RUMI

RUMI
Blago njegova duha
Blago njegova duha
RUMI
RUMI
Blago njegova duha
Blago njegova duha
PRIMJEDBA PREVODITELJICE
Za Rumija, kao i za tolike pjesnike sufijskih nagnua, jezik nije
raspjevan instrument. krt jezik je stav. Ne razlikuje se od stava prema
odjei kakvu su nosili soof, neo!ojena kozja vuna. "ezik je dakle
namjeri#e sveden na o!avijest. $itatelj tre!a imati na umu da je sva rasko%
u unutarnjemu vidiku.
UVOD
&'alal (l)&in Rumi rodio se i 'ivio u trinaestomu stoljeu *+,-..)./.0
u 1erziji, na podru2ju koje je danas dio (fganistana. 3!itelj mu je iz!jegla
iz 4orasana pred najezdom Mongola, i naposljetku se nastanila u 4onji, u
dana%njoj 5urskoj, u kraju koji se tako6er naziva Rum odatle i njegovo
ime, Rumi. 4ao sin glasovitoga sufijskog propovjednika i pravnika, 7ahe
8alada, od djetinjstva je pou2avan i odgajan prema islamskom naslje6u, a
kasnije je upuen i u nauk sufizma, misti2noga ogranka islama. 1o smrti
o#a, +,/+., Rumi je preuzeo o2evu ulogu propovjednika i doktora prava,
slijedei sufijski put duhovnosti. Me6utim, godine +,99., Rumi je susreo
tajanstvenoga lutajueg dervi%a, ams)i)5a!rizija, i, zahvaljujui tom
susretu, njegov je duhovni svijet do'ivio zama%an preo!rat.
ams se pojavio kao potvrda Rumijeva nadahnua, da !i ga poveo u
sam zenit misti2noga do'ivljaja. &vije su godine !ili nerazdvojni, a tada
ams nekud nestade, te ga vi%e nitko nikada nije vidio. Neki tvrde da je !ol
z!og ovoga gu!itka nagnala Rumija da ustoli2i legendarni !ogo%tovni ples
ili vrtokret me6u svojim sljed!eni#ima, kasnije prozvanim vrtokretnim
dervi%ima. U mnogim svojim pjesmama Rumi kazuje o svojoj lju!avi
prema amsu: lik amsa stoji kao uspored!a za 7oga, a !ol z!og rastanka
s duhovnim prijateljem predstavlja !ol Rumijeva odvajanja od 7oga i
njegove 2e'nje za 7ogom. 1oslije amsova i%2eznua Rumi je napustio
javna propovijedanja, i posvetio se radu sa svojim sufijskim u2eni#ima:
tada je otpo2ela prava !uji#a misti2ne poezije, koja mu je donijela
priznanje kao jednomu od najveih knji'evnih i duhovnih pojava svih
vremena.
Iz!or u ovoj maloj antologiji sa2injen je da !i se pokazala %irina, kako
u stilu tako i u stvarima o kojima je rije2 u Rumijevu duhovnom
stvarala%tvu: najvema su uzimane iz velikih Rumijevih pjesmotvora,
Masnavija *ili Mathnawija0, i Divan-I amsa. 1rvo je djelo epska
pripovjedna poema od ,; --- dvostiha, u sroku, a na perzijskomu jeziku,
napisana tijekom posljednjih petnaest godina Rumijeva 'ivota. 3 tomu se
djelu govori kao o <1erzijskomu 4uranu<, i ono se %irom i daljom smatra
najveim duhovnim remek)djelom, ikada skladanim: napisano je na%iroko
prihvaenim svakodnevnim jezikom, pou2ljiva stila. 5uma2enja glavnih
tema sufijskoga misti2nog 'ivota i doktrine prepleu se i presla'u s
mje%avinom prosvjetnih pri2a, slikovitih poslovi#a, i prispodo!a, te 2ine od
toga djela duhovni ud'!enik, koji 2itatelja vodi !ogoslovnom stazom, a
sufijskim korakom.
Njegovo drugo glavno djelo, Divan, *u prijevodu <z!irka<0, sadr'i
ostatak Rumijevih pjesama, od nekih /; --- ili vi%e stihova kratke lirske
poezije. 5a z!irka pokriva trideset godina rada, od dolaska amsa, sve do
Rumijeve smrti. U uspored!i sa srazmjerno trijeznim Masnavijem,
pojedina2ne pjesme u Divan po prirodi su ekstati2nije, i doimlju se kao
izljevi 2uvstvenih ushita, %to 2esto oslikavaju opojnost 7o'je lju!avi, i
govore o najdu!ljim 2e'njama ljudskoga sr#a. "edna treina tih stihova
upuena je amsu, a Rumijevo izuzetno dostignue le'i u preo!raz!i
2ovjekove strasti u zr#alo sjedinjenja s 7o'anskim.
Nekoliko navoda uzeto je iz Rumijeva proznog djela !ihi ma !ihi. I
ova je knjiga napisana u kasnijim godinama, a temelji se na predavanjima i
razgovorima, koje je Rumi vodio sa svojim u2eni#ima. 1ou2iteljske naravi,
ona poput Masnavija ra!i uspored!e i prispodo!e da !i o!jasnila sufijska
u2enja.
=ufijska staza stremi prema duhovnomu savr%enstvu kroz
samopreo!raz!u, kako !i se stiglo u !lizinu 7oga, koji je su%to
savr%enstvo. 1rvenstveni je #ilj jednog =ufija nadila'enje ili <poni%tenje<
male so!osti, ili ega, koji se postavlja kao prepreka ili <koprena< izme6u
ljudskoga sr#a i 7oga, izo!li2ujui na% vidik stvarnosti, i zapretajui na%u
sposo!nost da sazrijemo do na%e pune i prave so!osti, kojom savr%eno
odra'avamo 7o'ja svojstva. =toga je *sufijsko0 'ari%te okretanje du%e k
7ogu: 7ogousredoto2enje, nasuprot samousredoto2enju: duhovni, a ne
tvarni i prolazni svijet: unutarnja, duhovna promjena umjesto promjene u
vanjskoj stvarnosti svjetovnih polo'aja i !ogatstva.
Napredak na ovoj stazi ovisi o lju!avi 7o'joj i o duhovnim !itkama *ili
<svetomu ratu<0, koji 2ovjek mora voditi da !i <osvjetlao zr#alo sr#a<, i na
taj na2in stekao !istrinu pogleda, istinski potre!noga da !i se ugledalo na%e
jastvo i duhovna z!ilja. 5o nam mo'e donijeti svjetovnu patnju, ali vodi
veoj srei u onostranstvu, dok zastajanje na stazi da !i se u'ila svakojaka
lagoda i ugoda ovoga svijeta vodi u veliku patnju na onomu svijetu. Rumi
tako6er koristi prispodo!u pei da !i predo2io pro#es duhovne preo!raz!e,
kojim e se zahr6alo 'eljezo na%ega sr#a rastaliti, pro2istiti, i ugla2ati, sve
dotle dok se u njemu ne poka'e jasan odraz Nevidljivoga. =avr%eno
odraziti 7o'ji lik sr#em, zna2i sjediniti se s 7ogom.
3va mala antologija ne mo'e u2initi vi%e no ponuditi predokus
Rumijeve misti2ne vizije. 5ko 'eli saznati vi%e, neka se poza!avi >ranklin
?e@isovim izvrsnim i is#rpnim 'ivotopisom Rumija, gdje e nai vrlo
opse'no izvje%e o pjesnikovu 'ivotu, vremenu, i misli. Rumijeva
popularnost nije potamnila s vjekovima njegovo se djelo danas 2ita vi%e
nego ikada prije, nadahnjujui 2itatelje svih vjera i vjerovanja. U do!u sve
svjetovnijemu i 2esto na mukama, ovaj ponizni sufijski trapljenik nudi
dodir divote, dok otkriva mogunost !o'anske lju!avi, vodei 2itatelja du'
staze duhovnoga rasta sa stra%u, strpljenjem, i nepopustljivom jasnoom.
J"iet Ma#e$
DODIR BO%A&'(O)A
Pij "i *e+ni vo+ i, -a.e/ oni 0e njoj vi+jeti Bo1a2 Oni/ 3oji s "j#av"j
Bo*jom ne,anijeti/ vi+jet 0e njoj te3 svoje "i4e2
(AD 'E U BO)A 5ALJUBI
Zalju!ljeni nikad ne traga, a da za njim ne traga i njegov ?ju!ljeni. 4ad
munja lju!avi prostrijeli ovo sr#e, zasigurno znaj da je lju!av i u onomu
sr#u. 4ad u tvojemu sr#u narasta lju!av za 7oga, nema sumnje da te 7og
lju!i.
Na%a 'elja za 7ogom razgorijeva se Njegovom lju!avljuA svi putni#i svoj
put prevaljuju zahvaljujui sili Njegove privla2nosti. Uzlijee li prah !ez
vjetraB 1lovi li la6a !ez moraB
3 sr#e, ako imalo razlikuje% radost od tuge, !it e% razdrto i predvojeno.
1remda je sladak okus onoga za 2im 'udi%, zar tvoj ?ju!ljeni ne 'eli da
!ude% !ez 'eljaB 3h, u smrti je 'ivot onih %to voleA nee% osvojiti sr#e
?ju!ljenoga dok svoje sr#e ne izgu!i%.
Netko je upitaoA <to je to lju!avB< 7og je odgovorioA <=aznat e%, kad
se!e u meni izgu!i%.<
4ad se od !ola lju!avi raz!uja tvoja duhovna radost, ru'e i ljiljani o!uzet
e vrt tvoje du%e.
Religija ?ju!avi nadilazi sve druge religije:onima koji vole, 7og je
jedina vjera, jedina vjeroispovijest.
5i si moje ne!o, a ja sam zemlja %to se 2udi 5vojemu neumornom naviru
iz mojega sr#aC "a sam tlo sasu%enih usanaC &o!rostivo me napoji ) to e
ovaj prah pretvoriti u nasade ru'aC 4ako li zna zemlja %to si posijao u
njezinu sr#uB 5i si je =o!om pro'eo, i 5i zna% njezin teretC
Re2e voda ne2istomuA <&o6iC< Re2e ne2isti vodiA <=tid je moj prevelik.<
3dgovori mu vodaA <4ako e se !ez mene oprati tvoj stidB
?ju!avi za 7oga korijen je u na%emu znanju o 7ogu. "e li neznanje ikada
dovelo do prave lju!aviB 5akvo je neznanje uzrok na%emu progonstvu, i
prije2i nas da Mu se pri!li'imo.
=vi su kraljevi ro!ovi svojih ro!ova, svi su ljudi spremni umrijeti za
onoga tko za njih umire. =r#a zalju!ljenih zaro!ljena su onima, koji su im
sr#e poklonili. 4oga god smatra% zalju!ljenim, znaj, on je i lju!ljen. I mi,
koji smo 7ogom voljeni, moramo postati 7o'ji lju!avni#i.
5aj glas, iskon svakoga krika i zvuka, z!ilja je jedini Dlas: sve je ostalo
jeka.
4ua sr#a, u koju zrake !o'anskoga sun#a ne dopiru, tavna je i
samotinjska, sumorna je i zapu%tena, vrata zatvorenih. 3na je poput gro!a.
&o6iC Ustani iz gro!a svojega sr#aC
3h, daj mi 'e6u, i ne daj mi vodeC &aj mi da se u 5e!e zalju!imC
3dagnaj mi sanC
7ili mi zdravi ili !olesni, nas opija 1eharnik i pehar. 3!aramo 2ela,
ponikli pred Njegovom rije2ju i zakonima, i dragovoljno pola'emo 'ivot u
Njegove ruke. =ve dok je 1rijatelj u na%emu sr#u, jedina nam je 'elja
'ivotom Mu svojim slu'iti.
Nisam li ti rekaoA <Ne odlazi, jer "a sam ti prijateljB< U ovomu privi6enju
ni%toe, "a sam praizvor EivotaC $ak i ako Me gnjevan napusti% za
narednih stotinu tisua godina, na kraju e% se vratiti, jer "a sam tvoj
istinski FiljC
Nisam li ti rekaoA <Ne zadovoljavaj se svjetovnim stvarimaB< "er "a
o!likujem sveti%te tvojega zadovoljstvaC Nisam li ti rekaoA <"a sam More, a
ti si ri!aB< Ne zamamljuj se o!alom, jer "a sam tvoje 4ristalno MoreC
Nisam li ti rekaoA < Ne ulijei u zamku poput pti#eB< &o6i k meni, jer
"a sam =ila tvojega letaC Nisam li ti rekaoA <3ni e te oplja2kati i ostaviti te
smrznutaB<
( ja sam Gatra, 5oplina, i Ear tvoje 'eljeC
Nisam li ti rekaoA <Umrljat e ti karakter, sve do za!orava da sam "a
Izvor tvoje 2istoteB<
Nisam li ti rekaoA <Ne pitaj kako ravnam tvojim 'ivotomB< "er "a sam
5vora#, a nisam ravnatelj.
(ko ti je sr#e svjetiljka, daj joj da te odvede na tvoj pravi put. ( ako si
po!o'an, znaj da sam "a tvoj 7ogC<
Zalju!ljenima u 7oga, 7og je izvor svekolike radosti i 'alosti. "edini je
3n pravi predmet njihove 'elje: svaka druga vrst lju!avi pusta je
zalu6enost. ?ju!av za 7oga onaj je plamen koji, kad gori, spaljuje sve
osim 7oga. ?ju!av za 7oga je ma2, koji presije#a sve %to nije od 7oga.
Gje2an je samo 7og, sve e ostalo netragom minuti.
