Islamska umjetnost

Islamska umjetnost podrazumijeva umjetnost i arhitekturu koje su snano obiljeene islamom.

Sredinje podruje njezina rasprostiranja su oni prostori koji su pali pod vladavinu muslimana
na samom poetku 7. stoljea: Bliskog Istoka, sjeverne Afrike, sjeverne Indije i panjolske.
Podrijetlo i osobitosti
Dvije dominantne znaajke islamske umjetnosti i arhitekture, vanost kaligrafske
ornamentalnosti i oblik damije, su prvotno bili povezani uz islamsko vjerovanje, te su se
razvili u rano doba religije.
Utemeljitelj islama poslanik Muhamed bio je trgovac iz Meke koji je u etrdesetoj godini
ivota iskusio duboki niz objavljenja te je poeo javno propovijedati novi zakon. Njegova
uenja ili objavljenja sadrana su u Kuranu (Qur'anu), jednoj od najveih knjiga religijskog
nadahnua. Sredinje mjesto te knjige u islamskoj kulturi, i gracioznost arapskog pisma doveli
su do irenja pisane rijei, posebice putem odlomaka Kur'ana, natpisa na damijama i razvoja
kaligrafskih stilova i ornamenata u svim granama islamske umjetnosti.
622. godine od koje poinje islamski kalendar, Muhamed bjei u grad Jatrib (kasnije Medinu).
U svojoj sloenoj kui okuplja skupinu vjernika koji oblikuju damiju, sastavljenu od
pravokutnog zatvorenog dvorita s barakama (kuama za Muhamedove ene), zidom s jedne
strane i trijemom za hlad za siromanije sljedbenike. Zato skoro sve damije prate plan
Muhamedove kue, koja je u sutini sastavljena od zatvorenog dvorita, zgrade za molitvu na
jednom kraju, i arkada sa strane.
Prvi sljedbenici Muhameda, koji dolaze s Arapskog poulotoka, nisu imali prirodne umjetnike
tradicije kao carstva koja su kasnije pokorili, i uzeli kao svoja uporita. Kako se islam irio,
njegova umjetnost se razvijala, tako da su na nju utjecali razliiti vremenski uvjeti i
dostupnost materijala u osvojenim zemljama, te je upijala i prilagoavala uroenike stilove
umjetnosti. Motivi iz jednog podruja uskoro postaju univerzalni u cjelokupnom
muslimanskom svijetu.
Islamska se umjetnost tako razvila iz nekoliko izvora. U ranu su islamsku arhitekturu prenijeti
rimski, ranokranski, i bizantski stilovi; utjecaj sasanske umjetnostiarhitketure i ukrasne
umjetnosti predislamske Perzije pod Sasanidima je bila iznimno znaajna; srednjoazijski
stilovi su doneeni s turskim i mongolskim prodorima; a kineski je utjecaj imao tvorno
djelovanje na islamsko slikarstvo, lonarstvo, i odijevanje.
Danas sa sigurnou znamo da su mnogi gotiki oblici kranske Europe nastali u islamskoj
arhitekturi te preneeni posredstvom sve eih provala kriara.
Povijest
Slijed razvoja u islamskoj umjetnosti - od 7. do 18. stoljea - se moe podijeliti na tri perioda.
Period formiranja islamske umjetnosti je grubo koegzistirao s pravilima prvih voa islama,
omejidskih kalifa (661.-750.), koji su proirili islam od Damaska u Siriji, do panjolske.
Omejidi su u blizini Eufrata 762. godine podigli potpuno novi glavni grad Bagdad. Podignut
je na krunoj osnovi sa dvostrukim prstenom zidina izmeu kojih su stambene letvrti niih
drutvenih slojeva. Zidine su otvorene vratima prema etiri strane svijeta, a u sredini grada su
vjerske i politike zgrade vladara kalifa. Grad je zamiljen apstraktno kao pupak svijeta
preko kojega ovjek treba da ostvari vezu sa svemirom
[1]
. U prvo vrijeme Islamskog carstva
podignute su i brojne palae-gradovi po uzoru na Sasanide (npr. Kusair Amra, ) koje su bile
opasane visokim zidinama s kulama, sa simetrinom, kvadratinom palaom koja je imala
ulaznu dvoranu, damiju, veliko dvorite, dvorane za prijeme, jedinice za stanovanje (bajt), i
hareme. Originalan je i svod koji nije polukruan, nego iljast.
Kasniji islamski gradovi su slobodno organizirani oko glavnog trga i mnogih ulica (arije)
gdje se istiu brojne zgrade namjenjene javnom koritenju (damija, medresa vjerska kola,
bazar (sokak) natkrivena trnica, hamam javnakupatila, hanovi i karavan-saraji
gostionice i svratite, ak i imaret besplatna kuhinja), te vladarske palae i mauzoleji
(turbe).
