Professional Documents
Culture Documents
Talbot Michael - Holografski Svemir
Talbot Michael - Holografski Svemir
SVEMIR
UDESNA NOVA TEORIJA STVARNOSTI KOJA OBJANJAVA:
NAJNOVIJA OTKRIA FIZIKE PARANORMALNE SPOSOBNOSTI UMA
NERIJEENE ZAGONETKE UMA I TIJELA
MICHAEL TALBOT
Postoje dokazi koji ukazuju na to sa su
na svijet i svi u njemu - od snjenih
pahuljica do stabala javora, zvijezda
padalica i elektrona u vrtnji - samo slike
nalik duhu. Projekcija iz razine stvarnosti
koja je u toj mjeri izvan nae da je
doslovno izvan i prostora i vremena.
Glavni arhitekti ove zapanjujue zamisli
meu najeminentnijim su svjetskim
misliocima: fiziar sa Sveuilita u
Londonu David Bohm, Einsteinov ti-
enik i jedan od najpotovanijih svjetskih
kvantnih fiziara; i Karl Pribram,
neuropsiholog sa sveuilita Stanford,
i autor klasinog neuropsiholokog
udbenika languages of the brain
(jezici mozga).
Kod holografskog modela
najvie zapanjuje to to je odjednom
dao smisao irokom spektru pojava koje
su toliko neshvatljive da ih se u pravilu
svrstavalo izvan podruja znanstvenog
razumijevanja.
Te pojave obuhvaaju telepatiju, vido-
vitost, mistine osjeaje jedinstva sa
svemirom pa ak i psihokinezu, odnosno
sposobnost uma da pomie fizike
predmete a da ih nitko ne dodiruje.
I doista, stalno rastuem broju
znanstvenika koji su prigrlili holografski
model brzo je postalo oigledno da je taj
novi model pomogao objasniti praktiki
sva paranormalna mistina iskustva, te
je u zadnjih 5 - 6 godina nastavio
nadahnjivati istraivae, i objanjavati
do sada neobjanjivo.
.
.
.EQ
HOLOGRAFSKI
___SVEMIR___
MICHAEL TALBOT
HOLOGRAFSKI
SVEMIR
MICHAEL TALBOT
Michael Talbot roen je 1953. godine u Grand
Rapidsu u Michiganu. Autor je knjiga Mysticism and
the New Physics (Misticizam i nova fizika), Beyond the
Quantum (S one strane kvanta) i Your Past Lives: A
Reincarnation Handbook (Vai proli ivoti - Prirunik
za reinkarnaciju), kao i tri romana.
Nove injenice imaju do te mjere dalekosenu vanost da bi
mogle pokrenuti revoluciju u naem razumijevanju ljudske psihe,
psihopatologije i terapeutskih procesa. Neka zapaanja svojom
vanou nadilaze okvire psihologije i psihijatrije te predstavljaju
ozbiljan izazov sadanjoj njutnovsko-kartezijanskoj paradigmi
zapadne znanosti, budui da bi mogla drastino promijeniti nae
predodbe o ljudskoj prirodi, kulturi, povijesti, pa i stvarnosti.
- Dr. Stanislav Grof o holografskim fenomenima
u The Adventure of Self-Discovery
Sadraj
Uvod
5
13
35
PRVI DI O: UDESAN POGLED NA STVARNOST
1 Mozak kao hol ogram
2 Svemir kao hol ogram
DRUGI DI O: UM I TIJELO
3 Holografski model i psihologija
4 Ja pj evam holografsko ti j el o
5 Pregrt uda
6 Holografski vi d
58
81
118
160
TREI DI O: PROSTOR I VRI JEME
7 Vri j eme izvan uma
8 Putovanje kroz superhol ogram
9 Povratak u doba snivanja
191
224
281
Uvod
U
filmu Ratovi zvijezda avantura Lukea Skywalkera zapoinje kada iz
robota R2D2-a izae zraka svjetlosti i projicira minijaturnu trodi-
menzionalnu sliku princeze Leije. Luke, skamenjen od uda, gleda dok
skulptura svjetlosti nalik duhu moli nekoga po imenu Obi-wan Keno-
bi da joj doe u pomo. Slika predstavlja hologram, trodimenzionalni
prikaz napravljen pomou lasera, a tehnoloka magija potrebna da se
izrade takve slike izvanredna je. Meutim, ono to jo vie zauuje jest
injenica da neki znanstvenici poinju vjerovati kako je i sam svemir
neka vrsta divovskog holograma, sjajno detaljizirana iluzija, ni manje
ni vie stvarna od slike princeze Leije koja navodi Lukea na njegovu
potragu.