Ma %to !io predmet tvoje 'elje, hajde stopi se s onim %to voli%, uzmi na se
njegov lik i svojstva. (ko si 'eljan svjetla, !udi ga spreman primiti: 'eli% li
se od 7oga udaljiti, produ!i svoju samo'ivost, i otjeraj se!e od Njega. (
ako po'eli% izai iz ove ru%evne tamni#e, ne okrei glave od Goljenoga:
prigni se poklonstveno, i pri6i !li'e.
=r#e Mi postade pero u ru#i GoljenogaA noas !i mogao napisati Z, sutra,
mo'da, 7. 3n re'e i o%tri svoje pero kako Mu je volja, da !i pisao 6i3om i
nas3hom: pero ka'eA <Dle, 5e!i sam poslu%no, jer 5i naj!olje zna% %to
2initi.<
?ju!avlju gorko postaje slatko: lju!avlju !akar postaje zlato: lju!avlju
talog postaje !istar: lju!avlju !ol postaje melem: lju!avlju mrtvo postaje
'ivo, lju!avlju kralj postaje ro!.
3 Uto2i%te svih onih, koji uto2i%te tra'e, vodi nas pravim putemC Ne daj
zastraniti nijednomu sr#u, kojega si =vojom milo%u vodio. Ne rastani nas
od onih, koji su s 5o!om sretni i zadovoljni. Nema stvari gor2e od rastanka
s 5o!om. 7ez 5voje za%tite, sve je z!rka i rasap. =vijet tvari si%e nam
duhovnu snagu. Na%a tijela svla2e odjeu duha s na%e du%e. 7ez 5voje
pomoi, kako spasiti du%uB Nesjedinjena sa svojim ?ju!ljenim, du%a je
zauvijek u 2emeru izgu!ljena. (ko ne pripusti% du%u u =voju !lizinu, ona,
iako 'iva, mo'e se smatrati mrtvomC 1rigovori% li =vojim ro!ovima, tako i
valja, Dospode. ( ka'e% li da su sun#e i mjese# ne2isti, i uspravni 2empres
nazove% li pognutim, ne!esa nad nama proglasi% li vrijednima prezira, a
mora i rudnike praznima, 5i govori% istinu, jer 5i si izvor svekolikoga
savr%enstva, i jedino je u 5e!e mo da usavr%i% nesavr%eno. =vet si 5i i
netaknut nepostojanjem: onima koji ne postoje 5i daruje% postojanje, i
'ivot im daje%C
(AD BO)A TRA%I
Zatisni to svoje uho, 'eljno niske 2ulnosti, jet ti poput pamuka glu%i
savjest, i !rtvi tvoje unutarnje uho. 7udi !ez uha, !ez osjeta, !ez misli, i
oslu%ni glas 7oga, koji te zove da se vrati%. Na% govor i pokret vanjski je
put, na% je nutarnji put iznad ne!osklona. 5ijelo putuje svojom pra%nom
stazom: duh, poput Isusa, morem kora2a.
=vakog slijepog putnika, lan#ima okovana, 7og dovla2i k =e!i, radilo se
o pravednom ili o r6i. =vi se putni#i dola'enju opiru, osim onih, koji znaju
tajne !o'anskoga 2ina. Zapovijed <&o6i protiv svoje volje<, upuena je
slijepomu dolazniku: <do6i od svoje volje<, re2eno je 2ovjeku, istinom
othranjenu. &ok onaj prvi, poput dojen2eta, voli dojilju z!og njezina
mlijeka, drugi joj je sr#e poklonio, Njoj, velom zastrtoj. <&ojen2e< ne zna
ljepotu &ojiljeA ono 'eli tek Njezino mlijeko. Istinskomu Njezinu lju!itelju
nije ni do 2ega, osim do njegove vlastite jednosmjerne odanosti Njoj. 7ez
o!zira lju!i li tragatelj 7oga z!og onoga %to 7og nije, kako !i neprekidno
u'ivao u Njegovu !lagu, ili lju!i 7oga z!og Njega samoga, i ni z!og 2ega
drugoga izvanjskoga, kako ga ono ne !i od 7oga odvojilo u o!a slu2aja
potraga kree iz istoga IzvoraA iz sr#a, kojega ote taj !o'anski 3tmi2ar.
Znaj da je vanjski o!lik prolazan, a da je neprolazan svijet istinske z!ilje.
&okle e% igru lju!avi igrati s o!likom vr2aB 3kani se vr2a, i kreni u
potragu za vodomC
.
=un2eva je zraka pala na zid: zid je za!listao posu6enim sjajem. 3
ludove, za%to poklanja% sr#e pregr%ti zemljeB 5ra'i Izvor koji vje2ito sja.
7og ti je u sr#e posadio 'elju da Da tra'i%. Ne o!aziri se na svoje
sla!osti, ve se posveti traganju. =vaki je tragatelj vrijedan takvoga
traganja. 1otrudi se, jo% se ja2e napregni, da !i ti du%a umakla iz tamni#e
puste tvari.
7io ti hitar ili spor, na kraju e% nai ono %to tra'i%. Uvijek se svim
sr#em predaj svojemu traganju. Makar !io pognut, makar hramao, ne
odustani od potrage, ve mili #estom ususret Njemu.
4ad se svjetiljka pripali na plamenu svijee, svatko tko vidi svjetiljku,
za#ijelo vidi i svijeu. Dledaj svjetlo 7o'ije u svjetiljkama sveta#a, ili Mu
gledaj svjetlo u svijeama onih, koji odo%e prije nas.
=vaki prorok i svaki sveta# ima svoj put, ali svi putevi vode k 7ogu. =vi
su putevi doista jedan jedini put.
1ostoji slavna rijeka, tok vode 'ivota. &o6i, o lakoumni, a 'edni 2ovje2eC
Zahvati vode, kako !i se vrt tvojega duha napojio. (ko ne zna% vidjeti
vodu 'ivota, neka te u2itelji vjerski odvedu do njezine o!ale. 5ada slijepo
uroni vr2em u vodu, pa kad ote'a, znat e% da ga je voda rijeke napunila.
Grijeme prolazi, i silne vode promi2u, odlaze. 1ij, da se ne !i u prah
rasto2io z!og svoje neuta'ene 'e6eC
1roro#i i vjerou2itelji nalik su na putokazne znake, namijenjene onim
duhovnim putni#ima, koji se izgu!i%e u pustinji. No onima, koji su se s
7ogom sjedinili, ne tre!a ni%ta izim njihova nutarnjeg oka, i !o'anske
svjetiljke vjere: njima nisu potre!ni putokazi, pa 2ak ni #esta kojom !i
putovali. 5akvi ljudi postaju tada znakovi drugima.
&ok o!lak ne propla2e, kako da vrt pro#vjetaB &ok 2edo ne zapla2e,
kako da mlijeko pote2eB Novoro6en2e zna da e pla2em dozvati dojilju.
(li &ojilja svih dojilja podojit e te samo kad se krikom oglasi%.
3draz koji !a#aju do!ri prijatelji potre!an je sve dotle, dok ti ne
postane%, a !ez pomoi ikakva odraznika, vodono%a morske vode. Znaj da
je odraz u po2etku puko opona%anje. (li ako se nastavi, preo!raa se u
izravni uvid istine. =ve dok ne postane uvid, ne odvajaj se od prijatelja koji
te vode ne rastani se od %koljke, sve dok ki%na kap ne postane !iser.
(ko je u te!e kamen ku%a2, ti sam !iraj svoj put: ako pak nije, idi i
pokloni svoju odanost onomu, u koga je mo raz!ira. Ili ima% kamen ku%a2
unutar du%e, ili ne znajui puta, mora% nai vodi2a.
H
5voja zemaljska draga zaklanja li#e 7o'anstva: tvoj zemaljski vodi2
zaglu%uje rije2 tvojega pravog duhovnog vodi2a. Ne zdvajaj, !udi veseo,
zazovi pomo 3noga, tko se zovu odaziva.
3kreni se od postojanja prema nepostojanju, tra'i% li Dospoda, i pripada%
li Njemu. Nepostojanje mjesto je prihoda: ne !je'i odatle. ( postojanje
ono je manje ili vi%e mjesto potro%nje.
&ok 'ednik vodu tra'i, i voda tra'i 'ednika.
3sjetilo vida je konj, a jaha2 je svjetlost 7o'ja. 7ez jaha2a konj je
!eskoristan. =vjetlost 7o'ja ja%i 2ulno oko, i du%a tada za'udi za 7ogom.
4ako da konj !ez jaha2a prepozna znakove putaB 7o'ja svjetlost poja2ava
2ulaA to zna2i izreka <na svjetlosti svjetlost.<
=pomen na 7oga puni nas 'eljom za putovanjem, i 2ini od nas putnike.
Re2e prorok da je rije2 7o'jaA <Ne sadr'i Me kr2ag ni skupo#jen, ni
priprost: ne sadr'i Me zemlja, ni svi ne!oskloni. Ge Me sadr'i sr#e
Mojega vjernog sluge. 4akva li divnog 2udaC (ko Me tra'i%, u sr#u Me
njegovu tra'i.<
(AD 'E ' LJUBLJE&IM 'JEDI&I
Mi smo svirale, 5voja je sva na%a glaz!a: mi smo planina, koja samo
5e!i jekom vraa: nas, %ahovske figure, 5i reda% u redove, i %alje% nas u
po!jede ili poraze. Mi smo lavovi vez i ukras neotvorenih zastava: 5voj
nevidljivi vjetar vijori s nama po svijetu.
Zaista, nisi ti lova# koji za Mnom traga, nego si ro! Moj %to Mi do nogu
le'i. =mi%lja% na2ine kako Mi se primaknuti, ali niti napustiti Me, ni tra'iti
Me ne umije%. 5raganje za Mnom uzrok je tvojoj mu#i: pro%le sam noi
slu%ao tvoje du!oke uzdahe. U Mojoj je moi da ti okon2am 2ekanje, da ti
poka'em 1ut i dopustim pristup. &a !i se mogao iz!aviti iz vira
vremenskoga, i napokon otkriti !lago stapanja sa MnomC (li slatkoa i
u'itak odmori%ta u pravom su omjeru s mukama putovanja. =amo kad trpi%
udar#e !ola i nevolje prognani2ke, istinski e% u'ivati u povratku rodnoj
kui.
7lizina 7ogu ne da se izmjeriti. 7iti !lizu 7oga ne zna2i penjati se ili
silaziti, ve umaknuti iz tamni#e postojanja. 7lago Dospoda le'i u
nepostojanju. 3!manut si postojanjem. I kako da razumije% %to je
nepostojanjeB
I
to to zna2i saznati 7o'ju jednotuB 5o zna2i, razoriti se!e u nazo2nosti
"ednoga. Eeli% li sjati kao podnevno sun#e, spali mrak samopostojanja.
Rastopi se u 7iu 3noga, tko je =vedr'itelj. $vrsto si se dr'ao za <ja< i
<mi<, i to dvojstvo tvoja je duhovna propast.
Imaj milosti prema onima koji ugleda%e 5voje li#eA ta kako izdr'ati ovu
gor2inu rastanka od 5e!eB 5i govori% o rastanku i progonstvuA 2ini %to 5i je
volja, samo ostani sa mnomC ?ak%e je stotinu tisua puta umrijeti, nego se
od 5vojega li#a rastati. =mrt je sladak vidik, ako umire% pun nade da e% se
s 7ogom stopiti: ali 'ivot u gor2ini progonstva od 7oga, vatra je po'arna.
Moje je sr#e poput svitka pergamenta, koji se !eskona2no odmata put
Gje2nosti, ispisan od po2etka do kraja rije2imaA <ne ostavljaj meC<
(ko si dio mjese#a, 2vsto se dr'i mjese2eva u%tapnog kruga. Za%to se dio
dr'i podalje od #jelineB
Neprestano mrmori snijegA <Rastopit u se i postati !uji#a, %to te2e put
mora, jer dio sam moraC 7ijah sam, tvrd poput leda, i gle, potekoh,
smrvljen 2eljustima tugeC<
Rekao jeA <&ug si mi 'ivot dao, i silno vrijeme, o 7o'e, toliko si milosti
udijelio !ijedniku poput meneC =edamdeset dugih godina vrijeme sam
grije%no tratio pa ipak, ni dana mi =vojih darova nisi uskratioC Ne zaradih
!a% ni%ta, danas sam gost 5voj: svirat u za 5e!e harfu, jer ja sam 5vojC<
=ve mine i nestane, osim 7o'je su%tine. 4ad umre% za se!e i uroni% u
Njegovu !it, ni ti nee% minuti. 5ko god na vratima !o'anskoga dvor#a
izusti <ja< ili <mi<, !it e vraenA "ednom je neki mladi poku#ao na vrata
prijatelja. <5ko si ti, o vjerodostojniB< upita prijatelj. <5o sam ja<, odgovori
mladi. Re2e mu prijateljA <3dlazi, jo% ti nije vrijeme da u6e%: za mojim
stolom nema mjesta sirovima i prijesnimaC< to drugo e, dakle, skuhati
sirova i prijesna, i tako ga spasiti, osim vatre rastanka i plamena
izgnanstvaB "adni je 2ovjek oti%ao da !i #ijelu godinu putovao, plamtei
vatrom izgnanstva, pa se, plamtei tako, skuhao, i stoga se vratio, i jo% se
jednom na%ao pred prijateljevom kuom. 1oku#a opet na vrata, uzdrhtao od
strepnje da mu s usana ne si6e neuljudna rije2. 1rijatelj se javi i upitaA <5ko
stoji s onu stranu mojih vrataB< &o%ljak odgovoriA <5i stoji%, o prijatelju.<
3dgovori mu prijateljA <U6i, !udui da si ti sada ja u ovoj kui nema
mjesta za dvoji#uC<
Dle, sam se!i sam neznan, pa %to mi je, za!oga, 2initiB Ne klanjam se ni
kri'u ni polumjese#u, nisam ni kaur ni 'idov. &om mi nije ni istok ni
zapad, ni kopno ni more: rod mi nije ni an6eo ni zemni patuljak. Nisam
+-
iskovan ni od vatre, ni od pjene, nisam sa2injen ni od praha, ni od rose.
