimologije stjee znae-
nje mir, lat. pax i time postaje sinonim drugog lana imena sa zavretkom
-goj (potvrda iz Dubrovnika iz XII. stoljea), to i susreemo u neretvanskih
vladara Berigoja i Domagoja, kako sam ukazao u svom referatu na nedavnom
skupu o 1100. godinjici natpisa kneza Branimira.
. Miki, Antropoloki prikaz srednjevekovnih stanovnika Riica, Split 1973.
. Basler, Gnostiki elementi u temeljima nauavanja Crkve bosanske, Muzej grada Zenice, Radovi,
, 1973.
D. Rendid-Mioevic", Quelques aspects de la continuit des agglomerations fortifiees illyrienne,
Znanstveni skup o utvrenim ilirskim naseljima, Mostar 1974, ANUBIH Centar za bal-
kanoloka ispitivanja, 6, Sarajevo 1975.
D. Rendi-Mioevid, Antika batina u kulturi jugoslavenskih naroda, Zbornik Zagrebake sla-
vistike kole, m-3, Zagreb 1975.
J. Kovaevid, Avarski kaganat. Srpska knjievna zadruga, Beograd 1977.
L. Margeti, Konstantin Porfirogenet i vrijeme dolaska Hrvata, Zbornik historijskog zavoda JAZU,
sv. 8, Zagreb 1977.
. Mikid, Dinarski antropoloki tip sa srednjevekovne nekropole, Raka gora Stedci kod Mostara,
Godinjak ANUBIH, XVII, Centar za balkanoloka ispitivanja, 15, Sarajevo 1978.
. Mikid, O antropolokoj istrazenosti ilirskog stanovnitva. Nauni skup: Sahranjivanje kod Hira,
10-12 maja 1976, SANU - Balkanoloki institut, Beograd 1979.
D. Srejovi, Pokuaj etnikog i teritorijalnog razgranienja starobalkanskih plemena na osnovu
naina sahranjivanja, Nauni skup: Sahranjivanje kod Ilira, 10-12 maja 1976, SANU Bal-
kanoloki institut, knj. VID, Odelenje istorijskih nauka, knj. 2, Beograd 1979.
. Batovid O. Otri, Tragovi ilirske kulturne batine u narodnoj kulturi naeg primorskog
podruja, Simpozij: Predslavenski etniki elementi na Balkanu u etnogenezi junih Slavena,
ANUBIH, Pos. izdanja, , Centar za balkanoloka ispitivanja, 4, Sarajevo 1969.
M. Sui, Neke historijske determinante u formiranju hrvatskog etnosa, Nae teme XXVI, 1979.
. Kulii, Stara slovenska religija u svjetlu novijih istraivanja, posebno balkanolokih, ANUBIH
Godinjak LVI, Centar za balkanoloka ispitivanja, 3, Sarajevo 1979.
. Kulii, O etnogenezi Crnogoraca, Pobjeda, Titograd, 1980.
V. Jurki, Kontinuitet ilirskih kultova u rimsko doba na podruju Istre, Jadranski zbornik, XI,
1970/1981.
. Rapaia, Prilog prouavanju kontinuiteta naseljenosti u salonitanskom ageru u ranom srednjem
vijeku. Vjesnik za arheologiju i historiju dalmatinsku, LXXTV", 1980.
Z. Mirdita, Politike, socijalne i ekonomske strukture ilirskih plemena u svjetlosti podataka an-
tikih autora, CANU, Nauni skupovi 7, Odjeljenje drutvenih nauka 3, Titograd 1981.
. Antonijevi, Obredi i obiaji balkanskih stoara, SANU Balkanoloki institut, Posebna izd.,
16, Beograd 1982.
J. Medini, Autohtoni kultovi u razvoju antikih religija u rimskoj provinciji Dalmaciji, Dometi,
Rijeka 1984.
. Mikid, Beitrag zur Anthropologie sptromanischer bis sptmittelalterlicher Bevlkerungen Ju-
goslawiens, ANUBIH, Godinjak, Centar za balkanoloka ispitivanja 20, Sarajevo 1984.
K Jireek, L'eredita di Roma nelle citta della Dalmazia durante U medioevo, Societ dalmata
di storia patria, 6, Rim 1984.
J. Beloevi, Poed kranstva kod Hrvata u svijetlu arheoloke grae. Simpozij Poeci kranstva
i drutvenog ivota u Hrvata od VU. do krajafK. stoljea, Split 1985.
B. Kunti-Makvi, Kako je Ivan Lui prikazao dolazak Slavena u djelu De regno Dabnatiae
et Crooiioe, Historijski zbornik, XXXVm (l), 1985, 131-166.
L. Margeti, Jo o dolasku Hrvata, Historijski zbornik, 1985.
Bernhard-Kandler-Pilson, Ethnogenese europischer Vlker, Stuttgart-New York 1986.
. Jelovina, Glavne znaajke starohrvatske materijalne kulture od 7. do 12. sotljea na podruju
izmeu rijeke Zrmanje i Cetine, Starohrvatska prosvjeta, HL, ser. 16, Split 1986.
N. Filipovi, Slava, sluba ili krsno ime u pisanim izvorima do kraja 18. veka, Zbornik o krsnom
imenu, Beograd 1985.
R. Katii, Filoloka razmatranja uz izvore o zaecima hrvatske drave, Starohrvatska prosvjeta,
HL ser., 16, Split 1986.
B. Gabrievi, Studije i lanci o religijama i kultovima antikog svijeta, Split, 1987.
V. Koak, Dolazak Hrvata, Histoiyski zbornik XLl, Zagreb 1987.
. Rapani, Predromaniko doba u Dalmaciji, Split 1987.
to se pak Avara tie i njihove uloge u doseljavanju Slavena i Hrvata i o
njihovom eventualnom udjelu u etnogenezi Hrvata nekakvom antropolokom
ili kulturnom komponentom, poekajmo objave mjerodavnih strunjaka a
ponajprije rezultate sretnog arheolokog maklina.
BIBLIOGRAFIJA
C. Truhelka, Tetoviranje katolika u Bosni i Hercegovini, Glasnik Zemaljskog muzeja Bosne i
_ Hercegovine VI, 1894.
F. ii, Ime Hrvat i Srbin i teorija o doseljenju Hrvata i Srba, Godinjica N. upia 35, 1923.
F. ia, Hrvatska povijest od najstarijih vremena do potkraj 1918., svezak l, 1925.
Lj. Hauptmann, Dolazak Hrvata, Buliev zbornik, Zagreb-Split 1923.
M. Gavazzi, Kulturna analiza etnografije Hrvata, Narodna starina, VU, Zagreb 1928.
M. Barada, Iz starohrvatske povijesti (I. Seobe Hrvata i Srba, . Natpis kraljice Jelene, . Skup
splitskih povijesnih izvora), Nastavni vjesnik XLB 1933/34, XLHI 1934/35, XLDC 1940/41.
P. Skok, Dolazak Slavena na Mediteran, izd. Jadranska straa, Split, 1934.
L. Kati, Priestolnice hrvatskih narodnih vladara, Suradnja, Zagreb-Berlin, 1943.
D. Rendi-Mioevi, Prilog prouavanju nae srednjovjekovne onomastike, Starohrvatska prosvjeta,
. ser., l, 1949.
B. Grafenauer, Nekoj vpraanj iz doba naseljavanja junih Slovanov, Zgodovinski asopis, IV,
1950.
P. Skok, Slavenstvo i romanstvo na jadranskim otocima, Zagreb 1950.
M. Barada, Hrvatska dijaspora i Avari, Starohrvatska prosvjeta, . ser., IV 2, Split 1952.
C. Rihtman, O ilirskom porijeklu polifonih oblika narodne muzike Bosne i Hercegovine, Radovi
Kongresa folklorista Jugoslavije na Bjelanici i u Puli 1952.
M. Sui, Ostaci limitacije naih primorskih gradova u ranom srednjem vijeku, Starohrvatska
prosvjeta, HL ser., 5, 1956.
M. Sui, Vanost izuavanja etnike stratigrafije naih krajeva u predslavensko doba (nastupno
predavanje na Fil. fak. Zadar), Filozofski fakultet u Zadru, 1956/57, Zadar 1958.
L remonik, Nonja na rimskim spomenicima u Bosni i Hercegovini, Glasnik Zemaljskog muzeja
Sarajevo, Arheologija N. S-, XVIII, Sarajevo 1963. . , . , , . . .
M. Sui, Iz mediteranske batine jadranskih Hira, Radovi Filozofskog fakulteta u Zadru, 4,
1962/63.
A. Benac, Prediliri, ProtoiKri i PraiUri, Simpozyum o teritorijalnom razgranienje Hira u
prahistorijsko doba, Sarajevo'1964.
r
;. bfcfii
M. Sui, Autohtoni elementi u urbanizmu antikih gradova naeg Primorja, Godinjak ANUBIH,
HI, 1965.
Z. uli, Prilog prouavanju elemenata starobalkanske kulturne tradicije u narodnim nonjama
Bosne i Hercegovine, Godinjak ANUBIH, IV, Centar za balkanoloka ispitivanja, 2, Sarajevo
1966.
M. Petri, O pitanju tatuiranja i cikatrizaciji kod prahistorijskog stanovnitva jednog dijela
Balkana, Godinjak ANUBIH, IV, Centar za balkanoloka ispitivanja 2, Sarajevo 1966.
D. Rendi-Mioevi, Problemi romanizacije Ilira s osobitim osvrtom na kultove i onomastiku,
Posebna izdanja ANUBIH, Centar za balkanoloka ispitivanja, V 2, 1967.
P. Vlahovi, Neke endogene grupe na teritoriji Jugoslavije, Cvijiev zbornik, u spomen 100.
godinjice njegova roenja, SANU, Beograd 1968.
M. Sui, Nekoliko primjera toponamastike stratifikacije u sjevernoj Dalmaciji, Pos. izd. ANUBIH,
, Centar za balkanoloka ispitivanja, 4, Sarajevo 1969.
B. Barii, Proces slovenske kolonizacije istonog Balkana, Simpozij Predslavenski etniki elementi
na Balkanu u etnogenezi Junih Slavena, ANUBIH, Pos. izd., , Centar za balkanoloka
ispitivanja, 4, Sarajevo 1969.
S. Antoljak, Zadar pod vlau Istonih Gota, Zadarska revija, XX, 1971.
V. JaM-Cestari, Etniki odnosi u srednjovjekovnom Zadru prema analizi osobnih imena, Radovi
Instituta JAZU u Zadru, XK, 1972.
Sima M. irkovi
SREDNJOVJEKOVNO RAZDOBLJE U TZV.
ETNOGENEZI BALKANSKIH NARODA
Utkako sam se kao student susreo s nazivom etnogeneza, nisu prestajale
moje muke s njim. to sam se vie trudio da mu na osnovi razliitih konteksta
u kojima je koriten dokuim opseg i sadraj, to su mi se vie nametale sumnje
u njegovu opravdanost. Najprirodnijim mi se inio u arheolokom kontekstu,
gdje je bio najneodreeniji i najotvoreniji, gdje se vezivao, kako mi se inilo,
za utvrivanje onih komponenata i okolnosti koje su bile bitne za nastanak
nosilaca odreene kulture u arheolokom smislu. Tek mnogo kasnije nauio
sam da su i tu stvari kompliciranije, da nema osnove za poistovjeivanje jedne
arheoloke kulturejednom etnikom skupinom.
1
Koliko mije, sjedne strane,
naravno zvuala etnogeneza Hira, toliko mi se, s druge strane, inilo nepri-
kladno govoriti o etnogenezi Nijemaca. inilo mi se posve nedvojbenim da na
pitanja o postanku njemakog naroda odgovara njemaka povijest. S vremenom
sam uvidio da njemaki sluaj nije izniman i uvjerio se daje potrebno prouava-
nje etnikih pojava radikalno historizirati, proirujui, naravno, raspon pita-
nja koja se postavljaju izvornoj grai, tako da se ne zanemari nita od onoga
to ini osobitost i bit etnikoga.
Ali, to nas odvodi jo trnovitijem pitanju o biti etnikih pojava. Mnogo-
brojni su i raznovrsni pokuaji da se odredi znaenje etnosa, da se razgranii
od slinih fenomena, da se uvedu prije potrebna razlikovanja.
2
Mnoina manje
ili vie podrobnih definicija moe se svesti na dva bitno razliita pristupa. Po
jednom su plemena, narodi, nacije
3
jedinice u klasifikaciji; populacye se dijele
i razvrstavaju po odreenim obiljejima, jednom bitnom ili cijelom snopu obilje-
ja, za koja se pretpostavlja da su objektivna. Kriteriji po kojima se ini
podjela, koja je temelj klasifikacije, moraju ostati isti, a taj neumoljivi logiki
1 Temeljitu kritiku etnike interpretacije arheolokih nalaza dao je R. Wenskus, Stammes-
bildung und Verfassung. Das Werden der frhmittelalterlichen Gentes, Kln-Graz 1961, 113-
-142.
2 Usp. FO. V. Bromlei, Etnos i Etnografija, Moskva 1973, 10-46, i tamo navedenu literaturu.
3 Izvjestan broj strunjaka i pisaca nacije kao neto moderno, sekundarno i umjetno su-
protstavlja plemenima i narodima kao prirodnim zajednicama; za nacije bi bila presudna
svijest o pripadnosti, za plemena i narode prirodna obiljeja. Kritiku koncepta prirodnog
u ovom kontekstu dao je R. Wenskus u nov. djelu str. 14-112, a metodoloke i logike
potekoe prihvaanja zajednike kulture kao bitne odredbe etnosa izloio je F. Barth, Ethnic
Groups and Boundaries, London-Bergen/Oslo 1970, 10-19.
Sima M. irkovi: SREDNJOVJEKOVNO RAZDOBLJE 29
zahtjev stvara velike tekoe im se posvetimo pojavama razmjerno dugotraj-
nim. U iskustvenoj grai pojave, a s njima i obiljeja (u tehnikom smislu),
ne ostaju nepromijenjeni, iezavaju, ustupaju mjesta drugima, gube ili dobi-
jaju na intenzitetu, na mjesto otrih feranica dolaze blagi prijelazi itd. Klasifi-
katorski pristup odgovara sinkronom promatranju ili kratkom razdoblju bez
vee dinamike, on je a-historian, ali vrlo vaan, jer u svim vremenima po-
stojane i trajne zajednice imaju nekakav sustav klasifikacije, koji im omoguuje
da vide sebe i ono to ih odvaja od drugih. Bez neke makar preutne i krajnje
pojednostavljene klasifikacije teko je zamisliti razlikovanje nas i njih, pri-
padnika skupine i onih koji ostaju izvan nje. Etnogeneza bi u takvu pristupu
znaila davanje odgovora na pitanje o nastanku i spajanju onih objektivnih
obiljeja koja etnikoj cjelini osiguravaju individualnost. Lako je uvidjeti da
tako shvaena etnogeneza zavisi od kulturne i znanstvene razine, da je ona
racionalizacija, moderna zamjena za dobro poznate legende o podrijetlu.
4
Drugi pristup bismo mogli smatrati sociolokim, jer on plemena, narode,
nacije, promatra kao drutvene skupine razliita opsega, koje egzistiraju u ra-
zliitim drutvenogospodarskim okolnostima. Ono to im je i pored velikih ra-
zlika zajedniko jest kohezija, skup inilaca, materijalnih i ideolokih, koji sku-
pinu odravaju na okupu, koji jame stabilnost i identitet uprkos promjenama
u skupini i njezinom okruju. I to se tie toga pristupa opravdano je pitati
se o okolnostima u kojima je skupina nastala i elementima od kojih je sastav-
ljena. Etnogeneza bi se mogla shvatiti kao sustavno i zaokrueno davanje
odgovora upravo na ta pitanja.
Meutim, priroda procesa koji se promatraju stvara izvjesne potekoe i
zahtijeva izvjesna bitna preciziranja. U prvom redu, moe li se nastajanje velike
skupine usporediti s dogaajem u smislu vremenski i prostorno ograniena
zbivanja, nije li to dugi proces iji se obrisi ne daju ocrtati? Moe li se nekom
razmjerno dugom razdoblju u dinamici razvoja skupine pripisati odluujui
utjecaj na njezino oblikovanje? Na osnovi ega se moe tvrditi da je ba raz-
doblje VIII-K. stoljea doba nastanka jednoga balkanskog naroda? Nije li se
preesto etnogeneza ograniavala na navoenje prijeko potrebnih opih uvjeta
za razvoj kao to su doseljenje na odreeni teritorij, preslojavanje druge po-
pulacije osvajanjem, uspostavljanje intenzivne komunikacije s drugom skupi-
nom itd.?
Pokuaj da se opie nastanak etnike skupine mora obuhvatiti i dugo raz-
doblje i toliko mnogo razliitih okolnosti i komponenata, da se razdoblje teko
moe individualizirati, a jo manje shvatiti kao dogaaj, pa bi opravdanije
bilo govoriti o etnohistoriji nego o etnogenezi. Njezino bi osnovno obiljeje
bilo u povijesnom pristupu, u smislu rada s izvorima, usvajanja vremenskih
i prostornih inilaca, konkretnih okolnosti, kombiniranim s konceptualnim apa-
ratom i kriterijima onih znanstvenih disciplina koje se bave razliitim drutve-
nim skupinama (socijalna antropologija, socijalna psihologija, sociologija i dr.).
U odnosu na tradicionalnu historiografiju osobitost te posebne grane je u
usmjeravanju zanimanja ka pojavama bitnim za obrazovanje, odravanje, ire-
Nije rijedak sluaj da se etnogeneze ideoloki funkcionaliziraju i posve prizemno politiki
koriste.
nje ili suavanje skupine, za artikulaciju svijesti o sebi i granicama koje je
odvajaju od drugih itd.
5
Etnogeneza kao koncept povijesno je uvjetovana situacijom XIX. ili XX.
stoljea, ona i u najboljem sluaju selekcionira i analizira one uvjete, kompo-
nente i obiljeja, koji su pridonjeli razvoju i individualnosti jednoga naroda,
redovito u onom opsegu koji je imao u svijesti o sebi izgraenoj do XIX. stoljea.
Etnokistorija uzima u obzir i negativne procese, takve koji su smetali inte-
graciji skupine, koji su utiecali na njezino dijeljenje i suavanje. Etnohistorija
kakva se ovdje zagovara ima i tu prednost da se ne ograniava iskljuivo na
uspjele sluajeve, na narode ili skupine koji su doivjeli XIX. stoljee ili ak
nae vrijeme, ona se bavi i skupinama koje su u meuvremenu ieznule, a
o kojima je ostalo traga u povijesnim izvorima. Rast jedne etnike skupine
teko se moe zamisliti bez iezavanja drugih, pa bi realistino motrenje raz-
voja etnikih odnosa trailo takoer uporabu koncepta suprotna od etnoge-
neze, koncepta koji bi obuhvaao inioce propadanja i iezavanja etnikih
skupina.
U nekoj vrsti provjeravanja metodoloke svrhovitosti i jednoga i drugoga
koncepta, za ovu sam priliku pokuao u obliku vrlo saete skice pokazati to
je onih osam stoljea, izmeu VH. i XV, znailo za uobliavanje etnike karte
Balkanskoga poluotoka. Kako nisam kadar neposredno pridonijeti onome to
je tema naega skupa, najstarijoj povijesti Hrvata, nadam se da u svojom
skicom pruiti pozadinu na kojoj e se jae ocrtavati ono to se zbivalo u Hrvata
u ranom srednjem vijeku.
Najvanijim ulogom srednjega vijeka ini mi se proces okrupnjavanja,zbog
kojega imamo umjesto velikoga broja malih skupina s poetka, mali broj velikih
skupina na kraju promatranoga razdoblja. Taj proces posve je oigledan u onom
dijelu Balkanskoga poluotoka koji su naselili Slaveni, gdje se, uprkos nepotpuno
rekonstruiarnom zemljopisu plemena, ipak polazna toka razvoja prepoznaje
u mnotvu sklavinija.
6
Ali, djelovanje toga procesa moe se pratiti i na
5 Temelje za ozbiljno povijesno prouavanje etnikih pojava poloio je u nas B. Grafenauer,
Pitanje srednjovekovne etnike strukture prostora jugoslavenskih naroda i njenog razvoja,
Jugoslovenski istorijski asopis 1-2 (1966) 5-36; Isti, Die ethnische Gliederung und geschi-
chtliche Rolle der westlichen Sdslawen im Mittelalter, Ljubljana 1966, gdje je navedena sta-
rija literatura posveena uglavnom etnikim imenima, seobama i rasporedu plemena. Gra-
fenauerovi radovi nedvojbeno su utjecali na ozbiljnost i temeljitost tretiranja etnikog u
radovima povjesniara, ali nisu izazvali nastanak specifine etnohistorijske literature. Juno-
slavenski prostor obuhvaen je sustavnim nastojanjima u sovjetskoj historiografiji. Ovdje
navodimo naslove nekoliko zbornika, iz kojih e specijalni radovi biti navedeni u odgova-
rajuem kontekstu: Voprosy etnogeneza i etnieskoi istorii slavjani vostocnyh i vostocnyh
romancev. Metodologija i istoriografija, Moskva 1976; Etnieskaja istorija vostocnyh roman-
cev. Drevnosti i srednie veka, Moskva 1979; Formirovanie rannefeodaljnyh slavjanskih na-
rodnostei, Moskva 1981; Etnieskie processy v Centraljnoi i logoVostonoi Evrope, Moskva
1988; Razvitie Etnieskogo samosoznanija slavjanskih narodov v epohu zreloga feodalizma,
Moskva 1989.
6 U novijoj literaturi nema pokuaja da se rekonstruira karta najstarijega sloja slavenskih
plemenskih zajednica i skupina. Plemena se obrauju usputno u izlaganju politikih dogaaja
i tumaenju najstarijih izvora. Uzimajui u obzir razdoblje od naseljavanja do XI. stoljea i
ostavljajui po strani opa imena Slavena, Ante, Bugara, zatim antika, predslovenska imena
kao Dalmati, Tribali, kao i oigledne sinonime kao Pagani, moe se doi do slijedeeg kataloga:
Karantani (Carentani), Hrvati, Guduscani, Neretljani (Narentani, Arentani), Zahumljani,
Srbi, Travunjani, Konavljani, Dukljani, Moravljani, Timoani, Sever(c)i, sedam plemena
Sinaj M. arkovi: SREDNJOVJEKOVNO RAZDOBLJE
suenom prostoru, na kome su ostali starosjedioci podijeljeni na Romeje, no-
sioce politike Bizantskog Carstva, Romane u gradovima na jadranskoj obali i
teko uhvatljive, ali sigurno prostorno odvojene manje ili vie romanizirane
starosjedioce u unutranjosti Poluotoka. U stoljeima nakon doseljavanja Sla-
vena svaki od tih elemenata razvijao se za sebe u uvjetima koji su vrlo slabo
poznati. Prisiljeni smo na osnovi rezultata poznatih u novijim vremenima re-
konstruirati ono to se moralo desiti tijekom tamnih vjekova. Donekle je
prepoznatljiva dinamika odnosa izmeu Carstva i Slavena, koja se ocitava u
vojnim i diplomatskim dogaajima i pomicanju granica izmeu podruja skla-
vinija i podruja tematskog ureenja.
7
Sigurno je da se znatno poveao broj Romeja, koji su podloga novovjekov-
noga helenizma. Njima u prilog djelovalo je cjelokupnom svojom politikom
Carstvo, koje je i u svom rimskom naslijeu i u svojoj kranskoj misiji bilo
ekumensko i nad-etniko.
8
Poveali su se brojano i Romani, samo to oni
nisu oblikovali jedinstvenu skupinu, jer im je razvoj pretjecao u uskim okvirima
gradskih komuna i njihovih okruga. Oni su blie idealnom tipu jedinice u kla-
sifikaciji, odvajajui se otro jezikom i kulturom od Slavena u zaleu, premda
do kraja srednjega vijeka nailazimo i na svjedoenja o vjeri u zajedniko po-
drijetlo, o socyalnoj i kulturnoj superiornosti, o svojevrsnom kruenju elita
i endogamiji na razini patricijata.
9
Najtee je nazrijeti to se zbivalo u unu-
izmedu Dunava i planine Balkana, Draguviti (Druguviti), Velegeziti, Verziti, Sagudati, Rin-
hini, Strumljani, Vajuniti, Jazeriti, Milingi. Valja uzeti u obzir i problematine Praedene-
centi, u susjedstvu Bugara poetkom IX. stoljeu, zagonetne Vetone, na teritoriju dananje
Albanije, Morjane (Mariani), koji su, moda, dio Hrvata, kao i pleme Liciki na Visli, od
kojega se dio naselio u Zahumlju. Radi upotpunjavanja rekonstrukcije trebalo bi u karte
unijeti i tragove starih plemenskih imena u toponomastici. Plemenska imena iz najstarijeg
razdoblja nestala su na teritorijima koji su dospjeli u okvir prostranih drava kao to su
Romejsko Carstvo, Bugarska, Srbija. ilavost plemenskih imena opaala se na primjeru Za-
hlmije, Travunije, Dioklije (Dioklitije), sauvanim u vladarskoj tituli srpskih kraljeva do po-
etka . stoljea. Ime Druguvita iznenada se pojavilo i nakon nekoliko stoljea bugarske
i bizantske vlasti, poetkom AU. stoljea, kada je na ruevinama Carstva izniknuo vei broj
oblasti feudalnih gospodara. Usp. F. Barii B. Ferjana, Vesti imitrija Homatgana o
vlasti Druguvita, Zbornik radova Vizantolokog instituta 20 (1981) 41-56.
7 Znaenje smjenjivanja sklavinya i tema promotrio je G. Ostrogorski, Vizantija i Juni
Slaveni, Jugoslovenski istorijski asopis l (1963) 3-13 (pobrana ela IV, 3-14). Na bizantskoj
strani vrijedne su studije o tematskoj organizaciji: J. Ferluga, Byzantium andthe Balkans.
Studies on the Byzantine Administration and the Southern Slavs from the VH to the XXr
Centuries, Amsterdam 1976, gdje je navedena starija literatura.
8 Orijentaciju o opsenoj literaturi pruaju: E. Arrigoni, Ecumenismo romana cristiano a Bi-
sanzio e tramonto del concetto di Ellade ed EUeni nell'impero d'Oriente prima del mille,
Nuova rivista storica 55 (1971) 139-156; A. Carile, Impei-o romano e Romania, La nozione
di romano tra cittainanza e universalita, Da Roma alla terza Roma. Documenti e studi,
Napoli 1984; I. uri, Romejski govor i jezik Konstantina Porfirogenita, Zbornik radova Vi-
zantolokog instituta 24-25 (1986) 109-133. Susjedi su, ako je suditi po srpskom primjeru,
Carstvu pridavali grki karakter i kad su priznavali njegove univerzalne pretenzije. Repre-
zentativan moe biti arhiepiskop Danilo , koji u itiju Milutinova vaseljenski i grki
rabi katkada istodobno. Usp. ivoti kraljeva i arhiepiskopa srpskih. Napisao arhiepiskop Da-
nilo i drugi, ed. D. Danii, Zagreb 1866, str. 141: stati se s' v'sellenskyim' carem' novoga
Rima Kan'stan'tinopolia kir" An'dronikom'; str. 145: car" samodr'zav'nyi velikyie Romanie
An'drordk' Paleolog'; ali na str. 148: v'sdienskyi car" gr'kom' kir' An'dronik'.
9 Jo uvijek je standardno djelo o njima K Jireek, Romani u gradovima Dalmacije tokom
srednjega veka, prev. S. Stojanovi, Zbornik Konstantina Jireeka , Beograd 1962; izvornik:
Die Romanen in den Stdten Dalmatiens whrend des Mittelalters, Denkschriften der Kais.
tranjosti: da li su Vlasi i (Albanci) Arbanasi, koje boh'e upoznajemo tek u
poslednjim stoljeima srednjega vijeka, potekli svaki iz posebne prostorno ogra-
niene kohjevke, ili su se ouvali iz antikih vremena na velikom prostoru
ispresijecanom i raskomadanom teritorijima naseljenim Slavenima; da li je nji-
hova srednjovjekovna povijest protekla u neprekinutom kretanju ne samo iz-
meu zimovalita i ljetnih ispaa nego i izmeu matinih oblasti i zemh'ita
na kojima ih zatiu nai uglavnom noviji izvori.
10
U vezi s nedvojbenim procesom rasta i okrupnjavanja namee se pitanje
o imbenicima koji su djelovali da tijekom srednjega vyeka doe do promjene
reda veliine.
11
Ne moemo se zadovoljiti objanjenjem koje bi ukazivalo na
opi linearni uspon stanovnitva, kome valja pripisati razlike u procjenama
balkanske populacije krajem antike i krajem srednjega vijeka.
12
Taj veliki de-
mografski trend pozadina je na kojoj pokuavamo promatrati promjene u sku-
pinama i meu skupinama, svjesni da odgovor ne moe biti u jednom uzroku,
koji bi se dao izolirati, ve u cijelom nizu imbenika koji se oituju u razliitim
povijesnim okolnostima.
Treba, svakako, raunati sa utjecajem prirodnoga prirataja u okviru svake
skupine, sa unutarnjom kolonizacijom i proirenjem nastanjenoga prostora, s
pomicanjima i seobama zbog poveane gustoe naseljenosti. Valja, takoer, ra-
unati s mogunou i verojatnou irenja imena i etnikih obiljeja osvaja-
njem i preslojavanjem, odnosno zdruivanjem, stapanjem i asimilacijom pro-
storno ili kulturno bliskih skupina. Primjeri Romeja (Bizantinaca), Bugara,
Srba i Hrvata ukazuju na veliku ulogu politikog faktora, integrativnih procesa
koji su se odigravali u okvirima srednjovjekovnih drava. Poblie promatranje
svakoga sluaja napose otkriva znatne razlike u zemljama i razdobljima, pri
emu se sa stajalita uinaka integracije pokazuje kao osobito bitno: trajnost
dravne formacije, a jo vie neke popratne pojave koje su pridonosile izgraiva-
Akademie der Wissenschaften in Wien, Phil. -hist. Classe Bd. 48-49. Wien 1901-1904. Usp.
i literaturu navedenu dalje u bilj. 13.
10 O poecima Albanaca usp. G. Stadtmller, Forschungen zur albanischen Frhgeschichte,
Albanische Forschungen 2, Wiesbaden 1966
2
. Orijentaciju u djelomino polemiki obojenoj
literaturi daju prilozi u zborniku Iliri i Albanci, Beograd 1988. O Vlasima nema sveobuh-
vatne studije. Orijentaciju prua P. Skok, Vlah, Enciklopedija Jugoslavije 8, Zagreb 1971,
514-516. Za najstarije razdoblje up. G. G. Litavrin, Vlahi vizantiiskih istonikov
vv., logoVostonaria Evropa srednie neka, Kiinev 1972, 91-138. O Vlasima u regionalnim
okvirima u kasnom srednjem vijeku govorit e se posh'je.
11 Ve je spomenuto da se znatan dio plemenskih imena iz razdoblja nakon doseljenja izgubio
do kraja srednjega vijeka. Imena Hrvata, Srba i Bugara rairena su na daleko veem prostoru
nego u prvim stoljeima, ali im se podruje prostiranja ne poklapa s onim iz XIX. stoljea
ili danas. Obino se na srednji vijek nekritiki prenose predodbe o etnikim granicama iz
suvremenog svijeta.
12 Demografski razvoj Balkanskoga poluotoka u srednjem vijeku nije temeljito prouavan. Veo-
ma grube procjene iznesene u J. C. Rssel, Late Ancient and Medieval Population, Phila-
delphia 1958, provjeravaju se i ispravljaju u pojedinim podrujima gdje ima izvora i interesa
za tu tematiku. Usp. Bevlkerung, Lexikon des Mittelalters II, 10-21. Rssel je za cijeli
Balkanski poluotok pretpostavio najniu razinu naseljenosti oko 650, dakle u desetljeima
nakon doseljavanja Slavena predviajui oko tri milijuna stanovnika, da bi se do 1340. taj
broj udvostruio, a zatim opet opao zbog gubitaka u velikim poastima 1348. i poslije, na
4, 5 milijuna u vrijeme turskoga osvajanja.
Sitna M. irkavi: SREDNJOVJEKOVNO RAZDOBLJE 33
nju svijesti o povezanosti, produbljivanju razlika u odnosu na susjede, nagla-
avanju vlastite individualnosti. Meu tim injenicama posebnu pozornost za-
sluuju: vlast vladara ili dinastije kao kohezijska sila i kriterij razgranienja
prema susjedima koje ne povezuje ista obveza lojalnosti; djelovanje pravnoga
sustava zbog posljedica po strukturiranje drutva i nastajanje kulturnih razlika;
funkcioniranje ustanova meu kojima se sa stajalita nae teme osobito istiu
staleki sabori u kojima se praktino-politiki, pravno i simboliki povezuju
elite jedne zemlje (regnum, terra). Politiki imbenici integracije bili su toliko
djelotvorniji koliko su jezine razlike meu populacijama obuhvaenim poli-
tikim okvirom bile manje. Ako se uzmu u obzir rezultati duega razdoblja,
vidi se da ni jezine granice nisu prepreka integraciji. O tome svjedoe nema-
lobrojne skupine Slavena ili Vlaha, zateenih na teritorijima koji su rano pot-
pali pod vlast bizantskih careva, koje su se do kraja srednjega vijeka bez ostatka
pretopile u romejstvo. Slino svjedoe sudbine brojnih skupina Vlaha, koji
su se jo tijekom srednjega vijeka u slavenskim dravama utopile u slavensko
okruje.
13
Sluaj Bosne rjeito govori o ulozi dravnog okvira i djelovanju politikih
integrativnih snaga. Pripadanje dravi bosanskih banova (1377-1463. kraljeva)
vodilo je nastanku novoga imena Bonjanin, koje je potiskivalo stara ple-
menska imena Srba i Hrvata. Bonjani su se zaokruili u svojoj individual-
nosti u skromnom okviru drave banova XII-JQV. stoljea, ali nisu ostali na
nju ogranieni, ve su ispunili prostor zahvaen granicama kraljevine.
14
Me-
utim, s nestankom bosanske drave, s ograniavanjem njezinoga imena u su-
stavu turskih administrativnih jedinica, ime Bonjana nestalo je iz rubnih ka-
sno osvojenih krajeva.
15
13 U Ljetopisu Popa Dukljanina (ed. F. SiSi, str. 298) sauvana je tradicija o prevladavanju
podvojenosti dviju populacija, romanske (Romani, Morovlachi, Nigri Latini) i slavenske, ta-
koer s tri imena (Gothi, Sclavi, Vulgari), zahvaljujui kristijanizaciji Slavena. Slino Duk-
Ijaninu i novovjekovna literatura je vlaku asimilaciju i slavensko-vlaku simbiozu projicirala
u rani srednji vijek. Udio Vlaha u etnikoj povijesti balkanskih Slavena uviali su znanstvenici
prolog stoljea. K. Jireek, Vlasi i Mavrovlasi u dubrovakim spomenicima, Zbornik Kon-
stantina Jireeka I, Beograd 1959, 193-204 (izvornik: Die Wlachen und Maurowlachen in
den Denkmlern von Ragusa, Sitzungsberichte der Knigl. bhmischen Gesellschaft der Wis-
senschaft in Prag, 1879); S. Novakovi, Nekolika tea pitanja srpske istorije. Povodom knjige
Geschichte der Serben, von Konstantin Jireek, Godinjica Nikole upia 31 (1912) 1-35;
32(1913) 1-40 (na francuskom: Archiv fr slavische Philologie 33(1912) 438-466; 34(1913)
203-233). I. Boi je na konkretnoj grai pokazao kako se utapanje Vlaha u slavensku okolinu
zbiva kroz cio srednji vijek. Usp. njegove radove o Patroviima i ulozi katuna i ratnikih
druina (Nemirno Pomorje XV veka, Beograd 1979, 105-149, 156-173; prvi rad i u: Istorijski
asopis 9-10 (1959) 151-185, drugi posthumno u: Radovi ANUBIH 73, Od. drutvenih nauka
22 (1983) 93-106). E. P. Naumov, Volalska problema v sovremenoi iogoslavskoi istoriograi,
Slavianovoloskie svrzi, Kiineo 1978, 199-217.
14 B. Grafenauer, Pitanje srednjovekovne etnike strukture... JI 1-2 (1966) 23-25; S. irkovi,
Istorija srednjovekovne bosanske drave, Beograd 1964, 20-21, 214-227.
15 U XV. stoljeu Dubrovani su teritorije u neposrednom susedstvu nazivali bosanskima, ali
pod turskom e se vlau ustaliti Hercegovina. Na shvaanja o rasprostranjenosti Bosne
utjecat e i administrativne jedinice novijih razdoblja, ali jezgra ostaje drava bosanskih ba-
nova. Usp. V. orovi, Teritorialni razvoj bosanske drave u srednjem veku. Glas SKA
167(1935) 3-47.
Balkanski Vlasi, kojih se jedan ogranak moe pratiti na irokom prostoru
od Crne Gore do Istre, nisu imali trajnu politiku organizaciju i to je, svakako,
pridonijelo njihovu osipanju i gubljenju, ma koliko brojano rasle i granale se
njihove katunske zajednice.
16
Individualni katuni, pa ni skupine katuna kakvi
su bili Drobnjaci, Banjani ili Hrabreni, nisu raspolagali kohezivnim snagama
koje bi se oduprle odvajanju ne samo pojedinaca ve i obitelji i cijelih zajednica.
Jezina prilagodba, koje su rezultati prepoznatljivi u osobnim imenima i pre-
zimenima, sruila je prve pregrade; transformacija vlastelinstva i promjene u
administrativnom sustavu ublaile su razlike u pravnim reimima u kojima
su ivjele vlake zajednice i njihovo slavensko okruje; mogunost stjecanja
posjeda i ukljuivanja u vlastelu privlaila je ne samo vlake poglavare i njihove
roake, ve i svakoga slobodnog i za ratovanje sposobnoga pripadnika katuna.
17
Osobiti su i lako objanjivi sluajevi Romana i Albanaca koji su se odrali
kroz cio srednji vijek. Romani su imali svoje od XII. stoljea u visokom stupnju
autonomne politike organizacije u obliku gradskih komuna. Njima su namet-
nuli svoja kulturna obiljeja, u prvom razdoblju zahvaljujui svojoj brojnosti
i ekonomskoj nadmoi, poslije, u razdoblju komuna, zahvaljujui monopolu
vlasti patricrjata.
18
Ipak, romanstvo nije dokraja obojilo gradska drutva na
jadranskoj obali, jer nije moglo asimilirati pridolice iz zalea, kojima su se
Nastojanjima da se analizom izvora utvrdi utjecaj bosanske drave i njezinih institucija na
integraciju i etnike odnose suprotne su ieologizacije koje bosansku dravu i bosansku crkvu
prikazuju kao postojbinu bosanskih Muslimana, kao ishodite njihove individualnosti. Do-
prinos tome dali su uz politiare i nacionalne ideologe i nekritini povjesniari. Usp. npr.
V. ubrilovi, Porekla muslimanskog plemstva u Bosni i Hercegovini, Jugoslovenski istoriski
asopis l (1935) i dio literature o bosanskoj crkvi, koje je ideoloki karakter osvjetiio S.
aja, Die bosnische Kirche* und das Islamisierungsproblem Bosniens und der Herzegowina
in den Forschungen nach dem zweiten Weltkrieg, Mnchen 1978.
16 Uz radove navedene u bilj. 13, usp. i dva simpozija o Vlasima: Simpozij o srednjovjekovnom
katunu, odran 24. i 25. studenoga 1961. g., Sarajevo 1963 i Vlasi u XV i XVI vijeku, Radovi
ANUBIH 73, Od. drutv. nauka 22, Sarajevo 1983, 73 - 177 (simpozij je odran 1973). E.
P. Naumov, Processy fomirovania srednevekovoi serbskoi narodnostii balkanskie vlahi (v
vo.), Formirovanie rannefeodal'nyh slavianskih narodnoslei, Moskva 1981, 186.
203; Isti, Balkanskie vlahi i formirovanie drevneserbskoi narodnosti (k analizu vlaskih imen
iz serbskih gramot v.), Etnieskaia istoria mstocnyh romancev. Drevnosf i srednie veka,
Moskva 1979, 18-60; M. M. Freidenberg Gorod i vlahi v Dalmacii QV-XVI w.), Karpa-
ta-Dunaiskie zemli v srednie veka, Kinev 1975, 198-213.
17 jednom dijelu nae literature izriito se ili preutno uzima da je naziv Vlah koji oznaava
drutveni poloaj samo daleka uspomena na nekadanje etnike podjele, te ga u skladu s
tim karakterom valja pisati malim slovom. Na drugim mestima sam pokazao da je taj po-
stupak metodoloki nekorektan, jer se ne pita o granicama koje razdvajaju Vlahe i Nevlahe,
koje postoje dokle god se to ime odrava i koristi. Proglaavanjem da je rije o socijalnoj,
a ne etnikoj pojavi problem se zaobilazi, ali se ne rjeava. Tek potpuna integracija u veliko
drutvo ima za rezultat iezavanje vlakoga imena. Usp. S. Cirkovi, Problemi izuavanja
etnikih odnosa u srednjem veku, Prilozi Instituta za istoriju 11-12 (1975-1976) 267-270;
S. Cirkovi, J. Kovaevi, I. Boi, O jednom shvaianju i jednoj kritici* Istorije Crne Gore,
Jugoslavenski istorijski asopis 1-2 (1977) 120-123.
18 Orijentaciju u vrlo opsenoj literaturi o primorskim gradovima pruaju odgovarajua po-
glavlja Istorije naroda Jugoslavije I, , Beograd/Zagreb 1953,1960, a u novije vrijeme pregled
historiografije vi Zadar pod mletakom upravom. 14091797, Zadar 1987,17-25 (T. Raukar).
Istom autoru dugujemo jedan od rijetkih pregleda drutvene povijesti: Komunalna drutva
u Dalmaciji u XV st. i u prvoj polovini XVI stoljea, Historijski zbornik 35(1982) 43-118.
Usp. B. Kreki, Developed Autonomy: The Patricians in Dubrovnik and Dalmatian Cities,
Sitna M. Cirhrji: SREDNJOVJEKOVNO RAZDOBLJE 35
gradovi uveavali, niti jezino i kulturno promjeniti teritorije okruga. Otuda
primorski gradovi ulaze u novi vijek etniki nedovreni, s jasno odijeljenom
romanskom i slavenskom komponentom, koje razdvaja drutvena podjela na
plemstvo i puk. Poslije e se stanje zamrsiti utoliko to i patricijat prihvaa
tradicije iz slavenskoga zalea, tako da se romanstvu pricjepljuje slovinstvo
i u kulturi patricijske elite.
19
Albanci su imali kompaktan matini teritorij obiljeen etnikim imenom
(Arbanon, Arbanum, Raban, Regnum Albanie, Albania), a zatim su, potkraj
srednjega vijeka, imali nekoliko drava feudalnih gospodara. Oko njihovih vla-
dara i ratova s Turcima Osmanlijama, najvie oko Skenderbega, ukaina i
Arijanita, nastala je snana tradicija odravana i u narodu i u djelima katolikih
humanistikih pisaca. Ta povijesna tradicija analogna je onoj u Hrvata, Srba,
Bugara, i imala je vanu ulogu u uvanju svijesti o sebi i svome identitetu.
20
Kako je razdoblje kojim se ovdje bavimo ispunjeno prihvaanjem, irenjem
i uvrivanjem kranstva, treba obratiti pozornost injenici da su u tom po-
bonom razdoblju predodbe o sebi i o drugima oblikovane pod neposrednim
utjecajem kranskih pogleda na svijet, povijest i kraj svijeta. U kranskom
svjetonazoru bila su ukorijenjena i shvaanja o misiji drava i zajednica kojima
su drave ispunjene. Iz iste kranske vizije svjetske povijesti crpljeni su ar-
gumenti i za politiku ideologiju Bizantskoga Carstva i za ideologiju onih koji
su osporavali univerzalnu vlast careva; historija spasenja dobila je kao izda-
nak historiju roda. Izraziti primjer jednoga oblika kranske tradicije u po-
litikoj funkciji prua dinastika historiografija u Srbiji, koja prati kult sve-
tih vladara i u razdobljima politike krize, osobito u stoljeima osmanlijske
vlasti, omoguava da se u crkvi sauvaju ive uspomene na dravu.
21
Danas
The Urban Society of Eastern Europe in Premodem Times, ed. B. Kreki, Berkeley-Los
Angeles-London 1987, 185-215.
19 Literatura o kulturi jadranskih primorskih gradova oslobodila se tek u poslijeratnom raz-
doblju utjecaja talijansko-hrvatskoga politikog antagonizma iz prethodnoga razdoblja. Ro-
manski karakter kulture patridjata danas nitko ne osporava, ali tek u novije vrijeme za-
paena je socijalna funkcija romanstva. Slojeve romaniteta i granice romaniziranja pri-
doliea iz zalea otkrile su osobito studije o imenima i podrijetlu pojedinih obitelji. Usp. V.
Jaki-Cestari, Etniki odnosi u srednjovjekovnom Zadru prema analizi osobnih imena, Ra-
dovi Instituta JAZU u Zadru 19(1972) 99-166; L Manken, Dubrovaki patricijat u XIV veku
I, Beograd 1960.
20 U prouavanju etnikih odnosa Albanci su nahoad europske, pa i balkanske historiografije.
Ono malo zanimanja koje privlae vee se uz probleme ilirskoga podrijetla, kontinuiteta,
najstarije postojbine, tako da se druge vane teme uope ne obrauju. O velikoj ulozi ka-
snosrednjovjekovnih politikih tradicija, osobito sjeanja na Skenderbega i njegovo ratovanje,
sudim na osnovi odjeka u junoslavenskim povijesnim tradicijama, s kojima su albanske
prepletene (heraldika, genealogija, epika). Kako je sr tih tradicija antiislamska i antio-
smanska, one su prenoene u katolikim sredinama i stvorile su odreene probleme u no-
vovjekovnom drutvu islamiziranu u relativno visokom stupnju.
21 Ulogu povijesnih tradicija i etniki obojene crkve vie istie domaa literatura. Uz radove
navedene u prethodnim biljekama usp. i S. Cirkovi, Srbi. Etniki razvoj, Enciklopedija
Jugoslavije 7, Zagreb 1968, 505-506; Isti, Moravska Srbija u istoriji srpskog naroda, Mo-
ravska kola i njeno doba. Nauni skup u Resavi 1968, Beograd 1972,101-109; E. P. Naumov
Etnieskie processy v Centralnoi Serbii v naale XIV ., Etnieskie processy v Central'noi
i logoVostonoi Evrope, Moskva 1988, 8093; Isti, Processy razvitia Etnieskogo samo-
se jedva togod moe red o tome to je u drugim sluajevima bila spona, dje-
lovalo u srednjovjekovnim uvjetima kao ideologija integracije poput kulta svetih
vladara i svetorodne dinastije u Srbjji. Bit e potrebno tragati za takvim
duhovnim sponama u raznim podrujima, najvie u krugu predodaba o prolo-
sti, jer sudei po bolje prouenim sredinama, u toj se ulozi esto nalaze legende
0 podrijetlu, tradicije o pojedinim ustanovama ili pravima, vjerovanja u pred-
nost i superiornost nekoga svoga obujeja ili vrijednosti i si.
Kranstvo je i na neposredniji nain pridonosilo uobliavanju etnike karte
tijekom srednjega vijeka. Mrea crkvenih organizacija, povezana hijerarhijom,
relativno stabilna i neprekidno upotpunjavana, bila je, promatrano ak s teh-
nikoga motrita, znatan faktor integracije. Ne smije se, meutim, gubiti iz
vida okolnost da se okviri politike i crkvene integracije nisu uvijek poklapali
1 da su zbog toga neke linije razgranienja bile pojaane i produbljene, dok su
druge slabile i bile relativizirane. Na prostorima crkvene vlasti bila su u bal-
kanskim uvjetima kao u snop povezana izvjesna osnovna kulturna objjeja,
koja e se odrati stoljeima i utiecati na spajanje na jednoj, a razdvajanje na
drugoj strani. Sa sreditima crkvene vlasti i njihovim tradicijama, pravima i
obiajima bili su povezani: jezik bogosluja i poune vjerske knjievnosti (grki,
latinski, staroslavenski pojedinih recenzija), pismo (grko, latinsko, glagoljica,
irilica), nain uobliavanja i stilske odlike sakralnih objekata od sveenike
odore do crkvene graevine. Ne mogu se u ovom kontekstu potanko prikazivati
posljedice kulturnog razlikovanja koje je poteklo iz crkvene podjele i koje je
pratilo tu podjelu produbljujui razlike. Bez posebnog udubljivanja u etnike
fenomene povijest kulture u naim zemljama pokazuje kako je vaan bio utiecaj
Crkve na diferencijaciju meu Srbima i Hrvatima, kako su crkvene prilike
pojaale individualizaciju stanovnitva bosanske drave, koje nije pripadalo ni
katolikoj ni srpskopravoslavnoj crkvi. Novi snaan val vjerskoga utjecaja doao
je u obliku akulturacijskih procesa koji su pratili uvoenje osmanlijske vlasti
i ukorjenjivanje islama.
Promatrajui narode u oblikovanju kao velike drutvene skupine, ne bismo
smjeli mimoii promjene u drutvenoj strukturi, napose to su one izmeu X
i XV. stoljea bile vrlo velike, uporedive s onima izmeu XVni. i XX. stoljea.
Pod utiecajem napretka tehnike i proizvodnih snaga populacije su postale zgu-
snutije, prostor ravnomjernije pokriven, komunikacije redovitije i intenzivnije
u lokalnim i regionalnim okvirima. Usporedno s tim podjela rada je postala
izrazitija, vodei k veoj raznovrsnosti zanimanja i zvanja, sve sloenijoj struk-
turi s nejednakim rasporedom imovine i moi, razlikama koje su ile do kraj-
nosti. Ocrtavale su se i razliite statusne skupine za koje su bile vezane dunosti
i prava, tereti i povlastice, za koje su vrijedili razliiti pravni reimi i jurisdik-
cije. Oigledno je da su neke od ocrtanih promjena u drutvu olakavale in-
tegraciju, a da su je druge ometale, moda ak i ponitavale, stvarajui nove
pukotine i jazove.
soznania v Serbii i Bosnii v XII-XTV w., Razvitie Etnieskogo samosoznania slavianskih
narodov Epohu zrelogo feudalizma, Moskva 1989, 94-117.
Strna M. irkavi: SREDNJOVJEKOVNO RAZDOBLJE 37
Srednjovjekovnoj stvarnosti moe nas pribliiti karakteristino mjesto iz
pisma Dubrovana kneginji Milici s kraja 1395, koje predouje razliite razm-
jere podijeljenosti drutva: ... i to no piete za trgovce da su mjeani, da to
morete znati, jer vsi ljudi njesu jednaci, jesu vlastele i jesu kmetiki, kako to
u Srbljeh tako i po vsjem svjetu, a zakon nje, ni jes slino da se Latinin za
Srbina kine, ni Srblin za Latinina, nu jes zakon, kako to je u poveli zapisano,
da jes porota Dubrovaninu njegova druina Dubrovana. I ti vsi zakoni jesu
potvrgjeni carem Stefanom i svetopoivim knezom i vama i vsom inom go-
spodom srbskom.
22
Poruka se nalazi u kontekstu razmimoilaenja o tradicio-
nalnom nainu rjeavanja sporova i otkriva da je za Dubrovane najvanija i
najdublja bila podjela na Srbe i Latine, praena razlikama u pravnom sistemu
i jurisdikciji, na drugom mjestu je podela na vlastelu i kmetie, univerzalna
ali ostvarena unutar etnikih zajednica (u Srbljeh).
23
Sa stajalita nae teme vrlo je vano pitanje da li su i u kojoj mjeri vla-
stele i kmetii prihvaali jedni druge kao pripadnike iste skupine i kakva
su bila strujanja i veze meu njima. Sigurno je drutveno raslojavanje, praeno
pojavom stalekih prava, dovelo do pojave pukotina u zajednicama integrira-
nima u prethodnim stoljeima u uvjetima bojje ouvane prvobitne jednakosti;
sigurno je, takoer, da je unutarnje jedinstvo bilo narueno ogranienjem ver-
tikalne mobilnosti, ozakonjivanjem endogamije u slojevima i statusnim skupi-
nama. Poznata iz povelja zabrana Srbin da se ne eni u Vlasjeh
24
odavna
je zapaena u literaturi i tumaena. Ipak, rijetki su sluajevi kada se socijalna
polarizacija poklopi i ideoloki pojaa etnikim suprotstavljanjem. Zapaa se
to u bizantskim provincijama naseljenim slavenskim ivljem, gdje su urbani-
zirani i civilizirani Romeji sebe stavljali iznad seljakih i pastirskih podanika,
barbarskih i nekulturnih,
25
i u primorskim komunama na Jadranu, gde je
patricijat svoje romanske tradicije naglaavao da bi poveao udaljenost od puka,
koji je podrijetlom i jezikom vezan za slavensko zalee.
26
22 Lj. Stojanovi, Stare srpske povelje i pisma I, Beograd-Sr. Karlovci 1929, 180-181, br. 186.
Uslijed tiskarske pogreke pismo je datirano 1945, 7. decembra umjesto 1395.
23 U Dubrovniku su kmetii, dakako, vilani, stanovnici gradskog teritorija, a ne graani.
Naziv kmet ili kmeti se u tom znaenju vrlo rijetko rabi, i u trenutku nastanka du-
brovakoga pisma, ne pripada pravno-politikoj terminologiji ni Dubrovnika ni Srbye. Neo-
dreenom opom rijei Dubrovani su naglaavali naelni karakter svoje tvrdnje, koji dolazi
do izraaja i u generalizaciji (po vsjem svjetu).
24 Zabrane se nalaze u poveljama za manastire Banjsku i Deane i njihov kontekst otkriva
namjeru: ouvanje radne snage zemljoradnika. Potanko tumaenje u T. Taranovski, Istorija
srpskog prava u nemanjikoj dravi I, Beograd 1931, 74-75; HI-IV, 1935, 46.
25 Najizrazityi primjeri u pismima Teofilakta, arhiepiskopa ohridskog s kraja XI stoljea. Vi-
zantijski izvori za istoriju naroda Jugoslavije Z/7, Beograd 1966, 262-358 (R. Katiid, usp.
i Katiievu karakteristiku u uvodnom tekstu (259): Vrhunski intelektualac, navikao na
obrazovanu carigradsku sredinu, osjeao se u provincijskom Ohridu kao prognan. Gorko se
tuio na varvarsku sredinu u kojoj je sada morao ivjeti.
26 Za srednjovjekovno razdoblje moe se smatrati reprezentativnim stajalite dubrovakoga pje-
snika Elija Lampridija Cerve (Crijevia). Prihvaanje slavenskih tradicija kao svojih susree
se tek na poetku XVI. stoljea. Na drugom mjestu sam postavio pitanje da li je puki sluaj
to to se oduevljenje slovinistvom najprije i glasno oitovalo na Hvaru, rastrzanom so-
cijalnim borbama, s jakom strankom puana. Usp. Mauro Orbini: His Life and Work, pred-
govor fototipskom izdanju Regno degli Slavi (Mnchen 1985) 13-16.
Utjecaj osobite srednjovjekovne drutvene strukture na uobliavanje od-
nosa i etniku dinamiku moe se opaziti i u znakovitoj pojavi da se etniko
ime vezuje samo za dio onoga to mi na osnovi modernih iskustava smatramo
cjelovitim drutvom. Prilian je broj izvora u kojima je Hrvat sinonim za ple-
mia.
27
U nizu srpskih povelja Srbin je oznaka za poljodjelca, koji se nametima
i tlakom, ukupnim statusom, odvaja od Vlaha, stoara.
28
U jednoj povelji o
cetinskom dijelu vlastelinstva Frankopana susreemo sva ta tri imena sa spe-
cifinom dimenzijom znaenja, koju uoavaju samo poznavaoci epohe.
29
Protiv
integracije u irim okvirima djelovao je i osobit srednjovjekovni sustav perso-
nalnosti prava, po kojemu su pripadnici jedne skupine bih' podloni pravu ma-
tinoga graa ili zemlje i uivali su, redovitu, autonomnu jurisdikciju na tuem
teritoriju. Stanovnici primorskih gradova bez obzira na podrijetlo pojedinaca
i obitelji, bez obzira na vrijeme kad su se doselili u grad, u trgovitima u
unutranjosti Balkana tretirani su kao Latini.
30
Osobito je pouan sluaj
Vlaha, kojima je status s osobitom drutvenom organizacijom i hijerarhijom
uvao individualnost jo dugo nakon prihvaanja jezika slavenske okoline; iz-
gubili su je brzo tamo gdje su se izjednaili s okolinom u pravnom i drutvenom
pogledu.
Predoena skica, koja je vrlo uopena i gruba i moe se u svakom ulomku
proiriti i nijansirati, namee kao pouku iz promatranja srednjega vijeka oprez
prema znaenju dogaaja u povijesnom razvoju naroda. Osim doseljenja Sla-
vena nijedan dogaaj, nijedan proces nije imao presudan utjecaj na budui
razvoj, tijekom osam stoljea malota se zbilo to bi se moglo smatrati ko-
nanim bilo u oblikovanju pojedinih naroda, bilo u ocrtavanju etnike karte
Balkanskoga poluotoka. Ponajprije, ima skupina koje su tijekom novoga vijeka
nestale, kao to, na drugoj strani, u srednjem vijeku nema svih skupina i za-
jednica koje poznajemo iz suvremenoga svijeta. - . . . :
Kontinuitet srednjovjekovnih uvida politikog, kulturnog i socijalnog raz-
voja imamo samo u povijesnim pokrajinama Slovenije, u civilnoj Hrvatskoj
i na teritorijima primorskih komuna, gdje staleki sabori plemstva i gradski
patricijat nastoje konzervirati tradicionalne odnose i ideologije kojima se ti od-
nosi ozakonjuju. U ostalim djelovima prostora koji smo ovdje promatrah", os-
manlijsko osvajanje uvodi novu epohu etnike povijesti, nimalo manje bitnu
od srednjovjekovne po svojim posljedicama. Odavno je uoena vanost migra-
27 N. Klai, O Kasezima i Hrvatima u srednjovjekovnoj Hrvatskoj, Dostignua. asopis za kol-
stvo, prosvjetu i kulturu 1-2 (1965) 13-21; Ista, Povijest Hrvata u razvijenom srednjem
vijeku, Zagreb 1976, 602-607. Autorica to, naravno, ne dovodi u vezu s odnosima iz vremena
doseljenja, ve sa nastajanjem stalekih prava plemstva u XIV. stoljeu.
28 M. Blagojevi, Zakon svetog Simeona i svetog Save, Sava Nemanji Sveti Sava. Istorija
i predenje, Beograd 1979, 129-164, nanio je vjerojatnim da su zakon Srbljem, zakon
Vlahom, kao i vojniki zakon, kao oznake za skupinu odredaba, imali ishodite u izgub-
ljenoj povelji za manastir Studenicu, koja je sluila kao uzorak pri organizaciji manastirskih
vlastelinstava.
29 . urmin, Hrvatski spomenici, Zagreb 1898, 138-139.
30 O tome najrjeitije govore odredbe iz manastirskih povelja i Duanova zakonika. Latini
su potencijalni posjetitelji trgovita i sajmova, trgovci, a do Duanova vremena i u poveljama
za Dubrovane govori se o Latinima.
Sitna M. arkovi: SREDNJOVJEKOVNO RAZDOBLJE 39
ija, kolonizacijskih akcija, postupnoga pomicanja stanovnitva, a nije potrebno
upozoravati na to koliki je utjecaj nove vlasti i akulturacijskih procesa zapoetih
ukljuenjem balkanskih zemalja u islamsko carstvo, kakve su posljedice pro-
padanja domaih drutvenih elita i izmjene drutvene strukture. Razdoblje
XVI-XLX. stoljea zasluuje najveu pozornost s motrita etnohistorije, kakva
je zastupana na prethodnim stranicama. Uza sva zanimljiva i vana pitanja
postavljena povodom prethodnih stoljea, ovdje se nameu i pitanja o tome
kako su se u pojedinim podrujima, sredinama i razdobljima ouvali ili izgubili
etnogenetski rezultati prethodnoga razvoja. Bitan sastavni dio integracijske
ideologije postalo je znanje o prethodnoj, srednjovjekovnoj povijesti. Zahva-
ljujui toj okolnosti dogodilo se da je potiskivanje Turaka pratio san o obnovi
srednjega vijeka, a s tim valja povezati i injenicu da je politika XLX. stoljea
toliko bila proeta povijeu, a da je povjesnica, u smislu znanja o prolosti,
toliko bila proeta politikom.
Herwig Wolfram
RAZMATRANJA O ORIGO GENTIS
Knjievna vrst origo gentis
1
potjee iz antike i odlikuje se brojnim konven-
cijama koje su se ouvale sve do danas. Origines gentium se do VI. stoljea
piu iskljuivo sa stanovita civiliziranih koji govore o divljacima i bar-
barima. Nakon Cezara porastao je interes etnografa za autohtone predaje
2
,
premda ih esto podvrgavaju interpretatio Romana
3
i prispodobljuju pojavama
i motivima iz antikog ivota. Veina antikih etnografa, naime, smatra da
barbarima u naelu nedostaje druga ljudska priroda i da je stoga svaki pokuaj
njihova civiliziranja osuen na neuspjeh. Barbarski svijet ostaje vjeno zarob-
ljen u bespovijesnu, nepromjenjivu kaosu te tako Sinezije Kirenski moe pred
carem Arkadijem tvrditi da zapravo ni nema novih barbara, ve oni uvijek
iznova izmiljaju nova imena i mijenjaju vanjtinu kako bi zavarali Rimljane.
4
Barbari se prema Rimljanima odnose kao iracionalnost i nesputanost prema
razumu.
5
Franci i Alamani javljaju se u izvjeima kao Germani, ako ih se
ak u skladu s predcezarskim obiajem ne smatra Keltima. Isto tako,
Goti, Vandali i Huni i nadalje se nazivaju Skitima po davno izumrlom narodu
junoruskih stepa.
6
Hipokratska kola pak nauava da samo kraljevi mogu
ublaiti uroeno barbarstvo i dosegnuti vii kulturni stupanj.
7
Barbarski gentes
smatraju se iskonskim prastanovnicima, pridolicama koji su zemljom zavladali
po pravu osvajaa ili pak potomcima doseljenika i autohtonog stanovnitva.
Autohtonost se pri tom openito najvie cijenila, ali su se i kod druga dva
tipa etnogeneze otkrivale pozitivne strane. Na osobitoj je cijeni bilo podrijetlo
od nekog slavnog doseljenog naroda poput Trojanaca, koji su nakon propasti
svoga grada osnovali Rim. Zbog takva legendarnog podrijetla uivali su Rim-
ljani, Franci pa ak i Nijemci i Francuzi u razvijenom srednjem vijeku osobit
1 O vrsti izvora Origo gentis vidi saeto u: GRUNDMANN, Geschichtsschreibung, 12-17; BIC-
KERMAN, Origines gentium, 65ff., osobito 75f; WOLFRAM, berlegungen, 487flf.
2 BICKERMAN, Origines gentium, 75f.
3 Tacit, GERMANIA, c. 43; usp. MUCH, Germania, 561 s. v.
4 Synesius de Kyrene, Oratio de regno ad Arcadium imperatorem, c. 15.
5 Themistios, Oratio, X, 131b-c.
6 WOLFRAM, Ethnogenesen 98 - 101.
7 MAENCHEN - HELFEN, The Huns, 12f. s prim. 79 i 82.
Herwig Wolfram: RAZMATRANJA O ORIGO GENTJS 41
ugled.
8
U tim priama su i zaeci plemenske povyesti koja je izgraivana bez
ikakva oslonca na stvarnu predaju, no naposljetku je mje ni trebalo.
9
Nasuprot
tome, pokuala je prva origo gentis koja se obraala strancima izmiriti ste-
reotipe antike etnografije s plemenskim tradicijama. To je polo za rukom
Kasiodorovoj Povyesti podrijetla Gota, koja je time postavila nova mjerila za
citavu vrst origo gentis.
10
Izmeu Kasiodorove Origo Gothica u verziji njegova uenika Jordanesa i
Gesta Danorum Saxa Grammatika oko 1200. itav je niz pisaca, uglavnom
izvrsnih klasinih latinaca, pokuao zabiljeiti i protumaiti predaje iz ne-
klasine germansko-keltsko-slavenske starine. U odnosu na tradiciju Kasiodo-
rovo je djelo bilo iznimna, upravo revolucionarna novost. Znatielja, svijest o
kutlurnom poslanju, tjeskobe i briga, ukratko sve tradicionalne sastavnice an-
tike etnografije nale su se ovdje u slubi velianja italskih Gota i njihove
vladarske dinastije. Osim toga, Kasiodor na usta djeaka kralja Atalariha daje
i slijedeu ocjenu svoje gotske povijesti: On (Kasiodor) gotsku je prolost uz-
digao do rimske povijesti.
11
Tako obrazloena povijest, a moglo bi se govoriti
upravo o plemenskoj entelehiji, slui kao opravdanje vlasti. Povijest je ujedno
na taj nain kodificirana za itavo pleme, i to u doslovnom smislu, kako po-
kazuju zajednika predaja te nastanak origo i lex, prie o podrijetlu i narodnog
prava. Barbarske predaje se tako iz plemenske pretpovijesti uzvisuju u Pro-
vidnou voenu povijest populusa. Usprkos ili upravo zbog tog cilja bar-
barska se pria o podrijetlu nije mogla odrei plemenskih tradicija.
12
Origo gentis u pravilu sadri izvjee o djelima hrabrih ljudi.
13
Za antike
etnografe, naime, vojska i narod tvore nerazdvojno jedinstvo te se pojedina
plemena odreuju kao narod pod orujem.
14
U njemu je inae vladala iz-
nimna drutvena pokretljivost te je svatko tko je bio sposoban ili imao uspjeha
u vojsci mogao bez obzira na svoje etniko ili drutveno podrijetlo postati
njegovim lanom. U Ermanarihovoj su dravi tako osim Ostrogota ivjeli i
Finci, Anti, Heruli, Alani, Huni, Sarmati, Esti, a moda ak i Slaveni. U isto
se vrijeme u redovima tervinke aristokracije osim samih Tervinga nalaze ta-
koer i Tajfali, Sarmati i maloazijske manjine te stanovnici nekadanjih rim-
8 WENSKUS, Stammesbildung, 56 - 59.
9 To u prvom redu vrijedi za Povijest Bavaraca iz razvijenog srednjeg vijeka; vidi WOLFRAM,
151 s prim. 317.
10 Cassiodor, Variae, Praefatio, str. 4; IX 25, 4f; str. 29 If. lordanes, Getica, 1; str. 53; Anectodon
Holderii, str. 4.
11 WOLFRAM, Fortuna, 4f; Anectodon Holderii, str. 4; Cassiodor, Variae Bi 25, 5; str. 292.
12 Najbolji primjer prua langobardska predaja, predgovor za Ediclus Rothari, koji obuhvaa
podatke o imenima za Origo gentis Langobardorum: vidi WOLFRAM, Intitulatio, I, 90ff. i
WATTENBACH-LEVISON-LOEWE, Geschichtsquellen, l, 207. - O paralelnosti i entelehiji
povijesti vidi obrazloenje koje navodi Euzebije za otpoinjanje svoje kronike s Abrahamom.
Povijest spasenja, povijest idova see dodue unatrag preko Abrahama i potopa sve do Ada-
ma, ali u to doba nulla penitus nec Graeca nec barbara et, ut loquar in commune, gentilis
invenitur historia: vidi Eusebius-Hieronymus, Chronicon, Praefatio, str. 15.
13 lordanes, Getica, 315, str. 138.
14 Procopius, De bello Gothico, (VII) 2, If; KOEPKE, Anfange des Knigtums, 198; WOL-
FRAM, Gothische Studien, II, 311f. s bilj. 101.
skih provincija, vie ili manje romanizirane dako karpatske skupine te Iran-
ci razliitih denominacija.
15
Stara polietnika struktura gotskih naroda ouvala se i unutar granica Rim-
skoga carstva. Gotska vojska koja se 418. naselila u Junoj Galiji sastojala se
od Zapadnih i Istonih Gota te raznih, u veoj ili manjoj mjeri asimiliranih,
negotskih naroda poput Alana, Traana, Balta, Varna, Herula, moda ak i
aa loirskogaronnske skupine. Njima su se pridruili pripadnici sarmatskih,
tajfalskih i svevskih vojnih kolonija, koje se navode u kasnorimskom popisu
slubi za Galiju.
16
Stanje u italskom carstvu Teoderiha Velikog nije se mnogo
razlikovalo. U njegovoj gotskoj vojsci sluili su Rugijci, Vandali, Alani, Heruli,
Skiri, Turkilinzi, Svevi, Sarmati i Tajfali, Gepidi i AlamanL Osim Rimljana
gotskoga srca koji su se borili u Teoerihovoj vojsci, bilo je i nekadanjih
rimskih podanika koji su se, poput Breonaca u tirolskim brdima, kao saveznici
pridruili gotskoj vojsci.
17
I Bavarci su, naravno, nastali stapanjem raznih naroda, od skupina ger-
manskog i negermanskog porijekla, od doseljenika u Reciju i germansko
romanskog domaeg stanovnitva. U njihovoj etnogenezi su osim Tirinana
i Langobarda sudjelovali i Naristijci, Skiri, Heruli, podunavski Svevi i Alamani.
Bilo je i romanskih Bavaraca koji su preteno nastavali sjeverne rubove Alpa,
unutaralpsko podruje kao i same obale Dunava.
18
Od VUL stoljea se u iz-
vorima spominju i slavenski Bavarci, to jest slavenski pripadnici bavarske prav-
ne zajednice
19
kojoj je mogao pripadati i Irac poput Virgilija. Ubrzo nakon
imenovanja za biskupa salzburke opatije i njega su poput ostalih Bavaraca
vukli za ui kada je svjedoio na sudu.
20
: .
:
. . r u . :. .
;
Isto tako su i Sasi, da spomenemo i jednu etnogenezu izvan Rimskoga
Carstva, nastali od vie naroda. Dugo vremena se aka etnogeneza u znanosti
promatrala samo u okviru alternative, upravo antiteze dobrovoljno udruiva-
nje ili osvajanje. Godine 1961. je, meutim, Reinhard Wenskus spoznao da
je takvo suprotstavljanje nepovijesne i da strukturalno ne odgovara ranosred-
njovjekovnoj etnogenezi. Dapae, u prostoru juno od Labe" nad veinskim je
domaim stanovnitvom prevladala manja skupina sjevernoalpskih doseljenika,
poto su Prasasi oito uivali vei ugled i bili bolje vojniki organizirani od
svoje okoline. Podaci o saskoj etnogenezi su mnogo oskudniji od onih u Sre-
dozemlju. No, ipak se osim doseljenika sa sjevera mogu utvrditi i /Lango/bardi,
Sjeverni vabi, Tirinani, moda ak i skandinavski Harudi kao i anglosaski
povratnici. Tvrdnja da su se u ae pretopili Hauci ili Herusci ne djeluje uvjer-
ljivo ve i zbog toga to oba tacitska plemena nisu doekala ni kasnu antiku,
a kamoli se ouvala do srednjeg vijeka. Oito se veliko hauko pleme raspalo
jo i prije nego to se spoetka malo sjevernoalpsko pleme aa preko rijeke
15 WOLFRAM, Goten, 98ff. i 103fF.
16 WOLFRAM, Goten, 286ff.
17 WOLFRAM, Goten, 37UT.
18 WOLFRAM, Mitteleuropa, 322 i isti, Ethnogenesen, 105ff. i 121ff.
19 WOLFRAM, Ethnogenesen, 137ff. i 145ff i isti, Mitteleuropa, 379 s bifr 2.
20 WOLFRAM, Mitteleuropa, 497, bilj. 43.
Herwig Wolfram: RAZMATRANJA O ORIGO GENTIS 43
proirilo na jug i pokrenulo novu etnogenezu.
21
Oko 700. podruje izmeu
Lippe i Ruhr postaje ako, a ak se i u akom zrcalu iz 13. sotijea jo
spominju pravne zajednice Holstijaca, Stormara i Hadlijaca.
22
Proces etnogeneze u prvom redu ovisi o vojnoj snazi, moi bogova i dje-
lotvornijem obliku organizacije. Sve te odlike posjedovalo je vojno kraljevstvo
Gota, Franaka, Burgunana, Vandala i Anglosasa. Bez obzira na sve poraze,
katkada ak i prave katastrofe, ti su se kraljevi uvijek iznova uspjeli potvrditi
kao rod bogova i heroja
23
te se usprkos ili upravo zbog pokrtavanja
ouvati na vlasti. Kad su se Rimljani sreli s vandalskim plemenom Hazdinga,
ono je bilo sauvalo prastare tradicije i ustanove koje su sezale jo u predger-
mansko keltsko doba. Prema tim predanjima prve tri generacije vandalske
kraljevske dinastije, iji nam lanovi inae u potpunosti nisu poznati, potjeu
od dioskurskog para: Ambri i Assi pruali su otpor Langobardima, a Raus i
Rapt, greda i kolac, zamolili su 171. odobrenje da se nastane u rimskoj Daciji.
Stotinjak godina kasnije hazdinki se ratnici pod vodstvom dvaju nepoznatih
kraljeva bore protiv Rimljana. Nakon izvana nametnutog ujedinjenja oba van-
dalska plemena hazdinko ime prelazi na kraljevski rod. Hazdinzi se s pravom
mogu usporediti s gotskim Amalima, koji se pak nazivaju jo i A(n)si. Oba
imena slue unutar vee zajednice kao oznaka one skupine iz koje se biraju
kraljevi. ak je i ime amalskih Ansa vjerojatno znailo isto to i imena amal-
skih dvojnih kraljeva Raus i Rapt, naime, gredu ili deblo od kojeg su se rezbarili
idoli na ko^ju.
24
U Burgunana se u etvrtom stoljeu zapaa kraljevstvo, kojega sakralno
znaenje jedan rimski promatra usporeuje s egipatskim faraonima. Burgun-
ani su naime imali dvije vrsti kraljeva: vie odgovornih hendinos kneeva,
koji su se u sluaju izostanka ratne sree ili loe etve smjenjivali, moda ak
i ubijali, te jednog jedinog sinistisa starjeinu, koji je u doba izvjetavanja
obnaao jo samo dunosti vrhovnog sveenika kao rex sacrorum. Vjerojatno
su oba dostojanstvenika zastupala dva razliita tipa kraljevske vlasti koja su
slijedila jedan za drugim. Starjeina je vjerojatno bio sveti plemenski kralj pra-
stare male i relativno postojane skupine, dok se hendinos kneevi javljaju u
mnoini, predstavljaju razne plemenske jedinice i sa sigurnou im se moe
pripisati zaetak buduega razvoja kraljevske vlasti. Kao kraljevi nomadske
vojske oni su, dodue, preuzeli zadatke i odgovornost starog plemenskog kralja,
budui da se u izvjeu izriito tvrdi da se oni u skladu sa starim obiajem
pozivaju na odgovornost ako ne ispune svoje gotovo faraonske dunosti.
25
Hen-
21 WENSKUS, Stammesbildung, 541, osobito 544 i isti, Sachsen Angelsachsen -Thringer,
484 i 492. LAST, Niedersachsen, 553ff.
22 WENSKUS, Die deutschen Stmme im Reich Karls des Grossen, 190f; Widukind, Gesta Sa-
xonica, I, 14; LAST, Niedersachsen, 560.
23 lordanes, Geca, 78f, str. 76 (Amalij); Merovaudes, Carmina, TV, w. 16ff, str. 5 (mlai
Balu)
24 WOLFRAM, Gothische Studien, I, str. 6f. s bj. 30; WENSKUS, Stammesbildung 321 i 504;
MILTNER, Vandalen, col. 3001; Khn, sen, 458. O predgermanskoj, to jest lugijskoj prolo-
sti Vandala usp. WOLFRAM, Goien, 37f.
25 WENSKUS, Stammesbildung, 5751. o Ammianusu Marcellinusu XXVm 5, 9-14; WOL-
FRAM, Gotische Studien, , 306f.
inos kao i gotski kinins pripadaju osim toga starim oznakama za visoke
plemenske dostojanstvenike, premda se isprva nisu upotrebljavali za same kra-
yeve.
26
Za veinu anglosaskih kraljeva se tvrdilo da potjeu od Wodana ili Gdata.
27
Tridesetolana genealogija vedskih Ynglinga poinje s Njrdom i njegovim
slavnim sinom Yngvi-Freyom.
28
Kao o samorazumljivoj injenici Origo Gothica
izvjeuje o podryetiu i propasti kraljeva i drava, a njihov prikaz od poeta-
ka do danas dyeli po naratajima i slijedu kraljeva. Za trideset narataja
Ynglingtala potanko se izvjeuje gdje je koji kralj umro i lei pokopan. Ma
od kojih plemena i etnikih skupina potjecali, kraljevi su uspjeli ouvati svoju
vlast, prije svega stoga to su se bolje znali prilagoditi prilikama od svojih
plemikih suparnika i s iznimkom Anglosasa stekli priznanje Rimljana.
29
Kod kopnenih aa je, meutim, taj razvoj tekao bez kraljeva i carskog prizna-
nja. Njihovi su se kraljevi vjerojatno nalazili meu onim iseljenicima koji su
u Britaniji postali kraljevski Anglosasi. Njihovo stajalite izraava Beda Vene-
rabilis, kada zaueno izjavljuje: Stari Sasi nemaju kralja. Ueni Anglosas,
meutim, nije elio u romantikom duhu slaviti demokraciju kontinentalnih
aa, ve je nepostojanje kraljevstva prije smatrao stalnom prijetnjom staro-
saskoj slobodi. Beda se u tom pogledu nije razlikovao od ostalih srednjovje-
kovnih pisaca plemenske povijesti koji su veliinu, samostalnost i neovisnost
nekog naroda vidjeli upravo u tome da taj narod ima vlastitog kralja.
30
Usprkos
tome, Sasima je polo za rukom da izvorne etniko-socijalne razlike kodificiraju