Drugim rijeima, postoje dokazi koji ukazuju na to da su na svijet i
sve u njemu - od snjenih pahuljica do stabala javora, zvijezda padalica
i elektrona u vrtnji - takoer samo slike nalik duhu, projekcija iz razine
stvarnosti koja je u toj mjeri izvan nae da je doslovno izvan i prostora
i vremena.
Glavni arhitekti ove zapanjujue zamisli meu najeminentnijim su
svjetskim misliocima: fiziar sa Sveuilita u Londonu, David Bohm,
Einsteinov tienik i jedan od najpotovanijih svjetskih kvantnih fizia-
ra; i Karl Pribram, neuropsiholog sa Sveuilita Stanford, i autor klasi-
nog neuropsiholokog udbenika Languages of the Brain (Jezici mozga).
Zaudo, Bohm i Pribram do svojih su zakljuaka doli neovisno jedan
od drugoga, radei u dva vrlo razliita smjera. Bohm se u holografsku
prirodu svijeta uvjerio tek nakon godina nezadovoljstva zbog nemo-
i standardnih teorija da objasne sve pojave u kvantnoj fizici, dok je
Pribrama uvjerio neuspjeh standardnih teorija mozga u objanjavanju
razliitih neuropsiholokih zagonetki.
Meutim, nakon to su doli do svojih stajalita, Bohm i Pribram
ubrzo su uvidjeli da holografski model objanjava i brojne druge mi-
sterije, ukljuujui i oiglednu nemogunost bilo koje teorije, bez ob-
zira koliko opsene, da na bilo koji nain razjasni sve pojave u prirodi;
sposobnost pojedinaca koji uju samo na jedno uho da odrede smjer iz
kojega dolazi zvuk: nau sposobnost da prepoznamo lice ovjeka koga
nismo vidjeli dugi niz godina, ak i ako se dotina osoba u meuvreme-
nu bitno promijenila.
Pa ipak, kod holografskog modela najvie zapanjuje to to je odjed-
nom dao smisao irokom spektru pojava koje su toliko neshvatljive da
ih se u pravilu svrstavalo izvan podruja znanstvenog razumijevanja.
Te pojave obuhvaaju telepatiju, vidovitost, mistine osjeaje jedinstva
sa svemirom pa ak i psihokinezu, odnosno sposobnost uma da pomie
fizike predmete a da ih nitko ne dodiruje.
I doista, stalno rastuem broju znanstvenika koji su prigrlili holo-
grafski model brzo je postalo oigledno da je taj novi model pomogao
objasniti praktiki sva paranormalna, mistina iskustva, te je u posljed-
njih pet est godina nastavio nadahnjivati istraivae i osvjetljavati sve
vei broj ranije neobjanjivih pojava. Evo nekoliko primjera:
- 1980. godine psiholog Kenneth Ring sa Sveuilita Connecticut
ustvrdio je da bi se iskustva tik do smrti mogla objasniti ho-
lografskim modelom. Ring, koji je predsjednik Meunarodnog
udruenja za istraivanja iskustava tik do smrti, smatra da takva
iskustva, kao i sama smrt, u stvari nisu nita drugo od prebaciva-
nja svijesti osobe s jedne razine holograma stvarnosti na drugu.
- 1985. godine dr. Stanislav Grof - voditelj psihijatrijskih istrai-
vanja u Centru za psihijatrijske studije u Marylandu, i profesor
asistent na Medicinskom fakultetu Johns Hopkins - objavio je
knjigu u kojoj je iznio zakljuak da su postojei neurofizioloki
modeli mozga neprikladni, te da samo holografski model moe
pruiti objanjenja za pojave kao to su arhetipska iskustva, su-
sreti s kolektivnim nesvjesnim i druge neobine pojave koje se
javljaju u promijenjenim stanjima svijesti.
- 1987. godine na godinjem susretu Udruenja za prouavanje
snova odranom u Washingtonu D. C. fiziar Fred Alan Wolf
odrao je govor u kojem je ustvrdio da holografski model obja-
njava svjesne snove (engl. lucid dreams - neobino ivi snovi u
kojima sanja shvaa da je budan). Wolf vjeruje da takvi snovi,
u stvari, predstavljaju posjete paralelnim stvarnostima, te da e
nam holografski model u konanici dopustiti razvitak "fizike
svijesti" koja e nam omoguiti sveobuhvatnija istraivanja tih
razina postojanja na drugim dimenzijama.