Centralna vjerska graevina damija, dobila je osnovni oblik u to vrijeme: uzduna
pravokutna velika prostorija s mnotvom stupova (ponekad nadsvoena kupolom) ima
naglaeno mjesto za molitvu okrenuto prema Meki u obliku ivana (nie) mihrab, zdenac u
dvoritu za ritualno pranje ruku prije molitve i visoke minarete (tanki visoki toranj krunog ili
poligonalnog tlocrta, s unutranjim stubama koje vode do balkona, s kojeg mujezin poziva na
molitvu).
Srednji period obuhvaa vrijeme abasidskih kalifa (750.-1258.), koji su islamom upravljali iz
Bagdada u Iraku, do vremena mongolskih osvajanja. Ovaj je kalifat, poznat po svojem
unaprjeenju na podrujima uenja i kulture, bio najslikovitiji u povijesti islama. Upravo je u
ovom periodu osnaio utjecaj oblika iz iranske umjetnosti. U to vrijeme, u 9. stoljeu,
Turkijski narod Selduci zauzimaju Bagdad i postaju najjaa sila na Srednjem istoku, dok se
carstvo para na abasidski zapad, mameluki Egipat, selduki bliski istok, i perzijski istok.
Vrhunac umjetnosti postignut je u lonarstvu, tepisima i sjajnim dekoracijama damija i
njihovih kupola. Najljepa je keramika ukraena posebnim nainom slikanja kojeg su nauili
od Egipana (emajl - metalni sjaj), a koja je predstavljala figurativne teme iz perzijske
poezije.
Razdoblje od mongolskih osvjanja do 18. stoljea bi se, zbog prikladnosti, mogao nazvati
kasnim periodom islamske umjetnosti. Iz spoja Mongola i islama, u Indiji e kasnije nastati
Mogulsko carstvo. Najouvanija graevina iz vremena prvog mogulskog osvajaa Timura,
koji je osvojio i Arabiju, je Timurov mauzolej u Samarkandu (14. st.). To je masivna
graevina odbojnih formi, ali osvjeen geometrijskim i kaligrafskim ukrasima, kao i bogatom
kupolom s tirkiznim ploicama.
God. 1453. g. Osmanlije zauzimaju Carigrad (Istanbul) i donose kraj Bizantskom carstvu,
upadaju na Balkan i prijete kranskoj Europi. Godine 1683. su ak opsjedali Be. Iako
Osmansko carstvo od tada lagano opada, ono e nestati tek krajem I. svjetskog rata 1918.
godine. Kad su Turci zauzeli Konstantinopol toliko su bili oarani Justinijanovom Aja
Sofijom da su je pretvorili u damiju, i kopirali je i razvili centralnu kupolu koja se pojavljuje
na svakoj kasnijoj damiji. Npr. damija Ahmedija u Istanbulu (plava damija), najveeg
osmanlijskog graditelja Sinana (1609.-16.).
U 16. st. sa sreditem u Agri i Delhiju i nastaje osobita indo-islamska umjetnost damija i
palaa (npr. irvan. Zapanjuje injenica da velianstvena graevina Taj Mahal u Agri (1630.-
1648.) nije palaa za uitak, nego mauzolej koji je ah Dahan podigao svojoj voljenoj eni
Mahal. Ovdje je organska plastinost hinduistike arhitekture usklaena s islamskom
apstrakcijom i istoom linija. Bijeli mramorni zidovi, raskono dekorirani reljefima i
umetnutim obojenim kamenjem s dubokim niama punim sjena, izgledaju tanki poput papira,
skoro providni, a itava graevina ostavlja utisak kao da jedva dodiruje tlo i kao da visi o
kupoli koja lii na balon. Atmosfera pjesnikog sanjarenja pojaana je okvirom dugim
vjetakim jezerom u kojem se graevina ogleda, oivieno tamnozelenim bunjem, istie
hladnu bjelinu paviljona na veleban nain.
Arhitektura
Nekoliko je relativno jednostavnih obreda islama pospjeilo jedinstvenu religijsku arhitekturu, koja
ukljuuje damije (moeje), mjesta drutvenog okupljanja i molitve, i medrese, ili kole religioznosti.
Vani meu razliitim svojstvenim oblicima islamske sekularne arhitekture su palae, karavan-saraji, i
gradovi, ije je planiranje uvijek ukljuivalo brigu o prevanim izvorima vode te o stvaranju prikladnih
zaklona od vrudine. Tredi tip zgrada koje su bile znaajne u muslimanskom svijetu su mauzoleji, koji
su sluili kao grobnice za vladara ili sveca, ali i kao simboli politike modi. Sve te strukture, religijske i
sekularne, dijele mnotvo svojstava.
Dekorativna umjetnost
Islamski propisi dozvoljenih motiva u umjetnosti slini su onima tijekom ikonoklastikog
pokreta u vrijeme Bizantskog Carstva, koji je promicao ideju zabrane oslikavanja svetaca i
proroka, te njihova oboavanja. Zabranjeno je bilo i prikazivanje reprezentativnih slika budui
da samo Bog moe dati ivot. Umjetnost je uvijek bila promatrana u religijskom kontekstu, no
u sekularnoj dekorativnoj umjetnosti, koja je uvelike ovisila o ortodoksnosti pojedinog
vladara, to nije uvijek bio sluaj. Posljedica tih zabrana je bila da se, ak i pri prikazivanju
figura ljudi i ivotinja, izbjegavalo koritenje ukrasnog okvira te, za razliku od europskih
umjetnika, muslimanski umjetnici nisu razvili poznavanje anatomije, muskulature i
perspektive. S druge pak strane, su ovakva ogranienja usmjerila umjetnike na
opeprihvatljivi razvoj ukrasnih uzoraka, koji su bili temeljeni na geometrijskim oblicima,
arapskom pismu i listiavim stiliziranim oblicima.