unutar veoma stroge pravno-drutvene podjele na stalee i itavom drutvu
osiguraju relativno dugotrajnu stabilnost
Ne bi se trebalo prepirati u kojoj je mjeri tradicionalna podjela saskog
drutva na tri ili prema Widukindu od Corveya - etiri stalea pojednostav-
njivala stvarno stanje i isticala razlike. Bitnijim nam se ini znaenje samoga
sustava. Prva tri stalea, poevi od plemia (edelinge) preko slobodnjaka (fti-
linge) do puka (laete ili lite) bila su politiki ravnopravna i obvezana na vojnu
slubu. U tome se ako drutvo razlikovalo od ostalih plemena, koja u pravilu
nisu poznavala sudjelovanje podlonika u javnom ivotu. Nasuprot tome, tri
su aka stalea bila razdvojena zabranom meusobne enidbe, krenje koje
se kanjavalo smrtnom kaznom. Osim toga, plemi je za vojnu slubu primao
osam puta vie od kmeta, a est puta vie od slobodnjaka. Plemstvo je dakle,
oito, bilo povlateni sloj unutar saskog plemenskog saveza, dok su poluslobodni
liti po pravima bili gotovo potpuno izjednaeni s obinim slobodnjacima. Zanim-
26 WOLFRAM, Gotische Studien, I, 21f.
27 MOISL, AngloSaxon royal genealogies, 219ff; WOLFRAM, Theogonie 90ff: I starosaski
junak-utemeljitelj nosi ime Hathugaut Hathagat u kome se Gaut javlja kao osnova.
Op. cit 94f: Audoin i njegov rod se smatraju Gausima (Gautima).
28 Snorri Sturlason, Heimskringla, Predgovor i c. 10 (Thule, 14, 1922) 20 i 35f.
29 WOLFRAM, Goten 454; Snorri Sturlason, Predgovor; str. 20. Pisac se slae s miljenjem
IANA WOODA da Chronica Gallica 117-129, aa. 435-444; str. 660 potvruje da su se i
britanski Sasi naselili preko Aecija, dakle posredno preko Ravenne.
30 Beda Venerabilis, Historia ecclesiastica gentis Anglorum, V, 10: non habent enim regem
iidem Antiqui Saxones. WENSKS, Sachsen Angelsachsen Thringer, 535.
Herwig Wolfram: RAZMATRANJA O OKJGO GEN77S 45
Ijivo je da te otre plemenske i staleke razlike nisu vrijedile u Sjevernom
Polablju, saskoj postojbini sjeverno od Labe. Zabrana meusobne enidbe, izra-
zita povlatenost plemstva u odnosu na ostala dva stalea te injenica da je
prvi stale bio relativno brojan, petrificirali su u obliku drutvene -diferen-
cijacye plemenske razlike s poetka ake etnogeneze. Widukind od Corveya
govori o dobrovoljnom udruivanju slobodnjaka, a poznato mu je i barem
djelomino podvrgavanje kmetova. Njegov skraeni prikaz saima srednjo
i dugorone razvojne procese koji su tipini za etnogenezu.
31
Obino je vojno kraljevstvo poticalo takva preslojavanja i uvrivalo ih
kao socijalne razlike. Osim saskog primjera pokazuje se, meutim, i kod za-
padnogotske aristokracije, koja je od kraja treeg do kraja etvrtog stoljea
vladala na tlu dananje Rumunjske, da se taj proces mogao odvijati i pod vlau
snanog vieg sloja. Dodue, uz dvije pretpostavke: S jedne strane trebalo je
u sluaju rata izgraditi vrstu upravnu strukturu. Budui da se plemenski
savez sastojao od mnotva politikih zajednica u Saskoj su to bila tri go-
spodstva Vestfalija, Ostfalija i Engrija,
32
u dunavskih Gota neodreen broj
kunja, malih plemena,
33
morao se izabrati privremeni vojni vladar, ako je elio
ili morao voditi rat. S druge strane vojni pohod nije smio predugo trajati niti
se previe odvojiti od naroda kako se privremeni voa vojske ne bi prometnuo
u trajnog kralja vojske
34
U tim su prilikama, meutim, pogranini i obram-
beni ratovi, kao i osvajanje podruja u neposrednom susjedstvu - poput got-
skog prodora oko 330. u Sedmogradsku i saskog osvajanja bruktijske zemlje
oko 700 bili potpuno mogui.
35
Nasuprot tome, tervinka aristokracija je
gubitak domovine, ako uope, preivjela tek za pola narataja.
36
A Sasi, koji
su napustili svoju domovinu, uspjeli su se odrati samo uz pomo kraljeva, i
to i u Britaniji i u franakoj dravi.
Widukinda od Corveya i pisce povijesti gotskog plemena razdvajalo je vie
od 400 godina. Unato tome, aka je povijest u mnogim crtama nalikovala
gotskoj. Kasiodor, visoki slubenik na dvoru Amalijca Teoderiha i njegovih
nasljednika na italskom prijestolju, poeo je negdje oko godine 519. pisati Po-
vijest Gota?
1
u kojoj je prikazao obiteljske predaje istonogotske kraljevske
dinastije. Djelo je posluilo bizantskom Gotu Jordanu pri sastavljanju spisa
koji je oznaio kao izvadak iz Kasiodora. Rad je nastao u Carigradu tijekom
zime 551. i za razliku od svog predloka ouvao se u cijelosti.
38
31 WENSKS, Sachsen Angelsachsen Thringer, 543-545, te u LINTZEL, Der schsische
Stammesstaat, 160fr.; LAST, Niedersachsen, 577ff.
32 WENSKS, Sachsen Angelsachsen Thringer 542.
33 WOLFRAM, Goten, HOfT.
34 WOLFRAM, Goten, 107-109. Vidi Bedin (kao bj. 39) izvjetaj o ulozi satrapa u doba
mira i biranju jednoga od njih drijebom za vojnoga zapovjednika za trajanja rata.
35 WOLFRAM, Goten, 64f; WENSKS, Die deutschen Stmme im Reich Karls des Grossen,
190f; Widukind, Gesta Samnica, I, 14.
36 WOLFRAM, Goten, 13ff i 170f.
37 O'DONNELL, Cassiodorus, 45; WEISSENSTEINER, Abhandlungen, 8ff.
38 Dok JOHANN WEISSENSTEINER nije predoio svoj - u bj. 8 najavljeni - rad, moglo
se ostati kod prijedloga datiranja koji daje WATTENBACH-LEVISON-LOEWE, Geschi-
chtsquellen, I, 79. Usp. GOFFART, Besprechung KRAUTSCHICK, 989ff. i u gornjoj bilj. 19.
s navedenim citatima izvora.
Kasiodor je povjesnicu Gota, Origo Gothica, elio preobraziti u rimsku po-
vijest, Histona Romana.
39
Zbog toga je pokuao obje predaje stopiti u jedno
i zamislio velianstveno-grotesknu konstrukciju. Po njemu su Goti pod kra-
ljevskim vodstvom iz Skandinavije doplovili na ue Visle, i to tono 2030 go-
dina prije nego se kralj Vitigis 540. predao Belizaru.
40
Ubrzo nakon iskrcavanja
na kopno sukobili su se s Rugijcima i Vandalima, koji su morali napustiti
priobalnu Gotsku Skandinaviju.
41
U toj Gothiscandza ostali su Goti neko
vrijeme dok ih otprilike peti njihov kralj nije poveo u Skitiju.
42
Tamo su
proli kroz nekoliko tekih kunji i pruili ujedno Kasiodoru priliku da njihove
plemenske predaje preplete s antikom etnografijom. On je naime a u tome
ga je slijedio i Jordan svoju Povijest Gota prikazao kao Getiku, povijest
Geta. To jest, Kasiodor je Gotima pripisivao cjelokupnu povijest Skitima srod-
nih Geta, budui da ih je zbog slinosti imena smatrao Gotima. On, dodue,
nije sam izmislio to pukoetimoloko poistovjeivanje, ali je bio prvi koji je
danas izgubljenu Getiku Diona Hrizostoma i ostale antike spise upotrijebio
da napie cjelovitu Povijest Gota, koja je obuhvaala vie od dvije tisue go-
dina.
43
Tu je povijest podijelio u dva razdoblja. Mlae je doba sezalo od cara Do-
micijana do 540, a prikazano je kao amalsko razdoblje gotske povijesti. Na
njegovu poetku kao primordijalni in stajala je pobjeda nad Rimljanima, to
jest poraz koji je general Domicijanove vojske pretrpio od Geta. Tako je Ka-
siodor, dakle, povijest gotskog kraljevskog roda zapravo utemeljio na dogaaju
iz negotske povijesti, a getske kraljeve proglasio Gotima. Sedamnaest je na-
rataja koji su protekli od getske pobjede nad Rimljanima do Teoderihova unu-
ka Atalariha ipak ispunio iskljuivo imenima kraljeva i bogova iz amalske obite-
ljske predaje.
44
No, nakon toga, Kasiodor u drugom odjeljku jednostavno utke
prelazi preko cijeloga razdoblja prije Domicijana i za godinu iskrcavanja Gota
na kopno utvruje 1490. pr. Kr.
45
Time je gotovo dosegao vrijeme kada je
Mojsije idovskom narodu u pustinji dao zakone. U svakom sluaju, gotska
je povijest poinjala jo prije trojanskog rata (datiranog oko 1180. pr. Kr.) od
koga su Rimljani vodili podrijetlo.
46
Kasiodor nadalje u gotsku povijest uk-
ljuuje i grko-traku kao i azijsko-egipatsku starinu. Gotizirane su ak i Ama-
zonke.
47
39 Cassiodor, Variae, DC, 25, 5, str. 292.
40 Taj proraun godina izvodi se iz lordanes, Getica, 25; str. 60, 94f; str. 82 i 313; str. 138.
41 lordanes, Getica, 25f, str. 60; usp. 94; str. 82: ad ripam Oceani cUerioris, id est Gothiscandza.
42 lordanes, Getica, 26-29, str. 60f.
43 lordanes, Getica, 29-75, str. 60-75. O poistovjeivanju Gota i Geta vidi na istom mjestu,
osobito 40; str. 64 i 58; str. 70, kao i WOLFRAM, Goten 21f.
44 lordanes, Getica 76-81; str. 76-78. Usp. Cassiodor, Variae, , 25, 4; str. 291f, kao i WOL-
FRAM, Intitulatio, I, 99f. WOLFRAM, Donau, 27 (primordijalni an).
45 Vidi bflj. 49.
46 Eusebius Hieronymus, Chronicon, Praefatio, str. 17f. a 1512 ante Christum natum; str.
43a i a. 1180 ante Christum natum; str. 60abff.
47 lordanes, Getica, 44-57, str. 65-70. WOLFRAM, Goten, 21 s bilj. 8 i 57f. s bilj. 55.
Herwig Wolfram: RAZMATRANJA O ORIGO GENTIS 47
Usprkos tako snanom udjelu antike tradicije itavo Kasiodorovo djelo
svjedoi o ivotnosti gotskih plemenskih predaja, koje su i same mogle posluiti
za obrazloenje politikih postupaka. Plemenska tradicija, utvrena amalskom
obiteljskom predajom, karminama, noticijama, kanticima majorum, fabulama,
sezala je doista daleko izvan sredozemnog prostora i u predrimsko doba.
48
Meutim, te se predaje tek uz veliki oprez mogu izjednaiti s izvjeima antike
etnografije iz prvih postkranskih stoljea. A upravo ona mjesta iz Kasiodorove
Povijesti Gota koja se najee navode kao primjeri takva, danas opravdano
kritizirana postupka, sadre naime dodatak jo i danas
49
. Time se dotini
iskaz smjeta u peto ili esto stoljee i odvaja od etnografije carskog doba.
Tamo gdje Kasiodoru nedostaju imena gotskih kraljeva, bogova i heroja, u
vremenu izmeu 100. p. Kr. i 1490. pr. Kr., on se zadovoljava opaskom da je
i prije Amalijaca postojala gotska povijest.
50
Moglo bi se pretpostaviti da Widukind za svoje ae nije mogao navesti
takve konstrukcije. I doista pisac ake povijesti nije dosegao klasicisitiku kra-
sotu Kasiodora. No ni on se nije odrekao antike tradicije. I Sasi su brodom
doli preko mora, pisao je Widukind po uzoru starijih pisaca. O podrijetlu tih
pomoraca Sas navodi dvije teorije. Jedna tvrdi da Sasi potieu od Normana i
Danaca, a druga, kojoj Widukind oito daje prednost, da su to potomci vojske
Aleksandra Velikoga.
51
Plovidbu po moru, skandinavsko porijeklo i antike
pretke sjedinila je ve Kasiodorova Povijest Gota te se ueni Sas Widukind
mogao posluiti njezinim trostrukim motivom. Skandinavsko podrijetlo ger-
manskih naroda, koje su s velikom ustrajanou isticali i Langobardi, pripadalo
je u karolinkom carstvu opem dobru svih uenjaka. Stoga je Frechulf iz Li-
sieuxa oko 830. ustvrdio da Franci, Goti i svi ostali narodi koji govore lingua
theodisca potieu iz Skandinavije.
52
Pozitivistikom povjesniaru koji traga za stvarnim podrijetlom nekog na-
roda takve se povijesne konstrukcije moraju uiniti stranima. On pritom, me-
utim, previa dvije injenice. S jedne strane je pitanje za istinskim podri-
jetlom nekog naroda samo po sebi pogreno jer se na njega u naelu ne moe
odgovoriti.
53
S druge strane, kolektivno pamenje see vie narataja unatrag.
48 WOLFRAM, Goten, 23f., 413 s bUj. 28 i 423 s bilj. 14. Vidi osobito lordanes, Getica 28; str.
61: doseljavanje Filimer Gota in terrae Oium (Ukrajina)... in priscis eorum carminibus
paene storicu ritu in commune recolitur.
49 lordanes, Getica, 25, str. 60: namo dieque illic, ut fertur, Gothiscandza vocatur. Isto tako
96, str. 83: otok na Visli Gepedoios mine eam, ut fertur, insulam gens Vividaria (L e.
Viivaria, usp. isto 36, str. 63) incollit Isto 24, str. 60: aluzija na Scandiae nationes..., quibus
non ante multos annos Roduulf rex fuit, qui contempto proprio regno ad Theodorici Gotho-
rum regis gremio convolavit et, ut desiderabat, invenit
50 lordanes, Getica, 42ff., str. 64f. izvjeuje o podjeli Gota na baltike Vizigote i amalijske
Ostrogote. Tada autor kae u vezi s Amalijcima ante quos etiam cantu maiorum facta
modulationibus citharisque canebant. Nakon toga slijede imena etiriju gotskih junaka nea-
malijskog podrijetla (usp. WOLFRAM, Goten, 30) i skitsko-amazonska povijest Usp. bilj.
49, 54 i 56.
51 Widukind, Gesta Saxonica, cc. 2f; WENSKUS, Sachsen Angelsachsen Thringer, 502
i 514f.
52 WENSKUS, Sachsen Angelsachsen Thringer, 514f.
53 Vidi takoer prilog Waltere Pohla u ovom zborniku.
48
ETNOGENEZA HRVATA
Ono esto obuhvaa samo legendarne podatke i izvjeuje o dogaajima i teo-
gonijama o kojima se inae nita ne zna. Kasiodor navodi sedamnaest narataja
gotskih kraljeva; taj je broj preuzeo prema sedamnaest rimskih kraljeva od
Eneje do Romula, a njihova imena posudio iz gotske tradicije. Tako se Amahjac
Atalarih sjeao imena sedamnaest narataja kraljevskih predaka kao to je
Harud Rotarije znao da je sedamnaesti langobardski kralj.
54
Tradicija Ama-
lijaca i Haruda se na isti nain poziva na skandinavske korijene.
55
Dodajmo i etiri podatka nad kojima bi se preotri kritiari isto tako trebali
zamisliti. Prie o podrijetlu iji se podaci mogu provjeriti nalazimo samo u
onih germanskih naroda sjevera i istoka koji se (1) javljaju u zapisima iz ranog
carskog doba, (2) nastupaju kao mali narodi i (3) nose ime koje se moe
povezati s osnovom theudo narod. Takva su imena primjerice Gutthiuda
za domovinu podunavskih Gota ili staroengleski Saextheod za Englesku.
56
(4)
Svi ti narodi vjerojatno su imali kraljeve, obiteljska tradicija kojih se ouvala
u njemakim junakim sagama. U propasti kraljevskih rodova oitovao se upra-
vo onaj tragiki element koji je omoguio nastajanje junake sage. Vidigoia
Witige tek naoko ini iznimku od tog pravila. Origo Gothica ga dodue pribraja
Zapadnim Gotima; pristup epskoj tradiciji junak meutim nalazi samo kao
pripadnik dvorske svite istonogotskog kralja Ermanariha. Na njegovu dvoru
Vitigoia - Witige nalazi utoite kao prognanik, u emu se vjerojatno ogleda
njegovo podrijetlo sa Zapada na kojem nije bilo kraljeva. Njegov tragini kon-
flikt meutim izriito se sastoji u tome to se podjednako obvezao meusobno
zavaenim kraljevima Ermanarihu i Dietrichu. Nasuprot tome Alamani i Ba-
varci, koji nisu imali kraljeve, nisu stvorili ni vlastite junake sage; oni pjevaju
o tuinskim kraljevima poput Langobara Alboina.
57
Nova i stara imena
Alamani su plemenska formacija mlaeg tipa koja mje - kao ni Bavarci
58
ili Tirinani
59
stvorila prie o podrijetlu na osnovi starih predaja. Iako su
salijsko-franaki Merovinzi donekle uljelovh'avali odgovarajue tradicije, ipak
54 Vidi bilj. 53.
55 WOLFRAM, Goten, 32f; WENSKUS, Stammesbildung, 486 i isti, Sachsen Angelsachsen
Thringer, 492f.
56 Usp. WENSKUS, Stammesbildung, 49.
57 Opaska koju daje WENSKUS, Stammesbildung, 69, bilj. 343 od iznimna je znaenja \ sigurno
se odnosi na ovaj krug pitanja. WOLFRAM, Goten, 20 (Vidigoia-Witige). Pavao akon, Hi-
storia Langobardorum, I, 27 (Alboin).
58 WOLFRAM, Mitteleuropa, 319 s bilj. 7. Tako se u imenu vojvodskih Agilolfinga nastavljaju
stare tradicije, koje se, meutim nisu stopile u jedinstvenu kraljevsku tradiciju: vidi takoer
324fT.
59 Iring je osim toga prema saskoj predaji demonsko-boanski savjetnik tirinkog kralja.
Spomen na njega ouvao se u junakoj sagi; vidi osobito Widukind, Gesia Saxonica, I, 13.
Odreeni kontinuitet tradicije (Tirinana) i Hermundijaca iz rimskog carskog doba se
stoga ini jo vjerojatnijim. Vidi: WENSKUS, Stammesbildung, 69, bilj. 343, kao i isti, Sa-
chsen Angelsachsen Thringer, 519.
Herwig Wolfram: RAZMATRANJA O ORIGO GENT/S 49
je Klodvig zauzeo tek etvrto mjesto u nizu svojih kraljevsko-herojskih pre-
daka,
60
to u odnosu na langobardska, anglosaska, a pogotovo gotska i skan-
dinavska obiteljska stabla djeluje prilino skromno.
61
Bavarski Agilolfinzi su
bili stari rod; no odgovarajua predaja spominje tek njihova imena i sjeanje
na ezlo predaka kneevskog roda.
62
Polietninost Bavaraca nastalih u pred-
alpskom prostoru. Recye i rano pokrtavanje agilolfinkog genus ducale vjero-
jatno su sprijeili da se dominantna tradicija pismeno zapie. A kod Alamana
uope nije ni bilo nikoga za kog se moglo tvrditi da ima obitelj.
63
Ta okolnost
vrijedi i za negermanske narode. Dok su se podunavski Bugari diili slavnim
kraljevskim rodom koji je od osnivaa drave Asparuha sezao unatrag sve do
Avitohola/Atile i njegova sina Irnika/Ernaka te na osnovi te predaje pravdali
postojanje snanog kaganata, slavenskim plemenima oito nije bilo potrebno
takvo utemeljenje vojnikog kraljevstva. To, meutim, daljnjem slaviziranju
istone Europe nije kodilo, ve mu je tovie i koristilo.
64
Staro je ime aa koje je vjerojatno izvedeno od sax, kratkog bojnog maa
65
koji su antiki etnografi najprije zamijetili u Istonih Germana.
66
Stara su i
imena Vandala i Gota; oba roda su vera et antiqua nomina, prava i stara
narodna imena.
67
Svaki Got je reinkarnacija plemenskog pretka Gauta, boga
kojega su Goti tovali zajedno s Gautima i ostalim skandinavskim narodima,
no ujedno i ovjek, ljudsko bie.
68
Nasuprot tome se u imenu Franaka,
Alamana i Bavaraca ogleda mnogo mlai proces etnogeneze; to su kolektivne
vlastite imenice koje se ne izvode od boanskog pretka, iz teogonije, ve su
povijesno potvren rezultat etnogenetskog procesa. A to taj rezultat ne djeluje
tako oito kao to bi se moglo pretpostaviti, prije je problem moderne znanosti
nego nekadanjeg imenovanja. Alamani nose usprkos svim prigovorima -
lako protumaivo ime Alle Mnner (svi ljudi), odnosno Alle Menschen insge-
samt (svi ljudi uope). Uostalom, Alamani se nikada a ta injenica potie
na razmiljanje nisu odrekli veze sa starim i iskonskim imenom Sveva,
koji su se sastojali od raznih naroda. Oba imena su do danas ouvala svoju
povijesnost.
69
Jasno je i ime Franaka: slobodan. U ovom se sluaju postavlja
60 Usp. Grgur Tourski, Historia Francorum, II, 9 i 12 s Freegarom, Chronicae, , 9-12.
61 Usp. bilj. 36f.
62 WOLFRAM, Mitteleuropa, 104 s bj. 41 i 413 s bUj. 7.
63 Izvan svake dvojbe se meutim nalazi snaan i dugotrajan kult Wodana meu Alamanima.
Vidi: lonas, Viia Columbani, I, 27.
64 O Bugarima i Slavenima vidi: WALTER POHL, Die Awaren (osobito 21ff. i 94ff.) kao i
njegov prilog u ovom zborniku. Slavenski prodor i propast ili seoba mnogih vojnih kra-
Ijevstava u istonoj Europi VI. stoljea pokazuje da je tip etnogeneze ovisio o mogunosti
utjecaja na rimski porezni sustav. Tamo gdje se nije uspjelo ratnim pravom ili neposrednim
ukljuivanjem stei te prihode, rijetko se uvrstilo jako kraljevstvo.
65 WENSKUS, Stammesbildung, 104 i 296.
66 Tacit, Germania, c. 43.
67 Tacit, Germania, c. 2, WENSKUS, Stammesbildung, 239.
68 WOLFRAM, Theogonie, 93 i isti, Goten, 8ff.
69 WENSKUS, Stammesbildung, 255ff. i osobito 501fT. SCHMIDT, Westgermanen, 237fT. i 253.
Ammianus Marcellinus, XVI, 10, 20 (jedino autorovo spominjanje Sveva, vjerojatno za Ju-
tunge) i XVII 6, l (prvo spominjanje Jutunga kao gens Alamanica). GEUENICH i KELLER,
Alemannen 137ff KHN i JNNICHEN, Alemannen 137f.
50
ETNOGENEZA HRVATA
jedino pitanje, ujedno i razlog beskonanih znanstvenih prijepora, da li su Fran-
ci bili slobodnjaci ili su slobodni pripadnici franake drave bili Franci. Uza
sve potovanje prema iskazanom znanju, ini nam se staro miljenje najvje-
rojatnijim: slobodni germanski narodi na desnoj oblali donje Rajne, poput Ha-
mava, Bruktijaca, Amsivara, Hatijaca kao i Hata i ostalih malih plemena pri
svojem su se udruivanju protiv uzdrmanog Rimskog Carstva nazivali slobod-
nima. Poslije vodee pleme Saujaca se tek u etvrtom stoljeu imenuje Fran-
cima;
70
nastanak njihova, u mnogom pogledu iznimna, kraljevstva pretpostavlja
tek jedan primordijalni in. naime, prijelaz preko Rajne.
71
Saetak
Etnogeneza ne poiva na krvi, iako su Anglosasi govorili o Prasasima: istog
smo koljena i krvi,
72
ve je plod drutvenopovijesnog razvoja. Pod tim pojmom
isprva razumijevamo udruivanje i zajednitvo svih onih heterogenih skupina
koje tvore barbarsku vojsku pri seobi. Predvodnici i predstavnici poznatih obite-
lji, to jest rodova koji voe podrijetlo od bogova, a svoju karizmu dokazuju
odgovarajuim uspjesima, tvore tradicijske jezgre
73
oko kojih nastaju nova
plemena i uz pomo kojih se etnike skupine odvajaju i preobraavaju. Tko
tu tradiciju preuzme kao svoju, bilo da se u njoj rodio ili joj je nakon provjere
pristupio, postaje dio roda; ne pripadnik zajednice vezane biolokim podrije-
tlom, ve zajednice na osnovi zajednike predaje,
7
'
1
Raznolikost i irina etno-
genetsMh zbivanja omoguuju preplitanje prividno tako protuslovnih oblika
kao to su osvajanje i savez. U obliku nejednakog ugovora, foedus iniquum,
izmeu skupina vieg i nieg poloaja,
75
oba se tipa etnogeneze ni u kojem
sluaju meusobno ne iskljuuju. Za njihov razvoj, meutim, treba vremena
i on se ne odvija po linearnom kauzalitetu. Plemenska kolektivna svijest misli
predaju teleskopski, to jest, ona prolost saima i prikazuje ju saeto. Spomena
vrijedni dogaaji niu se u relativnom kronolokom redu
76
i ujedno odgovaraju
predajama koje u naelu sadre tri motiva:
Prvo, nekada je postojao neki mali narod, primjerice Goti, Sasi, Langobardi.
Budui da se u svojoj postojbini vie nisu mogli prehraniti,
77
napustili su je
70 WERNER, Les origincs, 213; \VENSK17S, Slammcsbildung, 521; ZLLNER, Franken Mf.
71 Grgur Tourski, Historia Francorum, , 9. Franci su doli iz Panonije, nastanili se na
obali Rajne, dehinc transacto Rhcno Thoringiam tronsmcasse ibique iuxta pagus (sic) vel
cratates regis crinitos super se creavisse de prima et, ut ita dicam. nobiliore suorum familia.
Usp. WOLFRAMDonau (primordijalni in).
72 Bonifacije, apostol n. 46; str. 75. sp. WENSKS, Sachsen Angelsachsen Thringer,
527.
73 WENSKS, Stammesbildung, 053 s. v.
74 WOLFRAM, Goten, 451 s bilj. 14
75 WENSKS, Sachsen Angelsachsen Thringer, 544.
76 sp. WENSKS, Stammesbildung, 489 s bilj. 391.
77 WOLFRAM, Goten, 450 i 452.
Herwig Wolfram: RAZMATRANJA O OR1GO GENTIS
pod boanskim vodstvom. Primordijalni in,
78
prva kunja bio to prijelaz
preko mora ili rijeke poput Rajne, Labe ili Dunava, ili pak pobjeda nad nad-
monim neprijateljem ili to oboje istodobno stvaraju pretpostavke za legi-
timnost tradicijske jezgre i nastanak novog, privlanijeg roda, iji je broj stoga
u stalnom porastu. Time se ujedno utvruje i povlatenost, nobilitas, toga na-
roda u odnosu na okolno stanovnitvo. Mali broj moe neki rod oplemeniti,
kako pouava naizgled paradoksalna izreka paucitas nobilitat Lango-
baros.
79
Kao to se izvjeuje o Langobardima i Klodvigovim Francima, dolazi na-
kon primordijalnog ina (2) do promjene vjere i kulta; zbivanje koje se takoer
prikazuje kao trenutni dogaaj. U Langobarda je namjesto dioskurskog boan-
skog para stupio boanski zapovjednik vojske Wodan Odin,
80
a Klodvig je
nakon odluujue pobjede nad Alamanima s jezgrom svoje vojske primio krte-
nje.
81
Ako je primordijalni in bila pobjeda izvojtena nad nadmonim neprijate-
ljima, oni su (3) ostajali neprijateljima broj jedan, i to u skladu sa naknadnim
povijesnim zbivanjima ili pak nasuprot potvrenim povijesnim dogaajima.
82
Za Gote su tu ulogu imali Vandali,
83
za ae Tirinani,
84
a za Langobare
Heruli i Gepidi.
85
ini se da u tim priama ivi spomen na to da je rod neko
pripadao zavisnoj podskupini unutar veeg plemenskog saveza od kojeg se silom
odvojio i time ubrzao njegovu propast
86
IZVORI
AMMIANUS MARCELLINUS, Serum gestanun libri, XXXI, ed. WOLFGANG SEYFARTH, Leip-
zig 1978.
Anecdoton Holderii, ed. HERMANN USENER, Bonn 1977.
Bea Venerabilis, Historia ecdesiastica Anglorum, I-V, ed. CHARLES PLUMMER, Oxford 1956,
1-360.
Cassiodor, Variae epistulae, ed. THEODOR MOMSEN, MG Auctores antiquissimi, 12, 1894.
Chronica Gallica, ed. THEODOR MOMMSEN, MGH Auctores antiquissimi, 9, 1892, 615 ff.
Bonifacijeve epistole, ed. MICHAEL TANGL, MGH Epistolae selectae, l, 1916.
Eusebije-Hieronymus, Chronica, ed. RUDOLF HELM, Eusebius Werke, 7. Die griechischen
christlichen Schriftsteller der ersten Jahrhunderte, 47, Ost-Berlin 1956.
Fredegar, Chronicae, ed. BRUNO KRUSCH, MGH SS rerum Merovingicaruni, 2, 1888, l ff/.
Grgur Tourski, Historia Francorum, ed. BRUNO KRUSCH/ WILHELMLEVISON, MGH SS
rerum Merovingicarum, l, 1951.
78 WOLFRAM, Donau, 27.
79 Tacit, Germania, c. 40.
80 Pavao akon, Historia Langobardorum, L 7-9.
81 Grgur Tourski, Historia Francorum, , 30 f.
82 Usp. WENSKS, Sachsen Angelsachsen Thringer, 518 f.
83 WOLFRAM, Goten, 37 f.
84 WENSKS, Sachsen Angelsachsen Thringer, 518 f.
85 Fohl, Gepiden, 299 f.
86 WOLFRAM, Goten, 37 f.
52
ETNOGENEZA HRVATA
lonas, Vita Columbani, ed. BRVNO KRUSCH, MGH SS rerum Merovingicarum, 4, 1902, Iff.
lordanes, Gelica, ed. THEODOR MOMMSEN, MGH Auctores antiquissimi, 5, l, Berlin 1882,
63 ff.
Mcrobaudes, Carmina, ed. FRIEDRICH VOLLMER, MGH Auctores antiquissimi, 14, 1905, l
ff.
Pavao akon, Historia Langobardorum, ed. GEORG WAITZ, MGH SS rerum Langobardicarum,
1878, 12 ff.
Procopius, De bello Gothico, I-IV (V - VHI), ed. OTTO VEH, Prokop. Werke, l. Mnchen 1966.
Synesius von Kyrene, De regno oratio adArcadium imperatorem, ed. ANTONIO GARZYA, Napulj
1973.
Tacit, Germania, ed. Michael Winterbottom, Oxford 1975.
Themistios, Orationes quae supersunt, ed. Heinrich Schenkl / Glanville Downey / Albert Francis
Norman, Leipzig 1965-1974.
Widukind, Res gestae Saxonicae, ed. PAUL HIRSCH, MGH SS rerum Germanicarum, 1935.
LITERATURA
ELIAS J. BICKERMAN, Origines gentium, Classical Philology, 47(1952), 65 ff. Geschichte Nie-
dersachsens, 1. Grundlagen und frhes Mittelalter, Hg. HANS PATZE, Verff. Hist Komm.
Niedersachsen und Bremen, 36, Hildesheim 1985.
DIETER GEUNICH / HAGENKELLER, Alemannen, Alamannien, Alamannisch im frhen Mit-
telalter. Mglichkeiten und Schwierigkeiten des Historikers beim Versuch der Eingrenzung.
Die Bayern und ihre Nachbarn, l, Hg. HERWIG WOLFRAM/ANDREAS SCHWARCZ, Ds-
AW, 179, 1985, 135 ff.
WALTER GOFFART, Besprechung von STEFAN KRAUTSCHINK, Casswdor und die Politik
seiner Zeit, Speculum, 60, 1985, 989ff.
HANS KHN, sen, RGA, l, Berlin 1973, 457 f.
H. KUHN/H. JANICHEN, Alemannen, Reallexikon der germanischen Altertumskunde, Berlin
1973, 137-142.
RUDOLPH KPKE, Die Anfnge des Knigthums bei den Gothen, Berlin 1859.
MARTIN LAST, Niedersachsen in der Merowinger und Karolingerzeit. Geschichte Niedersachsens,
1. Grundlagen und frhes Mittelalter, Hg. HANS PATZE, Verff. Hist. Komm. Niedersa-
chsen und Bremen 36, Hildesheim 1985, 543 ff.
MARTIN LINTZEL, Der schsische Stammesstaat und seine Eroberung durch die Franken. En-
tstehung und Verfassung des Sachsenstammes, WdF 50, 1967, 149 ff.
OTTO J. MAENCHEN-HELFEN, Die Welt der Hunnen, Be 1978.
HERMANN MOISL, AngloSaxon royal genealogies and Germanic oral tradition, Journal of
Medieval History, 7, 1981, 115 ff.
HERMANN MOISL, Kingship and orally transmitted'Stammestradition' among the Lombards
and Franks. Die Bayern und ihre Nachbarn, l, Hg. HERWIG WOLFRAM/ANDREAS
SCHWARCZ, DsAW 179, 1985, 111 - 119.
W. E. MHLMANN, Ethnogonie und Ethnogenese. Theoretischethnologische und ideologiekri-
tische Studie. Studien zur Ethnogenese, Abhandlungen der Rheinisch-Westflischen Akade-
mie der Wissenschaften 72, Opladen 1985, 9 ff.
RUDOLPH MUCH, Die Germania des Tacitus, Heidelberg 1967.
JAMES J. O'DONNELL, Cassiodorus, Berkeley-Los Angeles 1979.
WALTER POHL, Die Gepiden und die Gentes an der mittleren Donau nach dem Zerfall des
Attilareiches. Die Vlker an der mittleren und unteren Donau im fnften und sechsten Ja-
hrhundert, Hg. HERWIG WOLFRAM/FALKO DAM, DsAW, Bei 1980, 240-305.
WALTER POHL, Die Autaren. Ein Steppenvolk in Mitteleuropa, 567-822 n., Mnchen 1988.
SUSAN REYNOLDS, Medieval Origines gentium and the Community of the Realm. History, 68,
1983, 375 ff.
LUDWIG SCHMIDT, Die Westgermanen, Mnchen 1938/40, 1969
2
.
WILHELMWATTENBACH / WILHELMLEVISON / HEINZ LWE, Deutschlands Geschi-
chtsquellen im Mittelalter. Vorzeit und Karolinger, l und 2, Weimar 1952/53.
JOHANN WEISSENSTEINER, Quellenkundliche Abhandlungen zu Jordanes, Masch. Hausarbeit
am IG, Be, 1980.
REINHARD WENSKUS, Sachsen Angelsachsen Thringer. Entstehung und Verfassung
des Sachsenstammes, WdF 50, 1967, 483-545.
Herwig Wolfram: RAZMATRANJA O OR/GO GENT/S
53
Stammesbildung und Verfassung. Das Werden der frhmittelalterlichen Gentes, Kln-Graz 1977.
REINHARD WENSKUS, Die deutschen Stme im Reich Karls des Grossen. Karl der Grosse.
Lebenswerk und Nachleben, l, Dsseldorf 1967, 178.
KARL FERDINAND WERNER, Lei orgines. Htoire <]e Frace, l, Pariz, 1984.
HERWIG WOLFRAM, Donau. Reallexicon der Germanischen Altertumskunde, 6, 1985, 26 IT.
HERWIG WOLFRAM, Ethnogenesen im frhmittelalterlichen Donau und Ostalpenraum (.
bis 10 Jahrhundert). Frhmittelalterliche Ethnogenese im Alpenraum, (Hg. HELMUT BEU-
MANN / WERNER SCHRDER, Sigmaringen 1985, 97-152.
HERWIG WOLFRAM, Fortuna in mittelalterlichen Stammesgeschichten, MIG 72, 1964, Iff.
HERWIG WOLFRAM, Geschichte der Goten. Von den Anfngen bis zur Mitte des sechsten Ja-
hrhunderts. Entwurf einer historischen Ethnographie, Mnchen 1980; Die Goten, Mnchen
1989.
HERWIG WOLFRAM, Gotiche Studien, I. Das Richtertum Athanarichs, MIG 83, 1975, l ff.
HERWIG WOLFRAM, Gotische Studien, II. Die terwingische Stammesverfassung und das Bi-
belgotische, I, MIG 83, 1975, 289 ff.
HERWIG WOLFRAM, Intitulatio, I. Lateinische Knigs und Frstentitel bis zum Ende des
8. Jahrhunderts, MIG Erg. 21, 1967.
HERWIG WOLFRAM, Die Geburt Mitteleuropas. Geschichte sterreichs vor seiner Entstehung,
378-907, Wien-Berlin 1987.
HERWIG WOLFRAM, berlegungen zur politischen Situation der Slawen im heutigen Ober-
sterreich (810. Jahrhundert), Schriftenreihe des Obersterreicheischen Musealvereines, 10,
1980, 17 ff.
HERWIG WOLFRAM, Theogonie, Ethnogenese und ein kompromitierter Grossvater im Stamm-
baum Theoderichs des Grossen, Fs. Heunut Beumann, 1977, 80-97.
ERICH ZLLNER, Geschichte der Franken bis zur Mitte des 6. Jahrhunderts, Mnchen 1970.
Napomena: ovaj je lanak objavljen na njemakom jeziku u Typen der Ethno-
genese unter besonderen Bercksichtigung der Bayern I, ur. H. WOLF AM i
W. POHL, Be 1990, 19-33, te ga zato objavljujemo samo u hrvatskom prije-
vodu.
Mladen vab
DANANJE STANJE HISTORIOGRAFIJE O POJAVI
HRVATA NA ISTONOJ OBALI JADRANA
Kad je 17. sijenja 1989. proitano priopenje autora ovih redaka Dananje
stanje historiografije o pojavi Hrvata na istonoj obali Jadrana na znanstve-
nom skupu Etnogeneza Hrvata u ranom srednjem vijeku, tada sam se ve
odue nalazio u bolnici te zavrna verzija teksta nije mogla imati u potpunosti
ona obiljeja koja sam elio.
Tekst koji se ovdje objelodanjuje u svojim je temeljnim postavkama su-
kladan proitanoj verziji. Poneto je ipak izmijenjeno: prilagoen je tiskanju,
dodane su biljeke i kronoloki je dopunjen osvrtima na priloge koji su mi bili
dostupni do 1. rujna 1990. I proitanoj verziji i ovom proirenom tekstu u
podlozi lei prvo poglavlje, dakako znatno opirnije, rada koji je pod naslovom
Pojava Hrvata na istonoj obali Jadrana i u njezinu zaleu prihvaen kao
tema doktorske teze na Filozofskom fakultetu u Zagrebu jeseni 1989.
Bogo Grafenauer objavio je rezultate analize 29, 30. i 31. poglavlja DAI,
koji su nastali kao sporedna posljedica opsenijeg istraivanja obrade pitanja
iz starije povijesti Karantanije.
1
Grafenauerov rad nosi obiljeje uvrivanja,
dopune, a dijelom i ispravka rezultata do kojih je doao Ljudmil Hauptmann
u nizu rasprava.
2
Grafenauer grupira vijesti DM: redakcija A = 30. pogl., re-
dakcija B = 29. i 31. pogl., te zakljuuje: 1. Tekst u 29. i 31. poglavlju (iz
948/949) bez sumnje je starija redakcija izvjetaja. 2. Ta redakcija je: a) stvo-
rena na temelju znatno manje opsenog i preciznog gradiva nego novija re-
dakcija u 30. poglavlju; b) skupila podatke iz u mnogoemu loih, ti. pobrkanih
i nepotpunih vijesti; c) dopunjena karakteristinim Konstantinovim etimolo-
kim tumaenjima; d) iskvarena Konstantinovim 'dopunama' i bizantinskom
tendencijom unesenom u podatke pojedinih upotrebljenih fragmenata. 3. No-
vija se redakcija razlikuje od Konstantinova teksta i ne moe potjecali od istog
1 Prilog kritici izvjetaja Konstantina Porfirogeneta o doseljenju Hrvata, Historijski zbornik,
1952, 1-2, 1-56.
2 Najvaniji od njih su: Prihod Hrvatov, Bulieo zbornik (Strena Buliciana), 1924, 515-545,
te s nekoliko izmjena prijevod na hrvatski, Dolazak Hrvata, Zbornik kralja Tomislava, Zagreb
1925, 86-127; na istom mjestu Karantanska Hrvatska, 297-317; Konstantin Porrogenet o
podrijetlu stanovnitva dubrovakog zalea, Iz dubrovake prolosti. Zbornik u tast M. Reeta-
ra, 1931, 17-24; Kroaten, Goten und Sarmaien, Germanoslaoica, 1935, 1-2, 95-127, i 3-4,
315-353; Seoba Hrvata i Srba, Jugoslavenski istorijski asopis, 1937, 30-61.
Mladen vab: DANANJE STANJE HISTORIOGRAFIJE 55
autora, nego je valja pripisati nekom nepoznatom interpolatoru Konstantinova
djela. Njezin postanak stavlja Hauptmann s ne sasvim definitivnim razlozima
izmeu 962. i 973, ali spada svakako u doba poslije 955, a po svoj prilici i
poslije 959. 4. Vrijeme izmeu zapisa prve i druge redakcije bilo je upotrebljeno
na skupljanje novih podataka i za provjeravanje starih kako u Dalmaciji, tako
u Veneciji (novo odreenje poloaja Bijele Hrvatske ne moe potjecati iz Dal-
macije, nego iz Venecije), najzad i prilikom raznih dodira diplomatskih ili
drukijih sa tuinom (novi poloaj Bijelih Hrvata). I ti mnogobrojni novi i
popravljeni podaci govore u korist pretpostavke, daje izmeu oba zapisa moralo
protei due, a ne tek kratko vrijeme. 5. Kao izvor u pogledu seobe Hrvata
na jug moemo s obzirom na sve to upotrebljavati samo izvjetaj 30. pogl. (A).
6. Starija redakcija (B) moe nam sluiti samo kao pomo kod kritike analize
novije redakcije (A), a nipoto kao samostalan izvor o samim historijskim do-
gaajima (s izuzetkom nekih sitnih sporednih podataka, koje je prireiva mla-
e redakcije izostavio, na pr. to se tie Klisa i njegova poloaja u to doba).
3
Dovde se Grafenauer slae s Hauptmannovim zakljucima. U minuciozni)oj
analizi no to je bila Hauptmannova vijesti 30. pogl. o doseljenju Hrvata, ti.
hrvatske narodne tradicije, koji je utvrdio samo dvije interpolacije koje ne
nalaze u njoj svoje izvorite, Grafenauer razlae tu tradiciju u nekoliko skupina,
pretresom kojih je sruio Hauptmannovo uvjerenje kako je izborio jasan dokaz
da hrvatska narodna tradicija sama pria o dvije hrvatske seobe.
4
Nakon toga
zakljuuje da sve ukazuje na to, da se ta dva predanja (30. pogl.: 29. i 31.
pogl., M. b.) ne mogu izvoditi iz istog historijskog dogaaja, izraavajui se
vrlo oprezno tako se ini rije je o razliitim dogaajima.
5
Kao jedino
rjeenje Grafenauer nudi pretpostavku da se manji broj Hrvata doselio u od-
vojenom seobenom valu od Avara te, iako malobrojan, potaknuo ustanak Sla-
vena i nametnuo svoje ime. Najprihvatljivijim vremenskim okvirom seobe Hr-
vata smatra 622/3, za to iznosi vie razloga.
Iako se Grafenauer ograuje navodei da samo eli pokrenuti pitanje ve-
zano s nainom i posljedicama doseljenja Hrvata meu Slavene ne elei ga i
rijeiti, odbija Hauptmannovo tumaenje podrijetla hrvatskog plemstva, koje
potonji izvodi iz nametanja Hrvata kao nadreenih zateenim Slavenima.
Grafenauer dri, temeljem rezultata kritike teksta, da dvostruka seoba
Slavena na zapadni Balkan, a naroito Hrvata iz zakarpatskih predjela, nije
konstrukcija Konstantinova, ve hrvatsko narodno preanje, te pretpostavlja
slijedee: za naseljavanjem Slavena na zapadni dio Balkanskog poluotoka sli-
jedio je 622/3. jo jedan maleni zavrni selidbeni val Hrvata iza Karpata, koji
je neposredno pokrenuo irok ustanak dalmatinskih Slavena protiv Avara, a
posredno je utjecao i na ustanak Slavena u Moravskoj, ekoj i Karantaniji
pod Samovim vodstvom.
6
Dri da su Hrvati u Dalmaciji djelovali samo kao
3 Grafenauer, Prilog, 28.
4 Isto, 32.
5 Isto, 42.
6 Isto, 53.
pokreta, a da su borbu vodili svi Slaveni zajedno, te su se spojili u jedinstven
plemenski savez.
Istodobno kad i Grafenauer i Miho Barada objelodanjuje rad o pojavi Hrva-
ta, Hrvatska dijaspora i Avari,'
1
ali njime, naalost, tu problematiku mje una-
pryedio.
Pitanjem pojave Hrvata i tadanjim stanjem historiografije o toj proble-
matici bavi se Nada Klai u posebnoj raspravi, Marginalija uz problem dose-
ljenja Hrvata.
8
U ralanjivanje vijesti 29-il. pogl. DAI ne ulazi, ve prihvaa
stajalita koja su rezultat Grafenauerova rada, utvrdivi da je on ponovnom
analizom relevantnih vrela poljuljao Hauptmannovu konstrukciju. Za konaan
zakljuak poziva se na zavrne Grafenauerove rijei iz 1952. te dodaje da ne
bi trebalo u okvirima narodne predaje govoriti o dvostrukoj slavenskoj seobi,
ve o hrvatskoj i avarsko-slavenskoj. N. Klai dri da ne bi trebalo precje-
njivati ulogu Slavena u borbama s Avarima, jer ista i preraena narodna
tradicija zna u toj ulozi samo Hrvate.
9
Takoer dri da su Hrvati morali
nakon pobjede nad Avarima imati poloaj u odnosu na Slavene kakav su imali
i Avari prema Slavenima. Upozorava da Grafenauer nije ponovio nita o na-
baenoj misli, naime o dvostrukoj hrvatskoj seobi na jug, te zakljuuje da
stoga historiografija treba da se vrati na svestrano istraivanje ovog neobino
zanimljivog, a ipak jo nerijeenog problema.
10
Prvo poglavlje Povijesti Hrvata N. Klai ugledalo je svjetlo dana kao skrip-
ta.
11
Tada je autorica zakljuila daj e tek podrobnija analiza djela (DAI, M.
b.) pokazala da je 30. pogl. ulo u djelo kasnije i da mu prema tome nije
autor sam car te dri da je nepoznati autor mnogo savjesniji i iskreniji od
Konstantina Porfirogeneta u donoenju podataka o Bijelim Hrvatima i Bijeloj
Hrvatskoj, izbacivanju Heraklija iz hrvatske povijesti i da je Konstantinova
redakcija doseljenja zamijenjena s narodnom tradicijom priom o petero
brae i dvije sestre koji su doveli Hrvate na Jug.
12
Dakle, prema N. Klai
anonimni autor 30. pogl. uiva s pravom mnogo vie povjerenja historiara
nego car pisac
13
zbog svojih tonijih podataka kao i za nas vrlo vanih vijesti
podrazumijeva jo i popis upanija i vijesti o odnosima gradova prema za-
leu, ti. podatke o tributu.
Pri uvrtavanju toga poglavlja u Povijest Hrvata u ranom srednjem vijeku,
Zagreb 1971, N. Klai, osim stilistikih ne unosi druge promjene u svoje shvaa-
7 Starohrvatska prosvjeta, serija HI, 1952, 7-17. Neto izmijenjen tekst koji je Barada napisao
za I. svezak Historije naroda Jugoslavije, ali nije prihvaen za to djelo. Usp. ocjenu B. Gra-
fenauera, Historijski zbornik 1953, 71-83. U ocjeni koja je opsegom jednaka Baradinim, kako
ih ocjenjiva zove, tezama vrlo argumentirano pokazuje sve metodoloke promaaje i druge
slabosti Baradina rada, od neuzimanja u obzir rezultata dotadanje historiografije do odsut-
nosti ralambe vrela.
8 Razprave SAZU, V, 1966, (Hauptmannov zbornik), 19-36.
9 Isto, 35.
10 Isto, 35
11 Pregled izvora i historiografije za hrvatsku povijest do st, Zagreb 1967.
12 Isto, 38-49.
13 Isto, 40.
Mladen vab: DANANJE STANJE HISTORIOGRAFIJE
nje kako ga je iznijela 1966. i 1967. S tim shvaanjem sukladan je i prikaz
doseljenja Hrvata u istoimenom poglavlju u njezinoj Povijesti Hrvata, 133-140.
Reh'a Novakovi je na vrlo osebujan nain pristupio raspravi o 29. i 30.
poglavlju DAI.
14
Tekst se sastoji od dvye cjeline. U prvoj, nakon prenoenja
prijevoda dyelova pogl. 29. i 30. iz Vizantyskih izvora za istoryu naroda Ju-
goslavije, II, 1959, raspravlja o nizu pitanja: pojmu Dalmaqje, spomenu Du-
nava, Splitu i Saloni, prvom prijelazu rijeke predlae Cetinu umjesto Dunava
o Saloni kao vojnom sreditu i njezinu padu, te ostalim primorskim gra-
dovima. Druga cjelina sastoji se od osvrta na neka miljenja o 29. i 30. poglavlju
ili, kako sam kae, to je jedan zakanjeli prikaz, tonije bi bilo rei zakanjela
promaena ocjena (Grafenauerova Priloga iz 1952). Vrlo je teko oduprijeti se
osudi naina rada R. Novakovia. Nije ispravno upotrebljavati pri ralambi
vrela prijevod pored kritikog izdanja, niti prisvajati tua upozorenja na neke
stvari bez navoenja tko, kada i gdje je to uradio prije njega, tako npr. u
obaranju 6. toke Grafenauerovih zakljuaka o vrijednosti 29. i 31. pogl. samo
kao pomonog sredstva pri obradi 30. pogl., iskljuujui ih kao samostalno
vrelo, i to Grafenauerovo proglaavanje vijesti 29. pogl. o Klisu za sitne i spo-
redne. Novakovi nije primijetio da u kontekstu doseljenja Hrvata vyesti o
opisu Klisa nisu odlune te da je, ali u drugom kontekstu, na njih upozorila
N. Klai, Marginalija, 1966, 31.
Lujo Margeti polazi u svojoj ralambi od Hauptmannovih i Grafenaue-
rovih postignua, ali dolazi do suprotnih rezultata.
15
Vrijeme dolaska Hrvata
na istonu obalu Jadrana datira krajem VIII. stoljea, dok se prema spomenutoj
dvojici, ali ne samo po njima, taj slijed dogaaja datira u prvu polovicu VII.
stoljea. Pokuati odgovoriti na njegove argumente, kojima pobija Hauptmanna
i Grafenauera, ovdje nije mogue. Ve je Peter tih utvrdio
16
da bi to zahti-
jevalo raspravu po opsegu podjednaku Margetievoj, a to je gotovo dvjesta kar-
tica. Dvojbe koje mogu uputiti na ne potpuno besprijekoran Margetiev po-
stupak nalazim u slijedeem: 1. nije u obzir uzeo sva stajalita dotadanje hi-
storiografije, drei takav postupak vjerojatno nepotrebnim ako ne i neostva-
rivim.
11
2. Pri ralambi vrela dri da je dovoljno da iz pogl. 29-31. donese
samo ono to se odnosi na nau uu problematiku iscrpno, a po potrebi i u
izvornu obliku.
16
3. Upotrebljava raspored toponima tipa Obrov na glavnim
pravcima rimskih cesta to vode prema Jadranu, ali bez pokuaja da za svaki
toponim ustanovi da li se vee uz Avare neki filolozi tako ne misle te
ne obraa nikakvu pozornost vremenskom zijevu izmeu vremena boravka
Avara u tim krajevima i datuma kada su toponimi prvi put zabiljeeni u ne-
prijepornim vrelima. 4. Arheoloku grau takoer koristi, ali ne vodi rauna
14 Neka istraivanja o odnosu 29. i 30 glave DAI, Istorijski asopis, knj. 20, 1972, 5-54.
15 Konstantin Porfirogenet i vrijeme dolaska Hrvata, Zbornik Historijskog instituta JAZU, 8,
1977, 5-88, usp. na istom mjestu i ocjenu Mate Suia, 89-100. Dvije injenice oko Margetieva
rada upuuju na krajnji oprez: 1. rad takva opsega Akademija obino objelodanjuje u svojoj
najreprezentativnijoj publikaciji, tj. u Radu i 2. dotada nema presedana u Akademiji da se
uz rad objelodanjuje njegova ocjena, tj. njezin glavni dio.
16 Karantanija - stara domovina Hrvatov?, Zgodovinski asopis, 1987, 3, 531.
17 Margeti, Konstantin Porfirogenet, 6.
18 Isto.
da ona moe biti siguran oslonac za zakljuivanje pro et contra povjesniarove
teze samo pod odreenim uvjetima: a) ako graa potjee iz sustavno i suvre-
meno istraivanih zatvorenih grobnih cjelina apsolutno kronoloki datiranih;
b) ako je dovoljno brojna da je mogua primjena statistikih metoda i nad
osteolokim dijelom nalaza. Bez tih preduvjeta mogua su samo nesigurna na-
gaanja, napose o etnikoj pripadnosti nosilaca odreenih tipova nalaza. 5. U
ralambi vrela 29-30. poglavlja DAI upotrijebio je izdanje Moravczik R. J.
H. Jenkins iz 1949, Bonski korpus i Documenta Rakoga. Postoji i novo poprav-
ljeno izdanje Moravczik Jenkins iz 1967. Kad ve koristi starije slabije izda-
nje, ni na jednom mjestu Margeti ne pokazuje da je pri sluenju njime uzeo
u obzir bilo koju opasku koju su o njemu izrekli u svojim ocjenama, meu
ostalima: Dujev, Ostrogorski, Kyriakides, Lemerl i drugi.
19
Takvih osvrta, vri-
jednih i za nau temu, ima desetak. Upotrijebivi Commentary (1962) uz izda-
nje iz 1949, takoer mimoilazi ocjene od kojih neke zadiru u Dvornikovo datira-
nje i atribuiranje 30. pogl.
20
Tu osobinu nesluenja relevantnim stranim oc-
jenama s Margetiem dijele Ferjani, N. Klai, R. Novakovi i drugi hrvatski
i jugoslavenski povjesniari. I, napokon, ni ocjena M. Suia, glavninom istra-
ivakog interesa arheologa i povjesniara antike, koja je objelodanjena uz Mar-
getiev prilog, nije uvrstila vjeru u njegove rezultate.
Ferjaniev prilog
21
s obeavajuim naslovom razoarao je svojim rezulta-
tom. Ferjani je izbjegao vlastito ralanjivanje vyesti 30. poglavlja.
Poslije radikalnog Margetieva prijedloga N. Klai je bila prisiljena pri pre-
raivanju novog izdanja Povijesti Hrvata u srednjem vijeku vratiti se problemu
doseljenja. Rezultiralo je to nekolicinom priloga. U najvanijem je prihvatila
Margetievo datiranje i njihovu pradomovinu otkrila u Karantaniji.
22
Koliko
je ralanjivanje vrela N. Klai besprijekorno, pokazuje najbolje njezino staja-
lite kojim svoje rezultate uvjetuje tonou upotrijebljenoga prijevoda. Odgo-
vor slovenske historiografije nije trebalo dugo ekati. U raspravu je uao P.
Stih,
23
a nakon smrti N. Klai u diskusiji je i dalje ostao Margeti, koji je
pokuao odbiti tihove prigovore, ali svoju tezu nije podupro novim dokazi-
ma.
24
Dalja rasprava se oekuje, ali u tisku je jo jedna rasprava N. Klai o
toj problematici.
25
' v r -
:
19' Njihov popis nainio je uz izdanje iz 1949. R. Benedecty u Acta antiaua, 1962, 1-3, 307.
20 Vidi njihovu skupnu ocjenu G. Gyrfly, Byzantinische Zeitschrift, 1962, 2, 302-309.
21 Struktura 30. glave spisa DAI, Radovi Vizantolokog instituta, 18, 1978, 67-80.
22 O problemima stare domomrK, dolaska i pokritenjaa^mariskih Hrvata, Zgooniis]iasopis,
1984, 4, 253-270.
23 Karantanija = stara domovina Hroatov?, Zgodovinski asopis, 1987, 3, 529-548.
24 Jo o pitanju vremena dolaska Hrvata, Zgodovinski asopis, 1988, 2, 234-240.
25 Kako je okretanje smjera doseljenja Hrvata od sjevera na jug u pravcu jug-sjever N. Klai,
osim u nekoliko lanaka u dvotjednicima Oko 15-29.1, 8-9. i 29.-12-. 1987., 8-9. i Start,
br. 498. od 20. . 1988, 58-63, br. 499. od . . 1988, 84-87, i od 16. IV. 1988, 84-87,
utemeljila na radovima koji zadiru u filoloku problematiku, to u o njima kao i o prilogu
ista obiljeja N. Klai, Poganska stara ili vela Hrvatska cara Konstantina Porfirogeneta, Croa-
tica Christiane perioica, 21, 1988. 49-63, napisati osvrt na drugom mjestu. Na djelo V.
Muia, Podrijetlo Hrvata, Zagreb 1989, zbog njegova obiljeja, uvjeren sam, nije potrebno
troiti prostor. Preuivanjem suprotnih injenica mogue je, naravno, dokazati to je kome
drago, ali tada to ne pripada historiografiji.
Mladen vab: DANANJE STANJE HISTORIOGRAFIJE 59
Vladimir je Koak poslije viegodinje rasprave s L. Margetiem
26
obo-
jica su kao pravnici ravnopravni diskutanti svoja shvaanja izloio u opir-
nom prilogu.
27
Zakljuuje da su Hrvati doli iz Bijele Hrvatske te da su sli-
jedom prihvaanja 637/38. kao datuma pada Salone doselili poslije toga datu-
ma, a prije misije opata Martina 641. Prema Koaku, ivjeli su u tetrarhiji,
Dalmatinskoj, Panonskoj, Karantanskoj i Epirskoj Hrvatskoj. Potonje dvije su
padom pod Franke i Bizant prestale opstojati. Konstrukcija moe biti privlana,
ali ne i dokaziva poslije potanke ralambe njegovih dokaza.
Osnovno je obiljeje historiografije o pojavi Hrvata na istonoj obali Ja-
drana da nijedan povjesniar koji se tom problematikom nije bavio kao svojom
glavnom istraivakom zaokupljenou nije ni pridonio trajnijem rjeavanju
problema osim Grafenauera.
Gavro Manojlovi u Studijama I-IV, 1910-1912, temeljito razlae najvanije
djelo Konstantina Porfirogeneta, ali staje pred za nas najzanimljivijim poglav-
ljima. Hauptmannovi radovi od Prihoda Hrvatov (1924) dalje znae bitan na-
predak, to nije sluajno, jer se sustavno bavi problematikom s neusporedivim
znanjem konteksta europske povijesti. Grafenauerovi se radovi po vrijednosti
svrstavaju uz bok Hauptmannovim, iako se problematikom dolaska Hrvata za-
nima usput n sklopu poetaka karantanske povijesti i sintetskog djela Historija
naroda Jugoslavije, l (srednji vijek). L. Margeti, pravni povjesniar zapaenih
rezultata, par exellence, hrabro ulazi u seobenu problematiku, radikalno mije-
nja datiranje dolaska Hrvata iz prve polovice VTJ. stoljea u kraj Vffl. stoljea,
ali neprijeporna dokaza za svoje stajalite ne daje. Svojim prilogom potaknuo
je raspravu N. Klai koja dvaput ulazi u pitanje pojave Hrvata u nas, i to oba
puta samo u sklopu proraivanja problema za pisanje povijesti Hrvata u sred-
njem vijeku. Prvi put priklanja se i slijedi u osnovi Hauptmannova i Grafe-
nauerova rjeenja, a drugi put prihvaa Margetievu dataciju kraja VID. sto-
ljea. Tada, bez mogunosti samostalne analize, ostaje na razini vie ili manje
uspjenoga domiljanja. Tijekom rada upada u jedno od najosjetljivijih pitanja
slovenske historiografije, otpoinjui njome diskusiju. Kad R. Novakovi (1972),
meu ostalim, pokree i pitanje datiranja pada Salone, nije mogao niti slutiti
da e prestanak kulturnog djelovanja Salone kao antikog centra na istonoj
obali Jadrana doi u sredite rasprava i o kontinuitetu ivota antike na ovom
prostoru. Rije je o radovima Juliana Medinia, eljka Rapania, Nikole Jakia,
Ivana Marovia i drugih. Svi oni pokreu vana pitanja u vezi s temom pojave
Hrvata, ali bi njihovo unoenje samo opteretilo ovo priopenje. U V. svesku
Enciklopedije Jugoslavije, Zagreb 1988, 2, pojavilo se slijedee stajalite, s pot-
pisom B. Grafenauera: Teorija iz 1970-ih, koja pokuava datirati dolazak Hr-
vata u Dalmaciju potkraj VHI st, povezujui ga ih' s Avarima ili s Francima
(L. Margeti, N. Klai), nalazi se tako, zbog nesavjesnog odnosa prema izvorima
26 Marginalije uz rad V. Koaka, Pripadnost istone obale... (HZ XXXEI-XXXIV, 1980-1981,
291-355), Historijski zbornik, 1983,255-286; V. Koak, O nekim pitanjima hrvatske povijesti
u ranom srednjem vijeku, Historijski zbornik, 1984, 211-234; L. Margeti, Jo o dolasku
Hrvata, Historijski zbornik, 1985, 227-240.
27 Dolazak Hrvata, Historijski zbornik, 1987, 339-395.
i dosadanjim znanstvenim istraivanjima, na shjepomu putu. Nye neophodno
potrebno da se pojava Hrvata u istonim Alpama tumai posebnim nasejjava-
njem iz Dalmacye i tako izdvaja iz ire dyaspore hrvatskoga imena (Haupt-
mann); to je pitanje jo uvyek otvoreno.
28
Dakle, morat < 5e se odsjei mnoga i mnoga suha grana historiografije u
kompleksu te problematike. Polazite u njezinu rjeavanju, moe biti samo
nova ralamba djela u purpuru roena cara, iako je to drugorazredno vrelo.
Poi valja od faksimila ne samo parikog kodeksa. Put ni brz ni lak, ali jedini
plodonosan.
28 Iako je potpisan B. Grafenauer, autoru ovih redaka poznato je da: 1. tu formulaciju nije
napisao B. Grafenauer; 2. sukladna je sudu B. Grafenauera.
Bruna Kunti-Makvi
PODRIJETLO HRVATA PREMA MATTJI PETRU
KATANCIU U NJEGOVU OPISU PODUNAVLJA
(Budim 1798)
Umjetniku i znanstveniku Matiji Petru Kataniu neprijeporno je bila svoj-
stvena mnogostranost: pjesnik, knjievni teoretiar, prevoditelj, lingvist, filolog,
zemljopisac, arheolog, epigrafiar i numizmatiar u svakom od tih likova
on je u svoje doba istaknuti stvaralac, U veini nabrojenih disciplina njegov
je doprinos trajne vrijednosti. Ipak, kao pjesnik ne izaziva zanos, njegove teo-
rijske zasade o pjesnitvu nisu uhvatile korijena, a kao lingvist nije poeo hvalu.
Priznaje mu se, s druge strane, visoki stupanj znanstvenosti u zemljopisu,
arheologiji, epigrafiji i numizmatici.
Kataniev opus priblino jednako tako procjenjuju svi koji su struno o
njemu pisali od Franje Rakoga 1881. do danas.
1
Pogleda li itatelj usto u
objavljena Katanieva djela, nedvojbeno e zakljuiti da bi se glavno podruje
Katanieva rada najbolje moglo odrediti izrazom pomone povijesne znano-
sti. Jezikom i tekstom izvora esto se bavi da bi potkrijepio svoje povjesniar-
ske konstrukcije, njegov je zemljopis ponajvie povijesni zemljopis, a arheolo-
gija, epigrafija i numizmatika po sebi su povijesne discipline.
K tome je Katania zaokupio problem koji pripada samoj povijesti, a kojim
se bavi i ovaj skup: pitanje hrvatske etnogeneze. O tome je pisao u vie djela.
Da bi svoje postavke obrazloio i obranio, koristio je argumente s podruja
svih navedenih znanstvenih disciplina kojima je bio vian to je, svakako,
metodoloki ispravno.
F. Raiki, Matijc. Petar Katani, Vienac, 15, 9. IV. 1881 (), str. 236-237; br. 16, 16. IV.
1881 () str. 248-250; br. 17, 23. IV. 1881, str. 265-267; enciklopedijski prikaz I. Slam-
niga, s. v. Katani, Malija Petar, Enciklopedija Jugoslavije T. V, JLZ Zagreb 1960, gdje je
navedena literatura do 1942-43. godine. Noviji prilozi: T. Matid, Kataniea *Depoesi Illyrica
libellus od leges aestethicae exactus*. Rad JAZU 280, Zagreb 1945; V. Vratovid, Matija Petar
Katani, Hrvatski latinisti Croatici auctores qui Latine scripserunt , Veljko Gortan
Vladimir Vratovid, Pet stojea hrvatske knjievnosti 3, Zagreb 1970, str. 699-749; R. Bogii,
Knjievnost prosvjetiteljstva, Povijest hrvatske knjievnosti, 3, Zagreb 1974, Liber Mladost,
str. 342-345; K. Vinski-Gasparini, Katani, Matija Petar, Likovna enciklopedija Jugoslavije,
T. , Zagreb 1987, JLZ. Usp. takoer i napomene o Katanidu u lancima Arheologija u
Hrvatskoj enciklopediji, T. I, Zagreb 1941. (V. Hoffiller), Enciklopediji Jugoslavije, T. I,
Zagreb 1984
2
(M. eper i D. Rendid-Mioevid), Likovnoj enciklopediji Jugoslavije, T. I, Za-
greb 1984 (Redakcija).
Teza koju je valjanom metodom zastupao nije, meutim, odriva: Katani
je stao uz one pisce koji su prapovijesne i starovjekovne Hire smatrali dijelom
slavenskog svijeta, te je izgradio teoriju o jezinom i etnikom kontinuitetu do
svoga doba, o ilirskoj autohtonosti slavenskog puanstva.
2
Iz takva je uvjerenja proizaao velik broj Katanievih lingvistikih zabluda,
osobito etimologijskih, a niti njegovi zemljopisni, arheoloki i epigrafski zak-
ljuci nisu uvijek izbjegli utjecaju autorova vjerovanja. Nisu dakle ni radovi
tih sadraja neprijeporni onoliko koliko bi se moglo zamisliti po izriajima Ra-
koga, koji odjekuju i u modernim prirunicima.
3
To ne znai da Katanieve
zasluge u spomenutim znanstvenim disciplinama nisu velike: tek, ne moe se
ustrajati na tome da je sve to je uradio na tim podrujima ispravno, kad u
potki njegova rada lei ista pogrena polazna postavka koja je temeljito ravnala
njegovim jezikoslovljem.
Ne oskudijeva, dakako, prethodnicima koji su takoer zastupali istu ili sli-
nu tezu s istim posljedicama. Na njih se obilno poziva u djelu koje razmatramo,
ne gubei pritom samostalnosti. Najznamenitiji koje izriito spominje Dubrov-
ani su Mavro Orbini i Sebastijan Sladi
4
. Zaetnikom zamisli o autohtonosti
u nas vab'a smatrati Vinka Pribojevia, na kojega se Katani ne poziva izravno,
a po arku uvjerenju, temperamentnu obrazlaganju i jezikoslovnim zabludama
Kataniu je gotovo blizanac Ignjat ori, ija djela ueni Valpovanin vjero-
jatno nije mogao poznavati.
5
Ni danas Kataniu u nas ne nedostaje istomi-
ljenika. No dok je on tezu o autohtonosti zastupao prikladno znanosti svoga
okruenja i svoga doba, njegovi su dananji sljedbenici izvan znanstvenikih
mea. Izmeu ostalog, oigledno i time to ne uzimaju u obzir rad vlastitih
starijih prethodnika, od kojih bi se mnogoto moglo i nauiti.
6
Kataniev to
primjer lijepo pokazuje.
5
'
2 E. Bogji, op. dt, str. 343.
3 \ Usp. ha mjestima iz bilj. l, posebno F. Raiki, Vienoc, 16: U geografiji i arheologu! pokazuje
--se Katani i ovdje vjetakom,..; I. Slamnig, op. cit Njegove rasprave: Orbis ontiguus koju
je izradio na osnovi Peutingerove karte i Istri odcolorum lUyrici geOgrophia vetus za ono
. sa vrijeme znaajni nauni radovi...; Hrvatska enciklopedija, 1. c. Prvi veliki uenjak, koji
se kod nas bavio arheolokim istraivanjima, pa i danas jo uiva svjetsku slavu... koji je
izdao mnoga prevana djela.; EJ, I, i LEJ, I: Prvi hrvatski arheolog svjetskoga glasa;
LEJ, : Jedan od prvih arheologa kod Slavena. Usp. takoer citate u bilj. 19.
4 Mavro Orbini u djelu Regno de gli Slavi, Pesaro 1601, a Sebastijan Sladi raspravom De
...', Ilfyricae linguae vetustate et amplitudine, Venecija 1754.
B' Govor De origine successibusque Slavorum to ga je Pribojevi drao 1525. na Hvaru tiskan
je latinski 1532. u Veneciji i 1636. u Amsterdamu, a preveden je i tiskan i talijanskim.
orievo je djelo nedovreno i ostalo je u rukopisu. Usp. L Pui, Renan lUyricarum Ignjata
urevia, Djela ANUBIH, XXVHI, Odjeljenje istorijsko filolokih nauka, knj. 16, Sarajevo
"1367.
6 j Osobito je to napadno u knjizi L Muia, Podrijetlo Hrvata, Zagreb 1989, gdje autor dva
i stoljea nakon Katania zastupa vrlo sline, pa ak i posve iste teze, a da pritom nije naao
: shodnim u svoj aparat uvrstiti djela iz korpusa rane hrvatske historiografije, od humanizma
nadalje, gdje su one ve bile postavljene i elaborirane.
Brana Kunti-Makvi: PODRIJETLO HRVATA 63
Naposlijetku, kao pisac arke udi i pjesnik, on posee i za stilistikim
sredstvima lijepe knjievnosti da bi obezvrijedio miljenja s kojima se ne slae,
a svoja potkrijepio. Njegovi su tekstovi i knjievno privlani.
7
Zbog svega toga elimo ovdje promotriti kako je Katani oblikovao i branio
svoju teoriju. U tu svrhu valja posebno uzeti u obzir etiri tiskana djela.
Prvo je raspravica In veterem Croatorum patriam indagatio philologica,
tiskana u Zagrebu 1790. godine. (81.1.) Ona je zapravo najavljivala slijedea
dva djela i Katani ju je tiskao ne bi li privukao pozornost opinstva i pribavio
potporu. Na to ukazuju njegov vlastiti uvod, neke pojedinosti u tekstu te Pa-
rergon, gdje je naveo dispoziciju dvaju pripravljenih djela, po vlastitu odreenju
jednog povijesnog i jednog zemljopisnog.
8
U spisu su jasno uoljive glavne po-
stavke Katanieve teorije, ali samo kao nagovjetaj cjeline koju e drugdje
iznijeti.
9
Premda je napisao daje dovrio dva opsena djela, prije no to ona ugledaju
svjetlo dana, pojavit e se bez posebne najave Specimen philologiae et geogra-
phiae Pannoniorum, u Zagrebu 1795. godine. (S1.2.) U dvodjelnoj knjizi Ogled
iz panonskog zemljopisa zapravo je arheoloko-topografski, a Ogled iz panon-
skog jezikoslovlja bavi se problemom koji nas zanima, ali jo vrlo saeto. Kao
prvo poglavlje posluila je spomenuta raspravica iz 1790. godine.
10
10
Dva primjera iz djela kojim se ovdje bavimo (kratica: Commentatio): u polemici kako valja
tumaiti izvjetaj iona Kasija o Trajanovu dunavskom mostu okomio se na L. F. Marsiglia,
koji je podcijenio izvor (Commentatio, 28, 29): Spominje poslije (Marsigli, op. B. K-M.) da
je iskoristio vojni pohod u one predjele i naao ostatke mosta, te ih je u svome djelu o
Podunavlju precizno objavio. Na tome smo mu silno zahvalni, no drimo nedostojnim to
pogruje znamenita pisca iona Kasija. Ded, to je Dion pogrijeio u svom kazivanju? to
se raspriao o velianstvenosti mosta, veli! O kakvoj to? O dvadeset stupova spojenih svo-
dovima i o golemoj duljini mosta to su, naime, Marsiglieve zamjerke. Pa kai nam, dobri
Marsigli, gdje je to ion napisao?... Bolje bi bilo da si pogledao izvorni grki (tako je, naime,
Dion pisao) tekst, nego da obaspe pokudama ovog nadasve dostojnog povjesniara. A to
mu predbacuje zbog "goleme duljine" tu upada u proturjeje, da ne kaem to jae.
Ako je, naime, most po Tvom vlastitom svjedoanstvu mogao zapremati razdaljinu od "jedne
talijanske milje", to grdi iona koji mu nije ni toliko dodijelio?... Smatrajui da to dobro
zna, udim se kako moe koriti iona koji most opisuje kraim, dok mu sam samopouzdano
odreuje veu duljinu?... Doista mije teko gledati gdje je inae veleuen mu toliko zabludio
Zakljuujui pregled mitske predaje grkog podrijetla o Ilirima (Commentatio, 88); Sto god
Ti htio misliti o ovome, nije osobito bitno. Jedno naime nee mo< 5 zanijekati: i Grci i Feniani
i Gali nakon toga i svi ostali bijahu u Iliriku doljaci, a nad domorocima nisu prevladali
nikad.
In veterem Croatorum patriam indagatio philologica auctore Math. Petra Katancsich Pan-
nonio in Archigymnasio Zagrabiensi proffessore p. o., Zagrabiae Tvpis Kotscheanis 1790.
Dalje: Indagatio. U NSB sign. R F-8-1602 (prije 43475). Neko vlasnitvo A. Barievia,
pa Ljudevita i naposlijetku Velimira Gaja (od 1872). Signatura u Gajevih: 170. H. 15.
Indagatio 44: Illyrii sane erant olim, qui et hodie ...; 45/46: Nos id genus plura opere
de Istro enumeravimus, quae ceteris argumentis iuncta, probani, linguam Dlyricam veterem
fuisse omnino eandem, quae Myrica hodie nuncupatur. Neque ea ab tot saeculis mutationem
subiiL
Specimen philologiae et geographiae Pannoniorum in quo de origine lingua et literatura Croa-
torum, simul de Sisciae Andautonii Nevioduni Poetovionis urbium in Pannonia om cele-
brium et his intertectarum via militari mansionum situ disseritur, auctore Math. Petro Ka-
tancsich in archigymn. Zagrab. schoL human, proffesore p. o., Zagrabiae 1795, Typis epi-
scopalibus. Dalje: Specimen. Primjerak u NSB nosi signaturu R F-8-1070 (ranije D 22
102). Prethodni je vlasnik Velimir Gaj od 1873. U knjinici JAZU primjerak sa sign. R
1284. Jednim primjerkom raspolae i Arheoloki muzej u Zagrebu.
64
ETNOGENE2A HRVATA
Tek 1798. u Budimu tiskat e se djelo to ga je Katani 1790. najavio
kao gotov povijesni prikaz, De Istro eiusque adcolis commentatio.
11
(S1.3.) Iz-
meu naslova djela i naslova poglavlja najavljenih 1790, te onih konano ti-
skanih 1798. ima sitnih razlika, no iskazan je bez dvojbe isti sadraj, moda
neto jednostavnijim jezikom najavi negoli u konanu obliku.
12
To je u skladu
s podacima koji se inae navode o tome kada je Katani zapoeo i dovrio
ovo djelo. Tu je obuhvatio najopsenije gradivo, tu je najtemeljitije razradio
svoje postavke i pozvao se na najvei aparat izvora i literature. Podrijetlo na-
roda, od uvoda do kraja, stalno je prisutna tema.
13
Godine 1790. Katani je bio najavio i geografsko djelo s naslovom Istri
adcolarum, Illyrici nominis, geographia vetus, a uinio je to kao da se i ono
potpuno uklapa u ovu tematiku. Po podacima koje je pruio, u toj najavi vah'a
prepoznati djelo Istri adcolarum geographia vetus e monumentis epigraphicis,
marmoribus, numis, tabellis eruta et commentariis illustrata, epigrafski pri-
runik i korpus s antikvarskim komentarom, gotovo potpuno okrenut antici,
a objelodanjen tek posmrtno 1826. i 1827. godine.
14
(S1.4.)
11 De Istro eiusque adcolis commentatio in qua autochtones Illyrii ex genere Thracio, advenae
item apud Illyrios a primi rerumpublicarum temporibus ad nostram usque aetatem prae-
sertim quod originem, linguam et literaturom eorundem spectat deducuntur auctore Math.
Petra Katanesich Pannonio AA. LL. E. PH. D. I. R. V. H. A. E. N. P. O. E. B. C., Budae
1798, Typis Rcgiae Universitatis Pestinensis (Commentatio). Primjerak u NSB R F-8-
784, (prije 49338), neko A. Barievia. Nosi signaturu Gajeve knjinice 187. E. 1. Dva prim-
jerka u knjinici JAZU: R 91266 i R 583.
12 Usp. Indagatio, str. 51.
13 Iscrpan i valjan prikaz sadraja te podatak o nastanku djela usp. u F. Rakog, Vienac, 16,
str. 248-250.
14 Istri adcolarum geographia vetus e monumentis epigraphicis, marmoribus, numis, tabellis
eruta et commentariis illustrata a p. Math. Petro Katanesich o. m. P. F. prov. capistr. AA.
LL. et philos. doct. in reg. univers. hung. antiquit. ac numism. prof. et biblioth. cust emerit.
Pars I Budae 1826, Pars II Budae 1827. U predgovoru Lectori benevolo salutem veli
Katani da je svoje geografske komentare zapoeo sastavljati pred dvadeset i pet godina.
Potvrdu, pa i dokaz za jo raniji poetak razmiljanja o tom djelu naao je i objavio J.
Hamm, Etymohgicon Illyricum, Nastavni vjestnik, rujan-prosinac 1942-1943, br. 1-2, god.
U, str. 14. Kataniev predgovor izdavai su po njegovoj smrti popratili napomenom o toku
tiskanja: Senatus academicus, cui MS. est commissum, cum Schoenvisneri opinione misit
Regio Locumtenentiali Consilio a. 1805. ab hoc Typographiae traditum, ut ederetur; sed ut
res humanae vicibus sunt obnoxiae, haesit opus in umbra ad anni usque superioris finem;
quo protractum* e tenebris, missumque auctori, ut praeviam (ypi errorum curam nheret;
vix attamen ille 23 phyL typi revidere potuit, iam fatis cessit.
UIndigatio na str. 62 Katani je najavio samo sadraj odjeljka o Panoniji:
e Pannonia
C I Pannoniae nomen, fines, divisio
C II Pannoniae montes, saltus, flumines, insulae, lacus
C IH Populi
C IV Oppida, mansiones, mutationes
l In Panonia Superiore
2 In Inferiore
C V Provinciae Pannoniae conditio naturalis et politica
l Situs, clima, dimensio
2 Terrae fertilitas, aquarum salubritas cum regno naturao triplici, vegeta-
bilium in primi
3 Incolarum origo, sermo, genus
4 Res civilis. Administratio familiaris et publica, commercia, scientiae, artes.
Brane Kunti-Mokvi: PODRIJETLO HRVATA