- 1987. godine dr. F. David Peat, fiziar sa Sveuilita Queen's u
Kanadi, u svojoj knjizi pod naslovom Sinkronicitet - most izmeu
materije i uma iznio je da se sinkroniciteti (podudaranja koja
su toliko neobina i toliko psiholoki smislena da se ini kako
nisu rezultat pukog sluaja) mogu objasniti holografskim mode-
lom. Peat smatra da su takve podudarnosti u stvari "pukotine u
strukturi slvarnosti". Otkrivaju da su nai misaoni procesi mno-
go povezaniji s fizikim svijetom nego io se to dosad mislilo.
To su tek neke od izazovnih ideja koje emo istraiti u ovoj knjizi.
Mnoge od njih krajnje su kontroverzne. tovie, sam holografski model
je iznimno kontroverzan, i ni u kom sluaju prihvaen od znanstvene
veine. Usprkos tome, kao to emo vidjeti, brojni znaajni i impresivni
mislioci podravaju ga, i smatraju da bi mogao predstavljati najtoniju
sliku stvarnosti koju smo dosada imali,
Holografski model dobio je i prilino dramatinu eksperimentalnu
potporu. Brojna istraivanja u neurofiziologiji potvrdila su razna Pri-
bramova predvianja o holografskoj prirodi sjeanja i percepcije. Sli-
no tome, 1982. godine istraivaki je tim na elu s fiziarom Alainom
Aspectom na Institutu teorijske i primijenjene optike u Parizu izveo
prekretniki pokus koji je pokazao da mrea subatomskih estica koje
tvore na fiziki svijet - samo tkivo stvarnosti - posjeduje ono za to
se ini da je nepobitno holografsko svojstvo. I o tim e otkriima biti
rijei u ovoj knjizi.
Osim eksperimentalnih dokaza, jo neke stvari daju teinu holo-
grafskoj hipotezi. Vjerojatno su u ovoj prii najvaniju ulogu odigrali
karakter i postignua dvojice znanstvenika koji su zaetnici ove ideje.
Na poetku svojih karijera, dok u mislima jo nisu imali ak ni naznake
holografskog modela, obojica su nagomilali uspjehe koji bi veinu istra-
ivaa naveli da ostatak svojih akademskih ivota provedu na njihovim
lovorikama.
etrdesetih godina dvadesetog stoljea Pribram je napravio pionir-
ski rad o limbikom sustavu, podruju mozga koje je povezano s osje-
ajima i ponaanjem. Bohmov rad na podruju fizike plazmi pedesetih
godina takoer se smatrao prekretnicom.
No, vjerojatno je jo znaajnije to to se svaki od dvojice znanstve-
nika istaknuo na jedan drugi nain - nain koji si ak i najobrazovaniji
mukarci i ene tek rijetko mogu pripisati, stoga to se ne mjeri pukom
inteligencijom, ali ni talentom. Mjeri se hrabrou, silnom odlunou
potrebnom da se ovjek zauzme za vlastita uvjerenja ak i pred nadmo-
nom opozicijom. Na poslijediplomskom studiju Bohm je svoj doktorski
rad napravio s Roberlom Oppenheimerom. Kasnije, 1951. godine, kada
je Oppenheimer doao pod opasnu istragu Odbora za protuamerike
djelatnosti senatora Josepha McCarthyja, Bohm je odbio svjedoiti pro-
tiv njega kada su ga pozvali da to uini. Posljedica takve njegove odluke
bio je otkaz na Princetonu, i nakon toga nikada vie nije pouavao u
Sjedinjenim Dravama, te se prvo preselio u Brazil, a zatim u London.
Na samom poetku svoje karijere Pribram se suoio sa slinim is-
pitom karaktera. Godine 1935. portugalski je neurolog po imenu Egas
Moniz smislio neto za to je vjerovao da je savren nain za lijeenje
mentalnih bolesti. Otkrio je da se kirurkim buenjem lubanje i odsije-
canjem prefrontalnog korteksa od ostatka mozga i najnemirniji pacijen-
ti mogu uiniti poslunima. Postupak je nazvao prefrontalna lobotomija,
a do kraja etrdesetih godina dvadesetog stoljea to je postao tako po-
pularan medicinski zahvat da je Monizu dodijeljena Nobelova nagrada.