Nisam ro6en u dalekoj 4ini, niti u =aksinu, a ni u 7ugarskoj, ni u Indiji od
pet rijeka: nisam stasao u Iraku, ni u 4orasanu. Ne stanujem ni na ovomu,
ni na onomu svijetu, ni u raju, a ni u paklu. Ne otpadoh iz Jdena, a ni iz
Rizvana, niti mi je podrijetlo (damovo. U mjestu izvan najdaljega mjesta,
u predjelu !ez sjene i traga, du%u i tijelo nadilazei, ja vazda nanovo 'ivim
u du%i mojega ?ju!ljenogC
?judska se !ia penju ljestvama samo'ivosti, ali na kraju se svatko
survava s takvih ljestava. to vi%e se penje%, to vei si nerazumnik, jer e%
pri padu stra%nije polomiti kosti. 4ad umre% za se!e i o'ivi% u 7ogu, ti se
uistinu sjedinjuje% s Njim, u posvema%njoj jednoti.
DU7OV&I 'VIJET
to je net3o #+niji svijet tva6i/ to +#"jim snom s8ava svijet +ha2
Ta3va #+nost tva6i 1o6a je o+ sva3o1a sna/ je6 3a+a nam +.a nije
Bo1 86o#9ena/ na.a tje"esna #+nost ,atva6a v6ata #o*ans3im
+a6ovima2
5RCALO BO%A&'TVA
=vaka ru'a slatkoga mirisa pri2a nam tajnu svepostojanja.
7ija%e to divan vonjak, !ogat sta!aljem i voem, vinovom lozom i
zelenilom. 5amo je sjedio =ufi, s glavom na koljenima: sklopiv%i o2i,
utonuo je u du!oko, nezemno tihovanje. <Za%to<, upita%e ga, <ne gleda%
ove znakove Milostivoga 7oga, koje je 3n svuda uokolo pogledu nam
ponudioB< <Znakove<, odgovori =ufi, <ja gledam iznutra, u se!iA vani su
samo sim!oli znakova.<
to je sva ova ljepota na svijetuB 3draz zadrhtale grane, %to se u potoku
odslikava, odsjaj onoga vje2nog Gonjaka, %to stoluje neuveo u ljudskim
sr#ima.
7oljka zalju!ljenog nenalik je na druge !olesti: lju!av je zvjezdogled
7o'jega tajanstva. 7ila lju!av zemaljska ili ne!eska, ona vodi k 7ogu.
++
3ni koji nije2u 7oga nalik su 2ovjeku koji se odri2e svjetlosti sun#a i
mjese#a, da !i zarinuo glavu u pijesak i pitaoA <(ko je duh 7o'ji nazo2an u
prirodi, gdje je onda njegova svjetlostB<
&a !i vidio ljepotu 7oga oko se!e, on najprije mora podii glavu iz
pijeska i pogledati oko se!e.
Rukotvorine 7o'je mogu se vidjeti posvuda oko nas, ali malo njih zna
vidjeti svojstva 7oga, koja su ove rukotvorine uvela u postojanje.
1o6i u radioni#u gdje je svemir stvoren, i potra'i u njoj Radnika. No
!udui da je djelo poput vela izme6u Njega i te!e, ti e% Da moi vidjeti
samo u Njegovu djelu. I !udui da je radioni#a Njegovo !oravi%te, oni koji
stoje vani ne mogu ga vidjeti. =toga, u6i u radioni#u to jest, u
nepostojanje i gledaj djelo, gledaj Radnika.
Zar se pjenoviti val kree !ez rje2ne strujeB Zar se prah mo'e uzvitlati
!ez vjetraB 7udui da si vidio prah to jest, o!lik ugledaj i vjetar. Gjetar
je nevidljiv: mi vidimo tek njegov u2inak na vanjskim o!li#ima, stoga u
vanjskim o!li#ima naziremo !o'anski duh, vjetar 7o'ji. Rasplini svoje
tijelo u gledanju, i prije6i u prizor, prije6i u prizor, u prizorC
?jepota i veli2ina 7oga pripada Njemu: ljepota i veli2ina stvorenoga
svijeta posu6ena je od Njega.
Znaj da je svijet stvorenih !ia poput 2iste vode !istri#e, koja zr#ali
7o'ja svojstva. Njihovo znanje, pravednost, i do!rota, odslikavaju 7o'je
znanje, pravednost, i do!rotu, !a% kao %to se ne!esni#a zvijezda odra'ava u
vodi tekui#i. Zemaljski kraljevi odjek su 7o'jega krajevstva. U2enja#i
zr#ale 7o'ju mudrost. ?judi i narodi mogu se mijenjati iz pokoljenja u
pokoljenje, ali !o'anska su svojstva vje2na. Goda rijeke 2esto se mijenja,
no odsjaj mjese#a i zvijezda u njoj ostaje isti.
Ganjski o!lik zemlje prah je, no nutrina joj je od svjetlosti. Ganjski je
izgled u suko!u s nutarnjom z!iljom kao da je lju%tura %koljke u suko!u
sa svojim !iserom. Ganjsko ka'eA <"a sam to i ni%ta vi%e.< Nutrina ka'e.
<1ozorno gledaj i nai e% me.< Ganjsko ka'e. <Unutra%nja stvarnost je
o!mana.< Nutrina ka'eA <$ekaj i gledaj. 3tkrit u ti istinu.<
LJUD'(I DU7
Gidljivo je tijelo, skriven je duh. 5ijelo je poput rukava, duh je ruka u
rukavu. I um je nevidljiv, ali se i um i duh naziru u pona%anju 2ovjeka.
+,
?judski je duh skriven, nesaznatljiv. Rije2ima na%im i postup#ima mi
otkrivamo nutarnju prirodu njegove !iti. 7it je toga duha nepromjenjiva,
ali njezin izraz na%e rije2i i djela prolazne su i podlo'ne mijeni. Na%a
molitva, duhovne !itke, post, sve je prolazno, ali duh koji ih poti2e, traje
zauvijek. &uh 2ovjeka !rusio je i ku%ao se!e na kamenu ku%a2u !o'anske
zapovijedi.
5ijelo je %ator duhu, la6a Noi.
?judski je duh svijetao, i tra'i ono %to je do!ro. Mala so!ost je tamna i
pod uplivom je osjetila. I kako onda mala so!ost po!je6uje duhB 3na ga
svladava zato jer joj je tijelo dom, dok je duh strana# u svijetu tjelesnosti.
1as !rani svoje dvori%te poput podivljala lava.
Jvo kakvo je stanje 2ovjekaA done%eno !je an6elovo krilo i svezano za
magar2ev rep, kako !i magara# mogao prihvatiti %togod od vrlina an6ela,
2ijim je sjajem o!asjan.
4ad plodu u utro!i do6e vrijeme da primi duh 'ivota, sun#e mu priska2e
u pomo. 1lod o'ivljava, jer ga sun#e o!daruje duhom. 3d drugih zvijezda
plod prima tek nejasan !iljeg, sve dok ga sun#e ne o!asja. 4ako se plod
spaja sa sjajnim sun#em u materinjoj utro!iB =un#e ima mnoge na2ine,
utilima na%im skriveneA na2in kojim zlato !iva jo% zlatnije, na2in kojim
o!i2an kamen postaje granat i #rveni ru!in, na2in po kojemu zrije voe, i
na2in kojim se prestra%enu 2ovjeku daruje hra!rost.
=un#e, duh, u prozorima tijela podijelilo se na zrake. 4ad gleda% sun2ev
krug, vidi%A jedan je: u to e posumnjati svatko, tko je zasjenjen svojim
pogledom na tijelo. Mnogost je duh 'ivotinjski: ljudski je duh jedna !it.
4olikom je mjerom 7og posuo =vojim svjetlom 2ovje2ji rod, tolikom su
mjerom ljudska !ia su%tinski jedno. (li u istini, Njegova je svjetlost
nedjeljiva.
&uh je poput sokola, tijelo je negva njegova. 5o jadno, okovane noge i
slomljena krila stvorenjeC
"ezgra je svakoga ploda !olja od njegove kore. Dledaj tijelo kao koru, a
na duh gledaj kao na jezgru.
3 ti, koji si zalju!ljen u svoj um, i koji izdi'e% se!e iznad o!o'avatelja
o!lika znaj da je tvoj um tek zraka sveopega Uma, !a2ena na tvoja
utila: gledaj na nj kao na pozlatu svrh vlastitoga !akra.
Um je o!likom dvojak. 1rvi se o!lik stje2e, u2i se iz knjiga i od u2itelja,
razmi%ljanjem se i pamenjem, logikom i znano%u njeguje. Na taj na2in
ja2aju umne moi, ali %to vi%e znanja stje2e%, to vei teret nosi%. &rugi
+/
o!lik uma dar je 7o'ji. Njegov je vrutak samo sr#e ljudske du%e. 4ad voda
!o'anskoga znanja proklju2a iz duha u um, um se tada raz!istri i raz!lista,
da se vi%e nikad ne zamuti, nikad ne umrtvi.
?judski je duh u istini svjesnost, iz!ru%ena ogledima i ku%njama. 3ni, u
kojih je vea svjesnost, veega su duha. Gi%i je ljudski duh od
'ivotinjskoga, z!og vee svjesnosti. Nadalje, an6eoski je duh vi%i od
ljudskoga, jer nadilazi na%u razinu svjesnosti, dok je opet duh sve#a vi%i od
duha an6ela. 3ni, u kojih je manje svjesnosti, morali !i u2iti do nogu onih
u kojih je svjesnost vea. Ru'a se poklonstveno ne prigi!a pred trnom.
5voja tjelesna svojstva, kao i tvoje tijelo, puka su posud!a. Ne vezuj se
sr#em za njih, jer su netrajna, tek sat vremena traju. Nasuprot njima, tvoj
duh je vje2an. 5voje je tijelo na zemlji poput svjetiljke, 2ija svjetlost
nadolazi odozgor, iz !esmrtnoga Izvora.
'VR7A %IVOTA
7og je spustio ljestve pred na%e nogeA nama je penjati se, korak po korak.
Ima% nogeA pa za%to glumi% hromogaB Ima% rukeA za%to krije% prste koji
umiju zgra!itiB 1onese% li 7o'ji teret, 3n e te podii. 1rihvati% li Njegove
zapovijedi, 3n e te zasuti =vojom milo%u i o!iljem. 5ra'i% li sjedinjenje s
7ogom, zdru'it e% se s Njim za svu vje2nost.
7io je to =tvoritelj na%, koji nas je vodio kroz stupnjeve razvoja, od
stanja 'ivotinjskoga do stanja ljudskoga. =vrha Mu je !ila u2initi od nas
!ia uma i svjesnosti, kako !ismo Da mogli spoznati.
=vijet je nalik na sudni#u, u kojoj je 7og na% suda#. 1ozvani smo ispuniti
na% savez s 3nim, tko nas je upitaoA <Nisam li ja gospodar tvojB< Na %ta
smo Mu odvratiliA <3h, da.< I !udui da smo ovdje na zemlji usred
postupka sudskoga, svaka nam rije2 i djelo postaje svjedok i dokaz tog
saveza.
Ne upinji se toliko da !i ostvario svoje svjetovne te'nje: upinji se samo
oko stvari svoje vjere. Ina2e, tvoj e 'ivot ostati neispunjen, tvoj kruh
nedope2en. 5voju gro!ni#u nee ukrasiti kamen, drvo, ili '!uka, ve tvoje
vlastito kopanje gro!a duhovne 2istote, i tvoj ukop te!e u 7o'je !ie, i
tvoja pretvor!a u Njegov prah, i tvoje uranjanje u lju!av 7o'ju, kako !i te
ispunio i nadahnuo Njegov dah. Dro!ni#a ukra%ena kupolama i tornjevima
ne prili2i sljed!eniku istine. 1ogledaj 2ovjeka odjevena u svilu hoe li
!ar%un i svila pridonijeti njegovoj spoznajiB Njegova se du%a svija u
+9
mukama, %korpion tjesko!e uzidan je u njegovu sr#u, razdrtu !olom.
Njegova je tjelesna prilika ure%ena skupo#jenim 2ipkama i nakitom, ali u
svojoj nutrini on je#a, gorkim mislima plijen: dok netko drugi kora2a
ogrnut starom i iskrpanom ka!ani#om, no s mislima slatkim kao sok
%eerne trske, s rije2ima poput medaC
Na%e rije2i i postup#i svjedo2e na%e skrovite misli: zajedno one iskazuju
duh na%e nutrine. 5o je svjedo2anstvo na%ega 'ivota, na% razlog !ivanja na
zemljiA da o2itujemo istinsku prirodu na%ega duha, dotaknuta duhom
7o'jim.
Malo pomalo 7og 2ovjeku oduzima ljepotu: malo pomalo i izdanak vene.
1o6i i kazuj na sva ustaA < 4omu god udijelismo duljinu dana, tomu
dodijelismo i njihov otklon. 5ragaj za duhom: ne poklanjaj sr#e kostima.
=vijet je tamni#a, a mi smo zato2eni#iA iskopaj rupu u tamni2kom zidu i
izi6i u slo!oduC
Dovori du%a svojim neplemenitim zemaljskim dijelovimaA < Moj je izgon
!olniji od va%ega. "a sam ne!eskoga roda i koljena.< 5ijelo 'udi zelenu
travu i vodu tekui#u, jer od njih vu2e podrijetlo. &u%a 'udi 'ivot i
'ivotvor#a, jer ona je potomak 7eskrajne &u%e. Eudnja du%e je znanje i
mudrost, 'udnja tijela su vonja#i, livade i vinova loza. Eudnja du%e je
uzlet i uzvi%enost: 'udnja je tijela do!it i uga6anje se!i.