65
Stoga je Kataniev opis Podunavlja iz 1798. djelo kojim se valja najvie
bavili zanima li nas u cjelini njegovo miljenje o podryetiu Hrvata.
Nekim naelnim postavkama Katani se iskazao kao dobar procjenitelj
problematike. Spomenuli smo da ju je obraivao interdisciplinarno. Sam je
iskazao kako kategorizira i povezuje znanstvene discipline u kojima se pritom
ogledao.
U tim prouavanjima filologiju definira ponaprije kao znanost o jeziku, s
dva glavna podruja: ustrojstvom govora i pismenou u najirem smislu, od
doslovne do knjievnosti. Ustroj jezika duboko povezuje s etnologijom, zna-
nou o narodima: ona obrauje podrijetlo, ivot, obitavalita i seobe naroda.
Podrijetlo naroda toliko je vano za filologu u da se moe smatrati i njezinim
podrujem. Inae, injenice koje tumai etnologija doznaju se od povijesne zna-
nosti, te filolog nuno mora svladati poznavanje svakovrsnih starina, ponajprije
epigrafiju i numizmatiku. Odatle e dobiti podatke praktino o svemu, pa i o
zemljama, narodima i gradovima. Da bi ih ipak mogao ispravno shvatiti, trebaju
mu dvije slijedee discipline, geografija i kronologija, koje e mu pruiti sigur-
nost i red u prostoru i vremenu. U zemljopisu opet mora biti vjet geometriji
i astronomiji, kako ne bi grijeio kad sam odreuje, primjerice, poloaj poje-
dinih mjesta.
15
5 Res militaris. Vires, arma, legiones, magistratus.
6 Res sacra. Superstitio vetus. Religio Christiana. Sedes episcopum.
U konanu je obliku Katani jednostavnije uredio panonsko poglavlje, po shemi kao i sva
ostala poglavlja Geografije:
T II, Lib. V
Pannonia str. 375
Epigraphae numorum str. 449
COMMENTARIUS
C I Nuncupatio et fines Pannoniae str. 461
C Pannoniae flumina, montes, populi str. 465
C Pannoniae oppida str. 472
C IV Res civilis 488
C V Res militaris 524
C VI Res Pannoniorum sacra 559
Jasno je, dakle, da je Katani 1790. i samom koncepcijom bio daleko od rezultata, pa je
slabo vjerojatno da je i sve to imao napisano. Na kraju 52. stranice Indagatio tvrdio je,
dodue, da je poput Panonije na temelju drevnih spomenika opisao svaku pojedinu provinciju
od Ret i Vindelik do Geta i Traana i izriito je ustvrdio da je gotov sa svima osim ovih
posljednjih. Istaknuli smo da u gore spomenutom uvodu sam Katani oznauje 1800. godinu
kao poetak rada na tom djelu.
15 Specimen, Uvod, s. p. 2 i 3: Nomine Philologiae, quae et Grammatice, et Encyclopedia
veteribus audit, universae prope Scientiae, in primi, quas Liberales et Amoeniores dicimus,
comprehenduntur. Nos heic Philologiam pro linguarum notitia sumemus primum; dein ex
hoc veluti fnte reliquum Bonarum Artium agmen derivaturi... Linguae ratio intima cogna-
tione iuncta est cum Ethnologia, sive gentium ac populorum notitia; quae originem, fata,
sedes, migrationes gentis pertractet Quia vero haec ex Historia peti necessum est, Philologus
Antiquitatum disciplina imbutus sit oportet Huius complures esse partes, in primi Epi-
graphicam et Numariam. In his omnem veterum eruditionem intueri Ucet: numinum diversa
vocabula, ritus et superstitiones varias, rerum publicarum formas, foedera, pacta, reges,
provincias, populos, urbes et innumera id genus memoratu digna.
Haec autem ut pernosse valeamus, duplici egemus lumine, Geographia, et Chronologia: qua-
rum illa res per orbem terrarum recto itinere, viaque militari ducit; fines provinciarum, et
situm urbium turbare vetat; haec gesta quo quaeque tempori adscribi docet, praecipitque,
ne ea, quae diversa contigere aetate, uni adscribamus.
66
ETNOGENEZA HRVATA
Katani je iznio shemu popunjenu arhainim sadrajem kakav i prilii
njegovu vremenu, a nije je niti posve doradio. Da bi znanstvenika pojedinca
priznao filologom, iziskuje da on bude osposobljen u iroku rasponu znanosti
od lingvistike do astronomije. U njegovo je doba to jo bilo prilino realno
zahtijevati, a sam je Katani takav zahtjev asno ispunjavao. I danas valjan
filolog mora raspolagati razliitim i irokim znanjima, no napredak je znanosti
uzrokovao specijalizaciju te bi danas trebalo vie osoba da predstave znanja
sa svih podruja u kojima se morao suvereno snalaziti prikladno osposobljen
katanievski filolog.
16
Danas se to naziva interdisciplinarnou i preteno se
postie suradnjom vie osoba, kao vrhunac znanstvenoistraivakog postupka.
U svoje doba Katani je to jo mogao zahtijevati kao polazite, preduvjet rada
pojedinca. Ono stoje i danas i u Katania isto, stvarna je povezanost znanosti,
nunost da se one objedine kako bi doista odgovarale na znanstvena pitanja,
primjerice, upravo o podrijetlu naroda.
Iz pogrene Katanieve teorije o etnikom kontinuitetu proizile su nadalje
neke, mutatis mutandis, vrlo konstruktivne opaske koje je nadovezao na po-
datke o vojevanju Gota, Gepida, Langobarda, Avara i Franaka u ovim kraje-
vima.
Nema toliko snana i divljeg naroda koji bi zatro stanovnitvo itave po-
krajine: moe se to rei za grad, za polje, no ne znam primjera itave pokra-
jine.
1
'
Svi su ti barbarski narodi doli odavde ili odande, dijelom su odmiljeli
drugamo, dijelom su ovdje razbijeni i sasjeeni, isljuivi moebitno nekolicinu
koja je poslije morala poprimiti obiaje i jezik domorodaca. Poto su pridolice
raspreni i zatrti, odjednom se u brojnim ilirskim pokrajinama pojavie samo
Iliri, samo Hrvati. Zar emo smatrati da je tako rasprostranjen narod iznikao
za vladavine jednog jedinog Heraklija, preko noi poput gljive? Uistinu, kome
su se ikad svidjela takva domiljanja, taj pokazuje prije pjesniku negoli pov-
jesniarsku ud, odvaujui se da osniva nove svjetove i nove narode.
18
Kursus Geographie in plures dispecitur partes, quarum praecipuae Geometria et Astronomia.
Dia viarum ductus, et adcuratam locorum ab se invicem distantiam; haec situm loci terre-
strem, caeli respectu, monstrat
Commentatio, Uvod s. p. 1: Hoc in genere tria potissimum nobis consideranda putabamus,
gentis cuisusque originem, loquendi rationem, et literaturam. Haec enim praecipua esse
Philologiae capita quibus gentium diversitas ostendi, et autochtones ab reliquis eerni que-
ant, hac in re periti novera.
16 Prijelazna je faza, usredotoi vanje na filologu najkorisnije spoznaje s podruja za nj pomonih
znanosti, vrlo lijepo ocrtana otprilike sto godina nakon tog obuhvatnog Katanieva zahtjeva
u Milivoja repla, Klasina filologija, (Knjinica za klasinu starinu, knj. IV, MH, Zagreb
1899, Usp. prema sadraju Bitne struke i Sporedne struke.
17 Comentatio, 107: Nulla gens, quantumvis ferox validaque, id adhuc eificere poterat, ut pro-
vinciam colono vacuam reliquisset De urbe quidem agroque id non incogrue dii valeret, at
de universa quadam provineia nullum equidem exemplum exstare memini.
18 Specimen, 25: Omnes hae barbarae gentes huc aliunde venere, partiin dilapsae alio, partim
isthic profligatae, et concisae; paucis fortasse, qui mores et linguam indigenarum postea
adsumere sunt coacti, exemtis. Ita dispersis atque excisis advenis, repente tot Illyriorum
provinciis, soli Illyrii, soli comparavere Croatae. Putabimus adeo amplam gentem, uno He-
raclio dominante, una nocte, tamquam funges natam? Nae ii, quibus hae aliquando placuere
cogitationes, Poetarum potius, quam historiographorum caracterem prae se tulisse videntur,
novos mundos, novas gentes condenti licentia usL
Bmna Kunti-Makvi: PODRIJETLO HRVATA 67
Katani je uvidio i odreito upozorio da je potpun zator starosjedilaca
rijetkost kod etnikih migracija, da zateena etnika podloga nedvojbeno utjee
na pridolice, da se novi narodi u davno naseljenim krajevima ne oblikuju
napreac.
Izvrsno je odredio udio starosjedilake sastavnice u etnogenezama s mi-
gracijskom komponentom. Uza zahtjev da se podrijetlo naroda ima istraivati
interdisciplinarno, to je njegov drugi prilog ispravnu koncipiranju etnogenet-
skih ispitivanja. Oba su prilog^ dragocjena na naelnoj razini, primjenjiva na
svaku, pa i na hrvatsku etnogenezu i Katanieva su nedvojbena zasluga -
pa makar dolazili iz konteksta postavaka o autohtonosti, o jezinom i etnikom
kontinuitetu u nas od prapovijesti.
No i taj kontekst, predmet strogih opaski Katanievih prikazivaa, nije
isprazan toliko koliko bi se smjelo pretpostaviti iz njihovih rijei.
19
Drimo da sud o Katanievim zabludama valja ublaivati iz vie valjanih
razloga.
Ponajprije, njegova je erudicija neporeciva. U biljekama uz opis Podunav-
lja dokumentira je preko tri stotine izvora i autora u rasponu od Homera do
samog Katania, na koje se on pozvao u 2554 referencije. U skladu s inter-
diciplinarnou, njegova se graa i literatura moe svrstati u vie sadrajnih
skupina: arheologija s epigrafijom i numizmatikom, etnologija, filologija, filo-
zofija, knjievnost, lingvistika, povijest s kronologijom, prirodoslovlje, zemljopis
s kartografijom, topografijom i hodologijom. To obilje znanstvenom kakvoom
varira od prvorazredne i rijetke izvorne grae i vrhunske onodobne strune
literature
20
do kolskih udbenika i prirunika, novinskih polemika i natpisnih
krivotvorina.
21
Dobiva se stoga krivi dojam da je Katania posve obuzeo is-
prazni eruditizam, te da bez valjana kriterija grabi gdje mu odgovara poveava-
jui popis konzultiranih djela.
19 F. Raki, Vienac, 16, str. 250: U tih razp ravan pokazuje Katani riedku vjetinu u epigrafici
i geografiji, ali ini zalazi na filologijsko polje, pokazuje, da je ivio u doba u koje ta struka
nije jo bila na znanstven osnov postavljena... gdje se kree na jezikoslovnom polju, pun je
slaboa svoje dobe. Srbi i Bugari jesu mu potomci starih Traka, aka i Moesa, Hrvati i
Slovenci potomci starih Panona. Svi ti padaju 'na pleme Irako ili ilirsko'. T. Mati, Pjesme
Antuna Kanilia, Antuna Ivanoia i Matije Petra Katania, Stari pisci hrvatski, knj. XXVI,
JAZU, Zagreb 1940, str. LXVII: Naprotiv, u ispitivanju etnikoga karaktera naroda na Bal-
kanu i u Panoniji potkraj Rimskog Carstva i u ranom Srednjem vijeku poao je Katani
stramputicom: vjerovao je u njihov etniki kontinuitet od rimskoga doba do danas, pa je
prema tome vidio u Illirima nae narodne pree...; I. Slamnjg, op. cit: ... dok je u filolokim
raspravama poao krivim putem traei etimoloke dokaze da su Hrvati direktni potomci
Hira i starosjedioci u svojoj sadanjoj postojbini.; V. Vratovi, op. cit, 702: Treba posebno
istaknuti jednu Katanievu omiljelu tezu, znanstveno inae neodrivu... postoji etniki kon-
tinuitet na Balkanu i u Panoniji od rimskog doba do danas, pa su prema tome Hrvati au-
tohtoni u Panoniji i Dalmaciji, a ne pridolice!
20 Prvoj kategoriji svakako pripada epigrafska i numizmatika graa, rukopisi djela antikih
pisaca, glagoljski misal iz 1528; drugoj, primjerice, djela suvremenih povjesniara Stjepana
Katone i Jurja Praya.
21 S obzirom na obuhvatnost Katanievih jezikoslovnih paralela, ini nam se razumljivim to
je u svoje doba dio jezine grae morao preuzeti iz tako jednostavnih pomagala a i ona
e se, uostalom, za neke jezike tek izgraivati u slijedeem stoljeu. Novinska polemika o
kojoj je rije vodila se, dodue sa znanstvenom potkom ali i vrlo neprikladnim tonom -
u V. i VL goditu lista Wiener Anzeiger (1775. i 1776). O natpisu v. nie, bilj. 34.
Da tome nije tako, upozorava u prvom redu injenica da na popisu Ka-
tanieva repertoara preteu izvori, bez praznina kroz stari i srednji vjjek, i s
latinskog Zapada i s grkog Istoka, uz pratnju referencjja na najglasovitije i
najkvalitetnije njihove izdavae i komentatore. Odlomke starih pisaca Katani
sam u djelu sustavno prevodi, analizira i komentira Sto je filoloki posao,
te se tu iskupljuje za prigovore koje je zasluio kao lingvist. Brino navodi
kojim se izdanjima najvanijih izvora sluio, a preuzima li izvorni tekst od
drugog pisca, i to e u pravilu korektno navesti. Ve zanatska ispravnost po-
stupka, usmjerenost na grau i oita osjetljivost za njezine posebne vrsti (karte,
itineraryi, natpisi, novac) ispravljaju gore spomenuti lo dojam.
Posve ga egzaktno pobija statistika obrada Katanievih biljeaka uz opis
Podunavlja. Naime, pravu podlogu njegova izlaganja ini samo 29 izvora i au-
tora na koje se odnosi 1712 referenqja, premona veina ukupnih 2554.
22
Drugi
je po uestalosti sam Katani, koji marno naznauje unutarnje referencije u
opisu Podunavlja, a za svaki problem kojim se posebno bavi istie gdje ga je
ve obraivao ili gdje e ga ubudue obraditi. Meu preostalih 28 stavaka pre-
teu izvori (16 s 782 ref.) nad literaturom (12 s 738 ref.). Nadalje, probrana
je graa koja je doista nezaobilazna za prolost prostora kojim se Katani
bavi. Jo je oitije kakav je zapravo Kataniev izbor kad se uzme u obzir da
22 1.
2.
a.
4.
5.
6.
7.
8.
9.
10.
11.
12.
13.
14.
15.
16.
17.
18.
19.
20.
21.
22.
23.
24.
25.
26.
27.
28.
29.
Strabon
Matija Petar Katani
Plinije
Ivan Severini
Juraj Pray
Ivan Salagy
Gottlieb Sigfried Bayer
Ludovik Sehloetzer
Kristofor Keller (Cellarius)
Frantiek Pubika
Konstantin Porfirogenet
Stjepan Bizantinac
Ivan Lui
Ovidije
Prokopije
Klaudije Ptolemej
Herodot
Tit Livije
Isaac Casaubon
Sv. Jeronim
Jornand
Tacit
Sebastijan Sladi (Dolci)
Jean Hardouin
Pavao akon
Pomponije Mela
Justin
Homer
Stjepan Katona
202
192
113
110
96
96
79
74
69
58
52
51
49
42
40
40
35
34
33
29
28
28
27
27
23
22
22
21
20
172
graa, zemljopis
graa, zemljopis
literatura, povijesni zemljopis
literatura, povijest
literatura, crkvena povijest
literatura, zemljopis i lingvistika
graa, povijest
graa, povijesni zemljopis
graa, filologija
graa, povijest
graa, zemljopis
graa, povijesni zemljopis i povijest
graa, povijest
literatura, povyesni zemljopis
graa, povijest
graa, povijest
graa, etnologija, povijest
literatura, lingvistika i filologija
graa, povijest
graa, zemljopis
graa, povijest
graa, etnologija, filologija
1712
Izvore i literaturu klasificiramo u struke prema svrsi Katanfiievih referencya, no to veinom
i jest u skladu sa standardnim predodbama o podruju rada navedenih autora, odnosno o
tematskoj pripadnosti pojedinih izvora.
Brunu Kunti-Makoi: PODRIJETLO HRVATA
69
je najzastupljeniji meu tima autorima Strabon (od 29 pisaca), a u istoj je
skupini i njegov glasoviti komentator Isaac Casaubon. Slino je s Plinijem, koji
je trei po uestalosti, a u najbrojnijoj je skupini i njegov komentator Hardouin.
Strabonov i Plirujev splet zapremaju 20% glavne Katanleve radne podloge,
a ne snuje se smetnuti s uma da je sam izraivao komentare tim autorima.
23
Primjeren i kvalitetan izbor, a to se moe rei i za ostatak jezgre Katanieva
aparata. Prevladavaju, naime, referencije na zemljopisnu i povij esno-zemljo-
pisnu grau i literaturu, stoje u skladu s temom i gdje je Katani maksimalno
kompetentan.
Drugo, vryedno je svratiti pozornost na Kataniev repertoar domae lite-
rature. Meu najee citiranim autorima je i Trogiranin Ivan Lui djelom
De Regno Dalmatiae et Croatiae. Premda se s njime nije slagao o najbitnijem,
o dolasku Slavena, Katani mu je iskazao duno potovanje i mnogo od njega
preuzeo.
24
Luievo tumaenje Porfirogenetove Bagibareje je ispravio, odluu-
jui se za Bavarsku.
25
Time je blii dananjim miljenjima negoli stariji i inae
bolji historiar. tovie, smjetajui Veliku ili Bijelu Hrvatsku u Karantaniju,
Panomju i Dalmaciju, Katani je trenutno aktualniji od Luia, koji se bio
zadrao s one strane Karpata.
26
Drugi je hrvatski pisac meu najvrim Katanievim osloncima Sebasti-
jan Sladi (Dolci), zastupljen djelima o ilirskom jeziku te o ivotu i postojbini
Sv. Jeronima. Kako je Katani stao uz zastupnike teorije o autohtonosti, Dolci
mu je osobito drag. U njega se i nadahnuo za cijelu seriju ilirsko-slavenskih
etimologija, poput Teuta = Teta, Agron = Grom, Drina = Drijen, Naro =
Narodna, Titius = Tica, Daorisi = Dogorci ili Salona = Slon. Pa ipak, i njemu
e ironino i otro prigovoriti to i germanske narode uvlai u ilirsko-slavenski
krug.
27
Meu rijetko zastupljenim autorima zatei emo Mavra Orbinija, na kojeg
se odnosi samo jedna referencija, premda je i on zastupnik jezinog nepreki-
Katani se, dakako, poziva i na druge komentatore ove dvojice pisaca samo ne toliko
uestalo. Za njegove komentare usp. F. Raki, Vienac, 17, str. 266 i T. Mati, 1940, str.
LXXXVn.
Za Katania je Lui vir insigni doctrina, et in pertexenda patriae historia plus quam
opinere, diligentissimus (Commentontio, 198). Pozvao se na nj ve na estoj stranici djela.
Citira ga i kao prenositelja drugih izvora (Pseudoskilaka, Porfirogeneta, pisma pape Grgura,
Mijeane povijesti, Teofilakta Simokate, Trpimirove povelje), reagira na vlastita Luieva
tumaenja vie razliitih povijesnih pitanja. Usp. Commentatio, 177, 182 s bilj. c), 184, 198,
199, 204, V. i nie, prema bilj. 25. Vano je spomenuti da je Katani koristio najslabije,
Trattnerovo izdanje Luieva djela.
Katani se posebno zadrava na Luievu tumaenju o Porfirogenetovoj Bagibareji u Com-
mentatio, str. 133 s bilj. c) i 161 s bilj. h). ak i iskrivljuje: Lui se nimalo ne slae s
Porfirogenetovom etimologijom hrvatskog imena a Katani tvrdi suprotno na str. 207.
Ipak hvali Luievu kronoloku analizu Porfirogenetova izlaganja u De administrando /na-
perio (Commentatio, 197).
Katanievo miljenje o Velikoj ili Bijeloj Hrvatskoj, koja bi bila u Karavankama Karan-
taniji v. u Commentatio na stranama 207-211. Za Luia i Bagibareju usp. B. Kunti-Makvi,
Kako je Ivan Lui prikazao dolazak Slavena u djelu De Regno Dalmatiae et Croatiae, Hi-
storijski zbornik 1/XXXVHI (1985), str. 160-181. Presjek rasprave o tom pitanju u V. Ko-
aka, Dolazak Hrvata, Historijski zbornik 1/XL (1987), str. 339-383.
Commentatio, 131 stranica je gdje je Sebastijan Sladi Dolci predstavljen u velikom stilu.
Citirajui spis De Illyricae linguae vetustate, Venecija 1754, Katani odmah preuzima niz
23
24
25
26
27
70
ETNOGENEZA HRVATA
nutog slijeda i premda je Katani raspolagao prvotiskom djela // JRegno de
gli Slavi. Jasno je i zato: Orbini je ipak prihvaao da je pojava Hrvata pos-
ljedica migracije. Na glasovitu tobonju povelju Aleksandra Velikog Slavenima
kojom je Orbini zanesen, Katani se nee niti osvrnuti.
28
Na spomenuta se tri primjera moe uoiti da Katania - prethodnika
ilirizma jake spone veu s dalmatinskom kolijevkom zamisli o kontinuitetu,
ali je jasno i to da se prema djelima prethodnika odnosi samostalno i aktivno,
dajui svoj doprinos. I ostatak njegova domaeg repertoara potvruje da je bio
valjano upuen i u kopneno i u priobalno spisateljstvo odgovarajue tematike.
29
Najslabija Katanieva toka, kobna po ispravnost ostalih njegovih posta-
vaka, svakako je to to ustraje na dijakronijskom i sinkronijskom jezinom
jedinstvu junoslavenskoga prostora.
ini se da je svakom ovjeku imanentna tenja da utvrdi svoje to dublje
i time to vre korijene, po mogunosti na tlu koje dri postojbinom svojom,
svoje loze i svoga naroda, kako god tu zajednicu u svojem vremenu shvaao.
U blagostanju kontinuitet iz prolosti tiho se potuje, o njemu se leerno istra-
uje, o autohtonosti se miroljubivo snatri. U atmosferi gospodarskog, politikog
i kulturnog nezadovoljstva i pritiska za kontinuitetom i autohtonou posie
se grozniavo i strastveno: nikad ih se ne zastupa s toliko ara i bezobzirnosti
prema zdravom razumu i znanosti, kao kad se istodobno moe registrirati pri-
tisak u navedenim sferama. Takve su usporednosti nastajale i u ranijim raz-
dobljima, dok su se djela s tim optereenjem jo mogla pribrajati znanosti,
30
a takvim smo usporednostima svjedoci i danas u nas kad takva djela nastaju
izvan znanstvene sfere i izvan nje ostaju.
31
Katani pripada starijoj skupini, a u svojim je djelima na vie mjesta
izriito posvjedoio da zamisao o drevnosti i proirenosti slavenskog ilirskog
Slaievih etimologija, a u popratnoj biljeci k) obrazlae svoje naelno povjerenje u toga
autora: Cui viro, multae sane lectionis, vel ex eo fides habenda, quod ipse magis notam
haberet patriam suam, in qua primum Dlyrici nomen ortum, quam quiscumque exterorum
alias. Meutim, neposredan nastavak glasi: Id unum in eo reprehendas, quod Gothos,
quos fuisse Germanos indubium est, patriae scriptorum, in primi . Hieronymi, auctoritate
abreptus, primo cum Getis, turn et Illyriis commiscit adeo infeliciter, ut hos ab us dialectum
quoque puriorem accepisse sit adserere ausus 115 seq. cum tarnen paulo ante, huius et
initio, Illyriis linguam suam perpetuo vernaculam, ceteras fuisse hospites, adseruerit Sed
nec Vandalos, nec Slavos septemtrionales huc retulit apte.
28 Usp. B. Kunti-Makvi. Tradicija o naim krajevima u antikom razdoblju kod dalmatinskih
pisaca XVI i XVn si. iva antika, g. 34, T 1-2, Skopje 1984, str. 160 i 161. O povelji usp.
M. Orbini, op. cit, 168-170.
29 Spomenimo abecednim redom: raspravu o postojbini Sv. Jeronima Josipa Bedekovia; di-
sertaciju Andrije Blakovia, tursku povijest Ludovika Crijevia; spise Katarine Frankopan;
raspravu o glagoljici Klementa Grubiia; rjenik Andrije Jambresia; Sv. Roaliju Antuna
Konilia; povijest zagrebake crkve i kraljevstava Dalmacije, Hrvatske i Slavonije Adama
Baltazara Krelia: popularnu raspravu o strategiji napada na Turke Feliksa Petania; spis
Franje Josipa Fopovia o sv. Katarini; razmiljanje o ljubavi Bojoj fra Mihovila Radnica;
gramatiku Antuna Matije Reljkovia; jezikoslovnu raspravu Ivana Sajnovia, vie djela Favla
Rittera Vitezovia i put u Hadrianopol Antuna Vrania.
30 B. Kunti-Makvi, op. cit iz bilj. 28.
31 Usp. navedenu knjigu I. Muia iz bilj. 6 i osvrte R. Katiia, Obavijesti Hrvatskog arheo-
lokog druStva br. 2/90 () str. 60-62 i Starohrvatska prosvjeta 3. serija, XK. Slini su
pokuaji identificiranja Veneta ili EtruSana kao slovenskih predaka (M Bor) ili isticanje
drevnosti srpskog naroda (R. Novakovi).
Bruna Kunti-MakOi: PODRIJETLO HRVATA 71
jezika suprotstavlja neugodnoj stvarnosti. Posluit emo se primjerom iz opisa
Podunavlja: Mi Iliri koji stanujemo u Ugarskoj osim materinskoga jezika go-
vorimo latinski, maarski i njemaki kao najvanije jezike u zemlji, da ne spo-
minjem ostale, manjih naroda. Pa ipak mislim da takva Dira nitko zdrave pa-
meti nee smatrati roenim Latinom, Maarom ili Nijemcem. Od majki smo
upili jedinstven jezik koji ni u kojem narodu osobito veem, kao to su Iliri
nije mogla niti izmijeniti, a kamoli ukloniti niti mijena vremena, niti ikakva
vlast.
32
To su okolnosti kad Katani, premda knjievnik, dri da Kanilieva poe-
zija pokazuje kako je ilirski jezik nadmoan nad Ovidijevim,
33
kad vrstan epi-
grafiar Katani navodi notornu natpisnu krivotvorinu kao dokaz slavenskog
imena u . st n. e.
34
i kad lingvist i filolog Katani sanja slavensku pismenost
od Noriana do Traana. Kakav god dodatni poticaj bio u pitanju, jasno je da
32 Commentatio, 287: Qui Hungariam incolimus, Illyrii, praeter nativam loquimur Latinam,
Hungaricam, Germanicam, Praecipuas scilicet in patria linguas, ut minorum gentium ce-
teras non commemorem; neque tarnen ullum sanae mentis fere censeo, qui talem Ulyrium,
Latinum, aut Hungarum, aut Germanum notom arbitretur. Unam a matre combibimus
linguam, quam in populo quopiam, maiori praesertim, quales IUyrii sunt, nulla vicissitudo
temporum, nulla vis imperantium, non dicam tollere, sed ne mutare quidem potuit
33 Commentatio, 144: Quam haec dialectus elegantiam et ad omne metrum fleribilitatem ha-
beat, paucis enarrari nequit; et is censere potent, qui Eaguseos, aliosque almatos Vates
audivit canentes. Quos si non superavit, aemulatus certe est Antonius Kanixlich, cuius ma-
nibus ut optime precor, ita Illyriorum Ovidium (pace gentis amplissimae) nuncupare ausim.
Unum adducam ex Rosaleide eius carmen amoebeum, quo poeta Rosaliam cum somno luc-
tantem inducit, saepius repetens. Id autem tale est: b)
Takoti sunshcza i danka, o Zoro!
nemjmi serdashcza kinit, sni skoro.
Quod carmen seu Graece verlas sive Latine, tantum abest, ut nativam exprimas elegantiam,
ut quiddam insoliti ac luicri prodire videas: neque enim iis diem aut sofern deminutive
dicere licet, prout in IHyrico sonat, quin magis vetitum, quam ex menta, ut Cicero quodam
loco habet, c) deminutivum facere. Et quid in hoc dicto suavitatis?
Per ego te solem et diem, o Aurora (oro)
Ne crucia mihi cor, effulge brevL
Ita videlicet quaevis lingua suas habet proprietates, sed utrum sit ulla, quae in hoc superet
Illyricam, nescio: certe ex iis quae mihi cognitae sunt, nulla est
34 Commentatio, 272. Natpis je Katani preuzeo od M Orbinija, op. cit, str. 105 i 106, a u
Dubrovanina je njegovo podrijetlo krajnje dvojbeno. Usp. S. irkovi, Izvori Mavra Orbina,
Mavro Orbin; Kraljevstvo Slavena, M Fanti - R. Samarie - F. BariSi - S. irkovi,
Srpska knjievna zadruga, Beograd 1968, str. 397. U Katania je objavljen ovako:
STYN OWY VKLOPEN BYLffi 8 MERA
SGODE KRVKOWYE NASS MARKOMAN I BRE
TE SLAVNOV LYTO V BOYA NASGA MARKO
MAN PROYDE NI SLAVNOV STYN POKOY
LYTH V VIKA.
Katani je natpis preveo na latinski: Saxum hoc insertum signum est pacis Congressus
Krakoviensis nostrum Marcomanorum et fratrum Slavinorum anno V belli nostri. Marco-
manus praeteriit Slavinos. Saxo quies perennis, tj. Ovaj je kamen postavljeni znak mira
na krakovskom bojitu nas Markomana i nae brade Slavena u petoj godini naeg rata.
Markoman je mimoiao Slavene. Kamenu pokoj vjeni
je u teoriji o podrijetlu i jeziku Hrvata, Srba i drugih iz svoje ilirsko-trake
obitelji Slavena upao u staru i dobro poznatu zamku.
Postanak naroda, jezika i rijei izazovne su teme koje su uvy'ek zaokupljale
ljudsku misao. Znanost ih nikada, na kojem se god stupnju razvitka nalazila,
nije gubila iz vida. U nekim razdobljima, za neke istraivae, postajao je to
sirenski zov: za njim se hrlilo strasno, gubei pravi put usprkos strunosti,
znanju i razboru - to zbog osobna nagnua, to zbog vanjskih poticaja.
Pa ipak, ta zastranjenja nisu besplodna. I ona mogu biti ugraena u znan-
stveni napredak, bilo kao iskustvo o pogrenom, bilo stoga to neizbjeno pri-
donose i posve valjanih iskrica i zrnaca istine. Dokazom je Katani, koji je
valjano definirao kakva je znanstvena sprema nuna da bi se istraivalo po-
drijetlo naroda, koji je izrekao jedno od temeljnih naela za analizu etnoge-
netskih procesa, obavio golem struni posao i ustao protiv nekih od sebe starijih
zabluda: dao je stvaran vlastiti doprinos.
Razlog to tako moe biti, sve uz zastranjenje o autohtonosti, jest to je
Matija Petar Katani bio zbiljski strunjak, vian tehnikama i metodama znan-
stvenoga rada i umnik znanstvenikog duha.
Njegove radove nije dovoljno uzimati u obzir samo kao jedno od ishodita
onih zamisli koje e se afirmirati u ilirskom pokretu, niti ih se moe apsolvirati
kratkom definicijom, jedne odbacujui, a druge slavei. Spisi gdje Matija Petar
Katani raspravlja o podrijetlu naroda osebujan su znanstveno-knjievni kor-
pus, vrijedan istraivanja zbog vlastitih sastavnica, a usto bez dvojbe ugraen
u razvitak hrvatske povijesne znanosti.
Neven Budak
TUMAENJE PODRIJETLA I NAJSTARIJE POVIJESTI
HRVATA U DJELIMA SREDNJOVJEKOVNIH PISACA
Naoj se historiografiji od njezinih poetaka do danas namee problem vred-
novanja i pouzdanosti izvora za tumaenje doseljenja i najstarije povijesti Hrva-
ta: djela De odministrondo imperio Konstantina Porfirogeneta, Kraljevstvo Sla-
vena Popa Dukljanina i Historia salonitana Tome Arhiakona.
1
Pozitivistika
je historiografija traila u njima egzaktne podatke na kojima bi izgradila rano-
srednjovjekovni slijed dogaaja, a uvelike ini to i danas. Takav je pristup iz-
vorima dovodio do njihova odbacivanja, kao u sluaju Dukljaninova djela, ili
pak do razliitih pokuaja da ih se preradi, odnosno da se pojedine njihove
dijelove tumai kao naknadne interpolacije drugih autora, s tendencioznom
politikom pozadinom. Tako su pojedini povjesniari prema svojim trenutanim
potrebama brisali i prekrajali i Konstantinovo i Tomino djelo.
Danas nam se nude drukije mogunosti interpretacije tih vrijednih izvora,
napose u dijelovima to se odnose na stariju povijest. U njima valja traiti
tipine etnogenetske prie o kakvima govori Wolfram, tradiciju nazovimo
je narodnom kojom je trebalo objasniti i legitimirati postojee etnopolitike
ili vjerske odnose. Bila je to uglavnom usmeno prenoena batina, kojoj je
svaki novi narataj dodavao poneto od vlastite istine i odnoenja prema prolo-
sti.
Kako su takve prie imale u sebi neto od mita, njihova istinitost tim pre-
radama nije bila umanjivana, jer mit je sam po sebi istina, ali su se svakako
udaljavale od povijesne stvarnosti koju su nastojale objasniti.
Zbog toga ne bismo smjeli optuivati spomenute davne pisce da su bili
tendenciozni ili da su krivotvorili istinu. Pitanje je u kojoj im je mjeri ona
uope bila dostupna? Barski i splitski sveenik iskreno izjavljuju da piu onako
kako su uli od starijih, odnosno da nejasna mjesta upotpunjuju nagaanjima.
Dukljanin pie: Ali neka nitko od italaca ne pomisli, da sam napisao ma ta
drugo, osim onoga to sam uo priati od naih otaca i vremenih staraca kao
pravu istinu. A slino izjavljuje i Toma: A mi emo, kao u onome to pre-
Constantinus Porphyrogenitus. De administrando imperio, ed. G. Moravcsik / R. J. H. Jen-
kins, Dumbarton Oaks 1967. (dalje: DA/); Ljetopis Popa Dukljcaiina, izd. V. Moin, Zagreb
1950 (dalje: LjPD); Toma Arhiakon, Kronika, ur. V. Rismondo, Split 1977 (dalje: Toma).
74
ETNOGENEZA HRVATA
thodi, pokuati izloiti slijedei dijelom pisano, dijelom preanje, dijelom na-
gaanje.
2
Iako car nije nigdje napisao neto slino, noviji se historiari slau u tome
da se upravo pri opisivanju doseljenja Hrvata oslanjao na narodnu, dakle usme-
nu tradiciju (bilo on, bilo tobonji anonimni autor 30. poglavlja).
3
Odnos tra-
dicije, te vjerodostojnih i konstruiranih tvrdnji u DAI u najnovije je vrijeme
na nekoliko primjera ilustrirao H. Wolfram.
4
Narodna tradicija je, dakako, pomalo neprikladan pojam. Po njemu bi se
zakljuivalo da je prie o povijesnim zbivanjima, o vladarima, junacima i slav-
nim borbama, o pokrtavanjima i dravnikim pregovorima smiljao i prenosio
neobrazovani puk. Znanost je ve davno ukazala na neodrivost romantiarskog
tumaenja po kojemu bi neuki seljaci bili autori takvih pria. Epske pjesme,
kao dominantan oblik tradicije, stvarali su obrazovani pojedinci, nerijetko na
temelju zapisa u samostanima i crkvama.
5
Ne treba posebno isticati da se ti
umjetnici-povjesniari nisu previe obazirali na kritinost prema grai i znan-
stvene metode.
Uzgred moemo napomenuti da korijene nae knjievnosti, kako ih odne-
davno vidi R. Katii, ne valja traiti u vremenu prije pokrtavanja. Da je
budua tradicija nastala iskljuivo u okviru crkve, vidi se i po nedostatku sta-
rijeg, pretkranskog sloja u hrvatskoj knjievnosti, kao i gotovo bilo kakvih
vijesti iz . i Vin. stoljea. Fond starije usmene knjievnosti vjerojatno je
izbrisan djelatnou kranskih misionara.
Pisci triju gore spomenutih djela nisu se oslanjali na arhivsku grau, ili
su to inili rijetko. Vidi se to i po gotovo posvemanjem nedostatku tonoga
datiranja. Konstantin, primjerice, navodi samo godinu preseljenja Salonitanaea
u Rauzij, vjerojatno zato jer se taj podatak zasnivao na nekom u njegovo vri-
jeme jo sauvanom natpisu u Dubrovniku. Dukljanin je svoju verziju dose-
ljenja Slavena/Gota gradio na starijim piscima koji uope o tome nisu pisali,
a i Tomina je pria, u kojoj se mijeaju Goti, Poljaci i Kelti s ua rijeke Po
oito plod domiljanja obrazovanog sveenika kojemu prava situacija nije bila
ni poznata, ni jasna."
Jedno je od kljunih mjesta kojima se bavila kritika Konstantinova djela
upletanje Heraklija u organizaciju doseljenja i pokrtavanja Hrvata. Iako se
2 LjPD, 39; Toma, 32. Zanimljivo je da ii, slijedea Orbinia, to mjesto u Dukljanina nadopu-
njuje: ... osim onoga to sam itao i uo priati..., iako tako u latinskoj verziji ne stoji.
3 Takvo se tumaenje konano potvrdilo pisanjem B. Grafenauera (Prilog kritici izvjetaja
Konstantina Porfirogeneta o doseljenju Hrvata, Historijski zbornik V, 1952, 1-56).
4 H. Wolfram, The Image of Central Europe in Constantine VH Porphyrogenitus, u: Constantine
Vn Porfhyrogenitus and His Age, Second International Byzantine Conference, Delfi 1987,
Atena 1989, 5-14. Isti je autor o tome pisao i u knjizi Die Geburt Mitteleuropas, 3e/Berlin
1987.
5 A. Hauser, Socijalna istorija umetnosti i knjievnosti, knj. I, Beograd 1965, 153-158.
6 O Dukljaninovu je djelu u novije vrijeme pisao L. Steindorff, Die Synode auf der Planities
Dalmae, Mitteilungen des Instituts fr sterreichische Geschichtsforschung, 93, 1985, 279-
-324; Liber Methodius. berlegungen zur kyrillo methodianischen Tradition beim Priester
von Dioclea, Mitteilungen des Bulgarischen Forshungsinstitutes in sterreich l/VHI/1986,
157-172). Vidi i N. Budak, Prilog valorizaciji humskodukljanskog kulturnog podruja u
prvim fazama njegova razvitka (do 12. si), Starohrvatska prosvjeta, ser. ffl, 16, 1987, 125-
139.
Neven Budak: TUMAENJE PODRIJETLA 75
dolazak Slavena/Hrvata openito stavlja u vrijeme njegove vladavine, Herakli-
jeva se uloga smatra prenaglaenom, ak izmiljenom. Historiografija je sma-
trala pouzdanijom priu u 30. poglavlju, navodno hrvatsku narodnu tradiciju
koja je caru odricala tako vanu ulogu.
Postoji, meutim, nain da se dva naizgled kontradiktorna tumaenja dose-
ljenja bolje objasne. Najstarije mletake kronike (Chronicon altinate i kronika
Ivana akona), pridaju Herakliju istaknuti ulogu u spaavanju kranskog svi-
jeta i najstarijoj povijesti Venecije.
7
Prema Chronicon altinate, Heraklije i Konstantin su potukli Perzijance
na elu s Maksencijem, Hozrojem i njegovim sinom. Maksencija i Hozroja su
pogubili, a Hozrojeva sina odveli su papi u Rim i tamo ga pokrstili.
8
Herakliju
se pripisuju i zasluge u obnavljanju crkava i uspostavi novih biskupija.
9
Ve-
necija je u vrijeme njegove vladavine (bez obzira na Heraklijev izravni utjecaj)
stekla osnove svog identiteta, to je nuno ostavilo traga u mletakom kro-
niarstvu.
Iako su prie o Heraklijevimjjodvizima zbrkane i pretjerane, one su odraz
popularnosti to ju je car uivao zahvaljujui podvizima kojima je spasio carstvo
u ratovima s Perzijancima.
Stanovnitvo Venecije povezivalo je s Heraklijem postanak svoga grada-
-drave. Kako su Venecija i Dalmacija kroz itavo rano srednovjekovlje inile
dio istog, bizantskog svijeta, to su i legende to su ivjele u Veneciji morale
nai odraza u dalmatinskim gradovima. Tim prije zbog toga, to i dalmatinski
gradovi u vrijeme obnove u VII. stoljeu (djelatnost Ivana Ravenjanina!) ta-
koer stjeu svoj srednjovjekovni identitet
Zbog toga vjerujemo da je Konstantin i u tumaenju Heraklijeve uloge
slijedio narodnu tradiciju, samo to je to ovoga puta bik tradicija stanovnika
dalmatinskih gradova. Za njih je takoer Heraklije bio spasitelj carstva, onaj
koji je uredio odnose s barbarima nakon to ih je porazio. Tvrdnja da je car
poslao sveenike iz Rima moe se povezati sa slinom konstatacijom o tome
kako je Heraklije odveo Hozrojevoga sina na pokrtenje papi, a ne patrijarhu.
Uope se Heraklijeva uloga u pokrtavanju moe objasniti svijeu o vrstom
jedinstvu to je vladalo izmeu cara i Crkve u svetom ratu protiv Perzijanaca,
ali i protiv Avara.
10
Ne mislimo, dakle, da je 30. poglavlje dopisao neki anonimni autor, nego
da je car u svom djelu suprostavio dvije ravnopravne tradicije: jednu dalma-
tinsku, u kojoj je car-junak Heraklije imao moda prenaglaenu ulogu, a drugu
hrvatsku, u kojoj je bio potpuno zaboravljen. Obje su jednakovrijedne, i ni
jednoj ne moemo posve vjerovati kao povijesnom izvoru.
Razvoj etnogenetskih pria kroz stoljea moemo u sva tri djela pratiti na
primjeru pada Salone i osnutku Dubrovnika.
7 R. Cessi, Origo civitatum Italiae seu Venetiarum (Chronicon altinate et Chronicon gradense),
Rim 1933; G. Montiralo, Cronache veneziane antichissime, Rim 1890.
8 Cessi, n. dj, 48, 58-59.
9 Cessi, n. dj, 46, 82, 127, 154; Monticolo, n. dj, 64, 77.
10 S. Runciman, Byzantine Civilizaon, London 1975, 40-41; H. Gregoire, The Byzantine
Church, u: Byzantium, ed. N. H. Baynes / St. L. B. Moss, Oxford University Press, s. a.,
102-103; G. Ostrogorski, Istoria Vuantije, Beograd 1969, 109-125.
76
ETNOGENEZA HRVATA
U DAI je zabiljeeno vjerovanje da su Salonu zauzeli i poruili Avari, od-
nosno Slaveni. U 30. poglavlju, gdje je prikazana hrvatska tradicija, Slaveni
nemaju udjela u ruenju metropole, jer kao dio rimskog svijeta nisu imali
razloga sami sebi pripisivati takav in - dapae, oni se prikazuju kao oslo-
boditelji Dalmacije od Avara. Romansko je pak stanovnitvo u njima vidjelo
ruitelje i barbare, a u tradiciji ih je upamtilo po njihovoj politikoj pripad-
nosti kao Avare. Istina je, dakle, ovisila o tome iz koje sredine potjee pria
0 ruenju Salone.
Potrebno je napomenuti, radi pravilnijeg ocjenjivanja obje verzije, da je
danas jasno kako ivot u Saloni nije bio prekinut nekim ruilakim inom,
nego da se nastavio, iako u osiromaenu obliku, i nakon prve etvrtine VII.
stoljea.
11
To bi znailo da razaranja Salone u onom smislu kako ga opisuju
Konstantin i Toma nije bilo, nego daje grad odumirao postupno, iz ekonomskih
1 drutvenih razloga. Pria o razaranju morala je nastati u vrijeme kada je
trebalo Splianima objasniti otkuda tolike velianstvene ruevine u blizini nji-
hova grada dakle ne prije VIII. stoljea. Hrvatska je verzija vjerojatno nastala
jo kasnije, kada se sredite drave smjestilo uz salonitanske ruevine.
O osnutku Dubrovnika najstarije podatke donosi DAI, i to u dvije verzije.
12
Jedna je ve spomenuta pouzdanija pria o preseljenju Salonitanaca u V. sto-
ljeu (449. godine?), a druga o izbjeglicama iz Epidaura, to su ga poruili
Slaveni. Ta je pria mogla nastati samo u Dubrovniku dok jo u njemu nije
bilo Slavena, bar ne u veem broju, jer se u suprotnom ne bi njih krivilo za
propast Epidaura.
Dukljanin je zabiljeio noviju verziju, to oslikava potpuno drukije odnose
u gradu.
13
Po njemu, Epidaur su razruili Saraceni, a Dubrovnik podigli rimski
roaci slavenskog kralja Pavlimira-Bela u suradnji sa Slavenima. Time je sa
Slavena, koji su u . stoljeu inili velik dio Dubrovana, skinuta krivnja za
razaranje Epidaura, a pridana im je ravnopravna, ako ne i vodea uloga u
osnivanju gornjodalmatinske metropole. /^
Napokon, origo civitatis u Tome i ovoga je puta konstrukcija zasnovana
na izblijedjeloj tradiciji: Epidaur su poruili doljaci iz Rima, te su zajedno sa
starosjediocima izgradili Dubrovnik. Po svom intelektualnom habitusu pravi
Roman, Toma je iz prie u potpunosti izbacio svaki spomen Slavena, bilo u
pozitivnom, bilo u negativnom smislu.
14
U ovom sluaju, kao i u tumaenju propasti Salone, povijesna istina nema
veze s priama trojice pisaca one se ponovno pokazuju kao odraz tradicije,
kao urbogenetika tumaenja, slina etnogenetikima, kojima je svaka zajednica
nastojala objasniti vie suvremenu situaciju, no prolost.
15
11 I. Goldstein, Bizant na Jadranu, Zagreb 1990,; 90-93.
12 DAI, 134-135.
13 LjPD, 69-70.
14 Toma, 37.
15 O najnovijim rezultatima u istraivanju dubrovake prolosti vidi: Arheoloka istraivanja
u Dubrovniku i dubrovakom podruju. Izdanje Hrvatskog arheolokog drutva, 12, 1988.
Neven Budak: TUMAENJE PODRIJETLA 77
Tumaenje pokrtavanja Hrvata, odnosno Slavena u sva je tri pisca takoer
objanjivo politiko-vjerskim odnosima stoljea, odnosno tradicijom odreenih
sredita.
Konstantin tumai pokrtavanje Hrvata kao jo jednu Heraklijevu zaslugu.
Ta je tvrdnja u historiografiji proglaavana tendencioznom
16
, ali ona ni po
emu ne odudara od ve ustanovljene dalmatinsko-mletake tradicye vezane
uz Heraklija. To je tim oitije, uoimo li da Herakhje sveenike dovodi iz Rima,
s kojim je i prema mletakoj kronici imao dobre veze. Ta pria o pokrtavanju
nije ni u kojem sluaju tendenciozna Konstantinova konstrukcija, nego dio
lokalne dalmatinske romanske tradicije.
U skladu s njom je i pisanje Tome Arhiakona, koji tvrdi daj e prvi splitski
nadbiskup bio poslan od rimskog pape, iako je bio rodom iz Ravene.
17
Tomu
historiografija nije tedjela, kao ni Konstantina. Njegovo je prianje o Ivanu
Ravenjaninu dovoeno u dvojbu i tumaeno kao pokuaj da se splitska nad-
biskupija prikae starijom no to je zapravo bila.
18
Tek nedavno, nakon to je
M. Ivanievi upozorio na jednu biljeku u zborniku Petra Luia, u kojoj se
govori o obnovi trogirske crkve Sv. Marije izmeu 715. i 717. mogao je R.
Katii argumentirano ustvrditi da je Tomina pria pouzdana.
19
Biljeka, nai-
me, spominje Velikog Severa koji se javlja i u Tominu kazivanju, a kako o
njezinoj autentinosti nemamo razloga dvojiti, to posredno potvruje i postoja-
nje Ivana Ravenjanina u drugoj polovici VII. stoljea.
Pop Dukljanin je pokrtenje Slavena protumaio zajednikom akcijom Ri-
ma i Carigrada, ali s presudnom ulogom domaeg vladara Svetopeleka.
20
Slino je shvaanje zasluga za pokrtavanje zabiljeeno u hrvatskoj tradiciji
u 30. poglavlju DAf.
21
Hrvati su takoer sami pozvali sveenika iz Rima, nakon
to su pobijedili Franke, a osnovna je razlika u tome to ni ovoga puta hrvatska
redakcija ne priznaje nikakvu ulogu Bizanta. Veze hrvatske crkve s Rimom
bile su tradicionalne, pa je drukije shvaanje pokrtavanja bilo nemogue me-
u Hrvatima, dok je u barskom zaleu situacija bila drukija, ako ni zbog
ega, a ono zbog stalnog bizantskog politikog vrhovnitva.
Istraivanja stvarnih putova pokrtavanja ne mogu danas zaobii ulogu
dalmatinskih gradova, pa prema tome ni Bizanta i pape u dugotrajnom procesu
civiliziranja barbara. Sustavno su misionarili meu Hrvatima ipak tek Fran-
ci, o emu postoje brojni dokazi.
22
To svejedno nye bilo vano nijednom od
trojice pisaca, a vjerojatno je i u hrvatskoj tradiciji (da ne govorimo o dalma-
16 Grafenauer, n. dj, 27.
17 Toma, 40-41.
18 N. Klai, Ivan Ravenjanin i osnutak splitske metropolije, Vjesnik za arheologiju i historiju
dalmatinsku, LXV-LXVII, 1963-1965.
19 M. Ivanievid, Trogir u povijesnim izvorima od 438. do 1097. godine, Mogunosti, 10-11,
1980, 968-969; R. Katii, Vetustiores ecclesiae spalatensis memoriae, Starohrvatska prosvjeta,
ser. , 17, 1987, 17-51.
20 LjPD, 51-54.
21 DAI, 144-145.
22 N. Klaid, Povijest Hrvata u ranom srednjem vijeku, Zagreb 1975, 191-208.
78
ETNOGENEZA HRVATA
tinskoj) bilo zaboravljeno zajedno s franakom vlau. Crkvenu hrvatsko-dal-
matinsku zajednicu s metropolijom u Splitu i nije se moglo objasniti drukije,
no time da je pokrtavanje Hrvata krenulo iz Splita.
Na slian bi se nain, po obrascu etnogenetskih pria, mogao protumaiti
broj hrvatskih plemena to s vremenom raste od sedam u DAI, preko sedam
ili osam u Tona, do dvanaest u izvorima kakvi su Qualiter
23
ili Supetarski
kartular
24
, ukljuujui sve vei broj elemenata u hrvatski politiki narod.
Jednako tako je i Tomina i Dukljaninova gotomanija objanjiva poku-
ajem stapanja slavensko/hrvatske tradicije s gotskom, to je zasigurno morala
ivjeti na prostoru njihove nekadanje drave i nakon njezine propasti, iako
se ne smije odbaciti ni mogunost uene konstrukcije dvojice obrazovanih sve-
enika, kojima je bio poznat boravak Gota u Dalmaciji
25
.
ini nam se, napokon, da moemo sa sigurnou ustvrditi kako pisanje
cara Konstantina, Popa Dukljanina i Tome Arhiakona u odlomcima to se
odnose na doseljenje, etnogenezu i pokrtavanje Hrvata/Slavena nije pouzdana
izvorna graa, kojom bismo te pojave mogli doista objasniti. Doslovno stoljetne
rasprave u historiografiji to najbolje pokazuju. Sva tri pisca sauvala su unato
tome najdragocjenije izvore za povijest svog vlastitog vremena i njegova shvaa-
nja prolosti. Na njihovim je stranicama zabiljeena narodna tradicija gradova
i njihova zalea, a kako su one napisane u razmaku od tri stotine godina, to
se kroz njih moe pratiti i razvoj pria i vjerovanja o vlastitu podrijetlu i sudbini
romansko-slavenskog svijeta na istonom Jadranu.
Zbog toga su, pored ostalog, u tim odlomcima djela Konstantina Porfiro-
geneta, Popa Dukljanina i Tome Arhiakona prvorazredna svjedoanstva o us-
menoj knjievnosti Hrvata/Slavena i Romana, ali ne i upotrebljivi izvor za
tumaenje doseljenja i etnogeneze Hrvata.
23
24
S. Antoljak, Pacta ili Concordia, Zagreb 1980.
Supetarski kartular, izd. V. Novak i P. Skok, Zagreb 1952.
25 O gotskim elementima u hrvatskoj etnogenezi pisao je u najnovije vrijeme V. Mui, Porijeklo
Hrvata, Zagreb 1989. Iako se s veinom Muiveih tvrdnji teko sloiti zbog njihove znan-
stvene neutemeljenosti, valja mu priznati da je skrenuo pozornost javnosti na nedovoljno
istraeno pitanje sastava predslavenskog elementa hrvatske etnogeneze.
Josip Lui
PODACI O DOSELJENJU SLAVENA U STARIJOJ
DUBROVAKOJ HISTORIOGRAFIJI
Li starijoj dubrovakoj historiografiji, onoj koja je djelovala u doba Republike,
nema mnogo izravnih vijesti o doseljenju Slavena u nae krajeve. Ona se po-
najprije usmjeravala na gradsku povijestÔstali dogaaji biljee se onoliko ko-
liko slue njezinu objanjenju. To su zapravo kroniarska nizanja podataka u
kojima esto nedostaju kritiki elementi. Dogaaji i zbivanja se mijeaju i ispre-
pleu, posebice kada se pie o najstarijem razdoblju, poecima Dubrovnika i
njegovu razvoju u slavenskom okruenju.
Unato tim oznakama, mogu se u njoj nai zapisi od znaenja za juno-
slavensku prolost, u prvom redu onih koji se odnose na neposredno i ire
zalee.
Dubrovaki historiografi ne nijeu da su Slaveni doli i razorili u . sto-
ljeu Epidaur. U nekih je to samo usputna pojava, koja je uzrokovala da se
utemelji novi grad, nedaleko staroga sruenog.
Tako Ludovik Cerva Tubero (1459-1527) spominje slavensko oruje i sla-
vensku zenuju odakle se napada Epidaurum.
1
Serafin Razzi (1531-1611) ve
govori o Slavenima i Gotima koji su stigli s Dunava.
2
Jakov Lukarevi (Luccari)
(1551-1615) navodi da su Slaveni 548. napali Ilirik. Na kraju su ga orujem
zauzeli i prozvali Slavonia.
3
Za neke povjesniare, primjerice za F. M. Appen-
dinia (1768-1837), Slaveni su bili Barbari koji se razliito nazivaju. Oko godine
700. opustoili su Iliriju i tu ostali. S doputenjem bizantskoga cara utemeljili
su kraljevstva Ugarske, Slavonije, Dalmacije i Hrvatske, premda ih zna nazivati
i opim imenom Slaveni.
4
1 ... urbem Epidaurum Slovinorum armis jam fractam vi cepisse... dum Slovinorum terra
oppugnantem vix sustinentes, Commeniariolus Cervarii Tuberonis De origine et incremento
Urbis Rhacusanae..., Ragusii JMDCCDC, 6. O najstarijim dubrovakim kroniarima i povje-
sniarima usp. F. ii, o Hrvatskoj kraljici Margareti, Dubrovnik 1930, 5-54; J. Lui, Po-
vijest Dubrovnika, , (Od VU. st do god. 120S), Zagreb 1973, 19-26.
2 S. Razzi, La storia di Ravgia, Lucca 1599, 7.
3 Slavi nel 548 assalirono l 'Illirico, U qule alla fine occuparono con l 'armi chi amandolo
dal proprio nome Slavonia - Giacomo di Pietro Luccari, Copioso ristretto degli annali di
Ragusa, Venecija 1605, 3.
4 F. M. Appendini, Notizie istoricacritiche sulle antichita, storia e letteratura de Ragusei, I,
Dubrovnik 1802, 72-87.
80
ETNOGENEZA HRVATA
Preokret je nastao kad su se dubrovaki historiografi upoznali s djelom
bizantskog cara Konstantina Porfirogenete O upravljanju carstvom (De admi-
nistrando imperio) sastavljena godine 948-949. Oni su ga itali u rukopisu,
prije nego to se pojavio u tisku. Prvi Dubrovanin, kako se ini, koji se slui
Konstantinovim rukopisom bio je Mavro Orbin(i) (umro 1611).
5
Orbini je u
svom poznatom djelu // Regno de gli Slavi, tiskanom u Pesaru 1601, izriito
priznao da uzima podatke od Porfirogeneta kad pie o osnutku Dubrovnika.
6
Poznato je da je to carevo djelo prvi put tiskano 1611, deset godina poslije. U
Dubrovniku je, dakle, postojao i kruio jedan carev rukopis. Povjesniari i bi-
zantolozi e se zacijelo potruditi odgonetnuti koji je to rukopis mogao biti,
odnosno koja njegova redakcija: vatikanska, parika, venecijanska ili koja druga.
Postoji, dapae, miljenje da je i Ijetopisac Nikola Ranjina (1490-1577), mnogo
> prije Orbinia, drao u ruci i prouavao rukopis (ili dio) De administrando im-
perio.'
1
Orbini je izloio sveslavensku viziju europske povijesti. U staro doba u
Europi, osim Grka i Rimljana, ivjeli su jedino Slaveni koji se zovu i Goti.
Potomci su Noeva sina Jafeta. Nastavali su itavu Skandinaviju. Sele se zatim
u europsku Sarmatiju. Tu su se podijelili meu poglavice, pa su se prozvali
Venedi, Slavi, Anti, Alani, Prusi, Vandali, Ostrogoti, Rusi itd. Odatle su se
poeli kojekamo razilaziti. Oni koji su ostali u Sarmatiji nadjenuli su sebi po-
sebno ime Slaveni. Iz Sarmatije jedna skupina odlazi na sjever na baltike
obale, druga se sputa do Dunava. Prelazi ga i pljaka carske provincije. Zauzeli
su primorske gradove, posebice Dalmaciju, jadransku obalu, pa se negdanja
Istra i Dalmacija sada zovu Slavonija. Istodobno provaljuju i do zidina Cari-
grada. Godine 600, nakon to su opljakali Ilirik, car; im ga preputa da nad
njim vladaju.
8
Premda se ovdje seoba Slavena na jug donekle izgubila u opeslavenskom
zbrkanom kretanju i Orbinievoj bujnoj mati, ipak se moe oljutiti bit i spoz-
nati kako su se Slaveni naselili na Balkan i u nae krajeve i uz koje potekoe.
Oito je da mu je, uz ostale bizantske i srednjovjekovne pisce, vodiem bio i
Konstantin Porfirogenet
Mnogo jednostavnije o slavenskoj seobi na Jadran izlae Junije Rasti (Re-
sti) (1669-1735). Vrijedno ga je doslovce prevesti: Napokon Slaveni, iziavi
iz hladnih skitskih prebivalita i preavi Dunav, uinili su neizrecive tete po
itavu Iliriku. Zauzee veoma jake gradove, i, poto su razdijelili vojsku na tri
strane, po itavoj Europi nanijee neizljeiva zla. Kad su zauzeli Ilirik, ostadoe
tu kao u vlastitoj zemlji ne pokoravajui se nikome. Osvjedoivi se u vlastitu
mo, postadoe tako smjeli da car iz Carigrada, premda je slao vojsku protiv
5 Usp. S. irkovi, Izvori Mavra Orbina, u M. Orbin, Kraljevstvo Slavena, Beograd 1968, 392.
O znaenju Konstantina Porfirogeneta za dubrovaku povijest, usp. ii, n. dj., 5-9.
6 Primi fondatori di Rausa, secondo l Opinione di Constantino Porfirogenito, Regno de
gli Slavi, 181.
7 isi, n. dj., 36.
8 Orbini, n. dj., 1-26. i dalje. O Orbiniu usp. M. Panti, Mavro Orbin, iivot i rad, M. Orbin,
Kraljevstvo Slavena, Beograd 1968.
Josip Lui: PODACI O DOSELJENJU SLAVENA 81
njih, ova nije nikad smogla hrabrosti potui se, jer je bila kudikamo malobroj-
nija od Slavena. Pokorivi, dakle, silom Ilirik i postavi gospodari, dadoe drugo
ime ovoj provinciji, koja se do dananjih vremena zove Slavonija. Premda su
dovedeni pod carsku vlast, ipak po svom starom drutvenom ureenju i uro-
enoj navici, to je narod koji mrzi despotsku vladavinu. ivi u narodnoj slobodi.
Njihova vijeanja i odluke jednako se mjere po korisnosti ili tetnosti uinka
prema opoj dobrobiti ili kodi.
9
Oito je da Orbini i Rasti kompilacijski prenose Porfirogenetov tekst. Ne
ulaze u potanje analize, niti ih znanstveno zanima bilo koja problematika, osim
da na svoj nain preuzmu careve podatke. U tome su dosljedni u kroniarskoj
i Ijetopisnoj maniri. Opaa se da je Rasti uglavnom koristio podatke iz 29. i
31. poglavh'a careva spisa. Zbog toga ne spominje dvije seobe: slavensku i hrvat-
sku, kako se pria u 30. poglavlju. Premda je ve bila poznata bolandistika
kola u kritici starih tekstova, vidljivo je da se Rasti idje udubljivao u njezina
naela.
Utemeljenje i izgradnja novoga grada Ragusiuma, koji vue rimsku tradi-
ciju iz Epidaura i Salone, ali u slavenskom okruenju, odrazila se u dubrovakoj
historiografiji u prikazivanju poetaka Dubrovnika.
Izdvojile su se dvye tradicije. Od najstarijeg praizvora, to jest kod prvog
spomena Ragusiuma u anonimna raven(at)skog kozmografa izmeu 667. i 670.
Epitaurum id est Ragusium (Epidaur, to je danas Raguza) jedna teorija, ili
da kaemo brazda, slijedi romanski smjer. Po njoj su odlunu ulogu u tom
pothvatu odigrali preivjeli Romani, dok se uloga Slavena preuuje, zapravo
nijee. Tom smjeru pripada Dubrovanin Milecije iz XI. stoljea, zatim Ivan
Ravenjanin (1350-1410) i Konstantin Porfirogenet. Cara sam stavio na pos-
ljednje mjesto jer on nije mogao biti poznat Dubrovanima prije XVI. stoljea,
kada su njegovi rukopisi doli na zapad, odnosno XVIII. stoljea, kad je obje-
lodanjeno njegovo djelo.
Druga teorija je slavenska, koja postanak Dubrovnika pripisuje bosanskim
velikaima, kako to obrazlau dubrovaki Anonim i Ijetopisac Nikola Ranjina.
Slavene stavalju uz bok Romanima. Tvrde da se pokraj romanskog Ragusiuma
utemeljuje i slavenski Dubrovnik. Njegovo ime izvlae iz dub, dubrava, uma
koja je rasla ispod brda i obronaka Sra.
10
O podrijetlu imena Dubrovnik po-
stoje danas i drukija tumaenja.
11
Poslije to najvei dio historiografa nastoji nekako uskladiti. Umeu i ispre-
pleu romansku i slavensku tradiciju. Pritom naglaavaju i pozitivnu ulogu
crkve, odnosno dubrovakih biskupa. To proimanje prati dubrovake povje-
sniare do kraja Republike. Spomenimo neke: Cerva Tubero, Razzi, Serafin
9 Chronica Ragusina Junii Restii, ab origine Urbis usque ad annum 1451, ed. Nodilo, MSHSM
XXV, 1893. 14-15.
10 ... in lingua scjavona Dubrovnich perche era tuto Dubrava (selva) per tuto tanto per mon-
tagna de Santo Sergio quanto per tuta chosta, Annales Ragusini Anonymi item Nicolai de
Ragnina, MSHSM, XIV, 1883, 10, 180,
11 Z. Muljaid, O imenu grada Dubrovnika, Zadarska revija XI, 1962, br. 2, 147-154; D. Aleri,
Slavensko ime grada Dubrovnika, Filologija 10, Zagreb 1982, 69-92; V. Koak, Od Epidaura
do Dubrovnika, Dubrovnik, 4, 1985.
82
ETNOGENEZA HRVATA
Cerva (1686-1759), Appendini i drugi. Eazliitost vijesti o poecima Dubrov-
nika u starijoj dubrovakoj historiografiji rezultat je, po svoj prilici, drutvenog,
etnikog i ekonomskog raslojavanja i razlikovanja prvotnog dubrovakog dru-
tva. Ako postoje razliite tradicije o utemeljenju Dubrovnika koje se stojeima
provlae kroz povijesno tkivo, znai da tu tradiciju njeguje, uva i hrani i pro-
pagira odreeni drutveni sloj. Ona je proizvod takve drutvene sredine. I o-
bratno: tradicija slui toj sredini... Isticanje primjerne uloge crkvene organiza-
cije u poecima graa dokaz je jake crkvene tradicije u dubrovakoj historio-
grafiji.
12
Dubrovaka historiografija morala je odgovoriti na pitanje: kako se zovu
Slaveni koji su naselili dubrovaku okolicu, posebice od koga su Dubrovani
dobili prvotni kopneni teritorij Astareju, i pomorski akvatorij, u prvom redu
elafitske otoke? Nije se razmatralo kad su se pripojili Dubrovniku najblii oto-
ii i grebeni: Mrkan, Bobara, Supetar, Lokrum i Daksa, zacijelo jer su u sa-
stavu od samog poetka. Bez tog najueg prstena i koridora ne bi bio zamisliv
opstanak Dubrovnika. Ne bave se posebno niti pridobivanjem Lastova, koje se
svojevoljno predalo Dubrovniku oko polovice . stoljea; Mljetom, koji postaje
de facto dubrovaki u prvoj polovici XIV, a de jure poetkom XV. stoljea;
zatim stjecajem Stona i Stonskog Bata (Peljeca) 1333; gornjih dijelova Astareje
1357; Primorja 1399; Konavala 1416 i 1427, jer su o tome postojale vjerodo-
stojne isprave, kupovinski i darovateljski dokumenti. Oni su im zacijelo bili
poznati. Nekim od tih dogaaja bili su suvremenici i neki povjesniari, jer su
se zbivala za njihova ivota.
13
Ostalo je, dakle, nejasno na koji nain i kada
su se Astareja i Elafiti uklopili u komunalni dubrovaki teritorij, te odgonetnuti
koji su slavenski narodi tu ivjeli. Za kroniara Nikolu Ranjimi dubrovaki
kopneni susjedi bili su Bosanci.
14
Cerva Tubero zalee naziva slavenskom zem-
ljom (Slovinorum terra).
16
Iz toga je proizlazilo da su darovatelji morali biti
oni koji su vladali zaleem. U konkretiziranju vladara Anonim ga imenuje kao
bosanskoga kralja Stjepana (Re Stiepan de Bosna), ija je ena Mara. On je
navodno 817. Dubrovanima darovao upu, Brgat, umet, Rijeku i Zaton, to
jest itavu Astareju. Uvjetovao je da se na svakom tom podruju podigne crkva
u ast Sv. Stjepana.
16
Isto ponavlja i Ranjina.
17
12 J. Lui, Povijest Dubrovnika, 26.
13 I za dio umeta i to onog blieg gradu, imali su nekakve isprave poznate u povijesnoj znanosti
kao lokrumski falsifikati. S pomou njih je lokrumski samostan branio valjanost svojih
posjeda. Budui daje granica tih posjeda bila i granica dubrovake komune, vlada je te isprave
smatrala vjerodostojnim. O tim ispravama usp. F. Sisi!, Letopis Popa Dukljanina, Beograd-
-Zagreb 1928, 196-200, J. Lui, Povijest Dubrovnika, 77-81.
14 Ragnina, n. dj., 193-194.
15 Tubero, n. dj., 6.
16 Et di piu donu ali Eagusei Breno, Vargato, Zoncheto, Ombla et Vale de Malfo, et in tute
vile feze Gjexie de Sancto Stefano, tute de una grandeza, ed honore de Sancto Stefano, et
per memor ehe se sapia esser stato Re Stiepan a Raguxa, con soi baroni et con Regina
Mara, Anonim, 16-17.
17 Ragnina, d. dj., 194; O povijesti Astareje usp. J. Lui, Prolost dubrovake Astareje, Du-
brovnik 1978, 126.
Josip Lui: PODACI O DOSELJENJU SLAVENA 83
Povjesniari nisu jednoduni u koje vrijeme valja smjestiti pisanje dubro-
vakog kroniara Anonima. Miljenja u datiranju se razlikuju u rasponu od
XI. do XV. stoljea, a i neki dre da je tekst pisalo nekoliko kroniara koji su
se vremenski dopunjavali i slijedili.
18
Otada e pripovijest o kralju Stjepanu i
kraljici Mari trajno pratiti dubrovaku historiografiju. Za Razzia taj je vladar
bio Stjepan Nemanja, bosanski knez (Principe de Bossinati), ali mu je ena
bila Margarita.
19
Novo tumaenje toga pitanja otvorio je Mavro Orbini. U njegovu talijan-
skom prijevodu (ali i u latinskom izvorniku ljetopisa Popa Dukljanina, napi-
sana u XII. stoljeu, nalazi se podatak o saboru na Duvanjskom polju. Tom
zgodom je kako je tu napisano kralj Budimir odredio granice pokrajina
prema tokovima voda. Od Duvna do Vinodola je Bijela Hrvatska, koja se zove
i Donja Dalmacija, pod koju crkvenu upravu spada i Dubrovnik. Od Duvna
do Draa je Crvena Hrvatska, koja je ujedno i Gornja Dalmacija.
20
U starijoj
dubrovakoj historiografiji bila je poznata Bijela Hrvatska kod Ijetopisca Nikole
Ranjine (principe de Crovazia Alba).
21
Sada se doznaje i za Crvenu Hrvatsku
i Hrvatima u njoj u davnim stoljeima. Problem Crvene Hrvatske vrlo je sloen
i miljenja nisu usklaena. U hrvatskoj historiografiji o Crvenoj Hrvatskoj pre-
vladava iieva teza, koja glasi: No ako se i ne moe nikakvim svedoanstvom
iz drugog izvora potvrditi izriaj 'Crvena Hrvatska' pa ni to da se hrvatska
dravna vlast ikad irila i po gornjoj Dalmaciji, a ono je ipak hrvatsko ime
ivelo u nekom izvesnom delu gornje Dalmacije, verovatno ba u samoj Duklji.
Navodi zatim potvrde i podatke bizantskih pisaca Ivana Skilice (1020-1092),
Nicifora Brienia (1062-1137) i Nikite Akominata (1150-1210) o hrvatskom i-
menu u tim krajevima i nastavlja: I upravo injenica, to je u gornjoj Dal-
maciji (bar u XI i XII veku) bilo ljudi hrvatskog imena, objanjava izriaj 'Crve-
na Hrvatska' (Croatia Rubea) koji ne mora da bude prosta izmiljotina Pope
Dukljanina... Ovde se zaista radi o nekoj postojeoj, realnoj skupini ljudi, koji
su nosili hrvatsko ime, ak se govori o Hrvatskoj.
22
ii, dakle, doputa po-
stojanje Crvene Hrvatske i Hrvata na tom podruju, ah' im oduzima politiko-
dravno znaenje.
18 J. Lui, Povijest Dubrovnika, 19-20.
19 Dell' anno 817. Stefano Nemagna, Principe de Bossinati... venne con la sua consorte, la
Regina Marghareta... e fece loro dono delTamena valle di Breno, di quella di Gionchetto, di
quella d Ombla, e di quella di Malfi. B fe altresi fabricare in taaschedima di dette valli una
Chiesa honore, e sotto il titolo di S, Stefano..., Razzi, n. dj., 16.
20 ii, n. dj., 306. Crvena i Bijela Hrvatska spominju se i na str. 324. Usp. Ljetopis Popa
Dukljanina, ed. Moin, MH, Zagreb I960, 54, 73. O saboru usp. V. Koak, Pripadnost
istone obale Jadrana do splitskih sabora, 923-928, Historijski zbornik, XXXffl-XXXIV,
1980-1981. 291-355.
21 Ragnina, n. dj., 170.
22 ii, n. dj., 168-172.
84
ETNOGENEZA HRVATA
Od Orbinieva vremena u dubrovakoj historiografiji podatak o Crvenoj Hr-
vatskoj prihvaen je kao injenica i povijesna stvarnost. Lukarevi, npr. ve
pie o la Croazia Rossa,
23
a Rasti u cijelosti prihvaa taj izriaj.
24
To je izazvalo i doiujelo promjenu i u shvaanju darovanja Astareje i Elafita
Dubrovanima. U dubrovakih historiografa nazona je misao da je Dalmacija
jedinstven geografsko-teritorijalni pojam od davnine.
25
Nerijetko su i zalea
poistovjeivali s opsegom rimske Dalmacije. Budui da se je usto neposredna
unutranjost nazivala Crvena Hrvatska, darovatelji Astareje i Elafita postaju
bosanski, odnosno hrvatski vladari. Ve je Orbini napomenuo da je kralj Kre-
imir darovao upu, Rijeku i Zaton Dubrovanima i.da mu je ena Margarita
pokopana u dubrovakoj crkvi Sv. Stjepana.
26
Za Rastia to je Stjepan kralj
onoga dijela Bosne koja se zove Bijela Hrvatska (Stefano, re di quella parte
della Bossina, ehe si chiama Croazia Bianca). On dariva Dubrovanima Asta-
reju. ena mu Margarita, kad je postala udovica, povue se u Dubrovnik, jer
nisu imali djece.
27
Serafin Cerva toga Stjepana naziva kraljem Dalmacije i
Hrvatske (Stephanum igutur Dalmatiae atque Croatiae Regem, junioris pa-
trem, ac senioris Cresimiri filium), koji je to darovao godine 1080.
28
Tako je
ostalo do kraja Republike. Appendini, naime, godine 1802. prihvaa gotovo istu
formulaciju o darovatelju Stjepanu, kralju Dalmacije i Hrvatske (Stefano Re
di Dalmazia e Croazia).
2
^
Slino je stajalite i sa stjecanjem elafitskih otoka. Ponavlja se isti redo-
slijed.
Analist Ranjina tvrdi da su Dubrovani prije stjecanja Astareje posjedovali
samo otok Koloep. Cerva Tubero navodi da su Slaveni poslije jedne bitke sa
Saracenima djelomice darovali, a djelomice prodali elafitske otoke Dubrovani-
ma. Orbini prvi put kae da je taj darovatelj bio Silvester, sin dalmatinskoga
kralja Prelimira oko godine 1075. Tu e tvrdnju preuzeti i Lukarevi i ona e
prevladati u dubrovakih historiografa, uz napomenu da je Silvester i hrvatski
krajj. Spomenimo i druge autore: Serafin Cerva, Ivan Marija Matijaevi (1713-
-1791), Appendini i drugi.
30
23 ii, n. dj., 170.
24 Resti, n. dj., 25. Appendini spominje razdiobu na Crvenu i Bijelu Hrvatsku, ali smatra da
se nije odnosila na dubrovako podruje, jer je ono trajno bilo uklopljeno u geografski pojam
Dalmacije. Appendini, n. dj., 107.
25 Ma la Dalmazia Romana, cioe il tutto marittimo dal goto Flanetico, o Carnero infino a
Durazzo resto in potere di Eraclio, e da lui pi secoli passo ai suoi successori, Appendini,
n. dj., 95 i dalje.
I Rausei (come alcuni vogliono) hebbero in dono da questo Re Crescimir la valle di Breno,
di Ombla, et Malfi... la sua moglie Margarita venne a Rausa... e fu sepolta nella chiesa di
San Stefano, Orbini, n. dj., 347.
Resti, n. dj., 27.
... agrum Benensem, Umblam et Malphum Ragusinis dono dedisse certores est (ne spomi-
nje Sumet), S. Cerva, Prolegomena od sonom metropolim ragusinam od illustrandam Ra-
gusinac Provinciae Pontificum Historiam necessaria edita, Ragusii 1749, 50, MSS 36-IV-13
u knjinici dominikanskog samostana u Dubrovniku.
Appendini, n. dj., 252.
30 J. Lui, ProSlost elafitskog otoka Sipana (do 1300. godine). Starohrvatska prosvjeta, serija
, 10, Zagreb 1968, 105-107.
26
27
28
29
Josip Lui: PODACI O DOSELJENJU SLAVENA
85
U dubrovakoj historiografiji okolni vladari koji darivaju ili prodaju Du-
brovanima prvotni kopneni i otoki prostor bili su, dakle, Bosanci, zatim Sla-
veni i nakraju Dalmatinci-Hrvati.
U izlaganjima upiru se na injenice da zaista jo i danas postoje crkve Sv.
Stjepana u upi, Rijeci i Zatonu i da im je starost dokumentirano potvrena.
U gradu Dubrovniku, pokraj stare crkve Sv. Stjepana, nalazila se sve do 1571.
crkva Sv. Margarite, koju je dubrovaka tradicija pripisivala Stjepanovoj eni
Margariti. Kad se ona sruila, zbog uvrenja zidina, kula uz nju prozvala se
Margarita na njezinu uspomenu. Tako se zove i danas. Sve to uz Dukljaninovu
tvrdnju o Crvenoj Hrvatskoj kao dubrovakom zaleu i stajalitu dubrovakih
povjesniara o Dubrovniku kao trajnom i neprekinutom teritorijalnom dijelu
Dalmacije, stvaralo je uz ostale faktore, kao npr. jedinstvo s hrvatskim zem-
ljama unutar dravne zajednice stvorene zadarskim mirom 1358, koja je za
Dubrovnik trajala do 1526. odreene poglede i narodnosna uvjerenja.
31
Nemamo prvorazrednih dokumenata ni o kakvu sigurno povijesnom vla-
daru Stjepanu i njegovoj eni Mari, Margariti, niti o kralju Silvestaru i njihovim
darovanjima Astareje i Elafita Dubrovanima. Nemamo niti prvorazrednih vre-
la o Crvenoj Hrvatskoj (crvena boja moe biti oznaka strane svijeta, juga, kao
to je bijela sjever). Unato tome te su tvrdnje stoljeima pothranjivale dubro-
vaku svijest da su dio to su uistinu uvijek bili dalmatinskog teritorija,
kojem su kasnije dodali i atribut hrvatski, te se takvim izjanjavaju.
U dubrovakoj historiografiji o onom najstarijem razdoblju, koje donekle
moemo povezati sa etnogenezom nazone su bile tendencije o romanskom
podrijetlu, koje se u XK. stoljeu preobrazilo, da ne kaem degeneriralo, u
autonomatvo, zatim opeslavenskom kao sastavnom, konstitucionalnom dijelu
dubrovakih poetaka i napokon hrvatskom kao konanom rezultatu.
31 J. Lui, Povijest Dubrovnika, 33-34.
Walter Pohl
OSNOVE HRVATSKE ETNOGENEZE:
AVARI I SLAVENI
.Etnogeneza Hrvata vjerojatno je jedno od najproblematinijih pitanja rane po-
vijesti srednje i jugoistone Europe o kojem se ujedno najvie i raspravljalo.
Ona se tako jo i danas, s donekle prava, datira oko 600. ili 800, pripisuje
Slavenima, Irantima ili Avarima, svodi na velike seobe ili regionalni razvoj te
objanjava utjecajem avarske ili franake veselile.
1
Neke od tih otroumno raz-
matranih nedoumica oito su uvjetovane pogrenim formuliranjem pitanja u
kojima se alternative preotro postavljaju. Novija istraivanja etnogeneze u
ranom srednjem vijeku tvrdila su da se pritom radi o dugoronim procesima
koji se rijetko mogu tono vremenski odrediti i esto se odvijaju u vie navra-
ta. Cesto su to malene mobilne skupine s jakom tradicijom, koje daju peat
procesu prerastanja u pleme mnogobrojnijeg sjedilakog stanovnitva; doselja-
vanje i regionalni razvoj pritom se meusobno upotpunjuju. Podrijetlo dotinih
skupina zbog toga moe biti vrlo raznoliko, svaki narod iznova stvara svoje
podrijetlo, svoj origo, kako bi obrazloio osjeaj pripadnosti svih lanova. Tra-
govi takva origo gentis nalaze se u uvenu izvjeu o Hrvatima Konstantina
Porfirogeneta. Takva saga o podrijetlu posjeduje vlastitu istinu, a pokuamo li
l O raspravi vidi Max Vasmer, Untersuchungen ber die ltesten Wohnsitze der Slawen: Die
Immer in Sdrussland, Leipzig 1923; S. Saka, Iranische Herkunft des kroatischen Volksna-
mens, Orientalia Christiane Periodica 15, 1949, 313 ff.; Ludmil Hauptmann, Die Frhzeit der
West und Sdslawen, Historia Mundi, 5, Bern 1956, 265 f.; Prands Dvornik, The Making
of Central and Eastern Europe, London 1949, 268 ff.; Konstantin Jireek, Geschichte der
Serben, l, Gotha 1911, 108; Josip Mal, Probleme aus der Frhzeit der Slowenen, Ljubljana
1939, 57 f.; Bogo Graferauer, Prilog kritici izvjetaja Konstantina Porfirogeneta o doseljenju
Hrvata, Historijski zbornik, 5, 1952, 1-56; Lujo Margeti, Konstantin Porfirogenet i vrijeme
dolaska Hrvata, Zbornik Historijskog zavoda JAZU, 8, 1977, 5 ff.; Nada Klai, O problemima
stare domovine, dolaska i pokrtenja dalmatinskih Hrvata, Zgodovinski asopis, 38, 1984, 253
ff.; Hans Ditten, Bemerkungen zu den ersten Anstzen der Staatsbildung bei Kroaten und
Serben in 7. Jhdt. Beitrge zur byzantinischen Geschichte im 9. -11. Jahrhundert, Prag 1978,
441 ff.; Otto Kronsteiner, Gab es unter den Alpenslawen eine kroatische ethnische Gruppe?,
sterreichische Namenforschung, 6, 1978, 144 ff.; Walter Pohl, Das Awarenreich und die
kroatischen' Ethnogenesen, Die Boyern und ihre Nachbarn, l, Symposion Zwettl 1982, ur.
Herwig Wolfram /Andreas Schwarczênkschriften der sterr. Akad. d. Wiss. 179, 1985, 294
ff.; eine Zusammenfassung mit Stellungnahmen zu einzelnen Fragen und weiterer Lit. bei
Walter Pohl, Die Awaren. Ein Steppenvolk in Mitteleuropa, 567-822, n. Chr., Mnchen 1988,
261 ff.
Walter Pohl: OSNOVE HRVATSKE ETNOGENEZE 87
elemente takve tradicije procijeniti istinitima ili pogrenima prema kriterijima
suvremene znanosti, redovito emo pogrijeiti.
2
To, meutim, ne znai da se o hrvatskoj etnogenezi, o kojoj u suvremenim
izvorima gotovo da i nema podataka, ne mogu postaviti nikakve tvrdnje. Njezini
se temelji i pretpostavke, dapae, mogu utvrditi s prilinom vjerodostojnou.
Skoro etvrt tisuljea su se izmeu srednjeg Dunava i Jadrana sueljavali
avarski kaganat i niz slavenskih skupina. Tome se pridruio - postupno sve
slabiji bizantski kao i sve vei zapadni utjecaj. Sukobi slavenskog stanov-
nitva s avarskom silom inili su ishodite za postupni nastanak pojedinih po-
druja pod slavenskom vlau na rubu avarskog carstva.
Odnos Avara i Slavena jedna je od klasinih nedoumica u istraivanju
povijesti ranog srednjeg vijeka. Novija istraivanja su i u tom pitanju nadvla-
dala preotre formulacije i razradila nove kriterije razlikovanja.
3
To nije bio
odnos izgraenih naroda, koji se mogu narodnopravno odrediti. Oko 600. Sla-
veni oito nisu bili smatrani subjektima meunarodnog prava. To se, primje-
rice, pokazuje u sukobima izmeu Bizanta, Avara i Slavena na donjem Dunavu
prije 600. Dok Bizant i Avari razmjenjuju poslanstva, sklapaju (i kre) ugovore,
slavenske skupine ostaju iskljuene iz visoke politike. U pregovorima izmeu
cara i kagana o njima se donose odredbe; ugovor iz 598. doputa objema stra-
nama da u borbi protiv Slavena prijeu granicu na Dunavu.
4
Na drugoj strani
se o avarsko slavenskim odnosima ne moe jednostavno govoriti kao o so-
cijalnom pitanju unutar avarske drave; Slaveni su slijedili vlastite ciljeve i
stvarali kaganatu tekoe ak i na vrhuncu njegove moi. Zbog toga ovdje eli-
O origo gentis vidi rad Herwiga Wolframa u ovom zborniku kao i dalje Walter Pohl, Ver-
laufsformen der Ethnogenese. Awaren und Bulgaren. Symposion Zwettl 1986, ur. Herwig
Wolfram / Walter Pohl, Typen der Ethnogenese unter besonderer Bercksichtigung der Bayern.
Denkschriften der sterr. Akad. d. Wiss, 201, 1990. O hrvatskoj origo gentis u Konstantina
Radoslav Katii, Die Anfnge des kroatischen Staates, Die Bayern und ihre Nachbarn (kao
bj. 1)
Klasina stajalita primjerice Jan Peisker, Die lteren Beziehungen der Slawen zu Turko-
tataren und Germanen und ihre sozialgeschichtliche Bedeutung, Vierteljahresschrift fr Sozial
und Wirtschaftsgeschichte, 3, 1905, 187 ff.; Ludmil Hauptmann, Politische Umwlzungen
unter den Slowenen vom Ende des 6. Jahrunderts bis zur Mitte des 9. Jahrhunderts, Mit-
teilungen des Instituts fr sterreichische Geschichtsforschung, 36, 1915, 229 ff.; Mal, Pro-
bleme (kao bj. 1) 11 ff.; Bogo Grafenauer, Razmerje med Slovani in Obri do obleganja
Carigrada (626) in njegove gospodarskodrubene podloge, Zgodovinski asopis, 9, 1955, 145
ff.; Novije priloge vidi Wolfgang Fritze, Zur Bedeutung der Awaren fr die slawische Au-
sdehnungsbewegung im frhen Wittelalter. Studien zur Vlkerwanderungszeit in stlichen Mit-
teleuropa, ur. Gerhard Mdenberger, Maribor 1980. 498 ff.; Hans Ditten, Zur Bedeutung der
Einwanderung der Slawen. Byzanz im 7. Jahrhundert. Untersuchungen zur Herausbildung
des Feudalismus, ur. F. Winkelmann et. aL, Berlin 1977, 81 ff.; Alexander Avenarius, Zur
Problematik der awarishslawischen Beziehungen an der unteren Donau im 6. 7. Jahrhun-
dert, Studio Historica Slovaca, 7, 1974, 11 ff.; Pohl, Awaren, 112 ff., kao A. 1; s lit Nekon-
vencionalno stajalite zauzeo je Omeljan Pritsak, The Slavs and the Avars, Settimane di
Studio del Centra Italiano di Studi suU' Alta Medioevo, 30, 1982, 353 ff.; prema njemu
Slaveni sve do Vili. stoljea nisu bili narod, ve savezi specijaliziranih graninih odreda.
Toj se teoriji moe mnogo tota prigovoriti, no ona je ipak povod da ispitamo neprikosnovene
pretpostavke; usp. Pohl, Avari (kao bilj. 1), 94.
Theophylaktos Simokates, ur. de Boor/Wirth, osobito 6, 11, s. 242 ff. i 7, 15, s 273, Pohl,
Awaren (kao bilj. 1) 140 ff. i 154 ff.
88
ETNOGENEZA HRVATA
mo najprije istraiti kako suvremeni izvori doivljavaju Avare i Slavene, kako
opisuju njihove razlike i njihov suodnos.
Iskustva Bizantinaca u ratovima krajem VI. stoljea prikazana su u tako-
zvanom Mauricijevu Stralegikonu. U njemu se prema nainu ratovanja i iv-
ljenja razlikuju tri skupine barbarskih naroda: osim Germana Skiti, tj. Avari
i Turci i ostali hunski narodi s istim nainom ivota, te Slaveni, odnosno
Anti i slini narodi. Avari se ovako karakteriziraju: Nevolje i patnje hrabro
podnose, jer njima upravlja vladar koji ne vlada ljubavlju ve strahom, a voe
sve propuste strogo kanjavaju. Samo oni i Turci razmiljaju o taktici; ee
se od ostalih Skita bore u savezima. Ratuju na konju i preziru borbu pjeice;
u sedlu odlino rukuju lukom i strijelom kao i kopljem, te oboje upotrebljavaju
prema potrebi. Osim toga su i oni i njihovi konji dobro uklopljeni.
5
Slaveni su, nasuprot tome, prema izvjeu ratnog prirunika bez vladara
i meusobno se mrze, ne poznaju nikakvu taktiku i ne pokuavaju se boriti
u savezu. ive na teko pristupanim mjestima u umama i movarama,
dre stoku i uzgajaju proso, gostoljubivi su i ne daju se pokoriti niti podvri
nikakvoj tuoj vlasti. Naoruani su malim kopljima i jednostavnim drvenim
lukovima s malim, esto otrovnim strijelama. Poto kod njih ima mnogo kra-
ljeva, koji meusobno ne surauju, nije naodmet neke od njih pridobiti... uvje-
ravanjem ili darovima, a ostale napasti. No, ipak, uvijek valja imati na umu
da e u tom sluaju napadnutima doi u pomo susjedi. Zarobljenike ne dre
poput drugih naroda neodreeno vrijeme u ropstvu, ve... im ostavljaju na
volju ele li se uz otkup vratiti kui ili ostati meu njima kao slobodni prijate-
lji.
6
Slinu razliku izmeu Slavena i Avara pretpostavljaju i ostali pouzdani
suvremeni autori (Menander Protector, Theophylakt, Miracula DemetriifiYe-
degar, poslije Pavao akon).
U ranom srednjem vijeku se u jugoistonoj Europi, dakle, mogu razlikovati
