488

Vanost pozitivnih emocija u odgoju

i obrazovanju
Prof. dr. Dubravka Miljkovi
1
dubravka.miljkovic@ufzg.hr
Prof. dr. Majda Rijavec
2
majda.rijavec@ufzg.hr
Uiteljski fakultet Sveuilita u Zagrebu
UDK: 37.025.3
Pregledni lanak
Primljeno: 28. 8. 2009.
1
Pedagoginja i psihologinja, izvanredna profesorica na Odsjeku za obrazovne studije, (su)auto-
rica tridesetak knjiga iz podruja pedagogije, popularne psihologije i psihologije menadmenta te
nekoliko stotina struno-popularnih lanaka.
2
Redovita profesorica na Odsjeku za uiteljske studije, (su)autorica tridesetak knjiga iz podru-
ja popularne psihologije i psihologije menadmenta te nekoliko stotina struno-popularnih la-
naka. Znanstveni interesi su joj u podruju samoreguliranog uenja i pozitivne psihologije.
Saetak
Sve vei broj istraivanja dokazuje da pozitivne emocije olakavaju mnoga socijalna
ponaanja i misaone procese, odnosno da znatno poboljavaju nae funkcioniranje.
Induciranje pozitivnih emocija u nastavi iri pozornost i omoguuje nam da bolje vi-
dimo cjelovitu sliku dogaaja, poveava se broj poticaja za djelovanje i opa kognitivna
prilagodljivost. Pozitivna raspoloenja potiu pomnjivo procesiranje i pozitivnih i
negativnih informacija vanih za ostvarenje cilja, zapamivanje je bolje, a pozitivno
raspoloeni ljudi konstruktivnije i fleksibilnije reagiraju na vane informacije o sebi i
okolini. Stil razmiljanja je kreativniji, fleksibilniji i otvoreniji, odluke se donose bre i
efikasnije, skloniji smo altruistinom ponaanju. Budui da negativne emocije, loi ro-
ditelji, loi uitelji i loe kritike imaju vei utjecaj od dobrih, da bi se prevladao taj
negativni efekt, pozitivne emocije u meusobnim odnosima moraju biti zastupljenije
od negativnih (i to u omjeru veem od 3 : 1). U lanku se opisuju programi za poveanje
489
U uvodu knjige Happiness and Education Nel Noddings (2003., 1) pie kako
mnogi skeptiari tvrde da ... srea i obrazovanje ne idu zajedno! Unato tome,
na temelju svojega dugogodinjeg iskustva ona zakljuuje ... da su sretni ljudi
rijetko zloesti, nasilni i okrutni, te da djeca najbolje ue kada su sretna.
Veina djece s radou kree u kolu. to se dogaa s tom radou, uzbue-
njem i radoznalosti u godinama koje slijede? Veliko istraivanje Svjetske zdrav-
stvene organizacije u ukupno etrdeset jednoj dravi, na ukupno 204.534 uenika
u dobi od 11, 13 i 15 godina pokazalo je da kolu jako voli ukupno 38%
jedanaestogodinjaka, 25% trinaestogodinjaka i 20% petnaestogodinjaka (WHO,
2008.). U tome istraivanju sudjelovali su i nai uenici, no u svakoj dobnoj
skupini plasirali su se, naalost, pri dnu ljestvice. Tako je u skupini jedanaestogo-
dinjaka 30% djevojica i 18% djeaka izjavilo da jako voli kolu, to nas je
svrstalo na 35. mjesto. Kod trinaestogodinjaka je situacija jo gora. Samo 9%
djevojica i 7% djeaka jako voli kolu, ime smo dospjeli na 40. mjesto. Isto
mjesto osvojili smo i kada je rije o petnaestogodinjacima s 8% djevojica i 7%
djeaka. Ni ueniki zapisi s internetskih blogova ne ostavljaju puno sumnje u
emocije koje se veu uz kolu. Evo nekih, prenesenih zajedno s pravopisnim
pogrekama, sa stranica trosjed.net.hr i mrzoskolac.blog.hr: jooooooo, MRZIM
KOLU; a ko ju jo normalan voli...; ja je nevolim, ali mi ne smeta nije mi
problem, ionako ni ne uim; U koli me mrze ma ne j... me ni pet posto svi me
podcjenjuju misle da sam idiot ali oni su idioti; j.... kolu i sve u njoj ma tko uope
voli kolu moda smo neki treberi... Zapalit u kolu, taj luaki dom. Uiteljsko
vijee plakat e za njom, treberi e cvijee nositi na grob, ja u vikati: nisam vie
roob!; u kolu idem samo zbog drutva... da mi frendovi nisu tako predobri ne bih
ni ila...; jedina razlika izmeu kole i ludnice je u telefonskom broju... hehe... ma
dobro... bolje i i u kolu nego stat po cile dane u kui. I tome slino.
Negativne emocije u znanosti su relativno dobro istraene i oito je da su
nastale kako bi nam pomogle u preivljavanju. One fiziki i psiholoki pripremaju
pozitivnih emocija kod uenika te neke strategije korisne za poveavanje ope pozitiv-
nosti.
Kljune rijei
Pozitivne emocije, uenje, pamenje, pouavanje, odnosi uitelja i uenika.
D. Miljkovi, M. Rijavec, Vanost pozitivnih emocija ... napredak 150 (34), 488506 (2009)
490
tijelo da bi se ponaalo na odreeni nain. Primjerice bijes priprema tijelo za
napad, a strah za bijeg. U oba se sluaja poveava razina adrenalina i tako omogu-
uje brzu akciju (borbu ili bijeg od opasnosti) uz istodobno poveanje snage i
budnosti. Meutim, negativne emocije dovode do toga da se na repertoar pona-
anja suzuje jer se usmjeravamo iskljuivo na izbjegavanje opasnosti (koja god ta
opasnosti bila). Kada je na davni predak nabasao na gladnog tigra, nije imao
previe vremena za razmiljanje. Nije stigao razmatrati sva mogua rjeenja, kon-
zultirati se s ostalim lanovima plemena i onda odabrati najbolje. Do izbora toga
najboljeg rjeenja ve bi se pretvorio u tigrov ruak. Iako nas danas uglavnom ne
jure gladni tigrovi, pod utjecajem negativnih emocija reagiramo vrlo slino
borimo se, bjeimo ili se smrznemo. Negativne emocije u trenutku ograniavaju
nae alternative i sposobnost za suradnju i manifestiraju se u nainu razmiljanja
poznatom kao pobijediti ili izgubiti. Takvo ponaanje je ogranieno i reaktivno,
usmjereno na trenutano preivljavanje, bez puno razmiljanja o budunosti i
usmjereno samo na to kako pobijediti drugu stranu. Ako ne volimo kolu, misli
su nam usmjerene na to kako je izbjei, a manje se bavimo time kako to bolje
nauiti ono to trebamo da bismo dobili dobru ocjenu i jednoga dana uspjeno
zavrili kolu.