Tijekom pedesetih popularnost ovog postupka i dalje je trajala, i on je,
slino kao i McCarthyjeva sasluanja, postao orue za satiranje kultur-
no nepoeljnih. Primjena ovog zahvata u tu svrhu postala je toliko op-
eprihvaena da je kirurg Walter Freeman, najgorljiviji zagovornik tog
postupka u Sjedinjenim Dravama, besramno napisao da lobolomija
iz "izroda drutva, izofrenika, homoseksualaca i radikala pravi dobre
amerike graane".
U to je vrijeme Pribram stupio na medicinsku scenu. Meutim, za
razliku od brojnih svojih kolega, Pribram je osjeao da je pogreno na
tako bezobziran nain manipulirati mozgovima ljudi. Uvjerenja su mu
bila dovoljno vrsta da se kao mladi neurokirurg u floridskom Jack-
sonvilleu suprotstavio prihvaenim medicinskim gleditima, i jednoga
dana odbio dopustiti da se na odjelu, iji je rad osobno nadgledao, vre
lobotomije. I kasnije je, na Yaleu, ostao pri svojem kontroverznom stavu
tako da su ga njegovi, tada radikalni, pogledi gotovo stajali zaposlenja.
Bohmovu i Pribramovu predanost da se zauzmu za ono u to vje-
ruju, bez obzira na posljedice, lako je prepoznati i kada se govori o
holografskom modelu. Kao to e se vidjeti, injenica da su svoj bespri-
jekoran ugled stavili na kocku time to su stali iza tako kontroverzne
ideje, nije najlaki put kojim su mogli krenuti. Kako njihova hrabrost,
tako i vizija koju su dokazali u prolosti, pruaju dodatnu teinu holo-
grafskoj ideji.
Posljednji dokaz koji ide u prilog holografskom modelu same su
paranormalne pojave. To nije nevano, budui da je u zadnjih nekoliko
desetljea prikupljena znaajna koliina dokaza koji ukazuju na to da
je nae trenutno razumijevanje znanosti - vrsta i dostatna slika svijeta
koju smo usvojili na satovima fizike u srednjoj koli - pogrena. Kako se-
ta otkria ne mogu objasnili nikakvim standardnim znanstvenim mo-
delom, znanost ih je uglavnom ignorirala. Meutim, koliina dokaza
dosegla je toku kada to vie nije odriva situacija.
Evo samo jednog primjera: godine 1987. fiziar Robert Jahn i psiho-
loginja Brenda Dunne, oboje sa Sveuilita Princeton, objavili su da su
nakon jednog desetljea rigoroznog eksperimentiranja u svojem Prin-
cetonskom laboratoriju za istraivanje tehnikih anomalija prikupili
nedvosmislene dokaze o tome da um moe vanosjetilno meudjelovati
s fizikom stvarnou. Konkretno, Jahn i Dunne su otkrili da ljudska
bia samom mentalnom usredotoenou mogu utjecati na nain funk-
cioniranja odreenih strojeva. To je zapanjujue otkrie, i zasigurno ga
nije mogue uklopiti u okvire nae standardne slike stvarnosti.
Meutim, moe ga se objasnili holografskim modelom. Suprotno
tome, budui da se paranormalne pojave ne mogu objasniti naim tre-
nutnim znanstvenim shvaanjima, one zahtijevaju novi nain proma-
tranja svemira, ali i novu znanstvenu paradigmu. Osim to e se baviti
nainom na koji holografski model moe objasniti paranormalno, ova
e knjiga ispitati i kako sve brojniji dokazi u prilog paranormalnog za-
uzvrat, u stvari, ine nunim postojanje takvog modela.
injenica da se paranormalno ne moe objasniti aktualnim znan-
stvenim pogledom na svijet tek je jedan od razloga to ono ostaje u ve-
likoj mjeri kontroverzno. Drugi je razlog da je paranormalno djelovanje
esto vrlo teko tono odrediti u laboratoriju to je mnoge znanstvenike
navelo na zakljuak da ono stoga ne postoji. Ovu oiglednu neuhvatlji-
vost takoer emo razmotriti u knjizi.
jo jedan, vrlo vaan razlog lei u injenici da znanost, suprotno
onome to su mnogi od nas skloni vjerovati, nije bez predrasuda. Prvi
puta sam se u to uvjerio prije mnogo godina, kada sam jednog poznatog
fiziara upitao to misli o odreenom parapsiholokorn pokusu. Fiziar
(koji je bio poznat kao skeptik kada se govori o paranormalnim pojava-
ma) pogledao me, i s neupitnim autoritetom odgovorio da rezultati "ne
otkrivaju dokaze ama ba nikakvog paranormalnog djelovanja." U tom
trenutku jo nisam vidio rezultate, no budui da sam potovao fizia-
revu inteligenciju i ugled, bez dvojbe sam prihvatio njegovu prosudbu.