dva barbarska ivotna obka: s jedne strane konjanici, koji se djelomino bave
vie ili manje nomadskim stoarstvom i esto okupljaju u visokoorganizirane
velike saveze; a s druge strane seljaci koji uglavnom ive u lokalnim seoskim
savezima, ali radi ratovanja i pljake katkada stvaraju kratkotrajne vee za-
jednice. Sredinom VI. stoljea se oba ivotna modela vie gotovo i ne mogu
etniki razlikovati; meu Skitima se nalaze razliiti narodi koji se nazivaju
Hunima, izmeu ostalog Bugari ili Kutriguri; no i Goti, Langobardi, Heruli
itd. u veoj ili manjoj mjeri odgovaraju skitskom modelu. Razlike prema sla-
venskom nainu ivota se gotovo vie niti ne zapaaju. Slaveni se usporeuju
s Hunima
7
i pokatkada, kao i Goti, nazivaju skitskim Getima. Seljaki slojevi
srednje i jugoistone Europe, uglavnom manje ratniki od slavenskih seljaka,
jo su uvijek pod snanim romansko-germanskim utjecajem.
Uskoro se, meutim, na osnovi obaju ivotnih modela razvijaju jasne et-
nike razlike. Uspjeh avarskih kagana dovodi na jednoj strani do toga da se
5 Strategikon, ur. Dennis / Gamillscheg, 11, 2 360 ff. Aluzija na skitsku despociju je, dodue,
topiki obojena, ali odgovara drugim izvorima.
6 Strategikon, 11, 4, stra. 368 ff.
7 Prokop, BG, ur. Veh, 3, 14, str. 528; usp, Pohl, Awaren (kao bUj. 1) 367 A. 14.
Walter Pohl: OSNOVE HRVATSKE ETNOGENEZE
89
veina konjanika uskoro vezuje uz avarsku tradiciju. Slabljenjem kaganata u
VII. stoljeu sve vie jaa utjecaj jedne druge konjanike tradicije, koja nije
vezana uz jedan jedini vladalaki centar, bugarske.
8
Na drugoj strani meu
ratarima izmeu Baltika i Egejskog mora prevladavaju slavenske ivotne forme;
ne ba spektakularan, u naim izvorima gotovo nezabiljeen, ali tim trajniji
uspjeh koji dosad mje dovo^no objanjen. Ipak se moe pretpostaviti da je
slavenski nain ivota (decentralizacija, fleksibilno mjeovito poljodjelstvo, ko-
ritenje podruja za uzmak, relativno male drutvene razlike, otvorenost prema
strancima, koji su mogli ostati slobodnima, relativno malena akumulacija bo-
gatstva ma koliko to rastuilo arheologe kao i nestalni i kratkotrajni
savezi) najbolje odgovarao uvjetima vremena. Dok su raslojenija germanska
kraljevstva u tom prostoru propala zbog svoje ovisnosti o kasnorimskoj dravi
i unutranjih napetosti, Slaveni su se ouvali iako gotovo da i nisu bili dorasli
izravnom vojnom sueljavanju s barbarskim kraljevstvima.
Na toj su se osnovi razvili vrlo sloeni odnosi izmeu Slavena i avarskog
carstva. Avarski kaganat polagao je pravo na vrhovnu vlast nad svim slaven-
skim skupinama u podruju svoga djelovanja; njegova stvarna mo i utjecaj
varirali su. Osim toga, funkcionalno kao i etniko razlikovanje nije ni u kojem
sluaju bilo unaprijed zadano. Slaveni su uspjeno ratovali kao konjanici, Avari
su se naseljavali kao seljaci; etnogenetski procesi srednjorono su ponovno o-
bnavljali stare razlike, jer su slavenski konjanici preuzimali ugledniju avarsku
(ili bugarsku) tradiciju, a avarski seljaci nisu trajno mogli ouvati svoj presti
kao Avari. Upravo su ti prijelazi, obiljeeni dijalektikom obaju ivotnih oblika,
pridonosili njihovoj dinamici; njihovim poravnanjem stvorene su dugorone
pretpostavke za nastanak bugarske, hrvatske i srpske drave, ak kada to nije
polo za rukom ni samim Avarima.
Osobit interes pobuuju stoga one vijesti u kojima se gubi razlika izmeu
Avara i Slavena. U drugoj polovici VI. stoljea nastaju na donjem Dunavu
zaeci slavenskog vojnikog kraljevstva (Dauritas, Ardagast, Musukios itd.); sla-
venskom arhontu Dauritasu (oko 578) Menander stavlja isto takve hvalisave
rijei u usta kao i samim Avarima.
9
Avarski i bizantski napadi u idua dva
desetljea bili su usmjereni upravo na ta vladarska sredita, to je zaustavilo
njihov razvoj iako nisu trajno pokoreni. Oko 585. tui se Ivan Efeki na sla-
venske pljakae koji su se obogatili, napadaju s konja i vladaju svim borbenim
tehnikama; on ih neprestano mijea s Avarima.
10
Sline nedoumice vladale su
oito u Grkoj; Monemvazijska kronika pripisuje osvajanje mnogih gradova od
580. nadalje Avarima, ali govori o naseljavanju Slavena, protuslovlje koje ostaje
nerijeeno.
11
Oko 600. se Slaveni sve ee javljaju upravo kao suparnici Avara;
8 O tome dalje Walter Pohl, Ergebnisse und Probleme der Awarenforschung, Mitteilungen des
Instituts fr sterreichische Geschichtsforschung, 96, 1988, 258 f.; isti, Verlaufsformen, (kao
bilj. 2).
9 Menander, EL, Excerpta de legationibus, ur. de Boor, 209 f; Pohl, Awaren (kao bilj. 1) 68
f. O ratovima Bizantinaca protiv dunavskih Slavena pie Teofilakt; opirno su obraeni u
Pohl, Awaren, 128 ff.
10 Ivan Efeki, ur. Brooks, 6, 25, str. 248 f.
11 Paul Lemerle, La Chronique improprement dite de Monemvasie, Revue des Etudes Byzantines,
21, 1963, 9 f.; Pohl, Awaren (kao bilj. 1) 99 ff.
90
ETNOGENEZA HRVATA
dok prvu slavensko-avarsku opsadu Soluna (586) jo nareuje kagan, drugu
(oko 617/18) pokreu Slaveni, iako vodstvo preuzima kagan.
12
Osvajanje Salone
(oko 625?) Konstantin Porfirogenet pripisuje Avarima; no ponovno se tu nakon
toga oito naseljavaju Slaveni. Dosad je prilino zanemarena ostala Konstan-
tinova formulacija
13
da su Salonu osvojili nenaoruani slavenski narodi koji
se nazivaju i Avari. Dodue, tek se u mnogo novijim izvorima javljaju takve
zamjene (Afonemvazijska kronika i Konstantin Porfirogenet), odnosno autoru
su nedostajale informacije (stari Ivan Efeki pisao je u samostanu), dok bolje
obavijeteni autori u potpunosti znadu razlikovati napadae (Miracula Deme-
trii, Menander, Teofilakt). Ipak, vjerojatno nije tek puki sluaj da se zabune
javljaju upravo tamo gdje je trebalo prevladati protuslovlje izmeu avarskih
napada kao uzroka slavenskog naseljavanja (Grka i Dalmacija).
Na drugim ratitima razlike ostaju jasnije. Kod opsade Carigrada (626)
avarski konjanici se bore na vlastitim odjeljcima gradskih zidina ili se pokazuju
u punoj spremi na obali Zlatnog Roga; na drugim odjeljcima napadaju go
(neuklopljeni) Slaveni u prvim redovima, a iza njih stoje oklopljeni (slavenski,
sigurno i bugarski) pjeaci.-Ishod bitke odluio je ipak neuspio napad slavenskih
amaca u Zlatnom Rogu.
14
Slinih podataka o ulozi Slavena u avarskoj vojsci
ima i iz vremena prije 626; bizantski promatrai su bez tekoa pravili razliku,
a u jednom sluaju (bitka na Tisi 599) navedeni su ak i toni brojevi zarob-
ljenika.
10
Langobardi i Franci takoer su tono razlikovali Avare i Slavene.
Tono se znalo da se katastrofalni poraz Bavaraca, koji su upravo pljakali u
zemlji Alpskih Slavena, treba pripisati upletanju kagana.
16
Dok su oko 600. zabunu u prvom redu izazivali slavenski ratnici koji su
izgledali poput Avara, nakon 626. se ta tendencija mijenja. Opadanje bizantske
moi i civilizacije na Balkanu smanjilo je anse barbarskih ratnika u tom pro-
storu. Organizacija je Sklavinije, dodue, pod vie ili manje djelotvornom
bizantskom vrhovnom vlau poticala odreenu socijalnu diferencijaciju (npr.
kraljevstvo), ali nije ostavljala prostora za razvoj specijaliziranog (konjanikog)
ratnitva. Udarna snaga avarskog carstva je oslabila; poraslo je znaenje sje-
dilakog poljodjelstva, te je samo blago steeno u boljim vremenima i isticanje
stepske kulture i tradicije (poasni naslovi, orlovska simbolika itd.
17
) na dulji
12 Miracula Demetrii, ur. Lemerle, l, 13-14, S. 130 ff.; l, 1-2, S. 169 ff.
13 DAI (De administrando imperio), ur. Moravcsik/Jenkins, c. 29, S. 122.
14 Chronicon paschaJe, ur. Dindorf, str. 719, 724 f.; Pohl, Awaren (kao bilj. 1) 248 ff., s daljnjim
izvorima i literaturom.
15 Teofilakt, S, 3, str. 289.
16 Pavao akon, Historia Langobardorum, ur. Waitz, 4, 10, str. 250.
17 O poasnim titulama u kasnoavarsko doba vidi Pohl, Awaren (kao bilj. 1) 292 ff. O znaenju
orlova na kasnoavarskim optoenim pojasima u posljednje se vrijeme mnogo raspravaljalo,
primjerice Joachim Werner, Der Schatzufund von Vrap in Albanien, Denkschriften der sterr.
Akad. d. Wiss., 184, 1986, koji u njima vidi neku vrst amblemske ivotinje sasanidsko
istonog podrijetla, nasuprot tome Falko Daim, Das sptawarische Greifenmotiv und die
byzantinische Antike. Typen der Ethnogenese, 2, Symposion Zwet, 1986, ur. Herwig Frie-
singer, Falko Daim, Denkschriften der sterr. Akad. d. Wiss., 202, 1989, u tisku, s pravom
istie bizantski korijen motiva. No, otkrie bizantske obrtnike tradicije ne bi nuno moralo
znaiti da orao i u stepskoj tradiciji nije imao veliko znaenje, emu u prilog govore neki
nalazi (usp. Pohl, Awaren 38 i 285 ff.)
Walter Pohl: OSNOVE HRVATSKE ETNOGENEZE 91
rok sprijeilo propast ili potpuno slaviziranje kaganata. Na rubovima avarskog
carstva tada su se stvorili novi regionalni savezi; oni su nosili slavenski peat,
ali su preuzeli i neke avarske tradicije.
No, ni taj razvoj nije ni u kojem sluaju tekao ravnomjerno. Vladarska
sredita koja su nastala jo u VII. stoljeu nisu se mogla razviti u punoj mjeri
izmeu jo uvijek nadmonog avarskog carstva te Franaka (odnosno Bavaraca)
i Langobarda. Samo je oko 630, dodue, privremeno uspostavio neovisnost u
odnosu na obje strane, ali mu se drava raspala nakon njegove smrti. Karan-
tanci su oko 740. pred opasnou od Avara prihvatili vrhovnu vlast Bavaraca.
I polietniki Kuverovi Sermezijci, koji su oko 680. pobijedili kagana, povukli
su se iz susjedstva avarskog carstva i preli na bizantsko tio, dok su na donjem
Dunavu Asparuhovi Bugari organizirah' tamonje Slavene. Na toj pozadini mo-
ra se razmatrati i etnogeneza Hrvata i Srba o kojoj suvremeni izvori ne daju
nikakve podatke.
Vjerojatno su se i Slaveni na sjeverozapadnom Balkanu oko 626. oslobodili
avarske vlasti. U vrijeme cara Heraklija stavlja se osnivanje hrvatske drave
u Dalmaciji i u ouvanu izvjeu Konstantina Porfirogeneta. No pritom upada
u oi znakovita praznina: hrvatsko ime suvremenici upotrebljavaju tek od druge
polovici K. stoljea. Najprije se govori openito o gentes ili Slavenima. Opat
Martin je po nalogu pape Ivana IV. 641. putovao po Dalmaciji i Istri da od
gentes otkupi zarobljenike i osigura relikvije.
19
Papa Agaton se 680. tui da
mnogi biskupi moraju slubovati in medio gentium, *am Langobardorum,
quamque Sclavorum
20
. U Furlaniji se u drugoj polovici VQ. stoljea moraju
braniti od slavenskih upada
21
, a u Beneventskom dukatu se ve etrdesetih
godina iskrcavaju Slaveni koji su doli preko Jadrana; Raduald odrastao u Fur-
laniji moe s njima govoriti propria lingua
22
. U prvoj polovici VE. stoljea
dolo je, unato kronolokim nepreciznostima, do razaranja Salone i drugih
dalmatinskih gradova.
23
U to vrijeme se na Jadranu nedvojbeno nalaze Slaveni,
no ne nazivaju se Hrvatima. Radilo se o manjim skupinama koje su bile pod
vlau upana, o emu je izvjetavao jo Konstantin Porfirogenet
24
; jedinstvena
hrvatska drava jo nije postojala, a posebna imena (poput onog, malo sjever-
nije, Karantanaca) suvremenici nisu poznavali.
Karolinko prodiranje je u tom prostoru nailo na slavenske gentes, koje
su Franci djelomino jo nazivali prema kasnoantikim upravnim jedinicama:
Borna se nazivao dux Dalmatiae atque Liburniae, ali i dux Guduscanorum,
18 Opirno tome vidi Pohl, Awaren (kao bilj. 1), 256 ff. i 268 ff.
19 Liberpontificalis, ur. Duchesne, l, 350 i ur. Guglielmo-Pandolfo, Studio Gratiana, 22, 1978,
S. 194.
20 PL 87, 1224 f. Usp. Radoslav Katii, Die Literatur des frhen kroatischen Mittelalters in
ihren slawischen und europischen Zusammenhngen, Wr. slawist. Jahrbuch, 28, 1982, 32.
21 Pavao akon, Historia Langobardorum, 5, 23, str. 195.
22 Pavao akon, Historia Langobardorum, 4, 44, str. 170.
23 Usp. Pohl, Awaren (kao bilj. 1), 243 ff; neto drukije tumaenje daje Ivo Goldstein u svom
prilogu u ovom zborniku.
24 DAI, 29, str. 67.
92
ETNOGENEZA HRVATA
no ne i dux Croatorum.
25
Tek se od sredine DC. stojea u izvorima poinje
javljati vladarska oznaka dux Croatorum.
26
Otprilike u isto vrijeme se po prvi puta u izvorima javljaju i Hrvati sjeverno
od Karpata, i to u anglosaskim, arapskim i ruskim izvorima. U Korukoj se
u drugoj polovici X. stoljea navodi Hrvatski okrug, a u ekoj se u XI. stoljeu
spominju Hrvati, dok u svim tim podrujima i imena mjesta upuuju na na-
zonost Hrvata.
27
Posljednja dva navoda moda upuuju na naknadne seobe
(npr. bijeg pred Maarima). Ipak, upada u oi da se hrvatsko ime javlja upravo
u onim podrujima koja su se do 626. nalazila pod avarskom vlau, protiv
nje se u prvoj polovici VII. stoljea pobunila te u kojima se otada u opasnom
avarskom susjedstvu odvijala regionalna slavenska etnogeneza. Upravo su se
u vezi s ustancima protiv kaganata u VII. stoljeu sauvala brojna osobna imena
(ili titule) koja snano podsjeaju na hrvatska. Tako se npr. bugarski kan, koji
se prema izvjeu patrijarha Nikefora oko 635. pobunio protiv Avara i tako
osnovao dravu u megale Bulgaria zvao Kuvrat.
28
Kuver se zvao i namjesnik
koji je s potomcima rimskih zarobljenika u Panoniji dignuo ustanak i odselio
se u Makedoniju.
29
Pritom bi se moglo pomisliti i na onog Hrvata koji se
prema Konstantinovu izvjeu nalazio meu pet osnivaa hrvatske drave.
30
Paralele, meutim, nisu ograniene samo na imena. Ako usporedimo izvjee
o Kuveru u Miracula Demetrii, bugarsku plemensku sagu prema Nikeforu i
25 Annales regni Francorum, ur. R. Rau, 821 i 818. Opirno o tome Katii, Anfnge (kao bilj.
2), 301 ff., koji detaljno razrauje Dukatove postavke u Patria i Gens da su Guduscani
stanovnici one Goutsiske koja je prema DAJ, 30, 94, str. 144 bila pod neposrednom vlau
hrvatskog bana, tj. dananje Gacke. Katii smatra da se Guduscani navode u Borninu
naslovu samo stoga jer su nosili glavni teret borbe protiv susjednog Ljudevita, dok je Bornina
kneevina zapravo ve bila hrvatska (isto, 306 f.). I, doista, Bornina vlast nije se ograniavala
samo na Guduscane te kada su ga napustili u borbi, uspio ih je pomou svojih pretorijanaca,
svojih neposrednih vazala (ArF, 819, 118-20, usp. Wolfram, Liudewit, 293) urazumiti. Da
je intitulacija kneeva u potpunosti ovisila o dnevnopolitikim potrebama pokazao je Herwig
Wolfram, Institulatio, l, MIG, Erg. Bd. 21, 1967, osobito 9 ff. No Borna se vjerojatno ne
bi caru Ludoviku predstavljao tek kao puki dux Guduscanorum da je doista kao dux Chroa-
torum vladao mnogo veom gentilnom jedinicom. Da je sve do razvijenog srednjeg vijeka
na sjeverozapadnom Balkanu vladala plemenska raznolikost, istie Neven Budak, Die sd-
slawischen Ethnogenesen an der stlichen Adriakste im Frhen Mitelalter, Typen der Eth.no-
genese, l (kao bj. 2), 129-136.
26 Prvi puta u Trpimirovoj ispravi iz 852, koja je, dodue, sauvana samo u mlaim prijepisima;
prvo sigurno spominjanje je Branimirov natpis iz osamdesetih godina IX. st. Usp. Katii,
Anfnge, 307 kao i prilog Luje Margetia u ovom zborniku.
27 Pohl, Awaren, 264 (kao bilj. 1; s naznakom izvora). Problem Hrvata u Korukoj se u ovom
prilogu ne moe podrobnije razmatrati, iako mu se u posljednje vrijeme cesto pridaje (pre)ve-
liko znaenje; Kronsteiner, Alpenslawen (kao bilj. 1) poistovjetio ih je s Kontantinovim Bi-
jelim Hrvatima, a Nada Klai je naposlijetku u Korukoj traila izvorite hrvatske seobe
oko 800. Nasuprot tome moramo istaknuti da se alpski Slaveni nikada nisu nazivali Hrva-
tima, ve Karantancima, da su od 742. bili pod Bavarskom, a zatim franakom vlau te
da se od tog vremena svi vaniji dogaaji biljee u bavarsko-franakim izvorima, primjerice
Conversio Bagoariorum et Carantanonan; da se Hrvatski okrug u Korukoj spominje tek u
X. stoljeu, pa se zbog toga to podruje ba ne ini pogodnim za izvorite hrvatske seobe.
28 Nikefor, ur. de Boor, 24, 9-12; vidi Pohl, Awaren (kao bilj. 1), 270 ff.
29 Miracula Demetrii, 2, 5; vidi Pohl, Awaren (kao bilj. 1), 278 ff.
30 DAI, 30, 65, S. 142.
Walter PM: OSNOVE HRVATSKE ETNOGENEZE 93
Teofanu kao i sagu o podrijetlu Hrvata (i Srba) u Konstantina Porfirogeneta
31
,
dobivamo slijedee karakteristine elemente, premda razliitim poretkom:
dioba vee plemenske zajednice i odlazak jedne skupine iz stare domo-
vine,
prelazak Dunava,
borbe s Avarima i svrgavanje njihove vlasti,
pokoravanje lokalnih (slavenskih) skupina,
- Hrvatska i bugarska saga o podrijetlu sadri osim toga i motiv petorice
brae; jedan od brae se pritom nalazi u sreditu: u bugarskoj sagi je to naj-
stariji Kuvratov sin, Bajan (Bat) ije pak ime ponovno slii kasnijem hrvatskom
kneevskom naslovu. U Hrvata je to pak posljednji imenovani (najmlai?) brat
koji nosi ime svoga roda. U tom se oito ogleda kozmoloka podjela prostora
koja je bila uobiajena u mnogih stepskih naroda.
32
Dvije sestre iz sage vje-
rojatno su omoguile skupinama s razliitim tradicijama da se smatraju Hrva-
tima po majinskoj liniji; a i na brojku sedam esto nailazimo u stepskih
naroda.
33
Shvatimo li Konstantinovo izvjee kao fragment sage o podrijetlu Hrvata,
izbjei emo kobnoj alternativi povjesniara da navode procjenjuje kao istinite
ili lane. Istinitost plemenskih saga se bezuvjetno ne sastoji u istinitom pri-
kazu nekadanjih dogaaja.
34
U tradiciji dalmatinskih Hrvata ouvao se osjeaj
meusobne pripadnosti: u X. stoljeu Bizantinci su ga, a moda i sami Hrvati,
mogli tumaiti kao podrijetlo od Bijelih Hrvata s onu stranu Karpata. To jo
ne znai da su u VI. stoljeu ti Bijeli Hrvati doista postojali kao izvorna
zajednica. Nema nikakvih podataka prema kojima bi njihova etnogeneza poela
znatno prije etnogeneze balkanskih Hrvata. Ako u hrvatskoj sagi o podrijetlu
nedostaje zajedniki predak (kao Kuvrat u Bugara), ne treba ga naknadno
izmiljati. Mnogo vanije je da Hrvati svoju etnogenezu veu s pobjedom nad
Avarima i podvrgavanjem zemlje juno od Dunava dakle na rimskom tiu!
Da se taj dogaaj zbio za cara Heraklija, podatak bi mogao potjecati iz nak-
31 Miracula Demetrii, 2, 5; Nikefor, 33, 24 - 34, 7; Teofan Ispovjednik, ur. de Boor, 6171, S.
357; DAI, 30, 61 - 69, S. 142; 32, S. 152. usp. Pohl, Kroat. Ethnogenesen (kao bilj. 1), 294
f.
32 Opirno o tome Pohl, Kroat. Ethnogenesen (kao bilj. 1), 295 f. Zanimljivo je da i Pop Duk-
Ijanin u svom Ljetopisu (. st) Hrvatsku dyeli prema idealnoj etvornoj shemi s Dalmom
u sreditu, usp. Ludwig Steindorff, Die Synode auf der Planities Dalmae, Mitteilungen des
Instituts fr sterreichische Geschichtsforschung, 93, 1985, 306 i 320 (Karte). To je vjero-
jatno povezano s kranskom kosmologijom, ali bi isto tako mogla biti uspomena na stare
stepske tradicije. Stepskoj tradiciji odgovara i motiv prijelaza rijeke, usp. dalje Jean-Paul
Roux, La religion des peuples des steppes. Settimane di Studio del Centra Italiano di Studi
sull'Alto Medioevo, 35 (u tisku); kao primordijalni in opisuje prijelaz rijeke Herwig Wol-
fram, Donau, RGA, 2. iz. 6, 1985, 27.
33 Heptaliti imaju brojke sedam ak i u imenu; turski kagan koji je prema Teofilaktu poslao
delegaciju u Bizant, nazivao se vladarom sedam rodova i gospodarom sedam zona zemlje
(Teofilakt, 7, 7, str. 257). I Maari su prema DAI, 38, str. 170, brojali sedam plemena.
34 Usp. Reinhard Wenskus, Stammesbildung und Verfassung. Das Werden der frhmittelalter-
lichen Gentes, Kln-Graz, 2. izd. 1977, 46 ff.; Herwig Wolfram, Die Goten, 3. izd. 1989, u
tisku. Ostatkom hrvatske origo gentis smatrao je Konstantinov izvjetaj i Katii, Anfnge
(kao bilj. 2), 308.
94
ETNOGENEZA HRVATA
nadna tumaenja, no taj se podatak izvrsno uklapa u nae znanje o dogaajima
u VII. stoljeu.
Kako je tekla takva pobuna, moe se tonije razabrati iz suvremenih izvora.
Izvjetaj o Kuveru, ali i pria o Samu, pokazuje da se protiv kagana nisu po-
bunili izgraeni narodi. Nosilac ustanka bio je od samih Avara postavljeni sloj
ratnika, koji su zapovijedali regionalnim poh'etnikim savezima. Zbog toga bi
bilo opravdano u hrvatskom imenu iz . stoljea ne gledati etnonim, ve
socijalnu oznaku. Moda se radilo o poasnoj tituli ili znaku asti, ili je pak
to bila oznaka za one skupine ratnika koje su upravljale pokorenim stanov-
nitvom na rubovima carstva. Njih se moe zamisliti kao vazale, poput onih
pretorijanaca koji su Borni omoguili obnavaljanje vlasti kada su se protiv
njega pobunili njegovi Guduscani.
35
Tek nakon propasti avarske drave ime
je tijekom vremena izgubilo svoje socijalno ih' funkcionalno znaenje, poelo
sluiti kao oznaka lokalnih skupina (ratnika) te konano dalo ime etnogenet-
skim procesima kojih su nosioci oni bili. Takvo zbivanje u stepskih naroda
nipoto nije bilo neuobiajeno.
Na taj bi se nain mogle objasniti i stepske tradicije koje su se u Hrvata
vrlo dugo ouvale. Na te tradicye upuuje primjerice da su jo u doba Kon-
stantina neki Hrvati vodili podrijetlo od Avara i zbog toga se smatrali Avari-
ma.
36
Istona podrijetla je vjerojatno naslov hrvatskog vladara, ban, koji se
najee povezuje s imenom (ili naslovom) Bajan.
37
Slino vrijedi i za naslov
upana, koji se dodue nije proirio samo u Hrvata.
38
Tome se pridruuju i
tradicija kozmolokih oznaka boje, pojava neslavenskih imena i daljnji azijski
utjecaj.
39
Sve te tragove, dodue, ne bi trebalo krivo protumaiti u etnikom
smislu. O nekadanjoj etnikoj pripadnosti onih hrvatskih skupina kojih je
ime prelo na slavenske gentes (ili se meu njima sauvalo), ne mogu se po-
staviti nikakve tvrdnje. Moda se radilo i o Slavenima koji su na vrhuncu
kaganata stekli visoke inove u avarskoj vojsci, pa tamo preuzeli i neke avarske
tradicije.
O razvoju i samooznaavanju buduih Hrvata do 800. godine malo se toga
moe red. Kao stoje hrvatski mit o podrijetlu zabiljeio konstitutivne elemente
etnogeneze, sauvao je mit bizantske kancelarije podatke koji su se inili bitnim
s motrita imperije: molba caru za zemlju, dozvola naseljavanja, savez protiv
Avara i kristijanizacija. To se stajalite gotovo formulaino izraava u 31. po-
glavalju
40
; slino kao plemenska saga, iako ne tako dalekoseno, interpretatio
35 Annales regni Francorum, ur. Rau, a. 821; a. 818. Opirnije o pretorijancima prilog Radoslava
Katieia u ovom zborniku.
36 DAI, 30, 70 f., s. 142. To ne mora bezuvjetno upuivati na stvarni etniki kontinuitet Nigdje
drugdje nije potvreno da su se avarske etnike skupine tako dugo odrale pod tuom vlau.
37 Max Vasmer, Russisches etymologisches Wrterbuch, l, 203; Dvornik, Making (kao bilj. 1),
273; Kronteiner, Alpenslawen (kao bj. 1), 145; Bitten, Bemerkungen, (kao bilj. 1), 449 f.
O Bajanu Fohl, Awwen (kao bilj. 1), 176.
38 Fohl, Awaren (kao bilj. 1), 305.
39 Herbert Ludat, Farbenbezeichnungen in Vlkemamen, Saeculiun, 4, 1953, 151 f.; Steindorff,
Synode (kao bilj. 32), 298 f.; Ludmil Hauptmann, Kroaten, Goten und Sarmaten. Germana
Slanica, 3, 1935, 95-127 i 315-53; Kronsteiner, Alpenslawen (kao bilj. 1), 14; Ditten,
Bemerkungen (kao bilj. 1), 454.
40 DAI, 31, S. 146-48.
Walter Fohl: OSNOVE HRVATSKE ETNOGENEZE 95
romana zgunjava dugotrajni i ambivalentni povijesni proces da bi povijesno
opravdao odreeno pravno stanje. Iz tog se prikaza teko moe zakljuiti da
je ve Heraklije uspostavio potpunu crkvenu hijerarhiju u Hrvata; slavenski
krani podvrgnuti su jedino biskupima dalmatinskih gradova, hrvatske bisku-
pije osnovane su tek u K. stoljeu.
41
No u potpunosti je opravdan zaljuak
da od VII. stoljea slavenski naseljenici u staroj Dalmaciji odnose s Bizantom
ureuju ugovorima
42
. U Carigradu su se veoma brinuli i u VII. i VUL stoljeu
da promijenjene odnose u balkanskim provincijama normaliziraju barem
pravno.
43
Kako je taj proces zgusnut u prikazu Konstantina Porfirogeneta,
tipino je za njegovo teoloko-dravnopolitiko tumaenje naseljavanje Hrvata,
Srba i ostalih na tlu carstva. De administrando imperio tako nije tek kronika
nastala iz puke ljubavi prema uenosti, ve u prvom redu ima praktino-po-
litiku dimenziju. Jezgru izvjetaja ini injenica da je Heraklije legaliziranjem
naseljavanja Hrvata - i Srba - na tlu carstva stvorio novo pravno stanje.
Nasuprot tome su izlaganja o podruju podrijetla kao i zaista fantastine eti-
mologije etnonima sekundarni. Upravo stereotipno isticanje podrijetla balkan-
skih Slavena (Hrvata, Srba, Zahumljana, Travunjana i Pagana) iz nepokrtenih
podruja na sjeveru prije upuuju na to da ono potjee iz naknadnih pokuaja
tumaenja. Uvjerenje da svaki doseljeni narod ima dvije domovine bilo je u
skladu s bizantskom slikom svijeta. Jedna se nalazila s onu stranu granica
carstva gdje su poganski narodi ivjeli (megale Skythia, Bulgaria, Moravia itd.),
a druga na tlu carstva u kojoj su inili dio kranske ekumene (Gothia minor,
Sklavinia itd.).
44
Osim toga, stjee se dojam da se veoma brino i shematski
razlikuju avarski pljakai od novih, punopravnih stanovnika.
45
Moda je upra-
vo u tome razlog to se domovina Hrvata i Srba pomie u tako veliku daljinu;
rimska tradicija je time mogla izbjei dojam da je naseljavanje pljakaa nak-
nadno legalizirano.
ini se kao da se hrvatska etnogeneza odvijala u najmanje dva navrata.
Oko 600. dolo je do naseljavanja slavenskih skupina u dalmatinskom zaleu.
Ti su Slaveni priznavali avarsku vrhovnu vlast, a nakon 626. su se odvojili od
kaganata, osnaeni avarskim i/ili slavenskim lanovima poraene avarske voj-
ske. Vea organizacija im privremeno nije pola za rukom; u staroj provinciji
Dalmaciji ivjele su manje slavenske skupine pod upanom
46
, koji su uglavnom
svoje odnose s Bizantom i obalnim gradovima uredili ugovorima. Oni su openi-
to smatrani Slavenima, plemenska imena, poput onog Karantanaca, nam iz
tog doba nisu poznata. Tek su propast avarske drave i porast franakog ut-
41 Usp. i prilog Ive Goldsteina u ovom zborniku.
42 To pretpostavlja Katii, Anfnge, 309 f.
43 Usp. Evangelos Chrysos, Zur Grndung des ersten bulgarischen Staates. Cyrilomethodiana,
2 1972/73, 7 ff.
44 Evangelos Chrysos, Die Nordgrenze des byzantinische Reiches im 6. Jahrhundert, Sdosteu-
ropa-Jahrbuch, 17, 1987, 29 ff.
45 DAI, 30, s. 142; 31, s. 148; 32, s. 152; 33, s. 160; 35, s. 164; 36, s. 164. Avari su svaki put
opustoili i raselili zemlju te Heraklije radi zatite od njih dovodi u zemlju doseljenike. Slinu
razliku biljee i kasniji izvori o slaviziranju Grke.
46 O hrvatskim upanijama usp. prilog Franje Smiljania u ovom zborniku; njegova teza o
kontinuitetu izmeu kasnoantikih upravnih jedinica i ranosrednjovjekovnih upanija upu-
uje na to da je ta struktura bila starija od hrvatskog dukata.
jecaja stvorili oko 800. novu situacyu. Franci su podravah" slavenske duces
juno od Karavanki, koji su poeli stvarati vee politike jedinice. Moda su
se tim novim dukatima pridruili iseljenici iz kaganata; u svakom sluaju su
se avarske tradicye iskoristile za izgradnju nove vlasti. Situacija je najprije
bila prilino nepregledna, kako politiki tako i terminoloki, to se moe vidjeti
i na primjeru Borne. Njegov dukat nosi, kako plemenske (Guduscani), tako i
antike teritorijalne oznake (Dalmatia, Liburnia); stvaran oslonac vlasti bili su
ipak njegovi vlastiti vazali, praetoriani. Sve to upuuje na jo nesiguran ka-
rakter njegove vlasti. Nigdje se ne naziva dux Croatorum, a tek se prema ka-
snijoj tradiciji naziva prvim poznatim hrvatskim knezom (Porin ili Porga). Sre-
dinom K. stoljea poinje prevladavati hrvatsko ime kao vladarska te ko-
nano etnika oznaka; moda je to bilo ime Borninih praetorijanaca - orga-
niziranih prema avarskom uzoru? koje je postupno prelo na vladara kojeg
su podupirali. Mnogo kontinuiranija bila je povijest naseljavanja toga prostora;
glavnina slavenskog stanovnitva tu se ustoliila u desetljeima oko 600, kao
doseljenici (nakon 626. i oko 800) dolaze manje, prije svega ratnike skupine
u obzir, koje su, dodue, imale presudan utjecaj na etnogenezu i izgradnju
vlasti, a time i na tradiciju i imenovanje. U izvjeu Konstantina Porfirogeneta
se taj desetljeima dugi proces teleskopira i, u skladu s toposom origo gentis^,
svodi na priu o doseljenju. Taj topos je historiografiju naveo da sve do da-
nanjih dana pokuava hrvatsku etnogenezu objasniti, upravo svesti na jedan
jedini dogaaj. Zasluga simpozija odranog u Zagrebu u sijenju 1989. lei upra-
vo u tome to je raspravu o tom pitanju proirio izvan tih granica.
47
O topos Origo D. Timpe, Ethnologische Begriffsbildung in der Antike. Germanenprobleme
in heutiger Sicht, Hg. Heinrich Beck, Berlin / New York 1986, 36 f.; Antika etnografija
nije u prvom redu mogla prikladno objasniti seobe, pljakake ratove i vazalne pohode.
Antiko miljenje se u tu svrhu sluilo prije svega modelom podrijetla i rasta te se stoga
posvuda primjenjuje topos origo. O izrastanju itave tradicije fiktivnih pria o podrijetlu,
protkanih istinitim predajama origines gentium (poput one gotske) vidi prilog Herwige Wol-
frama u ovom zborniku.
Ante Milosevic
KOMANSKI ELEMENTI I PITANJE
KASNOANTIKOG KONTINUITETA U
MATERIJALNOJ KULTURI
RANOSREDNJOVJEKOVNE DALMACIJE
Li poetku jedinstveno podruje istonojadranske obale u pogledu materijalne
kulture, izmicanjem antike sve vie ukazuje na ue regionalne osobitosti po-
jedinih njezinih dijelova. Te razlike uvjetuje ponajprije uestalost i intenzitet
etnikih dodira cjelokupnog kasnoantikog stanovnitva, koje batini antiku
materijalnu kulturu, s doljacima razliite etnike pripadnosti koje dovode ve-
like seobe naroda. Nastale razlike s vremenom postaju toliko oigledne da ti-
jekom VII. i dijelom VIII. stoljea na istonojadranskoj obali imamo jasno ra-
zluene tri regije: sjevernojadransku s najveom koncentracijom karakteristi-
nih nalazita na podruju Istarskog poluotoka, srednjojadransku koja obuhvaa
podruje dananje sjeverne i srednje Dalmacije, te junojadransku s eviden-
tnom koncentracijom najvanijih lokaliteta na podruju dananje sjeverne Al-
banije. Svaka od ovih regija ima svoje nedvojbene specifinosti, pri emu je
na izrazitiji kasnoantiki kontinuitet u materijalnoj kulturi dosada ukazivano
samo u dva navedena rubna podruja.
1
Srednjojadransko je podruje u tim
istraivanjima dosada tretirano kao teritorij s minimumom pokazatelja takva
kontinuiteta,
2
pri emu je gotovo sva ranosrednjovjekovna materijalna kultura
1 Za sjevernojadransko, posebno istarsko podruje, upozoravam na brojne radove B. MaruSia,
meu kojima posebno: B. Marui, Istra u ranom srednjem vijeku, Pula I960; ISTI, Nekropole
Vili Vmstoljea u Istri, Arheoloki vestnik (dalje: AV), 18, Ljubljana 1967, 333- 341; ISTI,
Novi nalazi kasnoantikih kosturnih grobova u junoj Istri i na otoku Cresu, Histria archa-
eologica (dalje: HA), 4, l, Pula 1973, 61-72, a za junojadransko podruje posebno V. Popovi,
Byzantins, Slaves et autochtones dans les provinces de Prevalitane et Nouvelle Epire, Villes
et peuplement dans l 'Illyricum protobyzantin, Rim 1984, 181-243 i tamo navedenu literaturu.
2 Problemom kasnoantikog kontinuiteta u materijalnoj kulturi ranosrednjovjekovne Dalmacije
u nas se gotovo iskljuivo bavio Z. Vinski, a od vie radova u kojima usputno obraduje i taj
problem navodim: Z. Vinski, Kasnoantika batina u grobovima ranoga srednjeg vijeka kao
injenica i kao problem. Materijali SADJ, l, Beograd 1963, 101-115; ISTI, Autochtone Kul-
turelemente zur Zeit der Slawischen Landnahme des Balkanraums, Simpozij iPredslavenski
etniki elementi na Balkanu u etnogenezi junih Slavena, Pos. izd. ANUBIH, knj. 12, Sarajevo
1969, 171-199; ISTI, Rani srednji vijek u Jugoslaviji od 400. do 800. godine. Vjesnik Ar-
heolokog muzeja u Zagrebu (dalje: VAMZ), 3, 5, Zagreb 1971, 47-73.
toga podruja atribuirana novodoseljenim Slavenima ili Hrvatima.
3
Vrlo je ri-
jetko, meutim, upozoravano na to da takve iskljuive etnike atribucije na-
vedenim nalazima u Dalmaciji nisu primjenljive svakom takvom nalazu, te da
bi kasnoantiki kontinuitet u dalmatinskoj materijalnoj kulturi ranoga srednjeg
vijeka (posebno u keramikoj proizvodnji) trebao biti znatnije zastupljen.
4
Ovd-
je u takva razmiljanja nastojati potkrijepiti novim pokazateljima, oslanjajui
se ponajvie na injenice, dakle, na evidentirane ostatke materijalne kulture.
U smislu kasnoantikog kontinuiteta materijalne kulture na istonoja-
dranskoj obali nedvojbeno prvenstvo pripada junojadranskoj regiji i pripa-
dajuim joj nalazima koji su naspram drugih podruja toliko osobeni, da
neosporno tvore zasebnu skupinu (posebno u VII. i VIII. stoljea) speci-
finoga kulturnog identiteta. U arheolokoj literaturi ta skupina je danas
poznata pod nazivom komanska kultura, prema eponimnom selu Komani
u sjevernoj Albaniji. Na dosadanje sporadine nalaze toga kulturnog obi-
ljeja u naim krajevima, konkretno u Dalmaciji, ve je bilo kraih osvrta,
pri emu su ovi nalazi tretirani iskljuivo kao rijetki komanski importi,
5
a
nikako, vjerojatno samo u poetku, kao dio jedinstvenog kulturnog kom-
pleksa. U novije vrijeme u Dalmaciji je pronaeno nekoliko novih nalaza
toga kulturnog obiljeja, a ve objavljenima,
6
ovoga puta dodajem dva nova,
vrlo vrijedna nalaza. U oba sluaja radi se o bronanim perforiranim polu-
krunim pojasnim privjescima,
7
od kojih je jedan pronaen u kasnoantikom
grobu u Drveniku kod Makarske uz jo jednu keramiku posudu,
8
a drugi
3 Lj. Karaman, Izkopine drutoa Bihaa u Mravincima i starohrvatska groblja. Rad JAZU,
268, Zagreb 1940, 1-44; D. Jelovina, Starohrvatske nekropole na podruju, izmeu rijeka
Zrmanje i Cetine, Split 1976; J. Beloevi, Materijalna kultura Hrvata od VU. do IX. stoljea
Zagreb 1980.
4 Z. Brusili, Neki oblici kasnoantike keramike s podmorskih nalazita uz nau obalu, Gunjain
zbornik, Zagreb 1980, 77-86; A. Milosevic?, Archaelogica lugoslavica 25/1988. Pored nave-
denog u Dalmaciji su oigledni i drugi oblici kasnoantikog kontinuiteta, potanko obraeni
u brojnim objavljenim radovima. Upozoravam posebno na; Z. Rapani, Prilog prouavanju
kontinuiteta naseljenosti u salonitanskom ageru u ranom srednjem vijeku, Vjesnik za ar-
heologiju i historiju dalmatinsku (dalje: VAHD), 74, Split 1980, 189-213; ISTI, Predroma-
niko doba u Dalmaciji, Split 1987, 99-187.
5 J. Kovaevi, Arheologija i istorija oarvarske kolonizacije junoslavenskih oblasti od IV do
poetka Vn veka, Novi Sad 1960, 25; Z. Vinski, Bani srednji vijek, 59, 67; J. Beloevi, n
dj., 93, 95.
6 Z. Vinski, Kasnonatika batina, 5-55; A. Milosevic; Ranosrednjovjekovna bojna sjekira iz
Vedrina kod Trilja i drugi nalazi sjekira tog vremena na podruju Hrvatske, VAMZ, 3, 20,
Zagreb 1987, 107-128.
7 Svi dosadanji nalazi privjesaka o kojima je rije ne donose uvijek jednako obrazloenje
njihove prvotne namjene. Najee obrazloenje je da su to privjesci za pojas (usp. npr. V.
Malenko, Sanosrednovekovna materijalna kultura vo Ohrid i Ohridska, Zbornik Ohrid i
Ohridska niz istorijata-, knj. I, Skopje 1985,297, a ima i drugih miljenja, npr. da su privjesci
dio konjske opreme (usp. L 'arte Albanese nei secoli, katalog izlobe odrane u Museo Na-
zionale Preistorico Etnografico Luigi Pigorini u Rimu 1985, 104).
8 Nalazi iz Drvenika kod Makarske nisu rezultat planiranih arheolokih istraivanja, nego
sluajnosti, s minimumom uobiajenih arheolokih pokazatelja. Radi se o sluajno otkrive-
nom kasnoantikom zidanom grobu u mjestu Drvenik, udaljenom oko 30 km u smjeru juga
od Makarske. Grob je otkopan pred desetak godina na poloaju Mirine nedaleko od mjesne
Ante Milosevic: KOMANSKI ELEMENTI 99
je izdvojen iz starog fundusa Arheolokog muzeja u Splitu, naalost s nepoznata
nalazita
9
Opis nalaza
1. Bronani polukruni perforirani privjesak za pojas iz groba u Drveniku
je oteen; nedostaje mu donji ravni dio s tri prstenasta kruna otvora. Plitkim
urezanim prugama ukraene su bronane trake i ploice izmeu perforacija.
Na gornjem lunom dijelu ploice je proirenje s okruglom rupom za vjeanje
o pojas. irina privjeska je 3,7 cm, a sauvana visina 2,9 cm (T. 1:2).
2. Keramika posuda iz kasnoantikog groba u Drveniku prostoruno je
modelirana od neproiene gline mijeane sa zrncima pijeska i kalcita. Tam-
nosive je boje i dobro peena. Ovalnoga je trbuha, bez naglaena vrata, s ravnim
dnom i dvije masivne ruke. Stijenke posude su neuobiajeno debele. Visina
posude je 14 cm, najvei promjer trbuha 9,5 cm, a dna 4,5 cm (si. 1:3).
3. Bronani polukruni perforirani pojasni privjesak iz Arheolokog muzeja
u Splitu je takoer neznatno oteen; nedostaju mu tri prstenasta otvora na
donjem ravnom dyelu ploice i uica za vjeanje na gornjem lunom dijelu
ploice. Obostrano je ukraen tokastim nizovima na bronanim trakama iz-
meu perforacija ploice. irina privjeska je 4 cm, a sauvana visina 3,1 cm
(T. 1:1).
Navedeni privjesci nedvojbeno pruaju novu vrijednost u mogunostima
izuavanja ranosrednjovjekovne materijalne kulture u Dalmaciji. S obzirom na
koliko-toliko poznate okolnosti nalaza, privjesak iz kasnoantikog groba u Drve-
niku je vredniji nalaz, jer kulturno i vremenski odreuje ukupan grobni in-
ventar s toga nalazita, a kako se istovetni takvi nalazi javljaju i u grobovima
ranosrenjovjekovnih groblja u Dalmaciji, na kojima neprekinuto ukapanje tra-
je do kraja IX. i poetka X. stoljea, od iznimnog su interesa za izuavanje
kasnoantikog kontinuiteta u dalmatinskoj materijalnoj kulturi toga razdoblja.
Svojim tipolokim osobinama ti privjesci pripadaju skupini nalaza karakteri-
kole, na uoljivom arheolokom lokalitetu kojim i danas dominiraju vidljivi ostaci zidova,
vjerojatno antike ili kasnoantike kulturne pripadnosti Prema rijeima mjetana, na tom
poloaju se i prije prilikom obrade zemlje nailazilo na ostatke zidova i druge grobove (od
tegula), ali im nije bila posveena potrebna pozornost Grob iz kojega potjeu nalazi koje
ovdje donosim nije u cijelosti istraen, pa se moe pretpostaviti da sadri jo poneto priloga.
S obzirom na injenicu da je tu pronaeno i drugih grobova koji nisu otvarani, moe se
takoer pretpostaviti da se na tom poloaju nalazi iznimno zanimljiva kasnoantika arhi-
tektura i pripadajue joj groblje. Sustavno arheoloko istraivanje toga poloaja donijelo bi
naoj arheolokoj znanosti vjerojatno iznimno vrijedne rezultate iz upravo onoga razdoblja
koje je u Dalmaciji u cjelini najslabije poznato. Posuda iz groba u Drveniku danas se nalazi
kod Nikole Antunovia u Drveniku, a privjesak kod Ante Graca u Makarskoj, kojemu zahva-
ljujem za podatke o nalazu.
9 Bronani perforirani pojasni privjesak iz Arheolokog muzeja u Splitu, naalost, potjee s
nepoznata nalazita, ali je izvan svake dvojbe da je pronaen u Dalmaciji. Iskrenu zahvalnost
za mogunost objave toga nalaza dugujem kolegi Frani Bukariolu iz tog Muzeja.
100
ETNOGENEZA HRVATA
stinih za ve spomenutu komansku kulturu, a zbog znaenja za daljnji tekst
ovog priloga i njegov konani rezultat drim ovdje opravdanim prethodno o
toj kulturi donijeti nekoliko osnovnih uvodnih napomena. Temeljene su u prvo-
me redu na nedavno objavljenim istraivanjima o genezi i razvoju te kulture
koja je proveo dr. Vladislav Popovi.
10
Prema raspoloivim arheolokim pokazateljima, poetne etape razvoja ko-
manske kulture mogue je smjestiti u vrijeme potkraj VI. stoljea, s tim da
svoj razvojni vrhunac ta kultura doivljava tijekom VII. i u prvoj polovici VIII.
stoljea, a nedvojbeno traje kroz cijelo VIII. do u poetak IX. stoljea.
11
U poet-
nim fazama razvoja ima izrazite karakteristike kasnoantike, odnosno rimsko-
-bizantske materijalne kulture, bilo da se te karakteristike ovdje javljaju kao
izravan import, bilo kao lokalne izraevine po tim uzorima. S vremenom, oso-
bito u drugoj polovici VII. i u VIII. stoljeu, te nove izraevine dobivaju izrazite
lokalne osobine, koje toj kulturi, u odnosu na druga susjedna podruja, donose
nedvojbenu specifinost. Kulturni utjecaji iz drugih etnikih sredina, najprije
germanske a potom avarske i slavenske, u fazama njezina razvoja su sporadini
i bitno ne utjeu na njezin konani kulturni profil.
12
Za u naslov postavljen problem bitno znaenje ima i rasprostranjenost na-
laza materijalnih elemenata te kulture, pri emu je najvea gustoa nalazita
zabiljeena na podruju dananje sjeverne Albanije. Pojedinani elementi ko-
manske kulture zabiljeeni su, meutim, na znatno irem podruju du istone
jadranske obale, pri emu najjuniji nalaz potjee s otoka Krfa a najsjeverniji
iz sela Kai nedaleko od Zadra.
13
Nedavno objavljen slian privjesak iz Istre
14
ne pripada toj skupini nalaza, nego mu analogije va\ja traiti meu prapovi-
jesnim nakitnim predmetima mlaeg eljeznog doba, karakteristinim za sje-
vernoliburnsko i histarsko podruje, kao to su primjerice potpuno analogni
privjesci iz Kastva i s Grobnika.
15
Veini dijelom nalazi te ranosrednjovjekovne
kulturne skupine evidentirani su na ovom podruju samo na irem njegovu
obalnom pojasu, dok su nalazi u dubljoj unutranjosti posve sporadini. Naj-
dublje su ti elementi prodrli u unutranjost u jugozapadnom dg'elu dananje
Makedonije, gdje su brojni takvi nalazi najgue rasporeeni u okolici Ohrid-
skog jezera. Najistoniji dosada zabiljeen nalaz navedenih osobitosti masivne
su bronane fibule sa eljeznom iglom, povijenom nogom i iroko raskovanim
lukom iz okolice Prilepa.
16
Gotovo svi dosadanji nalazi spomenute skupine pronaeni su u uskoj svezi
s drugim ostacima kasnoantike civilizacije, pa ta injenica u dobroj mjeri odre-
V. Popovi, n. dj., 210-231, te njegova slina, poneto saeta rasprava Albanija u kasnoj
Antici, Iliri i Albanci, Beograd 1988, 229-224.
11 ISTI, Byzantins, Slaves et autochtones, 222-224.
12 ISTI, n. dj., 216-224.
13 ISTI, n. dj., 224.
14 B. Marui, Varia archaeologica prima, HA, 11-12, 1980-1981, 54, T. 8: 2.
15 . Batovid, Nakit u prapovijesti sjeverne Dalmacije, katalog Nakit na tlu sjeverne Dalmacije
od prapovijesti do danas, Zadar 1981, 131-134, si. 13: 3, 4.
16 J. Kovacevi, Babas, Zbornik posveten na BoSko Babik, Prilep 1986, 119-121.
Ante Milolevi: ROMANSKI ELEMENTI
101
uje njezine etnike nosioce, pri emu u arheolokoj znanosti, za rjeenje toga
pitanja, danas postoje i druga, esto vrlo oprena miljenja.
17
Ve spomenuta
njezina rasprostranjenost je takva da neposredno upuuje na injenicu da et-
nike nosioce komanske kulture valja traiti u stanovnitvu koje je u ono doba
(konkretno u VII. stoljeu) bilo jedinstveno ili makar preteno na cijelom po-
druju rasprostiranja njezinih elemenata. Poznate povijesne prilike toga vre-
mena nedvosmisleno upuuju na zakljuak da na cijelom tom podruju to moe
biti samo kasnoantiku rimsko-bizantsko stanovnitvo, odnosno preivjeli ro-
manizirani starosjedilaki etnos.
U cjelini gledajui, novopronaeni polukruni pojasni privjesci iz Dalmacije
jedna su od specifinosti komanske materijalne kulture,
18
pa u generalnoj oc-
jeni za njih vrijede sve tvrdnje koje smo za tu kulturu prethodno istaknuli.
U Dalmaciji, meutim, to nisu osamljeni nalazi, pa ako onima iz Drvenika
kod Makarske i splitskog Arheolokog muzeja dodamo ve poznate i objavljene
privjeske iz grobova u Stonu na Peljecu
19
i Kaicu u zaleu Zadra
20
, dobivamo
toliku njihovu zastupljenost da neuvjerljivom postaje tvrdnja da su to samo
importi koji se mjestimino javljaju na dalmatinskom tiu.
21
Da bi cjelokupna
situacija s rasprostranjenou nalaza te nakitne vrsti bila slikovitija, upuujem
na kartirane nalaze privjesaka (Karta 1), pri emu je odmah uoljivo da su
nalazi na matinom komanskom podruju zabiljeeni na samo dva lokaliteta.
Prema arheolokoj literaturi danas mi je poznato devet lokaliteta s ukupno
petnaest komada te vrsti nakita, pri emu su etiri ve spomenuta primjerka
pronaena na vjerojatno etiri lokaliteta u Dalmaciji, pet primjeraka na tri
lokaliteta u jugozapadnoj Makedoniji, koncentrirana u blioj okolici Ohridskog
jezera,
22
te est primjeraka na dva lokaliteta u sjevernoj Albaniji, od ega jedan
u Ljeu na nekropoli pod tvravom Qafa,
23
a pet primjeraka u grobovima ne-
kropole Kalaja Dalmaces u selu Komani.
24
Najvei broj primjeraka te nakitne skupine ima jednostavan polukruni
oblik s tri perforacije na ploici, okruglom rupom za vjeanje na gornjem lu-
nom dijelu ploice, te tri prstenasta obrua na donjem njezinu ravnom dijelu
(T. 2:3-10). Neto jednostavniji oblik pokazuju dva privjeska iz grobova u Crkvi
Sv. Erazma u Ohridu (T. 2:1, 2) a neto sloeniji, u prvom redu s obzirom
na broj perforacija na ploici, imaju primjerci iz Radolita na Ohridskom jezeru
(T. 2:12) i privjesak iz Stona (T. 2:13). Iz te skupine polukrunih privjesaka
17 V. Popovi, n. dj., 214-216, bijj. 98.
18 O ovim privjescima usp.: I. Rajteri-Sivec, Oris arheolokega stanja inpovojna raziskovanja
zgodnjesrednjeveke arheologije v Albaniji, AV, 25, 1974, 557; H. Spahiu, Gjetje te vjetra nga
varreza mesjetare e Kalae se Dalmaces, Iliria, l, Tirana 1971, 251-253, T. 8: 4. 6-8; F.
Prendi, Nje varreze e kultures arberore ne Lezhe, Iliria, 9-10, 1979-1980, 129, 138, T. 12:
1; V. Malenko, n. dj., 297 te u ovim lancima navedenu stariju literaturu.
19 J. Kovaevi, Arheologija i istorija varvarske kolonizacije, 25, si. 43.
20 J. Beloevi, n. dj., 92-93, T. 35: 10.
21 Vidi bilj. 5.
22 V. Malenko, n. dj., T. 6: 5; T. 9: 3, 4; T. 8: 4. Za ovdje kartirani podatak o nalazu takva
privjeska iz sela Konjsko kod Ohridskog jezera zahvaljujemo kolegi Vladi Malenku iz Ohrida.
23 F. Prendi, n. dj., T. 12: l, T. 22: 4.
24 H. Spahiu, n. dj., T. 8: 4, 6-8: L 'arte Albanase, 104, si. 404.
102
ETNOGENEZA HRVATA
tipoloki se znatnije izdvaja jedan privjesak iz nekropole Kalaja Dalmaces (T.
2:11). Drugi tipovi pojasnih privjesaka komanske kulture bitno su drukije
izvedeni.
25
Takvi oblici, pak, na dalmatinskom dijelu istonojadranske obale
nisu evidentirani, jednako kao to nisu evidentirani ni drugi materijalni ostaci
specifini za tu ranosrednjovjekovnu kulturnu skupinu.
26
Opravdanih razloga
te odsutnosti moe biti vie. Pored vjerojatno nedovoljne arheoloke istraeno-
sti, osobito lokaliteta u onim dijelovima Dalmacije u kojima ovakve nalaze s
obzirom na poznate povijesne okolnosti moemo oekivati u veem broju (ui
junojadranski obalni pojas i odnosni istonojadranski otoki arhipelag), uvjer-
ljivom pretpostavkom mi se ini i mogua kronoloka razlika izmeu privjesaka
i drugih specifinosti komanske materijalne kulture.
27
U tom smislu dobrom
odrednicom mi se ini stonski privjesak naen u grobu s bizantskom kopom
iz druge etvrtine . stoljea. Privjesak iz Stona pripada skupini privjesaka
razvijenijeg oblika a po nainu obrade je neto rustiniji od ostalih dalmatinskih
nalaza, osobito od onoga iz splitskog Arheolokog muzeja, pa to u odreenom
smislu moe takoer znaiti i nekakvu njihovu meusobnu kronoloku razliku.
Pritom bi loija obrada stonskog privjeska bila uvjetovana cjelokupnim opada-
njem kvalitete ivljenja kasnoantikog stanovnitva zbog neprestane opasnosti
od novih barbarskih provala.
28
Mogua je stoga pretpostavka da su ostali nalazi
privjesaka poneto, ali ne bitno, stariji i da ih u cjelini valja smjestiti u prvu
polovicu . stoljea. Uoljivo je, nadalje, da nalazi iz Dalmacije ne potjeu iz
neko vanih antikih urbanih sredita, ali s obzirom na poloaj i okolnosti
nalaza u nedvojbenoj su svezi s ostacima kasnoantike civilizacije. Tako npr.
nalaz iz Stona treba vjerojatno promatrati nedjeljivo od vrijednih ostataka ka-
snoantikih sakralnih objekata i fortifikacijskih sklopova u tom kraju,
29
nalaz
iz Drvenika u vezi s ve spomenutom kasnoantikom arhitekturom, te s i-
njenicom da se Drvenik u zemljopisnom smislu nalazi u najpovoljnijem odnosu
prema otoku Hvaru, na kojem je nakon pada Salone utoite nalo mnogo-
brojno salonitansko stanovnitvo.
30
.
25 Primjerice oblici pojasnih privjesaka prikazani u L 'arte Albanese, 103-104,106, sL 399-403.
26 Ponajprije okrugle ploaste spone i spone s povijenom nogom i iroko raskovanim lukom.
Iz razumljivih razloga ovdje postrani ostavljamo druge komanske specifinosti, npr. razliite
tipove bizantskih pojasnih kopca, naunica s polumjeseastim privjeskom i drugo, koje, pored
dalmatinskih, nalazimo i na drugim naim nalazitima (npr. u Istri i predalpskom prostoru).
Za osnovne obuke nakitnih oblika komanskog obiljezja usp. i predloenu rekonstrukciju u:
Albaniens Schtze aus dem Land der Skipetaren, Mainz 1988, 456.
27 Ta pretpostavka, dakako, trebala bi se odnositi na ovdje navedene dalmatinske nalaze, a
kojima bi trebala biti prikazana samo protokomanska, odnosno poetna faza razvoja koman-
ske kulture na ovom podruju, kulturno i vremenski jo pod snanim bizantskim utjecajima.
To, naravno, ne treba biti primjenljivo i na druge oblasti, osobito albanski dio istonojadran-
ske obale i zapadnu Makedoniju) gdje su takvi elementi zastupljeni i nedvojbeno traju due
vrijeme.
28 Takve osobitosti pokazuju i drugi dijelovi kasnoantike materijalne kulture, osobito keramike
(usp. Z. Vinski, Arheoloki spomenici velike seobe naroda u Srijemu, Situla, 2, Ljubljana
1957, 37; ISTI, Bani srednji vijek, 67; A. Milosevic, Archaeologica lugoslavica 25/1988. (u
tisku)
29 I. Fiskovi, O ranokranskim spomenicima naronitanskog podruja. Dolina rijeke Neretve
od prethistorije do ranog srednjeg vijeka, izd. HAD-a, sv. 5, Split 1980, 213-254.
30 Toma Arhiakon, Kronika, Split 1977, 31-40.
Ante MuoSeui: KOMANSKI ELEMENTI 103
Nalaz iz Kaica jedini nije vre povezan s istonojadranskim obalnim
podrujem, premda i on, s obzirom na nedaleko veliko bizantsko sredite u
antikom Jaderu, ima tako pretpostavljeno kulturno i etniko opravdanje. Do-
sadanja literatura, meutim, kaikom nalazu pretpostavlja drukiju pripad-
nost i datira ga u sam poetak VHI. stoljea.
31
Naprijed sam nastojao pokazati
da takva datacija navedenih privjesaka u Dalmaciji nije jedina mogunost, a
cjelokupna prostorna stratifikacija inae brojnih ranosrednjovjekovnih nalaza
iz ovog sela u Ravnim kotarima upuuje i na drukije njegovo etniko vrednova-
nje. To je, meutim, zaseban problem, a njegovo obrazloenje ovdje odnijelo
bi mnogo prostora, pa ga stoga ostavljam za neku drugu priliku.
Takav odnos dalmatinskih nalaza pojasnih privjesaka komanskog obiljeja,
prema odnosnim kasnoantikim nalazitima, te njihovu prostornu stijenjenost
na podruje istonojadranske obale, uvjetuje vjerojatno neprekidna avaro-sla-
venska opasnost, ili ak, moda, i stalna naseljenost n dubljoj unutranjosti.
Takvo datiranje i etnika pripadnost polukrunih pojasnih privjesaka iz
Dalmacije nedvojbeno je vana za kulturno i etniko vrednovanje cijelog grob-
nog nalaza iz Drvenika, pa samim tim i odnosne keramike posude (T. 1:3),
a to je za ovdje naslovljen problem od bitna znaenja. Ova keramika posuda
je takvih tehnoloko-tipolokih karakteristika da na prvi pogled odudara od
veine dosada poznatih kasnoantikih i bizantskih posuda u Dalmaciji,
32
s vrlo
rijetkim ali prisutnim oblikovnim srodnostima na udaljenijim podrujima, po-
najprije na matinom podruju komanske kulture.
33
Grosso modo dodatno
upozoravam na tipoloki i tehnoloki vrlo srodne nalaze keramikih posuda iz
zidanog, nedvojbeno kasnoantikog groba antike Dokleje (T. 3:1, 2)
34
, te na
neto brojnije, nedavno objavljene, tehnoloki bliske, ali tipoloki drukije obli-
ke keramikih posuda iz kasnoantikih grobova kopnenog dijela sredinje Dal-
macije i jugozapadne Bosne.
35
Ondje sam nastojao upozoriti na injenicu da
navedene kasnoantike keramike posude, tehnoloko-tipoloki identine broj-
nim oblicima keramikih posuda koje nalazimo zastupljene u novijim dalma-
tinskim ranosrednjovjekovnim grobovima, nije uvijek neophodno pripisivati no-
vodoseljenom slavenskom ili hrvatskom stanovnitvu.
36
Nalaz keramike po-
sude iz groba u Drveniku takvu pretpostavku pouzdano dodatno potvruje,
jer toj kasnoantikoj posudi prve polovice . stoljea bliske analogije takoer
nalazimo u ranosrednjovjekovnim grobovima u Dalmaciji. Dosadanjim nala-
zima posude takvih tipolokih osobina zastupljene su samo na velikom i ned-
vojbeno najznaajnijem dalmatinskom ranosrednjovjekovnom groblju na po-
31 J. Beloevi, n. dj., 93.
32 usp. Z. Brusi, n. dj., 77-S6.
33 H. Spahiu D. Kornata, Shurdhan (Sarda) Le cite albanaise medievale fortifie, Iliria,
3, 1975, 302-303, PL I: l, 2, 4, 5. Ve poodavno uoene ove slinosti (usp. Z. Vinski, n. dj.,
67) dobro je dodatno obrazloio Z. Brusi, n. dj., 84-86.
34 A. Cermanovi-Kuzmanovi D. Srejovi O. Velimirovi ii, Antika Duklja, ne-
kropole, Cetinje 1975, 133, 11. 92, 93.
35 Vidi bilj. 4, posebice referat: A. Milosevic, Porijeklo i datiranje keramikih posuda u grobovima
ranog srednjeg vijeka u Dalmaciji na 13. kongresu SADJ na Bledu 1988.
36 ISTI, n. dj.
104
ETNOGENEZA HRVATA
loaju drijac u Ninu, pri emu valja upozoriti na pet gotovo identinih posuda
iz grobova 3, 23, 72, 204 i 262 (T. 3:3-7).
37
Datirane su u Vffl. stojjece, a
etniki pripisane novodoseljenim Hrvatima, pri emu se kao neizravan konti-
nuitet istiu samo njihove tipoloke osobine kao reminiscencije na daleke an-
tike oblike.
38
Sve navedene keramike posude iz grobova na drijacu tipoloki
su vrlo srodne. Imaju potpuno nenaglaen vrat, vie cilindrian negoli loptast
trbuh, jednu masivnu prstenastu ruku, te, osim primjerka iz groba 204 (T.
3:3), ravno odrezano dno. Posuda iz groba 204 oblikovana je na spororotira-
juem runom lonarskom kolu, to pokazuje otisak njegove osovine na dnu
posude, dok su sve ostale prostoruno modelirane. Sve bitne zajednike osobine
keramikih posuda iz drijakih grobova ima i posuda iz kasnoantikog groba
u Drveniku. Pritom injenica da drvenika posuda umjesto jedne ima dvije
masivne prstenaste ruke, ne bi, ini mi se, trebale upuivati na njihovu me-
usobnu bitnu kulturnu ili kronoloku razliku. Na isti nain valja promatrati
i ve spomenuti otisak osovine lonarskog kola na jednoj od drijakih posuda,
pri emu valja naglasiti da taj otisak nije osobina samo ranosrednjovjekovnih
slavenskih ili hrvatskih posuda u Dalmaciji, kako se to navodi,
39
jer takve
otiske nalazimo i na grubim keramikim posudama u kasnoantikim grobovi-
ma, kako sam to nedavno ve pokazao.
40
Uoljiva tipoloka ujednaenost svih
tih posuda iz drijaca, te istovrsnost opreme pripadajuih im grobova,
41
uka-
zuju na njihovu zajedniku vrlo blisku vremensku, a vjerojatno i kulturnu te
etniku pripadnost. S obzirom na nalaz gotovo analogne keramike posude iz
groba u Drveniku kod Makarske, opravdanom mi se ini pretpostavka, da bi
i navedene posude iz drijake nekropole trebalo drukije datirati i etniki vred-
novati. Vjerojatno pripadaju VII. stoljeu, a iz prije navedenoga prilino pouz-
dano im se moe utvrditi etnika pripadnost preivjelim ostacima kasnoan-
tikog stanovnitva na tom podruju. injenica da drugdje u slavenskom svijetu
nije pronaeno keramikih posuda koje bi onima sa drijaca tipoloki odgova-
rale, takvu pretpostavku dodatno potvruje.
Kasnoantiki grobni nalaz iz Drvenika, dakle, ukazuje na bitne nove ele-
mente u izuavanju ranosrednjovjekovne materijalne kulture u Dalmaciji, oso-
bito s aspekta prouavanja mogueg intenzivnijeg kasnoantikog kontinuiteta,
pri emu je taj kontinuitet (napose u keramikoj proizvodnji ranoga srednjeg
vijeka) toliko oigledan da ni u kom sluaj to ne mogu biti samo kulturne
posuenice novopridolog stanovnitva, nego u prvomu redu izravno znatnije
stvarno sudjelovanje kasnoantikoga puanstva u oblikovanju nove etnike slike
ranosrednjovjekovne Dalmacije.
37 J. Beloevi, n. dj., T. 32: 22; T. 33: 4; T. 53: 3, 3, 6.
38 ISTI, n. dj., 109-115.
39 ISTI, n. dj., 111-112.
40 Vidi bilj. 35.
41 Usp. tablice statistikog pregleda grobnih nalaza za odnosne grobove u: J. Beloevi, n. dj.,
28-43.
Ivo Goldstein
ULOGA BIZANTA U PROCESU ETNOGENEZE
HRVATA U IX. STOLJEU
Kada govorimo o etnogenezi u ovom razdoblju, onda valja pod tim pojmom
podrazumijevati proces irenja, prihvaanja ili nametanja hrvatskog imena o-
kolnom slavenskom stanovnitvu. Bio je to vrlo sloen i dugotrajan proces,
iju sloenost tek nasluujemo. Bio je pun trenutnih uspjeha i naknadnih pa-
dova na lokalnom planu. On je utoliko sloeniji to, ako ga je uope netko i
svjesno i dugotrajno nametao, barem u konkretnom sluaju Hrvatske, nije mo-
gao ni pretpostaviti da e se ime Hrvat tako dugo odrati i dobiti takvo znae-
nje. Konano, proces irenja hrvatskog imena ispreplie se s drugim procesima
i nedvojbeno je s njima povezan: s politikim, drutvenim, ekonomskim i kul-
turnim promjenama. Stoga nam je u ovom tekstu cilj objasniti na koji je nain
Bizantsko Carstvo utjecalo na etnogenezu (ili irenje) imena Hrvata
1
. Dva su
razloga to e razmatranje biti ogranieno na prostor omeen Jadranskim mo-
rem te rijekama Cetinom i Zrmanjom; o stvaranju etnogenetskih jezgri u dru-
gim krajevima postoji vrlo malo podataka - po prianju cara Konstantina
neki su se Hrvati naselili u Panoniji, a u Ljetopisu popa Dukljanina spominje
se Crvena Hrvatska, to je vjerojatno podruje Duklje
2
. Osim toga, o aktiv-
nosti Bizanta prema Hrvatima na podruju dananje srednje Dalmacije svje-
doe mnogi i raznovrsni izvori, a daje Carstvo djelovalo i na drugim teritorijima
- u Panoniji i Duklji, izostaju skoro bilo kakve informacije. Nije sluajna po-
dudarnost izrazito irenje hrvatskog imena i vrlo intenzivna aktivnost Bizanta
u zaleu Splita, Trogira i Zadra.
ini se da je do ubrzana stvaranja karakteristinog etnikuma pod hrvat-
skim imenom dolo tijekom IX. stoljea. Dotada je hrvatsko ime bilo ogranieno
samo na neke od rodova na teritoriju na kojem e ono tek poslije prevladati.
Iako to nije predmet naeg neposrednog interesa, valja najprije rei: Hrvati
su bili samo jedno od slavenskih plemena koje se doselilo na teritorij budue
Hrvatske. Podatak Konstantina Porfirogeneta da se jedna porodica Hrvata
odijelila od njih i sa svojim narodom stigla u Dalmaciju
3
, a pod vodstvom
1 Openito o utjecaju Bizanta na ovim prostorima vidi: I. Goldstein, Bizant na Jadranu, Zagreb
1992.
2 Constantine Porphyrogenitus, De aministrando imperio, ed. Gy. Moravcsik, pogl. 30, 75-78;
Vizanlijski izvori za istoriju naroda Jugoslavije, H, Beograd 1959, 31.
3 DAI, 30, 63-67; Viz, izu., II, 30.
106
ETNOGENEZA HRVATA
petero brae i dviju sestara, izmeu ostalog je i manifestacija poistovjeivanja
veza meu narodima i u narodu s rodbinskim. To je prisutno vrlo esto jo
u mnogih starih pripovjedaa, a u svakom sluaju svoj uzor nalaze u biblijskoj
knjizi Postanka, po kojoj svi narodi podrijetlo trae od tri brata
4
.
Meutim, ono to nas ovdje ponajprije zanima jest cinjenica da je meu
braom jedan nosio ime Hrvat, a da se drugi nazivaju imenima koja se javljaju
na odreenom podruju u istim ili slinim oblicima i da pokazuju opseg koji
je, po miljenjima nekih povjesniara, imala Bijela Hrvatska
5
. Iz toga proizlazi
da je i meu Hrvatima koji su se doseljavali na teritorij rimskih provincija
Dalmacije i Panonije bilo partikularistikih tenji, pa je i njima trebalo vremena
da odbace neka stara rodovska imena i preuzmu bez ostatka hrvatsko ime.
Kada su se Hrvati doselili, poetkom . stoljea, nisu postojali uvjeti da
se njihovo drutvo bre razvija. Budui da nije bilo ni razvoja, a ni dogaaja,
nisu se odvijali ni drugi procesi, pa se ni hrvatsko ime ruje moglo iriti na
druga plemena koja su nosila drukija imena. ini se da su drutvene okolnosti
poticale neovisnost rodova i porodica. Trgovina vjerojatno skoro da i nije po-
stojala, pritisak izvana bio je povremen i, u mnogo sluajeva, mogao pogaati
samo izdvojene skupine (o nekom opem napadaju na hrvatski teritorij u VE.
i Vm. stoljeu, uostalom, nema ni podataka).
Stoga nema ni potrebe za stvaranjem sloenijeg drutvenog ustrojstva, koje
bi, posredno, u toj situaciji znailo i irenje hrvatskog imena. Takve oblike
ivota odreivale su u prvom redu jedinke drutva, a ne njegov vrh (koji se
ionako tek oblikovao), pa su za te Protohrvate (kao i za Protosrbe) mnogo
vaniji bili rod ili porodica negoli hrvatsko ili srpsko ime. Takvo potpuno de-
centralizirano drutvo najbolje bi se oznailo kao segmentirano.
Hrvatsko e se drutvo ubrzano razvijati od poetka DL stoljea. Jedan od
bitnih poticaja tome bio je prvo bizantsko-franaki rat, koji zavrava Aachen-
skim mirom 812. godine, te nalcnadni bizantski i franaki angaman na eko-
nomskom i kulturnom planu
6
.
Ekonomski polet krenuo je jo u vrijeme bizantsko-franakog rata, isto-
dobnim angamanom i Bizanta i Franaka. Neposredna bizantska aktivnost ma-
nifestira se ponajprije u gradovima na obali, ali je novac krenuo i u unutra-
njost, prema hrvatskom teritoriju. Sada su bizantski gradovi imali vie novca,
stoje omoguavalo i trgovinu sa zaleem. Za tradicionalne proizvode (vjerojatno
koze, ovce, kou, drvo), za usluge, za robove i poslugu, stigao je u Hrvatsku
novac. Osim toga, nakon otprilike pola stoljea dalmatinski su se gradovi ob-
vezali plaati i danak mira arhontima u zaleu, i to u visini od ukupno 710
nomizmi, ne raunajui ostale danke
7
. To je takoer mogao biti temelj znatnije
akumulacije za sklavinije u zaleu, pa tako i za Hrvatsku. Tako je ta, relativno
ograniena, koliina novca omoguila nekim slojevima ponajprije trgovcima
i vrhovima hrvatskog drutva stvaranje kapitala koji se mogao reinvestirati.
4 Biblija, Stvarnost, Zagreb 1969, Knjiga Postanka, 10.
5 H. Gregoire, L'origine et le nom des Croates et des Serbes, Byzantion, 17, 1944-5, 93.
6 Vidi opirno: Bizant na Jadranu, n. dj.
7 DAI, 30/132-138; Viz. izu., H, 36.
Ivo Goldstein: ULOGA BIZANTA U PROCESU ETNOGENEZE 107
On je troen na luksuznu robu koja se pronalazi u grobovima. Pritom i nalaz
tzv. karolinkih maeva ili nekih drugih, karakteristino franakih, nalaza valja,
ih" se barem moe, donekle povezati s ulogom Bizanta, jer su oni u dalmatinsko
zalee stizali dijelom preko gradova bizantske Dalmacije ili su se uvozili preko
mora, nad kojim je postojala bizantska talasokracija. Taj se novac troi i na
podizanje utvrda, na nastambe za vladara i njegove upane, vjerojatno i za
obnovu zaputenih i polusruenih antikih cesta. Sve je to sve vie integriralo
hrvatski teritorij, omoguavalo hrvatskom vladaru da neposrednije vlada na
sve veem prostoru i, konano, da namee i hrvatsko ime.
Drugi faktor koji je u procesu etnogeneze morao odigrati bitnu, ako ne i
kljunu ulogu, je pokrtavanje Hrvata. Pokrteni Hrvati tovali su jednoga Bo-
ga, bili u jedinstvenoj crkvenoj organizaciji, doim su u prethodnom razdoblju
pojedini rodovi tovali svoja zasebna boanstva, pa su i na taj nain bili skoro
potpuno neovisni.
Proces pokrtavanja tekao je vrlo sporo, pa je i time uvjetovan proces et-
nogeneze bio takoer spor. Naime, teko se sloiti s nekim povjesniarima,
kojih je ak povelik broj, koji su pokuavali odrediti toan datum, odnosno,
godinu kada su se pokrstili Hrvati, dovodili to u svezu s tobonjim saborom
na Duvanjskom polju
8
i tome slino. Pokuavali su odrediti i iskljuivo sredite
iz kojega je pokrtavanje poteklo (Franci, Bizant, moda Akvileja ili Rim)
9
.
Opisivali su kristijanizaciju kao planomjerni vjetar koji vitla nad maglovitim
ljudskim prostorima. Manje se uzimalo u obzir daje to bio vrlo sloen drutveni
pokret, revolucija, daje ukljuivao irok krug raznovrsnih i protuslovnih kreta-
nja, da je prolazio kroz relativna zatija i uspone te uzrokovao socijalno-psi-
holoke promjene.
U Hrvatskoj je proces pokrtavanja pokrenut vjerojatno jo uspostavlja-
njem prvih doticaja autohtonog stanovnitva i doseljenika. I zabiljeena misija
opata Martina godine 641. (iz Rima, dakle, s bizantskog teritorija)
10
mogla je
imati za rezultat odreen broj pokrtenih, isto kao to u to dogaanje valja
smjestiti i u osnovi zasigurno tonu vijest cara Konstantin^ Porfirogeneta da
je car Heraklije poslao u Hrvatsku rimske sveenike i pokrstio Hrvate. Me-
utim, sve do otprilike 800. godina taj proces nije bio jaeg intenziteta nema
obnavljanja ranokranskih crkava u zaleu, nema ni gradnje novih, iako i tu
moemo pretpostaviti odreene uspone i padove na lokalnom planu, pa ak i
na razini sela, porodice i obitelji. Vjerojatno je postotak pokrtenih bio vei
sukladno blizini sredita pokrtavanja dalmatinskih bizantskih gradova.
U naelu nijednu od vijesti o pokrtenju Hrvata, ma koliko one bile raz-
norodne, ne bismo smjeh' odbaciti, i one samo svjedoe o trajnim naporima
razliitih sredina da pokrste Hrvate. Karakteristino je, ipak, da veina tih
Vidi, primjerice, M. Hadijahi, Pitanje vjerodostojnosti sabora na Duvanjskom polju, ANU-
BIH, sv. 8, Centar za balkanoloka ispitivanja, t 6, Sarajevo 1970, 201-61. Autor je zadrao
takva stajalita i u: Dos Regnum Sclavorum als historische Quelle und als territoriales Sub-
strat, Sdost Forschungen, sv. Xm, Mnchen 1983, 11-60.
9 O pokrtavanju vidi: Viz. iza., , 41, bilj. 118; N. Klaid, Povijest Hrvata u ranom srednjem
vijeku, Zagreb 1975, 191 i d.; takoer, I. Goldstein, Bizant na Jadranu.
10 F. Eaki, Documenta, Zagreb 1877, 277.
108
ETNOGENEZA HRVATA
vijesti potjee iz IX. stojea, iz vremena kada tee ubrzano stvaranje hrvatskog
etnosa. Konstantin Porfirogenet u 31. i 32. poglavlju tvrdi da su Hrvati i Srbi
pokrteni ve u doba Heraklija
12
, a u 30. kae da su Hrvate pokrstili biskupi
iz Rima, ali tek u doba arhonta Porina, kojega se openito poistovjeivalo s
Bornom
13
.
Naposlijetku, u 29. poglavlju stoji da su se plemena na istonoj obali po-
krstila u doba bizantskoga cara Bazilija I (867-886), kada je on poslao pred-
stavnike sa sveenicima
14
. Spominju se i razdoblja krize: veina (Slavena)
odstupi od svetog krtenja, da ne bi zadrali nikakav zalog prijateljstva i po-
kornosti prema Romejima
15
.
Koja je sredina u IX. stoljeu odigrala kljunu ulogu u pokrtavanju, vrlo
je teko odrediti, jer neki podaci govore o snanom franakom zauzimanju, a
drugi pak, kao import glagoljice, narodni jezik u liturgiji, odnosno glagoljatvo
u cjelini, svjedoe o neposrednom utjecaju uenika Konstantina i Metoda. Pri-
tom bi valjalo naglasiti da je mnogo loginije pretpostaviti da je itava stvar
u Hrvatsku stigla preko dalmatinske obale i tamonjih bizantskih posjeda, ne-
goli obilazno, preko Moravske i onda natrag do Hrvatske. Uostalom, svaki po-
kuaj pokrtavanja (ili bilo kakva drugog djelovanja) u Hrvatskoj, u zaleu
obale, morao se, zemljopisnom nunou, suoiti s postojanjem bizantskih gra-
dova na obali i filtrirati kroz njihovu prisutnost. Konano, moe se utvrditi
daje u globalu pokrtavanje u hrvatskom drutvu zavreno krajem IX. stoljea,
iako stanovnitvo na perifernim podrujima nije bilo pokrteno jo dugo vre-
mena. Meutim, ve je i taj uspjeh omoguio da pokrteno stanovnitvo unutar
granica Hrvatske openito prihvati hrvatsko ime.
Tako je krajem IX. i u X. stoljeu hrvatska drava integrirana na osjetno
vioj razini negoli stoljee prije, zahvaljujui ekonomskim, politikim, religij-
skim i kulturnim procesima, a sve je to i stvorilo karakteristini etnikum pod
nazivom Hrvati, u onom znaenju u kojem ga u X. stoljeu spominju i Kon-
stantin Porfirogenet i papinski dokumenti, pa i noviji izvori.
Meutim, ne valja prenaglaavati znaenje takva razvoja. Ustrojstvo drave
bilo je u to vrijeme odve slabano, utemeljeno na konkretnim ekonomskim
odnosima, da bi bio mogu neki brzi, revolucionarni napredak. Tako je etno-
geneza morala potrajati due, i na rubnim podrujima e se hrvatsko ime afir-
mirati tek u buduim razdobljima. ini se da su karizmatski voe (prvi vla-
dari, kao Trpimir, Branimir, Tomislav) u vrijeme opasnosti, ili zbog neke druge
potrebe, moda ak i u zabiljeenim sluajevima IX. i X. stoljea, ujedinili na-
rod. No, to je bilo vie povremeno i prigodno, negoli trajno. Trajalo bi dok
prijetnja ne bi minula, pa bi opet pojedine drutvene jedinke nastavile ivjeti
zasebnim ivotom. Valja uoiti da se, jednom prihvaeno, hrvatsko ime nije
11 DAI 31/31-34; Viz. izv., II, 41.
12 DAI 32/25-29; Viz. izv., , 49.
13 DAI 30/87-90; Viz. izv., II, 32-33.
14 DAI 29/70-75; Viz. izu, II, 16.
15 Vidi: Viz. izv., II, 79.
Ivo Goldstein: ULOGA BIZANTA U PROCESU ETNOGENEZE
109
zaboravljalo ili odbacivalo. Mogue je daj e u takvim procesima njegovo irenje
bilo poneto usporeno.
Godine 852. Trpimir je spomenut kao vladar Hrvata u ispravi koja se tie
neposredne blizine Splita
16
, a Branimir 888*. godine kao vladar Hrvata u blizini
Benkovca
17
. Dakle, bio je to teritorij zalea dalmatinskih gradova u duini od
skoro 200 kilometara. U X. stoljeu stanje je jo jasnije spominje se i biskup
Hrvata i kralj Hrvata
18
. Kao i svaka srednjovjekovna drava, tako je i Hrvat-
ska postala drava teokratske vladavine nad vlastitim ve formiranim etnosom.
U tom procesu integracije, prihvaanja hrvatskog imena, bitan i snaan potisak
dao je Bizant, odnosno, bizantski gradovi na dalmatinskoj obali.
16 F. Raki, Documenta, 3.
17 Vidi, Lj. Karaman, Iz kolijevke hrvatske prolosti, Zagreb 1930, 66; N. Klai, Povijest Hrvata,
257-8.
18 Vidi, M. Barada, Episcopus chroatensis, Croatia sacra. I, 1930, 170 i d.; Za kralja, F. Raki,
Documenta, 187.
Vladimir Koak
IRANSKA TEORIJA O PODRIJETLU HRVATA
/ako je hrvatski narod od svoga stupanja na povijesnu scenu poznat kao jedan
od slavenskih naroda, te su za najstarije dokumente, natpise i kronike imena
Hrvat i Slaven sinonimi, ipak se od poetka XX. stoljea sve vie istie nesla-
vensko podrijetlo Hrvata, odnosno njihove narodne jezgre. Prema tim mnogo-
brojnim teorijama Hrvati, zapravo Protohrvati, bili bi gotskog, alarodijskog,
bugarskog, avarskog, ilirskog ili iranskog podrijetla. Meu svim tim hipotezama
i teorijama ova posljednja, tj. o iranskom podrijetlu Hrvata, privukla je najvei
broj pristaa, pa je i na prilog na ovom znanstvenom skupu o etnogenezi
Hrvata posveen njezinu razvoju, argumentima i povijesnoj koncepciji.
Iranska teorija o podrijetlu Hrvata ula je u povijesnu znanost preko tri
razliita, u poetku meusobno nezavisna puta, i to povijesnofilolokog, zatim
preko povijesti umjetnosti i konano povijesti religije.
Glavni poticaj tezi o iranskom podrijetlu Hrvata dalo je otkrie dviju nad-
grobnih ploa iz H. i . stoljea, pronaenih u nekadanjem grau Tanaisu
(danas Azov nasuprot Rostovu) na utoku ona u Azovsko more, na kojima je
zapisano ime: Horoathos, odnosno Horovathos. Grke natpise s tih ploa ob-
javio je B. Latyschev u Petrogradu 1890. Odmah je upalo u oi da se spomenuta
imena, ako se odbaci grki nastavak -os, mogu dovesti u vezu s hrvatskim
narodnim imenom starijeg izgovora: Horvat. Stoga je A. Pogodin 1901. godine
pretpostavio da su Slaveni ve oko 200. godine poslije Krista doprli do Crnoga
mora. Meutim, filolozi su ubrzo utvrdili da ta imena nisu slavenska nego
iranska. Prvi koji je iznio miljenje da je hrvatsko ime iranskoga podrijetla
bio je eki povjesniar Konstantin Jireek u svojoj njemaki pisanoj Povijesti
Srba, objavljenoj u Beu 1911. Tek desetak godina potom ruski slavist Al. I.
Sobolevski u svojim rusko-skitskim studijama (1921) dao je prvu sustavnu
teoriju o iranskom podrijetlu Hrvata, koja u svojim osnovnim crtama nije ni
do danas bitno izmijenjena, iako ju je on tek usput nabacio objanjavajui
ostatke skitskih naziva na slavenskom jezinom podruju.
Neovisno od Sobolevskog 1925. godine slovenski je slavist F. Ramov, po-
zivajui se na iransko tumaenje imena Horoathos berlinskog slaviste Vasmera,
zakljuio da su Hrvati bili jedno od sarmatskih plemena, koje se tijekom velike
seobe naroda pomicalo uz vanjski rub Karpata prema Visli i Labi. Potvrdu za
tu tezu Ramov nalazi i u prezimenu seljaka-kneza, koji je ustoliavao korukog
Vladimir Kaak: IRANSKA TEORIJA O PODRIJETLU 111
vojvodu, a koji se 1414. godine zvao Jurij Schater, kao to su se neki drugi
zvali Edlinger ili Herzog. Prezime ater ili ater Ramov dovodi u vezu s
iranskim hatra velika, vladar.
Deset godina potom drugi slovenski znanstvenik dao je ve detaljnu i mogli
bismo rei zaokruenu sliku o iranskoj komponenti hrvatske etnogeneze. Bio
je to Ljudmil Hauptmann u magistralnoj studiji Kroaten, Goten und Sarmaten,
objavljenoj u asopisu Germanoslavica u Brnu 1935, a zatim dvije godine po-
slije u raspravi Dolazak Hrvata i Srba. Pozivajui se takoer na Vasmerovo
iransko tumaenje hrvatskog imena, Hauptmann smatra da su iranski Huur-
vathi nakon provale Huna 375. godine, koja je pokrenula veliku seobu naroda,
napustili svoja sarmatska i iranska sjedita u porjeju Kubana izmeu Crnog
mora i Kavkaza, te da su zajedno .sa erkeskim Srbima, esima, Andima i
Kasakima upali meu Slavene i Duljebe na irokom prostranstvu oko Sjevernih
Karpata, gdje su se postupno poslavenili. Hrvati su na gornjoj Visli stvorili
Bijelu Hrvatsku, koja je u V. i VI. stoljeu pripadala velikom zakarpatskom
antsko-duljebskom savezu. Avarska najezda razbila je oko 560. godine taj savez
i rasula njegova plemena na razne strane. Premda se savez ubrzo obnovio,
odlazak glavnine Hrvata i Srba na jug oko 630. godine toliko je oslabio antsku
jezgru da je zauvijek nestalo skupnog imena.
S Hauptmannom filoloko-povijesna grana iranske teorije doivljava vrhu-
nac, ali i kraj kao posebna disciplina. Zato emo se sada osvrnuti na umjet-
niko-povijesnu komponentu te teorije.
Gotovo u isto vrijeme kada je Jireek na temelju tanaiskih imena prvi
iznio tezu da bi Hrvati mogli biti iranskog podrijetla, hrvatski je povjesniar
Luka Jeli u splitskom Bulletino d'archeologia e stona dalmata (1912) objavio
rezultate svojeg prouavanja crkve Sv. Kria u Ninu. Jeli je u tom staro-
hrvatskom spomeniku sakralne umjetnosti naiao na stare perzijske graevne
elemente i ornamentalnu dekoraciju. On je to pokuao protumaiti utjecajem
Alana, koji bi zajedno s Gotima doli u Dalmaciju te nakon propasti Istono-
gotskog kraljevstva tu i ostali, a zatim prenijeli svoja shvaanja i sklonosti
naknadno pristiglim Hrvatima. Tu je misao prihvatio i potkrijepio novim po-
gledima i primjerima Josef Strzygowski, profesor povijesti umjetnosti na be-
kom sveuilitu u djelu pod naslovom O razvitku starohrvatske umjetnosti,
objavljenom u Zagrebu 1927. On je doao u Dalmaciju potaknut djelima kipara
Ivana Metrovia, u kojima je prepoznao srodnost sa starom umjetnou Sred-
njeg istoka, koju je dobro poznavao, jer ju je prouavao u Armeniji, Perziji i
ostalim zemljama Prednje Azije. Hrvatska predromanika arhitektura i bogati
fundus Kninskoga muzeja uvjerili su ga u srodnost stare iranske i hrvatske