Danas se prvi simptomi depresije javljaju ve kod petnaestogodinjaka, dok su
u prolosti prve simptome ljudi mogli oekivati uglavnom tek oko tridesete godine
(McGuire, 1998.). U nekom trenutku svojega ivota 1520% ljudi u SAD-u
doivljava jak, a oko 50% laki oblik depresije (Saroyan, 1998.). I kod nas je
situacija slina, a depresija se javlja ak i meu vrlo mladim ljudima. Istraivanje
provedeno 1999. godine na uzorku od 3.082 uenika srednjih kola u Primor-
sko-goranskoj upaniji takoer potvruje takvu sliku (Bezinovi, 2000.). Simpto-
me prave egzistencijalne krize povezane s depresivnim stanjima esto ili gotovo
stalno iskazuje 5,7% djevojaka i 2,3% mladia. Za njih je karakteristian intenzivni
osjeaj vlastite bezvrijednosti, besmislenosti ivota, osjeaj nepripadanja ovome
svijetu, razarajua dosada, tjeskoba i tuga, koje su esto povezane i sa suicidalnim
idejama. Iako su uzroci takvoga stanja mnogobrojni i kompleksni, dio ih se sigur-
no moe vezati i uz kolu.
U lanku emo najprije razmotriti istraivanja o svrsi pozitivnih emocija i
njihovoj povezanosti sa zdravljem, ponaanjem i kognitivnim funkcijama, te zatim
kako ih moemo poticati u koli, odnosno u razredu.
D. Miljkovi, M. Rijavec, Vanost pozitivnih emocija ... napredak 150 (34), 488506 (2009)
491
emu slue pozitivne emocije
Dok je funkcija negativnih emocija adaptacija, zatita i preivljavanje, uloga
pozitivnih emocija nije tako jasna. Pozitivne emocije kao to su radost, smirenost
i zahvalnost nemaju tako oitu funkciju kakvu imaju negativne emocije. Ni tjele-
sne promjene, poticaj na akciju i izrazi lica kod pozitivnih emocija nisu tako
specifini ili oigledno vani za preivljavanje. emu onda uope slue pozitivne
emocije ako naim precima nisu pomogle u preivljavanju? Zato su opstale u
procesu evolucije? Jesu li uope imale neku adaptivnu vrijednost?
Neki teoretiari tvrde da su pozitivne emocije znak sadanjeg zdravlja i dobro-
biti (Diener, 2000.; Kahneman, 1999.), a drugi da potiu ponaanje kojim se
pribliavamo neemu dobrom, za razliku od udaljavanja od neeg opasnog i
ugroavajueg to se javlja kod negativnih emocija. Neki opet pretpostavljaju da
su pozitivne emocije samo protutea negativnim emocijama kako bi nam ivot bio
podnoljiviji. Meutim, sva su ta objanjenja nepotpuna, tako da jo uvijek ne
znamo potpune odgovore na ta pitanja. Na neka od njih pokuala je odgovoriti
amerika psihologinja Barbara L. Fredrickson u svojoj teoriji emocija nazvanoj
teorija proirenja i izgradnje.
Teorija proirenja i izgradnje
Barbara L. Fredrickson pokuala je nizom istraivanja otkriti ulogu pozitivnih
emocija, a na temelju dobivenih rezultata postavila je teoriju proirenja i izgrad-
nje (Fredrickson, 2001.; 2009.). Po toj teoriji pozitivne emocije imaju ove funk-
cije:
a) Proiruju na repertoar miljenja i ponaanja
Za razliku od negativnih, pozitivne emocije signaliziraju nam sigurnost, a ne
opasnost. Zbog osjeaja sigurnosti skloniji smo vie razmiljati o alternativama
koje nam stoje na raspolaganju. To proiruje repertoar naega ponaanja i omogu-
uje nam da razvijemo nova ponaanja. Nae razmiljanje je kreativnije i tonije,
a usmjereni smo na rjeavanje problema ne samo trenutano, nego i u budu-
nosti. U meuljudskim odnosima pozitivne emocije potiu razliita ponaanja ija
je svrha da obje strane dobiju, drugim rijeima, skloniji smo suradnji i tolerantniji.
D. Miljkovi, M. Rijavec, Vanost pozitivnih emocija ... napredak 150 (34), 488506 (2009)
492
b) Izgrauju psiholoki repertoar za budunost
U skladu s pretpostavkom da sve emocije potiu na odreenu aktivnost, ta
teorija tvrdi da pozitivne emocije poveavaju broj moguih ponaanja za koje nas
pripremaju. Tako izgraujemo osobine koje e nam biti korisne u budunosti. Iako
je pozitivno emocionalno stanje trenutano, korisni uinci u obliku crta linosti,
drutvenih veza i sposobnosti traju i u budunosti. Zbog toga pozitivne emocije
imaju veliku vrijednost za ljudski rast i razvitak, a njihovo poticanje i podravanje
pomae ljudima ivjeti punijim ivotom. Znaenje pozitivnih emocija s evolucij-
skog aspekta nije, dakle, usmjereno na sadanjost, nego na budunost.
c) Ponitavaju tetne uinke negativnih emocija
Osim irenja repertoara ponaanja i izgradnje novih ponaanja, pozitivne emo-
cije imaju i tzv. funkciju ponitavanja. Ne izazivaju reakciju krvoilnog sustava
kao negativne emocije, nego smanjuju postojee fizioloke reakcije koje su po-
sljedica tih emocija. Taj je efekt nazvan ponitavanjem. Pozitivne emocije mogu
ubrzati oporavak ili ponititi fizioloke posljedice negativnih emocija i vratiti tijelo
na razinu fiziolokog funkcioniranja koje omoguuje iri raspon ponaanja.
d) Izazivaju uzlaznu razvojnu spiralu
Kao to negativne emocije mogu izazvati silaznu spiralu koja nas moe odvesti
u depresiju, pozitivne emocije mogu potaknuti uzlaznu spiralu koja dovodi do
bolje emocionalne dobrobiti i osobnog rasta i razvitka. Ta uzlazna spirala po-
zitivnih emocija (Slika 1.) proces je kojim doivljavanje pozitivnih emocija mije-
nja ljude i trajno izgrauje njihove resurse. Barbara Fredrickson i njezin kolega
Joiner (2002.) ispitali su velik broj studenata u dva navrata, s razmakom od pet
tjedana. Zanimao ih je stupanj njihove pozitivnosti, ali i tendencija da se sa stre-
som nose otvorenoga uma, primjerice, kada se nau nekoj problemskoj situaciji,
mogu li se emocionalno distancirati od nje i razmotriti iru lepezu moguih rje-
enja. Pokazalo se da studenti s veim stupnjem pozitivnosti vide vie moguih
rjeenja problema, to im povratno poveava razinu pozitivnosti koja pri ponov-
ljenom mjerenju rezultira jo veim brojem moguih rjeenja problema. U slje-
dee, slino istraivanje, ukljuili su i promjene u raznim drugim segmentima
suoavanja s neugodnostima. Tada se pokazalo da je s pozitivnosti povezano i
povjerenje prema drugima. Kako raste pozitivnost, tako se poveava i povjerenje,
a povjerenje opet poveeva pozitivnost (Burns i sur., 2008.).