Ne gradi dom svoj u zemlji drugih: svoj posao o!avljaj, a ne posao
stran#a. 5ko je strana#B 5voje zemno tijelo, izvor svih tvojih 'alosti.
7io ti na svijetu i najvei u2enjak svojega vremena, promatraj kako
nestaje taj svijet i to vrijemeC
Izu2io si zanat z!og svjetovne zarade, kako !i zaradom podmirivao
potre!e svojega tijela: usredoto2i se sada na svladavanje svojega duhovnog
zanata, ne !i li se time po!rinuo za potre!e svoje du%e. Na ovomu si se
svijetu o!ogatio, pa nosi% skupo#jene haljineA kad ga !ude% napu%tao, hoe%
li ih ponijeti sa so!omB 1osveti se onomu duhovnom radu, 2ija je plaa
7o'ji oprost u svijetu onozemlja. 5o je grad prepun trgovine i pogod!e, ali
ne zami%ljaj da e ti ovosvjetske zarade tamo dostajati. 7og ka'e da su one
dje2ja igra u uspored!i s naplatama onoga svijeta. Isto je to kao kad se
dje#a igraju duana: njihova ro!a i nova# vrijede samo u njihovoj igri u
stvarnomu svijetu nemaju nikakvu vrijednost. 3vaj je svijet poput igrali%ta,
a smrt je no, kad se vraa% kui umoran i prazne nov2arke. Zarada
!ogo%tovlja jest lju!av, du%evni ushit i !lizina 7o'ja.
+;
Dlava mo'e !iti prepuna !ezna2ajnih svjetovnih stvari, i 2ovjek mo'e
poznavati sve znanosti ovoga svijeta, a da ipak ne zna vlastitu du%u.
$ovjek poznaje naro2ita svojstva svake tvari, ali je u pogledu poznavanja
vlastite su%tine jednaka neznali#a kao i magara#. 3n izjavljujeA <"a znam
%ta je dopu%teno, a %to nije.< (li on ne zna jesu li njegovi vlastiti postup#i
dopu%teni. 3n zna to2nu vrijednost svake stvari koju kupuje i prodaje, ali u
svojoj ludosti nema pojma o vlastitoj vrijednosti. Nau2io je razlikovati
pogodne zvijezde od nepogodnih, ali mu ne pada na um upoznati vlastitu
du%u, kako !i saznao u kakvu je duhovnom stanju sretnomu ili jadnomu.
1oznavati se!e i 'ivjeti svoj 'ivot predvi6ajui =udnji dan, zna2i ovladati
najvi%om znano%u.
Z!og 2ega te 2udi nemo ljudskoga duha, koji se ne mo'e sjetiti mjesta
odakle je do%ao, i gdje je postao, gdje prije tjelesnoga ro6enja o!itavaoB U
ovomu snovolikom svijetu na% duh je u koprene ovit, onako kako su
zvijezde zastrte o!la#ima, te tako on ne mo'e vidjeti svoje prija%nje
duhovno stani%te. Zadaa je ljudskoga duha na zemlji da pro2isti sr#e, kako
!i ono uzmoglo prozrijeti koprenu i usredoto2iti se na duhovni predio. =r#e
mora prodrijeti u tajnu ovoga 'ivota, i nezamuenim okom ugledati
po2etak i kraj.
3 5i, koji si nam u2inio lakim ovaj trud !esplodni, a ni2im na zemlji
nagra6en, oslo!odi nasC Nama se on 2ini zamamnom mekom, ali doista je
samo kuka udi#e. 1oka'i nam kakav uistinu jest.
1o2etak, koji je misao, svoj kraj nalazi u djelu. 1lodovi su najprije u
mislima, ali se istinski vide tek na kraju. 4ad o!avi% posao i zasadi% sta!lo,
kad se pojavi plod, tad 2itaj prve rije2i.
7o'ji je naum za 2ovjeka da stekne oko koje vidi, i sr#e koje razumije.
=ve osim lju!avi najdivnijega 7oga pa makar prijalo kao zalogaji
slasti#e, uistinu je umiranje duha. to to zna2i, umiranje duhaB 5o zna2i
kora2ati prema tjelesnoj smrti, i ne piti Godu 'ivota.
O&O'TRA&I %IVOT
Ne pla2i na mojemu gro!u <o jao, te!e nema<, jer za mene to je vrijeme
radosnoga susretaC 4ad me !udu spu%tali u raku, ne re#i mi z!ogom, jer ja
odoh iza zastora u vje2nu milostC
=vatko se toliko !oji smrti, a istinski se =ufi tek smije: ni%ta ne mo'e
nauditi njegovu sr#u. 3no %to udara po lju%turi %koljke, ne doti2e !iser.
+K
4ad !i nam se pokazalo duhovno onostranstvo, i put u njega, niko ni 2asa
vi%e ne !i ostao u ovostranstvu.
4ad ja umrem i ti mi u posjete do6e%, ne dolazi mi na gro! !ez !u!nja.
"er na 7o'joj goz!i narika2ama nema mjesta.
3vaj je svijet poput sna, ali se te!i, spava2u, 2ini stvarnim, sve dok
iznenada ne osvane smrt, i ne oslo!odi te noi razmi%ljanja i la'i. 4ad
ugleda% svoje stalno !oravi%te, nasmijat e% se 'alostima koje su opsjedale
tvoje zemaljstvo. 4ad se pro!udi%, postat e% svjestan svega %to si 2inio u
snu, u tomu postojanju svezanom za zemlju. Ne misli da e se tvojim
djelima suditi tek kao ru'nim postup#ima po2injenima u snu, a !ez
posljedi#a po te!e. (li u 2asu !u6enja, suze tvoje 'alosti, i jau#i tvojega
!ola, okrenut e se u radostC
&u%a je vjerna povjerenu joj do!ruA %to god u nju posije%, to e% i
po'njeti. (li dok proljee ne donese znak od 7oga, zemlja ne otkriva
svojih tajni.
5ijelo, poput majke, trudno je s djetetom)duhom: smrt su trudovi i gr2evi
ro6enja. =vi duhovi koji odo%e u slijedei 'ivot, tjesko!no 2ekaju poro6aj
toga ponositoga duha.
7og ti je dao 'ivot, i o!dario te =vojim svojstvima: na kraju e% se k
Njemu vratiti.
=mrt je zapravo duhovno ro6enje, pu%tanje duha iz tamni#e utila u
slo!odu 7o'ju, !a% kao %to je tjelesno ro6enje oslo!o6enje 2eda iz zatvora
materni#e u slo!odu svijeta. &ok je poro6aj !olan za majku, on djetetu
donosi odrje%enje.
3ni, kojima se smrt 2ini sla6om od %eera ) zar se njihove o2i mogu
zaslijepiti napastima zemaljskoga predjelaB U smrti tijela oni ne vide gorak
kraj, ve !lagoslov iz!avljenja iz tamni2kih uza u prekrasan vrt. =mrt e ih
iz!aviti muka ovoga svijetaA nitko ne pla2e z!og gu!itka takve ni%toeC
(ko udar zemljotresa poru%i zidove tamni#e, hoe li se z!og toga 'alostiti
sr#e su'njevaB Loe li oni protu'itiA <3 jao, ovaj je mramor slomljen, a na%
duh i du%a umako%e su'anjstvu. &ivili smo se kakvoi i ljepoti
mramornoga kamena na%ega zatvora. Za%to ga je razorio potres omoguiv%i
nam !ijegB< Nijedan uznik nee govoriti takve !esmisli#e, sve dok su mu
vje%ala posljednja stani#a tamni2koga puta. =mrt ne mo'e !iti gorka
onomu, komu umjesto zmijskoga otrova dado%e %eer.
&u%a, smru oslo!o6ena mete'a i sku2enosti tijela, uzlijee na krilima
duha, poput zato2enika u uzi koji nou sanja o zanosnomu vrtu ru'a, i koji
+.
ka'e 7oguA <3 7o'e ne daj mi da se vratim u tijelo, ve mi dopusti da
poput prin#a lutam ovim vrtom.< 7og mu odvraaA <Usli%at u ti molitvu,
mo'e% ostati.< 1omisli kako li uznosit mora !iti takav sanC 7ez umiranja
sanja2 nalazi se!e u raju. Eali li on imalo za svojim 'ivotom jave, ili za
tijelom koje je jo% uvijek okovano u zatvorskoj uziB (ko si istinski vjernik,
onda ustani, u6i u !or!ene redove, jer za te!e se sprema goz!a na
ne!esima. Zatvori usta i ne daj im hrane i pia, po'uri k ne!eskomu
goz!enom stolu. Neka ti pogled stalno !ude uprt u ne!o, zadrhtan od tvoje
'elje da ne!o dosegne%.
Re2e jednom neki 2ovjekA <3vaj !i svijet !io divan, kad ne !i !ilo
prijetnje smrti.< 1rijatelj mu odgovoriA <7ez smrti, ovaj z!rkani svijet ne !i
valjao ni %upljega !o!a. 7io !i poput neo!rana kukuruzna klipa u polju,
jalov i zanemaren, sa zrnima koja nee slu'iti za hranu. 3no %to je zaista
smrt, ti si pomije%ao sa 'ivotom, i svoje si sjeme posijao u neplodnu
zemlju.<
3 7o'e, poka'i nam kako stvari z!ilja stoje u ovoj kui opsjene. Nitko
od umrlih nije z!og smrti 'alostanA ve tuguje kad spozna da se nije
sna!djeo s dovoljnim zalihama za onostranski 'ivot. Ina2e, !io !i sretan,
jer je napustio zatvor i na%ao se na otvorenu polju, ispunjen rado%u. 3d
ovoga mjesta 'ao!e i iz ove duplje patnje prenijet je na %iroke poljane.
<=jedalo istine< umjesto pala2e la'i, poiz!or vino umjesto sirutke. I 7og je
tamo kraj 2ovjeka, sad spa%ena od svijeta tvari i svih njegovih tego!a. 1a
ako se jo% nisi uputio duhovnom stazom, ima% jo% trenutak ili dva da umre%
svojim malim jastvomC
Umro sam za svijet kamenja, i postao sam !iljka, umro sam za !iljni
svijet, i uzdigao se do 'ivotinje, umro sam za 'ivotinje, i postao sam
2ovjek, pa za%to !ih se onda pla%io smrtiB 4ada sam umiranjem postao
manjiB Na slijedeoj razini umrijet u samo zato da !ih se preo!razio, i
me6u an6ele visoko uzletio. (li i od an6eoskoga stanja krenuti dalje, jerA
<sve je prolazno osim 7oga<. 1a u 'rtvovati svoje stanje an6ela da !ih
napokon postao ono %to je sva2ijoj ma%ti nedohvatnoA postat u
nepostojanjeC <Zaista vam ka'em ,mi emo se k Njemu vratiti.<
4ad !i netko kazao 2edu u maj2inoj utro!iA <Dle, tamo vani ure6en je
svijet, zemlja je 2aro!na, %irom raskriljena, !ogata ne!rojenim milinama, i
stvarima ukusnim za jelo: po njoj planine, mora, i livade, mirisni vonja#i,
vrtovi, i plodne njive, a nad njom veli2ajna ne!esa, sun#em o!asjana, zrake
mjese2eve, i svjetlo !ez!rojnih zvijezda: 2uda su njena i divote rije2ima na
+H
nedohvatu, pa za%to onda ti, pijui krv, i dalje ostaje% u ovomu tijesnom
zatvoru ne2istoe i !olaB< ( %to mo'e 2edo nego da ti gluho uho okrene, u
posvema%njemu nevjerju, jer slijepi nemaju ma%te. 3no nikada nije
iskusilo ni%ta izvan materni#e, i ne mo'e zamisliti takav svijet. 1a stoga,
kad sve#i u ovomu svijetu kazuju o svijetu onostranu !ez mirisa i !oje,
nitko ih ne slu%a: privr'enost tjelesnu svijetu golema je zapreka, !a% kao i
2edu glad za krvlju, koja ga hrani u utro!i majke.
3d svakojakih vrsta znanja, za dan smrtni naj!olja je priprema i putna
zaliha znanje o siroma%tvu duha.
$ega si z!ilja vlasnik, i %to si u 'ivotu stekaoB 4oje si !isere izronio s
dna moraB Na smrtnoj e te postelji tvoja tjelesna utila napustiti. Ima li u
te!i duhovnoga svjetla da ti o!asja sr#eB 4ada ti gro!ni prah ispuni o2i,
hoe li tvoj gro! jasnim sjajem zasjatiB
Neki je 2ovjek po%ao kod zlatara. <&aj mi vagu,< re2e, <kako !ih mogao
vagnuti svoje zlato.< <3dlazi,< re2e zlatar. <U mene nema sita na prodaju.<
<&aj mi vagu,< ponovi 2ovjek, <i prestani se ovako neumjesno %aliti.< <U
mojemu duanu nema metle,< odgovori zlatar. <&osta, dostaC< povika
2ovjek. <Ni rije2i vi%e od ovih %alaC &aj mi vagu koju sam tra'io. Ne pravi
se gluhim, i prestani govoriti u zagonetkama.< <$uo sam %to si rekao,<
odvrati mu zlatar, <niti sam gluh, niti djetinjarim. Znam ja %to si tra'io, ali
gle, ti si drhturavi star2i. Ruke ti se tresu, a ono se tvoje zlato sastoji od
najsitnijega trunja, pa e ti se rasuti. 3nda e% ti reiA <&onesite mi metlu,
da izmetem svoje zlato iz pra%ine.< 1a kad pomete% zlato na hrpi#u, vidjet
e% da se ono pomije%alo sa pra%inom: pa e% zaiskati sito. "a sam tvoj kraj
posve sagledao ve na po2etku. Idi sada, i neka ti je do!ar danC< Na
po2etku pothvata raza!eri mu kraj, da se ne !i kajao u =udnji danC
PUT 'U!IJA
'fijs3a 3nji1a nije o+ tinte i s"ova/ ni.ta +61o nije/ ve0 s64e #ije"o 3ao
snije12
&ADILA5E:I 'EBE
"ednoga jutra, neka 'ena upita svojega lju!avnika da !i ga ku%alaA <Goli%
li me vi%e, no %to voli% se!eB< 3n joj odgovoriA <5oliko te volim da sam
+I
pun te!e od glave do pete. 3d vlastitoga postojanja ne ostade mi ni%ta osim
imena.< ?ju!i% li 7oga, onda e% za Nj osjetiti isto %to i lju!avnik za svoju
dragu.