Kada sam kasnije sam ispitao rezultate, bio sam zapanjen otkriem da je
pokus dao vrlo oigledne dokaze paranormalne sposobnosti. Tada sam
shvatio da ak i vrlo poznati fiziari mogu imati predrasude i manjak
razumijevanja.
Na nesreu, takva se situacija esto susree u istraivanjima pa-
ranormalnog. U nedavno objavljenom lanku u asopisu American
Psychologist Irvin L. Child, psiholog sa Yalea, istraio je na koji se na-
in znanstveni establiment odnosi prema dobro poznatim istraiva-
njima snova i vanosjetilne percepcije, provedenima u Medicinskom
centru Maimonides (Maimonides Medical Center) u Brooklynu, New
York.
Unato vrstim dokazima u prilog vanosjetilnoj percepciji dobive-
nima u tim pokusima, Child je otkrio da je znanstvena zajednica gotovo
u potpunosti ignorirala njihov rad. Jo vie uznemiruje injenica to
je u svega nekoliko znanstvenih asopisa koji su se udostojali objaviti
komentare pokusa otkrio da su istraivanja tako "grubo iskrivljena" da
je njihova vanost u cijelosti umanjena.
Kako je to mogue? Razlog treba potraiti u injenici da znanost
nije uvijek onoliko objektivna koliko bismo eljeli vjerovati. Na znan-
stvenike gledamo s prilino strahopotovanja, i kada nam neto kau,
uvjereni smo da to mora biti istina. Zaboravljamo da su i oni samo
ljudi, te da su, naalost, podloni istim vjerskim, filozofskim i kulturnim
predrasudama kao i svi drugi zato to - kako e ova knjiga pokazati -
postoji mnotvo dokaza da svemir obuhvaa mnogo vie od onoga to
dananji pogled na svijet doputa.
Meutim, zbog ega se znanost toliko opire upravo paranormal-
nom? To je tee pitanje. Komentirajui otpor koji je doivio, usmjeren
prema njegovim neortodoksnim pogledima na zdravlje, kirurg dr. Ber-
nie S. Siegel sa Yalea, autor bestselera Love, Medicine, and Miracles (Lju-
bav, medicina i uda), tvrdi da je razlog tome ovisnost ljudi o vlastitim
miljenjima. Siegel zakljuuje da se zbog loga ovjek ponaa kao ovisnik
kada mu pokuate promijeniti miljenje.
ini se da u Siegelovoj primjedbi ima mnogo istine, i da je to vje-
rojatno razlog to je vrlo velik broj najveih civilizacijskih uvida i do-
stignua u poetku bio doekan s tako strastvenim poricanjem. Mi
jesmo ovisni o svojim miljenjima, i mi se zaista ponaamo kao ovisnici
kada nas neto eli otrgnuti od opijuma vlastitih dogmi. A budui da je
zapadna znanost nekoliko stoljea posvetila poricanju paranormalnog,
teko da e se olako odrei svoje ovisnosti.
Osobno sam imao sree. Oduvijek sam znao da je svijet, vie nego
to se openito prihvaa. Odrastao sam u obitelji medija, i od rane sam
dobi iz prve ruke svjedoio mnogim pojavama o kojima e biti govora
u ovoj knjizi. Povremeno, kada e to biti doprinos temi o kojoj se ra-
spravlja, obratit u se na neko od vlastitih iskustava. Iako ih se moe
promatrati iskljuivo kao na anegdotalni dokaz, meni su pruila naju-
vjerljivije dokaze da ivimo u svijetu koji tek pokuavamo pojmiti, te ih
stoga ukljuujem, zbog uvida koji nude.
Konano, budui da je holografski koncept jo uvijek uvelike ideja
u nastajanju, i mozaik vrlo razliitih toki gledita i dokaza, neki su
vodili rasprave o tome da ga se ne treba nazivati modelom ili teorijom
sve dok se te, prilino razliite toke gledita ne uklope u jedinstvenu
teoriju. Kao rezultat toga, neki istraivai svoje ideje nazivaju holograf-
ska paradigma, dok drugi preferiraju holografsku analogiju, holografsku
metaforu, i tako dalje. U ovoj sam knjizi radi raznolikosti koristio sve
te izraze, ukljuujui holografski model i holografsku teoriju, no nemojte
misliti da time impliciram da je holografska ideja dosegla status modela
ili teorije u najstroem znaenju ovih izraza.