D. Miljkovi, M. Rijavec, Vanost pozitivnih emocija ... napredak 150 (34), 488506 (2009)
493
Slika 1.
Uzlazna spirala pozitivnih emocija (Fredrickson, 2001., 2009.)
I drugi rezultati istraivanja Barbare Fredrickson potvruju hipoteze njezine
teorije. Induciranje pozitivnih emocija iri pozornost i omoguuje ispitanicima da
bolje vide cjelovitu sliku dogaaja (Fredrickson i Branigan, 2005.); pozitivne
emocije poveavaju broj poticaja za djelovanje (Johnson i Fredrickson, 2005.);
nakon izazvanog akutnog stresa pozitivne emocije dovode do brega povratka
fiziolokih funkcija u stanje mirovanja (Fredrickson i Levenson, 1998.).
U psihologiji je dokazano da je loe jae od dobroga (Baumeister, 2001.;
Rozin i Royzman, 2001.) pa tako negativne emocije, loi roditelji, loi uitelji i
loe kritike imaju vei utjecaj od dobrih, vjerojatno zbog vee adaptivne vanosti.
Da bi se prevladao taj negativni efekt, pozitivne emocije moraju biti zastupljenije
od negativnih. Naravno, postavlja se pitanje koliki bi trebao biti najpovoljniji
omjer izmeu koliine pozitivnih i negativnih emocija (tzv. omjer pozitivnosti)
koji je pojedincu potreban za daljnje napredovanje. Istraivanja pokazuju da bi taj
omjer trebao biti iznad 3 : 1, a ispod 11 : 1 u korist pozitivnih emocija (Fredrick-
son i Losada, 2005.). Preneseno na kolsku praksu i odgojno-obrazovni rad ope-
nito, to bi znailo da na svaku kritiku trebaju doi barem etiri pohvale.
D. Miljkovi, M. Rijavec, Vanost pozitivnih emocija ... napredak 150 (34), 488506 (2009)
494
Posljedice pozitivnih emocija
Bolja kognitivna aktivnost
Dobro raspoloeni ljudi bolje misle. Stil razmiljanja ljudi u stanju pozitivnih
emocija je kreativniji, fleksibilniji i otvoreniji, bre i efikasnije rjeavaju probleme
i donose odluke u vanim ivotnim situacijama (Isen, 1987., 1993.). Pozitivne
emocije omoguuju ljudima da ue iz svojih pogreaka (Trope i Pomerantz, 1998.).
One takoer poveavaju kognitivnu prilagodljivost. Veina je ljudi sklonija
preuzeti rizik kada je dobro raspoloena. Naime, kada smo dobro raspoloeni,
spremniji smo poduzeti neku aktivnost koja se u prolosti vie puta pokazala
neuspjenom, jer nam dobro raspoloenje pomae da zanemarimo prethodne
potekoe i sjeanja o prolom neuspjehu (primjerice, to moe biti i vea sprem-
nost da ponovno razgovaramo s tekim roditeljem). U takvim situacijama se iz-
gleda vie oslanjamo na trenutana dobra raspoloenja i dobre osjeaje nego na
loa sjeanja (Schwartz i Clore, 1996.). Kada smo jako dobro raspoloeni, osje-
amo da se moemo nositi s izazovima i izloiti se riziku. Meutim, to se odnosi
samo na umjereni rizik; u dobrom raspoloenju manje emo se izlagati opasnim
rizicima (prema Isen, 2002.; 2003.).
Uspjeh
Pozitivna raspoloenja potiu pomnjivo procesiranje i pozitivnih i negativnih
informacija vanih za ostvarenje cilja, a pozitivno raspoloeni ljudi konstruktivnije
i fleksibilnije reagiraju na vane informacije o sebi i okolini (Aspinwall, 1998.).
esto doivljavanje pozitivnih emocija moe voditi uspjehu (Lyubomirsky i sur.,
2005.). To pokazuju eksperimentalna, longitudinalna i korelacijska istraivanja.
Rezultati upuuju na to da bi pozitivne emocije i osobine koje one pospjeuju
mogle biti posrednici izmeu sree i uspjeha. U prilog tome ide i spomenuta
teorija proirenja i izgradnje. Pozitivne emocije i srea takoer su esto pove-
zane s poeljnim ponaanjima i razmiljanjima koje vode uspjehu, kao to su
drutvenost, optimizam, energija, originalnost i altruizam. Iako trenutano dobro
raspoloenje pojedinca vjerojatno stvara odreene prednosti, ono ne moe u
potpunosti objasniti uspjeh koji su postigli sretni ljudi (Lyubomirsky i sur., 2005.).
U jednom istraivanju (Frederickson i Losada, 2005.) prouavano je 60 po-
slovnih timova koji su na jednosatnom sastanku trebali donijeti godinje strate-
gijske planove. Petnaest od tih timova smatralo se poslovno vrlo uspjenim, 26
prosjenim, dok je ostalih 19 timova procijenjeno prilino neuspjenim. Njihovi
sastanci su bili snimani kamerom i svaka izjava ili ponaanje lanova tima bili su
D. Miljkovi, M. Rijavec, Vanost pozitivnih emocija ... napredak 150 (34), 488506 (2009)
495
kodirani s obzirom na pozitivnost. Rezultati su pokazali da su najuspjeniji timovi
imali i najiri repertoar ponaanja i najvei broj pozitivnih izjava i ponaanja.
Neuspjeni timovi imali su vie negativnih izjava, rijetko su se trudili preispitati
i istraiti problem i uglavnom je svatko rigidno branio svoje gledite ne pokuava-
jui razumjeti tue miljenje. Potpuno su izgubili fleksibilnost u ponaanju. to je
tim pozitivniji, zakljuuju autori, to je i uspjeniji.
Izgleda da negativno raspoloenje dovodi do posve razliitog naina razmi-
ljanja nego pozitivno. Kada smo loe raspoloeni, postajemo vrlo kritini prema
drugima, borbeno smo raspoloeni i elimo ih pobijediti. Usmjereni smo samo na
ono to je loe i pokuavamo to popraviti. U pozitivnom raspoloenju smo
kreativniji, tolerantniji, konstruktivniji, velikoduniji i manje smo skloni svai i
borbi s drugima. Usmjereni smo na ono to je dobro, a ne na ono to je loe.