3va na%a mala so!ost dio je pakla. =amo se s pomou 7o'jom ona mo'e
svladati.
Gitez !ojovnik koji prodire u redove protivnika malen je u uspored!i s
istinskim po!jednikom, koji po!je6uje svoju malu so!ost.
1ametni 'ele nadzor nad so!om: dje#a 'ele slatki%e.
1ostani, koliko mo'e%, ro!, a ne vladar. Izdr'i udar#eA ne !udi pali#a,
!udi lopta.
=vatko je dijete, izim 2ovjeka, 7ogom opijena. Nitko nije odrastao, izim
2ovjeka, od 'elje slo!odna.
to je zr#alo 7itkaB Ne!itak. 1rinesi na dar ne!itak, ako nisi !udala.
5i si sjenaA zrakama se =un#a poni%tiC &okle e% sjenu svoju gledatiB
Dledaj i u Njegovo svjetloC
Moja je mala so!ost preminula za lju!av 7o'je =o!osti, a 7og je ostao
sam: pred stopalima se Njegovim vijem poput pra%ine. 3so!na so!ost
mo'e postati prahom, koji 2uva samo Njegove stope. 7udi prah Njegovim
stopalima, a zaradi otiska Njegovih stopa, pa e% jednoga dana postati
kruna Njegova.
1ristaje 2ovjeku dare'ljivu poklanjati nova#, dok veledu%je zalju!ljenog
le'i u predavanju du%e. (ko u 7o'je ime udijeli% kruh, te!i e se kruhom
vratiti. (ko 'ivot daje% za 7oga, te!i e se 'ivotom uzvratiti.
5i si zalju!ljenik u 7oga, i 7og kad te!i do6e, ni jedna ti vlas nee na
glavi ostati. 5ek jedan Njegov pogled, stotine nalik na te!e u ni%ta e se
pretvoriti, va%e sitne so!osti lju!avlju e se 7o'jom sa'gati. 5i si kao
sjena, a u lju!avi sa sun#em. U prisutnosti sun#a, sjena 2asom nestaje.
4ad svijea gori pri punom sjaju sun#a, njezin je plamen tako prestrt
sun2anim sjajem da se oku jedva ka'e. Ne prestaje plamen plamtjeti, ali
mu je svjetlo sun2anim sjajem nadliveno. "ednako tako, kad se duh 2ovjeka
pri!li'i 7ogu, !iva prevladan duhom 7o'jim. 3so!ni duh i dalje 'ivi, ali
mu se svojstva potpuno stapaju sa svojstvima 7oga.
Muku mu2i% i !ol !oluje%, ali si od 7oga jo% uvijek daleko. "er se nisi
dovinuo #iljaA da umre% u sitnosti svoje so!osti. I dok ne umre%, tvoj !ol
nee uminuti.
Ne mo'e% se penjati na krov !ez ljestava. Manjkaju li dvije pre2ke, nee%
se moi popeti. (ko je u'e prekratko, vjedro ne dose'e vodu studen#a.
,-
1ridru'i% li se onim, koji se uzdi'u s razine ljudskoga duha, 'drije!a#
ne!itka, 'drije!a# samoponi%tenja ponijet e te u visine poput 7uraka.
Nee to !iti uzlet smrtnika na mjese#, ve e to !iti uzlet %eerne trske u
%eer. Nee to !iti uzlet pare u ne!esa, to e !iti uzlet zametka u svijest.
(ko si z!ilja nepostojei, onda e te 'drije!a# neoso!nosti donijeti u
istinsko postojanje.
U!ij kravu svoje sitne so!osti %to !r'e mo'e%, kako !i duh tvoje nutrine
mogao o'ivjeti i pravu svjesnost ostvariti.
&a !i se duhom ostvario, mora% sitnom svojom so!o%u umrijeti, i u
Dospodu o'ivjeti. 5ek e tada tajanstva Dospodnja padati s tvojih usana.
4ad samonadzor i stega uni%ti tvoje sitnodu%je, ta e smrt pri2initi !ol, ali
e donijeti vje2ni 'ivot.
Ni%ta te ne mo'e voditi osim sile, koja 2uva duh poklonika od stra'ara
strelometnih zvijezda. Nitko ne mo'e ui u odaju od primanja
7ogoveli2anstva, ako se nije rije%io sitne so!osti. 4ako li emo uzai na
ne!esaB Neoso!no%u, vjerom, i !ogoslovljem zalju!ljenih u Dospoda.
32isti se!e od svojstava so!osti, kako !i uzmogao vidjeti svoju 2istu,
nepotamnjelu su%tinu.
5voja je sitna so!ost mati svih idolaA tvarni je idol puka zmija, ali
duhovni idol so!osti pravi je zmaj. ?ako je raz!iti tvarni idol, vrlo lako: a
ludost je misliti da je jednako lako upokoriti so!ost. 3h sine, 'eli% li znati
kako so!ost izgleda, 2itaj opis pakla s njegovih sedam dveri. =vakoga
trenutka so!ost o!avlja 2in prijevarni: a u svakoj od prijevara utapa se na
stotine faraona i njihovih vojski.
3 paune, ne trgaj svoja pera, ve se sr#em odale2i od gordosti z!og njihA
jer protivnik je prijeko potre!an da !i se poveo sveti rat. (ko nema
neprijatelja ne mo'e% voditi svoju duhovnu !itkuA da te nije presvojila
pohota, ti ne !i imao prigodu poslu%ati 7o'ju zapovijed. 7ez 'elje nema
samoo!uzdavanjaA !ez protivnika, kakva je potre!a za hra!ro%uB 1oslu%aj,
ne o!rezuj se!e, ne idi u pustinjake: krepost je ovisna o putenoj 'elji. (ko
ne trpi% !ol samosvladavanja, nikakva te nagrada nee snai. 4akvoga je
samo udivljenja vrijedna ta uzajamna ovisnost, i kako li je uznosita
nagrada, koja sr#e op2inja i ja2a 'ivot duhaC
4akvim me god oru6em 7og u2ini, takvim postajem. (ko me u2ini
2a%om, ja postajem 2a%a. (ko me u2ini !ode'om, ja postajem !ode'. (ko
me u2ini 2esmom, ja u to2iti vodu: ako me u2ini vatrom, ja u pru'ati
toplinu. (ko me u2ini ki%om, ja u donijeti 'etvu: ako me u2ini strijelom,
,+
ja u pro!osti tijelo. (ko me u2ini zmijom, ja u stvarati otrov: ako me
u2ini svojim prijateljem, ja u ga valjano slu'it. "a sam poput pera u
Njegovoj ru#i, kojim on rukuje kako Mu drago.
PRO;I:UJU:I 'RCE
$isto sr#e zr#alo je !ez mrlja, koje odra'ava slike !eskrajne ljepote.
Mojsije, taj savr%eni sveta#, odra'avao je zr#alom svojega sr#a !ezmjerni
o!lik 3noga, tko je !ezo!lik, sliku 3noga, tko je okom neugledan. 5aj
o!lik, ta slika, ne sadr'i se u ne!esima, ne sadr'i se u o#eanu, niti u
svemiru. "er sve to ima me6e i grani#e, a zr#alo sr#a je !ezgrani2no.
Reko%e 4inezi sultanuA <3d nas nema !oljih umjetnika.< Dr#i nato
priklopi%eA <Gea je na%a vje%tina i osjeaj za ljepotu.< &a !i se ovo pitanje
rije%ilo, sultan odlu2i prirediti i jednima i drugima takmi2enje, pa ih
povede u odaju, zastorom na dva dijela razdijeljenu. 4inezi zaiska%e u
sultana stotinjak razli2itih !oja, zaiska%e i zlato, sre!ro, i drago kamenje.
Dr#i zatra'i%e samo la%tilo i tkanine za gla2anje, pa se iza zastora dado%e
marno na posao. 4ad 4inezi zavr%i%e s radom, do6e sultan i stade
razgledati njihove zidne slikarije. 3sta prenera'en, pun strahopo%tovanja.
5ada Dr#i podigo%e zastor, koji je dijelio odaju na dva dijela. 3draz
kineskih slikarija pade na ugla2ani zid, i sve 2emu se sultan 2as prije divio,
pokaza se na sjajnoj podlozi jo% ljep%im. Dr#i su sufiji, koji su, i !ez
knji%koga znanja, pro2istili svoje sr#e od pohlepe, po'ude, zavisti, i
mr'nje.
4ad se iz!istri i 2istim postane zr#alo tvojega sr#a, ugledat e% u njemu
prizore s onu stranu zemlje i vode. Gidjet e% ne samo slike, ve i Njihova
slikara kako sag duhovnoga postojanja, tako i njegova 5kal#a.
=ufiji su du%ino zr#alo !olje od svakoga drugog zr#ala, jer ugla2a%e
svoja sr#a mi%lju na 7oga i tihovanjem u Njemu, sve dok im zr#alo sr#a ne
uzvrati istinskom slikom Izvornika.
U !ezgrani2ju 2istoga sr#a razumijevanje vodi u ti%inu, jet takvo je sr#e s
7ogom, ili z!ilja, ono je 3n. 3ni, u kojih je takvo zr#alno sr#e, za so!om
ostavi%e tek miris i !oju: svakoga trenutka oni nesmetano posmatraju
ljepotu. 3d!a#ili su vanjski o!lik i razvili zastavu izravnoga vida. Misao
im ode, sve je svjetlost. &osegnuli su !it i vrhovni Izvor znanja.
,,
(ko je sr#e ozdravilo i od 2ulnosti se pro2istilo, tada <milosrdni Dospod
zasjeda na =voje prijestolje<. 1oslije toga, 3n sam vodi sr#e izravno, jer
sr#e je s Njim.
Ne ma'i tijelo travom miomirisnom, utrljaj je u svoje sr#e. to je trava
miomirisnaB =veto ime slavnoga Dospoda. ?i#emjer stavlja miomiris na
tijelo, dok mu je duh u pepeli%tu.
=vatko prema svojemu uvidu i duhovnomu prozrenju vidi nutarnju z!ilju
stvari, pa 2ak i !udunost. to je sr#e 2istije, to duhozrenje !iva ja2e. to
vi%e 2isti% zr#alo sr#a, to vi%e e se stvari u njemu zr#aliti, to vi%e se
zastrtih tajni otkriti. 5akva nam je duhovna 2istota dana po milosti 7o'joj,
i na% uspjeh u pro2i%enju sr#a tako6er je !o'anski dar.
4ad voda navre u 2ama#, to je propast 2am#a, ali je voda ispod 2am#a
njegova potpora. 3tkad je =alamun iz sr#a izagnao 'elju za !ogatstvom i
posjedima, nije se!e nazivao nijednim drugim imenom, osim imenom
<praznoruki<. Za2epljen vr2, mada na vodama uz!urkanim, pluta po njima
z!og svojega praznog sr#a. 4omu je u jedrima vjetar takvoga neimanja, taj
spokojno plovi vodama ovoga svijeta.
3 7o'e, smek%aj nam kamena sr#a da !udu kao vosak: na% pla2 u2ini
=vojemu uhu milozvu2nim, i milosti =vojoj #iljem.
Zr#alo sr#a mora !iti !istro, da !ismo razlu2ili rugo!u od ljepote.
(ko te svaki udara# !ude razgnjevio, kako li e% onda ugla2ati svoje
zr#aloB 4ako e% svoje sr#e o2istitiB
(ko je tvoja misao ru'a, ti si ru'i2njak: ako li je trn, ti si trije%e za
potpalu.
?jepota sr#a trajna je ljepotaA s njezinih usana pije se voda 'ivota.
Uistinu, i voda, i onaj tko vodu to2i, i onaj tko vodu pije sve troje !iva
jedno kad ti raz!ije% svoj talisman. 5akva se jednost ne mo'e doku2iti
umovanjem.
=r#e se 2isti po!o'no%u. (ko je zr#alo sr#a pod pokrovom od stvrdnute
ne2isti, velik se posao 2i%enja tra'i do punoga sjaja. (ko je zr#alo pod
tananim slojem, na plodnu !razdu nalik, samo je malo 2i%enja potre!no.
'LOBOD&A VOLJA
7o'ja je slo!odna volja poti#aj na%oj slo!odnoj volji. Njegova je
slo!odna volja nevidljiva ispod pra%ine: ona tvori na%u slo!odnu volju.
,/
Njegove zapovijedi nama priznaju na%u slo!odnu volju. 3n nas ne
prisiljava na posluh, 3n nas na posluh poziva.