Takoer, vano je napomenuti da, premda su Bohm i Pribram zaet-
nici holografske ideje, oni se ne slau sa svim gleditima i zakljucima
iznesemma u ovoj knjizi. Ovo je, naime, knjiga koja se ne bavi iskljuivo
Bohmovim i Pribramovim teorijama, nego i zamislima i zakljucima
brojnih drugih istraivaa na koje je holografska ideja utjecala, ali koji
su je tumaili na vlastite, ponekad kontraverzne naine.
U knjizi se razmatraju i razliite ideje kvantne fizike - grane fizike
koja prouava subatomske estice (elektrone, protone, i tako dalje). Bu-
dui da sam o ovoj temi i ranije pisao, svjestan sam da su mnogi ljudi
prestraeni pojmom kvantna fizika, i da se boje da nee razumjeti njezi-
ne koncepte. Iskustvo me pouilo da ak i oni koji ne znaju matematiku
mogu razumjeti vrste ideja iz fizike kojih se dotiem u ovoj knjizi. Nije
vam potrebno ak ni znanstveno zalee. Ako sluajno bacite pogled na
neku stranicu i naiete na znanstveni izraz koji ne poznajete, dovoljan
vam je otvoreni um. Broj takvih izraza sveo sam na minimum, a na
mjestima gdje ih je potrebno upotrijebiti, uvijek ih objanjavam prije
no to nastavim s tekstom.
Neka vas, stoga, ne bude strah. Vjerujem da ete, jednom kada pre-
vladate svoj "strah od vode", otkriti da u neobinim i fascinantnim za-
mislima kvantne fizike plivate bolje no to ste mislili. Vjerujem da ete
otkriti i da bi promiljanje o nekima od ovih zamisli moglo ak pro-
mijeniti va pogled na svijet. S tom skromnom eljom nudim vam ovu
knjigu.
PRVI DIO
UDESAN NOVI
POGLED NA
STVARNOST
Sagledajte istinu kao malo dijete i pripremite
se odrei svih unaprijed donesenih zakljuaka,
ponizno poi kamo god i do kojih god granica
vas priroda odvede. U suprotnom neete nauiti
nita.
-T.H.Huxley
1
Mozak kao Hol ogr am
Ne radi se o tome da je svijet pojavnosti pogrean; ne radi se o tome da tamo
vani, na jednoj razini stvarnosti ne postoje predmet i . Radi se o tome da ako
prodrete kroz svemir i pogledate ga kroz prizmu holografskog modela, stiete
do drukijeg pogleda, drukije stvarnosti. A ta druga stvarnost moe objasniti
stvari koje su do sada bile znanstveno neobjanjive: paronormalne pojave,
si nkroni ci tete, oigledno znaajna podudaranj a dogaaja.
Karl Pri bram
u i nt er vj uu za Psychology Today
Z
agonetka koja je u samom poetku navela Pribrama na put prema
formulaciji svojeg holografskog modela bilo je pitanje kako i gdje je
u mozgu pohranjeno sjeanje. Ranih etrdesetih godina dvadesetog sto-
ljea, kada ga je poela zaokupljati ova tajna, openito se smatralo da su
sjeanja smjetena u mozgu. Prevladavalo je uvjerenje da je svako sjea-
nje koje osoba ima, kao to su sjeanja vaeg zadnjeg susreta s bakom, ili
sjeanje mirisa gardenije koju ste pomirisali kada ste imali esnaest godi-
na, smjeteno negdje u stanicama mozga. Takvi tragovi sjeanja nazvani
su engrami i premda nitko nije znao od ega je engram napravljen - je li
to neuron ili moda ak posebna vrsta molekule - veina znanstvenika
bila je uvjerena kako je samo pitanje vremena kada e se to otkriti.
Za tu uvjerenost bilo je razloga. Istraivanja koja je dvadesetih go-
dina dvadesetog stoljea proveo kanadski neurokirurg Wilder Penfield
pruila su uvjerljive dokaze da odreena sjeanja ipak jesu pohranje-
na na odreenim mjestima u mozgu. Jedna od najneobinijih znaajki
mozga jest da sam mozak bol ne osjea neposredno. Dok god su tjeme
i lubanja umrtvljeni lokalnim anestetikom, operacija mozga moe se
izvesti na osobi dok je ova pri punoj svijesti a da ona pritom ne osjea
nikakvu bol.