Vei altruizam
Sretni ljudi su prijateljski raspoloeni prema drugima i drugi vole biti u njiho-
vom drutvu. Kada smo sretni, manje smo usmjereni na sebe, vie volimo druge
ljude i spremni smo svoju sreu podijeliti i s potpunim strancima. A kada smo loe
raspoloeni, postajemo nepovjerljivi, okreemo se prema sebi i vidimo samo svoje
potrebe. Istraivanje koje je davne 1970. god. provela Alice Isen (Isen, 1970.)
pokazalo je da su ljudi koji su u telefonskoj govornici pronali novi i zbog toga
bili dobro raspoloeni, bili skloniji pomoi potpunim strancima od onih koji taj
novi nisu pronali. Ti rezultati potvreni su i drugim istraivanjima (Isen, 1993.).
Bolje zdravlje
Neka istraivanja pokazuju da postoji povezanost izmeu pozitivnih emocija i
zdravlja. Tako su u jednom istraivanju ispitanici bili zaraeni virusom prehlade.
Pokazalo se da su oni skloni negativnim emocijama tri puta ee tu prehladu i
dobili, za razliku od onih sklonih pozitivnim emocijama (Cohen i sur., 2003.).
Kada su oni pozitivno orijentirani i dobili prehladu, iskazivali su lake i malobroj-
nije simptome. Dakle, sretni ljudi ne samo da se manje ale kada su bolesni, nego
je i manja vjerojatnost da e podlei infekciji jer imaju jai imunosni sustav.
Kako poveati uestalost pozitivnih emocija
Neki je stari Indijanac priao svojemu unuku o bitki koja se zbiva unutar
svakoga od nas: Dijete moje, bitka se vodi izmeu dvaju vukova koji su u nama.
D. Miljkovi, M. Rijavec, Vanost pozitivnih emocija ... napredak 150 (34), 488506 (2009)
496
Jedan je zao; to su ljutnja, zavist, ljubomora, alost, pohlepa, arogancija, samosa-
aljenje, la, superiornost. A drugi je dobar; to su radost, mir, nada, ljubav,
ljubaznost, empatija, velikodunost, istinoljubivost i potenje. Unuk se zamislio i
nakon nekog vremena upitao: A koji vuk pobjeuje? Onaj kojega hrani, odgo-
vori mu djed.
Pozitivne emocije u svakodnevnom ivotu
Pozitivna afektivna stanja vie su povezana s aktivnosti nego s razmiljanjem.
Lake je potaknuti dobro raspoloenje kada se aktiviramo i neto radimo nego
kada samo razmiljamo (Watson, 2002.). Pritom su najbolje aktivnosti druenje s
ljudima i tjelesno vjebanje. Ljudi se najbolje osjeaju kada su fiziki i drutveno
aktivni sretniji su, imaju vie energije i poleta (McIntyre i sur., 1990.). Vrijedi
i obratno ljudi radije vjebaju i vie trae drutvo kada se dobro osjeaju.
Pozitivna afektivna stanja povezana su i s dostatnim spavanjem i tenjom prema
vrijednim ciljevima. To nam daje smjernice to initi da bismo poveali uestalost
pozitivnih afektivnih stanja: redovito vjebati, redovito i dostatno spavati, stvarati
i odravati vrsta prijateljstva, esto se druiti s prijateljima koji nam pruaju
potporu te raditi ono to nas vodi prema ciljevima koji su nam vani (Watson,
2002.). To podsjea na savjete koje smo esto dobivali od svojih roditelja. Istra-
ivanja potvruju da su oito bili u pravu.
Na temelju niza istraivanja Barbara Fredrickson (2009.) navodi nekoliko
strategija korisnih za poveavanje pozitivnosti. Mogu se primjenjivati u osobnom
ivotu i u radu s uenicima, njihovim roditeljima, ali i u suradnji s kolegama.
Ponajprije treba nastojati da se u svakodnevnim dogaajima pronae pozitivno
znaenje. ak i nakon trauma poneka e estica pozitivnoga znatno ubrzati opo-
ravak (Bonanno i Keltner, 1997.). Treba cijeniti ono dobro: svjesno generirati,
intenzificirati i prolongirati osjeaje koji se javljaju povodom neega dobrog. Pri-
tom ne treba analizirati i secirati taj dogaaj jer e ga to upropastiti (Lyubomirsky
i sur. 2006.). Jednom tjedno trebalo bi se podsjetiti na sve ono to imamo i na
emu bismo morali biti zahvalni. To e poveati opu razinu pozitivnosti (Em-
mons i McCullough, 2003.). Pozitivnost poveava i ljubaznost prema drugima.
Osim svakodnevnih, uobiajenih sitnica, dobro je povremeno uiniti neto vee,
organizirati kakvu akciju zajedno s uenicima ili kolegama (Boezeman i Ellemers,
2007.). ivjeti treba sa strasti; treba pronai aktivnost u kojoj istinski uivamo, u
kojoj doivljavamo iskustvo zanosa (flow, Csikszenmihalyi, 1990.). Treba sanjati
o budunosti, o ostvarenosti eljenih ciljeva. Premda jo nije posve jasno kako
D. Miljkovi, M. Rijavec, Vanost pozitivnih emocija ... napredak 150 (34), 488506 (2009)
497
takve vizualizacije djeluju, pokazuje se da ljudi koji ih primjenjuju imaju znatno
poveanje svoje pozitivnosti u odnosu na one koji ih ne primjenjuju (Sheldon i
Lyubomirsky, 2006.). Zatim, nuno je poznavati i rabiti svoje specifine snage i
vrline. Pozitivnost koja nastaje kao posljedica toga znaajna je i dugorona (Se-
ligman i sur., 2005.). Premda su drugi ljudi esto izvor negativnih emocija, pove-
zanost izmeu dobrih socijalnih odnosa i dobrog psiholokog stanja (koje se ak
naziva cvjetanjem) tolika je da se ak smatra uzrono-posljedinom (Diener i
Seligman, 2002.). Niz istraivanja (primjerice Keller i sur., 2005.) dokazuje da
ljudima koji za lijepa vremena vani provedu barem dvadeset minuta, raste po-
zitivnost. Boravak u prirodi omoguuje nam ne samo da vidimo dalje, nego nam
proiruje i misaone vidike, a time osigurava i ljepe osjeaje. I na kraju pozitivnost
prirodno otvara um kao to se ljiljan otvara na suncu (Fredrickson, 2009., 194).
Ljepota je u tome to se pozitivnost i otvorenost uma i srca uzajamno hrane.
Njegujte otvorenost i pozitivnost e je slijediti.