Drugi vani propis koji je uvjetovao razvoj islamskih dekorativnih umjetnosti bio je zabrana
upotrebe skupocjenih materijala. Tako je, za razliku od drugih kultura u kojoj su prevladavali
plemeniti metali, islamska umjetnost bila usmjerena na keramiku, ukraavanje bronanih
vaza, i rezbarije u drvetu. Islamska umjetnost jer prije svega umjetnost bogatih uzoraka i
intenzivnih boja, ime se tvore predivne dekorativne povrine zgrada od kamena i mramora u
boji; sjajne obojene keramike, metalnog runog rada i bogatih tkanina i tepiha. Svugdje
pronalazimo bogatstvo uzoraka geometrijskih i organskih oblika.
Turski tepisi pokazuju trajan muslimanski osjeaj za dizajn. Oni su uvijek s apstraktnim ili
biljnim motivima, ogranienih boja, s crteima koji poivaju na stoljetnoj tradiciji tkanja iz
Turske centralne Azije. Njih su toliko potivali Europljani da su ih umjesto na podove
stavljali na stolove i zidove (tzv. Holbein stil ukraavanja zidova).
Lonarstvo
Najbolji izraz islamske umjetnosti je svakako lonarstvo, koje pokazuje najvii stupanj
kreativnosti i inovacije. Prvi period u lonarstvu zapoinje pojavom uvezenog kineskog
porculana u Bagdadu, koje je potaklo rad abasidskih lonara i majstora. Ispoetka su uspjeno
imitirane boje, a da bi postigli porculanski uinak izumljena je kremasta glazura. Ona je
kasnije plavo bojana i rezbarena raznim natpisima u visokom reljefu. Druga tehnika koja se
rairila u sve dijelove svijeta bila je bojenje metalnom otopinom nakon to je keramika
peena, to joj je davalo karakteristine boje.
Neke od posuda koje su pronaene u Iranu su bile ukraene figurama ivotinja ili ispunjenim
ornamentima i kaligrafskim elementima, dok su kod drugih ukrasi uglavnom ogranieni na
monumantalne natpise s malim dekorativnim motivima.
Staklarstvo
Muslimanski su umjetnici takoer radili sa staklom, ispoetka u tehnikama koje su zatekli u Bizantu i
sasanidskom Iranu, a kasnije koritenjem novih naina. Rezana, lijepljena, bojana i rezbarena stakla
su bila iznimno visoke kvalitete. Pocakljeno staklo iz Sirije u 12. stoljedu bilo je vrlo cijenjeno i
uglavnom ukljuuje pehare i ureene votane svjetiljke koje esto nalazimo u damijama.
Rad s broncom
Zbog propisa oko dozvoljenih materijala, bronca je bila najvie koriteni materijal. Neki od najboljih
uradaka ouvani su u europskim ckvenim zbirkama. Ispoetka su prihvadeni iskljuivo dekorativni
sasanidski oblici, ali kasnije se izrauju figurativni predmeti: posude u liku ivotinja, svijednjaci i
tanjuri. Vane primjerke, ukraene bakrom i srebrom, nalazimo u Iranu i Iraku.
Slikarstvo
Slikarstvo je, kao i u veini islamskih umjetnosti, sluilo za jasne svrhe. To je obino bila
umjetnost ilustracije arapskih knjiga, koja se razvila iz bagdadske kole rukopisne ilustracije
13. stoljea, a oboavali su je i otomanski (turski) vladari za kojih se uvodi portret i izraenija
ljudska figura. Znanstvene ilustracije su u pravilu linijske, a koloristike sekularne slike su
naivne, s dekorativnim elementima pejzaa (kineski utjecaj) i dvije do tri prikazane
monumentalne figure. Perzijski utjecaj predstavlja oslikavanje minijatura, kineski uvoenje
emocija, a kompleksnost kompozicije je znaajka nove kole. Najljepi primjeri potjeu iz
perzijske dinastije Safavida (1500-1720) kada ilustracije ak postaju neovisne od teksta. Npr.
iluminacija "Uznesenje Muhameda" iz 1540. g. je bogata bojom i detaljima, a uzbuenje i
pokret se postiu Muhamedom na galopirajuem konju s ljudskom glavom, okruen
mnotvom anela, plamenim jezicima i vijugavim oblacima.
Oblik dekorativne umjetnosti bila je i izrada konih korica za knjige s geometrijskim
uzorcima. Prvi primjerci su bili obraivani i reljefni, kasniji pozlaeni, a od 16. stoljea i
pocakljeni.