Nema sumnje da ljudska !ia imaju slo!odnu voljuA pogledajmo sav taj
o2igled dokaza oko se!e. Nitko ne izdaje zapovijed kamenuA <&o6iC< Niti
itko od ne'ive stvari o2ekuje odgovor. =li2no tomu, nitko nikomu ne ka'e
da poleti, niti slijep#u ka'e da gleda. Nitko ne veli kamenuA <Zakasnio si<,
niti pita pali#uA <Za%to si zadala onaj udara#B< Niti !i itko govorio te stvari
ikomu u koga nema slo!odne volje, i tko sve %to 2ini, mora 2initi. 3!veze i
za!rane, 2ast i prijekor ti2u se samo onih, u kojih je slo!odna volja.
?judska !ia imaju slo!odnu volju u stvarima nepravde i zlodjelni%tva.
5a je slo!odna volja svojim korijenom u na%emu duhu i sr#u.
Jvo prispodo!e da rasvijetli razliku izme6u prisile i slo!odne voljeA kad
te o!uzme strah, ruke ti zadrhte, i to je nehotni tjelesni 2in. 1restra%eni e
mo'da i nasrnuti na !li'njega. 7og je omoguio o!je te kretnje, ali njih se
ne mo'e jedna2iti. Mo'da e% po'aliti z!og udar#a kojega si nekomu
zadao, ali nitko se nee kajati z!og nehoti2noga drhata.
=lo!odna je volja sol na%e odanosti 7ogu, ina2e u njoj ne !i !ilo zasluge.
Zemlja se okree oko svoje osi !ez vlastita htijenja, i njezino kretanje ne
podlije'e ni nagradi ni kazni. =amo one stvari koje poduzimamo od
slo!odne volje, nai e se na vagi =udnjega dana.
5voja slo!odna volja, tvoja mo da iza!ere% do!ro ili zlo, poja2ava se
nadahnuima an6ela i zavo6enjem 6avola. (n6eo i 6avao, nudei nam
iz!or opreka, tjeraju nas da se slu'imo slo!odnom voljom, tom
sposo!no%u u nama samima.
=lo!odna je volja nastojanje da zahvalimo 7ogu za Njegovo
do!ro2instvo: ve zaku#an usud, nijekanje je toga do!ro2instva.
&uhovno prosvijetljeni slo!odni su u iz!oru svojega posveenja svijetu
koji dolazi: !udalasti slo!odno !iraju da rade za ovaj svijet.
<Z!og mojega prekrasnoga perja trpim na stotine nevolja<, 'alio se paun.
<1ti2ari mi postavljaju prugla, lov#i me ga6aju, a sve z!og perja. 7udui da
u mene nema ni snage ni samonadzora da !ih se!e za%titio, !ilo !i mi !olje
po2upati perje. 3no stalno napastuje moju gordost.< ?judska darovitost i
postignua vode u pad duhovno sla!e. =lo!odna volja vodi k do!ru samo
kad se njom slu'i netko, u koga ima samonadzora, i tko je !ogo!ojazan.
=amonadzorom i udorednom za%titom, duhovna se snaga takve oso!e
poja2ava kad se ova slu'i slo!odnom voljom. (ko nema ni samonadzora ni
,9
udore6a, onda !i se valjalo kloniti slo!odne volje, prije no %to se s njom
ne zastrani u grijeh.
,;
O(O (OJE VIDI
=lo!oda od predrasuda daje o2ima svjetlost i mo raz!ira, dok te
se!elju!ivi poriv oslijepljuje, i predrasuda pokapa tvoje neznanje u gro!.
7ez predrasuda, neznanje postaje mudro: s predrasudom, znanje !iva
izopa2eno. 3dupri se napasti, i tvoj e se vid iz!istriti: postupaj samo'ivo,
pa e% oslijepiti, i ro!om e% postati.
1remda sve ove tjelesne lju%ture diljem svijeta 'ive po milosti Mora du%e
nema !isera !a% u svakoj %kolj#i. 3tvori o2i i pogledaj u sva2ije sr#e,
otkrij %to ima unutar svakoga, jer taj se skupo#jeni !iser rijetko nalazi.
4ad je uho osjetljiva sluha, ono postaje okom. Ina2e !i se rije2
Dospodnja u uhu uzam2ila, i ne !i stigla u sr#e.
3ko koje vidi !olje je od tri stotine sljepa2kih %tapovaA jer oko umije
raza!rati !iser od pijeska.
=vjetiljke su razli2ne, ali je svjetlost istaA onostranska. Dleda% li
svjetiljku, se!e e% izgu!itiA jer odatle se javlja privid !roja i mnogosti.
Usredoto2i se na svjetlost, i vidjet e% svijet dvojstvu na nedohvatu,
dvojstvu, koje nam je s netrajnim tijelom dano. 3 ti, koji si jezgra
postojanja, znaj da nesloga izme6u muslimana, zoroastrijana#a, i 'idova
ovisi o razli#i njihovih gledi%ta, kakva se navodi u ovoj pri2iA
Neki Indij#i dovedo%e slona, pa ga zatvori%e u tamnu so!u. Domile su
ljudi ulazile u tamnu so!u da !i gledale slona. 7udui da pogledom nisu
mogli prodrijeti kroz mrak, svako htjede rukom opipati slona. Ruka
jednoga 2ovjeka taknula je slonovu surlu. <5aj je stvor nalik na morsku
pijavi#u<, re2e taj 2ovjek. Ruka drugoga 2ovjeka napipa slonovo uho.
Njemu se slon !ez ikakve sumnje u2ini lepezom. Ruka treega kliznu niz
slonovu nogu. <1o meni, slon ima o!lik stupa<, izjavi on. $etvrti, opet,
dotaknu slonova le6a. <Nedvoj!eno, slon je poput #arskoga prijestolja<,
ustvrdi. 3pisi su im !ili razli2ni, jer su ovisili o njihovim razli2nim i
djelomi2nim prilazima. &a je svatko od njih ponio svijeu, razlika ne !i
!ilo. $ulno je oko !a% poput dlana rukeA dlanom ne mo'e% prekriti #ijeloga
slona.
3ko Mora jedna je stvar, a pjena posve druga. 1usti pjenu neka se
rasto2i, ona je sama po se!i predmet gledanja: i zagledaj se u More, u oko
=tvarnosti. More se danonono raz!a#uje pregr%tima pjene. ( ti o
za2udne li stvariC sav si o!uzet pjenom, a ne morem.
,K
(ko sveta# nosi veo ludila, hoe li ga slijepa# prepoznatiB No ako je
nutarnje oko otvoreno, vidjet e duhovnoga diva ispod svakoga kamena.
3ku koje je otvoreno, pla%t svakoga dervi%a krije Mojsija u svojim
na!orima.
"er je tvoj pogled tako sku2en, zatvori o2i i gledaj o2ima 7oga. Njegov
vid u zamjenu za na% kakva do!itC Njegovim !o'anskim vi6enjem nai
e% sve %to 'eli%.
7lizina 7ogu daje vid oku.
4oliko je tko duhovno prosvijetljen, i koliko je osvjetlao zr#alo sr#a,
toliko e vidjeti skrovito zna2enje stvari. to ti je sr#e 2istije, to nutarnjim
okom vi%e vidi%.
Ganjsko svjetlo dolazi od sun#a, dok je nutarnje svjetlo sjajni odraz
!o'anske krasote. =vjetlo kojim oko svjetli, zapravo je svjetlo sr#a, dok je
svjetlo koje puni sr#e, svjetlo 7o'je, i ono je 2isto i nevezano za svjetlo
uma i utila.
=vatko je svjestan 7o'je milosti, i svatko je svjestan Njegove veli2ine.
=vatko uzmi2e pred Njegovim gnjevom, a prianja uz Njegovu milost. (li
7og je sakrio =voj gnjev u =voju milost. 5o je 7o'ja tajna i mudrost. ?judi
od do!roga raz!ira koji svjetlom 7o'jim gledaju, time se razlikuju od onih,
koji vide samo naj!li'e, vanjsko o!li2je stvari.
1remda gospodar !ija%e vrlo dare'ljiv, ipak se ne mo'e mjeriti s 5vojim,
Dospode, darom. Dospodar mi pokloni %e%ir, a 5i glavu i razum, on mi
darova kaput, a ti visok stas. Zlatni#ima me o!dari, a ti rukom koja ih !roji,
pokloni mi mazgu, a ti znanje jahanja. Dospodar mi dade svijeu, a 5i
o2inji vid. 3n mi isplati nadni#e, a ti 'ivot i postojanje, on mi o!ea
!ogatstvo, a ti 2istou duha.
=poso!nost raz!ira napu%ta onoga, tko je opijen u praznim 'eljama. 3naj
tko odla'e tu 2a%u, on pali svoje nutarnje oko, i %to je skriveno !iva otkrito.
Geina ljudi ne umije prozreti su%tinu svojstava !o'anskoga savr%enstva.
Na svijetu nema ni2ega tajnovitijeg od su%tine i svijesti 7o'je. Njegova su
svojstva tajne: su%tine tih svojstava tajne su nad tajnama. 3ni koji se
dovinu savr%enstva, sposo!ni su prodrijeti u te tajne, i tako razumjeti
su%tinu samoga 7oga. 3ni su Njegovi istinski lju!itelji, i od Njih ni%ta nije
skriveno.
4ad si po2inio !ezakonje, a da za to nisi platioB 4ad si ne%to do!ro
u2inio, a da te nisu zasuli !lagosloviB (ko se uhvati% u'eta spasonosne
rasud!e, i pogleda% po svijetu o2ima vidovitim, nee ti tre!ati =udnji dan
,.
da !i vidio posljedke svojih djela. Eeli% li 2isto sr#e, posmatraj pomno, i
gledaj gdje svakomu 2inu prilje'e njegov u2in.
%IVOT U DU7U
D6*enje s Bo1om tvoje 0e t6nje 86etvo6iti 6*e2
%IVOT VJERE
Nagrade za 'ivot vjere i odanosti Dospodu jesu lju!av i unutarnji zanos, i
sposo!nost da se primi svjetlost 7o'ja.
4ad teret utovari% u la6u, 2ini% to u do!roj vjeri da ti la6a nee potonuti,
da e sretno stii na drugu o!alu a ne zna% hoe li. 4a'e% liA <Neu se
ukr#ati dok zasigurno ne saznam %to mi slijedi<, tada nee% o!aviti nikakav
posaoA jer tajna te dvije sud!ine nikada se ne otkriva. 5rgova# malodu%ni
niti gu!i, niti do!iva: ne, on gu!i, jer ostaje !ez svojega !ogatstva. =amo
oni gorljivi u svojoj potrazi, oni koji vjerno tra'e plamen, nai e svjetlost.
7udui da svaki pothvat polazi od nade, vjera je za#ijelo najvrijedniji
doseg nade, jer vjerom se osvaja spasenje.
Napjevi &avidovi mile se vjerniku, dok nevjerniku nisu !olji od %kripe
piljenja drva.
3svje'i svoju vjeru, ali ne govorenjem. 5ajno si osvje'io svoje 'elje. =ve
dok su ti 'elje svje'e, vjera nije, jer 'elja je ona, koja zaklju2ava vrata.
3dani se vjernik klanja voljko, nastojei 7ogu ugoditi, i posveujui
tomu svoj 'ivot. Nevjernik se klanja 7ogu nevoljko, posveujui se!e
ispunjenju svoje 'elje. Istina, on vodi ra2una o 7o'joj tvr6avi, ali tvrdi da
njom zapovijeda. Gjerni poklonik !rine se o toj tvr6avi z!og 4ralja, a ne
z!og moi ili polo'aja.
=vjetlo vjere gasi vatru 2ulne pomame. U =udnji e dan vjera stati
nasuprot 2ulnosti, !udui da je vjera po!u6ena 7o'jom milo%u, a 2ulnost
Njegovim gnjevom. Eeli% li svladati zlo vatreno, uti%aj mu plamen vodom
!o'anske milosti. 3dani vjernik vodoskok je te vode milostiA 2isti duh
do!rotvoritelja jest Goda Eivota.
=va se tjesko!a pretvorila u vjernost, sav mute' u 2istouC =vojstva
ljudske naravi poni%tena su, 7o'ja su svojstva nastupilaC
,H
MOLITVA I MI'AO &A BO)A
&a je isteklo vrijeme za molitvu, ovaj !i svijet postao za te!e mra2no
mjesto, a suze razo2aranja i !ola tekle !i ti iz o2iju poplavno: jer svatko
u'iva u nekomu 2inu poklonstva, i prete%ka !i mu !ila takva uskrata, makar
i na kratak 2as. 5o razo2aranje i !ol vrijedni su stotinu molitavaA ta %to je
o!redna molitva u uspored!i sa 'arom ponizne 2e'njeB
"edan je 2ovjek nou dozivao 7oga sve dok mu usne ne postado%e slatke
od 7o'jega imena. <( %to sada, ti kukalo i jaukalo,< javi se Grag, <gdje je
odgovor Mtu samM na sve tvoje povike M7o'e, !o'eBM Ni glasak da si6e s
prijestolja pa dokle e% ga utaman dozivatiB< =lomljena sr#a 2ovjek lije'e
da spava. U snu je 2uo !o'anski glasA <5voj zov M3 7o'eCM Moj je odziv
Movdje samM. 5voja 'arka mol!a Moja je poruka, i #ijela tvoja stremnja da
Me dostigne% nije ni%ta drugo nego Moje ruke pred tvojim stopalima, %to ti
skidaju okove i privla2e te k Meni. 5voja lju!av i strah om2a je za Moju
milostC ( na svaki tvoj krik M3, 7o'e mojCM "a odgovaram po stotinu puta
Movdje samM.<
5oliko sam se molio da sam se pretvorio u 'ivu molitvu svatko tko me
susretne moli me za molitvu.
1ij Rije2 Mudrosti, jer ona je !listava svjetlost, koju je 7og z!og te!e
velom prekrio, kao da o!lakom zastire sun#e o ti, 2ije !i o2i proplakale
kad !i gledale u sr#e sun#a.