umjetnosti. Stoga je i napisao:... staru hrvatsku umjetnost ve potpuno gotovu
nalazimo u graevinama Sasanida, te zakljuio: ... na istonoj obali Jadrana
mora da su se naselila iranska plemena, koja su se kasnije izgubila meu Sla-
venima, odnosno Hrvatima. Dakle ni Jeli, ni Strzygowski nisu pomiljali da
bi i sami Hrvati mogli biti iranskoga podrijetla kao to su u to vrijeme
neki filolozi i historiari ve otvoreno iznosili nego su jedino njihovu um-
jetnost smatrah' srodnom iranskoj. Tu srodnost uoio je i talijanski povjesniar
112
ETNOGENEZA HRVATA
umjenosti U. Monneret de Villard, koji je u svome radu o crkvama Mezopo-
tamije, izalom 1940. u Rimu, upozorio na zaudnu slinost kransko-sasa-
nidskih spomenika sa starohrvatskom arhitekturom u Dalmaciji.
Treu granu meuratne iranske teorije tvore radovi o vjeri ne samo starih
Hrvata, nego i Slavena uope. Do najvaznyih spoznaja u tom pogledu doao
je eki znanstvenik Jan Peisker, ija je rasprava Koje su vjere bili stari Slaveni
prije krtenja izile u asopisu Starohrvatska prosvjeta 1928. On zastupa tezu
iranskog podrijetla staroslavenske vjere, te da je zoroastrovski dualizam njezina
glavna karakteristika, otkrivajui tragove poganskog kulta dobrog i zlog boan-
stva u teofornim topografskim imenima. Peiskera je podrao M. Sufflay (Obzor,
11. IX 1928) primjerima s podruja stare Crvene Hrvatske, istaknuvi ujedno
da je patarenstvo u Bosni nalo plodno tlo, vjerojatno zbog jaih ostataka pra-
starih dualistikih vjerovanja i obiaja. Polazei od topografske grae iz naih
krajeva Peiskerovo uenje brani takoer I. Pilar u raspravi O dualizmu u vjeri
starih Slovjena i o njegovu podrijetlu i znaenju, iziloj 1931. u Zborniku za
narodni ivot i obiaje.
Tako su se ve tridesetih godina ovog stoljea bili stekli svi uvjeti da se
spomenute tri struje sliju u zajedniki tok jedinstvene teorije o iranskom po-
drijetlu Hrvata. Tu zadau preuzeo je na sebe hrvatski povjesniar Stjepan
Saka. On je poevi od 1937. u zagrebakom asopisu ivot, a odmah nakon
rata u nekim inozemnim asopisima, objavio niz rasprava i studija u kojima
je nastojao iznijeti to vie argumenata za tu tezu. Meutim, on je u tome,
ini mi se, otiao predaleko. U Sakaa se, naime, vie ne radi samo o tome
da bi Hrvati bili iranskoga, tj. alanskog, antskog, odnosno sarmatskog podrijetla
kao to su neki historiari dotada pretpostavljali da potjeu, dakle, iz
vanjskoga Irana, nego je stao dokazivati kako potjeu iz unutarnjeg Irana, ti.
iz stare ahemenidske Perzije. On je vjerovao daje hrvatsko ime naao na starim
natpisima u kamenu cara Darija i da je staroperzijska pokrajina Harahvati,
grki Arachosia, na granici dananjeg Irana i Afganistana, bila pradomovina
Hrvata, koji da su pred invazijom aka iz Pendaba neto prije poetka nae
ere izbjegli u krajeve oko Azovskog mora. No, osim slinosti imena Saka za
tu dalekosenu hipotezu nije dao uvjerljive argumente. Ipak, njegova je zasluga
da je rezultate dotadanjih istraivanja objedinio u koliko toliko koherentan
sustav.
Ovdje treba sa aljenjem istaknuti daje iranistika, koja se posljednjih deset-
ljea u svijetu silno razvila, u hrvatskoj znanosti upravo nevjerojatno zanema-
rena. Putem na koji je ukazao Zdenko Vinski u kratkoj, ali vrlo sadrajnoj
studiji s opsenom literaturom Uz problematiku starog Irana i Kavkaza s os-
vrtom, na podrijetlo Anta i Bijelih Hrvata, objavljenoj u vlastitoj nakladi u
Zagrebu 1940, nije vie nitko, pa ni on sam dalje krenuo.
Nakon drugog svjetskog rata u nas je teorija o iranskom podrijetlu Hrvata
bila zabaena ili barem preuena. No, zanimljivo je da se izmeu rijetkih,
koji su je ipak priznavali, nalazio Josip Smodlaka, jedan od graditelja prve i
druge Jugoslavije. On je u splitskom Knjievnom Jadranu 1952. dopustio mo-
gunost da su Hrvati bili jedno iransko pleme, koje je pokorivi neke Slavene
Vladimir Kolak: IRANSKA TEORIJA O PODRIJETLU 113
njima nametnulo svoje ime. Tu mogunost je kasnije dopustio i na vodei
poslijeratni historiar Jaroslav idak. Od stranih znanstvenika osobito je ame-
riki povjesniar ekog podrijetla Francis Dvornik snano i uvjerljivo zastupao
miljenje kako su prvobitni Hrvati bili Iranci, poglavito u svoje vye knjige:
The making of Central and Eastern Europe, London 1949, i The Slavs, their
early history and civilisation, Boston 1959. Isto miljenje zastupa i poznati
lingvist Roman Jakobs, inae poasni doktor zagrebakog sveuilita, kao i dru-
gi znanstvenici svjetskog glasa, od kojih neka budu spomenuti samo poljski
arheolog Sulimirski, ameriki povjesniar ruskoga podrijetla Vernadsky, te sov-
jetski povjesniar Deravin. I ameriki turkolog ukrajinskoga podrijetla Ome-
Ijan Pritsak nedavno (1985) je iznio u studiji o Avarima i Slavenima miljenje
kako su Hrvati, kao karizmatski klan alansko-iranske pripadnosti imali u A-
varskom paxu graniarsko-trgovaku ulogu, te da su nakon njegove propasti
sami formirali dravu.
Poto smo izloili razvoj teorije, prelazimo sada na kratki prikaz argume-
nata koje ona nudi u svoju obranu.
O lingvistikom dokazu za iranski karakter hrvatskog narodnog imena ve
je bilo govora. Valja jo samo dodati daje istaknuti slovenski povjesniar Bogo
Grafenauer sabrao u Enciklopediji Jugoslavije sva relevantna miljenja o toj
temi i da iz njegove studije oito proizlazi da su prijedlozi za iransko znaenje
ne samo najbrojniji, nego da upravo meu njima treba traiti rjeenje tog pita-
nja. _
to se tie prigovora da se hrvatsko narodno ime u najstarijim pisanim
izvorima javlja kao: Hrvate, Chroati, Cruati, ^, moe se odgovoriti kako
je u jo starijim jezinim slojevima korijen ipak bio /zor, kao i na Tanaiskim
ploama. Za to postoje tri argumenta. 1) U istonoeuropskim jezicima; madar-
skom, ruskom i, to je osobito vano, poljskom i ekom narodno ime glasi
Horvat. 2) Prezime, koje proizlazi iz etnonima, glasi takoer Horvat s nagla-
skom na posljednjem slogu, koji se oituje jo i danas u kosim padeima. 3)
Porfirogenet u svom etimolokom objanjenju imena navodi da: Ime
Hrvati na jeziku Slavena znai one koji imaju mnogo zemlje /
. To znai da je prije X. stoljea, kada je ve ispao glas o,
odnosno izvrena metateza, etnonim umjesto glasio ,, to je
Porfirogenet morao nai u carskom arhivu kao zabiljeku iz starijeg doba.
Ve smo spomenuli i argumente iz povijesti umjetnosti, iz povijesti religije,
tj. staroslavenske, odnosno hrvatske mitologije, dok emo ovdje najprije upo-
zoriti na jo neke lingvistike podatke. Poznato je da Konstantin Porfirogenet
u djelu De administrando imperio na pet mjesta govori o Bijeloj Hrvatskoj u
porjeju gornje Visle, koja da je trideset dana udaljena od Tamnog mora,
dok se u etiri poglavlja Ljetopisa Popa Dukljanina izvjetava o Bijeloj i Crvenoj
Hrvatskoj. Kao to je utvrdio Ferdinand de Saussure, radi se o kineskom i
staroperzijskom oznaavanju strana svijeta razliitim bojama. Na temelju te
injenice, koju su razradili i drugi lingvisti, Saka je Porfirogenetove i Duk-
Ijaninove oznake protumaio kao perzijske geografske termine, koje su iranski
Hrvati sa sobom donijeli u Zakarpae, a zatim, iako ve poslavenjeni, i u novu
114
ETNOGENEZA HRVATA
domovinu na jugu. Niko upani je izrazio miljenje da su tim istonjakim
terminima hrvatske zemlje nazvali Avari, no nije naveo razlog zato ih tako
ne bi zvali i sami Hrvati, koji bi tako ne samo u svojem narodnom imenu,
nego i u nazivu svojih zemalja sauvali trag svojega podrijetla.
To podrijetlo se prema iranskoj teoriji odrazilo i u dravnom ureenju
starih Hrvata. Mnogi istoni narodi poznaju ustanovu vladareva zamjenika,
koji se u Turaka zvao vezir. Takav doglavnik u Hrvata bio bi ban. Ve su
afarik, a zatim Raki i Jeli upozorili da je to perzijska rije, dok je Saka
pokazao da ona u rjenicima perzijskog jezika dolazi s istim naglaskom i znae-
njem kao u hrvatskom jeziku. Na slian nain protumaena je i rije upan.
Prema tome te rijei, kao i funkcije koje su oznaivale, ne bi bile avarskoga
postanka, kao to jo uvijek mnogi dre, nego iranskoga.
I mnoge druge rijei u hrvatskom jeziku, ini se, kriju iranski korijen.
Takva je nedvojbeno rije vazam, kajkavski vuzem, kojom se oznaava blagdan
uskrsa, zatim esma, potvrena jo u predtursko doba u rjeici i gradu azmi,
te neka hrvatska prezimena kao Gotal, Kuan, Kadoi. Petar Skok je u svom
etimolokom rjeniku naveo i niz drugih rijei perzijske provencijencije, koje
bi mogle sluiti kao potvrda teorije, naravno ukoliko nisu u na jezik ule
posredstvom Turaka.
Iranskim utjecajima na slavenski, osobito hrvatski folklor bavi se etnologija,
istaknuti predstavnik koje je bik Marijana Gui. Ona je otkrivala u naoj
narodnoj nonji, pjesmi i obiajima inventar, koji je svoj procvat doivio u
onoj kulturnoj ekumeni na prostoru izmeu Crnog mora i Iranske visoravni,
gdje su se na poetku nae ere odvijali dinamini pokreti velike seobe naroda.
A u to je vrijeme ovim prostorima zraio moni utjecaj iranske dinastije Sa-
sanida. kao to je zapisala u svome radu Obiaj Ijelja kao historijski spo-
menik. Vrlo su zanimljive i njezine dvije rasprave o drvenoj ai iz Bitelia,
za koju au u liku posude-ptice kae: kavkaska postsasanidska bronca likovno
i sadrajno predstavlja pralik obredne posudice s magijskim simbolom ptice,
kako se to staloilo u kalotastoj varijanti hrvatske puke prenosne posudice.
Iransko-hrvatskim vezama bavio se i Branimir Gui. Te veze su se prema
njemu odrazile i u ustolienju korukoga vojvode na Gosposvetskom polju,
gdje nas kamena stolica snano podsjea na sline vojvodske stolice u Herce-
govini i Crnoj Gori, a poznate su sline stolice i u Zakavkazju. On takoer
istie da i sam obred ustolienja ima korijen u zakavkaskoj pradomovini kao
daleki odsjev prastarih iranskih rodovskih obiaja. Vjerojatno e s tim kamenim
prijestoljima biti u nekom odnosu i narodni obiaj kralja, zabiljeen ve u .
stoljeu u Trogiru i vrlo popularan, osobito na nekim jadranskim otocima.
U arheologiji naim su se problemom zanimali nezaobilazni radovi Zdenka
Vinskog i Ksenije Vinski-Gasparini. I Vinski zastupa utjecaj pontskih ti. ant-
sko-iranskih tradicija na na prostor u vrijeme doseobe Hrvata, kao to po-
kazuje primjer naunice iz aavice, koje su nosila antsko-slavenska plemena,
a moda i sami Hrvati. Vinski takoer dvoji da bi poznati kalupi za tijetenje
iz Biskupije bili kutrigurski, nego da se prije radi o staroj antskoj tradiciji koja
je doprla do Dalmacije posredstvom Hrvata. U tom kontekstu iznimno su vri-
Vladimir Koak: IRANSKA TEORIJA O PODRIJETLU 115
jedni nalazi jelenjih paroaka iz starohrvatskih grobova, naenih u Burnumu
kod Kistanja. Na dva primjerka su ugravirani crtei dviju sueljenih rogatih
ivotinja izmeu kojih je prikazano stablo ivota. To je tipian iranski obredni
motiv i ti predmeti e ubudue vjerojatno biti jedan od najsnanijih argumenata
za teoriju koju prikazujemo.
Preostaje nam jo da se osvrnemo na povijesni razvoj prema glavnim au-
torima. Budui da veina njih smatra prvobitne Hrvate Autima, to se i hrvatska
povijest do poetka VH. stoljea objanjava u okviru povijesti Anta. Poljski
arheolog Sulimirski odreuje Ante kao ogranak sarmatskih Alana koji su za-
vladali dijelom slavenskih plemena. Iako Hauptmann dri Ante za erkeze,
on smatra da su se unutar njihova plemenskog ih' dravnog saveza nalazili i
iranski Hrvati, tj. da su bili zajedno s njima nosioci dravne vlasti nad sla-
venskim plemenima, kojima su dali ime, a od njih primili jezik i obiaje. ini
se da je vjerojatnije da su Anti bili Alani, dakle Iranci, a Hrvati samo jedan
njihov ogranak. Toj tezi vrlo je blisko gledite M. Barade, prema kojem su
Hrvati antsko-slavenski skup plemena. U tome mu se pridruio Z. Vinski, koji
je ve prije izrazio miljenje da bi Anti mogli biti Alani i prema tome sar-
matskog podrijetla, ili tonije slavenski narod sa sarmatskim vladajuim slo-
jem. Inae je Baraa oigledno zastranio dovodei Hrvate kao tobonje savez-
nike Avara u okvir njihove vlasti. To mu je opravdano prigovorio B. Grafena-
uer, ali je i on upao u drugu krajnost osporavajui Hauptmannovu i Dvorni-
kovu argumentaciju za antsko-hrvatske veze ne uspjevi joj suprotstaviti ni-
kakve protuargumente.
Kao to biljei Jordanes, oko godine 350. ostrogotski kralj Ermanarich pod-
vrgnuo je pod svoju vlast sve Slavene i Ante, a takoer i Litavce uz Baltiko
more. Tako je dolo do gotsko-iransko-slavenske hijerarhije i simbioze koja
e se osjetiti i poslije. Kada su 375. Huni provalili preko Dona, Goti su se
stali kretati na zapad, ali su se jamano i iranski Anti razmjestili. Tada, ako
ne i prije, alansko-antski Hrvati doli su u Zakarpae u porjeje rijeke Visle,
gdje je ve od poetka . stoljea arheoloki posvjedoena nazonost Anta.
Meutim, Anti i Slaveni gotsku su vrhovnu vlast zamijenili hunskom koja se
odrala sve do smrti Atile 453. godine. U to doba zemlja je Anta dopirala sve
do Odre, tako da su Gornju lesku susjedni Germani nazivali Anthab, odnosno
Anthaib kao to svjedoi langobardski historik Pavao akon. Nakon rasapa
hunske drave Anti su samostalno vladali nad slavenskim plemenima s kojima
su se sve vie stapali. Sredinom VI. stoljea taj je iranski element bio ve
vjerojatno prilino poslavlenjen, ali je pod svojim imenom jo uspijevao drati
sve Slavene istono od Odre i Karpata, te izmeu Dnjestra, Crnog mora i.
porjeja gornjeg Dnjepra. Zapadno od Dnjestra sve do donjeg Dunava ivjeli
su Slaveni pod svojim pravim imenom.
Situacija se stubokom izmijenila kada su iz istone Azije pod vodstvom
kagana Bajana provalili Avari i nakon godine 560. zaposjeli Vlaku nizinu iz-
meu donjeg Dunava i erdeljskih Karpata. Na tom putu Avari su oplijenili i
opustoili antsku zemlju. I Hrvati u Bijeloj Hrvatskoj kao dio antskog plemen-
skog saveza osjetili su se ugroeni od Avara, koji su izmeu 562. i 566. dvaput
nadirali na sjever uz vanjski rub Karpata sve do Polabja, gdje su ih Franci
suzbili. Ipak, Bijeli su Hrvati odoljeli avarskim napadima. Seoba Hrvata iz
Zakarpaa poinje tek potkraj tridesetih godina VII. stoljea, i to kao protu-
avarska ofenziva u sporazumu s bizantskim carem Heraklijem. Iz toga vremena
potjee vjerojatno i hrvatska dijaspora, koja je ostavila tragove u toponimima
na Saali, Slovakoj, Korukoj, Makedoniji i Grkoj. No, i nakon te velike seobe
ostao je jo jedan dio Hrvata u staroj domovini oko sjevernih Karpata (Beskida)
u dananjoj junoj Poljskoj i sjevernoistonoj ekoj.
U meuvremenu na donjem Dunavu trajale su borbe izmeu Avara i Bi-
zanta. Tako je i godine 602. bizantski strateg Petar, brat cara Mauricija, spre-
mao pohod preko Dunava. Meutim, kagan, doznavi za pohod Romeja, poa-
lje Apsiha s vojskom da uniti narod Anta, tadanjeg romejskog saveznika.
Taje reenica Simokate posljednja vijest o Antima. Ba injenica da ime jednog
velikog naroda nestaje tako naglo, dokaz je da su nosioci toga imena bili lanovi,
tankog, gospodujueg sloja. Nakon poraza u ratu s Avarima ostatke su Anta
na zapadu apsorbirali Bugari, dok su se istoni Anti sjeverno od Azovskog
mora pretopili u kavkaske Alane, svoje najblie srodnike. Ali jedan dio poslave-
njenih alansko-sarmatskih Anta uspio je sauvati ne samo svoje staro hrvatsko
ime, nego i druga obiljeja narodnog identiteta.
BILJEKA
Pored literature koja je spomenuta u tekstu navodim jo: Jerzy Bechcicki, Wokot problematyki
etnogenezy Bilej Chorwacji, Pamiftnik Slowiarist, XXXVI-XXXVII - 1986/1987, 247-257;
gdje se citira i bibliografija o iranskom podrijetlu Hrvata.
Miljenko Jurkovi
FRANAKI UTJECAJ NA KONSTITUIRANJE
CRKVENE UMJETNOSTI U HRVATSKOJ
Konstituiranje crkvene umjetnosti u hrvatskoj dravi K. stoljea usko je uz-
rono-posljedino povezano s procesom pokrtavanja Hrvata, problemskim pi-
tanjem na koje historiografija jo nije dala konani odgovor. Ponudila je, na
temelju skromne izvorne grae dvije teorije, dalmatinsku i franaku, od
kojih e druga, temeljei se ponajvie na zabiljeenu tovanju franako-akvi-
lejskih svetaca, imenima sveenika koji djelovae na Jadranu, sluaju biskupa
Teodozija itd, biti mahom prihvaena kao vjerojatnija.
1
Arheologija i povijest umjetnosti, u nedostatku vrih povijesnih dokaza,
takoer nastojahu dati odgovor na pitanje pokrtavanja Hrvata, posebno o vre-
menu i putovima. Pokuaji su, meutim, ostajali bezuspjeni s vie razloga.
Kako zbog izbora spomenika koji i sami nisu bili vrsto datirani, poput sar-
kofaga tzv. Ivana Ravenjanina, Vieslavove krstionice, Godeajeva natpisa i sli-
nih, kojima se htjelo vremenski fiksirati jedan dugotrajan proces, tako i zbog
koritenja ogranienih metoda formalne analize, nuno se nije mogao dobiti
pouzdan odgovor na postavljeno pitanje.
2
Ono je zapravo naopako rjeavano,
tako to se te spomenike nastojalo proglasiti, bez dokaza, relevantnima ba za
rjeenje pitanja pokrtavanja.
ini mi se, meutim, da fundus spomenika na istonoj obali Jadrana pra-
vilnom interpretacijom moe odgovoriti na neka za etnogenezu Hrvata bitna
pitanja, ponajprije na ono iz kojih sredita dolazi do pokrtavanja, a posredno
i barem okvirno i o vremenu kada se proces deava.
Pitanje koje se, dakle, mora postaviti jest koji spomenici uope mogu biti
relevantni i na koji ih nain valja interpretirati. Pritom ti spomenici moraju
ispunjavati osnovni zahtjev da su pouzdano datirani u DL stoljee vrijeme
konstituiranja crkvene umjetnosti u Hrvata te da se komparativnim analizama
mogu ustanoviti slinosti ili razlike spram spomenika istoga vremena na tlu
susjednih politikih tvorevina.
Upravo je posljednjih desetljea naporom brojnih istraivaa uinjeno mno-
go u pouzdanijem definiranju niza spomenika IX. stoljea, iako kronologija
1 O tome vidi: N. Klai, Povijest Hrvata u ranom srednjem vijeku, Zagreb 1976, 203. i dalje.
2 O tome pobliie u: . Rapani, Predromanieko doba u Dalmaciji, Split 1987, 16, 23.
118
ETNOGENEZA HRVATA
istonojadransko predromanike ostavlja jo mnogo nedoumica i otvorenih pita-
nja.
U tom pogledu znaajan je korak uinio I. Petricioli, izdvojivi itavu sku-
pinu crkava, onih s oblim kontraforima (Sv. Spas na vrelu Cetine, Sv. Cecili-
ja-Stupovi u Biskupiji, katedrala u Biogradu na moru, crkva na Lopukoj gla-
vici u Biskupiji), te ih datiravi u drugu polovicu DL stoljea.
3
Analizama skul-
pture N. Jaki je pokazao daje crkva Sv. Marije na Crkvini u Biskupiji tijekom
DL stoljea izmijenila nekoliko oltarnih pregrada.
4
Tako je fundus spomenika
do konca IX. stoljea na istonom Jadranu prilino obogaen, i vjerojatno e
se jo proirivati. Uz adaptacije ranokranskih crkava ili poganskih kasnoan-
tikih objekata poznatih po vladarskim natpisima, primjerice Riinice ili Mu,
te izvorima zabiljeenih crkava Sv. Marte u Bijaima, Sv. Martina, Sv. Jurja
na Putalju, za naa istraivanja relevantne postaju upravo nabrojane crkve s
oblim kontraforima, pouzdano izgraene u DL stoljeu.
Tih nekoliko crkava izgraenih u DL stoljeu ima niz zajednikih eleme-
nata, a formalno-stilske analize pokazale su da su pojedinani oblici, tehnika
zidanja i dekoracija, rezultati kontinuiteta umjetnikog izraza iz prethodnog
vremena.
5
One, meutim, sadre i dva elementa koja nisu proizala iz tradicije,
a niti ih suvremena arhitektura u bizantskoj Dalmaciji poznaje, a koji se mogu
objasniti iskljuivo njihovom funkcijom atrofirani westwerk i troapsidalno
svetite.
6
Bez potankog analiziranja crkava koje su drugi strunjaci ve obradili
upozoravam upravo na to da arhitektura bizantske Dalmacije IX. stoljea na-
vedene oblike ne poznaje.
ini mi se potrebnim zadrati upravo na toj injenici, jer nas ona moe
pribliiti rjeenju problema pokrtavanja Hrvata.
Naime, i prije je ve zapaeno da se neki arhitektonski oblici pojavljuju
samo na vrsto omeenim podrujima istonoga Jadrana,
7
no nikad ne bijahu
eksplicite dovoeni u vezu s politikim granicama. Tipologije predromanike
arhitekture na istonom Jadranu, ponajprije najcjelovitija T. Marasovia,
8
ra-
ene iskljuivo prema morfolokom kriteriju, naime, sugeriraju u rasprostra-
njenosti tipova jedinstveni umjetniki prostor cjelokupne istonojadranske oba-
3 I. Petricioli, Oko datiranja umjetnikih spomenika ranog srednjeg vijeka, Gunjain zbornik,
Zagreb 1980, 113; Isti, Prilog diskusiji o starohrvatskim crkvama s oblim kontraforima, izd.
Hrvatskog arheolokog drutva, sv. 8, Split 1984, 221.
4 N. Jaki, Zaboli oltame pregrade iz Crkvine u Biskupiji kod Knina, Fiskoviev zbornik, I,
Split 1980, 107.
5 Vidi: Z. Gunjaca, O pojavi elemenata kasnoantike graditeljske tradicije na nekim ranosred-
njovjekovnim sakralnim objektima, izd. HAD-a. sv. 8, Split 1984, 258; I. Petricioli, n.dj.; M.
Jurkovid, Crkve s westwerkom na istonom Jadranu, Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji,
26, Split 1986/87, 61.
6 M. Jurkovid, n.dj.
7 Vidi: T. Marasovid, Carolingian influence in the early medieval architecture in Dalmatia,
Actes du XDf Congres International d'histoire de l'art, Pariz 1958, 117; V. Gvozdanovi,
Znaaj starohrvatske arhitekture za opu povijest evropske predromanike, u: Prilozi istraiva-
nju starohrvatske arhitekture, Split 1978, 139.
8 T. Marasovid, Prilog morfolokoj klasifikaciji ranosrednjovjekovne arhitekture u Dalmaciji,
u: Prilozi istraivanju starohrvatske arhitekture, Split 1978, 5.
MiljetAo lurkavi: FRANAKI UTJECAJ 119
le. Uoene razlike u gustoi pojedinih tipova na odreenim podrujima obja-
njavane su regionalizmom.
9
Uvedemo li u tipoloku sliku istonojadranske pre-
dromanike i kronoloku komponentu i zadrimo li se samo na arhitekturi IX.
stoljea, uoit emo ipak bitne razlike. Razliiti tipovi nisu definiram na re-
gionalnoj osnovi, ve odreeni politikim granicama. Tako u hrvatskoj dravi
niz crkava na zapadnoj strani ima westwerk, a na istonoj zavrava troapsi-
dalnim svetitem, dok u bizantskoj Dalmaciji nema tragova tim oblicima. Ku-
pola, esto koritena u bizantskoj Dalmaciji, ne upotrebljava se u Hrvatskoj.
Valja ipak jo jednom naglasiti da ne raspolaemo jo uvijek vrstom krono-
logijom istonojadranske predromanike, osobito glede gotovo nepoznate arhi-
tekture DL stoljea u bizantskoj Dalmaciji, no i oni rijetki pouzdano datirani
primjeri omoguuju raspravu na opim osnovama.
Nuno se postavlja pitanje razloga uoenoj razliitosti u arhitekturi dviju
politiih cjelina DL stoljea na Jadranu. Odgovor na pitanje moe se dati jedino
analizom funkcija koje razliiti arhitektonski oblici nose.
Specifini su elementi arhitekture u Hrvatskoj dravi K. stoljea westwerk
i troapsidalno svetite. Viekratno je ve isticano da je westwerk jedan od ti-
pinih proizvoda karolinkog svijeta u obuku i ponajprije u funkciji.
10
Posve
je jasno da je on na istoni Jadran morao doi karolinkim utjecajem.
Tri apside kao mjesta za postavljanje tri oltara, a u Hrvatskoj su skromni
ostaci pokazali takvu funkciju apsida barem na nekim primjerima,
11
sastavni
su element liturgije koritene na Zapadu od VHI. stoljea nadalje.
12
Za nas u
ovom sluaju zasada nije uope bitno radi li se o rimskom ritusu koritenu u
Italiji i franakom carstvu, ili ambrozijanskom ritusu u upotrebi u milanskoj
i akvilejskoj patrijariji.
13
Vano je uoiti na najnioj razini da se koristi na
Zapadu, i da niz crkava, pogotovo u Hrvatskoj najbliim regijama (sjev. Italija,
Istra, juna vicarska), pokazuju isto formalno rjeenje svetita.
14
S druge stra-
ne, vano je uoiti da su na istoku takva rjeenja u DL stoljeu apsolutno
nemogua. Istona se liturgija, naime, koristi onim istim ranokranskim na-
elom jednog oltara za euharistijski obred.
15
Ako se i pojavljuju tri apsidama
prostora, a Istok je ak i njihova kolijevka u smislu forme, one imaju posve
drugu funkciju protezisa i diakonikona,
16
kako je to sluaj primjerice, u
novootkrivenoj dubrovakoj katedrali.
17
I na Istoku boni apsidalni prostori
9 T. Marasovi, Regionalizam u ranosrednjovjekovnoj arhitekturi Dalmacije, Starohrvatska pro-
svjeta, 14. 1984, 135.
10 T. Marasovid, n.dj., bilj. 7; I. Petricioli, Prilog diskusiji, 221; M. Jurkovi, n.dj. bilj. 5.
11 Vidi: S. Gunjaca, Starohrvatska crkva i groblje na Lopukoj glavici, Starohrvatska prosvjeta,
3, 1954, 12.
12 C. Heitz, L'architecture religieuse carolingienne, les formes et leurs fonctions, Pariz 1980.
13 O problemima liturgije vidi u: C. Vogel, Introduction aux sources de l'histoire du culte chrtien
du Moyen Age, Studi Meievali, I, Spoleto, b. g., 1966.
14 C. Heitz, n.dj., 24, i dajje; R. Canova dal Zio, Le chiese delle tre Venezie anteriori al mille,
Padova 1987.
15 Vidi: T. F. Mathews, The Early Churches of Constantinopole, Architecture and Liturgy, Uni-
versity Park, Pa., 1971.
16 J. Lassus, Sanctuaires chritiens de Syrie, Pariz 1947.
17 J. Stoi, Prikaz nalaza ispod katedrale i Buniceve poljane u Dubrovniku, izd. Hrvatskog
arheolokog drutva, sv. 12/1987, Zagreb, 1988, 15.
mogu imati oltare, ali u tom sluaju svaka od tri apside ima svoju niu za
protezis, koji je istonoj liturgiji neophodan. Te su apside onda u funkcyi pri-
vatnih kapela, a i oblikovanjem su odvojene od sredinjeg dijela svetita.
18
U
oba sluaja, kad su bone apside protezis i diakonikon ili privatne kapele, one
su i formalno odvojene, ime, ako niim drugim, zorno pokazuju svoju funkciju.
Jedino to se iz iznesenoga moe zakljuiti jest da bez obzira na vrhovnu
jurisdikciju nad crkvom, bizantska Dalmacija i hrvatska drava u K. stojeu
ne koriste istu liturgiju. Tako u bizantskoj Dalmacyi nema u K. stoljeu ni
jedne crkve kojoj bi tri apside imale oltarnu funkciju. Iznimka je jedino Sv.
Donat u Zadru. Istraivanja P. Vezica pokazala su da je crkva graena u dvije
faze,
19
pri emu je donji dio, sustavno provedena troapsidaliteta u vezi s prvot-
nim titularom Sv. Trojstvom, morao biti izgraen prije Aachenskog mira.
Bila gornja zona izgraena poslije, ili je ve tijekom rada dolo do promjena
nacrta, ostaje injenica da rasporedom prostora i njegovim funkcama - patu-
ljastim transeptom i protezisom i diakonikonom prema interpretaciji J. Stoia,
pokazuje ponovnu uspostavu bizantske vlasti i vraanje istonoj liturgiji.
20
Pogleda li se pak situacija u bizantskoj Dalmaciji ili junim sklavinijama,
te proue njezine specifinosti u arhitekturi, koje se nee pojaviti u Hrvatskoj
DC. stoljea, uz ve nabrojene elemente potrebno je istaknuti kupolu. Iako je
pri sadanjem stanju istraivanja teko precizno odrediti koje su crkve sagra-
ene ba u K. stoljeu, odreenje geneze junodalmatinskog tipa u lokalnoj
batini omoguava raspravu na opim osnovama.
21
Naime, budui da se na
itavu podruju jo od VI. stoljea neprekidno koristi ista liturgija kao u Bi-
zantu, tip se mogao neometano razvijati.
Usporedimo li, nakraju, analizama ustanovljenu tezu da se istonojadran-
ska arhitektura IX. st. oituje razliito u politikim cjelinama oprenog ckrve-
no-liturgijskog ustrojstva s poznatim povijesnim podacima i drugim arheolo-
kim nalazima, uoit emo da se injenice posve uklapaju u dobivenu sliku.
Poznati su, naime, nalazi karolinkog oruja na tlu hrvatske drave u K.
stoljeu, koji posve jasno govore o uzajamnim vezama carstva i Hrvatske.
22
Poznata imena sveenika zabiljeena na liturgijskom pokustvu crkava u Hr-
vatskoj odaju njihovo franako podrijetlo.
23
tovanje franako-akvilejskih sve-
taca ve preciznije moe odrediti i sredita iz kojih dolazi do pokrtavanja.
Gradnja crkve Sv. Donata u Zadru moe precizmje odrediti i vrijeme zaetaka
procesa pokrtavanja: sagraena je dok je Zadar pod franakom vlau, prije
Aachenskog mira. Valja li u dobivenu sliku uklopiti i tipove u najstarijoj ar-
i T. F. Mathews, 'Private Liturgy in Byzantine Architecture; Towards a Reappraisal, Cahiers
Archeologiques, 30, Pariz 1982, 125.
19 P. Vei, Crkva su. Trojstva (sv. Donata) u Zadru, Mala biblioteka Godinjaka zatite spo-
menika kulture Hrvatske, Zagreb 1985.
20 J. Stoi, Sakralna umjetnost u provinciji Dalmaciji izmeu 7. i 9. stoljea, referat proitan
na Simpoziju o crkvenoj umjetnosti kod Hrvata, Split 1985.
21 I. Fiskovid, Prilog prouavanju porijekla predromanike arhitekture na junom Jadranu, Sta-
rohrvatska prosvjeta, 15/1985, Split 1986, str. 133.
22 D. Jelovina, Maevi i ostruge karolinkog obiljeja u MHAS, Split, 1986.
23 Vidi u: . Rapani, Predromanitko doba u Dalmaciji, Split 1987.
Miljenko lurkovi: FRANAKI UTJECAJ
121
hitekturi Hrvatske K. stoljea (Sv. Marta, Bjjai i Crkvina u Biskupiji), koji
su karakteristini za podruje Istre (koja je pod franakom vlau) i sjeverne
Itauje? Va\ja li uklopiti i zaboravljenu legendu o Sv. Ursu, pa znaenje Gott-
schalkova boravka na Trpimorovu dvoru?
S druge pak strane, i Konstantin Porfirogenet je u pravu kada govori o
pokrtavanju iz teme Dalmacije za vryeme Bazihja I. Arhitektura teme i junih
sklavinya, u kojima se koristi istona liturgija to zorno pokazuje.
Iznesenom, zasada poopenom analizom, iako su istraivanja ove vrste tek
u zaecima i nude vie pitanja negoli daju odgovora, moe se, ini mi se, prilino
pouzdano zakljuiti da konstitutivni elementi sakralne arhitekture u hrvatskoj
dravi EX. stoljea pokazuju da je ritus u hrvatskoj crkvi zapadni, te da prvi
val pokrtavanja kree poetkom K. stoljea iz akvilejskog kruga pod franakim
patronatom.
Peter tih
NOVI POKUAJI RJEAVANJA PROBLEMATIKE
HRVATA U KARANTANIJI
Problematici karantanskih Hrvata povijest se uvgek iznova vraa ve vie od
150 godina. Kada je rije o izvorima, tu problematiku markira u sebi prividno
proturjena injenica, a kad je rije o tragovima hrvatskog imena na irokom
prostoru od Zakarpaa preko Alpa i Dinarskog gorja do Grke
1
, upravo je pro-
stor negdanje Koruke i gornje tajerske njima najbogatiji
2
. Tome kvantitetu
podataka posebnu vrijednost daje navoenje hrvatskog okruga (upe, nap.
prev.) pagus Crouuati u etiri listine iz druge polovice X. stoljea
3
i spominjanje
hrvatske desetine (decima ad Chrowat na podruju gornje doline Mure u drugoj
polovici XI. stoljea
4
. S obzirom na to bogato gradivo (bogato u odnosu na
druga podruja) historiografija se nadala uspjenom rjeavanju hrvatskog pita-
1 Mimo hrvatskih toponima s nekadanjeg i dananjeg slovenskog podruja (vidi slijedeu bilj.)
ime Hrvat se sauvalo u nekim naseljima uz Saalu (Chruuati kod Hallea 901; Churbate
odnosno Grawat u XL st uz Saalu; Korbetha kod Weissenfelsa), u Moravskoj (Charvaty
kod Olomouca), u Slovakoj (Chorvaty i Chrovatiee kod Varada), u Donjoj Austriji (Gros-
skrut, 1055. kao Crvebeten), u Makedoniji (Hrvati kod Bitolja) i u Grkoj (Harvati, Harvation
u Atici, Harvati kod Mikene i Harvata na Kreti). Isp. npr. L. NIEDERLE, Slovanski Sta-
roitnosti ZT.Puvod a poctky Slovanu Jiinich l (1906), 2 (1910), 244-280, 385-390; B. GRA-
FENAUER, Hrvati (ime), Enciklopedija Jugoslavije, IV, 1960,37; H.LOWMIANSKI, Poczatki
Polski , Waszawa 1964, 182-200; O. Kronsteiner, Gab es unter den Alpenslawen eine kroa-
tische ethnische Gruppe?, Wiener Slaoissches Jahrbuch, 24, 1978 (reprint u sterreichische
Namenforschung, 6, 1978), str. 137. i d.
2 Od dvadesetak hrvatskih toponima koji se odnose na vrijeme ranog srijedneg vijeka i koje
je u europskom okviru nabrojio O. KRONSTEINER, nav. dj., str. 137. i d. njih 10 otpada
na nekadaSnji i dananji slovenski prostor. Pritom je, kako kae, uzimao u obzir samo sigurne
primjere, jer nisu svi toponimi, sastavljeni od Kraut ili Krotten u vezi s Hrvatima.
Takoer nije uzimao u obzir sekundarna imena kao npr. Kraubathgraben koji pripada to-
ponimu Kraubath (nap. 3). U tom je smislu B. GRAFENAUER, Hrvati u Karantaniji, Hi-
storijski zbornik, -, 1958-1959, 214, za taj prostor nabrojio ak 18 hrvatskih toponima:
u Korukoj 7 (Kronsteiner 4), u tajerskoj (Karantanska i Podravska krajina s grofovijama
na gornjoj Muri) 10 (Kronsteiner 5) i u Kranjskoj (Kranjska i Savinjska krajina) l (Kron-
steiner 1). Koja su to mjesta i gdje lee vidi kartu Hrvaka krajevna imena B. Grafenauera
u Gospodarska in drubena zgodovina Slovence, Zgodovina agrarnih panog, II, Drubena
razmerja in gibanja, Ljubljana, 1980, 288.
3 A. JAKSCH, Monumenta historica ducatus Carinthiae, Klagenfurt, 1904, br. 115, 149; F.
KOS, Gradivo za zgodovino Slovencev v srednjem veku, H, Ljubljana, 1906, god 954 (br.
401), god. 961 (br. 407), god. 979 (br. 466), god. 933 (br. 513).
4 A. MUCHAR, Versuch einer Geschichte der slaw. Vlker an der Donau, Steirmrkische Zeit-
schrift, VI-X, 1825-1830 (citat po B. GRAFENAUER, Hrvati u Karantaniji, 207); ISTI,
Peter tih: NOVI POKUAJI RJEAVANJA PROBLEMATIKE 122
nja u Karantaniji. Ipak, neprestano vraanje historiografije na tu problematikui
kazuje da je i ta relativno bogata graa nedostatna za konkretnije odreenje?
mjesta i uloge Hrvata u karantansl^j zajednici, kao i za jedinstvenije miljenje
povjesniara glede toga pitanja.
Glavna tema starije historiografije bilo je pitanje lokalizacije pagusa Cro-
uuati. Tako je ve A. Muchar
5
, jfdan od pokretaa rjeavanja problematike!
karantanskih Hrvata, u XLX. stoljeu pogreno lokalizirao pagus Crouuati nai
podruju gornjeg toga Mure izmeu Knittelfelda i Leobena. Tu su tezu poslije*
prihvatili i P. J. afarik i F. Ralii
6
j no ve 1868. je M. Felicietti u posebnoj!
raspravi
7
opovrgnuo Mucharevu lokalizaciju i pagus Crouuati ispravno smjestio
zapadno od St. Vida u podruje Gline u Korukoj. Ipak, rasprava o poloaju
toga hrvatskog okruga time nije bila okonana. Naime, neki su povjesniari iz:
razliitih razloga taj relativno mala okrug protezali u strogo sredite Karanta-
nije, na Gosposvetsko polje. Primjerice, V. Klai je, pogreno tumaei Feli-
cettia, drao da je pagus Crouuaii leao upravo na Gosposvetkosm polju i
njegovoj okolici, dakle na onom riniskom starinom posveenom tiu, gdje su
stolovali prvi slavenski knezovi Kaiaatanije
8
. Tome slino je i P. Puntschart
9
'
proirio den alten Gau Crovati ta podruje Krnskog grada i Gosposvetskog
polja. Jednako su miljenje zastupali i F ii
10
i, dakako, L. Hauptmann,
ije je zakljuke ii i preuzimao, âo i u mnogim drugim pitanjima slovenske
povijesti, i u pogledu pitanja Hrvaia u Karantaniji od prijelomnog je znaenja
djelo Ljudmila Hauptmanna. Taj je lucidni povjesniar tijekom etiri desetljea
u nizu rasprave (izmeu 1915. i 1954)
11
ne samo istraio i otkrio nove tragove
Hrvata meu Slovencima i time obogatio dokumentaciju te problematike, ve
Geschichte des Herzogthums Steiermei*. , 1845, 64-72. Na tom mjestu raje naveden po-
droban pregled historiografije u pogl3
u
Hrvata u Karantaniji jer je za razdoblje do 1959.
to uinio veli B. GRAFENAUER, HruuA u Karantaniji, 207. i d.; historiografija je obraivana
smao utoliko koliko je u tom sluaju potrebno.
6 P. J. AFARIK, Slowanski staroitnofti, Praga 1837, 707. i d.; F. RAKI, Odlomci iz drav-
nog prava hrvatskoga za narodne din&ae, 1861, 9.
7 M. FELICETTI v. LIEBENFELS, ber die Lage des pagus Chrouuati*, Beitrge zur Kunde
der steirmrkischen GeschichtsaueUen,
5
. 1868, 96-104.
8 V. KLAI, Hrvati i Hrvatska; Ime Hrvat u povijesti slavenskih naroda, Zagreb 1930 (.
izd.), 16. i d.; o pogrenom shvaanju Frficettia vidi B. GRAFENAUER, Hrvati u Karantaniji,
208.
9 P. PUNTSCHART, Herzogsansetzungff
1
und Huldingung in Krnten, Leipzig 1899, 177, i
d.
10 F. II, Povijest Hrvata u vrijeme nStrodnih vladara, Zagreb 1925, 299.
11 L. HAUPTMANN, Politische Umwifungen unter den Slowenen vom Ende des sechsten
Jahrhunderts bis zur Mitte des neuntf
1
* Mitteilungen des Institutes fr sterreichische Ge-
schichtsforschung, 36, 1915, 265-266; JStl, Staroslavenska druba in njeni stanovi, asopis
za slovenski jezik, knjievnost in zgodtpino, l, 1918, 79-99; ISTI, Staroslavenska in staro-
slavenska svoboda, as, 17, 1923, 2#-29 (paginaqja po separatu); ISTI, Prihod Hrvatov,
Buliev zbornik, 1924, 515-545; ISTJi Dolazak Hrvata, Zbornik kralja Tomislava, JAZU
1925, 86-127 (hrvatski prijevod preOne rasprave), ISTI, Karantanska Hrvatska, 1. c.,
297-317; ISTI, Die Herkunft der Kft^ner Edlinge, Vierteljahrschrift fr Sozial und Wir-
tschaftsgeschichte 21, 1928, 245-279; J3TI, Hufengssen im bayerichen Stammes und Kolo-
nialgebiet, 1. c., 38,6-413; ISTI, Kroof
1
, Goten und Sarmaten, Germanoslavica, 3, 1935,
95-127, 315-353; ISTI, Seobe Hrvata i Srba, Jugoslavenski istorijski asopis, 3, 1937, 30-61;
124
ETNOGENEZA HRVATA
je ponajprije Hrvatima u Karantaniji pridodao novi sadraj i novu ulogu. Po-
stavio je takozvanu hrvatsku teoriju, sutina koje lei u slijedeem: nakon avar-
ske vlasti nad alpskim Slavenima u Karantaniji afirmirali su se Hrvati kosezi
kao plemstvo nad Slavenima-slugama. Premda to njegovo miljenje nije prih-
vatila znanstvena kritika, ono ipak zasniva poetak novog istraivanja proble-
matike Hrvata u Karantaniji. Tom svojom teorijom i reakcijom kritike na nju
Hauptmann je zacrtao smjer neavanja toga pitanja sve do kraja pedesetih
godina naega stojea. Nakon nesretnih pokuaja J. Mala
12
i nakon Jakschevog
odbacivanja
13
nekih Hauptmannovih teza godine 1932. M. Kos
14
je ukazao na
slabosti Hauptmannove teorije u dvjema tokama: pagus Crouuati = breka
grofovya (po opsegu) i Hrvat = kosez. I konano, u vie se svojih tekstova
dotaknuo pitanja karantanskih Hrvata i odbacio Hauptmannovu teoriju i Bogo
Grafenauer
15
. U tome je smislu od posebne vanosti njegova rasprava Hrvati
u Karantaniji
16
u kojoj je najprije potanko i kritiki pregledao razvoj i stanje
te problematike u historiografiji i potom u svim glavnim tokama odbacio Ha-
uptmannovu teoriju. Njegova je rasprava pokazala da unato svim naporima
historiografije o Hrvatima u Karantaniji znamo vrlo malo; cjelokupno stanje
hrvatske problematike stoga je rezimirao u svega tri toke:
1. Nedvojbeno se u Karantaniju doselio i dio Hrvata, ali su smjer, vrijeme
i opseg te migracije jo uvijek sporni. 2. Izjednaavanje kosega i Hrvata nije
opravdano; kosezi su kao drutveni sloj rezultat razvoja u Karantaniji, a mogui
iako ne dokazani utjecaj Hrvata ogranien je samo na unoenje novog
imena u slovensku povijest; to je posljednje pitanje takoer sporno. 3. U cijelosti
ostaje sporna neka posebna povijesna uloga Hrvata kao plemena politikih or-
ganizatora (i u Dalmaciji i u Karantaniji)
17
.
ISTI, Staroslavenska druba in obred na kneijem kamnu, SAZU, Dela razreda za zgodovinske
in drubene vede, 10/2, 1954, 75127.
12 J. MAL, Nova pota slovenske historiografije. as, 17, 1923, 185 i d.; ISTI, Epilog k staro-
slavenski svobodi. as, 17, 1923; ISTI, Karantansiche Kroaten, Wirtshaft und Kultur (Fe-
stschirft zum 70. Geburtstag von Alfons Dopsch), 84-91; ISTI, Probleme aus der Frhge-
schichte der Slowenen, Ljubljana 1939, 43-66. Vidi kritiku B. GRAFENAUER, Svoboda ali
suinostl, as, 33, 1938/39, 317-319.
13 A. JAKSCH, Die Edlinge in Karantanien und der Herzogsbauer am Frstenstein bei Kar-
nburg, Sitzungsberichte d. Akademie d. Wiss. in Wien, phil. hist KL, 205, 5. Abh., 1927,
4. i d.: kritika dokazivanja o Hrvatima kao karantanskom vladajudem sloju pomou Kon-
stantins Porfifogeneta.
14 M. KOS, Slovenska naselilev na Korokem, Geografski vestnik, VIII, 1932, 112-115.
15 B. GRAFENAUER, Ustoliavanje koroSkih vojvod in drava karantanskih Slovencev, Ljub-
ljana 1952, 29-42, 320-383; ISTI, Sklabarhontes = gospodarji Slovanov* ali slovanski
knezi*, Zgodovinksi asopis, 9, 1955, 202-219; ISTI, Vpraanje upanov Hrvatov* in usto-
lievanja koroSkih vojvod, Naa sodobnost, , 1955, 1136-1140; ISTI, Ocena razprave S(je-
pana Antoljaka, Hrvati u Karantaniji (Godinji zbornik na Filozofski fakultet na Univerziteot
vo Skopje, Istorisko-HloloSki oddel, knjiga 9, 1956, 15-38) u Historijski zbornik, -,
1958/59, 313-319 (u vezi s Antoljakovom raspravom o selitvi Hrvatov iz Dalmacije v pre-
kosavske kraje v 7. stoletju vidi i ocjenu J. Mala u Kronika, VHI/1, 1960, 63-64).
16 Historijski zbornik, -, 1958-1959, 207-231.
17 B. GRAFENAUER, nav. dj., 229.
feler tih: NOVI POKUAJI RJEAVANJA PROBLEMATIKE 125
Nako te Grafenauerove rasprave, koja je u mnogoemu postavila stvari na
svoje mjesto, u historiografiji je u vezi s Hrvatima u Karantaniji nastupilo
razdoblje dueg zatija: to je bio oit znak da sejGrafenauerovo miljenje prih-
vaa. No, u posljednjih deset godina javljaju se tri nova priloga koja u nekoliko
pogleda nastoje rijeiti pitanje karantanskih Hrvata. Ovaj je tekst upravo upra-
vljen kritikom pregledu i vrednovanju te tri rasprave.
Autor prve rasprave austrijski je filolog Otto Kronstainer
18
. Na temelju
filoloke analize toponomastike i onomastike grae, te na osnovi povijesnih
izvora doao je do radikalnih zakljuaka prema kojima karantanski Hrvati nisu
posebna etnika struktura, ve prvotno avarski vii drutveni sloj (ratnici) koji
se tijekom VII. i VIII. stoljea pomijeao sa slavenskim plemstvom te tako preu-
zeo slavenski jezik
19
. Ta Kronsteinerova teza s pravom zasluuje kritiku po-
zornost jer se bitno razlikuje od dosadanjih pokusa rjeavanja te problematike.
Prije njega svi su bili miljenja da su Hrvati u Karantaniji bili dio hrvatskog
plemstva. Ipak, mislim da Kronsteinerova teza nema nikakva uporita u do-
kumentaciji, pa je prema tome podlona ozbiljnim prigovorima.
Ponajprije elim istaknuti da je ovaj kritiki pretres iz razumljivih razloga
usmjeren u prvomu redu na onaj dio koji pomou povijesti nastoji uvrstiti
tu tezu; ne na kraju i zato jer sami filolozi priznaju da ni najljepa etimologija
sama po sebi odnosno nasuprot povijesnim izvorima ne dokazuje nita i rjeenje
povijesnog problema, to pitanje Hrvata u Karantaniji zacijelo jest, jo uvijek
lei na povjesniarevim ramenima
20
. Ipak, bit e potrebno ukratko se zadrati
i kod nekih Kronsteinerovih filolokih isljedaka prema ijoj upotrebi povjesni-
ar, ne zadirui u sam filologov rad, mora imati kritian odnos.
Upravo kad je rije o koritenju rezultata filolokog istraivanja i zakljuaka
izvedenih iz tog koritenja, povjesniar moe ustanoviti da nisu tako vrsti da
bi sami po sebi dokazivali Kronsteinerovu tezu.
Tako Kronsteiner navodi izraze ban, chagan, gaziz (chaziz) kaziz i upan,
koji, prema njemu, oznaavaju avarske slubene stupnjeve (Dienstrangbe-
zeichnungen), i koji su, navodno, potom iz avarskog jezika preuzeli u jezik
alpskih Slavena
21
. Dok se izraz ban na starokarantanskom prostoru moda
doista sauvao u geografskom imenu Faning (Banice) i Fohnsdorf (Banja ves),
18 O. KRONSTEINER, nav. dj. u bilj. l, 137-157; ISTI, Shvani Avstriji iz vidika krajevnih
imen, Slovenski vestnik, br. 50 (15. 12. 1978), br. l (5. 1. 1979.), br. 2 (12. 1. 1979.); vidi
i H. D. POHL, Einfrhung (Die linguistischen, histrorischen und juridischen Voraussetzun-
gen der Zweisprachigkeit derKrtner), u: O. KRONSTEINER, Die slowenischen Namen Kr-
ntens, sterreichische Namenforschung, Sonderreihe l, Be 1982, gdje rezimira Kronstei-
nerova izvoenja.
19 O. KRONSTEINER, Gab es.. ?, 155; u tom pravcu ranije E. KRANZMAYER, Ortsnamenbuch
von Krnten I, Die Siedlungsgeschichte Kmtens von der Urzeit bis zur Gegenwart im Spiegel
der Namen, Klagenfurt 1956.
20 Npr. R. NAHTIGAL, Donesek k zgodovini vpraanja o imenu Hrvat, Etnolog, X-, 1937-
1939, gdje se slae s L. HAUPTMANNOM, Seoba Hrvata i Srba, JI, 3, 1937, 54 da lin-
gvistika prema tome tu nema posljednje rijei, jer ni najljepa etimologija sama za sebe jo
nije nikakav dokaz. Tek historija odluuje da li je neka etimologija samo zaniitujivi lingvi-
stiki eksperiment ili jedan od mnogostrukih odraza historijskog zbivanja.; vidi i B. GRA-
FENAUER, Hrvati u Karantaniji, 225 (br. 3).
21 O. KRONSTEINER, Gab es...?, 145, i d.
126
ETNOGENEZA HRVATA
gdje bismo mogli pretpostaviti sjedite avarskog bana, pri emu je to za Banice
zbog njegova zemljopisnog poloaja (o tome vie poslije) gotovo nevjerojatno,
dotle izraz kagan, koji znai slubenu oznaku za jednu od najviih avarskih
funkcija vlasti, ne moemo neposredno povezati s karantanskim prostorom.
Kronsteiner se poziva na vlastita imena Tar/chan/at i /chagan te na 805.
godine spomenute avarske kagane Teodora i Abrahama. U pogledu prva dva
imena moemo utvrditi da je ime Tarchanat nosio freisinki sveenik koji se
spominje u 2. polovici VIII. stotfea kao brat nekog Heriberta, to je potekao
iz visoke plemike obitelji Preisingera, kojoj je pripadao i salzburki nadbiskup
Arno; Preisingeri sami pak bili su u uskoj vezi s prastarom bavarskom genea-
logijom Fagana. Usto je spomenuti Tarchanat jedini nositelj toga imena na
cjelokupnom njemakom jezinom podruju
22
. Takoer se na bavarski, a ne
na karantanski prostor, odnosi Ilchagan, ime koje se u prvoj polovici K. stoljea
javlja u nekoj passauskoj tradiciji
23
. Iz godine 805. poznati i preobraeni Teodor
i Abraham, kod ega prvi nije bio kagan, ve kapkan, spominju se u vezi s
nastajajuom avarskom tributarnom kneevinom u gornjoj Panoniji u okviru
franake drave
24
, te takoer nemaju veze s Karantanijom.
Kod etimologije rijei kosez, gdje Kroinstciner ime izvodi iz avarskog (iz
bakir, goziz, odn. tatar, gaziz) koji je za njega najjednostavnije obrazloenje,
povjesniar moe utvrditi ponajprije to da je teorija o izvoru naziva kosez vie
i da i sami filolozi meusobno odbacuju osnovanost pojedinih teorija. Tako je
L Pintar podrijetlom kosekog naziva traio u slavenskom knezu; P. Lessiak,
s kojim su se sloili i J. Kelemina i E. Kranzmayer, izvor je traio u avar.
quazaq; K. Otir (takoer M. Budimir i R. Nahtigal) u vezi s Porfirogenetovim
hrvatskim Kosentzesom od traanskog Kosiggas; F. Ramov u langobardskom
Gaosingu; M. Vasmer u skandinavsko-saskom Kasinge Kasunge; L. Haupt-
mann, oslanjajui se na Lessiaka u erkom Kasogu, J. Kelemina u talijanskom
casaqium, J. Stanonik u engleskim cotsetlasima i A. Grad M njemakoj rijei
Gesass odnosno Kottengessse
26
. Kranzmayer uz to odbacuje sve teorije osim
Lessiakove; protiv Lessiaka pak filoloke prigovore imaju Ramov, Otir i Va-
smer; protiv Ramova Vasmer itd. U cjelokupnoj problematici izvora naziva
kosez danas su izvjesne samo dvije stvari: tri razliita slovenska oblika kosez,
kasaz, kasez rezultat su razliitog dijalektalneg razvoja iz zajednike osnove-
kaseg
21
, a taj je izraz u vezi s Kosentzesom imenom jednog od eponima
22 E. ZLLNER, Awarisches Namensgut in Bayern und sterreich, MIG, LVIH, 1950, 258.
23 E. ZLLNER, nav. dj., 258.
24 F. KOS, Gradivo za zgodovino Slovencev o srednjem veku, , br. 26; B. GRAFENAUER,
Zgodovina slovenskega naroda, I, Ljubljana 1978 (3. izd), 438; H. WOLFRAM, Die Geburt
Mitteleuropas, Geschichte sterreichs vor seiner Entstehung, Be 1987, 259.
25 O. KROSTNEINER, Gab es ...?, 146.
26 Vidi pregled kod B. GRAFENAUER, Hrvati u Karantaniji, 221 i d. Takoer J. STANONIK,
Se o kosezih, NaSa sodobnost 11, 1963, 1038-1041: B. GRAFENAUER, Cofseos=*osez?,
1. pogl, 1147-1150; J. STANONIK, Cotseti in kosezi, Naa sodobnost, 12, 1964, 91-93; A:
GRAD, Se malo o imenik Koseze, kosez, Linguistica, 9/1,1969,123-136; D. LUDVIK, Edling,
Edlinger, Acta Neophilologica, Ljubljana 1972, 61-85; A. GRAD, K etimologiji slovenskega
toponima koseze, Onomastica Jugoslavica, 9, 1982, 209-214.
27 F. RAMOV, Pravoslovensko kaseg Edling*, Razpraoe znanstvenega drutva za humani-
stike vee, , 1925, 303-326.
hrvatskih voa u hrvatskom narodnom predanju sauvanom u Konstantina
Porfirogeneta
28
. Nita drukije nije ni s miljenjima u vezi s podrijetlom koseza
samih. Povezuju ih s Avarima, s drutvenim razvojem Alpskih Slavena u VII.
i Vni. stoljeu, s doseljenjem Hrvata, s ostacima Gota, s utjecajem Langobarda,
s franakim utjecajem za vrijeme pokrtavanja u VIII. stoljeu s utjecajem iz
Italije u vrijeme nastajanja feudalnog drutva i razvojem u feudalnom drutvu
od franakog doba dalje
29
. Sav taj vrtlog mnijenja jasno govori ako ni o
emu drugom da je rije o vrlo osjetljivom, otvorenom i u znanosti esto
raspravljanom pitanju koje se zacijelo ne moe rijeiti u jednom odjeljku kako
to ini Kronsteiner. Njegov pokuaj znai tek moda jednu od mogunosti, a
koja bez dodatne potvrde, sama po sebi, za povjesniara jo ne moe vrijediti
kao dokaz.
Slino tome moemo rei i za rije upan. Prema Kronsteineru upan je
bio nadreeni banu (za tu tvrdnju u povijesnim izvorima nema upravo nikakve
potvrde), a izvor imena trai u avarskom rjenikom blagu, to je posve ne-
utvreno. Podrijetlo rijei upan iz avarskog jezika uz A. Brucknera prvotno
je zastupao i P. Skok, no poslije je to navodio jo samo kao mogunost
30
. Kad
je rije o upanu, uz spomenuto, mislilo se i na slavenski (F. Mikloi), prain-
doeuropski (V. Machek), indoeuropski (D. Dragojevi), ilirsko-traanski (K. O-
tir) i starobalkanski (M. Budimir) izvor naziva
31
. Za cjelokupan sklop tih eti-
molokih mogunosti vrijedi tvrdnja da pitanje podrijetla naziva nije nuno
povezano s pitanjem porijekla nosioca titule
32
i da ni u sluaju da je naziv
zasigurno avarski, a to nije, ne znai da su i upani bili Avari.
U okvir tih etiriju avarskih posuenica (ban, kagan, kosez, upan), koje
bi trebale potvrivati prvotnu, avarskim utjecajem proetu socijalnu strukturu
karantanskog drutva, Kronsteiner ubraja i ime Hrvat
33
. Etimoloki ga izvodi
od dva elementa: iz tatarskog i bakirskog *chr u znaenju slobodan, neza-
visan i tatarskog i bakirskog *vata u znaenju boriti se, ratovati. Prema
tome bi ime*Chrvata znailo slobodan ratnik. Ali kako etimologija sama po
sebi jo nije dostatan dokaz
34
, miljenje da su ti Hrvati prvotno bili avarski
28 K. OTIR, lUyro Trakisches, Arhiv za arbansku starinu, L 1924, 109, 124; ISTL Kpred-
slovanski etimologiji Zakarpatja, Etnolog, l, 1926/27, 27. i d.
29 B. GRAFENAUER, UstoUaaanje korokih vojvod in drava karantanskih Slovencev, Ljub-
ljana 1952, 19, 27-42, 48-51, 53 i d., 58-60, 389-436, 478-505; Gospodarska in druibena
zgodovina Slovencev II, 288. i d. te posebno lit na str. 290; Lexikon des Mittelalters, HL
sv. (Edlinger), Enciklopedija Jugoslavije (kosezi).
30 P. SKOK, Juni Slaveni i turski narodi, JI, H, 1936, 3 i d.; ISTI, Etimologijski rjenik
hrvastkoga ili srpskog jezika, 3, Zagreb, 1973, 687, 688; ISTI, Leksikologijske studije, Rad
JAZU, 272, 1948, 62.
31 Gospodarska in drubena zgodovina Slovencev , 22 i d. i lit na str. 30; F. BEZLAJ, Eti-
moloki umar slovenskega jezika (pokusni svezak), SAZU, Ljubljana 1963, 28.
32 Usporedi npr. N. KLAI, Povijest Hrvata u ranom srednjem vijeku, Zagreb 1971, 62; Ra-
zrjeenje pitanja odakle potjee ime Hrvat nije se inilo tako tekim ve zbog toga to ono
uz sebe nije nuno vezalo i pitanje geneze naroda, koji to ime nosi.
33 O. KRONSTEINER, Go6 es ...?, 1946. i d.
34 I u pogledu imena Hrvat postoji cijela paleta etimologija. Vidi npr. preglede te problematike
u: F. II, Ime Hrvat i Srbin i teorije o doseljenju Hrvata i Srba, Godinjica Nikole upica,
XXXV, 1923, 1-49; ISTI, Povijest Hrvata (1925), 236-238; R. NAHTIGAL, nav. dj. u nap.
21, 383-411; N. KLAI, kao u nap. 33; B. GRAFENAUER, Ime (Hrvati), EJ 4; H.LOW-
MIANSKI, Poczatki Polski, 127-142; H. KUNSTMANN, ber den namen der Kroaten, Die
128
ETNOGENEZA HRVATA
drutveni sloj Kronsteiner poktrijepljuje i tvrdnjom da se Hrvati u izvorima
gotovo uvijek spominju zajedno s Avarima i da mjedno slavensko pleme nije
sebe nazvalo stranojezinom oznakom, to bi analogno Rusima i Bugarima
koji su svoje ime dobili po skandinavski odnosno turski govorei protobugar-
skom vladajucem drutvenom sloju - dodatno potvrivalo da se kod Hrvata
ne radi o etnikoj, ve socijalnoj oznaci. Ostavimo li zbog spomenutih stajalita
(kod obrade koseza i upana) etimologiju po strani (bilj. 34), moemo zakljuiti
da je Kronsteinerova tvrdnja da se Hrvati gotovo uvijek spominju zajedno s
Avarima bez podloge u povijesnim izvorima
35
. Za vrijeme koje je relevantno
za ovo pitanje i u kojem se Hrvati i Avari uope mogu pojavljivati zajedno (do
propasti" avarske drave krajem VIII. stoljea imamo na raspolaganju jedan
jedini izvor koji spominje Hrvate. To je dobro poznati i prijeporni De admini-
strando imperio bizantinskoga cara Konstantina Porfirogeneta, a koji je nastao
tek sredinom X. stoljea. U tom jedinom izvoru Hrvati se doista spominju
skupa s Avarima ali kao avarski neprijatelji koji su unitili njihovu vlast,
pokorili ih i zavladali nad njima
36
. To je u izravnoj suprotnosti s Kronsteine-
rovom tezom o Hrvatima kao avarskom socijalnom sloju. Ono to je doputala
njegova etimologija, povijesni je izvor u cyelosti pobio
37
.
35
Welt der Slawen, XXVII/1 (N. F. VI/1), 1982, 131-136; ISTI, Wer waren die Weisskroaten
des byzantinsichen Kaisers Konstantinos Porphyrogenetos?, Die Welt der Slaven, XXK/1
(N. F. VIII/1), 1984, 118, bilj. 2, gdje o Kronsteinerovom pojanjenju imena Hrvat kae da
je teko prihvatljiva i posebno A. TIETZE, Kroaten ein trkisches Ethnoym?, Wiener Sla-
vistisches Jahrbuch, 25, 1979, 140, gdje autor, inaCe turkolog, kategoriki odbacuje Kron-
steinerovu etimologiju uz obrazloenje da je kod ukljuivanja turskojezine grade potrebno
iskljuiti naknadne posuenice iz islamskog razdoblja. A u taj okvir spadaju i tatar, Chor
(ichar) iz arap. hurr i volan (iz arap. Wotan). O. KRONSTEINER, Antwort an. A. Tietze,
1. pogl., 140, polemizira s Tietzeovim kategorikim odbacivanjem.
O. KRONSTEINER, Gab es...?, 142, 155.
36 Konstantin Porfirogenet, DAT, pogl. 30, 31; vidi i bilj. 51. Za ostale najstarije vijesti o Hrva-
tima, bez obzira na prostor, a sve se odnose na IX. stoljee i poslije (npr. Masudi, Ibrahim
ibn Jakub, Ibn Rusta, Kardizi, Nestor, Pop Dukljanin, engleski kralj Alfred, listina iz godine
1086. koja opisuje granice prake biskupije) vidi: F. HAKI, Documenta historae chroaticae
periodum antiquam illustrantia, Monumenta spectantia historiam Slauonan Meridionalium,
sv. 7, Zagreb 1877; J. MARQUART, Osteuropische und ostasiatische Streifsge, Leipzig
1903; L. NIEDERLE, nav. dj.; H.LOWMIANSKI, Poczatki Polski, 142-181; L. HAUPT-
MANN, Prihod Hrvatov, Buliev zbornik, 1924.
Koliko god da je DAI problematian izvor koji jo danas uznemirava povijesnu kritiku, od
rasprava L. HAUPTMANNA, Prihod Hrvatov i B. GRAFENAUERA, Prilog kritici izvjetaja
Konstantina Porfirogeneta o doseljenju Hrvata, Historijski zbornik, V, 1952, ipak prevladava
miljenje (s iznimkom N. KLAI, O problemima stare domovine i pokrtenja dalmatinskih
Hrvata, Z, 38, 1984, 253-270; vidi kritiku P. TIH, Karantanija = stara domovina Hrvata?,
Z, 41, 1987, 529-549), da pogl. 30 (jednako i poglavlje 31) anonimnog pisca sadri podatke
hrvatske narodne predaje kojima valja vjerovati bez obzira na razmimoilaenja u pogledu
kronologije tih dogaaja (L. MARGETIC, kao u bilj. 51, 5-88). U okvir tih podataka narodne
predaje spadaju (s iznimkom tvrdnje da su i sada u Hrvatskoj potomci Avara i vidi se na
njima da su Avari koja spada u vrijeme nastanka DAT) i podaci o pobjedi Hrvata i pokorenju
Avara. Protiv miljenja: Hrvati - avarski socijalni sloj, takoer W. FOHL, Das Awarenreich
und die Kroatischen* Ethnogenesen, u Die Bayern und ihre Nachbarn, I, ur. H. Wolfram
i A. Schwarcz, Be 1985, 297, bilj. 34: Unter der Kroaten ist kaum die reitemomadische
Oberschicht des Awarenreiches zu Verstehen; die nannte sich wohl einfach Awaren.*
37
Glede usporedbi s Rusima i Bugarima, gdje se ime vladajueg socijalnog
sloja promijenilo u etniko, moemo ustanoviti da se u toj toki Kronsteinerova
rasprava zamjetno pribliava tzv. teoriji o drutvenom dualizmu u Hrvata (s
tom razlikom da tamo nema ni zbora o Hrvatima kao avarskom socijalnom
sloju) koju su zastupali V. Klai i posebno L. Hauptmann. Tu je teoriju hi-
storiografija u glavnim tezama odbacila
38
i njezina pitanja na ovome mjestu
nije potrebno iznova otvarati. Ukoliko bismo i pristali na Kronsteinerovu tezu,
u naem se kontekstu posebno postavlja pitanje zato potom Hrvati u Karan-
taniji nisu dali ime alpskim Slavenima (kao to su Bugari Bugarima), ve su
ovi preuzeli stranojezino ime
39
koje je u toponimima prvotno povezano s sre-
ditem pokrajine na Gosposvetskom polju, pa se zatim zbog vlasti kneza na
Krnskom gradu rairilo na svu pokrajinu kojom je vladao
40
. To je zacijelo
ozbiljna oporba Kronsteineru. Utoliko vie jer pozivajui se na Hauptmannovu
raspravu iz godine 1935
41
i na Kostantinovo izvjee o dubrovakom prijevozu
slavenskih eta pred Bari 869 (Hrvati i ostali gospodari Slavena) vue paralele
s dalmatinskom Hrvatskom
42
. Pritom mu se nepoznavanje novije literature
osvetilo utoliko stoje previdio daje kod pitanja osnovanosti teorije o socijalnom
dualizmu polemika izmeu L. Hauptmanna i B. Grafenauera
43
jasno i nedvo-
smisleno pokazala da spomenuti Konstantinov izvjetaj govori o hrvatskim i
ostalim slavenskim arhontima, a ne o Hrvatima i ostalim slavenskim ar-
hontima, ime je otpao jedan od temelja na kojima se ta teorija zasnivala.
Posebnu pozornost zasluuje Kronsteinerova toponomastika obrada onog
starokarantanskog prostora gdje su bile jezgre hrvatskog naseljenja (istono
od St. Vida i uz gornju Muru). Za oba je podruja u pogledu tipa imena utvrdio
gotovo istovetnu situaciju: toponimi tvoreni od vlastitog imena i sufiksa-iki
(-ii), (npr. Fasching Baii, Guttaring Gutarii, Kraig Krivici, Mei-
selding Mislotii, Pritschitz Piriii, Radweg Radii itd.) navodno su
leali u skladu s terenom u polukrunom obliku na strateki vanim cestovnim
38 N. KLAI, Povijest Hrvata, 75-77 (pregled historiografije i literature).
39 F. BEZLAJ, Etimoloki slovar slovenskega jezika II, Ljubljana 1982, 68 (Koruka).
40 M. KOS, Slovenska naselitev na Korokem, 108. i d.; B. GRAFENAUER, Ustolievanje ko-
rokih vojvod in drava karantanskih Slovencev, 408, 478; ISTI, Vpraanja upanov, Hrva-
tov in ustolievanje koroSkih vojvod, 1137; ISTI, Hrvati u Karantaniji, 227.
41 L. HAUPTMANN, Kroaten, Goten und Sarmaten, GermanoSlavica, , 95-127, 315-353.
42 O. KRONSTEINER, Gab es ...?, 155.
43 B. GRAFENAUER, Prilog kritici izvjetaja Konstantina Porfirogeneta o doseljenju Hrvata,
51; ISTI, Ocena L. Hauptmann, Hrvatsko praplemstvo, Z, 5, 1951, 375; L. HAUPTMANN,
Popravek, ZC, S, 1954, 174; B. GRAFENAUER, Odgovor, 1. pogl., 175; L. HAUPTMANN,
Replika, Z, 9, 1955, 201-202; B. GRAFENAUER, Sklabarhontes = Gospodarji Slovanov
ali Slavonski knezi*, 1. pogl., 202-219. KRONSTEINER u popisu literature na kraju svoje
rasprave dodue navodi Grafenauerovu raspravu o Sklabarhontima koja je konano rijeila
to pitanje suprotstavljajui se Hauptmannovom miljenju, ali je ne navodi u svojim napo-
menama ispod teksta gdje se slae s Hauptmannom. U pravcu Grafenauerova miljenja ve
prije V. ORKOVI, Istorya Jugoslavije, 1933, 21; M BARABA, Ocena Hauptmannove raz-
prave Podryetlo hrvatskog plemstva. asopis za hrvatsku poviest, I, 1943, 288; i nakon njega
prije nekoliko godina bizantolog J. KDER, Zu den Archontes der Slaven in De Admini-
strando Imperio 29, 106-115, Wiener Slavistiches Jahrbuch, 29, 1983, 128-131 (sa svom
relevantnom literaturom u notici R. KATIIA).
raskrijima s mjestom u sredini koje se zvalo po banu (u Korukoj Faning/Ba-
nie, u tajerskoj Fohnsdorf/Banja vas). U tim naseljima, koja, navodno, svojim
poloajem ukazuju na tipino avarsku obrambenu koncepciju, prema Kron-
steineru ivjeli su Hrvati (avarski sloj ratnika) kojima je nadreen ban. S time
u vezi valja upozoriti daje ve J. Kelemina
44
za toponima na -ii pretpostavljao
hrvatski izvor i daje zatim F. Ramov upozorio da su takva imena topografskog
ili patronimikog podrijetla mogla nastati kako bilo po cijelom slavenskom pro-
storu
45
. Ali to i nije najvanije jer Kronsteiner u Hrvatima vidi Avare koji su
se slavenizirali. Od veeg je znaenja to da su Banice malo naselje
46
nedaleko
od Tigra, da ga nalazimo samo na specijalkama i da. ne lei ni na kakvu va-
nijem cestovnom raskriju ili na koji drugi nain vanom mjestu te da ve
po svom geografskom poloaju nije moglo biti sjeditem bana i da u poloaju
naselja koja su navodno bila sjedita Hrvata ne moemo vidjeti nikakvo polu-
kruno, tipino avarsko ureenje
47
. Glavnina tih naselja lei u porjeju Gline
izmeu Osojskog jezera i St. Vida, uz potok Wimitz sjeverno od St. Vida do
Kraiga, u porjeju Krke izmeu Althofena i Mostia na jugu i na podruju
sjeverno od Vrbskog jezera do okolice Tigra sjeverno od ceste Celovec Trg;
a to su prema nalazima M. Kosa pravci najstarije slavenske kolonizacije (/
48
/
Pa i na karti koju je objavio Kronsteiner neopravdano je proirio na jugu do
Krke na sjeveru
49
. To miljenje ne moe izdrati kritiku, a podrobnija argu-
mentacija za to da pagus Crouuati moramo ograniiti na prostor izmeu Gline
na jugu i njezine vododjelnice s potokom Wimitz na sjeveru, Hohecka na za-
padu i St Vida na istoku bit e iznijeta pri kraju ove rasprave. injenica je
da nam takvo ogranienje diktira analiza samih listina u kojima se spominje
pagus Crouuati i uporedba s ostalim korukim listinama onog vremena. Protiv
toga filoloka analiza korukog toponomastikog gradiva, koja je u veini slu-
ajeva ukazala na imena koja po izvoru mogu biti ope slavenska (po F. Ra-
movu), ne moe ponuditi adekvatnih argumenata. Stoga nema nikakva razloga
za proirivanje Hrvata (ne glede toga da li ih obraujemo s etnikog ili soci-
jalnog znaenja) osim onih mjesta izvan hrvatskoga okruga kojih su imena
tvorena rijeju Hrvat na prostor cjelokupne starokarantanske jezgre.
Najzad, kao najvanije treba istaknuti da Kronsteinerov model u kojem
su Hrvati Avari kao nuan preduvjet trai avarska politiku nazonost u Ka-
ranteniji; samo je tako spojiva funkcija Hrvata-ratnika kao dijela mehanizma
vlasti odreene vladajue strukture. Taj preduvjet Kronsteiner rjeava tvrd-
44 J. KELEMINA, Nekoj o Dulebih na Sloveneskem, asopis za zgodovino in narodopisje, 20,
1925, 149-154; ISTI, Nove dulebske studije, ZN, 2L 1926, 66. i 4
45 F. RAMOV, Kratka zgodovina slovenskegajezika, I, Ljubljana 1936,10; B. GRAFENAUER,
Hrvati u Karantaniji, 210.
46 Prilikom popisa stanovnitva 1869. bilo je u Banicama samo 13 kua i 70 stanovnika, godine
1900. 10 kua i 63 itelja: Orts repertorium des Berzogthumes Krnten, Be 1872, 21;
Gemeindelexion von Krnten, Be 1905, 38.
47 Vidi kartu Der Kroatengau in Krnten u O. KRONSTEINER Gab es ...?, 151.
48 M. KOS, Slovenska naselitev na Korokem, 108-118.
49 Vidi bilj. 47. Ali treba upozoriti da na jednom mjestu u tekstu (str. 148) ograniava pagus
Crouuati pravilno na podruje izmeu St Vida i Trga ob Glini
feler tih: NOVI POKUAJI RJEAVANJA PROBLEMATIKE 131
njom da je Karantanija bila do avarskih ratova krajem VQI. stoljea dio avar-
skog kaganata i da su tako Avari bili prisutni u istonim Alpama najmanje
200 godina
50
. Ali koliko ta tvrdnja odgovara dananjem poznavanju karantan-
ske povijesti? Ukoliko bi se radilo samo o pitanju prisutnosti pojedinih Avara
u okviru samostalne slavenske karantanske kneevine, njegova bi tvrdnja bila
prihvatijiva,ta tu nam mogunost potvruju neki podaci za druga podruja.
Tako, primjerice, De administrando imperio u pogledu hrvatske povijesti sadri
u svom 30. poglavlju podatak koji se odnosi na sredinu X. stoljea, a o ijoj
vjerodostojnosti nemamo razloga dvojiti i koji kae da unato tome to su u
zemlji gospodari Hrvati, tamo jo ive i Avari
51
. Slino tome za donju Panoniju
svjedoi i Conversio Bagoariorum et Carantanorum koji izvjetava ne samo za
vrijeme nakon propasti avarske drave, ve i za vrijeme nakon kraja avarske
tributarne kneevine u okviru franake drave (nakon 822-828) da tamo kao
pojedinci i podanici franakog vladara jo uvijek ive Avari
52
. Ali Kronsteiner
oito misli na politiku prisutnost Avara u Karantaniji u smislu vlaajueg
drutvenog sloja, jer izrijekom govori o avarskom kaganatu koji je samo drugi
naziv za avarsku dravu; pa i teza da su Hrvati vii drutveni sloj u Karantaniji
podrazumijeva postojanje avarske drave. A to je error fundamentalis.
Jedini povijesni podatak koji je Kronsteiner upotrijebio da potkrijepi svoje
tvrdnje jest vijest u Pavla akona o pobjedi Slavena nad Bavarcima godine
595, a koju su postigli uz kaganovu pomo
53
. Koliko jest istina da ta vijest
svjedoi o avarskoj prisutnosti u istonim Alpama, toliko je i izvjesno da je taj
podatak povezan s vremenom prvog avarskog kaganata prije nastanka Samova
plemenskog saveza sredinom dvadesetih godina VH. stoljea u koji su se uk-
ljuili i Karantanci te se tako oslobodili avarske vrhovne vlasti
54
. A za do-
kazivanje 200-godinje avarske prisutnosti u istonim Alpama taj je podatak
posve neupotrebljiv! Pripadnost Karantanije Samovoj dravi potvruju nam
dva povijesna izvora: Fredegarova kronika i Povijest Langobarda Pavla ako-
na
55
. Pa i za novye vrijeme ne moe biti nikakve dvojbe da Karantanija nije
50 O. KRONSTEINER, Gab es ...?, 143, 155.
51 L. HAUPTMANN, Prihod Hrvatou, 541; B. GRAFENAUER, Prilog kritici izvjetaja Kon-
stantina Porftrogeneta o doseljenju Hrvata, 28 i d.; B. FEEJANI, Vizantiski izvori za
isloriju naroda Jugoslavije, , Beograd 1959, 9-46, L. MARGETi, Konstantin Porfirogenet
i vrijeme dolaska Hrvata, Zbornik historijskog zavoda JAZU, 8, 1977, 12.
52 M KOS, Conversio Bagoariorum et Carantanorum, Ljubljana 1936 (editio), 21. i d. (komen-
tar); H. WOLFRAM, Conversio Bagoariorum et Carantanorum, Das Weissbuch der Salzbur-
ger Kirche ber die erfolgreiche Mission in Karantanien un Pannonien, Graz 1979, 72.
53 O. KRONSTAINER, Gab es ...?, 142; PAVEL DIAKON, Zgodovina Langobardov, (izd. B.
GRAFENAUER i dr.), Maribor 1988, 155 i bilj. 15.
54 O avarskoj prisutnosti u Karantaniji u vrijeme izmeu naseljenja Slavena krajem VI. stoljea
i nastanka Samova plemenskog saveza te istodobne propasti avarskog kaganata koju je uzro-
kovala avarska neuspjena opsada Carigrada (626. g.) istog je miljenja, koliko mije poznato,
osim J. MALA, Probleme aus der Frhgeschichte ..., 11-49, sva povijesna literatura (od
novijih pregleda, npr. H. WOLFRAM, Die Geburt Mitteleuropas, 341; K BERTELS, Coran-
tania, Beobachtungen zur politischgeographischen Terminologie und zur Geschichte des
Landes und seiner Bevlkerung im frhen Mittelalter, Carinthia, I. 177, 1987, 91 i d., a koji
to ne tvrdi za vrijeme propasti Samova plemenskog saveza.
55 L. HAUPTMANN, Politische Umwlzungen unter den Slowenen vom Ende des sechsten Ja-
hrhunderts bis zur Mitte des neunten, 245 i d.; M. KOS, O bolgarskem knezu Aloku in
slovenskem knezu Valuku, iiiev zbornik, Zagreb 1929, 251-258 (ponovljeno izdanje u M.
132
ETNOGENEZA HRVATA
ponovo potpala pod avarsku vlast. To nam vie nego dobro dokazuje Conversio
Bagoriorum et Carantanorum. Oito samostalni Karantene! upravo su protiv
avarske opasnosti pozvali oko 743. godine Bavarce, koji su nakon pobjede Ka-
rantaniju ukûili u okvir labav, ali ipak okvir Bavarske odnosno istono-
franake drave. Pa i pokrtavanju Karantanije, koje tako potanko opisuje CBC,
u vrijeme kada su Avari jo bili pagani, ne moe se povezati s pretpostavljenom
vladavinom Avara u pokrajini
66
. Dakle, ne 200, ve najvie 30 godina na pri-
jelomu VI. i VII. stoljea Avari su bili gospodari i u istonim Alpama, pri emu
iz opravdanih razloga vajja pretpostaviti da je ta vlast bila prije slaba nego
jaka
57
i u razdoblju koje stoji na poetku, a ne na kraju etnogeneze Karanta-
naca. A to je bitno drukije povijesni okvir u kojem za Kronsteinerov model
nema prostora. Dakle, premda filoloka istraivanja doputaju mogunost (i
nita ne dokazuju) koju je predlagao Kronsteiner, povijesni podaci tu mogu-
nost odbacuju
58
.
KOS, Srenjeveka kulturna, drubena in politina zgodouina Slovencem, Izabrane razprave,
Ljubljana 1985, 145-150).
56 Od vie nego opsene literature elio bih na ovome mjestu navesti samo KOSOV i WOL-
FRAMOV komentar uz njihova izdanja CBC, GRAFENAUEROVU opsenu monografiju Ust-
olievanje korokih vojvod in drava karantenskih Slovencev kao i raspravu K BERTELSA,
Carantania, koja kao posljednja daje podrobniji pregled literature i problemski pogled u grau
(vidi bilj. 16, 52, 54).
57 Gospodarske in drubena zgodovina Slovencev, II, 288 i d.; G. GRAFENAUER, Nekoj vpraa-
nj iz dobe naseljevanja junih Slovanov, Z, 4, 1950, 23-126; ISTI, Vpraianje upanov, Hr-
vatov... 1137.
58 Valja upozoriti i na slijedeu nedostatak Kronsteinerova povijesna znanja: Bijelu Hrvatsku
na sjeveru (141) (po V. JAGI, Ein Kapitel aus der Geschichte der sdslavischen Sprachen,
Archiv fr slavische Philologie, XVII, 1895) oznaio je kao Phantasieland za koju nema
nikakva dokaza. Suprotno, od L. HAUPTMANNOVE rasprave Prihod Hrvatov (1924) sje-
verna je Bijela Hrvatska u X. st. dokazana (vidi dalje bilj. 63). Ali je upitno da li je postojala
ve u VH. st (N. KLAI, Marginalia uz problem doseljenja Hrvata, Rasprave razreda za
zgodovinske in drubene vede SAZU, I (Hauptmannov zbornik), 1966, 26; ISTI, Povijest Hrva-
ta, 64). Dvojno spominjanje Hrvata (Chrouati et altera Chrowati) u listini od 29. 04. 1086.
s opisom granica prake biskupije danas nije zagonetka, ve oznaka za dvije hrvatske upe
(L. HAUPTMANN, Prihod Hrvatov, 518); ISTI, Das Regensburger Privileg von 1086 fr
das Bistum Prag, MIG 62, 1954, 146-154; H.LOWMIANSKI, Poczatki Polski, 172-179).
Netona je i Kronsteinerova tvrdnja da su pod (Bjelo)Hrvatima, koji ive na drugoj strani
Bavarske (pog. 30. DAJ) miljeni Hrvati u istonim Alpama (141) (slinog je miljenja i
N. KLAI, Najnoviji radovi o 29, 30. i 31. poglavlju u djelu De Administrando imperio
cara Konstantina VH. Porfirogeneta, Starohrvatska prosvjeta, 15, 1985, 51, samo to umjesto
o istonim Alpama govori o Karantaniji; vidi P. TIH, Karantanija = stara domovina Hrva-
tov?, 539 bilj. 63). U 30. i 31. poglavlju DAI se izraz Bijela Hrvatska koristi za cijelu eku
dravu, jer je u X. st. bila Bijela Hrvatska podlona Boleslavu I. S bizantiskih motrita ova
je doista leala na drugoj strani Bavarske: L. HAUPTMANN, Prihod Hrvatov, 633; B. GRA-
FENAUER, Prilog kritici izvjetaja Konstantina Porfirogeneta o doseljenju Hrvata, 34-37:
B. FERJANI, Vizantiski izvori za istoriju naroda Jugoslavije, 37, bilj. 115. Ni u kojem
sluaju pak se ta lokalizacija ne moe odnositi na istone Alpe jer se motrite i objekt ne
mogu uskladiti. U sluaju da miruje objekt (istone Alpe) za njega moemo rei da lei na
drugoj strani Bavarske jedino ako gledamo sa sjevera (Svapska, npr.), to je s bizantinskog
motritra posve nemogue. Ukoliko pak fiksiramo motrite na prostor otkud moemo oeki-
vati takve podatke (Venecija, Dalmacija, Carigrad) istone se Alpe pomiu preko Bavarske
na vapsku ili eku, to je opet nemogue.
Peter tih: NOVI POKUAJl RJEAVANJA PROBLEMATIKE
133
U posvema drugom pravcu su problem Hrvata u Karantaniji rjeavali fi-
lolog Heinrich Kunstmann i povjesniarka Nada Klai. Neovisno jedan od dru-
gog
59
doli su do gotovo jednakog zakljuka da je Karantanija Bijela Hrvatska
Konstantina Porfirogeneta odnosno stara postojbina dalmatinskih Hrvata.
Kunstmann koji, usput reeno, kao filolog odbacuje Kronsteinerovu tezu
60
smatra da su Hrvati u Karantaniji Konstantinovi Bijeli Hrvati i da je, dakle,
Karantanya Bijela Hrvatska. Potvrdu tome vidi u nespornoj prisutnosti Hrvata
u Karantanyi i u geografskim podacima koje glede By'ele Hrvatske donose po-
glavlja 30. i 31. DAI. Prema tome bi Bijela Hrvatska bila smjetena u blizini
Bavarske, Turske (Maarske) i Franake
61
. Blizinu Bavarske nije potrebno
posebno dokazivati, poseban dravnopravni poloaj Karantanije u njezinu ok-
viru (personalna unija) samo je potvruje, susjedstvo s Maarima je po Kun-
stmannu za vrijeme Otona posvjedoeno graninim poloajem karantanske
marke (iz koje se razvila kasnije tajerska; nap. P. .) s Maarima; franaka
drava pak je sinonim za Regnum Italicum koji je sa furlanskom odnosno ve-
ronskom markom takoer graniio s Karantanijom
62
.
Upravo je za sredinu X. stoljea, tj. za vrijeme za koje nam DAI donosi
podatke o Bijeloj Hrvatskoj, Hauptmann uspio nedvojbeno dokazati premda
je naalost to njegovo djelo u historiografiji premalo poznato
63
da se ova
nalazila doista uz gornji tok Visle. Kad bismo dakle pristali na tezu da je drugo
59 N. KLAI, Odakle smo se doselili (feljton Hrvatska povijest: od mita do stvarnosti 1),
Start, 498, 20. 02. 1988, 62: Meutim, bila sam presretna doznavi da je u isto vrijeme
kad i ja do istog zakljuka doao njemaki filolog Heinrich Kunstmann, premda, kad sam
1984. pisala svoj prilog, nisam znala za njega, kao to on nije znao za moje radove.
60 H. KUNSTMANN, Wer waren die Weisskroaten des byzantinschen Kaisers Konstantinos Por-
phyrogennetos? (kao u bilj. 34).
61 H. KUNSTMANN, Wer waren die Weisskroaten des byzantinsichen Kaisers Konstantinos
Porphyrogennetos?, 118. i d. (DAI, pogl. 30: Hrvati su pak stanovali u ono vrijeme s onu
stranu Bavarske, gdje su danas Bjelohrvati.... Ostali Hrvati su pak ostali blizu Franake i
nazivaju se danas Bjelohrvati ili Bijeli Hrvati te imaju svog vlastitog arhonta; a podloni
su Otonu, velikom kralju Franake i ake, nekrteni su i ive u tazbini i prijateljstvu s
Maarima. Pogl. 31. Da Hrvati, koji sada stanuju u djelovima Dalmacije, potjeu od nekrte-
nih Hrvata, nazvanih bijeli, koji stanuju s onu stranu Turske, blizu Franake i granie
se sa Slavenima, nekrtenim Srbima.... Da velika Hrvatska zvana i bijela, do danas nije
krtena, kao ni susjedi joj Srbi. Ona podie manje konjanitva, isto tako pjeatva, nego
krtena Hrvatska, jer ih neprestano pljakaju Franci i Maari i Peenezi. Prijevod po B.
GRAFENAUER, Prilog kritici izvjetaja Kostantina Porfirogeneta o doseljenju Hrvata, 12-
14); Constantine Popkyrogenitus De administrando imperio (New, Revised editon) edited by
G. MORAVCSHC, translated by R. J. H. JENKINS, Washington 1967,142/61,142/71, 146/3,
153/83.
62 L. HAUPTMANN, Prihod Hrvatov, 527: Trijer razlini veri poroajo torej v spisu De ad-
ministrando imperio o Beli Hrvatski na severu. To dejstvo, pred katerim morajo enkrat za
vselej utihniti vse govorice, da je Bela Hrvatska le plod razgrete domisljye. Usp. F. II,
Povijest Hrvata u vrijeme narodnih vladara, 264, uz rezime Hauptmannovih istraivanja:
Mislim da je danas egzistencija sjeverne Hrvatske Konstantinove potpuno dokazana i pita-
nje rijeeno.; B. GRAFENAUER, Slavonskonemka borba za srednje Podonavje v 9. sto-
letju, Razprave razreda za zgodovinske in drubene vede SAZU, 5, 1966, 42-43; N. KLAI,