Pozitivne emocije u koli
Pozitivne emocije kod uenika
Stara izreka kae da je batina iz raja izila. Iako takve izreke obino odraa-
vaju narodnu mudrost, narod ovaj put izgleda nije ba posve u pravu. Naime,
batinom, tj. strahom, vjerojatno emo brzo smiriti uenike, ali taj uinak e biti
kratkoga daha. Uenici u razredu autokratskog uitelja bit e mirni i posluni, ali
im on izie iz uionice, vjerojatno e nastati cirkus. Strah ima jo jednu nega-
tivnu posljedicu. Suvremena psihologijska istraivanja pokazuju da loije mislimo
kada smo pod utjecajem negativnih emocija. Suprotno tome, pozitivne emocije
poboljavaju kognitivnu aktivnost (za pregled vidi Buckley i Saarni, 2009.). Tako
su u jednom istraivanju od etverogodinje djece traili da se sjete neega to im
se dogodilo, a to ih je uinilo tako sretnima da su htjeli skakati od sree ili da su
samo eljeli sjediti i smjekati se. Druga skupina djece dobila je neutralnu uputu
kojom se nije izazivalo dobro raspoloenje. Nakon toga sva djeca su dobila
intelektualno zahtjevan zadatak da naue odreene geometrijske oblike. Djeca koja
su bila u sretnom raspoloenju uspjela su u tome mnogo bolje od one djece kod
kojih nije bilo izazvano takvo raspoloenje. To istraivanje i slina istraivanja
koja je provela Alice Isen (Isen, 2002.) pokazuju da pozitivne emocije djeluju na
uspjeno rjeavanje razliitih problema jer aktiviraju misaone procese vieg reda
i kreativnost. Ono to smo uili u dobrom raspoloenju, due pamtimo od stvari
D. Miljkovi, M. Rijavec, Vanost pozitivnih emocija ... napredak 150 (34), 488506 (2009)
498
koje smo nauili pod utjecajem negativnih emocija. Negativne emocije poput tuge,
straha, tjeskobe i depresije loe utjeu na kognitivno funkcioniranje. Ugroenost je
osobito opasna emocija kada je rije o uenicima i uenju. U stanju ugroenosti
(to su obino situacije ispitivanja i testiranja) blokiraju se kognitivne funkcije
vieg reda, tj. uenici loije misle. To je stresna situacija u kojoj se javlja tzv.
fight or flight ponaanje, pa umjesto da misle o zadatku, uenici su preokupirani
time kako izbjei mogue negativne posljedice. Neki jednostavno odustaju od
uenja, dok drugi prepisuju, varaju ili markiraju sa sata.
Implikacije tih istraivanja za svakodnevnu kolsku praksu ne mogu se dosta-
tno naglasiti. Ako u razredu stvorimo ugodno ozraje u kojemu prevladavaju
pozitivne emocije, uenici e bolje i kreativnije razmiljati i rjeavati probleme, a
ono to naue bit e trajnije pohranjeno u njihovo dugorono pamenje.
Pozitivne emocije kod uitelja
Pozitivne emocije imaju jo pozitivnih posljedica na svakodnevni ivot u
uionici. Uiteljica koja pokazuje entuzijazam za svoj rad i za ono to pouava,
prenosi svoj entuzijazam i na uenike. Glavni razlog zato uenici vjeruju da neto
treba nauiti jest ako vide da uiteljica ili uitelj to smatraju vanim, da imaju za
to entuzijazma i pozitivnih emocija. Pokazalo se da openiti entuzijazam nije
dostatan, nego da na uspjeh uenika djeluje upravo entuzijazam povezan sa sadr-
ajem koji se ui.
Dobro se prisjetiti i da su emocije zarazne. Svi smo uli prie o uiteljicama
koje su se u razredu zbog neke loe vijesti rasplakale da bi otkrile kako nekoliko
minuta nakon toga itav razred prvaia plae zajedno s njima. Isto je i s pozitiv-
nim emocijama: uiteljiino dobro raspoloenje uskoro e prijei i na njezine
uenike. A to je mnogo vanije nego to nam na prvi pogled moe izgledati.
Naime, kao to je kazano, istraivanja pokazuju da pozitivne emocije dobro dje-
luju na nae zdravlje, i to tako to ponitavaju loe utjecaje negativnih emocija.
Stoga se valja potruditi oko pozitivnih emocija i zbog sebe i zbog uenika.
Jedno nae istraivanje o srei uitelja (Miljkovi i Rijavec, 2007.) pokazalo
je da su najveu psiholoku dobrobit, tj. najviu razinu sree, kako se moglo i
oekivati, imali uitelji s dominantno pozitivnim iskustvima u kolskom radu.
Najvie njihovih pozitivnih iskustava proizlazi upravo iz neposrednog rada s
uenicima, a najvie negativnih vezuje se uz administrativne zahtjeve i ope gle-
dite drutva o koli.
D. Miljkovi, M. Rijavec, Vanost pozitivnih emocija ... napredak 150 (34), 488506 (2009)
499
Programi za poveanje pozitivnih emocija kod uenika
Rezultate istraivanja u podruju pozitivne psihologije mnogi su pokuali
pretoiti u programe za poticanje razliitih pozitivnih stanja kod uenika. Neki
programi usmjereni su na poticanje pozitivnih emocija openito, dok su drugi
usmjereni na specifina podruja poput zahvalnosti, optimizma ili nade. Iako je
razvijeno i provedeno mnogo programa, rijetki su oni iji uinci su znanstveno
evaluirani. Ovdje navodimo neke od njih.
Programi pouavanja pozitivne psihologije
Seligman je sa suradnicima (prema Fineburg, 2004.) razvio i poeo primjenji-
vati program pouavanja pozitivne psihologije, tj. iroke lepeze pozitivnih konce-
pata (zahvalnost, opratanje, zanos, altruizam, optimizam) potiui uenike zavr-
nih razreda osnovne kole da ih primjenjuju u svakodnevnom ivotu.
U jednom istraivanju provedenom u Hrvatskoj (Rijavec i Miljkovi, 2007.)
razvijen je slian Program pozitivne psihologije radi poticanja pozitivnih emocija.
Program je ukljuivao teme poput uoavanja i pamenja pozitivnih dogaaja,
zahvalnosti, opratanja, suprotstavljanja pesimizmu. Cilj istraivanja bio je ispitati
uinke toga programa na osjeaj sree i depresivnosti kod uenika. Program je
trajao jednu godinu (1525 susreta tijekom kolske godine), a u njemu je su-
djelovalo 115 uenika iz pet srednjih kola. Rezultati su pokazali da su uenici
koji su sudjelovali u programu na kraju programa imali znaajno vee rezultate na
skali opeg zadovoljstva i pozitivnih emocija od uenika koji nisu sudjelovali u
programu.