1ij ovu svjetlost, du%o, da !i uskoro mogla ugledati onu 2istu =vjetlost,
jarku, nezastrtu, koja ti je sada skrivena.
I uzleti visinama kao sjajna zvijezda da, pod svodovlje ne!esko, pod
ne!osklone uzleti, ni2im uvjetovana, ne!osmjerna, izvan te'a zemaljskih,
put prejasnoga sun#a.
Nikad ne ostani !ez misli na 7oga, jer misao na Nj daje snagu, perje,
krila pti#i duha.
Molitvu ne 2ini samo propisan na2in. 1ropisana molitva ima svoj po2etak
i kraj, poput svih o!lika i tijela, i svega %to se slu'i govorom i zvukom, ali
du%a nije ni2im uvjetovana, i !eskrajna jeA ni svr%etka joj, ni po2etka
nema... Molitva je utonue i nesvjesnost du%e, %to sve druge na2ine ostavlja
izvan se!e. U tomu 2asu ni Da!rijelu nema u njoj mjesta, ni njemu, duhu
2istomu. 5ko ovako moli izuzet je od svih vjerskih o!aveza, jer je li%en
razuma. =jedinjenje so!osti s !o'anskom jednotom du%a je molitve.
,I
=vrha o!redne molitve nije u tomu da se po #io dan klanja% i ni2i#e
lije'e%. =vrha joj je da razvije% molitven stav, kojim e% duhovno stanje,
molitvom zado!ijeno, odr'avati u svako vrijeme. 7io ti u snu, ili !udan, u
poslu, ili na odmoru, vazda !i morao na 7oga pomi%ljatiA da !i !io jedan od
onih koji su <stalno u molitvama.<
3va moja kazivanja uistinu su molitva Dospodu, rije2i koje mame dah te
"edne slatkoe. 5ra'i% li odgovor od 7oga, kako mo'e% propustiti molitvuB
I kako mo'e% %utjeti, znajui da 3n uvijek odvraa na tvoje <o 7o'e, gdje
siB< =vojim <tu samC< 5ih je Njegov odgovor, ali ga mo'e% outjeti od
glave do pete.
5e!i su dani hvalospjev i molitva, ali ti molitva u2ini sr#e gordim. =e!e
vidi% kao prisnoga prijatelja s 7ogom, no mnogi se tako od 7oga udalji%e.
4ad !i lju!av !ila samo duhovna, ne !i !ilo trapljenja postom i
molitvom. &arovi kojima lju!avni#i jedno drugom daruju, nisu ni%ta drugo
nego vanjski o!lik, koji svjedo2i nevidljivu lju!av, !a% kao %to do!ro djelo
otkriva sr#e puno lju!avi.
&ok je kora2ao putem, Mojsije za2u pastira koji se 7ogu molja%e, nudei
Mu da Da slu'i, da mu so!u sprema, kosu da Mu 2e%lja, pere Mu ru!lje i
noge, donosi Mu hranu, i ruku Mu lju!i. Ukori Mojsije pastira z!og
svetogr6aA <7og ne tre!a takvih usluga od te!e.< 1astir, zdvojan, razdra
svoju odjeu i ode u pustinju. 5e se noi 7og ukaza u snu Mojsiju, i
opomenu ga ovakoA <5i si mojega slugu odale2io od Mene. Nisam ustoli2io
!ogopoklonstvo z!og =vojega do!ra, ve z!og do!ra =vojih slugu. Njihovi
Me slavopjevi ne uzvisuju, ve njima udjeljuju 2istou i sjaj. Ne gledam na
njihove rije2i, ve na njihov duh i 2uvstvo. Dledam u njihova sr#a da vidim
jesu li lijepa, zato jer je sr#e su%tina. "a 'elim 'ar i plamen, 'ar i plamenC
Rasvijetli svoju du%u vatrom lju!avi, i spali do pepela sve misli i rije2iC<
3dvojenost od 7oga je kao pad u zdena#: pomisao na Njega je konopa#.
Utihni, i u tihosti kreni u nepostojanje, i kad ga ostvari%, sav e% se u
hvalu pretvoritiC
Lrani svoje sr#e lju!avlju 7o'jom, da !i postao !esmrtan, a li#e da ti
o!asja !o'anska svjetlost.
5voje tijelo od vode i gline, taknuto dahom Isusovim, %iri krila, pti#om
postaje, i odlijee. 5voja hvala Dospodu dah je tvojega tijela od vode i
gline. 3no postaje rajskom pti#om, kroz dah isrenosti tvojega sr#a.
/-
O'VAJA&JE VRLI&A
7og je stvorio tvarni svemir da !i se!e o2itovao, i da !i se otkrilo !lago
Njegove mudrosti. Rekao jeA <7io sam !lago neotkrito.< 1oslu%ajC "ednako
tako ne smije% dopustiti da tvoja duhovna stvarnost potone, umjesto toga
mora% djelom o2itovati svoj duh.
&ru'enje sa svetima od te!e 2ini sve#a. 7io ti kamen, !io ti mramor,
postat e% dragulj, ako druguje% s 2ovjekom sr#a.
7o'e sa2uvaj, ne tra'im ja ni%ta od !ogostvorenih !iaA unutar mojega
sr#a ima #io svijet zadovoljstva.
?ju!aznost, sr#em i du%om neiskrena, nalik je !ilju na tlu pepelnomu, o
prijatelji. 1ogledajte ga izdaleka i pro6iteA jer ne prija ni jeziku kao hrana,
ni nosu kao miris.
3!eanja i sporazumi prekr%eni, posljedi#a su gluposti: vjernost vlastitoj
rije2i pristaje onomu, tko se 7oga !oji.
Nikada na ovomu svijetu ku%nje ne vidjeh ni%ta skupo#jenije od valjana
karaktera. U koga je god do!ra ud i karakter, taj e !iti spa%en na =udnji
dan, dok propast 2eka sr#em ne2iste, vrlinom oskudne.
Nijedno se zr#alo ne vraa u gvo'6e: nijedan se kruh ne vraa u p%eni#u:
nema gro'6a zrela da opet !ude kiselo. =azrij, i ne daj se promjeni na lo%e.
1ostani =vjetlost.
7og je kao slikar, koji radi na slikama =vojega stvorenog svijeta.
=vakoga trenutka 3n upisuje %to Mu se mili na strani#i njihove misli, a
potom upisano !ri%e. Uklanja gnjev i na njegovo mjesto stavlja
zadovoljstvo. 7ri%e sitnodu%je, i upisuje veledu%je. 5aj posao te2e i jutrom i
ve2erom. Njegova te ruka i puni i prazni.
to je pravdaB =taviti ne%to na mjesto gdje ono spada. to je nepravdaB
=taviti ne%to na krivo mjesto.
Grline i miline zna#i su sljed!enika 7o'jega, one su stope 2ovjeka, koji
Mu je odan.
5voja ni'a, paklenska priroda napastuje te i zavodi, ali ti se hra!o !ori%, i
#ijela ti je du%a sada 2ista. 7ogu za lju!av utulio si vatru pohote, i ona se
pretvorila u svjetlost koja vodi. Gatra gnjeva postade izdr'ljivost, tama
neznanja preo!razi se u znanje, plamen pohlepe u nese!i2nost, a trnje
zavisti u ru'e lju!avi. Ugasio si te vatre 7ogu za lju!av, i svoju si plamenu
narav preo!razio u zelen vonjak. =lavuji spomena na 7oga i Njegovu
/+
slavu, slatko pjevaju u vrtu tvojega sr#a. 3dazivajui se pozivu 7o'jem,
donio si vodu duha u ognjeviti pakao svoje du%e.
I5BJE)AVA&JE 5AM(E
Znaj da je svaka r6ava navada trnov grm. Uostalom, mnogi je put to trnje
pro!olo tvoje ta!ane.
1o6e lav sa ze#om na zdena#, i zagleda se u nj. Ugleda vlastiti lik, i kraj
njega tustoga ze#a. Netom je spazio svojega <protivnika<, pusti on ze#a, a
sam sko2i u zdena#. 1ade u jamu koju je sam se!i iskopaoA njegovo je
zlosilje po njemu uzvratno udarilo.
3 2itatelju, mnoge pogre%ke koje u drugima vidi%, zapravo su tvoje
vlastite, u !li'njima odra'eneC U drugima vidi% sve %to si sam vidi% svoje
li#emjerje, zlo!u, i drskost. 5e mane nad kojima se zgra'a%, z!iljski su
tvoje vlastite, ali ih u se!i ne vidi% tako jasno, ina2e !i se!e svom du%om
zamrzio. 1oput lava koji napada svoj odraz u vodi, ti samo se!i %teti%, o
!udalasti 2ovje2e. 4ad padne% na dno !unara svoje vlastite prirode, tada
e% znati da je gre%ka u te!i.
4ao %to prorok re2eA <Gjerni su zr#alo jedni drugima.<
$uvaj se, i ne dopusti se!i u2initi ono, %to se kosi s tvojim poimanjem
do!ra, a oslanjajui se na misao da e% se kasnije pokajati i zaiskati 7o'ji
oprost. 1ravo kajanje munjevno sijeva grizodu%jem i plju%ti suzama
tre!aju mu munje i o!la#i, !a% kao %to su toplina i ki%a potre!ni zrijenju
voa. 7ez munje sr#a i ki%nih o!laka o2iju, kako sti%ati vatru !o'anskoga
gnjevaB 7ez munja i o!laka, kako e %iknuti trava i !istri vodosko#iB
&u' duhovnoga puta nema u'ega klan#a od ovogaA sretan je onaj, tko ne
prti zavist kao suputnika. 1ostani prah pod nogama !ogolikih, i pospi
prahom glavu zavisti.
Z!og srd'!e i putenosti 2ovjeku se o2i ukri'e, zamagli mu se duh, te
zastrani od istine. 4ad se javi samo'ivost, vrlina se sakrijeA i stotinu se
velova podigne izme6u sr#a i oka.
=vatko ko primjeuje vlastite pogre%ke vi%e no pogre%ke drugih, za#ijelo
e povesti ra2una da se!e popravi. =vjetovnja#i ne gledaju se!e, i z!og
toga jedni druge optu'uju.
4ad samo ku%a%, pa se nenavist i prijevarnost jave, i rodi se neznanje i
lakoumlje, znaj, ku%ao si od !ezakonja.
/,
=uzdr'i svoj !ijesA ne dopusti mu da ti se kroz grlo popne kao hrana koju
povraa%. Za nagradu e% slatke rije2i primiti.
Znaj da rije2 naglo s jezika odapeta nalikuje strijeli#i, otposlanoj s luka.
=ine, ta se strijela nee s puta vratiti: ti mora% sagraditi !ranu !uji#i ve na
izvoru. 3 jeziku, ti si neprolazno !lago. 3 jeziku, tako6er si i neprolazna
!olest.
5ko god ne uzlijee put Dospodara =lave, !ez sumje misli da je savr%en.
3 gordi 2ovje2e, nema stra%nije !olesti du%e, nego %to je umi%ljaj o
savr%enstvu. =r#e i o2i morat e silno krvariti prije no %to te napusti
samodopadnost.
5voja rije2 i postupak ne smiju se jedno drugomu suprotiti, da !i tvoj
'ivot !io prihvatljiv 7ogu.
3 !rate, mudrost u te!e uvire iz presvijetloga sve#a 7o'jega, ali to je
samo pusta posud!a. Iako je kua tvojega sr#a iznutra osvijetljena, izvor
svjetlosti je svjetlonosni susjed. 3daj mu hvaluA ne !udi ni ta%t ni
neuljudan, !udi pa'ljiv !ez samo'ivosti. 4a'e se da ovo posu6eno stanje
slave odvodi vjerske zajedni#e daleko od vjerskoga zajedni%tva.
4ad oso!a samozalju!ljena vidi da netko grije%i, osjeti gdje se u njoj
podi'e plamen pakla. =voju paklenu gordost naziva o!ranom vjere: ne
prepoznaje drskost vlastite du%e.
Mnogi taj 2ovjek 2ini djela po!o'na s o2ima uprtim put pohvale i
nagrade. 5o je zapravo preru%en grijeh. 3no %to takvi po!o'ni#i smatraju
2istim, uistinu je prljavo.
U svojoj se zavisti 'ali%A <"a vrijedim manje od toga i toga. Njegova vea
vrijednost poja2ava moju manje)vrijednost. Zaista, zavist je porok: sama
po se!i gora je od ikakve manjevrijednosti.
"ednoga dana mi% dogra!i devinu uzdu, i, opona%ajui 2ovjeka, krene
pred devom kao predvodnik. "er ga je deva spremno slijedila, mi% se zaludi
mi%lju o svojoj va'nosti. 7ljesak te misli o%ine devu.
<Naprijed, samo u'ivaj,< progun6a deva. <"a u ti ve pokazati.<
Uto stigo%e do o!ale %iroke rijeke, pa naglo zastado%e.
<Godi2u preko !rda i dola,< re2e deva, <z!og 2ega smo zastaliB 3 2emu li
se radiB 4reni naprijed kao %to 2ovjek 2iniC U rijeku zagaziC 5i si moj
voditelj i 2elnik: ne zastaj na pola puta, ne gu!i korakC<
<(li ova je rijeka %iroka i du!oka,< rei e mi%. <=trah me je. =va je
prigoda da emo se utopiti.<
<Lajde da vidim koliko je du!oka,< re2e deva, i hitro zagazi u rijeku.
//
<Goda mi dose'e samo do koljena,< nastavi. <=lijepi mi%u, 2emu !rigaB
Z!og 2ega si se usplahirioB<
<5e!i je mrav, a meni je zmaj,< odvrati mi%. <Gelika je razlika izme6u
tvojega i mojega koljena. (ko voda dose'e do tvojega koljena, raz!orita
devo, onda ona mjeri pune dvije stope iznad moje glave.