Marginalia uz problem doseljenja Hrvata, 1. pogl., 24; ISTI, Najnovyi radovi cara Konstan-
tina Porfirogeneta, (kao u bilj. 58), 31 gdje ve stoji na novom stajalitu i odbacuje Haupt-
mannovu analizu DAI, ali mu ipak priznaje da je dokazao postojanje Bijele Hrvatske u X.
stoljeu; F. DVORNIK, The making ofcentral and eastem Europe, London 1949, 291-297;
H.LOVMIANSKI, Poczatki Polski, 114-200.
ime za Karantaniju Bijela Hrvatska, onda su istodobno postojale dvije Bijele
Hrvatske, to je malo vjerojatno. Za vrijeme IX. i X. stoljea sauvano je re-
lativno mnogo izvora koji nedvojbeno potvruju da se za prostor dananje Ko-
ruke upotrebljavalo samo i bez iznimke ime Carantania
64
. Uz to je Karantanija
sredinom X. stoljea bila pokrajina u kojoj je kranstvo bilo prisutno ve 200
godina, dok nam DAI ak tri puta izvjetava da je u isto vrijeme Bijela Hrvatska
jo nepokrtena.
Ve i stoga je Kunstmannova teza neodriva; a ni najmanje je ne podrava
njegova lokalizacija pomou Bavarske, Maarske i drave Franaka. Poglavlje
30. DAI, naime, ne tvrdi da Bijeli Hrvati ive u susjedstvu Bavarske, ve kae
da ive na drugoj strani Bavarske. Promatrano s bizanstinskoga motrita (bi-
zanstinski Meci, Dalmacija, Carigrad) to znai da su ti Bijeli Hrvati morali
ivjeti sjeverno ili sjevernoistono od Bavarske, dok Karantanija lei na njezi-
nom jugoistoku
65
. Hrvate u Karantaniji ni na koji nain ne moemo proiriti
na cjelokupnu Karantaniju, ve su bili ogranieni na malo podruje uz gornji
tok Gline, koje nije bilo due od priblino 16 ni ire od 8 kilometara. Zato ti
Hrvati, iako su bili u Karantaniji, naravno nisu graniili s Maarima, a to
Karantanija jest, i to najkasnije ve od godine 907, a ne tek nakon 955. kad
na njezinu jugu i istoku poinju nastajati marke
66
. Po Kunstmannovoj logici
bi npr. i Karantanci koji su bili u okviru istonofranake drave bili susjedi
npr. Danaca. Uostalom pogl. 31. DAI takoer kae da Bijeli Hrvati ive na
drugoj strani Turske (bizantski termin za Maarsku) blizu Franake, to se
s motrita pisca DAI opet ne moe odnositi na Karantaniju. Kad je rije o
susjedstvu s Francima pak ako i pristanemo na dvojbeno izjednaavanje s
Regnum Italicum
67
- vrijedi isti zakljuak kao u pogledu susjedstva s Maari-
ma da Karantaniju ne moemo izjednaavati s Hrvatima.
Dakle, podaci DAI u pogledu lokalizacije Bijele Hrvatske iz vie su razloga
nespojivi s Karantanijom; a nasuprot tome imaju veliku vrijednost svjedoan-
stva ako Bijelu Hrvatsku postavimo na sjever i ako potujemo povijesni okvir
koji e nam obrazloiti i pojasniti neka prividna nesuglasja glede lokalizacije
Bijele Hrvatske
68
.
64 Vidi F. KOS, Gradivo za zgodovino Slovencev v srednjem veku H, Karantanija (u registra,
451); K. BEUTELS, Carantania, 87-1%.
65 Vidi bUj. 58.
66 Vidi npr. B. GRAFENAUER, Zgodovina slovesnkega naroda, , Ljubljana 165 (2. i d.),
110, 118, 136-141, 144-148.
67 Kunstmann se pri jednaenju Franake s Regnum Italicum poziva na raspravu Drei De-
perdita der byzantinischen Kaiserkanzlei und die Frankenadresse im Zeremonienbuch des
Konstantinos Porphyrogenetos, Byzantinische Zeitschrift, 45 bizantologa W. OHNOSORGEA,
koji smatra da Konstantin diferencirano upotrebljava termin Francia; megali Francia mu
znai franake dravne dijelove sjeverno od Alpa, a Francia one june. Ali Ohnosorge je
analizirao neko drugo Konstantinovo djelo De caerimons aulae byzantinae a ne DAI,
a uz to pogl. 30 DAI, gdje se takoer govori o susjedstvu Bjelohrvata i Franaka, nije napisao
Konstantin, ve netko anoniman te stoga nema razloga za diferenciranu upotrebu gornjeg
termina.
68 L. HAUPTMANN, Prihod Hrvatov; ISTI, Seobe Hrvata i Srba, 30-46; B. GRAFENAUER,
Prilog kritici izvjetaja Konstantina Porfirogeneta o doseljenju Hrvata, 34-37.
Feler tih: NOVI POKUAJI R]EAVAN]A PROBLEMATIKE 135
Polazei od drugih ishodita i Nada Klai je staru domovinu dalmatinskih
Hrvata vidjela u Karantaniji
69
. Osim reenice da su se odreen broj godina i
Hrvati u Dalmaciji pokoravali Francima jednako kao i u staroj postojbini, sve
je navode u poglavlju 30. DAI koji govore o Bijeloj Hrvatskoj kao pradomovini
dalmatinskih Hrvata i cjelokupan avarski kompleks o avarsko-hrvatskim od-
nosima u Dalmaciji odbacila kao izmiljene i nevjerodostojne. Kao domovinu
Hrvata koja je bila podanik Francima nije joj bilo teko izabrati Karantaniju.
Karantanija je od sredine VHL stoljea doista udovoljavala obama uvjetima; a
u isto vrijeme Nadi Klai je spominjanje pagusa Crouuati i hrvatske desetine
na podruju Karantanije dokaz za postojanje posebne hrvatske politike i crkve-
ne organizacije s posebnim arhontom na elu
70
. Drugim rijeima, autorica pre-
dvia za karantanske Hrvate poseban, vrlo samostalan poloaj koji se temelji
na etnikoj osnovi i na iz te osnove proizlazeoj posebnoj politikoj i crkvenoj
organizaciji
71
.
Ako ostavimo postrani njezinu interpretaciju, poglavlja 30. DAI u kojoj je
odbacila sve to ne odgovara njezinoj slici i za koju je kritika pokazala da nema
pravih razloga za njezinu opravdanost
72
, njezinu tezu moemo osporiti ve sa
stajalita same karantanske povijesti.
U sredite je rasprave postavljen pagus Crouuati i njegova interpretacija.
S obzirom na sadraj izraza pagus Crouuati iskazuje samo etniku pripadnost
33
69 N. KLAI, O problemima stare domovine, dolaska i pokrienja dalmatinskih Hrvata, Z,
38, 1984, 253-270, gdje je najdetaljnije obrazloila svoju tezu; ISTA, Najnoviji radovi o 29,
30. i 31. poglavlju u djelu De administrando imperio cara Konstantina Porfirogeneta (kao
u bilj. 58), 36, 40, 51; u popularnoznanstvenom obliku ISTA, Sjever i jug u Hrvata i Srba,
OKO, 387, 388, 15. - 29. 1. i 29. 1. - 12. 2. 1987; ISTA, Odakle smo se doselui, Start,
498, 20. 2. 1988; Gdje je bila stara Hrvatska, Start, 499, 5. 3. 1988; Kad je postala Hrvatska
drava, Start, 502, 16. 4. 1988.
70 N. KLAI, O problemima stare domovine, dolaska i pokrtenja dalmatinskih Hrvata, 257-
262.
71 N. KLAI politika organizacija znai posebnu upravnu, teritorijalnu i sudsku jedinicu s
knezom: N. KLAI, O problemima stare domovine, dolaska i pokrtenja dalmatinskih Hrva-
ta, 261. 270, bilj. 104; u popularnoznanstvenim prikazima govori ak o hrvatskoj dravi u
Karantaniji (i), Start, 502, 16. 4. 1988. to podrazumijeva pod crkvenom organizacijom nije
jasno. Kad je rije o hrvatskoj upaniji teko bi bilo govoriti o nekoj specifinoj crkvenoj
organizaciji, a vii stupanj organiziranosti moe biti samo poseban korepiskopat za Hrvate,
to je posve nemogue.
72 Vidi P. TIH, Karantanija = stara domovina Hrvata, Z, 41, 1987, 536-539. N. KLAI
nije navela nijedan ozbiljan razlog da pogl. 30. DAI govori istinu samo u reenici koja navodi
hrvatsku podlonost Francima u staroj i novoj domovini, a u svim drugim tokama najstarije
hrvatske povijesti lae. Usporedi L. MARGETI, Jo o dolasku Hrvata, Historijski zbornik,
XXXVHI, 1985, 232; V. KOAK, Dolazak Hrvata, Historijski zbornik, XI, 1987, 353, 357.
Ako se u pogledu na problematinost DAI odluila za negiranje njegovih vijesti, potom bi
to morala uiniti radikalno bez iznimke. Mislim da je sve dosadanje raspravljanje o DAI
ipak pokazalo da pogL 30. donosi hrvatsku narodnu predaju koja je u svojoj biti istinita;
vidi B. FERJANI, Struktura 30. glave spisa De administrando imperio, Zbornik radova
vizantolokog instituta, XVm, 1978, 67-79. Usp. takoer L. MARGETI, Jo o pitanju
vremena dolaska Hrvata, Z, 42, 1988, 239: Moda bi doista trebalo odbaciti sve (ili takorei
sve) anonimove vijesti o dolasku Hrvata kao narodnu legendu. (jednako u HZ XXXVIII,
238) i otru reakciju V. KOAKA, Dolazak Hrvata, 360 na tu Margetievu opciju.
73 Slino je po sadraju izraza razlikovanje izmeu slovenskih i bavarskih huba samo po sebi
osnovanu samo po nacionalnoj pripadnosti njezinih obraivaa; B. GRAFENAUER, Vpraa-
svojih itelja
74
. Da li pagus poput Klaieve moemo obrazlagati i kao posebnu
politiku ogranizacyu, moe pokazati tek analiza znaenja tog izraza u drugoj
polovici X. stoljea, to jest u vrijeme kad se pagus Crouuati pojavljuje u listi-
nama. Grafenauer je izravno na primjeru kraljevih darovnica za Koruku iz
X. stoljea jasno pokazao da je lokalizacija putem pagusa u kontekstu listina,
u kojima se pagus u X. stoljeu spominje, upotrebljavana u smislu konkretnye
geografske lokalizacije darovanja
76
. To, dakako, ne znai da pagus u ono doba
mje imao odreenih upravnih funkcya, ali ipak njegovu ulogu ne valja preci-
jeniti kako to ini Nada Klai. Po njezinoj bismo logici potom mogli i za ostala
dva pagusa koji se u isto spominju u Korukoj (pagus Gurketal
76
u sreditu
pokrajine) predvidjeti neku posebnu politiku jedinicu sa samostalnim knezom.
A takva je uloga pagusa nemogua naprosto zato to je pagus samo dio gro-
fovije. M. Kos je svoja istraivanja tog problema saeo u zakljuak Prvi (pagus)
lei u okviru druge (grofovije)
78
. A to u ono doba nije nita drugo nego ured
i grof inovnik. To posebno vrijedi za iri prostor na kojem se nalazio pagus
Crouuati. Naime, kao to je pokazala rasprava H. Dopscha o waltpotu i pala-
tisnkome grofu u Korukoj
79
, hrvatski je okrug bio dio grofovije waltpota. A
ovaj nije bio nita drugo nego neposredno kralju odgovorni i od njega postav-
ljeni inovnik koji je imao na brizi kraljevu zemlju u Karantaniji koju je vladar
izdvojio iz vojvodine vlasti. Njegov ured (Amt, Amtsgebiet) protezao se u sre-
dinjim predjelima Koruke, gdje se nalazila veina kraljeve zemlje i stari ka-
rolinki pfalc Krnski grad i Moberk (?) te se najkasnije od 965. god. pojavljuje
kao grofovija waltpota (Grafschaft des Waltoboten)
60
. A listine u kojima se
nje upanov, Hrvatov in ustolievanje korokih vojvod, 1136; Gospodarska in drubena
zgodovina Slovencev, II, 323.
Tako ve M. KOS, Slovenska naselitev na Korokem, 114, Tu so Hrvati najgostje bivali,
zato imenujejo listine okraj pagus Crouuat.
B. GRAFENAUER, Hrvati u Karantaniji, 212-217, nasuprot HAUPTMANNU koji je u
pagusu elio vidjeti etvrtu koruku grofoviju i zato je u svojoj postjednjoj raspravi o Hrva-
tima u Karantaniji govorio o kasazima Hrvatske grofovije a ne Hrvatskog pagusa: Staro-
slavenska druba in obred na knejem kamnu, 115.
F. KOS, Gradivo za zgodovino Slovencev v srednjem veku, , 451.
77 F. KOS, Gradivo za zgodovino Slovencev v srednjem veku, II, 469; B. GRAFENAUER, Ka-
rantanski temelji koroke vojvodine, Z, 31. 1977, 150. bilj. 143; ISTI, Hrvati u Karantaniji,
217; misli da je mogue interpretirati lokalizaciju in pago Karinstriche samo u vezi s
Karint(riche) (= regnum (Carantanum) u nekim drugim listinama) i da zato no* '- --
podijeljenu na vie erofnviin n * > < ->
74
75
76
78
79
80
nano suuje: P. TIH, Reg
M. KOS, Slovenska naselitev na Korokem, 113.
H. DOPSCH, kao u bitf. 77. 125-151.
.. in partibus Karantanie in comitatu Hartuuigi comitis qui et ipse inibi cognomine vual-
poto dicitur...: F. KOS, Gradivo za zgodovino Slovencev v srednjem veku, II, 419. H.
DOPSCH, s. c., 138 smatra uz Krnski grad i Mobreg karolinkim pfalcom, ali to nije posve
sigurno. Vidi P. TIH, Regnum Carantanum, 223 i tamo navedene podatke pro et contra.
Peter tih: NOVI POKUAJ1 RJEAVANJA PROBLEMATIKE
spominje hrvatski okrug ak izrijekom kazuju da pagus Crouuati lei in re-
gimine uualdpodonis Hartuuici
81
. Dakle, ako je i grofovija tek obian ured,
onda ni pagus koji je dio tog ureda ne moe predstavljati nekuposebnu po-
litiku ogranizaciju, ve mu u najboljem sluaju moemo pripisati samo skro-
mnu, strogo nadziranu upravnu funkciju.
Pritom pitanje, koliki je veliinom bio taj pagus Crouuati, nije bitno. Da
ga opsegom ne moemo proiriti izvan porjeja Gline zapadno od St. Vida raz-
vidno je iz ve spomenutih Grafenaurevih analiza lokalizacijske formule u li-
stinama iz vie razloga: 1. Naseobine koje kraljeve darovnice postavljaju u hr-
vatski okrug
82
bez iznimke lee na prostoru izmeu Gline na jugu i njezina
razvoda s potokom Wimitz na sjeveru, izmeu Hohecka na zapadu i okolice
St. Vida na istoku. 2. Na neposrednom rubu tog podruja sauvalo se sjeanje
na Hrvate u toponimima Krobaten kod Glaneggege i po svoj prilici Krottendorf
kod St. Vida, to svjedoi o razlici izmeu stanovnika krajeva koji poinju s
ta dva naselja i okolice hrvatskoga okruga
83
. 3. U drugoj polovici X. stoljea,
kad se u listinama upotrebljava izraz pagus Crouuati, nema nijednog sluaja
darovanja posjeda unutar tog pagusa bez upotrebe tog izraza; suprotno tome,
ta se lokalizacija u isto doba nikada ne upotrebljava u listinama prilikom da-
rivanja u istoj grofoviji, ali na drugom mjestu, a lokalizacijska je formula ta-
koer precizna
84
. 4. U istoj grofoviji waltpota Hartvika u drugoj se polovici X.
stoljea spominju dva pagusa (Crouuati, Carentariche)
85
. Tako, dakle, moemo
pagus Crouuati u Korukoj opravdano svesti na podruje uz Glinu zapadno
od St. Vida. A taj prostor nije u duinu iznosio vie od 15-16 kilometara, a
u irinu ne vie od 6-8 kilometara
86
. To s jedne strane samo potvruje da
tako maleno podruje ruje moglo imati neku posebnu, od okoline bitno razliitu
politiku organizaciju; s druge pak strane posve je nezamislivo da bi na tako
malom prostoru ivio toliki broj Hrvata, od kojih se jedan dio preselio u Dal-
maciju
87
i tamo zavladao, a drugik pak ostao u Karantaniji, te jo u dugoj
polovici X. stoljea bio toliko brojan da se njihov okrug nazove hrvatskim.
ISTI, Drobtinice h kroniki Regina iz Pruma kot viru za zgodovino Slovencev v srednjem
veku, u tisku za Arheoloki vestnik, 40.
81 F. KOS, Gradivo za zgodovino Slovencev v srednjem veku, II, 466.
82 F. KOS, Gradivo za zgodovino Slovencev v srednjem veku, , 401, 407, 466, 513; Gsberg,
Sorg, Puppitsch, Beissendorf, Mailberg, Ober Muhlbach, Raindorf, Deblach, Tauchendorf,
Grammilach, Lebmach, Glandorf, Tschiring, Niededorf.
83 F. KOS, Gradivo za zgodovino Slovencev v srednjem veku, II, 400, 419, 458, 468, 469, 475;
M. KOS, Slovenska naselitev na Korokem, 113 i d.; B. GRAFENAUER, Hrvati u Karan-
taniji, 212; ISTI, Vpraanje upanov, Hrvatov* in ustolievanje koroSkih vojvod, 1139 bilj.
46.
85 F. KOS, Gradivo za zgodovino Slovencev v srednjem veku, . 401, 407, 466, 469; vidi i gore
bilj. 76 i A. JAKSCH, Geschichte Krntens bis 1335, Klagenfurt 1928, 144, 145.
86 Ta argumentacija vrijedi i za tekst gore, gdje se obrauju rasprave Kronsteinera i Kun-
stmanna.
87 N. KLAI, O problemima stare domovine..., 262, 264, govori o organiziranoj seobi dijela
Hrvata zbog nezadovoljstva politikom vlastitih knezova. A da su ih imali, dokazuje upravo
pagus Crouuati; prema tome su se Hrvati (po N. Klai) otamo i selili. Do bitnog kvantita-
tivnog pomaka neemo doi i ako uzmemo u obzir i ostala hrvatska naselja na podruju
Karantanije.
Uza. sve reeno ini se da karantanske Hrvate politiki i drutveno povezuje
s ostalom Karantanijom u zajedniku cjelinu injenica da su neki Hrvati bili
i kosezi
88
. Premda pitanje kosega do danas nije dokraja rijeeno, po dosada-
njem najprihvatljivijem obrazloenju (Grafenauerovom), koje ostavlja najmanje
nedoreenih odgovora i koje najzad u pedeset godina koliko postoji nije doivjelo
ozbiljnije osporavanje, kosezi su bili prvotno povlateni vojniki sloj (druinici)
podreen neposredno karantanskom knezu
89
. Dakle, politika je vlast iz Krn-
skog grada zaposezala i neke Hrvate. Prema onome to danas znamo, ta se
vlast protezala posebno na one koji su ivjeli upravo u hrvatskom okrugu.ta,
samo su se na tom podruju prekrivala hrvatska i koseka naselja
90
.
I kad je rije o hrvatskoj desetini (decima ad Chrowat), koju moramo
pravilnije prevoditi kao desetina kod (upanije) Hrvat i koju Klaieva navodi
kao dokaz za crkvenu organizaciju koju su navodno Hrvati dobili u Karantaniji
za vrijeme misije
91
bez obzira na to da li se ta oznaka odnosi samo na crkvu
Sv. Mihaela (dolina gornje Mure), na dio, ili pak na cijelu praupaniju Sv.
Mihaela, moemo rei da po svom sadraju slino kao i pagus Crouuati
moe posvjedoiti samo o naseljenju Hrvata na tom prostoru
92
, a ne i o kakvoj
crkvenoj organizaciji za Hrvate. To desetina ne moe dokazati!
Zbog svih tih injenica jasno je da je Nada Klai precijenila ulogu Hrvata
u Karantaniji; zato nije utemeljena ni njezina misao o Karantaniji kao staroj
domovini dalmatinskih Hrvata. Zar taj zakljuak ne potvruje injenica da su
upravo njezina istraivanja pokazala da je openito upitno i prijeporno da li
su u srednjovjekovnoj Hrvatskoj postojali kosezi, jer sve na to se moe osloniti
takvo miljenje samo je osamljen toponim Kaseg u Lici; a nigdje nema kakva
traga o kakvu povlatenu kosekom poloaju
93
. U sluaju preseljenja Hrvata
iz Karantanije njihove bismo tragove opravdano oekivali. Pa i sama autorica,
traei uzroke i nain preseljenja Hrvata iz Karantanije u Dalmaciju, osim
nekih pretpostavaka, ali ne i injenica
94
, ne moe ponuditi nita. Njezinu pret-
postavku da su se Hrvati preselili u opem kolonizacijskom valu moemo
osporiti ve i stoga to se kod kolonizacije radi o vrlo dugotrajnom procesu
penetracije agrarnog stanovnitva na nova podruja, koji u razmjerno znaaj-
nom opsegu mijenja sliku pokrajine
95
i koji bi, ukoliko bi se doista zbio, morao
ostaviti opipljivije hrvatske tragove na dananjem slovenskom podruju, a oni
88 M. KOS, Slovenska naselite na Komikern, 114; B. GRAFENAUER, Ustolievanje..., 335;
ISTI, Hrvati u Karantaniji, 219, 220.
89 Posebno B. GRAFENAUER, Ustolievanje..., 29-42, 320-383, 478-505, 555-559, te Gospo-
darska in drubena zgodovina Slovencev , 290-292 s cjelokupnom najnovijom literaturom
i pregledom rezultata dosadanjih istraivanja.
90 B. GRAFENAER, Hrvati u Karantaniji, 220; ISTI, Ustolievanje..., 328. u hrvatskom okru-
gu kosezi su bili u naseljima: Zwattendorf, Krobathen, Paindorf, Kadll, Deblach, Mauer,
Taudiendorf, Meschgowitz, Gramilach, Unrterkulm, Glantschach.
91 Podruje uz gornju Muru s toponimima Crawata curia, Kraubath, Kchrawathof, Kravvbaten,
Kraweseck, Krowot druga je jezgra hrvatskog naseljenja u Karantaniji.
93 N. KLAI, O kasezima i Hrvatima u srednjovjekovnoj Hrvatskoj, Dostignua, 1-2/, 1965,
3-21 i na str. 12: ini mi se zaista nemoguim da se jo uvijek odri Hauptmannova teza
o kasezima u Hrvatskoj na osnovi jednog jedinog podatka.
94 N. KLAI, O problemima stare domovine..., 263, 264.
95 Usp. Kolonizacija i populacija, u: Gospodarska in drubena zgodovina Slovencev, Zgodovina
agrarnih panog, I, Agrarno gospodarstvo, Ljubljana 1970, 29-127.
su izostali. Slino tome malo je vjerojatno da bi se Hrvati zbog otpora prema
Francima (prihvaanje kranstva), u kojem Nada Klai vidi uzrok seobe, pre-
selili iz Karantanije u zemlju u kojoj je do kraja !, stoljea gospodario taj
isti Franak i kri
96
.
Kao zakljuak ovog kritikog pregleda novih pokuaja rjeavanja proble-
matike Hrvata u Karantaniji moemo rei da je kritika pokazala da ni ti novi
napori ne rjeavaju zadovoljavajue pitanje karantanskih Hrvata. Na neki je
nain to i razumljivo i oekivano, jer za tako radikalne zakljuke to ih nude
spomenute rasprave povjesniar naalost nema na raspolaganju dokumentaci-
ju. Ne samo da ima premalo izvora, ve i ti izvori po svojoj strukturi (ponajprije
toponomastiki tragovi) ne mogu odgovoriti na takva pitanja. Zato o Hrvatima
u Karantaniji jo uvijek znamo vrlo malo pouzdano. Povjesniarevo znanje u
tom pogledu, naalost, nije mnogo napredovalo od razine koju je prije trideset
godina dosegnuo B. Grafenauer i saeo ga u ture tri toke koje smo uvodno
naveli.
96 N. KLAI, Povijest Hrvata..., 165-172, 191-208.
Radoskv Katii
POECI HRVATKE POVIJESTI KAO
FILOLOKI PROBLEM
L/oivljujemo upravo kako se pitanje o etnogenezi Hrvata u ranosrednjovje-
kovnoj Dalmaciji, za koje seje ve moglo misliti daje potpuno skinuto s dnev-
noga reda, ponovno postavlja, te se vrlo ivahno raspravlja o njem. Poslije
Hauptmannovih i Grafenauerovih radova inilo se dulje vremena kao da je
ve dobiven konaan odgovor na nj, dobar onoliko koliko je to ikako mogue
u poloaju tako nepovoljnom to se tie vrela, pa da daljnji napredak, ako ga
uope moe biti, treba oekivati tek u okvirima slike to su je njih dvojica
zacrtali. A sada se, meutim, vrlo ivahno povlae potezi posve novih varijanata
u interpretaciji oskudnih izvora, kako svojim prilozima pokazuju Margeti,
Kunstmann, Kronsteiner i Pohl, a i Nada Klai svojim posljednjim radovima.
Nije samo da se to pitanje opet postavlja, nego se ini kao da je ono potpuno
otvoreno: kao da raspoloiva vrela upravo izazivaju na interpretacije u slobod-
nom stilu. Takav e razvoj, dakako, zbuniti ne samo zainteresirane laike nego
i sve one meu strunim povjesniarima koji se u staroj hrvatskoj povijesti
orijentiraju vie prema onome to je ve zacrtano kao slika povijesnoga zbivanja
nego prema onom to doista pruaju izvori.
U takvu poloaju izrasta filologu zadaa da sa svojega stajalita upozori
na to kakve su pretpostavke razliitim i esto suprotnim povjesnikim milje-
njima sadrane u starim tekstovima. Za razliku od historiara, koji je duan
to prije moe vjerodostojno ispripovijedati (pri)povyest, moe se filolog strp-
ljivo i s mnogo ljubavi okrenuti onomu to vrela doista priaju. To je dvoje
dodue, kada se radi o ranom srednjem vyeku, usko povezano jedno s drugim.
Ta se (pri)povyest ne da vjerodostojno pripovijedati bez oslonca na brino pro-
tumaene tekstove. A ti su tekstovi takvi da se ne daju valjano interpretirati
a da se pritom ne uzme u obzir sve to se zna o povijesnim zbivanjima i
injenicama. Historiar i filolog upregnuti su tu u istu zapregu. Ipak ostaje
razlika u stajalitu, pojmovno je otra i valja je biti svjestan. Ona se dobro
moe iskoristiti pri razmrsivanju pitanja to se postavljaju u tom sklopu.
Easprave o hrvatskoj etnogenezi u Dalmaciji odreene su time to su sve
vijesti o tim zbivanjima koje potieu izravno iz ranoga srednjeg vyeka sadrane
u vrlo osobitom spisu iz sredine 10. stoljea, u De administrando imperio Kon-
Kadoslav Katiti: POECI HRVATSKE POVIJESTI 141
stantina Porfirogeneta, a ono o tome sadri dvije verzije: jednu u poglavljima
29. i 31, a drugu u poglavlju 30. Te se verzye u mnogome i bitnom podudaraju,
ah' ima meu njima i znatnih razlika. U prvoj se jako istie uloga cara Heraklija
i bizantsko vrhovnitvo, u drugoj se, 'naprotiv, to i ne spominje. Odbacili su
stoga jednu kao tendencioznu u bizantskom smislu, a drugoj su, s drunim
oprezom i pridrajem, darovali povjerenje (Hauptmann, Grafenauer, Nada Kla-
i u glavnini svojega djela).
S time u vezi treba rei da je posve krivo kad se vijesti sadrane u tom
djelu odbacuju kao lana propaganda, kako se katkada radi, ili ako se govori
da car piui ovo ili ono sebe tjei. De administrando imperio nije napisan
kao propagandni sastavak i ne sadri razmatranja za vlastite potrebe. Sastav-
ljen je kao strogo povjerljiva spomenica s podacima koji su vani pri zacrtavanju
vanjske politike carstva i mogu posluiti kao argumenti za potkrepljivanje bi-
zantskoga stajalita pri diplomatskim pregovorima. Takvi argumenti ne smiju
biti zasnovani na laima jer bi od toga izgubili svaku vrijednost. Ali morali su
biti tendenciozni da bi mogli posluiti pri ostvarivanju bizantskih interesa. To
pak vrijedi podjednako za obje verzije. Obje potieu iz istoga djela. To se gotovo
zaboravilo postoje Konstantin bio proglaen za propagandista koji lae samome
sebi, a piscu 30. poglavlja, koji se smatrao ozbiljnijim i pouzdanijim, bio pod
sugestivnim imenom Anonim udahnut neobian nekakav i samostalan ivot.
im se stvari promotre sa stajalita kakvo je ovdje upravo naznaeno, ra-
zaznaje se odmah i tendencija svakoga od ta dva izvjetaja, pa se moe odrediti
i to kamo je upravljena argumentacija kojoj treba da slue. Poglavlja 29. i 31.
upravljena su protiv bugarskih zahtjeva, poglavlje 30. protiv franakih. Prema
Bugarima valjalo je isticati da Hrvati nikada nisu prestali priznavati vrhovnu
vlast bizantskoga cara i da ne moe biti govora o tome da bi ikada bili podloni
bugarskomu vladaru. To stoji u 29. i 31. poglavlju. Prema Francima se na-
glaavalo da Hrvati dodue jesu nekada bili pod njihovom vlau, ali da su se
onda od nje borbom i vlastitom snagom posve oslobodili. To se nalazi u 30.
poglavlju. Pritom je mnogo toga vjerojatno netono, poneto moda i krivo, ali
da je bilo ba lano, ne bi moglo postizati svoju svrhu.
U prikazu dogaaja kako ga donosi 30. poglavlje, kojemu se naelno vie
vjerovalo, neki su podaci slabo usklaeni. Tako je ve vremenski odnos izmeu
pada Salone i uspostavljanja hrvatske vlasti u Dalmaciji u toj verziji posve
neodreen. Heraklije se ne spominje. Izvor samo sugerira vremensku blizinu
izmeu toga dvojega, ali eksplicitno ne kae nita o tome. Tu je onda i dolo
do prvoga zahvata. Izneseno je miljenje da je hrvatska vlast u Dalmaciji us-
postavljena tek potkraj 8. stoljea, a ne za vlade cara Heraklija u prvoj polovici
7. stoh'ea (Margeti).
Neki su to prihvatili s olakanjem jer im se uinilo da se time oslobaaju
tereta kojim ih optereuje problem dvaju tamnih stoljea, 7. i 8. To je lijep
primjer za ulogu koju u povijesti znanosti moe igrati psiholoki uinak. Ui-
stinu, naime, ona dva stoljea ostaju pri takvoj pretpostavci jednako tamna
kako su to bila i prije. Problem to ga ona postavljaju ne rjeava se lake.
Osobito arheologe ona ne oslobaa zahtjeva da pouzdano odreenim slojem
nalaza pokriju vremensko obzorje 7. i 8. stoljea.
U Dalmaciji je u tim stoljeima postojala vlast koja je uspjeno spreavala
da se nastavi urbani ivot u Saloni i drugim gradovima, osim onih malobrojnih
koji su ostali carski. Ako su Avari i (ili) Slaveni, a ne Hrvati, uspostavili i
odravali tu vlast kroz tako dugo razdoblje, ne udi nas zato manje to se o
njima kroz to vrijeme iz suvremenih vrela nita ne doznaje. Ako su pak ti
narodi u tom dugom vremenu mogli ivjeti i vladati u Dalmaciji, a da u predaji
vrela iz onoga doba ne ostave nikakva traga, mogli su tamo isto tako u to
vrijeme ivjeti i vladati Hrvati. To to vrela iz toga doba o njima ute, ne znai
dakle da u Dalmaciji nije bilo njih i njihove vlasti. Iz tame onih dvaju stoljea
ne dobiva se nikakav argument za to da je hrvatska vlast tamo poela kasnije
nego se mislilo prema vijestima Konstantina Porfirogeneta. A s filolokoga sta-
jalita tu je najvanije jedno: Nijedan se tekst pod takvom pretpostavkom ne
da interpretirati bolje nego bez nje.
Franci se u izvjeu 30. poglavlja javljaju tek poto se pripovijedalo o do-
lasku Hrvata u Dalmaciju i o tome kako su tamo uspostavili svoju vlast To
je u skladu sa smjetanjem tih zbivanja u 7. stoljee. Oni Hrvati koji su ostali
u svojoj staroj domovini, kae izvjestitelj, stanuju u susjedstvu franake zemlje,
koja se zove i aka, a u doba kada taj izvjestitelj pie podloni su njezinu
kralju Otonu. Istiu se i njihove veze s Madarima. Sve to upuuje na 10.
stoljee, na veliko pomicanje granica carstva pod Otonima prema istoku. A
malo dalje onda stoji da su i u Dalmaciji Hrvati bili neko vrijeme podloni
franakoj vlasti, onako kao i prije u zemlji iz koje su doli.
Ako se u tom pripovijedanju htio vidjeti bitno vjerodostojan prikaz hrvat-
skoga doseljenja i uspostavljanja hrvatske vlasti u Dalmaciji, to se sve dogodilo
u 7. stoljeu, dakle u vrijeme kad franaki kraljevi nisu vladali tako daleko na
istoku, morao se taj jasni iskaz zaobii kao da je nevaan. Hauptmann i Gra-
fenauer izveli su to kao da se iz historijskih razloga razumije samo po sebi i
nisu se mnogo zadravali na tome, nisu o tome ozbiljnije polagali rauna. Nije
dakle udo to se Nada Klai pred smrt, poto se odvojila od interpretacije
koju su ta dvojica dala izvorima, uhvatila upravo toga zabaenog iskaza i u
njemu sad gledala jedinu autentinu predaju o prvobitnim prilikama, izvodei
sve ostale iz nezgrapnih bizantskih laganja. Tako je, ne trepnuvi okom, za-
bacila sve to u istom izvjetaju stoji o borbama Hrvata s Avarima.
Tko nije fiksiran na tijek povijesnoga zbivanja, nego mu je u sreditu vi-
dokruga interpretacija teksta kakav je doao do nas, razabire odmah kako se
tu iskoriuju jedine dvije mogunosti da se tekst koji se ne podaje suvisloj
historijskoj interpretaciji zabacivanjem pojedinih iskaza uini koherentnim i
prihvatljivim kao povijesni izvjetaj. Tu je kombinatoriku lako progledati. Pita-
nje zapravo glasi ovako: Je li lake pretpostaviti da je vijest o franakoj vlasti
nad onim Hrvatima to su ostali u svojoj staroj domovini pri jednom redigira-
nju naega teksta dala povoda nesporazumu da je to opis prilika u vrijeme
kad se jedan dio toga naroda odselio u Dalmaciju, pa je odatle, kad se navodilo
da su Hrvati u toj novoj zemlji bili neko vrijeme pod vlau Franaka, pogreno
Radoslav Katia: POECI HRVATSKE POVIJESTI 143
dometnuto da je to bilo isto onako kao i prije u zemlji iz koje su doli ili je
pak lake zamisliti da je sve to isto to vrelo pripovijeda o borbama Hrvata s
Avarima i o hrvatskom osvojenju Dalmacije puka izmiljotina, kakva god da
se motivacya nazirala na nju? Koliko je god odgovor na to pitanje vaan za
prikaz povijesnoga zbivanja, samo ono prf svojoj naravi jest i ostaje filoloko.
Ako pak, polazei i opet od teksta, ne pustimo iz vida injenicu da svi ti
iskazi o podrijetlu i selidbama Hrvata to su doli do nas u djelu Konstantina
Porfirogeneta u tom obliku poljeu iz sredine 10. stoljea te nuno odraavaju
njegovu kasnu perspektivu, tada se namee i to da se u njima vide naknadne
konstrukcije kojima je svrha da ozakone postojee stanje. Tada e im se, a
Pohl se priklanja takvu shvaanju, pridavati mala vrijednost za opis dogaaja
koji su zbilja doveli do toga stanja. No to god drali o tome, jedno je sigurno:
Svaka ocjena vijesti o podrijetlu i seobama Hrvata mora polaziti od funkcije
koju je predaja koja se u takvoj vijesti oblikuje imala u vrijeme kada je zapisana
kao vijest. Samo tako se, uostalom, mogu razumjeti razlike izmeu pojedinih
verzija te predaje.
Razmatranjem filolokih pitanja ne rjeava se nijedno historiografsko. Obo-
gauju se samo i usavravaju pretpostavke za njihovo razmatranje. Filologija
tu mnogo pomae povijesti, osobito ako joj se ne mijea u posao nego ostaje
pri potankom i strogom tumaenju svojih tekstova.
LM/O Margeti
BILJEKE U VEZI S NASTANKOM HRVATSKE
DRAVE U 9. STOLJEU
Pri istraivanju etnogeneze hrvatskoga naroda valja strogo razlikovati proble-
me koji su povezani s imenom Hrvat od onih koji se odnose na uu grupaciju
nosilaca toga imena, to ih u znanosti nerijetko nazivamo Protohrvatima i od
onih to se tiu prve pojave hrvatskoga naroda u Hrvatskoj. U ovoj raspravi
analizirat emo samo ovo posljednje.
Najstarije je prvorazredno vrelo koje spominje ime hrvatskog naroda u
dananjoj Hrvatskoj Branimirov natpis u kojem se on naziva dux Cruatorum.
Toj vijesti moe se s velikim stupnjem vjerojatnosti pribrojiti i isprava o tzv.
Trpimirovoj darovnici, koja je naalost sauvana samo u ne osobito pouzdanom
prijepisu iz 1568. godine. U njoj stoji: Trpimir dux Chroatorum. Moemo dodati
jo i ispravu Muncimira, takoer sauvanu u prijepisu iz 1568, gdje se on
naziva dux Croatorum.
Nijedno drugo prvorazredno vrelo 7, 8, i prve polovice 9. stoljea ne spomi-
nje Hrvate. Tako je primjerice jo poetkom 9. stoljea Borna za franaka vrela
dux Guduscanorum, a Ljudevit (Liudewit) dux Pannoniae inferioris. Za papu
je Zdeslav (Sedesclauus) comes Sclauorum, a Domagoj dux Sclavorum.
l onda najednom sredinom 10. stoljea zasipa nas Konstantin Porfirogenet
brojnim vijestima o Hrvatima, koji su po njemu doli iz svoje stare domovine
u doba Heraklija i po njegovu nalogu. Premda je Konstantin drugorazredno
vrelo, njegove su vijesti ono najstarije to je o hrvatskoj povijesti dolo do nas,
pa nam ne preostaje drugo nego da njegove vijesti to podrobnije analiziramo.
Njegova nepouzdanost lijepo se vidi u usporedbi njegovih opisa saracenske op-
sade Dubrovnika. To e nam, zajedno s analizom nekih dyelova tzv. Trpimirove
darovnice i opega politikog poloaja hrvatskih krajeva poetkom i sredinom
9. stoljea moda omoguiti bolji uvid u etnogenezu Hrvata.
O saracenskom napadu na Dalmaciju, opsadi Dubrovnika i osvajanju Baria
pisao je car Konstantin triput, i to najprije u svom radu De Thematibus, a
poslije u radovima De administrando imperio i Vita Basilii. Smatramo da ra-
zlike ta tri izvjetaja nisu do sada bile objanjene na zadovoljavajui nain.
One su svakako za hrvatsku povijest od velike vanosti.
Lujo Margeti: BILJEKE U VEZI S NASTANKOMHRVATSKE 145
U svojem je prvom izvjetaju u radu De Thematibus Konstantin vijesti to
ih je crpio iz carskih arhiva koristio na vrlo oprezan nain. On pie da su
Arapi u vrijeme vladanja bizantskoga cara Mihajla III. doli u Dalmaciju iz
Afrike pod svojim voama Soldanom, Sabom i Kalfusom, osvojili nekoliko gra-
dova i nato opsjeli Dubrovnik. Stanovnici Dubrovnika, nastavlja Konstantin,
zatraili su pomo od bizantskoga cara, ali, kada su poslanici doli u Konstan-
tinopol, nali su na prijestolju novoga cara, Bazilija, Konstantinova djeda. Kada
su Arapi doznali o namjeravanoj bizantskoj pomoi Dubrovniku, prekinuli su
opsadu, prebacili se u Italiju i tamo osvojili Bari. Ipak je caru Baziliju uspjelo
uz pomo franakoga vladara Ludovika i pape ponovno osvojiti Bari za Bizant.
Premda je Konstantinova pria sastavljena prilino vjeto, ona ipak nije drugo
nego krajnje tendenciozno i neistinito prikazivanje stvarnoga tijeka dogaaja.
To je osobito vidljivo iz okolnosti da arapski voe Saba i Kalfus pripadaju
petom desetljeu 9. stoljea. Car-pisac oito je naao u carskom arhivu vijest
o arapskome napadu na Dalmaciju koji se zbio u godinama neposredno pred
dolazak na vlast cara Mihajla III. Kako je on elio prikazati toga cara u to
loijem svjetlu i, obratno, sve dobre vijesti pripisati svome djedu, on je naprosto
dogaaje iz petog desetljea povezao s vladom svoga djeda i s ponovnim osvaja-
njem Baria koje je, uostalom, ostvario franaki vladar, a ne bizantski car Ba-
zilije.
U svome kasnijem djelu Vita Basilii Konstantin mijenja svoju priu utoliko
to tvrdi da je car Bazilije dao nalog slavenskim kneevima, tj. Hrvatskoj itd.
da se prikljue bizantskom napadu na arapske snage u Bariu. I tu je vijest
car-pisac preuzeo iz carskog arhiva, promijenivi j oj i vrijeme i okolnosti.
Konstantinova je pria u DAT nedvojbeno najslabija od sve tri sauvane.
Tendencija bezgraninog udivjjenja prema djelu njegova djeda ovdje dolazi do
jo veeg izraaja. Zato je primjerice car Mihajlo . potpuno i brisan iz prie
cara-pisca. On poinje svoju novu priu ovako: Nakon nekog vremena, za
vladanja cara Bazilija, doli su iz Afrike Arapi Soldana, Sabe i Kalfusa itd.
Konstantin iznenauje itatelja daljom obavijeu da su Saraceni nakon to
su iz Dalmacije preli u junu Italiju vladali nad Bariem etrdeset godina.
Jasno je da je car i tu vijest uzeo iz carskog arhiva i da i ona pripada petom
desetijeu 9. stoljea. Naravno, ne bi imalo smisla sve te grube netonosti na-
voditi kad ne bi iz Konstantinova izvjetaja ipak proizlazila zdrava jezgra, tj.
da su se oko 841. Bizantinci aktivno bavili Dalmacijom, tj. dalmatinskim gra-
dovima.
Druga toka na koju bismo ovdje eljeli upozoriti jest datiranje spomenute
Trpimirove darovnice. Ono glasi: Regnante in Italia piissimo Lothario Fran-
corum rege per indictionem XV suh die IIII Nonis Martii. O kojoj je godini
rije? Nakon Dmmlerovih analiza autori su se sloili da je rije o godini 852,
jedinoj s 15. indikcijom u doba Trpimirova vladanja. Ipak, takvo rjeenje sadri
nepremostive potekoe. Naime, odmah nakon smrti svoga oca 840. godine
Lotar je otiao iz Italije i nije se u nju vie nikada vratio. Nadalje, on je 15.
VI. 844. dao okruniti svoga sina Ludovika II. za talijanskoga kralja, tako da
je od te godine u Italiji bio kraljem Ludovik II. i stvarno i pravno. Nemogue
146
ETNOGENEZA HRVATA
je da se to ne bi znalo u Hrvatskoj. Zato treba indikciju kao element datiranja
odbaciti. Uostalom, do nas je doao samo nepouzdani prijepis iz 1568. a
znamo da su greke u indikciji u prijepisima bile vrlo este. Usto, ak i neke
izvorne Lotareve isprave sadre pogrenu indikciju, i to navedenu ak slovima,
a ne brojevima! Jo vanije od toga je okolnost da se Lotar nakon 833. uvijek
i beziznimno nazivao carem, imperator augustus, a nikada kraljem. Naziv kra-
lj, a ne imperator, ima zbog toga svoj dublji smisao koji valja povezati s Trpi-
mirovim naslovom dux Ckroatorum iuvatus numere divino. Trpimir eli na-
glasiti da je on doao na vladarsku stolicu po bojoj milosti i da ne ovisi od
kralja (ne imperatora!) Lotara.
Kako je u 839. godini u Hrvatskoj vladao Mislav, a Ludovik . bio u Italiji
kralj od 844, analizirana isprava morala je biti ispostavljena izmeu te dvije
godine.
Isprava je pouna i zbog toga to Trpimir potvruje Mislavovo darovanje
to dokazuje njihovu dinastiku povezanost i usto daruje salonitanskoj
crkvi dio regale territorium to se nalazi na hrvatskom tlu te desetinu s kra-
ljevskoga posjeda kod Klisa. To nedvojbeno upuuje na vrlo prijateljske odnose
Hrvatske i Splita. Pa ipak, znamo s jedne strane iz tzv. Taktiken Uspenski da
je Dalmacija oko 842. bila arhontija, ti. takvo podruje koje je priznavalo bi-
zantsko vrhovnitvo, ali u kojem nije bila stacionirana bizantska vojska. S druge
strane doznajemo iz Gottschalka da odnosi izmeu Trpimira i Bizanta nisu
bili nimalo prijateljski. Je li rije o meusobno protuslovnim vijestima? Mislimo
da ne. Neobino je vano da je arhont Dalmacije u Taktikonu Uspenski imao
razmjerno nizak rang spatarokandidata. Usto, u Taktikonu Uspenski govori se
samo o jednom arhontu, dok je u Drau, na Kreti i Kersonu zabiljeeno vie
arhonta na Kreti ak jedan arhont s visokim rangom protospatora, a drugi
s niim rangom spatarokandidata. To se moe vrlo dobro objasniti time da je
arhont s visokim rangom bio ujedno gradski naelnik (prior) glavnoga grada
arhontije, a da su ostali arhonti s niim rangom bili priori drugih gradova iste
arhontije. Neobina okolnost da je u Dalmaciji spomenut samo jedan arhont,
i to niega ranga, znai da se arhontija Dalmacija sastojala samo od jednoga
jedinoga grada (Zadra) dok ostali gradovi Dalmacije nisu priznavali bizantsku
vlast pa zbog toga njihovi arhonti nisu ni ulazili u bizantsku hijerarhiju i zato
ih Taktiken Uspenski i ne spominje. Kako su uskoro nakon 842. odaslane u
Dalmaciju (nedvojbeno u Zadar) bizantske vojne jedinice, arhontija je Dalma-
cija na taj nain pretvorena u temu, pa je bizantski strateg Dalmacije morao
drati jednom od svojih prvih i najvanijih zadaa da proiri bizantsku vlast
i na druge dalmatinske gradove, u prvom redu Split Pritom je oito morao
naii na vrlo energian otpor hrvatskoga vladara Trpimira, koji nije elio iz-
gubiti svoj utjecaj na Split Gottschalkovu vijest daje Trpimir izvojevao pobjedu
nad bizantskim strategom valja dakle interpretirati tako da je vlast bizantskog
stratega ostala ograniena na Zadar, moda ak do stupanja na vlast cara Ba-
zilija.
Pokuajmo uiniti jo jedan korak dalje. Upada u oi da izmeu Mislava
i Trpimira, dakle u etvrtom desetijeu 9. stoljea postoji oita i dokaziva veza
Lujo Margeti: BILJEKE U VEZI S NASTANKOM HRVATSKE 147
o kojoj nas izvjetava ve i Trpimirova darovnica. Isto to vrijedi i za odnos
Borne i Vladislava u treem desetijeu 9. stoljea. Naprotiv, izvori ne govore
ni o kakvoj vezi izmeu Vladislava i Mislava. Svakako ne moe biti sluaj da
upravo u vrijeme koje pada izmeu te dvije dinastije moemo utvrditi dva vrlo
vana dogaaja. Jedan od njih je prodor Bugara uzvodno du Drave. Vrela
javljaju da su Bugari nametnuli tamonjim Slavenima svoje vladare i expulsis
eorum ducibus super eos rectores constituerunt. I doista od toga vremena ne-
staju dokazi o bilo kakvoj stvarnoj franakoj vlasti nad tim podrujima. Druga
okolnost je vrlo koristan i nimalo dvojben podatak to ga donosi Konstantin
Porfirogenet, naime da su dalmatinski gradovi osobito u vrijeme vladanja cara
Mihajla ., tj. do 829, bfli potpuno samostalni. Rije osobito hoe oito rei
da je u vrijeme vladavine cara Mihajla . ugled Bizanta u Dalmaciji pao na
najnie grane i da se, dakle, poloaj Bizanta pod carevima Teofilom i Mihajlom
. ponovno za Bizant poboljao ali, dakako, to Konstantin nije htio priznati.
Tako su dakle oko 829. stvari stajale u Dalmaciji vrlo loe i za Franke i
za Bizant. Upravo u to vrijeme dolazi do uspona nove dinastije s Mislavom i
Trpimirom i ujedno po prvi puta - pojavljuje se ime Hrvat na razmjerno
pouzdan nain. Vladar se sada zove dux Croatorum ili dux Sclavorum. Prvi
naziv odnosi se oito na vladajui sloj, drugi na cijeli narod. Tako i Konstantin
Porfirogenet pie:
/ &
(...)
Vladajui hrvatski sloj bio je, dakako, vojniki organiziran. Pitanje o po-
drijetlu toga vladajuega sloja neemo ovdje analizirati. Svakako, teite starije
vlasti pod Bornom nalazilo se negdje u Lici i njezinoj okolini, na to upuuje
Bornin naslov dux Guduscanorum, spomen Liburnije u njegovu naslovu Dal-
matiae et Liburniae, kao i njegovi pretorijanci Guuscani. Naprotiv, nova
hrvatska drava imala je svoje sredite meu rijekama Zrmanjom i Cetinom.
Tamo je bik ujedno jezgra novoga hrvatskoga vladajueg sloja. Podruje juno
od Zrmanje zvalo se jo mnogo kasnije Hrvati.
Jedno je sigurno. Kako nijedno prvorazredno franako ih* bizantsko (ili
bilo koje drugo) vrelo ne spominje Hrvate do 9. stoljea, iskljueno je da bi
Hrvati doli na molbu, poziv ili nalog bilo Franaka bilo Bizanta. Pojavu Hrvata
u dananjoj Hrvatskoj treba dakle objasniti iskljuivo u sklopu odnosa unutar
avarsko-slavenske drave. Ako uope hoemo pridati bilo kakvu vjerojatnost
ili uvjerljivost vijestima cara Konstantina, za tzv. dolazak Hrvata dolazi po
naem miljenju u obzir samo kraj 8. stoljea. Ali, ak i sama hrvatska narodna
predaja ograniava hrvatsko ime samo na jednu od pet glavnih i dvije pomone
ete. I ta okolnost dovodi nas do zakljuka da je do stvaranja hrvatske drave
dolo tek mnogo kasnije u vrijeme Mislava i Trpimira. Tada su, ini se,
povoljne okolnosti omoguile da nastane drava s hrvatskim imenom, koje je
temelj bio hrvatski narod.
Ludwig Steindorff
TUMAENJA RIJEI DALMATIA U
SREDNJOVJEKOVNOJ HISTORIOGRAFIJI.
ISTOVREMENO O SABORU NA PLANITIES DALMAE
Narativni izvori za ranosrednjovjekovnu povijest Hrvata koji se ve odavna
koriste u istraivanju mogu se svrstati u dva podruja. Na jednoj strani nalaze
se franaki anali; njihova vrijednost se sastoji u vremenskoj blizini dogaaja i
pouzdanosti njihovih obavijesti, premda esto u vezi s hrvatskom povijeu
iznose nepotpune i sluajne podatke. Na drugoj su strani u prvom redu dva
iscrpna i cjelovita izvjea u mlaim izvorima: De administrando imper
bizantskoga cara Konstantina Porfirogeneta iz 10. stoljea zajedno s 30.
poglavljem koje je sastavio neki nepoznati pisac te Historia Salonitana
splitskoga arhiakona Tome iz 13. stoljea. Rjee se koristi i uglavnom
prihvaa sa skepsom Ljetopis Popa Dukljanina, nastao krajem 12. stoljea. Sva
tri spomenuta izvora prikazuju proces etnogeneze i stvaranja vlasti u zadiv-
ljujuim sveoubuhvatnim slikama, koje su i same plod starijega historiograf-
skog i knjievnikog rada.
Tek precizno lokaliziranje mlaih narativnih izvora u historiografsku
tradiciju doputa nam da tonije procijenimo njihovu vanost za prouavanje
etnogeneze Hrvata. Iz toga razloga korisno je potanko ispitati pojedina
tumaenja rijei Dalmacija u latinskoj srednjovjekovnoj historiografiji. Ona su
sabrana u Glosaru za ranosrednjovjekovnu povijest istone Europe, veoma
korisnom pomonom sredstvu za istraivanje povijesnih predaja.
1
Tek uzgred treba spomenuti jezino potpuno neutemeljeno tumaenje iz
sredine 14. stoljea u Prologu Velikopoljske kronike, nastale 1295. u Gnjeznu.
2
Prema njemu je Panonija izvor i majka svih slavenskih naroda. Kralj Pan je
imao tri sina Leha, Rusa i eha, te su tako nastala etiri slavenska
kraljevstva: drave Panonaca, Poljaka, Rutena i eha. Poslije su pak nastale i
drave ostalih slavenskih naroda, meu njima i Dalmacija.
1 Glossar zur frhmittelalterlichen Geschichte im stlichen Europa, ed. Frank Kmpfer, Rainer
Stichel, Klaus Zernack, Serie A. Lateinische Namen, Band 3, Faszikel 7, Stuttgart 1987,
str. 373 f, Projekt je obustavljen zbog financijskih razloga nakon zavrenja treeg sveska
1989. g.
2 Frantiek Graus, Die Nationenbildung der Westslawen im Mittelalter, Sigmaringen 1980.
(Nationes 3); str. 133 sl.
Ludwin Steindorff: TUMAENJA RIJEI DALMATIA 149
Kraljevstvo Dalmacija se tako naziva zbog toga, jer je kraljica Pano-
naca svome sinu dala zemlju uz more i okrunila ga za kralja... Kra-
ljevstvo Dalmacija se naziva dala macz, otprilike dade mati.
3
Povijesnu osnovu toj izrazitoj legendi ini vjerojatno pripadnost Hrvatske
dravi ugarskih kraljeva od 12. stoljea.
4
Izidor Seviljski, koji je umro 636, daje u svojim Etimologijama slijedee
objanjenje:
Dalmacija je navodno dobila ime po Delmis, velikom gradu u toj
pokrajini.
To se tumaenje s prilinom sigurnou moe posredno povezati s grkim
geografom Strabonom, koji je ivio poetkom 1. stoljea. On pie:
Dalmion je veliki grad po kojemu je narod (Dalmatai) dobio ime.
To je tumaenje po smislu stotinjak godina poslije preuzeo grki povjesniar
Appian, koji rabi oblik Delminion.
7
Strabonovo tumaenje se u potpunosti slae sa suvremenim etimologijskim
istraivanjima. U skladu s brojnim analognim ilirskim rjeotvorbama pomou
sufiksa -t- ili -st- etnonim Delmatae izveden je od toponima Delminium.
8
Prihvatimo li pretpostavku o srodstvu s albanskim delme ovca
9
, zajedniki
korijen obiju rijei upuuje na stoarsku tradiciju stanovnitva. Od etnonima
Delmatae izveden je horonim Dalmatia u uem smislu kao oznaka podruja
Delmata, a u irem i trajnom kao ime rimske provincije Dalmatiae koja je
sezala sve do doline rijeke Save.
Danas se ujedno na osnovu etimologijskih i arheologijskih istraivanja sa
sigurnou moe tvrditi da se Delminium nalazio na dananjem Duvanjskom
3 Chronica Poloniae maioris, ed. Brigitta Krbis, Warszawa 1970. (Monumenta Poloniae Hi-
storica, series nova 8), str. 5 (u prologu): Item regnum Dalmatiae dicitur ab eo quia Pan-
noniorum regina filio suo partem illam maritimam donavit ipsumque in regem coronari fecit...
Diciturque regnum Dalmacie dala macz quasi Dedit mater.
4 Usp. komentar uz fons cit., str. 131.
5 Isidori Hispalensis episcopi etymologianan sive originum libri XX, ed. W. M. Lindsay, Oxford
1911, XIV, 4, 8: Dalmatia a Delmi maxima eiusdem provincie civitate traxisse nomen exi-
stimatur.
6 The Geography ofStrabo, ed. Horace Leonard Jones, London New York 1924., Bd. 3, str.
260 (, str. 5).
7 Appiani Historia Romana, ed. P. Viereck, A. G. Roos, addenda et corrigenda adiecit E. Gabba,
Leipzig 1962, vol. I, str. 336 (lyrica 11).
8 Radoslav Katii, Ancient Languages of the Balkans, Part one. The Hague - Paris 1976,
str. 176.
9 Petar Skok, Etimologijski rjenik hrvatskoga ili srpskoga jezika, sv. I, Zagreb 1971, str. 456
f.; Hans Krhe, Die Sprache der Illyrier, Erster Teil Die Quellen, Wiesbaden 1965, str. 103,
113. Takoer Katii, Ancient Languages, str. 173. naelno ne iskjjuuje vezu, nego pobija
tumaenje daje ve Strabon tumaio toponim Dalmion kaopeion meloboton polje za ispau
polju, 60 km sjeveroistono od Splita.
10
Toponim Delminium je po jezinim
pravilima slaviziran u Dl'mno, poslije Duvno, to potvruje tezu o ranom nase-
ljavanju Slavena u tom mjestu. Nasuprot tomu, izostanak usporednoga procesa
slaviziranja rijei Dalmatia svjedoi o potpunom rasapu stare teritorijalne je-
dinice Dalmacije, koja je sezala do junoga ruba savske doline, najkasnije u
vrijeme slavenskog osvajanja. Rije Dalmacija je tek u razvijenom srednjem
vijeku ula kao tuica u slavenske jezike.
11
Dok je Strabonovo tumaenje oito poivalo na konkretnom znanju o an-
tikom gradu Delminiju, teko se moe zamisliti da je Izidor neto znao o
dalmatinskom gradu koji naziva Delmis. S lanom uenou, poznato je ob-
janjavao nepoznatim.
Iziorovu etimologiju je doslovno preuzeo fuldski opat i buduci nadbiskup
Mainza Hrabanus Maurus (t856)
12
, kao i anonimni opis svijeta koji je nastao
u 9. stoljeu u Zapadnoj Franakoj, i to u odjeljku o morima nazvanim po
raznim narodima. Ime za mare Dalmatium dala je Dalmatia, sama izvedena
od Delmis.
13
Ostavimo postrani koliko je autor Dalmaciju doista tumaio kao
horonim, a ne kao etnonim.
Honorije od Autuna koji je vjerojatno djelovao kao redovnik u Regensbur-
gu, a umro oko 1156, skratio je Izidorovo tumaenje i bez ustezanja izjavio:
Dalmacija se naziva prema gradu Delmis.
14
Isto tako postupa i Summarium Heinrici, poznat po starovisokonjemakim
glosama, a nastao vjerojatno u prvoj polovici 12. stoljea u samostanu Lorsch.
15
Izidorovo tumaenje je bez njegovih dvojbi preuzeo i Gervazije Tilburki, koji
se nalazio u slubi cara Otta IV. (oko 1220)
16
kao i franjevac Bartolomej An-
ovaca; tovie Dalmion se nakon rimskog pustoenja u skladu s jednom u grkom rairenom
metaforom izjednaio s ispaom ovaca. (Neka mi bude doputeno uputiti na istu sliku
kod Anreasa Gryphiusa (1616.-1664.) u sonetu Sve je tatina.... gdje sad gradi stoje/ livada
e biti/ po kojoj ovara e dijete sa stadom igrati se... /
10 Pauly's Realencyclopdie, sv. IV, 2, Stuttgart 1901, st 2457-2459; Der kleine Pauly. Lexikon
der Antike, sv. I, Mnchen 1975. (ponovni otisak Mnchen 1979), Sp. 1443 f.; Enciklopedija
Jugoslavije, 2. izdanje, sv. 3, Zagreb 1984, str. 412 si, vidi Delminij (Delminium); Alojz
Benac, Utvrena ilirska naselja Delmatske gradine na Duoanjskom polju, Sarajevo 1985.
11 Skok, Etimologijski rjenik. I, 377. Usp. potvrde od 13. st u ure Daniia, Rjenik iz knjiev-
nih starina srpskih. Dio prvi, Beograd 1863 (ND Beograd 1975) str. 255; Rjenik hrvatskog
tti srpskog jezika, izd JAZU, sv. 2, Zagreb 1884-1886, str. 242.
12 Beati Rabani Mauri Fuldensis abbatis et Moguntini archiepiscopi de universo libri viginti
duo, izd. J. P. Migne u: Patrologia Latina 111 (Paris 1852), Sp. 9-614, ovdje 348: Dalmatiam
a Delmi, maximam ejusdem provinciae civitate, traxisse nomen perhibetur.
13 Anonymi de situ orbis libri duo, E codice Leidense, izd. Max Manitius, Stuttgart 1884, str.
15 Dalmatium (mare) Dalmatia, quae prima Gretiae provincia, a Delim maxima eiusdem
provindel
14 De imagine mundi libri tres Honorii Augustodunensis, izd. J. P. Migne u: Patrologia Latina,
sv. 172, Paris 1985, sp. 115-188, ovdje st 128: Dalmatia a Datei civitate vocata.
15 Summarium Heinrici, izd. Reiner Hildebrandt, sv. I, Berlin New York 1974, str. 223:
Dalmatia a Delmi civitate in eadem provincia. Djelo se prije datiralo na poetak 11. st, usp.
fons dt, sv. 2, 1982, str. XX s!..u uvodu.
16 Geroasii Tillberiensis / imperialia, u: Scriptores rerum Brunsvicarum, sv. 2, Hannover
1710, str. 765: Dalmatia a Doima civitate sic diio.
Luihain Steiiidor: TUMAENJA RIJEI DALMATIA
151
glicus, koji je djelovao prvo u Parizu, a zatim u Magdeburgu (tnakon 1250)
17
.
Privremeni savjetnik na dvoru francuskog kralja Louisa IX, dominikanac Vin-
cent od Beauvaisa (f!264), citira Izidora na tom mjestu doslovno.
18
Iako to ni u kojem sluaju ne dovodi u pitanje neposrednu ili posrednu
ovisnost svih tih autora o Izidoru
19
, nalazimo u pisanju rijei Delmis odstupa-
nja
20
u imenu grada po kojem je nazvana Dalmacija: Dalmis u Honorija od
Autuna, Delum (ili Delus')
21
u Bartolomeja Anglicusa te Doima u Gervazija
Tilburkog.
Naposljetku je tumaenje prihvatio i splitski kroniar Toma Arhiakon
(t!268) u svojoj Historia Salonitana; on jedini pritom upuuje na Izidora kao
izvor podataka.
Dalmacija je prema Izidoru prvi dio Grke i zove se prema starom
gradu Delmis, koji se u njoj nalazio; no u kojem se podruju Dalma-
cije taj grad Delmis tono nalazio, ne moemo sa sigurnou rei.
Dvije reenice poslije tvrdi Toma preciznije:
In superioribus partibus nalazi se naime odreeno podruje koje se
naziva Delmina i gdje se vide stare zidine. Tamo se navodno nala-
zio grad Delmis.
Ako izraz in superioribus partibus prevedemo kao u viim podrujima
nasuprot niim predjelima na obali, to se mjesto konkretno moe povezati
s visoravni Duvanjskoga polja s onu stranu Dinare, a geografska oznaka Del-
mina protumaiti kao jo sliniji oblik imena Delmis. No isto tako izraz moemo
prevesti kao u junim predjelima u skladu s povijesno potvrenim razlikova-
njem Dalmatiae superior June Dalmacije i Dalmatiae inferior Sjeverne
17 Bartholomei Anglici de genuinis rerum coelestium, terrestrium et interarum Proprietatibus
libri XVHI, ed. G. B. Pontanus, Frankfurt 1601. (Novi otisak Frankfurt 1964), str. 646:
Dalmatia... a Delo eiusdem prouinciae ciuitate maxima nominata.
18 Speculum maioris Vincentii Burgundii praesulis Bellovacensis, tomus auartus, Douai 1624,
str. 27: Dalmatia a Delmi maxima eiusdem prouinciae ciuitati traxisse nomen estimatur.
19 Sauvan je i mnogo mlai latinski tekst, koji se oito neposredno oslanja na Strabona, a ne
na Izidora. U buli Ex hoc augusta kojom papa Lav Xill. godine 1881. Mostar proglaava
za sjedite biskupa novoosnovane dijeceze Mostar-Duvno kae se:... civitas Dumnensis est,
vulgo Duvno, auam veteres Delminium dixere, unde Dabnatenan nomen est ortum, citirano
prema J. Lui, Dumno u: Dictionnaire d'histoire et de geographie ecclesiastique, sv. 14,
Paris 1960, Sp. 1020-1024, ovdje st 1024.
20 Oblik Delim u ediciji Leidenkoga kodeksa mogao bi se objasniti kao pogreka pri pisanju
ili ak tiskarska greka te nema samostalnoga znaenja.
21 Oblik Delo doputa oba oblika nominativa. Delus se nadaje kao manje iskrivljenje oblika
Delmis, Delus doputa pretpostavku da je autor, elei konkretno protumaiti eponim Dal-
macije povezao ime grkoga otoka Delosa s Dalmacijom.
22 Toma Arhiakon, Historia Salonitana, ed. Franjo Baki, Zagreb 1894, str. 3: Dalmatia se-
cundum Isidorum est prima pars Greciae, et dicitur a Delmi ciuitate antiqua, que ibi fuit;
sed ubi hec ciuitas Delmis in Dalmatie partibus fuerat, non satis patet... Est enim regio
quedam in superioribus partibus, que dicitur Delmina, ubi antiqua menia hostenduntur; ibi-
que fuisse Delmis ciuitas memoratur.
Dalmacije
23
koje na drugom mjestu preuzima i sam Toma.
24
Iz druga dva
navoda u kojima Arhiakon govori o poloaju Delmis jasno je da je opravdano
samo posljednje tumaenje: Delmis se prema Tominu miljenju nalazi u junoj
Dalmacyi.
Kada su Ivana Ravenjanina stanovnici Splita izabrali za prvog nadbiskupa
nakon preseljenja iz Salone u staru Dioklecijanovu palau, a papa ga posvetio,
pod njegovom vlau su se nalazili, kako Toma izvodi,
svi biskupi superioris et inferioris Dalmatiae... Osim dalmatinskih
biskupija je i in Sclavonia osnovano nekoliko biskupskih sjedita.
Na istoku je bio biskup delmitanski, odakle je nazvana Dalmacija.
Na zapadu je bio sisaki biskup.
25
Samo po sebi bi se i to mjesto moglo tumaiti kao aluzija na grad Duvno;
moda je ipak u kasnoj antici (nakon 553) u Delminiju stolovao biskup.
26
No
ta je biskupija, ako je ikad i postojala, za vrijeme avarske vlasti i slavenskoga
osvajanja sigurno propala. Dodue, biskupi splitske crkvene provincije su jo
928. smijenjenom ninskom biskupu Grguru osim Skradina i Siska za odtetu
ponudili i Duvno.
27
No ta je ponuda oito bila ironina. Papa Lav VI. je tada
naime tek odobrio da Grgur smije djelovati u Skradinu.
28
Da je u ranom
srednjem vijeku Duvnu nedostajala bilo kakva sredinja funkcija, pokazuje se
osim toga i u tome to se u 30. poglavlju De administrando imperii u okolici
Duvna dodue spominju Livno i Imotski kao hrvatske upanije
29
, no samo
Duvno oito nije bilo sjedite upana. Moda ve oko 1297., u svakom sluaju
prije 1344., s osloncem na stvarnu ili pretpostavljenu antiku tradiciju uspo-
stavljena je (ponovno) biskupija Duvno, koja je postojala sve do g. 1667. Me-
utim, ona je neprestano ili veinu vremena imala ulogu titularne biskupije;
tek nekoliko navoda moemo tumaiti kao potvrdu da je duvanjski biskup sto-
lovao u samom mjestu; on se uglavnom javlja kao pomoni biskup splitskoga
nadbiskupa.
30
Dodue, ne moe se iskljuiti da je Toma znao za nekadanje
23 Toma, str. 35, 43-44.
24 O podjeli Dalmacije usp. najopirnije: Miho Barada, Dalmatia superior, u: Rad JAZU 270
(1949), str. 5-25.
25 Toma, 35: preter episcopos Doimati, in Sclauonia fuerunt aliaue statute episcopales ecclesise:
uidelicet ab Oriente fltit episcopus elmitanus, unde Dalmatia dicta est; ab occidente fu.it
episcopus sciscianus. ak ako bi se pridjev elmitanus mogao prevesti kao duvanjski, ovdje
je zbog oitog oslanjanja na Izidorovo tumaenje prikladniji prijevod delmitanski.
26 Lui, Dumno, Sp. 1021 f.
27 Codex diplomaticus regni Croatiae, Dalmatiae et Slavoniae, sv. I, izd. Jakov Stipii, Miljen
amalovi, Zagreb 1967, str. 37 br. 26.
28 Cod. dipl, CDS I 39, br. 37.
29 Konstantin Porfirogenet, De administrando imperio, ed. Gy. Moravcsik, Dumbarton Oaks
1967, str. 144, pogl. 30.
30 O biskupiji Duvno u kasnom srednjem i ranom novom vijeku mjerodavno Dominik Mandi,
Duvanjska biskupija od XJV.XVII. stoljea, Zagreb 1936. Njegov izriit cilj je da utvrdim
opstojnost duvanjske biskupije. No nijedan od dokaza koji se navode za navodni kontinuitet
duvanjske biskupije od 7. do 12. stoljea ne moe izdrati ozbiljniju provjeru. O navodnom
stvarno ili pretpostavljeno postojanje takozvana episcopus dalmatiensis, kako
glasi oblik u jedinom vjerodostojnom navodu
31
; no nije on morao misliti na
Duvno koje mu je vjerojatno bilo poznato pod slavenskim oblikom imena. Tako
je Toma s punim pravom mogao sjedite episcopus elmitanus i poloaj grada
Delmis zamiljati na jugu Dalmacije.
Oslonimo li se samo na Tomin prikaz, najvjerojatnijom se ini slijedea
interpretacija: Ivan Ravenjanin je crkvene granice uredio tako to je u zaleu
Dalmatiae superior i Dalmatiae inferior osnovao po jednu biskupyu. Na osnovi
toga Toma smjeta Delmis u zalee sjeverno od obale izmeu Dubrovnika i
Dyrrhachiona, u srcu srednjovjekovnoga kraljevstva Duklje. Poblie se Delmis
moe traiti s onu stranu obalnoga gorja i Skadarskog jezera u dolini rijeke
Morae, dakle na prostoru dananje Podgorice. Moda bi se ak i stare zidine
koje se po Tonu vide u Delmis opravdano mogle poistovjetiti s ruevinama
antike Docleje. O tom gradu Toma inae iznosi samo netoni podatak da ga
je osnovao car Dioklecijan te da je po njemu sama Dioclea dobila ime.
32
Toma opisuje dravu hrvatskoga kralja Drislava (oko 970. do kraja 10.
stoljea) i njegovih nasljednika na slijedei nain;
A to su bile granice njegova kraljevstva: na istoku Delmina, gdje je
leao grad Delmis; u njemu se nalazi neka crkva koju je posvetio po-
kojni biskup German od Capue kao to se moe zakljuiti po natpi-
su u njoj.
Kao granicu na zapadu Toma navodi Koruku, a prema moru grad Stridon
na granici izmeu Istre i Dalmacije. Drava se po njemu pruala od Dunava
sve do dalmatinskoga mora i obuhvaala cijelu Maroniju, dakle srednjodal-
saboru na duvanjskom polju usp. nie. Provinciale vetus (Migne, Patrologia latina, sv. 98,
1863, st. 466) navodi meu metropolis Salona podvrgnutim civitates i Delminiu; nabrajanje
uglavnom odgovara odnosima u 11. stoljeu (prije osnivanja barske provincije 1089) no spo-
minjui Scardona i Siscia (Skradin i Sisak) sadri i anakronizme kojima treba pribrojiti i
Delminiu. U drugom popisu koji odraava stanje u drugoj polovici 12. st (st 471) nakon
odvajanja od Bara preko Dubrovnika najkasnije 1142. i uspostavljanja provincije Zadar 1154.
prije obnove barske provincije 1199. Duvno se uope ne spominje; u njemu se Senj i Nin
pogreno pripisuju Zadru, a ne Splitu; Hvar nedostaje, bula Celestina od 13. oujka
1192, koja u crkvenoj provinciji Split navodi delmitensem episcopatum kao sufragana (Cod.
dipl., CDS , 1904, str. 252, br. 237) sauvana je tek u obliku iz 17. st i, kao Sto se vidi
po tekim anakronizmima u popisu biskupija, oita je krivotvorina. Moe se usporediti s
pouzdanim dokumentima splitske sinode iz 1185. koje je meu posljednjima prouio Slavko
Kovai, Splitska metropolija u dvanaestom stoljeu, u: Krbavska biskupija u srednjem vijeku,
ur. Mile Bogovi, Rijeka - Zagreb 1988, str. 11-39.
31 Zakljuak na temelju prijepisa adrese: Gregorii I. Papae registrum epistolarum, Tomus I,
ed. Paulus Ewald, Ludovicus M. Hartmann, Berlin 1891. (MGH Epistolae 1), str. 49 (br.
I, 36) s Maleno episcopo Dalmatiensi, pored Dalm. i Doimati; edicija stavlja Dalmatiae. Na-
slov se tumaio kao biskup Delminia ili pak biskup Dalmacije u smislu rector patrimonii
apostolici; usp. Lui, Dumno, Sp. 1022. Kao to je Toma u Historiu Salonitanu unio pisma
koja je Grgur Veliki uputio u Salonu povodom svae izmeu nadbiskupa Natalija i arhiakona
Honorata, moe se pretpostaviti da je poznavao i to pismo, ali ga nije upotrijebio.
32 Toma, 11.
matinske otoke s neretvanskom kneevinom kao i kneevim Zahumlje
33
. Neo-
visno o pitanju koliko taj opis drave odgovara stvarnom stanju, moe se na
osnovi njega sa sigurnou tvrditi da je poistovjeivanje Delmine i Duvna isk-
ljueno. Toma Deltnis i regio Delmina radije smjeta na jug. Dok Duvno lei
sjeveroistono od Zahumlja i Neretvanske kneevine, koji se navode u okviru
Drislavove drave, Tomino lociranje Delmis u podruju Duklje se podudara
s tvrdnjom da Delmis lei istono od kraljevstva. I na drugim mjestima Toma
pokuava podruje izvana omeiti udaljenim toponimima: 'spominje Koruku
i Dunav.
Naposljetku, i spominjanje crkve koju je posvetio biskup German od Capue
(516.-541.) upuuje na jug. Jer kao lan papinskoga poslanstva caru u Kon-
stantmopol German je godine 519. doista proao kroz podruja u blizini Dukjje.
Kao to se vidi iz pisama upuenih za vrijeme puta papi Hormidi, poslanstvo
je pristalo u Valoni i uputilo se preko Scampine (sjeveroistino od dananjega
Elbasana) i Lychnida, dananjeg Ohrida po Via Egnatia u Solun.
34
Vjerojatno
su iz Lychnida poslanici uputili pismo nekom biskupu Andriji koji je pak pri-
loivi taj dopis poslao pismo papi Hormidi. U takozvanoj Collectio Avellana,
koja je vjerojatno sastavljena oko 555. za privatnu uporabu, pismo je naslov-
ljeno: Exemplum Andreae episcopi praeualitanis.
35
Treba li sjedite toga bi-
skupa traiti u Skadru, ^ Ljeu
37
ili pak Doclei
38
, ne moe se pouzdano ut-
vrditi. Naposljetku, moemo posumnjati i u oznaku praeualitanis, koja se do-
due pojavljuje samo u naslovu, a ne i samom pismu; biskup Andrija se naime
u pismu tui na dranje nadbiskupa Dyrrhachiuma na sinodi provincije Epirus
Nova te Andriju s pravom moemo smatrati jednim od sufragana te provincije.
Zakljuno se moe utvrditi: dok se izmeu podataka o Germanu od Capue
39
i Sjeverne Dalmacije i Delminija-Duvna ne moe uspostaviti nikakva veza, iz
dosad navedenoga oito proizlazi njihova veza s Junom Dalmacijom, a tamo
je vjerojatno nastala i Tomi poznata iako povijesno u potpunosti nepotvrena
tradicija, da je German tada posvetio neku crkvu. I da zakljuimo izlaganje
33 Toma, 40 f: Istaque fiierunt regni eorum confinia; ab Oriente Delmina, ubi fuit ciuitas Delmis,
in qua est quedam ecciesio, quam beatus Germanu* capuanus episcopus consecrauit, sicut
scriptum reperitur in ea.
34 Epistulae imperatarum pontificum aliorum inde ab a. CCCLXVH usque ad a. DUH datae.
Avellana auae dicitur collectio, ed. Otto Guenther, dio 2, Prag - Be - Leipzig 1895.
(Corpus scriptorum ecclesiasticorum Latinorum, 35, 2), str. 618, 671-673, br. 167, 213,
214.
35 Epistulae imperatorum pontificum, str. 673, si, br. 215.
36 Tako: Dii d'hisL ot de geogr., 2. 1914, Sp. 1607 f.
37 Louis Duchesne, L'EgUse au Vle side, Pari 1925, str. 50 sL bilj. 3.
38 Doclea kao biskupsko sjedite najkasnije sredinom 5. st, usp. DicL d'hist. et de geogr., 14,
1960, Sp. 1020-1024; Enciklopedija Jugoslavije, 2. izdanje, sv. 3, Zagreb 1984, str. 65, vidi
Crnogorci, 676, vidi Duklja.
39 Usp. pregled u Bibliotheca Sanctorum, sv. 6, Rim 1965, Sp. 237-239. Ivanka Nikolajevid,
Toma Arhiakon, Anastazije bibliotekar* i Jene Bori u kulturnoj istoriji Bosne i Hercego-
vine, u: Zbornik radova Vizantolokog instituta, 24-25 (1986), str. 139-149, ovdje str. 141
ne sumnja u istovjetnost Delmis i Duvna te nasuprot kombinacijama ure Baslera upozorava
Ludwin Steiiidorff: TUMAENJA RIJEI DALMATIA 155
o lociranju grada Delmis u djelu Tome Arhiakona. U tekstu se on nedvojbeno
smjeta na jug Dalmacije; Toma vjerojatno antiku Docleu smatra Delminom.
Slian toponim nalazimo i u takozvanom Ljetopisu Popa Dukljanina koji
je nastao krajem 12. stoljea u Baru u dananjoj Crnoj Gori. Deveto poglavlje
sadri izvjetaj o saboru koji je kralj Svetopelek sazvao na planities Dalmae.
Na njemu je Svetopelek svoju dravu, nakon to ga je papinski legat okrunio
po obiaju rimskih kraljeva, podijelo u etiri dijela i osnovao crkvene provincije
Bar i Split Planities Dalmae postalo je istodobno granica izmeu Dalmatia
inferior i Dalmatia superior, koje su se jo nazivale i Bijelom i Crvenom Hrvat-
skom.
40
Kao to sam ve izloio na drugom mjestu
41
, Pop Dukljanin je u
pripovijesti o saboru na planities Dalmae preradio vijesti o poslanstvu pape
Grgura VII. dukljanskom kralju Mihajlu 1077.
42
i osnivanju barske crkvene
provincije pod kraljem Bodinom 1089. te ih prenio u mnogo starije doba.
43
Sabor, kako ga opisuje Pop Dukljanin, trebao bi se na osnovi spominjanja Kon-
stantina irila koji je navodno nedavno prije toga krstio Svetopeleka, smje-
stiti u treu etvrtinu 9. stoljea.
44
No, prema unutartekstualnoj kronologiji,
koja se izvodi iz podataka o godinama vladanja pojedinih vladara, sabor se
odrao ve krajem 5. stoljea.
45
Neovisno o velikim razlikama u vremenskom odreenju i objanjenju po-
vijesne pozadine pripovijesti,planities Dalmae se u historiografiji najee odre-
ivala kao Duvanjsko polje. Osnovu za takvo tumaenje dao je ve u 16. stoljeu
Marko Maruli svojim prijevodom mlae hrvatske redakcije ljetopisa u kome
Dalma prevodi kao Delminii ruinae
46
, pri emu pitanje da li je ve Maruli
mislio na u njegovo doba beznaajno mjesto Duvno ili je pak, to se ini vje-
rojatnijim, dao ueno tumaenje pod utjecajem antikih autora, ostaje bez od-
govora.
na to da je boravak Germana u Duvnu iskljuen. Tomina obavijest je za povijest Duvna
bezvrijedna. Zakljuak Ivanke Nikolajevi podudara se dakle s mojom postavkom da Delmis
valja lokalizirati na jugo.
40 ljetopis Popa Dukljanina. Latinski tekst s hrvatskim prijevodom i Hrvatska kronika, izd.
Vladimir Moin, Zagreb 1950, str. 48-56; starije izdanje: Letopis popa Dukljanina, izd. Ferdo
ii, Beograd Zagreb 1928, str. 301-308.
41 Ludwig Steindorff, Die Synode auf der Planities Dalmae. Reichseinteilung und Kirchenor-
ganisation im Bude der Chronik des Priesters von Dioclea, u: Mitteilungen des Instituts fr
sterreichische Geschichtsforschung, 93 (1985), str. 279-324.
42 Vjerodostojni izvor pismo pape Grgura VEt. od 9. sijenja 1078: Das Register Gregors VTT.
ed. Erich Caspar, Hannover 1923. (MGH, Epistolae selcctae, 2) str. 362, br. V/12, Cod.
dipL, CDS I, str. 158, br. 123.
43 Bula Klementa ffl. Wiberta: Acta et diplomata res Albaniae mediae aetatis illistrana, ed.
Ludovicus de Thalloczy, Constantinus Jirecek, Emilianus de Sufflay, sv. I, 1913, 21, br. 68.
44 O predlocima za ovaj odlomak vidi naposljetku Ludwig Steindorff, Lioer Methodius*. ber-
legungen zur kyrillomethodianischen Traditionen beim Priester von Dioclea, u: Mitteilungen
des Bulgarischen Forschungsinstitutes in sterreich 8 (1986), Heft l, str. 157-172. Po mi-
ljenju autora Dukljanin se oslanja iskljuivo na predloak iz mlae latinske tradicije.
45 Usp. Steindorff, Die Synode, str. 289, f. 303.
46 Ljetopis Popa Dukljanina, izd. Moin str. 54; izd. ii, str. 398.
Glasovno podudaranje latinskoga Dalma i slavenskoga Dl'mno dodue na
prvi pogled podupire povezivanje Dukjjaninove pripovijesti s Duvanjskim po-
ljem
47
, no piscu ovih redaka se jedno drugo tumaenje ini uvjerljivijim. Po
mom miljenju se Pop Dukljanin pri uvoenju toponima Dalma oslanja na
uenu tradiciju koja see sve do Izidora Seviljskoga. Preobrazbu oblika Delmis
u Dalma ne nalazimo samo u njega, ve, kako smo i spomenuli, i u Gervazija
Tilburkog. Kao to se Toma Arhiakon nekoliko desetljea poslije izriito po-
ziva na Izidora Sevjskog, nema razloga da ne pretpostavimo da je i Pop Duk-
ljanin poznavao Izidorovo tumaenje, bilo iz samoga njegova djela,
48
bilo kao
navod.
49
Predloeno tumaenje izraza planities Dalmae podupire pokuaj kojeg je
dosad najtemeljitije razradio Banaevi
50
da se u ljetopisu spozna utjecaj hi-
storio- i hagiografske tradicije i istakne artificijelni literarni karakter
51
, oso-
bito prvih poglavlja.
Proizlazi li iz toga istodobno i pretpostavka da Pop Dukljanin sabor na
planities Dalmae ni prostorno nije poblie odredio? Kao to sam u spomenutom
starijem radu ve opirno izloio
52
, Pop Dukljanin je planities Dalmae isto
kao Toma Arhiakon kasnije grad Delmis - smjestio u predjelu antike Docleje
i dananje Podgorice.
53
Ta lokalizacija odgovara osobitom interesu Ijetopisca za dogaaje i odnose
u Duklji. Nju podupiru slijedei podaci: Prema ljetopisu Kotor pripada jo Dal-
matia inferior, posve u skladu sa stvarnim odnosima nastalim nakon osnivanja
47 Veina navoda imena Duvna u latinskim i talijanskim izvorima od 14. do 17. st. koje je
Mandi, Duvanjska biskupija, passim, sakupio u pridjevskom obliku glase Dumnensis, iz-
nimno nailazimo naDelmitanus, Dolmetensis, Dulmensis, Delmensis. Op. ci/., str. 18, spomi-
nje nadgrobni natpis duvanjskog biskupa Stjepana (1271): e(pisco)pi Dalmaftiensis). Op. cit.,
str. 10, navodi pozivajui se na imu Ljubica, Prilozi za ivotopis Markantuna de Dominisa
Rabljanina, u: Starine, 2 (1870), str. 76, 113 si. razliite dokaze za episcopatus Dalmiae,
vescovado di Dalma od poetka 17. st. Da li su posljednja itanja sal uope tona, trebalo
bi svakako provjeriti. Uostalom, argumentacija o ovom radu o tome uope ne ovisi.
48 Jedno drugo Izidorovo djelo je sigurno ve u 12. stoljeu dospjelo u Dalmaciju, naime Chro-
nica, koje se poetak nalazi u tzv. Korulanskom kodeksu na f. 81-88v. Usp. opis kod Vinka
Foretia, Korulanski kodeks iz 12. stoljea i vijesti iz doba hrvatske narodne dinastije u
njemu, u: Starine, 46/1956, str. 23-44, ovdje str. 25 f.
49 Steindorff, Die Synode, str. 303 f, dodue nije na tome temeljio svoju argumentaciju, ali
nije unaprijed niti odbacivao mogunost poistovjeivanja Dalmae s mjestima Daljam ili Do-
ljani zapadno i istono od Podgorice. Izneseni argumenti opovrgavaju tu pretpostavku.
50 Nikola Banaevi, Letopis popa Dukljanina i narodna predanja, Beograd 1971. On na str.
71 odbacuje pripovijest o sinodi kao uenu konstrukciju. Dalma je po njemu kratica za
Dalmacija. Analogne potvrde su po njegovu miljenju kratice na nekim mletakim kova-
nicama te spomenimo kao skurilan dokaz ime jedne tvorice riba. Na nj se oslanja
Ivo Goldstein, O Tomislavu i njegovu dobu, u: Radovi Instituta za hrvatsku povijest, 18
(1985), str. 23-55, ovdje str. 49.
51 Sima irkovi, Albanci u ogledalu junoslavenskih izvora, u: Iliri i Albanci, ur. Milutin
Garaanin, Beograd 1988, str. 323-340, ovdje str. 328.
52 SteindoriT, Die Synode, str. 305-308.
53 Protiv doslovnoga izjednaavanja Dalme i Diocleae u Popa Dukljanina te Delmis i Docleje
u Tome govori okolnost da je prema Ljetopisu Popa Dukljanina, izd. Moin, str. 56 si i
izd. ii, str. 309 kralj Svetopelek pokopan u civitate Dioclitana i da je tamo dao okruniti
svoga sina.
barske crkvene provincije 1089.1 prema Tomi Arhiakonu je Dalmatia inferior
obuhvaala Dubrovnik.
54
Isto tako je arapski geograf al-Idrisi koji je sredinom
12. stoljea djelovao na dvoru sicilijanskog kralja Rogera . znao za granicu
juno od Dubrovnika: do nje je sezala Hrvatska.
55
Na toj granici, ya je po-
vijesnost time viestruko potvrena, nalazilo se prema kronici planities Dalmae,
razdvajajui Dalmatia inferior i superior. Iz toga isto tako slijedi predloeno
lokaliziranje planities Dalmae u podruje oko Docleje.
Pod tim se uvjetima granica istonoga i zapadnoga dijela Svetopelekove
drave otprilike podudara s granicom izmeu kasnoantikih rimskih provincija
Dalmacije s jedne, te Praevalis i Moesia superior s druge strane. Ta je podu-
darnost osobito vana stoga to se u Popa Dukljanina moe pretpostaviti barem
posredno poznavanje antikih teritorijalnih odnosa. Kao to proizlazi iz njegove
prie o saboru, granice Svetopelekove drave su utvrene u skladu sa sadr-
ajem privilegija koje su proglaene pred itavim narodom. Bile su to
stare, od pape i careva odobrene privilegije, na grkom i latin-
skom, o podjeli provincija i podruja ili zemalja kako su ih stari ca-
revi zapisali i odredili.
Dalmatia superior je, ukljuujui Kotor
57
, sezala na zapadu koliko i Prae-
valis. Rijeka Drina razdvajala je pokrajine Bosnu i Raku kao i neko rimske
provincije.
58
Naposljetku, lokalizira li se Dalma u predjelu Duklje, mjesto odr-
avanja sabora onda lei na sjecitu granica etiri dijela drave. Na sjeveroza-
padu se tada nalazi Bosna, na sjeveroistoku Raka, na jugozapadu Dalmatia
inferior, a na jugoistoku Dalmatia superior, kako se i u samom ljetopisu opisuje
poloaj dijelova drave prema stranama svijeta. Na taj nain nastaje idealna
54 Toma, 43, 44.
55 Idrisi citiran prema talijanskom prijevodu Giuseppa Furlania, La Giulia e la Dalmazia nel
Libro di Ruggero di alIdrisi, u: Aegyptus. Rivista italiana di egiptologia e di papirologia,
6 (1925), str. 54-78, ovdje str. 58 si.
56 Ljetopis Popa Dukljanina, izd. Moin, str. 53, 52, ed. ii, str. 305, 306 secundum conti-
nentiam privilegiorum, quae lecta orom populo fuerant; antiqua privilegia, tam latina quam
graeca, missa ab apostolico et ab imperatore, audientibus cunctis populis, de divisione pro-
vinciarum ac regionum seu terrarum, sicuti ab antiquis imperatoribus scripta et ordinata
fuerunt.
57 Tako zabiljeeno u: Tabula imperii, K 34, Ljubljana 1976. Uostalom, u drugih se granica
navodi neto junije, otprilike kod Budve. Vidi zemljovid u: Enciklopedija Jugoslavije, 2.