U nizu prekretnikih pokusa Penfield je tu injenicu iskoristio sebi
u prilog. Dok je operirao mozgove epileptiara elektriki bi pobuivao
razliita podruja njihovih modanih stanica. Na svoje iznenaenje, pri-
likom stimulacije temporalnih renjeva (podruja mozga iza sljepooice)
jednog svog potpuno svjesnog pacijenta otkrio je da pacijenti ponovno
proivljavaju vrlo iva i detaljna sjeanja iz prolih razdoblja svog ivota.
Jedan je ovjek iznenada ponovno proivio razgovor koji je vodio sa svo-
jim prijateljima u Junoj Africi; djeak je uo svoju majku kako razgovara
na telefon i nakon nekoliko dodira Penfieldove elektrode mogao je po-
noviti itav njezin razgovor; ena se nala u svojoj kuhinji i mogla je uti
svog sina kako se igra pred kuom. ak i kada je Penfield pokuao zava-
rati svoje pacijente rekavi im da pobuuje druga podruja kada to nije
inio, otkrio je da dodirivanjem iste toke uvijek pobuuje isto sjeanje.
U svojoj knjizi The Mystery of the Mind (Tajna uma) objavljenoj 1975.
godine, nedugo pred smrt, napisao je: "Odmah je bilo oito da to nisu
snovi. To su bile elektrike aktivacije pravilnog zapisa svijesti, zapisa koji
je pohranjen tijekom pacijentovih ranijih iskustava. Pacijent je kao u
filmskom 'flashbacku' 'ponovno proivio' sve ono ega je bio svjestan u
Tom ranijem razdoblju."
Penfield je na temelju svojih istraivanja zakljuio da je sve to smo
ikada iskusili zapisano u naem mozgu - od lica svakog pojedinog stran-
ca koje smo letimino pogledali u guvi do svake paukove mree u koju
smo se zagledali kao dijete. Logika mu je govorila da je to razlog zbog
kojeg su pri njegovom uzorkovanju neprestano izranjala sjeanja na to-
liko mnogo nevanih dogaaja. Ako je nae sjeanje potpuni zapis ak i
najobinijih, svakodnevnih iskustava, tada je razumno pretpostaviti da
e nasumino posezanje u takvu glomaznu kroniku proizvesti vrlo mno-
go nevanih podataka.
Kao mladi specijalizant neurokirurgije, Pribram nije imao razloga
sumnjati u Penfieldovu teoriju engrama. Meutim, tada se dogodilo ne-
to to je zauvijek promijenilo njegovo miljenje. Godine 1946. otiao je
raditi s velikim neuropsihologom Karlom Lashleyjem u Yerkes labora-
torij biologije primata, koji se tada nalazio u Orange Parku na Floridi,
Lashley je vie od trideset godina bio u stalnoj potrazi za neshvatljivim
mehanizmima odgovornima za sjeanje, i tamo je Pribram mogao iz
prve ruke svjedoiti plodovima Lashleyjevih napora. Zapanjujue je bilo
to da Lashley ne samo da nije uspio pronai bilo kakav dokaz postojanja
engrama, nego je, tovie, izgledalo da njegovo istraivanje kopa jamu
pod svim Penfieldovim otkriima.
Ono to je Lashley napravio bilo je uvjebavanje takora da izvode
raznolike zadatke, na primjer da tre kroz labirint. Potom je kirurki
odstranio razliite dijelove njihovih mozgova i ponovno ih ispitao. Cilj
mu je doslovno bio da izree dijelove takorskih mozgova koji sadre
sjeanje njihove sposobnosti tranja kroz labirint. Na svoje iznenaenje,
otkrio je da bez obzira koji dio njihovih mozgova izree, ne moe izbri-
sati njihova sjeanja. esto su motorike sposobnosti takora bile ote-
ene tako da su nespretno teturali kroz labirint, ali ak i kada su veliki
dijelovi njihovih mozgova bili odstranjeni, njihova sjeanja uporno su
ostajala nedirnuta.