Programi razvitka zahvalnosti
Istraivanja su pokazala da zahvalnost ima mnogobrojne pozitivne ishode koji
su osobito vani i za kolu i za uenike: poveava psiholoku dobrobit, zadovolj-
stvo kolom, prosocijalno ponaanje te potie postavljanje i ostvarivanje smislenih
ciljeva (za pregled vidi Bono i Froh, 2009.). U jednom programu poticanja
zahvalnosti (Froh i sur., 2008.). dvije skupine mlaih adolescenata vodile su dva
tjedna dnevnik. Od jedne skupine se trailo da svaki dan zapiu pet stvari zbog
kojih su zahvalni, dok je druga skupina zapisivala pet stvari koje su ih ljutile.
Rezultati su pokazali da se koliina pozitivnih emocija kod zahvalne skupine
poveava tijekom voenja dnevnika, ali i poslije. Osobito vaan nalaz bio je da se
povealo zadovoljstvo kolom. Budui da je zadovoljstvo kolom povezano sa
D. Miljkovi, M. Rijavec, Vanost pozitivnih emocija ... napredak 150 (34), 488506 (2009)
500
kolskim uspjehom, mogue je da programi zahvalnosti pomau uenicima da se
lake suoe s neugodnim kolskim iskustvima, da potiu meusobno povezivanje
i prijateljstva te socijalnu prilagodbu u koli.
Programi razvitka optimizma
Dugogodinja istraivanja Martina Seligmana i njegovih suradnika dokazala su
da optimizam smanjuje rizik depresije kod djece, poboljava kolski uspjeh, tje-
lesno zdravlje i razvija psihiku otpornost koja im je potrebna u razdoblju kada se
pribliavaju tinejderskoj i odrasloj dobi. I druga istraivanja su pokazala znaajnu
povezanost izmeu optimizma i opeg kolskog uspjeha (Mijoevi i Rijavec,
2006.; Nolen-Hoeksema i Girgus, 1995.). Projekt (i knjiga) Optimistino dijete
(Seligman i sur., 1995.) nudi roditeljima i uiteljima program uenja optimizma
kod djece, opisuje uzroke pesimizma, tumai kako identificirati znakove opasnosti
kod djece i pokazuje kako poticati djeje samopotovanje uei ih kako da se
efikasnije igraju, razmiljaju, razgovaraju i izraavaju svoje osjeaje. Uenici viih
razreda osnovne kole pouavani su o tome kako pesimistino miljenje promije-
niti u optimistino. Efekti pouavanja bili su dugoroni: prevenirali su depresiju
u srednjokolskoj dobi.
Neka istraivanja su potvrdila pozitivne i kratkorone i dugorone uinke ue-
nja optimizma, dok su rezultati nekih drugih istraivanja bili prilino razoarava-
jui (za pregled vidi Boman i sur., 2009.). Specifini programi pokazali su se
uinkovitiji od opih, a rezultati su bili najbolji kod djece u preadolescentnoj dobi.
Programi razvitka nade
Na temelju Snyderove teorije nade (Snyder, 2000.) razvijeni su i neki programi
za poticanje nade kod djece i mladih. Ti programi ukljuuju postavljanje jasnih
ciljeva i pronalaenje razliitih putova kojima bi se ti ciljevi mogli ostvariti. Na-
kon toga slijedi faza uenja samomotivacije za primjenu tih putova (za pregled
programa vidi McDermott i Snyder, 2000.). Lopez i sur. (2009.) razvili su i kon-
trolni popis za uenike koji ih podsjea na ponaanja za pronalaenje putova do
cilja i naina samomotivacije za primjenu tih putova. Iako svi uenici imaju koristi
od njih, rezultati tih programa su pokazali da ipak najvie profitiraju oni koji u
program ulaze s najmanje razvijenom nadom (Bouwkamp i Lopez, 2001.). Ti
programi su osobito vani jer je nada povezana s razliitim pozitivnim ishodima
kao to su kolski uspjeh i manji strah od kole i ispitivanja (Snyder i sur., 1997.;
Rijavec i Markovi, 2008.)
D. Miljkovi, M. Rijavec, Vanost pozitivnih emocija ... napredak 150 (34), 488506 (2009)
501
Programi razvitka zanesenosti
Zanesenost (engl. flow) je doivljaj koji se javlja kada se bavimo aktivnou
koja je pod naom kontrolom, ali je izazovna i zahtijeva priline vjetine, potpunu
usredotoenost i za nju smo intrinzino motivirani (prema Csikszentmihalyi, 1990.).
Iz te definicije oito je da je stanje zanesenosti inherentno povezano s uenjem. No
takvo uenje u kojemu uenici uivaju i koje izaziva intenzivne emocije, u kola-
ma je vrlo rijetko. Najee prevladava pasivnost, individualizam, aktivnosti pod
kontrolom uitelja i izravno pouavanje. Programi kojima se pokuala poveati
koliina zanesenosti u kolama vrlo su rijetki. U jednoj koli u SAD-u, iji kuriku-
lum je utemeljen na teoriji zanesenosti i Gardnerovoj teoriji viestrukih inteligen-
cija (Gardner, 1993.), kreirana je tzv. prostorija zanesenosti koju uenici posjeuju
nekoliko puta tjedno i sudjeluju u strukturiranim aktivnostima po vlastitom izboru.
Glavni cilj je omoguiti uenicima razvitak i primjenu razliitih kompetencija u
situaciji intrinzine motiviranosti te razvitak vjetina koje tradicionalnim
kurikulumom ne bi bile potaknute. Whalen i Csikszentmihalyi (1991.). pokazali su
da im je izbor koji su uenici imali u sobi zanesenosti pomogao da otkriju i
objasne svoje interese te da je intenzivna igra dovela do smislenog uenja potreb-
nih vjetina i poveane pozornosti. U istraivanju je zakljueno da je soba
zanesenosti omoguila uenicima da razviju nove talente stvarajui vezu izmeu
intenzivnog uivanja i visoke usredotoenosti, karakteristinih za stanje zanese-
nosti. I neki drugi programi utemeljeni na stvaranju stanja zanesenosti ukljuiva-
njem portskih aktivnosti i e-uenjem pokazali su pozitivne rezultate (za pregled
vidi Shernoff i Csikszentmihalyi, 2009.).
Za kraj
Pozitivne emocije u odgoju i obrazovanju ne mogu se razvijati samo pou-
avanjem o njima. Moramo ih iskusiti. To znai da moramo stvarati mjesta za
uenje u kojima ljudi mogu biti sretni.