izdanje, sv. 3, Zagreb 1984, str. 361; opis u: Istorija Crne Gore, sv. l, Titograd 1967, str.
241-243. Kao to se tono protezanje granica rimskih provincija tek donekle moe odrediti,
ni ovdje ne teimo potpunoj sukladnosti, ve slinosti odreenja granica.
58 Tab. imp. Rom., K 34, biljei granicu otprilike 100 km istonije. Drina priblino kao granica
u: Enciklopedija Jugoslavije, loc. cit, kao granina rijeka u: Velizar Velkov, Cities in Thrace
and Dacia in Later Antiquity, Amsterdam 1977, Istorija Crne Gore I, loc. cit; Dietrich Hoff-
mann, Das sptrmische Bewegungsheer und die Notitia dignitatum, sv. , Dsseldorf 1970,
zemljovid ; koliko se razspoznaje na mjerilu karte i u A. H. M. Jonesa, The Later Roman
Empire, 284-602. A Social, Economic and Administrative Survey, Oxford 1964, zemljovidi.
158
ETNOGENEZA HRVATA
slika carstva koja se temelji na kranskim kozmolokim konceptima o broju
etiri i polazi od njegova sredita.
59
Moglo bi se zakljuiti da se Toma Arhiakon pri lokaliziranju grada Dalmis
na jugu Dalmacije ili moda jo preciznije u samoj Duklji oslanjao na Popa
Dukljanina; pa i ii pretpostavlja da je Toma poznavao Dukljaninov Ljeto-
pis.
50
No ni u kom se sluaju ne moe utvrditi neposredna ovisnost. Prije bi
se mogla prihvatiti, to i sam ii doputa, Jireekova pretpostavka o postoja-
nju mnogo veeg tekstovnog fonda za kojim poseu i Pop Dukljanin i Toma.
61
Kecepcijom etimologije Izidora Seviljskog po kome je Dalmacija nazvana
po gradu Delmis, i Pop Dukljanin i Toma Arhiakon se ukljuuju u tradiciju
srednjovjekovne latinske historiografije. Istodobno oni jedini, voeni interesom
za povijest svoje domovine, daju Izidorovu nejasnom tumaenju konkretni smi-
sao, lokalizirajui ravnicu Dalmae, odnosno grad Delmis, u predjelu antike
V Docleje i dananje Podgorice. To razmatranje slike povijesti u Ljetopisu Popa
Dukljanina i Historia Salonitana mcgu ujedno posluiti i kao prilog poznava-
nju izvora za etnogenezu Hrvata.
59 Walter Fohl, Die Awaren. Ein Steppenvolk in Mitteleuropa, 567-822, Mnchen 1988, str.
434, bilj. 40 smatra daje podjela podruja na etiri dijela i njihova oznaka bojama i u Bijeloj
i u Crvenoj Hrvatskoj odraz podrijetla Hrvata od stepskih naroda. No ono bi se tada iska-
zivalo samo u knjievnosti, a ne bi se temeljilo ni u kakvu povijesnom znanju Ijetopisca o
stepskoj tradiciji. S iznimkom konkretnih tragova origo gentis Istonih Gota nema nikakvih
pokuaja legitimiranja dukljanske dinastije seobom.
60 ii, Letopis, str. 49-51.
61 Konstantin Jirecek, Geschichte der Serben, sv. 1, Gotha 1911, str. 226.
Zlatko Gunjaca
GROBLJE U DUBRAVICAMA KOD SKRADINA I
DRUGA GROBLJA 8-9. STOLJEA U DALMACIJI
U selu Dubravicama, smjetenom oko 6 km sjeverno od Skradina, godine
1985. sluajno je otkriveno ranosrednjovjekovno groblje. Nakon sondanoga
zahvata koji je ukazao na znaaj i vanost groblja, od 1986. godine
1
na tom se
poloaju provode sustavna arheoloka istraivanja Budui da je dosad otkri-
ven tek dio grobnog areala, istraivanja e se nastaviti i ove godine, a vjerojat-
no i poslije.
Dubraviko groblje nalazi se na padinama uzvisine, pred novom upnom
kuom i kapelom, prilikom gradnje kojih je otkriveno. Grobovi su sloeni u
redove i okrenuti u smjeru zapad-istok, odnosno sjeverozapad-sjeveroistok, ti. s
uobiajenim otklonima. Unato injenici da je dosad otkriven i istraen relativ-
no mah' broj grobova, ukupno njih 53, u okviru toga nevelikog skupa utvrenje
iznenaujue velik broj meusobnih razliitosti. Te se razliitosti oituju na
vie naina. S jedne strane, rije je o drukijim pogrebnim obredima, a s druge
o raznovrsnim postupcima pri oblikovanju samih grobova, odnosno grobnih
raka.
Dopustite mi da vas najprije upoznam s iznimno zanimljivim otkriem do
kojeg je dolo u samom jugoistonom kutu dosad pretraenog areala.
2
Na tom
poloaju, oko 25 cm ispod povrine zemljita, otkopam su ostaci dviju urni. Te
posude sadravale su spaljene kosti pokojnika pomijeane s dosta gara i
pepela. Obje su bile oteene. Jednoj je uniten grleni rub i odsjeen povei dio
po visini (si. 1), dok je druga bila razbijena u komade.
Sauvani dio prve urne bio je u cijelosti ispunjen spaljenim ljudskim
kostima
3
, garom i pepelom. Vea koliina gara i pepela, komadia pougljenjena
drveta, te estice poneke spaljene kosti, pronaeni su uokolo i ispod posude.
Meu razlomljenim ostacima druge posude nalazio se povei, plosnati ri-
jeni oblutak, koji je mogao sluiti kao njezin poklopac (si. 2). Oblutak i ulomci
Z. Gunjaca, Dubravice kod Skradina ranosrednjovjekouno groblje, Arheoloki pregled, 1986,
Ljubljana 1987, str. 127.
Ovaj podatak zabiljeen je nakon iskopavanja provedenih 1987. godine, kada je bila istraena
sjeverna polovica cestice na kojoj se nalazi groblje.
Da se doista radi o ljudskim kostima, potvrdila je struna ekspertiza antropologa s Filozofske
fakultete u Ljubljani.
160
ETNOGENEZA HRVATA
urne leali su na zgaritu pa je iznad, uokolo i ispod njih pronaeno mnogo
pepela, gara i ugljevh'a, te stanovita koliina spaljenih ljudskih kostiju.
Godine 1989. otkriveni su novi paljevinski grobovi, meu kojima i jedan
cjelovito sauvan (si. 3). Rije je o urni s kamenim poklopcem punoj sparenih
ljudskih kostiju, posve slinoj keramikim loncima pronaenim u kosturnim
grobovima. Iznad i okolo te posue naeno je mnogo pougljenjena drveta te
dva keramika prljena. Pronalazak toga groba uklonio je i posljednju dvojbu
o tome da su u Dubravicama pronaeni paljevinski grobovi, za koje se sa si-
gurnou moe kazati da pripadaju ranom srednjem vijeku.
injenica je da su svi paljevinski ukopi otkriveni meu kosturnim grobo-
vima, tj. na onim dijelovima terena koji su ostali netaknuti prilikom formiranja
raka tih posljednjih. Prva urna naena je uza sam rub kosturnoga groba 34,
pa je logino pretpostaviti da je dio koji joj nedostaje otkinut prilikom kopanja
njegove rake. Do razbijanja druge urne i unitenja ostalih vjerojatno je dolo
prilikom naknadne obrade zemljita, jer su one, kako smo vidjeli, bile ukopane
vrlo plitko. U prilog takvu zakljuku govorile bi i okolnosti koje su uvjetovale
cjelovito ouvanje urne pronaene 1989. godine. Ta je posuda takoer naena
na dijelu terena okruenom etirma grobnim rakama, pa je istoga preivjela
tu prvotnu devastaciju. Od naknadnoga unitenja, uzrokovanoga poljodjelskim
radovima, sauvala se zbog toga to je bila pohranjena dublje od ostalih. Ona
se, naime, nalazila u sloju do kojeg nije doprlo ralo ili neki drugi poljodjelski
alat.
Najbrojniju skupinu dubravikih grobova ine oni ije su rake ukopane
duboko u tupinastu zdravicu. Njihova dubina nije ujednaena pa se kree iz-
meu 90 i 170 cm u odnosu na povrinu zemljita. U veini sluajeva rake
tih grobova bile su obloene kamenom, s tim da je oblaganje nainjeno na dva
razliita naina. U prvom sluaju uzdune strane grobnih raka bile su obloene
velikim okomito postavljenim, nepravilnim kamenim ploama (si. 4). Drugu
inaicu ine grobovi kojih su bone stranice bile obloene zidiima sagraenim
od manjega, uglavnom potpuno neobraenoga kamena. To je kamenje bilo slo-
eno u vie redova i meusobno povezano glinom ukaste boje (si. 5). Iznimku
zasad predstavlja grob 34 gdje je za meusobno povezivanje kamenova, umjesto
gline, uporabljena buka, u sastavu koje prevladava vapno i rijeni pjjesak (sl.
6).
U obiju skupina grobova s kamenom arhitekturom uzglavnice i dononice
bile su izvedene od okomito postavljenih kamenih ploa ili masivmjih kame-
nova. U nekoliko sluajeva na tim su mjestima, umjesto usaenih ploa ili
kamena, bili podignuti zidii opisanih obiljeja.
U okviru skupine duboko ukopanih grobova s kamenom arhitekturom mo-
glo bi se, ali samo uvjetno, govoriti i o treem nainu oblaganja raka, jer je
rije o kombinaciji dviju opisanih inaica. Ima, naime, nekoliko sluajeva u
kojim su oblonice bile dijelom izraene od masivnih nepravilnih kamenih plo-
a, a dijelom sazidane od manjih kamenova.
Svi grobovi s kamenom arhitekturom bili su pokriveni jednom ili s vie
masivnih, nepravilnih kamenih ploa. Otvori, odnosno, sastavi meu poklop-
Ztofto Gunjaca: GROBLJE U DUBRAVICAMA KOD SKRADINA 161
cima, kao i njihov spoj s oblonicama rake, bili su temeljito zaepljeni nanosima
dobro nabijene ute gline. U nekim sluajevima, tovie, poklopnice su bile
pokrivene glinom po cijeloj povrini. Taj glineni nanos bio je prilino debeo,
vrlo temeîto razvuen i vrlo vrsto nabijen. To je nedvojbeno uinjeno u na-
kani da se grob to bolje, ti. gotovo hermetiki, zatvori (sl. 7).
Za grobove s kamenom arhitekturom utvreno je da su oni sa suhozidnom
ili glinom vezanom arhitekturom imali dvojako rijeene podnice. U nekim slu-
ajevima truplo pokojnika polagalo se neposredno na zdravicu, ali su dna tih
grobova ee, prije pokopa, bila oblagana kamenim ploama. Kod onih kojima
su rake bile obloene okomito postavljenim, masivnim kamenim ploama, tru-
pla su obino polagana neposredno na zdravicu.
Pored opisanih, duboko ukopanih, otkrivena je manja skupina grobova koji
su se nalazili na znatno manjoj dubini. Ukupno ih je dosad pronaeno 11 i
svi su imali kamenu arhitekturu (sl. 8). Budui da su u tim grobovima pro-
naeni samo kosturi bez ikakve popratne grae, nije bilo osnove za njihovo
poblie odreenje.
Idui slijedom doli smo i do druge osobitosti to ju je pruilo istraivanje
dubravikog groblja. Rije je o manjoj skupini duboko ukopanih grobova kojih
su rake, umjesto kamenom, bile obloene drvom. Budui da je to bila krajnje
neobina, dosad neutvrena pojava u ranosrednjovjekovnim grobovima u Dal-
maciji, njezinu smo ispitivanju i odreivanju posvetili najveu moguu pozor-
nost.
Istraivanja su pokazala da se radi o osobitoj konstrukciji, u cijelosti izve-
denoj od drva. Okosnicu svemu inili su drveni stupovi rasporeeni u uglove
raka i zabijeni u njihovo dno. Ti ugaoni stupovi sluili su za fiksiranje uzdunih
i poprenih elemenata oplate, nainjenih od debljih, pritesanih dasaka (sl. 9).
Sudei po tome to na mjestima gdje su vodoravni elementi konstrukcije trebali
biti meusobno spojeni i eventualno povezani s vertikalnima nisu pronaeni
ni avli ni odgovarajue kope, valja raunati da je povezivanje te drvene grae
izvedeno na drugi nain. S obzirom da je sav posao evidentno obavio netko
vian rukovanju drvom, ne treba iskljuiti mogunost da su oplatne daske bile
meusobno zaglavljene u obliku lastavijega repa.
Prilikom otkopavanja svih grobova s drvenom konstrukcijom na stanovitoj
je dubini uoen sloj istrunuta drveta, koji se nalazio neto iznad kostura. Za
razliku od toga, pri pretraivanju dna rake, nakon ienja, dokumentiranja i
vaenja kostura i priloga, nye ustanovljen nikakav trag drvenoj grai. Na osno-
vi tih injenica moe se zakljuiti da dno rake nije bilo obloeno drvenom
graom, dok je s gornje strane, nakon polaganja pokojnika, drvena oplata bila
zatvorena poklopnicom. Taj pokrov bio je, najvjerojatnije, nainjen od iste grae
kao i oblonica, tj. od grubo pritesanih debljih dasaka postavljenih vodoravno
i oslonjenih na oplatu.
Ostaci opisanih drvenih konstrukcija, koje bi najprimjerenije bilo nazvati
drvenom grobnom arhitekturom, ustanovljeni su dosad u etiri grobne rake.
Njima bi vjerojatno trebalo pridruiti jo tri slina groba, no to ruje mogue
uiniti bez stanovite ograde, zbog nedostatka dovoljnoga broja pouzdanih in-
dicija za njihovu sigurnu atribuciju.
to se priloga tie, tu gotovo da i nema razlike meu grobovima s kamenom
i drvenom arhitekturom. Oni su po karakteru vrlo slini, a to isto, ini se,
vrijedi i za sam pogrebni obred. Najbrojniji su bili keramiki lonci, kojih je
ukupno pronaeno 27. Oni su se uglavnom nalazili u grobovima, uz glavu ili
stopala pokojnika, ali ih je nekoliko otkriveno i izvan raka, na grobnim po-
klopcima. Svi su se primjerci vie ili manje, u nijansama, meusobno razliko-
vali, i po obliku i po veliini (si. 10). Svega nekoliko ih je bilo ukraeno ure-
zanim motivima iz ornamentalnoga repertoara, znakovita za keramike posude
koje potjeu iz istovremenih grobalja u Dalmaciji (si. 11). Iznimka je tek jedan
lonac, jer se na njemu nalazi urezan znak kojemu dosada nismo uspjeh' pronai
analogije (si. 12).
Slijedea najbrojnija skupina predmeta eljezni su noevi. Ukupno ih je
pronaeno 18 i svi su standardna tipa i uobiajenih veliina, osim dva prim-
jerka. U ta dva sluaja rije je o bojnim noevima koji se i oblikom i veliinom
razlikuju od ostalih.
Osim keramikih posuda i eljeznih noeva u dubravikim su grobovima
otkriveni i okovi triju drvenih vedrica za vodu, svi odreda jako korodirani.
Otkrivena su, zatim, tri eljezna kresiva, eljezni vrak strelice, eljezni okov
korica jednoga noa, dva eljezna okova neutvrene namjene, te jo nekoliko
eljeznih predmeta koje, zbog jake korozije, nije bilo mogue identificirati. Na-
ena su tu, nadalje, dva komadia kremena, jedan pravilno rezani komad mra-
mora, jedan keramiki prljen
4
, ostaci kone vreice jo neutvrena sadraja
i jedna bronana pojasna kopa. Pored tih uporabnih, u dubravikim je gro-
bovima pronaen itav niz naMtnih predmeta: etiri srebrne i dvije pozlaene
naunice, etiri bronana i jedan srebrni prsten i dvije na osobit nain obli-
kovane ogrlice. Ostalo mi je da na kraju spomenem nalaz jednoga zlatnog i
dvaju bronanih novia, te otkrie dijelova ljuske jednoga jajeta
5
.
Osvrui se u ovoj prilici samo na one predmete koji mogu najbolje posluiti
za odredbu kosturnih grobova u Dubravicama, najprije spominjem srebrnu
naunicu zvjezdolikoga tipa pronaenu u grobu 15 (si. 13). Kako je taj prim-
jerak vrlo slian paru bizantskih zvjezdolikih naunica otkrivenih u Golubiu
kod Knina
6
, to bi znailo da poetak pokapanja pokojnika na dubravikom gro-
blju valja datirati najkasnije u poetak 8. stoljea. Pronaeni zlatnik (solidus)
bizantskoga cara Konstantina V. Kopronima i sina mu Lava (751-775), otkri-
ven u neposrednoj blizini usta pokojnika u grobu 34 (si. 14), kao i neki drugi
nalazi, potvruje da je to groblje bilo u uporabi tijekom cijelog 8. stoljea.
7
Prisutnost para pozlaenih naunica tzv. minjskoga tipa (si. 15) trebala bi
4 Ve sam rekao da su dva keramika prljena pronaena uz urnu paljevinskoga groba otkri-
venoga 1989. godine.
5 Za slian nalaz usp. Lj. Karaman, Iskopine drutva Biha* u Mravincima i starohrvatska
groblja, Rad Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti, knj. 268, Umi razr 4 Zagreb
1940, str. 18-19. =
6 Isti, nav. dj., str. 22, si. 18.
7 BMC , 383, 28-31, T XLIV/16; W. Wroth, Catalogue of the Imperial Byzantine Coins in
the British Museum, London 1980; C. Morrison, Catalogue des monnaies Byzantines de la
Biblioteque nationale, Paris 1970. mint of Syracuse, 471, 23 (Sy) AV (01-02) T LXVn
Zlatko Gunjaca: GROBLJE U DUBRAVICAMA KOD SKRADINA 163
vrijediti kao potvrda da je pokapanje na dubravikom groblju potrajalo do u
9. stoljee
8
.
Nakon to sam ukratko iznio osnovne podatke o ranosrednjovjekovnom
groblju u Dubravicama, istaknuo njegova bitna obiljeja i upoznao vas s oso-
binama pronaenih priloga, ostalo mi je da se na kraju pozabavim s nekoliko
posebnih pojava to su tamo ustanovljene, a na koje sam u tijeku izlaganja
ve upozorio. Najprije neto vie o paljevinskim grobovima.
Odnos izmeu paljevinskih i kosturnih grobova pokazuje da se te dvije
skupine, sudei po dosadanjim rezultatima istraivanja, ne mogu smatrati in-
tegralnim dijelovima jednoga te istog groblja, tj. da one ne pripadaju istoj razini
pokapanja. Drugim rjjeima, u ovom asu nema mjesta eventualnom tumae-
nju da su se dva obreda pokapanja provodila istovremeno, tj. da je u tom
sluaju rije o biritualnom groblju. Na osnovi tih pretpostavaka najloginijim
se ini zakljuiti daje na dijelu dubravikoga grobnog areala u ranom srednjem
vijeku, vjerojatno ve na poetku 7. stoljea, postojalo groblje na kojem se po-
kapalo iskljuivo spaljivanjem i polaganjem spaljenih ostataka umrlih u urne.
U prilog pretpostavci da je u Dubravicama postojalo samostalno ranosred-
njovjekovno pajjevinsko groblje govorila bi vrlo indikativna prostorna dispozi-
cija paljevinskih i kosturnih grobova i odsijecanje jedne od urni, do kojega je
dolo prilikom kopanja rake kosturnoga groba 34. Dodatna, vrlo sugestivna
potvrda u prilog takvu razmiljanju jesu konstatacije do kojih sam doao tije-
kom otkopavanja kosturnih grobova, koji su se nalazili u susjedstvu paljevin-
skih. U zapuni njihovih raka naeno je dosta ugljevlja, gara i pepela, djelia
spaljenih kostiju i neto keramikih ulomaka. Ti su keramiki ulomci nedvoj-
beno ostaci razbijenih urni, a ostali nabrojeni nalazi sadraj koji se nalazio u
tim posudama ili uokolo njih.
Prema procjeni temeljenoj na iskustvima to su ih pruila dosadanja is-
traivanja, ini se opravdanim oekivati da e se na navedenom sektoru du-
bravikoga groblja pronai jo paljevinskih grobova. Sam obred spaljivanja je
pojava koja, u svakom sluaju, nema nita zajednikoga ni s kasnoantikom
tradicijom pokapanja u Dalmaciji ni s Avarima. Bio je to, kao to je dobro
poznato, pogrebni obred rairen u Slavena u njihovoj postojbini. Logino je
stoga zakljuiti da dubravike ranosrednjovjekovne paljevinske grobove mo-
emo pripisati jedino slavenskom ivlju, koji u to vrijeme oito pristie u nae
krajeve i naseljava se na tim prostorima.
Prije sam upozorio da su ranosrednjovjekovne urne sa spaljenim ostacima
pokojnika bile polagane vrlo plitko i da su zbog toga bile izvrgnute opasnosti
od unitenja, kada se zapoelo sa kosturnim pogrebima, odnosno obradom zem-
ljita na kojem je bio smjeten dotini grobni areal. Na osnovi dubravikih i
nekih drugih primjera realno je pretpostaviti da je na podruju Dalmacije po-
stojao znatan broj ranosrednjovjekovnih paljevinskih grobalja
9
i da su ona ve-
im dijelom unitena tijekom viestoljetnih poljodjelskih aktivnosti.
8 O tome detaljnije u daljnjem tekstu.
9 O problemu paljevinskih grobova openito sam govorio u referatu O paljevinskom grobu
iz Smrdelja (na Znanstvenom skupu Hrvatskog arheolokog drutva odranom 1987. godine
u Kninu), gdje sam uzeo u obzir i stariju literaturu. S obzirom na rezultate istraivanja u
Pojava koja svakako zasluuje dodatnu pozornost i komentar jest otkrie
grobova s drvenom arhitekturom. Njima bi, ako gledamo iskljuivo s formal-
noga stajalita, mogli nai brojne analogye u ranosrednjovjekovnih grobalja na
podruju karpatske kotline. Taj nain oblaganja grobnih raka obino se, naime,
vezuje uz pogrebne obiaje Avara u razdoblju od kraja 6. do poetka 9. sto-
Jjea.
10
S druge strane, kako sam ve upozorio, dubraviki su grobovi s drvenom
konstrukcijom smjeteni na istoj dubini kao i glavnina grobova s kamenom
arhitekturom. Daleko je, naravno, vamja na istom mjestu iznesena tvrdnja
da su u tim dvjema skupinama grobova, uz ostatke pokojnika, pronaeni posve
slini grobni prilozi. Ta, kulturoloki gledano, potpuno identina graa i jo
neke obredne pogrebne pojedinosti upuuju na vrstu meusobnu vezu, ako
ne i apsolutni identitet umrlih, bez obzira u kojoj su od te dvjje vrsti grobova
ukopani.
Konano, na kraju izlaganja o osobitostima dubravikoga groblja, smatram
vrlo vanim upozoriti da se na sjevernom rubu dosad istraenog areala pojavio
grob kojega, sudei po nalazima, valja vezati uz starohrvatska groblja 9-10.
stoljea. Rije je o grobu 11, u kojem su pronaene pozlaene naunice tzv.
minjskoga tipa
11
(si. 16).
Naunice su se nalazile s lijeve i desne strane glave, u visini usnih koljki,
dakle upravo tamo gdje su i morale dospjeti nakon raspadanja trupla pokojnice.
Premda predstavljaju par, obiljeuje ih niz manjih nepravilnosti, zbog kojih
se poneto razlikuju, pa nema dvojbe da su izraene runo. Nainjene su od
ne ba kvalitetnog srebra, na kojem su dosta dobro sauvani tragovi pozlate.
Donedavno se taj tip naunice iskljuivo vezivao uz Istru, gdje su, u dvije po-
neto razliite inaice, pronaena dva para. Jedan par pronaen je prilikom
iskopavanja ranosrednjovjekovnog groblja u Buzetu
12
, a drugi u minju
13
. U
novije je vrijeme, meutim, sve ea njihova pojava i u dalmatinskim ranos-
Dubravicama, problemom paljevinskih grobova iz tog razdoblja odluio sam se pozabaviti
sveobuhvatmje, pa sam na tu temu pripremio izlaganje za VI. internacionalni kongres sla-
venske arheologije pod naslovom O ranosrenjoujekovnim paljevinskim grobovima na tlu.
Jugoslavije, koji se, kao to je poznato, nije odrao. Pripremajui referat posebnu pozornost
posvetio sam brojnosti tih grobova, odnosno grobalja i konstatirao da treba kategoriki odbiti
teze o njihovu nepostojanju.
10 P. Ricz, Timber Constructions in Avar Graues Contribution to the Resolving of Problems
Linked with Burial of the Avars in Norih Baka, Archaeologia lugoslavica XXH-, Beo-
grad 1982-1983, passim.
11 Za ovaj dio radnje koristio sam navode iz lanka Grob s naunicama minjskog tipa, to
sam ga predao u tisak 1987. g. i posvetio B. Maruiu. Taj rad treba biti tiskan u glasilu
Arheolokog muzeja Pula, Histria Archaeologica.
12 B. Marui, Staroslovanske i neke zgodnjosrednjeveke nojdbe v Istri, AV VI/1, Ljubljana
1955, str. 100; Isti, Istra u ranom srednjem vijeku, Pula 1960, str. 25; Isti, Langobardski i
staroslavenski grobovi na Brecu i kod Malih Vrata ispod Buzeta u Istri, Arheoloki radovi
i rasprave II, Zagreb 1962, str. 462; Isti, Starohrvatska nekropola u minju, Pula 1987, str.
83.
13 O minjskim naunicama usp. B. Baci, Starohrvatsko groblje u minju, Jadranski zbornik,
III sv., Rijeka-Pula 1958, str. 324-325; B. Marui< 5, Istra u ranom srednjem vyeku, Pula
1960, str. 25; Isti, Starohrvatska nekropola u minju, Pula 1987, str. 83.
Ztoffai Gunjaca: GROBLJE U DUBRAVICAMA KOD SKRADINA
165
rednjovjekovnim grobljima, pa se dubraviki primjerci pridruuju dosad poz-
natim naunicama toga tipa iz Kaica
14
i nedalekih mu Biljana Donjih
16
, te
jo neobjavljenom paru pronaenom prilikom iskopavanja na poloaju Stari
Sematory na Danim Gornjem kod ibenika.
16
Najvie panje buzetskim i minjskim naunicama posvetio je istarski ar-
heolog B. Marui. On je sigurno u pravu kada ta dva para naunica meusob-
no tipoloki povezuje i svrstava u iru skupinu bizantskih
17
ili mediteran-
sko-bizantskih naunica.
18
Kao osnovu za vremensko determiniranje nauni-
ca buzetsko-minjskoga tipa posluio mu je nalaz novca Lotara I. (840-885)
u grobu s buzetskim naunicama, pa ih on datira u sredinu, odnosno u drugu
polovicu 9. stoljea
19
ili, jo preciznije, u treu etvrtinu 9. stoljea.
20
Ako dakle
prihvatimo kao pouzdanu Maruievu dataciju naunica buzetsko-minjsko-
ga tipa negdje u sredinu 9. stoljea, bio bi to i najvri oslonac za datiranje
dubravikog para, a time i groba u kojem su naene, u isto to vrijeme. Prihvat-
ljiva je svakako i Maruieva naelna konstatacija da spojnu kariku meusob-
nog povezivanja
21
nalaza toga tipa naunica u Dalmaciji s onima u Istri
treba traiti na kvarnerskim otocima i osobito u Hrvatskom primorju
22
, s
obzirom na nalaze u Velom dolu kod Kriia.
Smatram korisnim i u ovoj prilici upozoriti na nekoliko momenata o kojima
e biti potrebno voditi rauna pri daljnjem izuavanju naunica buzetsko-
minjskoga tipa, kao i druge srodne grae. Sigurno je, naime, da prouavanje
tih fenomena, ire gledano, spada u kontekst openitih pitanja o djelovanju
bizantskih zlatarskih radionica, i utjecaja njihove tradicije na razvoj te vrsti
zlatarstva u cijeloj istonojadranskoj regiji.
Kao prvo trebalo bi kazati kako pojava toga tipa naunica na Danilu Gor-
njem govori da taj oblik nije bio ogranien iskljuivo na podruje dananje
sjeverne Dalmacije. Te se naunice, kako vidimo, javljaju i u ranosrednjovje-
kovnim grobovima na prostoru izmeu rijeka Krke i Cetine.
Prihvaajui injenicu da buzetske i minjske naunice pripadaju istom
tipu, treba ipak upozoriti na to da meu njima postoje i oblikovne razlike.
Naunice iz minja su, naime, izvedene vrlo jednostavno, dok su buzetski prim-
jerci obogaeni dodatnim ukrasnim elementima. Vraajui se i u ovom sluaju
14 Usp. D. Vrsalovi, Srednjovjekovno groblje na Gredama u selu Koi kod Zadra, SHP, ,
sv. 10, Zagreb 1968, str. 88, te T IV/125.
15 D. Jelovina D. Vrsalovi, Srednjovjekovno groblje na Begovai* u selu Biljanima Donjim
kod Zadra, SHP, , sv. 11, Split 1981, str. 82 i 95, te T /24 i T XXXVH/549.
16 Naunica je naena tijekom iskopavanja kojima je rukovodio Duje Rendi-Miofievi. Rezultati
istraivanja nisu objavljeni, a glavnina predmeta uva se u Muzeju grada ibenika.
17 B. Marui, Istra u ranom srednjem vyeku, Pula 1960, str. 25; Isti naziv upotrebljava neto
ranije i B. Bai, n. dj. i mj.
18 B. Marui, Starohrvatska nekropola u minju, Pula 1987, str. 81.
19 Isti, Staroslovanske i neke zgodnjosrednjeveke..., nav. dj., str. 100; Isti, Istra u ranom sred-
njem vyeku, Pula I960, str. 25.
20 Isti, Starohrvatska nekropola u minju, Pula 1987, str. 83.
21 Isti, nav. dj. i mj.
22 Isti, nav. dj. i mj.
166
ETNOGENEZA HRVATA
Maruiu, vidimo da on za buzetske primjerke govori kako su ukraeni na-
suprot postavljenim auriranim ljiljanima
23
ili antitetino postavljenim lji-
ljanima
24
, dok za minjske naunice kae da ih ukraavaju dva nasuprot
postavljena srcolika lista
25
.
Posebno je zanimljivo ustvrditi da za razliku od buzetskih i minjskih na-
unica, meu kojima postoje nepodudarnosti, svi primjerci iz Dalmacije poka-
zuju potpunu meusobnu slinost, kao i to da su one jednake naunicama
pronaenim u minju. Minimalne meusobne razlike meu tim predmetima
kao to su sitne nepravilnosti, razliito dimenzioniranje, formalno nijansiranje
identinog osnovnog oblika i si. treba objasniti time to su ove naunice, kako
sam ve rekao, izraene runo.
26
Meu nabrojenim tvrdnjama nedvojbeno je najprovokativnija ona posljed-
nja, koja govori o potpunoj podudarnosti meu naunicama iz Dalmacije s pa-
rom pronaenim u minju. injenica je, naime, da se i B. Bai
27
i B. Ma-
rui
28
izjanjavaju o izriito starohrvatskom karakteru minjskoga groblja, ve-
zujui ga uz kolonizatorski val hrvatskoga ivlja, ije intenzivno naseljavanje
podruja labintine i pazintine Marui stavlja u vrijeme ubrzo nakon za-
vrenog avarsko-franakog rata 796. godine.
29
Tome valja dodati da Marui
najstariju skupinu naunica iz minja, u koju uvrtava i spomenuti par, naziva
mediteransko-bizantskom i vezuje uz najstariju fazu pokapanja na minj-
skom groblju. Iz njegova se teksta moe razumjeti da on genezu nekih od tih
predmeta vidi u razvoju tradicionalnih oblika naunica, konkretno onih bron-
anih buzetsko-brkakoga tipa, koje se susreu u grobovima barbariziranih
istarskih grobalja 7. i 8. stoljea.
30
S druge strane, pojava naunica buzet-
sko-minjskog tipa u Dalmaciji navela ga je da kae kako takvi nalazi po-
vezuju na odreen nain istarski poluotok sa sjevernom Dalmacijom.
31
Pri-
druujui se Maruievoj konstataciji, zavrio bih ovo razmiljanje pitanjem
da li je ta povezanost rezultat irenja proizvoda istarskih radionica, preko ek-
spoziture hrvatskih doljaka na njihovo matino podruje? Naravno da je uz
navedeno, s obzirom na gustou nalaza u Dalmaciji i ostale injenice, nuno
postaviti i suprotno pitanje. Ne ukazuje li podudarnost meu minjskim i dal-
matinskim primjercima na mogunost da su doljaci meu ostalima za staro-
hrvatsku kulturu karakteristinim predmetima donijeli i jedan oblik naunice
koji su i sami mogli preuzeti (pa ak i kao gotov nabaviti) iz repertoara bi-
23 Isti, Istra u ranom srednjem vijeku, Pula 1960, str. 25.
24 Isti, Langobardski..., nav. dj., str. 462.
25 Isti, Starohrvatska nekropola u minju, Pula 1987, str. 83.
26 Mislim da se radi o runoj izradi nakita, pri emu je, kako sam prije kazao, srcoliki ukras
izveden krivljenjem posebne vrste ice, a ne primjenom tehnike ajour. Usp. B. Marui, n.
dj. i raj.
27 B. Bafi, n. dj., str. 326.
28 B. Marui, Istra u ranom srednjem vijeku, Pula 1960, str. 24-25; Isti, Starohrvatska ne-
kropola u minju, passim.
29 Isti, n. dj., str. 96.
Zlntko Gunjaca: GROBLJE U DUBRAVICAMA KOD SKRADINA 167
zantskih zlatarskih radionica, koje su djelovale u njima susjednim bizantskim
gradovima na istonojadranskoj obali?
Razumije se da oba pitanja ostavljam za sada otvorenima, jer je odreeniji
odgovor na njih mogue dati samo u okviru jedne opsene i sveobuhvatne
studije cjelokupnoga nakita to je dosad otkriven u ranosrednjovjekovnim gro-
bovima, i to ne samo na onima na podruju primorske Hrvatske (Dalmacija,
Hrvatsko primorje i Istra).
Mislim da nakon ove analize nije nuno posebno objanjavati da se grob
11 iz Dubravica, s obzirom na naunice koje su u njemu pronaene, moe
smatrati starohrvatskim. Budui da se za sada radi samo o jednom grobu koji
se moe pripisati toj vrsti, valja priekati dok se groblje istrai u cijelosti. Tek
tada e se vidjeti postoji li vrsta osnova za donoenje zakljuaka od doista
iznimno velikoga znaenja. Rije je, naravno, o mogunosti da se na dubra-
vikom groblju konstatira neposredna veza izmeu ranosrednjovjekovnih gro-
balja 8-9. stoljea i starohrvatskih grobalja 9-10. stoljea. U sluaju da se doista
potvrdi kako je tu stvarno postojao neprekinuti slijed pokapanja, bio bi to vri
oslonac za etniku identifikaciju umrlih, pokopanih na grobljima ranijeg hori-
zonta, onima koja datiraju u 8-9. stoljee. Znailo bi to, naime, da smo konano
dobili nepobitne arheoloke dokaze o prisutnosti Hrvata u ovim krajevima u
to rano doba srednjega vijeka, to vei broj znanstvenika, osobito u posljednje
vrijeme, uvelike osporava.
Nakon informacije o rezultatima to su ih pruila dosadanja istraivanja
ranosrednjovjekovnoga groblja u Dubravicama, kazao bih jo rije-dvije o grob-
ljima iz istoga vremena otkrivenima na podruju izmeu rijeke Zrmanje i do-
line rijeke Cetine. U razmatranje uzimam groblja, ali i pojedinane grobove
8-9. stoljea, i to samo one o kojima sam mogao nad podatke u literaturi.
32
Zbog bolje preglednosti podijelio sam ih u slijedee skupine:
1. Paljevinska groblja
2. Paljevinska groblja inicirane lokacije
3. Groblja na redove 8-9. stoljea
4. Groblja na redove 8-9. stoljea neistraena ili unitena
5. Groblja na redove 8-9. stoljea u sklopu groblja s kontinuitetom
6. Groblja na redove 8-9. stojea u sklopu grobalja s kontinuitetom ini-
cirane lokacije
7. Groblja oko crkava s ranosrednjovjekovnim (ukljuivi lazu 8-9. stoljea) i
kasnijim ukopima
8. Groblja oko crkava s ranosrednjovjekovnim (ukljuivi fazu 8-9. stoljea) i
kasnijim ukopima inicirane lokacije
9. Pojedinani nalazi grobova 8-9. stoljea
10. Grobovi 8-9. stoljea s drvenom arhitekturom
Ako prihvatimo uobiajenu vremensku determinaciju tih grobalja (8-9. sto-
ljee), ve letimian pogled na kartu (si. 17) rjeito nam govori da o takvim
32 D. Jelovina, Starohrvatske nekropole, Split 1976; J. Beloevi, Materijalna kultura Hrvata
od 7. do 9. stoljea, Zagreb 1980, passim; A, Milosevic, Arheoloki spomenici gornjeg i srednjeg
toka rijeke Cetine, Zbornik cetinske krajine, 2, Sinj 1981, str. 19. i 64.
168
ETNOGENEZA HRVATA
nalazitima ne moemo vie govoriti kao o sporadinim pojavama. Oito je,
takoer, da je, to se grobova tie, znatan broj njih sa dosta sigurnosti mogue
pripisati novopridolom ivlju. Prema uvrijeenu miljenju, doljaci su se na
spomenuti prostor poeli doseljavati u 7. stoljeu i bili su to Slaveni. to se,
pak, tie teze o naseljavanju Avara na ovim prostorima, za takvu tvrdnju do-
sadanja arheoloka istraivanja nisu pruila argumenata.
Potekoe se, meutim, javljaju pri pokuaju poblie atribucije grobalja
8-9. stoljea u nas. Nesuglasice meu strunjacima sutinske su naravi, pa
jedan dio autora iz velikog opreza imenuje ta groblja ranosrednjovjekovnim,
drugi ih nazivaju staroslavenskima, a trei starohrvatskima.
Mnogo je vei problem pitanje ranosrednjovjekovnih paljevinskih grobalja,
koja bi, po logici stvari, trebala dokumentirati doseljenje i prvo vrijeme boravka
novopridologa ivlja na naim prostorima. Rjeenje te sporne tematike na sa-
mome je poetku, jer jo uvijek vlada stajalite da takva groblja, odnosno gro-
bovi, nisu dosad otkriveni, pa se time dovodi u pitanje i njihovo postojanje
uope.
Sagledavajui otkrie groblja u Dubravicama u kontekstu navedenih pro-
blema, ini nam se opravdanom nada kako e njegovo paljivo istraivanje
doprinijeti da se bar neka od otvorenih pitanja konano ponu rjeavati na
temelju vrih argumenata. Nema dvojbe da jo mnogo toga treba uiniti kako
bi se uklonile toliko brojne nedoumice. Posve je jasno i to da do zadovolja-
vajuih odgovora nije mogue doi radom u samo jednoj znanstvenoj oblasti,
nego da rjeavanju tih problema valja pristupiti interdisciplinarno.
Ivan Mimik
NUMIZMATIKI NALAZI U DUBROVNIKU
(PRETHODNI IZVJETAJ O BIZANTSKOM NOVCU)
Nekadanja Dubrovaka Republika, a osobito sam grad, vrlo su zahvalno
podruje za prouavanje opticaja novca tijekom stoljea. U proteklom vremenu
na tom je prostoru zabiljeeno vie skupina nalaza novca: veliko blago iz
godine 1892, koje se sastojalo do 22 solida i 9 semisa bizantskih careva
Mihajla II, Konstantina i Teofila (832-839), zabiljeeno u strunoj literaturi
(Not. Scavi 1892: 332; Mosser 1935: 71; Metcalf ANSMN 10/1962: 96; Metcalf
1963: 101; Mirnik 1981: 91, br. 359), zatim oko god. 1970. iz ruevina i zemlje
nakon ruenja nekih starih kua iskopano blago od preko stotinu bizantskih
skifata (billon trachea) Aleksija III. (1195-1203), koje je zavrilo dijelom kod
nekog H. Sachera u Tiengenu/Hochrheinu (Numismatisches Nachrichtenblatt
20/1971 6/7: 219-220; Mirnik 1981: 98, br. 401), te na kraju neka neobina
mjeavina novca iskopana u grobovima na Pilama godine 1927. Tu je naeno
59 komada otomanskih aki 16-17. stoljea, tonije iskovanih izmeu 1520. i
1640, te 12 dubrovakih dinaria (do 1754), jedan soldo iz 1780. i konano
medaljica Sv. Venancija (Benussi 1927; Mirnik 1981: 156, br. 778).
Pojedinani su nalazi novca s dubrovakoga podruja zavravali u brojnim
numizmatikim zbirkama staroga i novoga Dubrovnika ta numizmatikom
se ueni Dubrovani bave jo od 17. stoljea. Dubrovaki muzej meu ostalim
uva slijedeu bizantsku grau, koja nas zasada zajvie zanima: 2 komada
novca Justinijana I. (527-565); 4 Justina II. (565-578); 2 komada Mauricija
Tiberija (582-602); 2 novia Foke (602-610); jedan primjerak Konstantina TV.
Pogonata (668-685); 5 bakrenih folisa 7. st.; jedan primjerak Leona VI. (886-
912); 13 anonimnih folisa 10. st.; jedan primjerak Mihajla VII. Duke (1071-
1078) i Marije; 28 primjeraka billon trachea iz 12-13. stoljea; 2 komada novca
Aleksija I. (1180-1184) itd.
Naa spoznaja o opticaju novca u vrijeme dolaska Hrvata, odnosno njihove
etnogeneze, ali i do dananjeg vremena, bila bi neusporedivo siromanija da
nije bilo opsenih arheolokih iskopavanja i istraivanja po cijelom podruju
staroga grada, a osobito ispod katedralnoga kompleksa (Stoi 1988). Numiz-
matiki nalazi, koji su samo skromna popratna graa velianstvenih tragova
negdanjih katedrala, krstionica i grobnica, bili su brojni: od 768 sitnih pred-
meta 714 primjeraka bio je novac i slina numizmatika graa. Naalost, sva
je kovina bila uvijek u vrlo loem stanju zbog blizine mora i djelovanja soli.
Prethodno prouavanje novca (osnovica za raunanje bilo je 598 komada novca)
dalo nam je slijedeu zanimljivu sliku:
1. antiki grki novac - 12 primjeraka (2%)
2. rimski carski novac - 72 primjerka (12. 1%)
3. bizantski novac - 172 primjerka (28. 7%)
4. dubrovaki novac - 214 primjerka (35. 7%)
5. mletaki novac - 12 primjeraka (2%)
6. otomanski ili arapski - 6 primjeraka (1%)
7. Bar/Antivari - 3 primjerka (0. 5%)
8. Kotor/Cattaro - 2 primjerka (0. 33%)
9. papinska drava - 2 primjerka (0. 33%)
10. Napulj - l primjerak (0. 17%)
11. Milano - l primjerak (0. 17%)
12. Siena - l primjerak (0. 17%)
13. Tirol - l primjerak (0. 17%)
14. Austro-Ugarska - 2 primjerka (0. 35%)
15. prva Jugoslavija - l primjerak (0. 17%)
16. neodredivi primjerci - 96 primjeraka (16. 05%)
Meu spomenutom se graom takoer nalaze 64 rimokatolike svetake
medaljice, kapulari, kriii, sve iz razliitih grobova i grobnica, kao i grumen
od 52 komada novca - sveukupno 714 primjeraka. Skoro su svi primjerci
bakreni, bronani i katkada srebrni, zlata nije naeno, stoje posve razumljivo,
jer su se stari tedljivi Dubrovani ipak sagnuli i podignuli novac od plemenite
kovine, ukoliko bi ga izgubili na ploniku. Sav izgubljeni novac mora da je ve
bio izvan opticaja, o emu govori izlizanost primjeraka; oni pak primjerci iz
grobova vjerojatno su zaboravljeni u odjei, ili su pak doplavljeni s gornjih
poloaja. Predstoji nam temeljita obrada sveukupne numizmatike grae s po-
mou odlinoga programa NUMIZ, razvijenog pri Numizmatikom kabinetu
Narodnoga muzeja u Ljubljani. Od rezultata mnogo oekujemo.
Grki novac najee je toliko izlizan i korodiran da se moe razvrstati
samo po debljini i obuku ploice. Od 12 primjeraka jedan pripada otoku Kosu
i moe se, prema ljubaznom priopenju moga prijatelja dr M. J. Pricea iz Bri-
tanskoga muzeja u Londonu datirati u sredinu 3. stoljea pr. Kr. (BMC 203);
jedan drugi je makedonski (vjerojatno 2. stoljee pr. Kr.), a dva su osobito
vana jer ih je iskovao ilirski kralj Balej u 2. stoljeu pr. Kr. Rimski carski
novac datira od vremena Augusta do Teodozija . Svi ti nalazi doputaju nam
datirati poetke naseljavanja na Rausi u mnogo starije doba no to se prije
smatralo.
Bizantski novac vrlo je zanimljiv i pripada vremenu od vladanja cara Ju-
stmijana I. (527-565) do Andronika . (1282-1328). Postoji neka vrst prekida
od kasnog 4. stoljea i Justinijana, a broj bizantskog novca poveava se poevi
Ivan Mimik: NUMIZMATIKI NALAZI U DUBROVNIKU 171
od 8. stoljea nadalje. Najei su folisi 10. i 11. stoljea: 45 primjeraka ili
7.52% svih nalaza, ili 26. 2% bizantskih. Jednako su esti tetarteroni Komnena,
najei oni iz vremena vladanja Aleksija I. (1081-1118) iz tesalonike kovnice
(Morrisson 59/Th/AE/14 ff), kojih ima 62 komada (10. 35% svih primjeraka
ili 36% svega bizantskoga novca). Novac Ivana . (1118-1143) manje je est,
no kontinuitet se lake moe pratiti na novcu njegova nasljednika Manuela I.
(1143-1180). Sav spomenuti novac bio je sitni u svakodnevnom optjecaju.
Dubrovaka je kovnica najzastupljenija folarima ih' mincama, kao i drugim
nominalama (34 - razni mezzanini, grossi, grossetti, 5. 68%). Susjedne lokalne
kovnice zastupaju sve primjerke iz Bara i dva iz Kotora. Mletaki novac, koliko
ga je iskopano, uope ne odgovara stanju kakvo nam se prikazuje kroz viesto-
ljetno sastavljanje oporuka, vjenanih i trgovakih ugovora i si.
Istonjaki novac nije jo prouen, a nisu ni svetake medaljice ni kriii,
koji nisu ni konzervirani, budui da nam nedostaju strunjaci za konzervaciju
slinih kovinskih predmeta. Tek nakon ienja i konzervacije moi e se neto
poblie kazati o tom dijelu grae, o kojem je literatura ionako nedostatna,
dakle, za nj ne postoje tone datacije. Kako rekosmo, numizmatika graa iz
dubrovakoga katedralnoga kompleksa datira od 3. stoljea pr. Kr. do 20. sto-
ljea.
Bibliografija
BENUSSI, A., Iskopani grobovi i stari novci na Pilama, Dubrovaki list, 4/1927, 18: 2.
METCALF, D. M, Shripwreck on the Dalmaticn Coast and Some Gold Coins of Roman .
Agrynts, Greek, Roman and Byzantine Studies, (Cambridge, Mass.), 3/1963, 2-3: 101-106.
MIRNIK, I. A., Coin Hoards in Yugoslavia, British Archaeological Reports, International Series,
95/1981.
MOSSER, S-, A Bibliography of Byzantine Coin Hoards, ANSNNM, 67/1935.
STOI, J., Prikaz nalaza ispod Katedrale i Bunieve podane u Dubrovniku, Summary: A Revieui
ofFinds under the Cathedra! and Bunieva Poljana in Dubrovnik, Izdanja Hrvatskog ar-
heolokog drutva, 12/1988: 15-38.
KRATICE
BMC = WROTH, W. Catalogue of the Imperial Byzantine Coins in the British Museum, -.
London 1908.
DO = Catalogue of the Byzantine Coins in the Dumbarton Oaks Collection and in the Whittemore
CoUection, I-IV. Washington D. C., 1966-197&
MET. = METCALF, D. M., The copper coinage ofThessalonica under Justinian l, sterreichische
Akademie der Wissenschaften, Philosophischhistorische Klasse, Denkschriften 124, Ver-
ffentlichungen der Kommission fr Numismatik, B/1976.
MOR. = MORRISSON, C. Catalogue des monnaies byzantines de la Bibliothaque Nationale, -.
Paris 1970.
PP = Pujika poljana.
SAB. = SABATIER, J. Description generale des monnaies tyzannes, I-H. Paris 1862.
DUBROVNIK KATEDRALA - BIZANTSKI NOVAC
1 - Justinianus I (527-565), 16nummia, Thessalonica; MET. 40-41, 134-168; PP, 19. 05. 83.,
O, 30-0, 60 m
2 - Justinianus I (527-565), 1/2 follis,? Salona; PP-, 30. 07. 83, grob 23, -O, 60 m
3 - Tiberius (578-582), 1/2 follis, Constantinopolis; BMC I, 110, 43 03. 83; glavni brod,
ispod kupole, l, 10 m
172
ETNOGENEZA HRVATA
4 - Constans II (641-668), follis, Constantinopolis, 644/5; DO, U/2,? 446 (63a) 18. 06. 84;
svetite, -3, 35-3, 45 m; na poetku sonde
6 - Follis,? 8 st, slabo sauvan; 21. 01. 83.; Sonda XI, Grob l, -l, 40 od ploe
6 - Theophilus (829-842), follis, Constantinopolis; MOR. I, 32/Cp/AE/04sqq 03. 83., glavni
brod, ispod kupole, -l, 10 m
7 - Basilius I (867-886), Constantinus Leo, follis, Constantinopolis; MOR, , 545, 34/Cp/AE/19;
21. 01. 83., Sonda XI, Grob l, -l, 70 od ploe
8 - Leo VI (886-912); follis, Constantinopolis; SAB. , 114, 3; BMC II, 447, 8; MOR, II, 555,
35/Cp/AE/14ff; 02. 08. 82., Sredinji brod, kod kupolnog stupa, O, 40
9 - Leo VI (882-912); SAB. , 114, 3; BMC II, 447, 8; MOR. , 555, 35/Cp/AE/14ff; 10. 07.
82., -2, 00-2, 20 m
10-? Leo VI (886-917), Follis, Constantinopolis, DO HI/2, pp. 518-21 PP. 14. 09. 83., grob
28.
11 - Bizant, follis, 9-10 st.; 17. 05. 85., kapela sv. Tereze, grob 2
12 - Constantinus VII (913-959), follis, Constantinopolis; 945;? MOR. II, 37/Cp/AE/55sqq; 16.
03. 84.; svetite, -2, 95-3, 10 m
13 - Constantinus VII (913-959), foUis, Constantinopolis, 945-c. 950; DO /2, 565-7; 14. 10.
83., prostor kod junih vrata sjeveroistoni ugao, -l, 50 m
14 - Constantinus VI! (913-959), follis, Constantinopolis, 945-c. 950; DO /2, pp. 565, 567;
19. 04. 85.; povrinski sloj, -O, 30 m; prekov
15 - Constentinus VE (913-959), follis, Constantinopolis, 945-c. 950; DO, 566, 26. 1.; 29. 06.
83., svetite, -l, 20 m
16 - Constantinus VE (913-959), follis, Constantinopolis, 945-c. 950; DO IH, 566-7 PP. 14.
09. 83., Grob 28.
17 - Romanus I (920-944), follis, Constantinopolis, MOR., II, 37/Cp/AE/48sqq PP. 06. 10. 83.,
uz novo pronaeni zid istoni njegov temelj, -l, 30 m
18 - Romanus I (920-944), follis, Constantinopolis; MOR II, 575, 37/Cp/AE/31ff; 14. 08. 82.,
-2, 80-2, 90 m
19. Romanus I (920-944), follis, Constantinopolis, NOR. II, 575, 37/Cp/AE, 31, 1983, Grob
19, demontirana juna stranica.
20 - Romanus I (919-944), follis, Constantinopolis, 931-944; DO /2, p. 563, 25b. lsqq; 25.
04. 84; svetite, izmeu V i IV stupa, a. -3, 30 m
21 Constantinus VII/Romanus (c. 950-959), follis, Constantinopolis; DO /2, pp. 568-9; PP.
28. 10. 83., sjeverno od H rom. zida; -l, 00-1, 35 m
22 - Constantinus Vn et Romanus II (945-959), follis, Constantinopolis; MOR, 37/Cp/AE/65;
18. 06. 84; svetite; -3, 35-3, 45 m, na poetku sonde.
23 - Anonimni follis,? 976-c. 1030/35., DO Class A2; PP. 29. 07. 83., grob 23
24 - Anonimni follis,? 976-c. 1030/35, DO Class A2; PP, 30. 07. 83, grob 23, -O, 60 m
25 - Anonimni follis,? 976-c. 1030/35, DO Class A2,? Var. 47p. 671; PP. 29. 08. 83, nadsvoeni
grob br. 25; -l, 30 m
26 - Anonimni follis, DO Class A2,? 976-c. 1030/35; PP. 007. 04. 84; ispod groba 32, l, 90
27 - Anonimni follis, C. 1030/35-? 1042; DO Class B; 13. 07. 82. - po sredini sonde, -2, 20-2,
40 m
28 - Anonimni follis, DO Class B, c. 1030/35-? 1042; 21. 01. 83; Sonda XI, Gr. l, -l, 40 m
29 - Anonimni follis, c. 1030/35-? 1042; DO Class B, pp. 676sqq; PP 19. 05. 83., u sjeveroza-
padnom uglu sonde, -l, 30 m
30 - Anonimni follis, DO Class B, c. 1030/35-? 1042; 11. 01. 84; u naboju bijele buke, -l,
75-1, 90 m
31 Anonimni follis, DO Class B (? imitacija), 11. st; 20. 04. 84.; na spoju sondi kriita i
svetita, -3, 20 m
32 - Anonimni follis, c. 1030/35-? 1042; DO Class B, 26. 04. 84; izmeu V i IV stupa, -3, 15
m
33 - Anonimni follis,? DO Class B; DO /2, pp. 676-679; c. 1030/35-? 1042 s.'d.; glavni brod,
polje pod kupolom, O, 90-1, 10 m
34 - Anonimni follis,? 1042-c. 1050, DO Class C; PP. 29, 07. 83.; grob 23
35 - Anonimni follis,? 1042-c. 1050, DO Class C, PP, 30. 07. 83, grob 23, -O, 60 m
36 Anonimni follis,? 1042-c. 1050; DO Class C; PP 28. 08. 83, u kutu jugozapadnom vanjskom
krine graevine (koêno) na -O, 70 m
Ivan Mirnik: NUMIZMATIKI NALAZI U DUBROVNIKU
173
37 -? Anonimni follis,? DO Class C,? 1042-c. 1050; PP., 14. 09. 83; Grob 28.
38 - Anonimni follis, DO Class C,? 1042-c. 1050; PP. 04. 10. 83, zapadna... juni..., -l, 00 m
39 - Anonimni follis, DO Class C,? 1042-c. 1050; 03. 11. 83., u prostoru baroknog oltara -l
50-1, 75 m
40 - Anonimni follis, DO Class C,? 1042-c. 1060 prekov Class? A2; 03. 11. 83, u prostoru
baroknog oltara, -l, 50-1, 75 m
41 - Anonimni follis, DO Class C;? 1042-c. 1050; DO /2, 681, Cl sqq; 02. 03. 84, -2, 25-2,
35 m
42 - Anonimni follis, DO Class C,? 1042-c. 1050; DO HI/2, 681, Clsqq; 09. 03. 84., kriite
kupole, -2, 60-2, 65 m
43 - Anonimni follis, DO Class C,? 1042-c. 1050; 18. 06. 84; svetite, uz protoromaniki zid;
-3, 35-3, 45 m
44 - Anonimni follis, DO Class C,? 1042-c. 1050; 22. 02. 84., svetite, -2, 10-2, 35 m
45 - Aninimni follis, c. 1050-c. 1060; DO Class D; p. 685; 10. 05. 83; kruzite kupole, -l, 10-1,
30 m
46 - Anonimni follis,? c. 1060,? DO Class E, pp. 688-689; 05. 04. 83., kruzite kupole, -O,
90-1, 10 m
47 - Anonimni follis, c. 1065-c. 1070;? DO Class G; 01. 04. 83; kruzite kupole, -O, 70-0. 90
m
48 - Anonimni follis, DO Class G, c. 1065-c. 1070, PP, 14. 09. 83, grob 28
149 - Anonimni follis, DO Class H; prekov; DO /2, pp. 6941, c. 1070-c. 1075; 13. 07. 82.;
uz baroknu zapunu, -2, 20-2, 40 m
50 - Anonimni follis, c. 1070-c. 1075, DO Class H, pp. 694-5; Sonda XI, 21. 01. 83, grob br.
l, -l, 40 od ploe
51 - Anonimni follis, c. 1070-1075, DO Class H, pp. 694-695; 21. 01. 83, Sonda XI, grob br.
l, -l, 40 od ploe
52 - Anonimni follis,? c. 1070-c. 1075;? DO Class H, pp. 694-695; PP 11. 04. 83., -O, 30-0,
60 m
53 - Anonimni follis, DO Class I, c. 1075-c. 1080; PP, 05. 10. 83, uz istono lice zida na -O,
50 m
54 - Anonimni follis, Constantinopolis,? DO Class I, IH/2, pp. 696-697; PP. 10. 11. 83., zemljani
vijenac, -O, 90-1, 10 m
55 - Anonimni follis, DO Class I, c. 1075-c. 1080; DO HI/2, pp. 696-699; 11. 01. 84; u naboju
bijele buke, -l, 75-1, 90 m
56 - Anonimni follis, DO Class I, c. 1075-1080; DO HI/2, pp. 696-699; BMC III, p. 554; SAB.
T. LVIII, 15; grob sa arkosolijem, na ploi sarkofaga, s. d.
57 - Anonimni follis, DO Class I; c. 1075-1080; DO/2, pp. 696-699; BMC H, p. 554; SAB. ,
T. LVHI, 15; iz nasipa,? srednj brod 8. mj.
58 - Anonimni follis, 10. st, 21. 01. 83, Sonda XI, Grob l, -l, 70 od ploe
59 - Anonimni follis, 10-11. st Sonda XI, 17. 01. 83; grob 2, -2, 00-2, 50 m
60 -? Constantinus X (1059-1067), follis, Constantinopolis, prekov: DO HI/2, pp. 774-6; PP.,
28. 10. 83., sjeverno od II rom. zida; -l, 00-1, 35 m
61 -? Romanus IV (1068-1071), follis, Constantinopolis; DO HI/2, pp. 796-7 slomljen 02. 03.
84; -2, 25-2, 35 m
62 - Nicephorus HI (1078-1081), follis, Constantinopolis, MOR H, 661, 56/Co/AE/Olff; DO
HI/2, 831, 9. l ff; 02. 08. 82, Sonda IH, -O, 40-0, 60 m
63 - Nicephorus HI (1078-1081), follis, Constantinopolis; MOR. H, 661, 56/Cp/AE/Olff; 13.
07. 82. po sredini sonde, -2, 20-2, 40 m
64 -? Nicephorus HI (1078-1081), follis; MOR. H, 661, 56/Cp/AE/Olff; DO HI/2, 831, 9. 11;
31. 07. 82. - Sonda HI, -O, 20 m
65 - Nicephorus HI (1078-1081), follis, Constantinopolis; DO 831, 9. 1. ff; 21. 01. 83., Sonda
XI, Grob l, -l, 40 od ploe
67 - Nicephorus HI (1078-1081), follis, Constantinopolis; DO 83, 9. 1. sqq; 11. 06. 83., juno
od baptisterya, -l, 25 m
68 - Alexius I (1081-1118), tetarteron, Thessalonica; MOR H, 685, 59/Th/AE, 14ff; BMC II,
651, 52ff; 09. 08. 82. srednja laa, -l, 80-2, 00 m
meta 714 primjeraka bio je novac i slina numizmatika graa. Naalost, sva
je kovina bila uvijek u vrlo loem stanju zbog blizine mora i djelovanja soli.
Prethodno prouavanje novca (osnovica za raunanje bilo je 598 komada novca)
dalo nam je slijedeu zanimljivu sliku:
1. antiki grki novac - 12 primjeraka (2%)
2. rimski carski novac - 72 primjerka (12. 1%)
3. bizantski novac - 172 primjerka (28. 7%)
4. dubrovaki novac - 214 primjerka (35. 7%)
5. mletaki novac - 12 primjeraka (2%)
6. otomanski ili arapski - 6 primjeraka (1%)
7. Bar/Antivari - 3 primjerka (0. 5%)
8. Kotor/Cattaro - 2 primjerka (0. 33%)
9. papinska drava - 2 primjerka (0. 33%)
10. Napulj - l primjerak (0. 17%)
11. Milano - l primjerak (0. 17%)
12. Siena - l primjerak (0. 17%)
13. Tirol - l primjerak (0. 17%)
14. Austro-Ugarska - 2 primjerka (0. 35%)
15. prva Jugoslavija - l primjerak (0. 17%)
16. neodredivi primjerci - 96 primjeraka (16. 05%)
Meu spomenutom se graom takoer nalaze 64 rimokatolike svetake
medaljice, kapulari, kriii, sve iz razliitih grobova i grobnica, kao i grumen
od 52 komada novca - sveukupno 714 primjeraka. Skoro su svi primjerci
bakreni, bronani i katkada srebrni, zlata nije naeno, stoje posve razumljivo,
jer su se stari tedljivi Dubrovani ipak sagnuli i podignuli novac od plemenite
kovine, ukoliko bi ga izgubili na ploniku. Sav izgubljeni novac mora da je ve
bio izvan opticaja, o emu govori izlizanost primjeraka; oni pak primjerci iz
grobova vjerojatno su zaboravljeni u odjei, ili su pak doplavljeni s gornjih
poloaja. Predstoji nam temeljita obrada sveukupne numizmatike grae s po-
mou odlinoga programa NUMIZ, razvijenog pri Numizmatikom kabinetu
Narodnop muzeja u Ljubljani. Od rezultata mnogo oekujemo.
Grki novac najee je toliko izlizan i korodiran da se moe razvrstati
samo po debljini i obliku ploice. Od 12 primjeraka jedan pripada otoku Kosu
i moe se, prema ljubaznom priopenju moga prijatelja dr M. J. Pricea iz Bri-
tanskoga muzeja u Londonu datirati u sredinu 3. stoljea pr. Kr. (BMC 203);
jedan drugi je makedonski (vjerojatno 2. stoljee pr. Pir.), a dva su osobito
vana jer ih je iskovao ilirski kralj Balej u 2. stoljeu pr. Kr. Rimski carski
novac datira od vremena Augusta do Teodozija . Svi ti nalazi doputaju nam
datirati poetke naseljavanja na Rausi u mnogo starije doba no to se prije
smatralo.
Bizantski novac vrlo je zanimljiv i pripada vremenu od vladanja cara Ju-
stinijana I. (527-565) do Andronika . (1282-1328). Postoji neka vrst prekida
od kasnog 4. stoljea i Justinijana, a broj bizantskog novca poveava se poevi
Ivan Mimik: NUMIZMATIKI NALAZI U DUBROVNIKU 171
od 8. stoljea nadalje. Najei su folisi 10. i 11. stoljea: 45 primjeraka ili
7.52% svih nalaza, ili 26. 2% bizantskih. Jednako su esti tetarteroni Komnena,
najei oni iz vremena vladanja Aleksija I. (1081-1118) iz tesalonike kovnice
(Morrisson 59/Th/AE/14 fl), kojih ima 62 komada (10. 35% svih primjeraka
ili 36% svega bizantskoga novca). Novac Ivana . (1118-1143) manje je est,
no kontinuitet se lake moe pratiti na novcu njegova nasljednika Manuela I.
(1143-1180). Sav spomenuti novac bio je sitni u svakodnevnom optjecaju.
Dubrovaka je kovnica najzastupjjenija folarima ili mincama, kao i drugim
nominalama (34 - razni mezzanini, grossi, grossetti, 5. 68%). Susjedne lokalne
kovnice zastupaju sve primjerke iz Bara i dva iz Kotora. Mletaki novac, koliko
ga je iskopano, uope ne odgovara stanju kakvo nam se prikazuje kroz viesto-
ljetno sastavljanje oporuka, vjenanih i trgovakih ugovora i si.
Istonjaki novac nije jo prouen, a nisu ni svetake medaljice ni kriii,
koji nisu ni konzervirani, budui da nam nedostaju strunjaci za konzervaciju
slinih kovinskih predmeta. Tek nakon ienja i konzervacije moi e se neto
poblie kazati o tom dijelu grae, o kojem je literatura ionako nedostatna,
dakle, za nj ne postoje tone datacije. Kako rekosmo, numizmatika graa iz
dubrovakoga katedralnoga kompleksa datira od 3. stoljea pr. Kr. do 20. sto-
ljea.
Bibliografija
BENUSSI, A., Iskopani grobovi i stari nova na Pilama, Dubrovaki list, 4/1927, 18: 2.
METCALF, D. M, A Shripwreck on the Dalmaticn Coast and Some Gold Coins of Roman .
Agryrus, Greek, Roman and Byzantine Studies, (Cambridge, Mass.), 3/1963, 23: 101-106.
MffiNIK, I A., Coin Boards in Yugoslavia, British Archaeological Reports, International Series,
95/1981.
MOSSER, S., A BibJiography of Byzantine Coin Boards, ANSNNM, 67/1935.
STOI, J., Prikaz nalaza ispod Katedrale i Bunieve poljane u Dubrovniku, Summary: A Reviao
ofFinds ander the Cathedra! and Bunieva Poljana in Dubrovnik, Izdanja Hrvatskog ar-
heolofkog drutva, 12/1988: 15-38.
KRATICE
BMC = WROTH, W. Catalogue of the Imperial Byzantine Coins in the British Museum, -.
London 1908.
DO = Catalogue of the Byzantine Coins in the Dumbarton Oaks Collection and in the Whittemore
Collection, I-IV. Washington D. C., 1966-1973.
MET. = METCALF, D. M., The oopper coinage ofThessalonica unerJustinian L, sterreichische
Akademie der Wissenschaften, Philosophischhistorische Klasse, Denkschriften 124, Ver-
ffentlichungen der Kommission fr Numismatik, 5/1976.
MOR. = MORRISSON, C. Catalogue des monnaies byzantines de la Bibliothaque Nationale, -.
Paris 1970.
PP = Pujika poljana.
SAH. = SABATTER, J. Description generale des monnaies tyzantines, I-H. Paris 1862.
DUBROVNIK KATEDRALA - BIZANTSKI NOVAC
1 - Justinianus I (527-565), 16nummia, Thessalonica; MET. 40-41, 134-168; PP, 19. 05. 83.,
O, 30-0, 60 m
2 - Justinianus I (527-565), 1/2 follis,? Salona; PP., 30. 07. 83, grob 23, -O, 60 m
3 - Tiberius (578-582), 1/2 follis, Constantinopolis; BMC I, 110, 43 03. 83; glavni brod,
ispod kupole, l, 10 m
172
ETNOGENEZA HRVATA
4 - Constans (641-668), follis, Constantinopolis, 644/6; DO, /2,? 446 (63a) 18. 06. 84;
svetite, -3, 36-3, 46 m; na poetku sonde
6 - Follis,? 8 st, slabo sauvan; 21. 01. 83.; Sonda XI, Grob l, -l, 40 od ploe
6 - Theophilus (829-842), follis, Constantinopolis; MOR. I, 32/Cp/AE/04sqq 03. 83., glavni
brod, ispod kupole, -l, 10 m
7 - Basilius I (867-886), Constantinus Leo, follis, Constantinopolis; MOR, , 545, 34/Cp/AE/19;
21. 01. 83., Sonda XI, Grob l, -l, 70 od ploe
8 - Leo VI (886-912); follis, Constantinopolis; SAB. H, 114, 3; BMC II, 447, 8; MOR, II, 555,
35/Cp/AE/14ff; 02. 08. 82., Sredinji brod, kod kupolnog stupa. O, 40
9 - Leo VI (882-912); SAB. , 114, 3; BMC II, 447, 8; MOR. II, 655, 35/Cp/AE/14ff; 10. 07.
82., -2, 00-2, 20 m
10 -? Leo VI (886-917), Follis, Constantinopolis, DO /2, pp. 518-21 PP. 14. 09. 83., grob
28.
11 Bizant, follis, 9-10 st; 17. 05. 85., kapela sv. Tereze, grob 2
12 - Constantinus VII (913-959), follis, Constantinopolis; 945;? MOR. II, 37/Cp/AE/55sqq; 16.
03. 84.; svetite, -2, 95-3, 10 m
13 - Constantinus VII (913-959), follis, Constantinopolis, 945-c. 950; DO /2, 565-7; 14. 10.
83., prostor kod junih vrata sjeveroistoni ugao, -l, 50 m
14 - Constantinus VH (913-959), follis, Constantinopolis, 945-c. 950; DO /2, pp. 565, 567;
19. 04. 85.; povrinski sloj, -O, 30 m; prekov
15 - Constantinus VH (913-959), follis, Constantinopolis, 945-c. 950; DO, 566, 26. 1.; 29. 06.
83., svetite, -l, 20 m
16 - Constantinus VH (913-959), follis, Constantinopolis, 945-c. 950; DO IH, 566-7 PP. 14.
09. 83., Grob 28.
17 - Romanus I (920-944), follis, Constantinopolis, MOR., II, 37/Cp/AE/48sqq PP. 06. 10. 83.,
uz novo pronaeni zid istoni njegov temelj, -l, 30 m
18 - Romanus I (920-944), follis, Constantinopolis; MOR II, 575, 37/Cp/AE/31ff; 14. 08. 82.,
-2, 80-2, 90 m
19. Romanus I (920-944), follis, Constantinopolis, NOR. II, 575, 37/Cp/AE, 31ff PP, 1983, Grob
19, demontirana juna stranica.
20 - Romanus I (919-944), follis, Constantinopolis, 931-944; DO HI/2, p. 563, 25b. lsqq; 25.
04. 84; svetite, izmeu V i IV stupa, a. -3, 30 m
21 Constantinus VH/Romamis (c. 950-959), follis, Constantinopolis; DO /2, pp. 568-9; PP.
28. 10. 83., sjeverno od II rom. zida; -l, 00-1, 35 m
22 - Constantinus VH et Romanus (945-959), follis, Constantinopolis; MOR, 37/Cp/AE/65;
18. 06. 84; svetite; -3, 35-3, 45 m, na poetku sonde.
23 - Anonimni follis,? 976-c. 1030/35., DO Class A2; PP. 29. 07. 83., grob 23
24 - Anonimni follis,? 976-c. 1030/35, DO Class A2; PP, 30. 07. 83, grob 23, -O, 60 m
25 - Anonimni follis,? 976-c. 1030/35, DO Class A2,? Var. 47p. 671; PP. 29. 08. 83, nadsvoeni
grob br. 25; -l, 30 m
26 - Anonimni follis, DO Class A2,? 976-c. 1030/35; PP. 007. 04. 84; ispod groba 32, l, 90
27 - Anonimni follis, C. 1030/35-? 1042; DO Class B; 13. 07. 82. - po sredini sonde, -2, 20-2,
40 m
28 - Anonimni follis, DO Class B, c. 1030/35-? 1042; 21. 01. 83; Sonda XI, Gr. l, -l, 40 m
29 - Anonimni follis, c. 1030/35-? 1042; DO Class B, pp. 676sqq; PP 19. 05. 83., u sjeveroza-
padnom uglu sonde, -l, 30 m
30 - Anonimni follis, DO Class B, c. 1030/35-? 1042; 11. 01. 84; u naboju bijele buke, -l,
75-1, 90 m
31 Anonimni follis, DO Class B (? imitacija), 11. st; 20. 04. 84.; na spoju sondi kriita i
svetita, -3, 20 m
32 - Anonimni follis, c. 1030/35-? 1042; DO Class B, 26. 04. 84; izmeu V i IV stupa, -3, 15
m
33 - Anonimni follis,? DO Class B; DO /2, pp. 676-679; c. 1030/35-? 1042 s.'d.; glavni brod,
polje pod kupolom, O, 90-1, 10 m
34 - Anonimni follis,? 1042-c. 1050, DO Class C; PP. 29, 07. 83.; grob 23
35 - Anonimni follis,? 1042-c. 1050, DO Class C, PP, 30. 07. 83, grob 23, -O, 60 m
36 - Anonimni follis,? 1042-c. 1050; DO Class C; PP 28. 08. 83, u kutu jugozapadnom vanjskom
krine graevine (koljeno) na -O, 70 m
Ivan Mimik: NUMIZMATIKI NALAZI U DUBROVNIKU
173
37 -? Anonimni follis,? DO Class C,? 1042-c. 1060; PP., 14. 09. 83; Grob 28.
38 - Anonimni follis, DO Class C,? 1042-c. 1060; PP. 04. 10. 83, zapadna... juni..., -l, 00 m
39 Anonimni follis, DO Class C,? 1042-c. 1060; 03. 11. 83., u prostoru baroknog oltara, -l
50-1, 75 m
40 - Anonimni follis, DO Class C,? 1042-c. 1050! prekov Class? A2; 03. 11. 83, u prostoru
baroknog oltara, -l, 50-1, 75 m
41 - Anonimni follis, DO Class C;? 1042-c. 1050; DO IH/2, 681, Cl sqq; 02. 03. 84, -2, 25-2,
35 m
42 - Anonimni follis, DO Class C,? 1042-c. 1050; DO IH/2, 681, Clsqq; 09. 03. 84., kriite
kupole, -2, 60-2, 65 m
43 - Anonimni follis, DO Class C,? 1042-c. 1050; 18. 06. 84; svetite, uz protoromaniki zid;
-3, 35-3, 45 m
44 - Anonimni follis, DO Class C,? 1042-c. 1050; 22. 02. 84., svetite, -2, 10-2, 35 m
45 - Aninimni follis, c. 1050-c. 1060; DO Class D; p. 685; 10. 05. 83; kruite kupole, -l, 10-1,
30 m
46 - Anonimni follis,? c. 1060,? DO Class E, pp. 688-689; 05. 04. 83., kruite kupole, -O,
90-1, 10 m
47 - Anonimni follis, c. 1065-c. 1070;? DO Class G; 01. 04. 83; kruite kupole, -O, 70-0. 90
m
48 - Anonimni follis, DO Class G, c. 1065-c. 1070, PP, 14. 09. 83, grob 28
149 - Anonimni follis, DO Class H; prekov; DO H/2, pp. 694ff, c. 1070-c. 1076; 13. 07. 82.;
uz baroknu zapunu, -2, 20-2, 40 m
50 - Anonimni follis, c. 1070-c. 1075, DO Class H, pp. 694-5; Sonda XI, 21. 01. 83, grob br.
l, -l, 40 od ploe
51 - Anonimni follis, c. 1070-1075, DO Class H, pp. 694-695; 21. 01. 83, Sonda XI, grob br.
l, -l, 40 od ploe
52 - Anonimni follis,? c. 1070-c. 1075;? DO Class H, pp. 694-695; PP 11. 04. 83., -O, 30-0,
60 m
53 - Anonimni follis, DO Class I, c. 1075-c. 1080; PP, 05. 10. 83, uz istono lice zida na -O,
50 m
54 - Anonimni follis, Constantinopolis,? DO Class I, IH/2, pp. 696-697; PP. 10. 11. 83., zemljani
vijenac, -O, 90-1, 10 m
55 - Anonimni follis, DO Class I, c. 1075-c. 1080; DO HI/2, pp. 696-699; 11. 01. 84; u naboju
bijele buke, -l, 75-1, 90 m
56 - Anonimni follis, DO Class I, c. 1075-1080; DO IH/2, pp. 696-699; BMC HI, p. 554; SAB.
T. LVHI, 15; grob sa arkosolijem, na ploi sarkofaga, s. d.
57 - Anonimni follis, DO Class I; c. 1075-1080; DO/2, pp. 696-699; BMC H, p. 554; SAB. H,
T. LVHI, 15; iz nasipa,? srednj brod 8. mj.
58 - Anonimni follis, 10. st, 21. 01. 83, Sonda XI, Grob l, -l, 70 od ploe
59 - Anonimni follis, 10-11. st Sonda XI, 17. 01. 83; grob 2, -2, 00-2, 50 m
60 -? Constantinus X (1059-1067), follis, Constantinopolis, prekov: DO HI/2, pp. 774-6; PP.,
28. 10. 83., sjeverno od H rom. zida; -l, 00-1, 35 m
61 -? Romanus IV (1068-1071), follis, Constantinopolis; DO HI/2, pp. 796-7 slomljen 02. 03.
84; -2, 25-2, 35 m
62 - Nicephorus HI (1078-1081), follis, Constantinopolis, MOR H, 661, 56/Co/AE/Olff; DO
HI/2, 831, 9. l ff; 02. 08. 82, Sonda HI, -O, 40-0, 60 m
63 - Nicephorus HI (1078-1081), follis, Constantinopolis; MOR. H, 661, 56/Cp/AE/Olff; 13.
07. 82. po sredini sonde, -2, 20-2, 40 m
64 -? Nicephorus HI (1078-1081), follis; MOR. H, 661, 56/Cp/AE/Olff; DO HI/2, 831, 9. Iff;
31. 07. 82. - Sonda HI, -O, 20 m
67 - Nicephorus HI (1078-1081), follis, Constantinopolis; DO 83, 9. 1. sqq; 11. 06. 83., juno
od baptisterija, -l, 25 m
68 - Alexius I (1081-1118), tetarteron, Thessalonica; MOR H, 685, 59/Th/AE, 14ff; BMC II,
551, 62ff; 09. 08. 82. srednja laa, -l, 80-2, 00 m
69 - Alexius I (1081-1118), tetarteron, Thessalonica; MOR , 685, 59/Th/AE, 14ff; BMC II,
551, 52ff; 14. 08. 82, -2, 80-2, 90 m
70 - Alexius I (1081-1118), tetarteron, Thessalonica; MOR. 685, 59/Th/AE, 14ff; BMC , 551,
491; 17. 01. 83; Sonda XI, grob 2, -2, 00-2, 50 m
71 - Alexius I (1081-1118), tetarteron, Thessalonica; MOR. 685, 59/Th/AE/14ff; BMC II, 551,
49ff; 19. 01. 83., Sonda XI, kanal, -l, 60-2, 20 m
72 - Alexius I (1081-1118), tetarteron, Thessalonica; MOR. 685, 59/Th/AE, 14fT; BMC , 551,
49ff; 21. 01. 83., Sonda XI, Grob l, -l, 70 od ploe
73 - Alexius I (1081-1118), tetarteron, Thessalonica; MOR. 685, 59/Th/AE/14ff; BMC , 551,
49ff; 21. 01. 83., Sonda XI, Grob l, -l, 70 od ploe.
74 -? Alexius I (1081-1118), tetarteron, Thessalonica; MOR.-, 685, 59/Th/AE/14ff; BMC ,
551, 49ff; 21. 01. 83., Sonda XI, Grob l, -l, 40 od ploe
75 - Alexius I (1081-1118), tetarteron, Thessalonica; MOR , 684, 59/Th/AE/08fT; BMC ,
548, 37ff, 21. 01. 83, Sonda XI, grob br. l, -l, 40 od ploe
76 -? Alexius I (1081-1118), tetarteron, Thessalonica; MOR , 685, 59/Th/AE/14ff; BMC ,
551, 59 ; 21. 01. 83., grob l, Sonda XI, -l, 40 od ploe
77 -? Alexius I (1081-1118), tetarteron, Thessalonica; MOR , 685, 59/Th/AE/14fl; BMC ,
551, 491; 21. 01. 83., Sonda XI, Grob l, -l, 40 od ploe
78 -? Alexius I (1081-1118), tetarteron, Thessalonica; MOR II, 685, 59/Th/AE/14ff; BMC ,
551, 491; 21. 01. 83., Sonda XI, Grob l, -l, 40 od ploe
79 - Alexius I (1081-1118), tetarteron, Thessalonica; BMC , 548, 37;
06. 03. 83; zid izmeu i m pilona, -l, 50 m
80 - Alexius I (1081-1118), tetarteron, Thessalonica; MOR , 685, 59/Th/AE/14ff; BMC ,
551, 49ff; 26. 03. 83; kruite kupole, -O, 30-0, 50 m
81 - Alexius I (1081-1118), tetarteron, Thessalonica; MOR , 685, 59/Th/AE/14ff; BMC ,
551, 49ff; PP 16. 04. 83, l, 00-1, 20 m
82 - Alexius I (1081-1118), tetarteron, Thessalonica, MOR , 685, 59/Th/AE/14ff; BMC ,
551, 49ff; PP, 07. 05. 83; u jugoistonom uglu izmeu zida i? vodostaja? -O, 30-0, 60 m
83 -? Alerius I (1081-1118), tetarteron, Thessalonica; MOR , 685, 59/Th/AE/14ff; BMC ,
551, 49ff; u jugoistonom uglu izmeu zida i... -O, 30-0, 60 m PP
84 - Alerius I (1081-1118), tetarteron, Thessalonica; MOR , 685, 59/Th/AE/14ff; BMC ,
551, 49ff; 10. 05. 83.; kruite kupole, -l, 10-1, 30 m
86- Alexius I (1081-1118), tetarteron, Thessalonica; MOR , 685, 59/Th/AE/14ff; BMC ,
551, 49ff; prekov; 10. 05. 83; kruite kupole, -l, 10-1, 30 m
86- Alexius I (1081-1118), tetarteron, Thessalonica; MOR , 685, 59/Th/AE/14ff; BMC ,
551, 49ff; PP, 19. 05. 83; -O, 30-0, 60 m
551, 49ff; PP, 08. 07. 83., sjeveroistoni kut uz bazu, -O, 30-0, 50 m
551, 49ff; PP. 08. 07. 83., sjeveroistoni kut uz bazu, O, 30-0, 50 m
89 - Alerius I (1081-1118), tetarteron, Thessalonica; MOR , 685, 59/Th/AE/14ff; BMC ,
551, 49ff; PP 20. 07. 83., grob 22; do -l, 00 m
90 - Alerius I (1081-1118), tetarteron, Thessalonica; MOR H, 685, 59/Th/AE/14ff; BMC E,
551, 49fF; PP, 06. 09. 83, kod sredinjeg romanikog pilastra, -l, O m
91 -? Alerius I (1081-1118), tetarteron, Thessalonica; MOR , 685, 59/Th/AE/14sqq; BMC
H, 551, 49sqq; PP. 14. 09. 83, grob 28.
92 - Alerius I (1081-1118), tetarteron, Thessalonica; MOR , 685, 59/Th/AE/14ff; BMC E,
551, 49fT; PP. 14. 09. 83, grob 28.
93 - Alerius I (1081-1118), tetarteron, Thessalonica; MOR , 685, 59/Th/AE/14sqq; BMC ,
551, 49sqq; 14. 10. 83, Prostor kod junih vratiju sjeveroistoni ugao, dubine -l, 50 m
551, 49sqq; PP. 26. 10. 83., ispod nivoa I poda, -O, 50-0, 70 m
95 - Alerius I (1081-1118), tetarteron, Thessalonica; MOR H, 685, 59/Th/AE/14sqq; BMC ,
551, 49sqq; PP. 28. 10. 83; sjeverno od rom. zida, -l, 00-1, 35 m
551, 49sqq; PP. 28. 10. 83; sjeverno od H rom. zida, -l, 00-1, 35 m
551, 49sqq; PP. 28. 10. 83; sjeverno od rom. zida, -l, 00-1, 35 m
Ivan Mirnik: NALAZI U DUBROVNIKU
175
98 - Alerius I (1081-1118), tetarteron, Thessalonica; MOR II, 685, 59/Th/AE/14sqq; BMC II,
551, 49sqq; PP. 28. 10. 83; sjeverno od rom. zida; -l, 00-1, 35 m
99 - Alexius I (1081-1118), tetarteron, Thessalonica; MOR II, 685, 59/Th/AE/14sqq; BMC II,
551, 49sqq; PP. 28. 10. 83; sjeverno od II rom. zida; -l, 00-1, 35 m
100 - Alerius I (1081-1118), tetarteron, Thessalonica; MOR. II, 685, 59/Th/AE/14sqq; BMC
, 551, 49sqq; u prostoru baroknog oltara, -l, 50-1, 75 m
101 - Alerius I (1081-1118), tetarteron, Thessalonica; MOR , 685, 59/Th/AE/14sqq; BMC
, 551, 49sqq; PP. 05. 11. 83; u istonom polukrugu gotikog bazamenta, -O, 60-0, 90 m
102 - Alerius I (1081-1118), tetarteron, Thessalonica; MOR. II, 685, 59/Th/AE/14sqq; BMC
, 551, 40sqq; PP. 17. 11. 83, grob 33
, 551, 49sqq; 24. 04. 84; svetite, -3, 20-3, 35 m
104 -? Alerius I (1081-1118), tetarteron, Thessalonica; MOR. , 685, 59/Th/AE/14sqq; BMC
H, 551, 49sqq; 24. 04. 84; svetite, -3, 20-3, 35 m
105 - Alerius I (1081-1118), tetarteron, Thessalonica; MOR II, 685, 59/Th/AE/14sqq; BMC
, 551, 49sqq; 24. 04. 84; svetite, -3, 20-3, 35 m
106- Alerius I (1081-1118), tetarteron, Thessalonica; MOR , 685, 59/Th/AE/14sqq; BMC
, 551, 49sqq; 25. 04. 84; svetite, uz sjevernu stranicu stope, -3, 20-3, 35 m
, 551, 49sqq; PP. 13. 05. 84; istono od gradskog zida ispod kanala oko 2, O m od sjevernog
ahta, -l, 50 m
, 551, 49sqq; PP.? 1983, naen uz ostrugu, -O, 70 m
109 -? Alerius I (1081-1118), tetarteron, Thessalonica; MOR , 685, 59/Th/AE/14sqq; BMC
, 551, 49sqq; PP. 16. 01. 84; prilikom ienja istonog istraenog zemljanog vijenca got
bazamenta, -l, 40 m
H, 551, 49sqq; 19. 01. 84; kruite kupole, -l, 40-1, 70 m
111 - Alerius I (1081-1118), tetarteron, Thessalonica; prekov, MOR , 685, 59/Th/AE/14;
BMC H, 551, 49ff; 21. 01. 84; -2, 00-2, 20 m
E, 551, 49sqq; 26. 01. 84; -2, 60-2, 75 m
, 551, 49sqq; 16. 02. 84; kruite kupole, -l, 70-1, 95 m
, 551, 49sqq; 27. 01. 84; -2, 75-2, 85 m
, 551, 49sqq; 25. 02. 84; kruite kupole, -l, 95-2, 25 m
116 - Alerius I (1081-1118), tetarteron, Thessalonica; MOR H, 685, 59/Th/AE/14sqq; BMC
, 551, 49sqq; 02. 03. 84; -2, 25-2, 35 m
, 551, 49sqq; 06. 03. 84; svetite, -2, 65-2, 80 m
, 551, 49sqq; 13. 03. 84; kriite kupole, -2, 65-2, 80 m
119 - Alerius I (1081-1118), tetarteron, Thessalonica; MOR H, 685, 59/Th/AE/14sqq; BMC
, 551, 49sqq; 23. 04. 84; svetite, -3, 20-3, 35 m
, 551, 49sqq; PP. 11. 06. 84; -l, 05-1, 65 m
121 -? Alerius I (1081-1118), tetarteron, Thessalonica; prekov; MOR H, 685, 59/Th/AE/14sqq;
BMC , 551, 49sqq; PP. 11. 06. 84; -l, 05-1, 55 m
, 551, 49sqq; PP. 11. 06. 84; -l, 05-1, 55 m
, 551, 49sqq; PP, 11. 06. 84; -l, 05-1, 55 m
, 551, 49sqq; 28. 06. 84; svetite, na temejju predromanike arkadure, -3, 50 m
125 -? Alerius I (1081-1118), tetarteron, Thessalonica; MOR , 685, 59/Th/AE/ 14sqq; BMC
, 551, 49sqq; 11. 07. 84; juna nadsvoena prostorija iza pregradnog zida ispod ...?
126 - Alexius I (1081-1118), tetarteron, Thessalonica;
127 - Alexius I (1081-1118), tetarteron, Thessalonica; MOR. , 685, 59/Th/AE/14sqq; BMC
II, 651, 49sqq; PP. 26. 07. 84; zdenac biz. baptisterya, -3, 10 m
II, 551, 49sqq; 15. 05. 85; kapela sv. Tereze, grob l
129 -? Alexius I (1081-1118), tetarteron, Thessalonica; MOR. II, 686, 59/Th/AE/14sqq; BMC
II, 551, 49sqq; 17. 05. 85; kapela sv. Tereze, grob 2
II, 551, 49sqq; zapuna stepenita oltara u sjevernom kraku transepta, 85
131 - Johannes I (1118-1143), tetarteron, Constantinopolis, MOR. II, 60/Cp/AE/01sqq; 22.
02. 84; svetite, -2, 10-2, 35 m
132 - Johannes (1118-1143), 1/2 tetarterona, Thessalonica; MOR. II, 60/Th/AE/06sqq; 18.
06. 84; svetite, uz protoromaniki zid; -3, 35-3, 45 m
133 - Manuel I (1143-1180), Billon trachy, Constantinopolis; MOR. II, 713 si.; BMC II, tip.
13, p. 577, si. 58; 21. 01. 83., Sonda XI, Grob l, -l, 40 od ploe
134 -? Manuel I (1143-1180), Billon trachy, Constantinopolis; MOR. II, 713 si.; BMC II, tip.
13, p. 577, si. 58; 21. 01. 83; Sonda XI, Grob l, -l, 40 od ploe.
135 -? Manuel I (1143-1180), tetarteron, Constantinopolis; BMC II, 579, 71ff; MOR. II, 717,
61/Cp/AE/53ff; 11. 08. 82; srednja laa, -2, 00-2, 20 m
136 -? Manuel I (1143-1180), tetarteron, Constantinopous;? BMC , 578, 70; 13. 03. 84; kruite
kupole; -2, 65-2, 80 m
137 - Manuel I (1143-1180), tetarteron, BMC , 579, 71-74; 16. 03. 84; svetite, -2, 95-3, 10
138 - Manuel I (1143-1180), tetarteron, BMC , 579, 71-74; 20. 03. 84; kruite kupole, -3,
00-3, 10 m
139 - Manuel I (1143-1180), tetarteron, Constantinopolis; BMC 00. 579, 71-74; 05. 03. 84;
kruite kupole, -2, 35-2, 50 m
140 - Manuel I (1143-1180), tetarteron, RV ravan; 19. 04. 84; kriite kupole, -3, 10-3, 20 m
141 - Manuel I (1143-1180), tetarteron, Constantinopolis; BMC II, 579, 71-74, PP. 19. 04. 85;
povrinski sloj, -O, 30 m
142 -? Manuel I (1143-1180), tetarteron,? Constantinopolis; BMC , 578, 70, PP. 06. 07. 85;
grob 51, -l, 32 m
143 - Manuel I (1143-1180), 1/2 tetarterona, Thessalonica; MOR. II, 720, 61/Th/AE, 21, PP,
1983, Grob 15, uz junu demontiranu stranu, -O, 70 m
144 -? Manuel I (1143-1180) ili Andronicus I (1183-1185); PP, 13. 06. 84; -l, 55-1, 80 m
145 - Bizant, 12. st, (Manuel I - Alexius ), PP. 27. 10. 83; ispod II poda, -O, 70-0, 90 m
146 - Bizant, tetarteron, 11/12 st; 26. 01. 84; -2, 60-2, 75 m
147 -? Tetarteron, 11/12 st.; PP, 28. 05. 83; sjeverozapadni ugao, -l, 20-1, 40 m
148 - Tetarteron, 11/12 st.; PP, 25. 05. 83; -l, 20-1, 40 m
149 - Tetarteron, 11/12 st; PP, 30. 07. 83; Grob 23, -O, 60 m
150 - Bizant, tetarteron, 11/12 st.; PP. 19. 04. 85; povrinski sloj, -O, 30 m
151 Bizant, neodreeni tetarteron 11/12. st; 17. 05. 85; kapela sv. Tereze, grob 2
152 - Bizant, 12. st neodreeni; Sonda XI, 15. 01. 83, -l, 50-2, 00 m
153 - Billon trachy, 12. st; 11. 06. 83; juno od baptisterija, -l, 25 m
154 - Bizant, tetarteron, 12. st; 21. 01. 84; -2, 00-2, 20 m
155 - Bizant, tetarteron, 12. st; PP. 19. 04. 85; povrinski sloj, -O, 30 m
156 - Konac 12. st, prekov; 10. 05. 83; kruite kupole, -l, 10-1, 30 m
157 -? Konac 12. st, prekov; 10. 05. 83; kruite kupole, -l, 10-1, 30 m
158 -? Tetarteron, 12/13. st; 16. 06. 83; svetite, -O, 50-0, 70 m
159 -? Tetarteron, 12/13 st; 20. 06. 83., jugoistono od bazamenta baptisterija, -2, 40 m
160 - Andronicus II (1282-1328), AE; PP, 30. 07. 83; grob 23, -O, 60 m
161 -? Andronicus (1282-1328), BMC , 617, 12, PP, 02. 09. 83; Grob 24, u sloju crne
zem^'e, -l, 00 m
162 -? Bizant, 13/14. st, AE, PP., 30. 07. 83; grob 23, -O, 60 m
163 - Bizant, neodreeni; AE; grob Bingola,? 1982
164 - Bizant, neodreeni; PP, 04. 08. 83, grob 22, do -l, 80 m
165 - Bizant neodreeni, PP, 14. 09. 83, grob 28
166 - Bizant neodreeni, PP, 14. 09. 83, grob 28
Ivan Mimik: NUMIZMATIKI NALAZI U DUBROVNIKU
177
167 - Bizant, neodreeni; AE; 29. 02. 84, svetite, -2, 35-2, 60 m
169 -? Bizant, neodreeni; PP, 11. 06. 84; -l, 05-1, 55 m
171 - Bizant, neodreeni, PP, 11. 06. 84; -l, 05-1, 65 m
172 -? Bizant, neodreeni; PP, 11. 06. 84; -l, 05-1, 65 m
173 _? Bizant neodreeni; PP. 19. 04. 85. povrinski sloj, -O, 30 m
174 _ Bizant, neodreeni; PP, 85, prilikom ienja ispod groba 27
Franjo Smiljani
PRILOG PROUAVANJU UPANIJSKOGA SUSTAVA
SKLAVINIJE HRVATSKE
Prve podatke o upanijskom ureenju na podruju Sklavinije Hrvatske nala-
zimo u djelu Konstantina Porfirogeneta De administrando imperio, i to u 30
poglavlju, gdje se izmeu ostaloga navodi daje Sklavimja Hrvatska podijeljena
na jedanaest upanija: Cetinu, Livno, Imotu, Plivu, Paratalasiju, Bribir, Nin,
Knia, Sidragu, Ninu (Nadin), dok ban dri pod vlau Krbavu, Liku i Gacku
1
!
Budui da je ta podjela u Konstantina naglaena, nema dvojbe da je ona bila
vana za tadanju Hrvatsku.
Pitanjem postanka upanija koje spominje Konstantin bavili su se mnogi
nai i strani povjesniari
2
, ali ipak ne u dovoljnoj mjeri da bi se dobio cjelovitiji
uvid u taj problem, stoje uostalom, u posljednje vrijeme s pravom i naglaeno
3
.
Prvo i osnovno pitanje koje valja razrijeiti jest da se odrede kriteriji na
osnovi kojih se upanijski sustav oblikovao. To sloeno pitanje meu prvima
je kao problem postavio V. Valcic, predlaui na temejju podataka iz Ljetopisa
popa Dukljanina da bi moda u oblikovanju toga sustava bila vana rimska
municipalna teritorijalna organizacija
4
. 1 sam Vali prema tome zadrava odre-
enu dvojbu jer, prema njemu, teko je odrediti teritorijalni opseg municipalnih
zajednica u naim krajevima, pa onda i, kako ga on naziva, unutarnji kriterij,
ostaje izvan sigurnoga povijesnoga domaaja
5
.
t*
00
*
m
k**"
naroda
J"S*to>>iJe, sv. H, Beograd 1956, str. 33.
navedenih upanija jedino je sporna identifikacija Nine. To je razrijeio P Skok koii u
unenu Nme Prepoznaje Nab, L (Vidi: P. Skok, Postanak hrvatskoga Zadra, Hadovi Instituta
JAZU u Zadru, 1954, str. 46). Tako je P. Skok odbacio svoje prvotno miljenje, prema kojemu
je Konstanta od ninske upanije napravio dvjje, jednu prema romanskome, a drugu prema
hrratskome nnenu (VA P. Skok, Kako bizantinski piu piu slovenska mjesta i litoa imena,
SHP, N. S, I (1927), str 165). Poistovjeivanje Nine i Nadina prihvatio je i P. imunovi
(Vidi: P. Simunovi, Istonojadranska toponomija, Logos, Split 1986, str 43 bilj 20)
Prochazka u radu upa e