<=ljedeega puta ne !udi ovako drzak,< re2e deva, <da ti iskre mojega
gnjeva ne !i sa'gale i du%u i tijelo. 3pona%aj mi%eve kakav si sam: neka se
mi%evi ne nameu devama.<
<4ajem se,< kaza mi%. <Za ime 7o'je, prenesi me preko ove stra%ne vode,
hoe% liB<
<=lu%aj me,< odgovori deva, sa'aliv%i se na mi%a. < 1opni mi se na le6a i
sjedni na moju gr!u. 3vaj je dio puta meni povjeren: mogla !ih prenijeti
stotine tisua takvih kakav si ti.<
7udui da nisi vladar, !udi jednostavan podanik: !udui da nisi kapetan,
ne zapovijedaj kretanjem !roda. 7udui da nisi prorok, idi tragom onih
koji od tvarnoga predjela putuju u duhovni. 7udui da nisi usta za 7o'ju
rije2, !udi za nju uho.
=ve dok te mo'e potkupiti laska, o !udalasti 2ovje2e, tvoje e pogre%ke i
nedostat#i upadno str%iti. 4ako e se tvoj karakter popraviti ulagivanjem i
la'imaB U sr#u gomila% laske i pohvale kao da su !lago, ali zapravo !i
prijekori i zamjerke duhovnih oso!a !ili za te!e !olji. Ne gutaj med
duhovno izgu!ljenih, ve gutaj 'u2 duhovnih kraljeva, pa e ti srea i 2ast
pripasti. 1od zaklonom duha tijelo du%om postaje.
1akao je zmaj sa sedam glava. 1ohlepa je meka koja te mami u njegovu
klopku.
4ad te netko prekorijeva, ili se s to!om u sudu razilazi, u sr#u ti se tada
rodi malen mrav mr'nje i neprijateljstva. (ko smjesta ne zgnje2i% toga
mrava, on !i mogao narasti u zmiju, ili 2ak u zmaja.
?a' ne donosi utjehu izmu2enu sr#uA voda i ulje ne ra6aju svjetlost. =amo
e istina donijeti utjehuA ona je meka koja privla2i sr#e.
Godstvo je otrov, osim za onoga tko posjeduje u sr#u protuotrov.
Zlo!a potje2e iz pakla, i !udui da je tvoja zlo!a dio pakla, ona je
neprijatelj tvoje vjere, one, koja te poti2e na putu u ne!o. I jer si u stisku
zlo!e, ti si tako6er dio pakla, stoga pripaziC &io te'i k #jelini.
5ko svijetom sije sjeme 2kalja, njega se 2uvajC Ne tragaj za takvim u
vrtovima ru'aC
/9
3so!a koja stje2e vjersko znanje, kako !i se mogla njim podi2iti i svoj
ugled poveati, a na ra2un svojega duhovnog prosvjetljenja, jednako je
r6ava kao i tragatelj za svjetovnja2kim znanjem. 5akvo je znanje
!esadr'ajno i !ez du%e, a njegov vlasnik jadikuje kad mu se u !lizini ne
na6e nikakav slu%atelj, jer po njegovu sudu nema ni%ta !olje od
slu%ateljstva. 5akvo je znanje svjetovnja2ko, i ne donodi duhovnu slo!odu.
$ak i ako u te!e nema mana kakve su u drugih, ne !udi z!og toga
samodopadan: jer e mo'da te iste mane kasnije postati tvoje. Nisi 2uo
7o'je razuvjeravanje <ne !oj se<, pa za%to se osjea% so!om tako
zadovoljanB I!lis je godinama u'ivao velik ugled, ali je na kraju ostao !ez
2asti, i njegova se slava okrenula na sramotu. =ve dok tvoja !rada ne
poraste, ne rugaj se 2ovjeku golo!radu.
4akve e% isprike ponuditi, sr#e moje, z!og tolikih manaB 5akva
postojanost od strane ?ju!ljenoga, a gle, takva s moje strane nevjeraC5akva
veledu%nost Njegova, a takva moja sitni2arska oprekaC 5oliko milosti od
Njega, toliko pogre%aka koje po2inihC 5akva zavist, takva naopaka ma%ta i
tamne misli sr#a, a 3n me tegli i nosi, i slatkom me hranom nutka o
kakva dare'ljivost s Njegove straneC Za%to me toliko nutkaB &a !i moja
gorka du%a slatkom postala. $emu me toliko tegli i nosiB &a !ih se
priklju2io dru%tvu svetih. 4ajem se z!og svojih grijeha, na usnama mi je
ime 7o'je: u tomu 2asu on me dovla2i da !i me mogao 'iva otkupitiC
(U&JE I PAT&JE
3%tra stega i tvrd postupak pe su u kojoj se sre!ro oslo!a6a troske.
5akva ku%nja pro2i%uje sre!ro: u vrijenju se drozga di'e na povr%inu.
?judska su !ia poput neu%tavljene ko'eA uzmi gorku kiselinu i svom je
snagom utrljaj u ko'u, i ko'a e omek%ati, postat e gipka i prekrasna.
=li2no tomu, ako %tavi% ljudsku du%u strogom stegom i patnjama, ona e se
postupno pro2istiti, proljep%ati se, jakom postati. (li ako ne umije% se!e
trapiti, onda prihvati muke koje ti Dospod daje, jer nevolje koje ti %alje
1rijatelj, sredstvo su tvojega pro2i%enja. 7olesnima e lijek postati pitak,
kada se posvete vlastitomu zdravlju.
Gatra koja tali 'eljezo i zlato je li do!ra svje'oj dunji i ja!u#iB "a!uka i
dunja tek malko su nezrele: nenalik 'eljezu, tre!a im !laga toplina. No !lag
plamen nedostaje potre!i 'eljeza, ono 'udno privla2i na se ognjeni zmajev
/;
'ar. 5o je 'eljezo dervi% koji izdr'ava mukeA pod 2ekiem i vatrom, on se
sretno i #rveno 'ari. 7a#a se u samo sr#e ognja.
Nema opisa za patnje onoga svijeta. 1atnje ovoga svijeta, potre!ne kao
priprema za onostrane patnje, lake su u uspored!i s njima. =retni su oni
koji su zaronili u patnju, potre!nu duhovnomu pro2i%enju, i koji
dragovoljno uzimaju na se!e !ol slu'enja Dospodu, i tako u!la'uju patnje
onostranstva.
4ad nam 7og 'eli pomoi, 3n nam po%alje pla2, ali suze %to z!og Njega
padaju donose sreu, i tragom svojim, smijeh. 5ko god to predvidi, taj je
sluga 7o'ji. Ddje voda protje2e, 'ivot #vjetaA gdje suze padaju, !o'anska
se milost javlja.
4ad 7og dodijeli 2ovjeku odre6enu sud!inu, to 2ovjeka ne isklju2uje iz
do!rovoljna pristanka, 'elje, i slo!odne volje. (li kad 7og po%alje patnju,
duhovno sla!i tada od 7oga po!jegnu: u 7oga zalju!ljeni, naprotiv, jo%
!li'e Mu se primaknu. &ok traje !itka svi se pla%e smrti, no kukavni se
povla2e, dok hra!ri juri%aju na protivnika. 3ne hra!re strah nosi naprijed,
dok oni sla!oga duha umiru u se!i. 1atnja i strah su kamen ku%a2, koji lu2i
junake od kukavi#a.
7og je stvorio 'alost i patnju, kako !i se srea nasuprot njima jasno
o#rtala: jer skrovite e se stvari o2itovati pomou svojih opreka. 7udui da
7og nema opreke, 3n je skriven.
"edna je 'ena svake godine ra6ala sina, no dijete nikada ne !i po'ivjelo
dulje od %est mjese#i: preminulo !i za koja tri, 2etiri mjese#a 'ivota. Eena
je plakala govoreiA <(vaj, o 7o'e, devet mjese#i nosim teret, a tri se
mjese#a radujem. Moja radost nestaje !r'e od duge ne!eske.< Z!og te%ke
svoje muke 'ena se po'ali ljudima 7o'jim. &vadeset je sinova na ovaj
na2in pokopala: 'ivote im je pro'dirala nagla vatra.
5ada jedne noi pokaza joj se vje2ni vrt, zelen, pun slasti i lasti. 3pije
to vi6enje 'enu. Ugleda svoje ime upisano na zidu pala2e: i jer je imala
du!oku vjeru, znala je da je ime njezino. 1oslije toga ljudi 7o'ji joj reko%eA
<3vaj je !lagoslov namijenjen onima, koji su svojim 'ivotom istinski
slu'ili 7ogu, pa su stoga zaslu'ili svoje mjesto za stolom od goz!e. 7udui
da si nekada !ila spora u tra'enju 7o'jega zaklona, 7og ti je umjesto toga
poslao ove nevolje.<
<Dospode<, zavapi 'ena, <daj mi ovakvih nevolja jo% za stotinu godina,
pa i vi%eC 1rolij moju krvC<
/K
4ad je uni%la u vrt, ugledala je tamo svu svoju dje#u. <"a sam ih !ila
izgu!ila,< kliknu 'ena, <ali ih 5i nisi izgu!io.<
1la2i poput vodeni2noga kota2a, da !i zeleno !ilje moglo niknuti u
dvori%tu tvoje du%e.
4ad osjeti% !ol, zahvali za nj 7ogu, jer taj je !ol u Njegovim rukama
!lagotvoran. 4ad on !ude htio, !ol e postati radost, a lan#i slo!oda.
Nema na svijetu posvema%njega zlaA zlo je srazmjerno do!ru. Ne postoji
na svijetu ni otrov, ni %eer, koji nekomu nije pomo, a nekomu odmo.
Zmijinji je otrov 'ivot zmije, ali je smrt ljudskomu !iu. More je raj
ri!ama, ali se 'ivotinje u njemu utapaju.
Udara% li %tapom diko!raza, on se %iri, i postaje krupan i de!eo. to vi%e
ga tu2e%, to vi%e se %iri. &u%a istinskoga vjernika nalik je diko!razu, jer
!iva sna'nija i otpornija %to vi%e je snalaze udar#i !ola. 5o je razlog s
kojega Dospod %alje vea poni'enja i jade proro#ima, nego ostalim
ljudima.
U nas su rizin#e svih stvari, i Mi s vremena na vrijeme, u stanovitoj
mjeri, stvari %aljemo na zemlju. 7ez vode, zemlja ne mo'e postati opekom,
niti mo'e postati opekom ako je vode previ%e.
"edini 3n ima pravo lomiti, jer "edini 3n mo'e slomljeno u#ijeliti. 3naj
tko zna kako sa%iti, zna i kako rasparatiA %to god 3n proda, zauzvrat kupuje
ne%to !olje. 3n do temelja ru%i kue, a tada ih 2asom podi'e da !udu za
'ivot jo% udo!nije nego prije. 7udui da on 2ini #ijelim %to je slomljeno,
Njegova je lomljava zapravo u#jeljenje.
Gjera donosi sr#u olak%anje od patnje i tuge, posrnula vjera vodi u o2aj i
muku.
Dorka okrutnost &uha pretvara me u !iserC "er !iseri i koralji ni2u u
gor2inama mora.
Dle kako se nosa2 s teretom !oriC 5akav je i napor onoga, tko gleda
istinu stvari. 5ereti su temelji lagode, a gorke su stvari prethodni#e u'itka.
Raj je opkoljen stvarima koje ne volimo, dok su vatre pakla unutar kruga
na%ih 'elja.
Ealost te za radost sprema. 7jesomu2no izmete sve iz tvoje kue, kako !i
nova radost uni%la i na%la se!i mjesto. Ealost stresa 'uto li%e s grane
tvojega sr#a, da !i umjesto 'utoga izlistalo svje'e, zeleno li%e. 3na 2upa
truo korijen, kako !i novo korijenje, u zemlji skriveno, imalo mjesta za
rast. Ma %to 'alost iz tvojega sr#a izagnala, ne%to daleko !olje doi e na to
mjesto.
/.
1ogledaj svijet 'ivotinja, od komar#a do slonaA sve su one 2lanovi 7o'je
porodi#e, i za svoju hranu svaka o Njemu ovisi. 4akav je odli2an
sna!djevatelj DospodC =ve ove 'alosti sr#a ra6aju se iz pare i praha na%ega
postojanja i na%ih ispraznih 'elja.
Ne zdvajaj, !udi veseo, i zovi u pomo "ednoga, tko se odaziva zovu, i
ka'i MuA <3prosti nam, 5i koji voli% pra%tati.<
Iako ti je sud!a !ez!roj puta postavljala zasjede, ona e ti na kraju podii
%ator u ne!esima. 3d lju!avi =voje i do!rote, 7og te pla%i i prepada, da !i
te poveo u kraljevstvo sigurnosti.
Ddjegod gori svijea patnje, tu se spaljuje na stotine tisua lju!eih du%a.
5e lju!ee du%e koje su 7ogu !lizu, poput leptiri#a su pred svijeom
Njegova li#a. 3 sr#e, po6i tamo gdje te susreu du%e iskrene, koje ti mogu
!iti za%titni oklop od patnje, i koje ti u vlastitu sr#u mjesto nalaze, da !i te
nato2ile vinom lju!avi, kao da si 2a%a. 1rihvati svoje mjesto u njihovim
du%amaC 1odigni svoj dom na ne!esimaC
Nevjernik zami%lja da me povrijedio. (h ne, on je samo o!risao prah s
Mojega zr#ala.
U2in#i i plodovi 7o'jega milosr6a o2ituju se svagdje, ali tko im zna i
razumije su%tinu, osim 7ogaB
/H