Najbolji domovi i najbolje kole su sretna mjesta. Na takvim sretnim mjestima
odrasli shvaaju da je srea jedan od ciljeva odgoja i obrazovanja (kao i ivota
uope) i da je srea istodobno i sredstvo i cilj. Sretna djeca koja rastu razumije-
vajui to je srea, iskoristit e s radou mogunosti koje prua obrazovanje i
pridonosit e srei onih oko sebe. Naravno, da bi djeca u koli bila sretna, moraju
biti sretni i njihovi uitelji. esto zaboravljamo tu povezanost. I konano, sretni
ljudi koji imaju socijalnu savjest, pridonijet e sretnijem svijetu (Noddings, 2003.,
261).
D. Miljkovi, M. Rijavec, Vanost pozitivnih emocija ... napredak 150 (34), 488506 (2009)
502
Literatura
Aspinwall, L. G. (1998.), Rethinking the role of positive affect in self-regulation. Moti-
vation and Emotion, 22, 132.
Baumeister, R. F., Bratslavsky, E., Finkenauer, C. i Vohs, K. D. (2001.), Bad is stronger
than good. Review of General Psychology, 5, 323370.
Bezinovi, P. (2000.), Pozitivna psihologija i drutvena zbilja. Psiholog (glasilo Udruge
psihologa Primorsko-goranske upanije), 1.
Boezeman, E. J. i Ellemers, N. (2007.), Volunteering for charity: pride, respect, and the
commitment of volunteers. The Journal of applied psychology.
Boman, P., Furlong, M. J., Shochet, I., Lilles, E. i Jones, C. (2009.), Optimism and the
school context. U: R. Gilman, E. S. Heubner i M. J. Furlong (ur.), Handbook of
positive psychology in the schools (5164). Mahwah, NJ: Lawrence Erlbaum.
Bonanno, G. A. i Keltner, D. (1997.), Facial expressions of emotion and the course of
conjugal bereavement. Journal of Abnormal Psychology, 106, 126137.
Bono, G. i Froh, J. J. (2009.), Gratitude in school: Benefits to students and schools. U: R.
Gilman, E. S. Huebner i M. Furlong (ur.), Handbook of positive psychology in the
schools: Promoting wellnessin children and youth. Hillsdale, NJ: Lawrence Erlbaum.
Bouwkamp, J. i Lopez, S. J. (2001.), Making Hope Happen: A program for inner-city
adolescents. Unpublished masters thesis. University of Kansas, Lawrence.
Buckley, M. i Saarni, C. (2009.), Emotion Regulation. U: R. Gilman, E. S. Heubner i M.
J. Furlong (ur.), Handbook of positive psychology in the schools (107118). Mahwah,
NJ: Lawrence Erlbaum.
Burns, A. B., Brown, J. S., Sachs-Ericsson, N., Plant, E. A., Curtis, J. T., Fredrickson, B.
L., i Joiner, T. E. (2008.), Upward spirals of positive emotion and coping: Replication,
extension, and initial exploration of neurochemical substrates. Personality and Indi-
viduals Differences, 44, 360370.
Cohen, S., Doyle, W. J., Turner, R. B., Alper, C. M. i Skoner, D. P. (2003.), Emotional
style and susceptibility to the common cold. Psychosomatic Medicine, 65, 652657.
Csikszentmihalyi, M. (1990.), Flow: The Psychology of Optimal Experience. New York:
Haprer-Collins.
Diener, E. (2000.), Subjective well-being: The science of happiness and a proposal for a
national index. American Psychologist, 55 (1), 3443.
Diener, E. i Seligman, M. E. P. (2002.), Very happy people. Psychological Science, 13 (1),
8184.
Emmons, R. A. i McCullough, M. E. (2003.), Counting blessings versus burdens: Experi-
mental studies of gratitude and subjective well-being. Journal of Personality and Social
Psychology, 84, 377389.
D. Miljkovi, M. Rijavec, Vanost pozitivnih emocija ... napredak 150 (34), 488506 (2009)
503
Fineburg, A. C. (2004.), Introducing positive psychology to the introductory psychology
student. U: P. A. Lineley i J. Stephen (ur.), Positive psychology in practice (197
209), NJ: John Wiley & Sons, Inc.
Fredrickson B. L. i Losada M. F. (2005.), Positive affect and the complex dynamics of
human flourishing. American Psychologist, 60, 678686.
Fredrickson, B. L. (2009.), Positivity. New York: Crown Publishers.
Fredrickson, B. L. (2001.), The role of positive emotions in positive psychology: The
broaden-and-build theory of positive emotions, American Psychologist, 56: 218226.
Fredrickson, B. L., Levenson, R. W. (1998.), Positive emotions speed recovery from the
cardiovascular sequelae of negative emotions. Cognition & Emotion, 12 (2): 191
220.
Fredrickson, B. L. (2001.), The role of positive emotions in positive psychology: The
Broaden-Ad-Build Theory of positive emotions. American Psychologist, 56 (3), 218
226.
Fredrickson, B. L. i Joiner, T. (2002.), Positive emotions trigger upward spirals toward
emotional well-being. Psychological Science, 13, 172175.
Fredrickson, B. L. i Branigan, C. (2005.), Positive emotions broaden the scope of attention
and thought-action repertoires. Cognition and Emotion, 19, 313332.
Froh, J., Sefick, W. J. i Emmons, R. A. (2008.), Counting blessings in early adolescents:
An experimental study of gratitude and subjective well-being. Journal of School Psy-
chology, 46, 213233.
Gardner, H. (1993.), Multiple Intelligences: The theory in practice. New York: Basic
Books.
Isen, A. M. (1970.), Success, failure, attention, and reactions to others: The warm glow
of success. Journal of Personality and Social Psychology, 15, 294301.
Isen, A. M. (1987.), Positive affect, cognitive processes, and social behavior. Advances
in Experimental Social Psychology, 20, 203253.
Isen, A. M. (1993.), Positive affect and decision making. U: M. Lewis & J. M. Haviland
(ur.), Handbook of emotions (261277). New York: Guilford.
Isen, A. M. (2002.), A role of neuropsychology in understanding the facilitating influence
of positive affect on social behavior and cognitive process. U: C. R. Snyder i S. J.
Lopez (ur.), Handbook of positive psychology, 528540. New York: Oxford Univer-
sity Press.
Isen, A. M. (2003.), Positive affect as a source of human strengths. U: L. G. Aspinwall
i U. M. Staudinger (ur.), A psychology of human strengths: Fundamental questions
and future directions, 175195. Washington: American Psychological Association.
D. Miljkovi, M. Rijavec, Vanost pozitivnih emocija ... napredak 150 (34), 488506 (2009)
504
Johnson, K. J. i Fredrickson, B. L. (2005.), We all look the same to me: Positive
emotions eliminate the own-race bias in face recognition. Psychological Science, 16,
875881.
Kahneman, D. (1999.), Objective happiness. U: D. Kahneman, E. Diener, N. Schwarz
(ur.), Well-being: The foundations of hedonic psychology, 325. New York: Russell
Sage Foundation.