3

4 V. Vali, Granice ninske upanije, Rad JAZU, Zagreb 288/1952, str. 97.
5 V. Vali, Granice..., str. 98.
Franjo Smiljani: PRILOG PROUAVANJU UPANIJSKOG SUSTAVA 179
Meutim, ako se pozornije proui tekst iz Ljetopisa na koji se poziva Vali
6
mislimo da se taj dio teksta ne moe tumaiti onako kako ga tumai Vali,
ve drimo da se podaci iz dijela spomenutoga teksta odnose na kasnoantiku
teritorijalnu organizaciju
7
. Ako pak prihvatimo takvo tumaenje teksta iz Lje-
topisa, to je onda posve drukiji pristup razrjeavanju postavljenoga problema.
Da je postojala tradicija takva teritorijalno-administrativnoga ureenja i
na podruju koje je obuhvaala Sklavinija Hrvatska, svjedoe ponajprije titu-
larna imena dviju kasnoantikih provincija, Liburnije i Dalmacije, koja u svojoj
tituli navode prvi hrvatski knezovi
8
. Tako je za kasnoantiku provinciju Dal-
maciju utvreno da je zauzimala irok prostor u zaleu bizantskih gradova
Zadra, Trogira i Splita, to bi odgovaralo teritoriju koji je obuhvaala Donja
(Inferior) Dalmacija
9
, dok i dalje ostaje sporno pitanje teritorija kasnoantike
provincije Liburnije, o emu je uostalom u posljednje vrijeme pisano, ali o
tome nije prevladalo jedno kategorino stajalite
10
, to je nedvojbeno takoer
rezultat nedoreenosti izvorne grae
11
.
Meutim, za naa istraivanja vana je napose jedna injenica, a to je pro-
storna organizacija navedenih provincija, napose provincije Dalmacije, na te-
ritoriju koje se nalaze i spomenute upanije, a to ponajprije potvruje topo-
grafski razmjetaj njihovih imena koji je sauvan gotovo sve do dananjega
dana. Za naa istraivanja vani su podaci salonitanskih sabora 6. stoljea,
napose podaci drugoga sabora odranoga u prvoj polovici 6. stoljea
12
. Na tome
saboru salonitansM je biskup traio da se njegova biskupija podijeli, pa je nje-
govoj molbi i udovoljeno tako to su osnovane tri nove biskupije: Ludrum,
Muccerum i Sarzentorum, dok bestonskome biskupu to nije odobreno
13
. Na-
vedem podaci nisu vani samo po tome to govore o novoj teritorijalnoj podjeli
nego i po tome to upuuju na jedan drugi proces, svojstven razdoblju potkraj
antike, a to je desegregacija velikih, u naem sluaju crkvenih, teiitorijalno-
administrtivnih jedinica
14
, s tendencijom stvaranja veih okruga na elu s preo-
stalim kasnoantikim gradovima, drugim rijeima, negiraju se civiteti iz rane
6 V. Vali, Granice..., str. 53.
7 VL Moin, Ljetopis Popa Dukljanina, Zagreb 1952, str. 53.
8 U tom dijelu teksta govori se izmeu ostaloga i o osnivanju splitske nadbiskupije, koja je
po svemu sudei osnovana u 7. stoljeu (vidi: S. Gunjaca, Ispravci i dopune starijoj hrvatskoj
povijesti, knj. , kolska knjiga, Zagreb 1973, str. 33-68, s navedenom literaturom, i R.
Katii, Vetusores ecclesiae spalatensis memoriae, SHP, ser. DT, sv. 17, 1988, str. 77, s
navedenom literaturom).
9 Vidi: R. Katii, Filoloka razmatranja uz izvore o zaecima hrvatske drave, SHP, ser. III,
sv. 16, Split 1986, str. 83-84.
10 Vidi: R. Katii, Filoloka razmatranja..., str. 82, s navedenom literaturom.
11 Upravo ta dvojba oko definiranja teritorija Ravenatove Liburnije moda bi ukazivala na mo-
gunost da pojam Liburnije dolazi u Ravenata kao zemljopisni, a ne kao administrativno-
teritorijalni pojam. U tom sluaju toan bi bio navod Katiia da je stara podjela ostala
sauvana ak i kada su provincije prestale biti upravne jedinice i postale zemlje (vidi: R.
Katii, Filoloka razmatranja..., str. 78, bilj. 2). U tom sluaju jasno je zato i prvi hrvatski
knezovi nose u svojoj tituli naslov Liburnije.
12 Vidi: F. Sii, Prirunik izvora hrvatske povijesti, I, Zagreb 1914, str. 161-164.
13 Vidi: F. Sii, Prirunik izvora..., I, str. 162.
14 Vidi: M. Sui< 5, Antiki grad na istonom Jadranu, Zagreb 1976, str. 227.
180
ETNOGENEZA HRVATA
antike. Kao primjer naveli bismo teritorijalnu organizaciju biskupije Ludrum,
15
koju ine upe Equitinum
16
, Magnioticum
17
, Salviaticum
18
i Sarziaticum
19
.
Prostorni raspored svake od navedenih upa pokazuje da osnovu unutarnje
teritorijalne podjele navedene biskupije ine kasnoantiki kastrumi, prema ko-
jima pojedine od navedenih upa dobivaju i imena, dok njihov topografski raz-
mjetaj pokazuje da redovito zauzimaju kraka polja.
Kako je prostorno organizirana svaka od navedenih parohya, teko je dati
definitivan odgovor, prije svega zbog nedostatka izvorne grae, ali i arheolokih
istraivanja. Meutim, na primjeru upe Equitinum mogue je upozoriti kako
su te parohije bile organizirane. Tako nas pisani izvori 6. stoljea izvjeuju
da se na podruju spomenute upe nalazio carski posjed
20
, dok nam je prema
pisanim izvorima iz prve polovice 7. stoljea poznato postojanje manjih vojnih
utvrda (katela), ali i mnogobrojnih crkava
21
. Arheolokim istraivanjima ve-
likim su cijelom potvreni navodi pisanih izvora
22
.
Posebno je pitanje takve teritorijalno-crkvene organizacije sjeverozapadno
od rijeke Krke, na podruju dananjih Ravnih kotara. Prema Suiu to je po-
druje u kasnoj antici bilo podijeljeno izmeu skradinske i zadarske biskupije
23
.
Koje su teritorije one obuhvaale, teko da e se ikada tono utvrditi. Za teritorij
zadarske biskupije P. Vei pretpostavlja da bi se mogao poklapati s podrujem
dananje zadarske biskupije
24
. Ako prihvatimo Veieve rezultate, onda neke
15 Pretpostavlja se da bi sredite biskupije bilo u dananjem Kninu (vidi: I. Bojanovski, Bosna
i Hercegovina u antiko doba. Djela ANUBIH, knj. LXVI, Centar za balkanoloka istraiva-
nja, knj. 6, Sarajevo 1988).
16 upa Equitinum obuhvaala je podruje dananje Cetinske krajine (vidi: B. Gabrievi, Iz
antikoga perioda Cetinske krajine, str. 104, bilj. 26 u zborniku Cetinska krajina od prethi-
storije do dolaska Turaka, izd. HAD, Sinj 1984).
17 Vjerojatno je zauzimala podruje nekadanjega municipija Magnum, a to je podruje dana-
njega kninsko-drnikoga kraja (vidi: F. Smiljanid, Teritorij i granice kninske upanije u sred-
njem vijeku, Radovi Filozofskog fakulteta u Zadru, sv. 26, str. 142, Zadar 1984).
18 Prema Bojanovskome spomenuta upa obuhvaala je podruje Glamokoga, a vjerojatno i
Livanjskoga polja, a pokrivala je podruje rimskoga municipija Salvuum (vidi: I. Bojanovski,
Bosna i Hercegovina..., str. 243-249, s navedenom literaturom).
19 Prema Bojanovskome zauzimala je podruje doline Unca (vidi: I. Bojanovski, Bosna i Her-
cegovina..., str. 251-252), a pokrivala je podruje rimskoga municipija Sarziaticuma (vidi:
I. Bojanovski, Bosna i Hercegovina..., str. 250-256, s navedenom literaturom).
20 Radi se o posjedu Pontem Ciluri, koji se tim imenom spominje u darovnici bizantskoga
cara Justinijana I, koji ga daruje redu Sv. Benedikta (vidi: L. A. Muratori, Serum Italicarum
seriptores ab a. aerae Christi BOO od 1500. Medialani, 1723-1751, T. 2, str. 353). Prema
Gunjai njegov poloaj valja traiti na poloaju Gardun-Truj (vidi: S. Gunjaca, Ispravci i
dopune starijoj hrvatskoj povijesti, knj. , Zagreb 1973, str. 8-18).
21 Radi se o utvrenju Sinj (Osinium) i Trilj (Tilurium) (vidi: S. Gunjaca, Ispravci i dopune...,
knj. II, str. 5-26).
22 J. Jelii, Tragovi starokranske arhitekture od izvora do ua rijeke Cetine, str. 169-180,
u zborniku Cetinska krajina od prethistorije do dolaska Turaka, izd. HAD, Sinj 1984.
23 M. Sui, Zadar u starome vijeku, Zadar 1981, str. 331.
24 P. Vei, Starokranska arhitektura u Zadru i na zadarskome podruju, Godinjak zatite
spomenika kulture Hrvatske, sv. 12, Zagreb 1981, str. 177, karta na str. 175). Pretpostavka
P. Vezica temelji se na topografskome rasporedu ranokranskih crkvenih objekata razm-
jetenih na irem podruju koje gravitira gradu Zadru, a koji su prema svojim morfolokim
obiljejima slinih ili istih osobina kao i ranokranske bazilike pronaene u gradu Zadru.
Tako je Vei posredno pokuao razrijeiti pitanje prostorne rasprostanjenosti zadarske bi-
fnrnjo Smitjnni: PRILOG PROUAVANJU UPANIJSKOG SUSTAVA
181
podatke o teritorijalno-administrativnoj organizaciji teritorija koje je pokrivala
zadarska biskupija u razvijenoj antici daje Anonim iz Ravene, koji izmeu osta-
loga navodi kao samostalne civitas Nadin, Nin i Vranu
25
. U teritorij spomenute
biskupije onda bi pripadao i dananji Nin, gdje je na temelju arheolokih
istraivanja utvreno da je Nin bio samostalna crkvena gradska upa ve u 6.
stoljeu
26
. To je isto tako utvreno i za Biograd
27
. Osim toga arheoloki podaci
s teritorija zadarske biskupije pokazuju da se u kasnoj antici afirmira vei broj
ruralnih posjeda (villa rustica), od kojih neki zasigurno imaju funkciju sredita
ruralnih kranskih zajednica, kao npr. u Galovcu, Biini kod Polae, Korlatu
i Pridrazi
28
. Isto tako utvreno je arheolokom reambulacijom da se cijeli niz
prapovijesnih gradina, primjerice Kai, Tinj, afirmiraju u to vrijeme, zasigurno
u funkciji vojnih utvrda (katela)
29
. Drugim rijeima, tih nekoliko primjera
nedvojbeno potvruje da se i na teritoriju zadarske biskupije odvijaju procesi
teritorijalne atomizacije, toliko svojstveni razvijenoj antici.
To moemo ustvrditi i za podruje koje je obuhvaala skradinska biskupi-
ja.
30
Tako nas Ravenat obavjeuje o izdvajanju pojedinih civitas, primjerice
Skradina
31
, dok na temelju arheolokih istraivanja moemo govoriti o afir-
maciji ruralnih kranskih zajednica osnovanih unutar nekadanjih villa ru-
stica, kao to je utvreno za avi
32
i Ostrovicu
33
, i nekadanjih prapovijesnih
gradinskih naselja, primjerice Bribir
34
.
Topografski raspored Konstantinovih upanija pokazuje da valja razlikovati
dvije skupine upanija. Jednu skupinu ine upanije jugoistono od rijeke Krke:
skupije u vrijeme splitskih crkvenih sabora 6. stoljea koje je postavio M. Sui (vidi: M.
Sui, Zadar u starome vijeku..., str. 331).
25 Usporedi: M. Sui, Antiki grad..., str. 304.
26 P. Vei, Starokranska arhitektura,.., str. 169.
27 F. Bukariol, Istraivanja don Luke Jelia u Biogradu na Moru na poloaju Glavice, Bio-
gradski spomenici, l, PPUD, sv. 27, Split 1988, str. 21-25. Osim te crkve, koja se nalazila
u samome Biogradu, navodi se jo i Crkva Sv. Andrije u uvali Boana, koja bi sudei prema
titularu bila starokranska, a spominje je i L. Jeli (vidi: L. Jeli, Povjesno topografske
crtice o biogradskome primorju, VHAD, N. S., sv. , 1898, str. 33). Ista je zabiljeena i u
Polikorionu (vidi: . Ljubi, Libellus Policorion qui Tipicus vocatur, Starine JAZU, sv. 23,
1890, str. 189).
28 Vidi: P. Vei, Starokranska arhitektura..., str. 171-172. Postojanje takva sredita utvreno
je i u dananjem selu Begovai (vidi: N. Jaki, Begovaa i problem starohrvatskih nekropola,
Diadora, sv. 12, Zadar 1989, str. 407).
29 O tome nas je obavijestio dr. Zdeno Brusid
30 Prema M. Suiu teritorij skradinske biskupije protezao se u jugoistonome dijelu stare Li-
burnije od rijeke Krke prema sjeverozapadu, pa je prema tome autoru mogao obuhvatiti
teritorij stare Varvarie i Burnuma (vidi: M. Sui, Zadar u starome vijeku..., str. 331, bilj.
48).
31 Vidi: M. Sui, Antiki grad..., str. 304.
32 Vidi: J. Jelii, Narteks u ranokranskoj arhitekturi na podruju istonoga Jadrana, PPUD,
23, Split 1983, str. 18-19, 31, te i grafiki prilog izmeu stranica 32. i 33.
33 Vidi: V. Delonga, Fragmenti predromanikoga crkvenoga namjetaja u Ostrovici, SHP, sv.
12, Split 1982, str. 78.
34 Vidi: T. Buri, Srednjovjekovna skulptura s Bribira, SHP, ser. III, sv. 16, Split 1987, str.
120, buj. 55.
Knin, Pset, Cetina, Imota, Pliva i Paratalasija. Tako teritorij upanije Cetina
pokriva podruje upe Equitinum
35
, upanije Pliva teritorij parohije Salviati-
cum
36
, upanije Knin teritorij upe Magnioticum
37
, upanije Imota upe No-
vense te biskupije Sarzenterensis
38
, dok ostaje sporno podruje upanije Pset
i Paratalasije. Za upaniju Pset pretpostavlja se daje bila ukljuena u podruje
biskupije Ludrum
39
, dok je podruje Paratalasije pokrivalo vie odvojenih kr-
anskih zajednica, primjerice podruje biskupije Reditticuma
40
, kransku za-
jednicu na podruju dananjega Katelanskoga zaljeva
41
, i podruje Poljica kao
dio teritorija biskupije Muccrum
42
.
Prostorni razmjetaj navedenih upanija pokazuje da se one osnivaju veim
dijelom u okviru teritorija koje je obuhvaala salonitanska metropolija. Me-
utim, u vezi s tim valja naglasiti jo jednu injenicu, a ta je da se navedena
metropolija osniva na podruju koje je pripadalo salonitanskome konventu, to
sudimo prije svega na temelju injenice to se veina navedenih upa (Equi-
tinum, Salviaticum, Magnioticum, Novense) prostorno smjeta u okviru zajed-
nica koje su bile ukljuene u taj konvent
43
.
to se tie upanija druge skupine, koju ine upanije Nin, Sidraga, Nadin
i Bribir, tu su teritorijalno-administrativni odnosi posve drukiji. Prije svega
moramo konstatirati da se i geomorfoloki to podruje u mnogome razlikuje
od prethodno navedenoga, jer su vei dio zemlje, osim skradinsko-bribirskoga
podruja, plodne povrine. Dok za teritorij bribirske upanije moemo zasigur-
no konstatirati daje bio pod ingerencijom skradinske biskupije, dotle je sloeni-
ja teritorijalno-administrativna situacija na podruju koje su zapremali Ravni
kotari. Toponomija cijeloga toga podruja pokazuje da je taj predio, napose
njegov zapadni dio, bio izloen snanoj slavenizaciji. Drugim rijeima, za taj
dio Kotara moramo onda konstatirati da je u njemu vrlo rano dolo do prekida
sa zrelom antikom. To bi onda znailo da formiranje ninske, nainske i sirake
35 To sudimo na temejju teritorijalnoga smjetaja spomenute upe, koja bi prostorno odgovarala
teritoriju cetinske upanije, kako je tu upaniju definirao S. Gunjaca (vidi: S. Gunjaca, To-
pografska pitanja na teritoriju Cetinske upanije s ekskursima o ubikadji Setoviia i Tilu-
riuma, izd. Biha 1937, str. 9. i dalje).
36 Vidi: L Bojanovski, Bosna i Hercegovina...
37 Vidi: F. Smiljani, Teritorij i granice..., str. 141-142.
38 To sudimo prije svega na temelju injenice to se kao posebna upa spomenute biskupije
navodi Novense, koja je pokrivala podruje istoimenoga municipija (vidi: I Bojanovski, Bosna
i Hercegovina... str. 135). Inae o teritoriju spomenute biskupije vidi: L Bojanovski, Bosna
Hercegovina..., str. 135.
39 Vidi: F. Smiljani, Teritorij i granice..., str. 145. i I. Bojanovski, Bosna i Hercegovina... str.
257.
40 Vidi: N. Cambi, Neki problemi starokranske arheologije na istonoj jadranskoj obou, Ma-
terijali Saveza arheolokih drutava Jugoslavije, sv. , Zadar 1976, str. 240.
41 Vidi: N. Cambi, Neki problemi..., str. 241-244, i I. Babi, Prostor izmeu Trogira i SpKta,
piit _l.yo4, str. 5759.
42 Vidi: J. Jelii, Tragovi starokranske..., str. 178. i . Rapani, Kasnoantika palaa u Ostro-
VKI kod Gata (Poljica), str. 149, u zborniku Cetinska krajina od prethistorije do dolaska
Igrate, izd. HAD, Sinj 1984.
43 Spomenute crkvene upe oblikuju se u okviru municipalnih zajednica koje pripadaju spo-
menutome konventu (vidi: I. Bojanovski, Bosna i Hercegovina..., str. 63).
Franjo Smiljani PRILOG PROUAVANJU UPANIJSKOG SUSTAVA 183
upanije ne moemo objasniti teritorijalno-administrativnim kontinuitetom
zrele antike, nego njihov postanak moemo tumaiti likvidacijom moda ka-
snoantikoga agera grada Zadra
44
, odnosno podjelom spomenutoga agera iz-
meu Nina, Nadina i Biograda. Meutim, nisu li spomenuti gradovi (civitates)
koje na tome dijelu navodi Anonim iz Ravene, a to su Nin, Nadin i Vrana,
moda ve i tada izdvojeni samostalni teritoriji (dakle posebne administrativ-
no-teritorijalne jedinice), bili osnova i za stvaranje novih slavenskih teritori-
jalno-administrativnih jedinica upanija? U tome sluaju moralo se voditi
rauna i o internim potrebama starosjedilakoga stanovnitva i novoga dose-
ljenoga hrvatskoga stanovnitva.
Sudei prema topografskome rasporedu Konstantinovih upanija, vanu
ulogu u organizaciji upanijskoga prostora imali su pravci antikih cesta. Tako
za upanije prve skupine moemo ustanoviti da su razmjetene uz pravce starih
antikih cesta koje povezuju primorje s unutranjou. Topografski razmjetaj
upanije Pset i Knin pokazuje da su smjetene uz pravac ceste Burnum-Ul-
cirus-Salona-Siscia-Servitium, upanija Cetina i Livno uz cestu Salona-Ae-
quum-Silvia-Servitium
45
, dok je upanija Imota smjetena na pravcu ceste
Salona-Tilurius-Novae-Narona-Scardona
46
. Topografski razmjetaj upanija
na podruju Ravnih kotara pokazuje da su upanije Nadin i Bribir bile smjete-
ne uz cestovni pravac Jader-Asseria-Hadra, odnosno uz cestu Jaer-Varva-
ria
47
, dok je upanija Nin smjetena na cestovnom pravcu Jader-Aenona
48
, a
44 Prema istraivanjima M. Suia zadarski ager (a misli se na tkz. promjerni ager ili ager
centuriatus) protezao se crtom od dananjega sela Dikla na sjeverozapadu pa sve do sela
Bibinja na jugozapadu i u zaleu sve do Biloga Briga; ukljuivi i dananje zadarske otoke
(vidi: M. Sui, Zadar u starome vijeku..., str. 154). Sui je ukazao (vidi: M. Sui, Ostaci
limitacija naih primorskih gradova u ranom srednjem vijeku, SHP, m, sv. 5, 1956, str.
9), & Jaki potvrdio (vidi: N. Jaki, Draga Svetoga Krevana u Diklu (o tisuljetnoj obljetnici
samostana). Radovi FF u Zadru, sv. 12, 1986, str. 207) da je taj ager Zadar zadrao u kasnoj
antici, odnosno ranom srednjem vijeku. Meutim, time problem zadarskoga agera u antici,
pa i poslije, nije razrijeen, jer je uz spomenuti ager postojao jo i nepremjeren ager (in
soluto), koji je bio u vlasnitvu posjednika koji nisu bili pripadnici kolonije (vidi: M. Sui,
sp. dj., str. 154), o teritorijalnoj veliini toga agera Sui se ne izjanjava, premda B. Medved
pretpostavlja da je mnogo vei, ukljuivi u taj ager i podruje dananje biogradske regije
(vidi: B. Medved, Biogradski kraj u rimsko doba, Biogradski zbornik, I, Biograd 1991, str.
241-242). Pretpostavka B. Medved temelji se na injenici daje spomenutome ageru pripadalo
podruje koje je u doba antike bilo slabo urbanizirano, pa prema tome na njemu nema veih
naselja, pa tako ni onih sa dvitetom (vidi: B. Medved, sp. dj., str. 241).
Takvim metodolokim postupkom trebalo bi onda ispitati i ire podruje koje gravitira gradu
Zadru, tj. podruje zapadnoga dijela Ravnih kotara i otoka, da bismo barem priblino odredili
veliinu spomenutoga agera.
Koji bi onda teritorij zapremao kasnoantiki ager grada Zadra? Zasad bismo mogli pretpo-
staviti daje veliinu toga agera mogue odredili prema prostornoj topografiji ranokranskih
bazilika zadarske skupine (vidi: P. Vei, sp. dj., karta na str. 176). Takav bi razmjetaj
nedvojbeno mogao ukazati na jedan jedinstveni kulturni i duhovni prostor, ije je sredite
bilo u Zadru, pa bi se onda moglo pretpostaviti da su spomenute bazilike razmjetene po
teritoriju kasnoantikoga agera grada Zadra.
45 Potanko o tome cestovnome smjeru vidi: I. Bojanovski, Dolabelin sistem cesta u rimskoj
provinciji Dalmaciji, Djela ANUBiH, knj. 61, Sarajevo 1974, str. 203, karta IV.
46 Usporedi: I. Bojanovski, Dolabelin sistem cesta..., str. 51, karta.
47 Usporedi: I. Bojanovski, Dolabelin sistem cesta..., karta IV.
48 M. Sui, Zadar u starome vijeku,.., str. 241, bilj. 155.
184
ETNOGENEZA HRVATA
Siraga uz pravac kasnoantikoga vicinalnoga cestovnoga pravca Jader-Scar-
dona-Salona
49
.
Drugim rijeima, primjer jedne i druge skupine upanija pokazuje da nase-
ljavanje ve ureenih poljodjelskih prostora
50
potie novu zupanysku organi-
zaciju, ali (to posebno naglaavamo) prema uzorku koji nudi razvijena antika,
i to ne samo u teritorijalno-administrativnom obliku nego i u prostornoj or-
ganizaciji.
Posebno je pitanje: kada je osnovan sustav tih upanija? Sam zapis u kome
se spominju potjee iz 10. stoljea i pripisuje se nekome anonimnom autoru
51
.
Sama pak struktura iz kojega potjeu podaci o upanijama pokazuje da zapis
sadri i podatke koji su mnogo stariji negoli sam zapis
62
. Osim toga, ako zapis
potjee iz 10. stoljea, valjalo bi oekivati da je i Konstantinov izvjetaj o te-
ritorijalno-administrativnom ureenju Sklavinije Hrvatske savreniji, jer u
pretpostavljeno vrijeme nastanka toga zapisa hrvatski je vladar nedvojbeno pro-
irio svoju vlast i na podruje dananje Panonije. Drugim rijeima, ve na
temelju toga mogli bismo pretpostaviti da je zapis o navedenim upanijama
stariji od samoga Konstantinova izvjetaja. U prilog tome ila bi jo i injenica
da topografski razmjetaj Konstantinovih upanija pokazuje kako se radi o re-
lativno veim teritorijalnim jedinicama, to nedvojbeno odgovara starijem raz-
doblju.
Drugim rijeima, naa je onda zadaa da istaknemo kada je nastao sustav
upanija koji spominje Konstantin, odnosno iz kojega vremena potjee navod
o upanijama koje se spominju u Konstantinovu 30. poglavlju.
Ve je upozoreno da su imena Konstantinovih upanija u svojoj osnovi
bez antroponima, pa se time i njihov nastanak ne moe vezati uz plemensku
organizaciju, nego upanije nose oznaku teritorija, primjerice Primorje, Livno,
Imota, Siraga, Pset, ili rijeke, Pliva i Cetina, ili grada, primjerice Nin, Nadin,
Bribir i Knin
53
. Na osnovi toga uoavamo da meu imenima spomenutih upa-
nija ne nalazimo nijedno kljuno ime iz razdoblja potkraj antike, napose ona
iz unutranjosti, primjerice Baloi, Bistue, Sarniensis, Sarzentorum, Salvia, Lu-
drum, Magnum ili Aequum. Navedeni toponimi jednostavno netragom nestaju.
Naprotiv, raspored sauvanih kasnoantikih odnosno antikih toponima danas
je uglavnom ovakav: u primorju (mislimo na ono najue) sauvani su samo
makro i mikrotoponimi, u prvom zaleu nalazimo makrotoponime, a samo pro-
rijeene i samo rijetko mikrotoponime. Nestaju npr. Sidrona, Magnum, Ae-
quum, Novum, ali ostaju Sinj (Osinium), Trilj (Tilurium), Promina (Promona),
49 J. Medini; O nekim kronolokim i sadrajnim znaajkama poglavlja o Dalmaciji u djelu
Cosmographia anonimnoga pisca iz Ravene, Materijali Saveza arheolokih drutava Jugo-
slavije, sv. , str. 72, 73.
50 To nam pokazuje ponajprije raspored iskopanih i evidentiranih ranosrednjovjekovnih ne-
kropola. Za podruje od Nina do Cetine vidi: D. Jelovina, Starohrvatske nekropole na podruju
izmeu rijeke Zrmanje i Cetine, sv. I, Split 1976, dok za podruje zapadnoga dijela Sklavinije
Hrvatske vidi: Arheoloki leksikon Bosne i Hercegovine, Mapa br. l i 4, sv. I, str. 41-43,
Sarajevo 1985.
51 B. Ferjani, Vizantinski izvori..., sv. II, str. 26, bilj. 71, s navedenom literaturom.
52 S. Antoljak, Obnovljeno i nadopunjeno tumaenje jednoga pasusa u 30toj glavi Porfiroge-
netovog >De administrando imperio*, Godien zbornik, knj. 5-6, Skopje 1979/80, str. 79.
53 P. imunovi, Istonojadranska toponomya, Logos, Split 1986, str. 45.
Franjo Smiljani: PRILOG PROUAVANJU UPANIJSKOG SUSTAVA
185
a u mikrotoponimiji ostaje primjerice Mratovo, da ne nabrajamo da^je. Iza Di-
nare nalazimo ryetke makrotoponime, poneko ime planine, vee rijeke: Pliva,
Vrbas (Urpas), Bosna (Bathinus), Sana, Una, zatim polja, primjerice Duvno
(Delminium), Kupres, Glamo. Uz to valja istaknuti da postoji odreena ano-
malija u djelom tom sustavu, a to je predio dananjih Ravnih kotara, koji je
izloen jakoj slavenizaciji, zapravo sve do mora, ako se naravno izuzme zadarski
dio obale.
54
Navedeno je trebalo ukazati da imenovanje upanija izrasta iz jednoga bit-
no promijenjenoga toponinujskoga stanja. Takva tvrdnja ila bi u prilog pret-
postavci da se upanijski sustav oblikuje tek nakon sloma antike (474-480.
g.)
55
, odnosno stotinu do dvjesto godina poslije. Valja naglasiti da ima pristaa
takve teze meu hrvatskim povjesniarima, ali oni ne polaze od navedenih
pretpostavaka, ve od injenice da su upanije avarskoga podrijetla
56
. Meutim,
isto smo tako vidjeli iz same ralambe upanijskih imena da se ta teza moe
ipak teko prihvatiti.
Prema tome, toponimijska analiza prostora na kome se oblikuje upanijski
sustav, ali i samih imena za upanije, pokazuje da formiranje upanija, odnosno
cijeloga sustava, ne bi trebalo vezati uz plemensko-rodovsku organizaciju.
to se tie pisanih izvora koji su bliski vremenu kada se datira Konstan-
tinov zapis o upanijama, za naa istraivanja vani su podaci iz Mucimirove
isprave, i to zato to se meu svjedocima navode upani kao kneevski pratioci
i u funkciji teritorijalnih upana
57
, a vaan je i navod iz Trpimirove darovnice,
gdje se teritorij kojim on upravlja navodi kao regmim Croatiae
58
, to samo
pokazuje da je nestao stari naziv /a oznaku teritorija koji su nosili prvi hrvatski
kneevi. '
Drugim rijeima, ne samo da smo dobili tako terminus ante que non, kada
se pojavljuje prvi teritorijalni upani u pisanim izvorima, a time vjerojatno i
upanije na podruju koje je bilo pod ingerencijom Trpimirovia, nego podaci
iz jedne, ali i druge isprave, potvruju da pojavu upanija treba vezati uz osnu-
tak regnum Croatiae, odnosno ranosrednjovjekovne hrvatske drave. Na taj
nain pisani izvori bili bi potvreni toponimijskim analizama upanijskih ime-
na.
To znai, ako sagledamo u cijelosti do sada navedene argumente, da obli-
kovanje upanija valja traiti u razdoblju odmakle slavenizacije onih podruja
koja su one obuhvaale, a njihovo je stvaranje vjerojatno povezano uz uvre-
nje kneevske vlasti. To bi onda bilo vrijeme ustolienja arhonta na podruju
Sklavinije Hrvatske, odnosno njihovo osamostaljenje od Franaka, o emu nas
uostalom izvjeuje i sam Konstantin
59
.
54 Na to ukazuje i S. Gunjaca (vidi: S. Gunjaca, Ispravci i dopune..., knj. , str. l, 25-26),
dok precizniji raspored sauvanih toponima nalazimo u N. Jakia (vidi: N. Jaki, u Antika
salona, Split 1991, str. 427).
55 I. Bojanovski, Bosna i Hercegovina..., str. 354.
56 N. Klai, Najnoviji radovi..., str. 54. i M. Barada, Starohrvatska seoska zajednica, izd. JAZU,
Zagreb 1957, str. 1< !4.
57 F. Raki, Documenta historiae ckroaticae periodum antiquam illustrantia, MSHSM, VII,
1878, str. 15.
58 F. Raki, Documenta..., str. 3.
59 B. Ferjanid, Vizantinski izvori..., sv. , str. 31-32.
Takva teritorijalno-administrativna podjela otvara jedno drugo, takoer va-
no pitanje, a to je kakvo su teritorijalno-administrativno ureenje imali Hrvati
na teritoriju provincije Liburnije i Dalmacije neposredno nakon doseljenja? Mo-
gui odgovor na to pitanje daje nam sam Konstantin u 29. poglavlju, gdje
izmeu ostaloga navodi i starce-upane za plemena u susjedstvu dalmatinskih
gradova, spominjui da ta plemena jo nemaju samostalne arhonte, tj. knezo-
ve
60
. Taj se podatak tumaio kao jedini dokaz o postojanju upe u Hrvata
nakon njihova doseljenja
61
. Meutim, nae je miljenje da pojavu staraca-upa-
na valja promatrati kao instituciju, da budemo precizniji, pojavu staraca-upa-
na valja vezati uz plemensko ureenje, a pojavu arhonta i njihovo osamosta-
ljenje uz stvaranje drave
62
.
To ne znai da Hrvati u vremenu nakon doseljenja nisu bili organizirani
prema sustavu upa, to vie to je utvreno da najstarije plemensko ureenje
Slavena upravo i poiva na tom sustavu
63
. Uostalom, na to je na temelju analize
franakih anala, to se odnosi na najstariju hrvatsku povijest, ukazao i R. Ka-
tii
64
. Posredno se to potvruje poslije, kada se u izvornoj grai pojavljuju
podaci o manjim teritorijalnim jedinicama, primjerice ibenskoj upi
65
, karin-
skoj
66
, Smini
67
, Bridu i Zagorju
68
. Topografski raspored pokazuje da su one
smjetene unutar buduih upanijskih teritorija, kao npr. karinska u okviru
nadinske, Smina, Drid i ibenska i zagorje unutar Primorske upanije. Vje-
rojatno je tih upa bilo i vie, ali one nisu svuda jednako dokumentirane,
to je nedvojbeno zavisilo od uvjeta njihova buduega ivota. Za neke mo-
emo ak pretpostaviti da su postale kraljevska dobra, primjerice Drid
69
,
Smina
70
i Zagorje
71
.
60 B. Ferjani, Vuannski izvori..., sv. , str. 15.
61 Vidi: N. Klai, Noviji radovi na drutvenoj problematici srednjovjekovne Hrvatske, Godinjak
Istorijskog drutva Bosne i Hercegovine, godina X, Sarajevo 1959, str. 341.
62 Vidi: R. Katia, Filoloka analiza..., str. 85.
63 Vidi: V. Prochazka, upa e upan..., str. 1-15, s navedenom literaturom.
64 Vidi: R. Katia^ Filoloka analiza..., str. 85.
65 Vidi: F. Baki, Doaanenta..., str. 200.
66 Navodi se tim imenom tek u drugoj polovici 14. stoljea (vidi: T. Smieiklas, Codex iplo-
maticus, sv. , str. 69), premda u spomenutom zapisu naziv karinska upa stoji u oznaci
plemike zajednice (generativ), budui da su ta dva termina ve od 13. stoljea istoznana
(vidi: L. Margeti, Srednjovjekovno hrvatsko pravo, Zagreb, Rijeka, akovec 1983, str. 115).
To meutim ue znaa da nije postojala karinska upa u vrijeme nakon doseljenja Hrvata u
te prostore, ponajprije zato to su postojali uvjeti za njezino postojanje, a to je postojanje
istoimene liburnske zajednice i injenica da je za srednjovjekovni Karin utvreno da je bio
kasnoantika utvrda. O potonjem me obavijestio dr. Zdenko Brusi, kustos Arheolokoga
muzeja u Zadru, na emu mu najljepe zahvaljujem.
67 Vidi: J. Stipisi - M. amsalovi, Codex iplomaticus, sv. I, str. 160, 180.
68 Vidi: J. Stipisi - M. amalovi, Codex iplomaticus, sv. L str. 188-189.
69 Vidi: L Lui, Povijesna svjedoanstva o gradu Trogiru, knj. I, str. 122, 1979.
70 Vidi: M. Tadin, Iz prolosti Muca, Crkva u svijetu, br. l, 1980, str. 16.
71 To slijedi iz sporne Zvonimirove isprave iz 1078. godine, po kojoj isti ostavlja splitskoj crkvi
i posjede Radoi i Labin (vidi: J. Stipisi - M. Samsalovi, Codex iplomaticus, sv. I, str.
106).
Franjo Smiljani: PRILOGPROUAVANJUUPANIJSKOGSUSTAVA 187
U prilog vee starosti upa idu jo neke injenice, primjerice podrijetlo
samoga termina i njegova rairenost unutar slavenskoga svijeta
72
i, drugo, tvor-
ba naziva upanija, koji je mlai od naziva upa
73
.
Topografski raspored navedenih upa pokazuje da su one obuhvaale manje
zemljopisne cjeline, a oblikovale su se ili u okviru nekadanjih liburnskih mu-
nicipalnih zajednica, primjerice Knin ili Smina, ili kasnoantikih civitas, kao
npr. Drid
74
. Moemo pretpostaviti da je za oblikovanje upa bilo vano i po-
stojanje seoskih, ruralnih kranskih zajednica, budui da su one sadravale
sve elemente potrebne za gospodarski i drutveni ivot
Za naa istraivanja vano je jo jedno pitanje: jesu H Lika, Krbava i Gacka
(koje se nalaze pod ingerencijom bana) upe ili upanije? Iako Konstantin za
spomenute teritorijalne jedinice izriito ne navodi da su upanije, pretpostav-
ljalo se daje Hrvatska imala samo onoliko upanija koliko ih navodi Konstan-
tin
75
, a da se na teritoriju koji je pod ingerencijom bana zadrao stariji oblik
drutvene organizacije
76
, vjerojatno upe. U prilog takvoj konstataciji ila bi i
injenica da su jo u Konstantinovo doba ivjeli na tome prostoru Avari
77
.
Osim toga, taj podatak o nenavoenju upanija na podruju koje je bilo pod
ingerencijom bana bio je i razlogom da se upozori kako je prvotnu Hrvatsku
inio prostor koji je bio obuhvaen upanijama, a daje Banat poslije pridodan
Hrvatskoj
78
. Takvu konstataciju ne bismo mogli prihvatiti s takvim argumen-
tima, budui da se pritom zaboravlja naglasiti da je ban dio upravnoga aparata
ranosrednjovjekovne Hrvatske
79
ve u vrijeme kada je nastao zapis o Kon-
stantinovim upanijama. Osini toga, i sama struktura poglavlja u kojemu se
donosi zapis o teritorijalno-administrativnom ureenju je slojevita, pa se onda
ne mogu donositi takvi zakljuci, to vie to se iz samoga teksta u kome se
govori o ureenju Banata ne moe tono razabrati da spomenute teritorijalne
jedinice koje se nalaze pod ingerencijom bana nisu i upanije! Nae je miljenje
da se u tome sluaju radi o upanijama, budui da Konstantin unosi podatke
iz doba kada se oblikovala ranosrenjovjekovna hrvatska drava. Stoga mislimo
da razrjeenju toga problema valja pristupiti na drukiji nain i pitati se zato
je Konstantin htio izdvojiti jedan dio Sklavinije Hrvatske, nabrajajui napose
upanije koje taj dio ine. Mogue razrjeenje nalazimo u samom Konstanti-
novu djelu, i to u 31. poglavlju, gdje se izmeu ostaloga navodi i pojam krtene
Hrvatske, a iji je teritorij definiran naseljenim kastrumima
80
. Topografski ra-
72 Vidi: V. Prochazka, upa e upan..., str. 1-15, s navedenom literaturom.
73 Vidi: P. Skok, Etimologijski rjenik hrvatskoga i srpskoga jezika, sv. 3, 1980, str. 688.
74 Navodi se u Ravenata kao Orido (vidi: M. Sui, Antiki grad..., str. 304).
75 Vidi: N. Klai, O nekim pitanjima feudalne formacije u srednjovjekovnoj Slavoniji, Historijski
zbornik, , 1951, str. 132, i I. Beuc, Povijest institucija dravne vlasti i kraljevine Hrvatske,
Slavonije i Dalmacije (Pravnopovijesne studije), 1985, str. 52.
76 Vidi: I. Beuc, Povijest institucija..., str. 39, 52.
77 Vidi: B. Ferjani, Vizonfins*i izvori..., sv. , str. 28-29.
78 Vidi: R. Novakovi, Gdje se nalazila Srbija od VU do XH stoljea, Istoi-gski institut u Beo-
gradu Narodna knjiga, 1983, str. 42.
79 Vidi: I. Beuc, Povijest institucija..., str. 44-45.
80 Vidi: B. Ferjana, Vizantinski izvori..., sv. , str. 44.
188
ETNOGENEZA HRVATA
spored spomenutih kastruma krtene Hrvatske
81
odgovara prostornom raspo-
redu upanija koje spominje Konstantin. Ve na temeh'u toga mogli bismo
pretpostaviti da nas Konstantin obavjeuje o dva teritorija koji ine Sklaviniju
Hrvatsku, banskom i drugom, a u naem sluaju to bi onda bio teritorij koji
je pod izravnom vlau kralja, dakle kraljevski, koji je Konstantin oznaio kao
krtena Hrvatska. U tom sluaju na podruju Sklavinije Hrvatske postojala su
dva tipa upravne organizacije, jedan banski, a drugi kraljevski. Tu dijarhyu,
ali prjje svega na temelju podataka o upravnoj organizaciji duHjanskih upa-
nija, uoio je i O. Mandi, samo to je on tu dijarhiju elio dokazati na orga-
nizaciji upanijskoga prostora
82
, dakle ne cjelokupnoga teritorija koji je zapre-
mala Sklavinija Hrvatska. Nae je miljenje da bi se ta dijarhija ogledala
prije svega unutar teritorijalno-administrativne organizacije cijeloga teritorija
koji je zapremala Sklavhuja Hrvatska, a koji je bio u cijelosti organiziran prema
upanijskom ureenju. Osim toga, takva pretpostavka ukljuuje jo jednu mo-
gunost, a ta je da je i podruje dukljanskoga kraljevstva bilo organizirano na
takav nain!
Drugo je vano pitanje da li je broj upanija koji spominje Konstantin
toan. To je, moramo odmah istaknuti, uoio i sam Lui, upozorivi da je na
primorskom dijelu broj upanija toan, dok sam, pisao je Lui, nevjet
zapadnim prilikama, mnogo toga ispustio...
83
. To Luievo miljenje prihvatio
je i F. ii
84
, ali i N. Klai
85
, premda se oboje ne pozivaju na Luia. Nema
dvojbe da oni, kao i Lui, svoju pretpostavku temelje na topografskom raspo-
redu upanija koje navodi sam Konstantin. Sagledamo li u cijelosti sustav upa-
nija i njihov topografski raspored, dolazimo do sljedeih zapaanja. Skupina
upanija koje su rasporeene uz obalu i u prvom zaleu, a to su upanije Nin,
Nadin, Bribir, Primorje, Cetina i Knin, po svom topografskom razmjetaju po-
kazuju da bi spomenuti prostor bio u potpunosti popunjen
86
. Drugu skupinu
ine upanije na tzv. vanjskome rubu, a to su upanije Pset, Pliva i Imota.
Topografski razmjetaj spomenutih upanija
87
upuuje na zakljuak da postoje
odreeni, nazovimo ih, prazni prostori izmeu pojedinih upanija. Napose
mislimo na podruje izmeu upanije Plive i Pseta i podruja sjeverno od upa-
nije Imota.
Drugim rijeima, radi se o podruju oko rijeke Sane, ali i podruju dana-
njega Duvanjskoga polja. Za naa istraivanja vano je istaknuti da na spo-
menutim podrujima nalazimo u srednjem vijeku teritorijalno-administrativne
81 Vidi: N. Klai, Povyest Hrvata u ranom srednjem vijeku, Zagreb 1971, str. 288, bilj. 54, s
navedenom literaturom.
82 Kao primjer naveo bih klisku upu (vidi: O. Mandi, Bratstvo u ranosrednjovjekovnoj Hrvat-
skoj, Historijski zbornik, V, 1952, str. 281).
83 Vidi: I. Lui, O kraljevstvu Dalmacije i Hrvatske, Biblioteca Latina et Graeca, knj. VH, str.
311.
84 Vidi: F. ii, Povyest Hrvata u vrijeme narodnih vladara, sv. I, Zagreb 1925, str. 450.
85 Vidi: N. Klai, Povijest Hrvata u ranom srednjem vijeku..., str. 288.
86 Vidi: L Beuc, Povijest institucija..., str. 52, 53.
87 Vidi: I. Beuc, Povijest institucija,.., str. 52, 63.
Franjo SmiljanJ: PRILOG PROUAVANJU UPANIJSKOG SUSTAVA 189
jedinice, primjerice upaniju sansku
88
na podruju oko rijeke Sane, dakle da-
nanjega dêla Bosanske krajine ili pak podatke o duvanjskoj biskupiji
89
za
teritorij Duvanjskoga polja. Nema dvojbe da je sanska upanija preostatak sta-
nja iz vremena koje je predmet naeg istraivanja, odnosno da je na tome
podruju morala postojati neka teritorijalno-administrativna jedinica, vjerojat-
no upanija. Osim toga, na tome podruju postojala je tradicija u antikom
teritorijalno-administrativnom ureenju
90
, a i to je kraj s povoljnim geomor-
folokim uvjetima. Prema tome, postojali su svi uvjeti za oblikovanje jedne
takve upanije na tom prostoru, no radi li se o upaniji s istim imenom, ostaje
i dalje spornim. Za podruje koje je pokrivalo Duvanjsko po^je sauvani toponim
upanja za dananji Tomislavgrad posredno bi potvrdio mogue postojanje u-
panije i na tom prostoru
91
.
Drugim rijeima, dvojbe o broju upanija u zapadnim stranama bile bi
tone. To bi onda znailo da lista nije nainjena prema zemljopisnom raspo-
redu, ve na temelju zapisa kojim se sluio Konstantin, a koji je moda sastav-
ljen za potrebe bizantske uprave u Dalmaciji.
Posebno je pitanje upravne organizacije upanija koje spominje Konstantin.
Slaemo se s miljenjem . Ljubica i M. Kostrenia
92
da je teko rekonstrui-
rati upravnu organizaciju upanija, premda isto tako moramo istaknuti da je
takva organizacija morala postojati, o emu nas uostalom obavjeuju izvorna
graa o slubenicima kojih se funkcije veu uz upanijsku organizaciju, a osim
toga poznata je i upravna shema dukljanskih upanija. Uostalom, tu shemu
za Konstantinove upanije prihvatio je i I. Beuc
93
, to i mi prihvaamo. Me-
utim, prema istraivanjima O. Mandia, upravna struktura dukljanskih upa-
nija ukazivala bi na odreenu dijarhiju u upravnoj organizaciji unutar upa-
nijskoga prostora, a koja se zasniva na odnosu ban-upan, odnosno kralj-u-
pan-satnik, dok je na primjeru kliske upanije potvrdio tu svoju pretpostavku.
Ve smo ukazali da se spomenuta dijarhija moe tumaiti i na drugi nain, a
zagorski, dridski i sminski upan ne bi obnaali, prema naim istraivanjima,
ast upnih upana, kako to istie Mandi, ve bi se mogli smatrati upravite-
ljima na kraljevskim imanjima, budui da se i Drid, Smina i Zagorje navode
kao kraljevski posjedi. Drugim rijeima, naslov upana ne mora znaiti i obav-
ljanje dunosti teritorijalnoga upana neke upanije. Uostalom, zar nam to ne
potvruju podaci iz Mucimirove isprave! Naim smo istraivanjima doli do
zakljuka da su neki od ninskih, ili pak sidrakih upana, u vrijeme kada vie
ne obnaaju dunosti teritorijalnih upana, u izvorima nazvani jednostavno
upanima. Drugim rijeima, elimo istaknuti da naslov upan stoji i u naznaci
88 Vidi: F. ii, Povijest Hrvata..., str. 619.
89 Vidi: N. Cambi, Neki problemi..., str. 249, 250, s navedenom literaturom.
90 O tome vidi u I. Bojanovskoga, Bosna i Hercegovina..., str. 266 i dalje.
91 Podatak donosi I. Bojanovski (vidi: I. Bojanovski, Bosna i Hercegovina..., str. 230).
92 Vidi: . Ljubi, Lige i posobe u starome hrvatskome pravu i njihov odnos prema Poffikome
statutu. Rad JAZU, 240, 1931, str. 74; i M. Kostreni, Nacrt historije hrvatske driave i
hrvatskoga prava, Zagreb 1959, str. 138.
93 Vidi: I. Beuc, Povyest institucija..., str. 55.
270 Bruna Kttntif-Makvi: PODRIJETLO HRVATA
Slika 1. Jezikoslovno istraivanje o staroj domovini Hrvata
Fig. 1. Linguistic research on ancient homeland of the Croats
Slika 2. Ogled o panonskome jezikoslovlju i zemljopisu
Fig. 2. Review about Pannonian linguistics and geography
ETNOGENEZA HRVATA 271
Slika 3. Prouavanje o Dunavu i stanovnitvu uza nj
Fig. 3. Studies on the Danube and relative inhabitants
Slika 4. Povijesni zemljopis stanovnitva uz Dunav, izveden iz natpisnih spomenika,
mramora, novca i spisa i razjanjen biljekama
Fig. 4. Historical geography of the Danube region inhabitants from epigraphical
monumente, marbles, coins and documents with commentaries
272 Ante MitoSetH: ROMANSKI ELEMENTI
Karta 1. Karta rasprostranjenosti lokaliteta s nalazima polukrunih pojasnih
privjesaka na istonojadranskoj obali
Map 1. Map of the archaeological sites containing semicircular belt pendants on the
eastern Adriatic coast
Tablica. 1.1. Bronani pojasni polukruni privjesak iz Arheolokog muzeja u Splitu,
2. Bronani pojasni polukruni privjesak iz kasnoantikog groba u Drveniku,
3. Keramika posuda iz kasnoantikog groba u Drveniku
Table. 1.1. Bronze semicircular belt pendant from the Archaeological Museum in Split,
2. Bronze semicircular belt pendant from the late antiquity grave in Drvenik,
3. Ceramic vessel from the late antiquity grave in Drvenik
274 Ante Milosevic: KOMANSK1 ELEMENTI
Tablica 2. Oblici polukrunih pojasnih privjesaka: 1-3. Sv. Erazmo kod Ohrida,
4. Arheoloki muzej u Splitu, 5. Drvenik kod Makarske, 6. Kai (Maklinovo brdo),
7,9-11. Kalaja Dahnaces, 8. Lje, 12. Radolite kod Ohrida. 13. Ston
Table 2. Shapes of semicircular belt pendants: 1-3. St. Erasmus near Ohrid,
4. Archaeological Museum in Split, 5. Drvenik near Makarska, 6. Kai (Maldinovo
brdo), 7,9-11. Kalaja Dahnaces, 8. Lesh, 12. Radolite near Ohrid, 13. Ston
Tablica 3. 1-2. Keramike posude iz groba antike nekropole u okleji,
3-7. Keramike posude iz ranosrednjovjekovnih grobova na Zdrijacu u Ninu
Table 3.1-2. Pottery from the tomb frpm the antique cemetery in Doclea,
3-7. Early medieval pottery from the cemetery drijac in Nin
276 Miljenkojuritovi. FRANAKI UTJECAJ ETNOGENEZA HRVATA 277
Slika 2. Sv. Spas na vrelu Cetine (fotografija M. Jurkovi)
Fig. 2. The Saviour church at the source of Cetina (photo M. Jurkovi)
Slika. 1. Crkve s oblini kontraforima, druga pol. 9. st.:
1. Lopuka glavica (prema S. Gunjai)
2. Sv. Spas na vrelu Cetine (prema J. Stoiu i I. Teneku)
3. Sv. Cecilija u Biskupiji (prema S. Gunjai)
4. Katedrala u Biogradu (prema L. Jeliu)
5. "etvrta crkva" u Biskupiji (prema S. Gunjai)
Fig. 1. Churches with rounded buttresses, sec. half of the 9"' c.:
1. Lopuka glavica (after S. Gunjaca)
2.The Saviour church at the source of Cetina (after J. Stoi, I. Ttenek)
3. St. Cecily in Biskupija (after S. Gunjaca)
4. Cathedral in Biograd (after L. Jeli)
5. The "Fourth church" in Biskupija (after S. Gunjaca)
. c
m
Slika 3. Sv. Marija na Crkvini u Biskupiji, 9. st., tlocrt (nacrt I. Tenek)
Fig. 3. St. Mary, Crkvina in Biskupija, 9
lh
c . (plan I. Tfenek)
278 Mujenkojurkovi: FRANAKI UTJECAJ
Slika 4. Sv. Donat, Zadar, tlocrt (nacrt I. Tenek, prema P. Vezicu)
Fig. 4. St. Donat, Zadar, ground plan (plan I. Tenek, after P. Vei)
> ;-3 .-.li Kri t
.. M tativ '
Slika 5. Sv. Donat, Zadar (fotografija K Tadi)
Fig. 5. St. Donat, Zadar (photo K Tadi)
Slika 6. Memorija na Majsanu i ranosrednjovjekovna interpolacija kupole
(nacrt I. Tenek, prema I. Fiskoviu)
Fig. 6. Early Christian memorial chapel on the island of Majsan, and the
Interpolation of the dome fi-om the early Middle Ages (plan I. Tenek, after I. Fiskovi)
280 Zlatko Gunjaca: GROBIJE U DUBRAVICAMA KOD SKRADINA
Slika 1. Urna sa spaljenim ostacima pokojnika
Fig. 1. Urn with ashes of the deceised
Slika 2. Oblutakpoklopac i ostaci polomljene urne
Fig. 2. Pebble Stone cover and remains of a broken urn
Slika 3. Paljevinski grob otkriven 1989.
Fig. 3. Incineration grave discovered in 1989
Slika 4. Raka obloena nepravilnim kamenim ploama
Fig. 4. Grave pit tiled by the irregulr stone tiles
282
Zlatko Gunjaca: GROBLJE U DUBRAVICAMA KOD SKRADINA
ETNOGENEZA HRVATA
283
Slika 5. Raka obloena zidovima od nepravilna kamena
Fig. 5. Grave pit tiled by walls built of the unworked stones
Slika 6. Grob s kamenom arhitekturom graenom pomou buke
Fig. 6. Grave with stone architecture built by use of mortar
Slika 7. Grobni pokrov zatisnut glinom
Fig. 7. Grave covering sealed with clay
-r?"
Slika 8. Grob s kamenom arhitekturom ukopan plitko
Fig. 8. Shallowy dug stone grave
286 Zlatko Gunjaca: GROBLJE U DUBRAVICAMA KOD SKRADINA
Slika 13. Naunica slina zvjezdolikom tipu
Fig. 13. Starshaped type earring
Slika 14. Solid bizantskog cara Konstantina V Kopronima i njegova sina Lava (751-775)
Fig. 14. Solidus of Byzantin emperor Constantin the V* Copronim
and bis son Leo (751-775)
ETNOGENEZA HRVATA
287
Slika 15. Naunice tipa "Zminj"
Fig. 15. Earrings of the "minj" type
Slika 16. Grob 11 u kojem su pronaene naunice tipa "minj"
Fig. 16. Grave no. 11 containing earrings of the "minj" type
Rasprostranjenost raznih tipova grobalja
Types of early medieval cemeteries
KNIN
BISKUPIJA
KS
VRLIKA
HA L J /(OVO tt \,^
POTKAVUE [CF|
g WCANE
B'ItLIl |_i-J_|
\
X BA1AGI
\
-^
N
SINJ
m
ueuiiA [5]
ETNOGENEZA HRVATA
(ur. Neven Budak)
Nakladnici
Nakladni zavod Matice hrvatske d.o.o.
Zagreb, Ul. Matice hrvatske 2
Zavod za hrvatsku povijest Filozofskog fakulteta
Zagreb, Ivana Luica 3
Za nakladnike
Hrvoje Boievi
dr. Stipe Botica
Glavna urednica
Jadranka Pintari
Likovna oprema
Jelenko Hercog
\*
Tehniki urednici
. Franjo Marii
Boris Bui
Raunalni slog
, Durieux d.o.o.
Stolno izdavatvo NZMH
Tisak
Tiskara Puljko

Etnogeneza Hrvata - Budak

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

You might also like

Etnogeneza Hrvata - Budak

Uploaded by

Document Information

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Etnogeneza Hrvata - Budak

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

NAKLADNI ZAVOD

Brane Kunti-Mokvi: PODRIJETLO HRVATA

Prochazka u radu upa e

You might also like