Keller, M. C., Fredrickson, B. L., Ybarra, O., Cote, S., Johnson, K. J., Mikels, J., Conway,
A. i Wager, T. (2005.), A warm heart and a clear head: The contingent effects of
weather on mood and cognition. Psychological Science, 16, 724731.
Lyubomirsky, S., Sheldon, K. M., Schkade, D. (2005.), Pursuing happiness: The architec-
ture of sustainable change. Review of General Psychology, 2005, 9 (2), 111131.
Lyubomirsky, S., Sousa, L., Dickerhoof, R. (2006.), The costs and benefits of writing,
talking, and thinking about lifes triumphs and defeats. Journal of Personality and
Social Psychology, 90, 692708.
McDermott, D. i Snyder, C. R. (2000.), This Great Big Book of Hope: Help Your Children
Achieve their Dreams. Oakland, CA.: NewHarbinger.
McGuire, P. A. (1998.), Seligman touts the art of arguing with yourself. APA Monitor, 29,
10.
McIntyre, C. W., Watson, D., Cunningham, A. C. (1990.), The effects of social interac-
tion, exercise, and test stress on positive and negative affect. Bulletin of the Psychonomic
Society, 28, 141143.
Mijoevi, I., Rijavec, M. (2006.), Optimistiki i pesimistiki eksplanatorni stil i kolski
uspjeh u viim razredima osnovne kole. Odgojne znanosti, 2, 347361.
Miljkovi, D., Rijavec, M. (2007.), Kako biti bolji prirunik iz pozitivne psihologije.
Zagreb: IEP-D2.
Miljkovi, D., Rijavec, M. (2007.), What makes teachers happy? Quantitative and quali-
tative aspects of job satisfaction and psychological well-being of teachers. Napredna
i sustavna istraivanja/Pedagogija. U zborniku: Pedagogija u kontekstu drutva znanja
(ur. M. Cindri i sur.). Zagreb: ENCSI, 4147.
Noddings, N. (2003.), Happiness and Education, New York: Cambridge University Press.
Nolen-Hoeksema, S. Girgus, J. S. (1995.), Explanatory style and achievement, depression
and gender differences in childhood and early adolescence. U: G. McC. Buchanan i
M. E. P. Seligman (ur.), Explanatory style, 5770. Hillsdale, NJ: Lawrence Erlbaum
Associates.
Rijavec, M., Markovi, D. (2008.), Nada, strah od ispitivanja i kolski uspjeh. Metodika,
9, 16, 817.
Rozin, P., Royzman, E. B. (2001.), Negativity bias, negativity dominance, and contagion,
Personality and Social Psychology Review, 5: 296320.
D. Miljkovi, M. Rijavec, Vanost pozitivnih emocija ... napredak 150 (34), 488506 (2009)
505
Saroyan, S. (1998.), Happy days are here again. Elle. http://www.apa.org/releases/ days.html
Schwarz, N., Clore, G. L. (1996.), Feelings and Phenomenal Experiences. U: E.T. Higgins
i A. Kruglanski (ur.), Social Psychology. A Handbook of Basic Principles, 433465.
New York: Guilford Press.
Seligman, M. E. P., Reivich, K., Jaycox, L. Gillham, J. (1995.), The optimistic child:
proven program to safeguard children from depression & build lifelong resilience.
NY: Houghton Mifflin Company. Izdanje u RH: (2005.), Optimistino dijete. Zagreb:
IEP-D2.
Seligman, M. E. P., Steen, T. A., Park, N. i Peterson, C. (2005.), Positive psychology
progress: Empirical validation of interventions. American Psychologist, 60, 410421.
Sheldon, K. M. i Lyubomirsky, S. (2006.), How to increase and sustain positive emotion:
The effects of expressing gratitude and visualizing best possible selves. The Journal
of Positive Psychology, 1, 7382.
Shernoff, D. J. i Csikszentmihalyi, M. (2009.), Flow in schools: Cultivating engaged
learners and optimal learning environments. U: R. Gilman, E. S. Huebner i M. Fur-
long (ur.), Handbook of Positive Psychology in Schools, 131145. New York:
Routledge.
Snyder, C. R., Hoza, B., Pelham, W. E., Rapoff, M., Ware, L., Danovsky, M., Highberger,
L., Rubinstein, H. i Stahl, K. (1997.), The development and validation of the Chil-
drens Hope Scale. Journal of Pediatric Psychology, 22, 399421.
Snyder, C. R. (2000.), The past and possible futures of hope. Journal of Social and
Clinical Psychology, 19: 1128.
Trope, Y. i Pomerantz, E. M. (1998.), Resolving Conflicts Among Self-Evaluative Mo-
tives: Positive Experiences as a Resource for Overcoming Defensiveness. Motivation
and Emotion, 22 (1), 5372.
Watson, D. (2002.), Positive afectivity. U: C. R. Snyder i S. J. Lopez (ur.), Handbook of
positive psychology, 106119. New York: Oxford University Press.
Whalen, S. P. i Csikszentmihalyi, M. (1991.), Putting flow theory into education practice:
The Key Schools flow activity room. A report to the Benton Center for Curriculum
and Instruction, University of Chicago, IL.
WHO (2008.), Health behavior in school-aged children International report from the
2005/2006 survey. Edinburg: HBSC International Coordinating Centre. Dostupno
na: www.euro.who.int/Document/E91416.
D. Miljkovi, M. Rijavec, Vanost pozitivnih emocija ... napredak 150 (34), 488506 (2009)
506
The Significance of Positive Emotions in Education
Dubravka Miljkovi, PhD
Majda Rijavec, PhD
Faculty of Teacher Education of the University of Zagreb
Summary
An increasing number of surveys have shown that positive emotions facilitate many
social behaviours and cognitive processes, or, in other words, that they significantly
improve our functioning. Introducing positive emotions into teaching broadens atten-
tion, allows us to clearly see the overall picture of the event, and increases the number
of stimuli for acting and for general cognitive adaptability. Positive moods encourage
the cognitive processing of both positive and negative information important for the
achievement of a goal, they facilitate memorising, and positive people respond in a
more constructive and more flexible manner to important information about them-
selves and the environment. The style of thinking is more creative, more flexible and
more open, decisions are made more quickly and in a more efficient manner, and we
are more inclined towards altruistic behaviour. Since negative emotions, bad parents,
bad teachers and bad criticism are more influential than good ones, in order to
overcome this negative effect, positive emotions must prevail over negative emotions
in mutual relations (the ratio must be more than 3:1). This paper describes pro-
grammes aimed at increasing positive emotions in pupils and students and some
strategies that might be useful for increasing the positive in general.
Key words
Positive emotions, learning, memorising, teaching, relations between teachers and
pupils.
D. Miljkovi, M. Rijavec, Vanost pozitivnih emocija ... napredak 150 (34), 488506 (2009)