Za Pribrama su to bila nevjerojatna otkria. Ako su sjeanja pohra-
njena na odreenim mjestima u mozgu slino kao to su knjige pohra-
njene na odreenim mjestima na policama knjinice, zato Lashleyjeve
kirurke akrobacije nisu imale nikakav uinak na njih? Pribramu se i-
---- da je jedini odgovor na to pitanje taj da sjeanja nisu smjetena na
odreenim mjestima u mozgu, nego su na neki nain razastrta ili raspo-
dijeljena kroz cijeli mozak. Tekoa je bila u tome to nije poznavao nika-
kav mehanizam ili proces koji bi mogao razjasniti takvo stanje stvari.
Lashley je bio jo manje siguran, te je kasnije napisao: Ponekad,
pri pregledavanju dokaza o smjetaju sjeanja, osjeam da se kao nuan
namee zakljuak da uenje jednostavno uope nije mogue. Svejedno,
usprkos takvim dokazima protiv, ponekad zaista dolazi do uenja...
Godine 1948. Pribramu su ponudili mjesto na Yaleu, a prije odlaska po-
mogao je u izradi pismenih zapisa o trideset godina Lashleyjeva monu-
mentalnog istraivanja.
Proboj
Pribram je na Yaleu i dalje razmiljao o ideji da su sjeanja raspodijeljena
kroz mozak, i to je vie razmiljao o tome, bio je sve vie uvjeren da je
doista tako. Naposljetku, pacijenti kojima su zbog medicinskih razloga
odstranjeni dijelovi mozga nikada nisu patili od gubitka odreenih sje-
anja. Odstranjenje velikog dijela mozga moglo je prouzroiti da cjeloku-
pno pacijentovo sjeanje postane mutno, no nitko se nikada sa operacije
nije vratio sa selektivnim gubitkom pamenja. Slino tome, pojedinci
koji su zadobili ozljede glave u prometnim nezgodama i drugim nesre-
ama nikada nisu zaboravili pola svoje obitelji ili pola romana koji su bili
proitali. ak ni odstranjivanje dijelova temporalnih renjeva, podruje
mozga koje je odigralo tako istaknutu ulogu u Penfieldovom istraiva-
nju, nije stvorilo nikakve rupe u pamenju osobe.
Pribramovo uvjerenje dodatno je uvrstila njegova nemogunost -
ali i drugih istraivaa - da ponove Penfieldova otkria pobuujui moz-
gove pacijenata koji nisu epileptiari. ak ni sam Penfield kod pacijenata
koji nisu bolovali od epilepsije nije uspio ponoviti svoje rezultate.
Unato sve veem broju dokaza o tome da su sjeanja raspodijeljena,
Pribram jo uvijek nije znao kako bi mozak mogao izvesti takav, naizgled
udesan pothvat. Tada ga je - sredinom ezdesetih godina dvadesetog
stoljea - lanak objavljen u asopisu Scientific American, koji je opisivao
prvu konstrukciju holograma, pogodio kao munja. Ne samo da je kon-
cepcija holografije bila sjajna, nego je, tovie, ponudila rjeenje zagonet-
ke s kojom se muio.
Da bismo lake razumjeli zato je Pribram bio tako uzbuen, mo-
ramo saznati neto vie o hologramima. Ono to omoguava, izmeu
ostalog, holografiju jest pojava poznata kao interferencija. Interferencija
je ukrteni uzorak koji se pojavljuje kada se dva ili vie valova, kao to su
valovi vode, uzmijeaju jedan kroz drugoga. Na primjer, kamen baen u
jezero proizvest e niz koncentrinih valova koji se iri prema van. Ako
bacite dva kamena u jezero, dobit ete dva skupa valova koji se ire i
prolaze jedan kroz drugi. Sloeni raspored kresta i dolova koji je rezultat
takvih sudara poznat je kao interferencijski uzorak.
Svaka pojava nalik valu moe stvoriti interferencijski uzorak, uklju-
ujui svjetlosne i radio-valove. Budui da je laserska svjetlost izuzetno
ist, koherentan oblik svjetlosti, osobito je pogodna za stvaranje inter-
ferencijskih uzoraka. Ona, u biti, osigurava savreni kamen i savreno
jezero. Rezultat toga je da hologrami kakve danas poznajemo nisu bili
mogui sve do izuma lasera.
Hologram nastaje kada se jedna laserska zraka rascijepi na dvije za-
sebne. Prva zraka se odbija od predmeta fotografiranja. Tada se drugoj
zraci doputa da se sudari s reflektiranom svjetlou prve. Kada se to
dogodi, one stvaraju interferencijski uzorak koji se potom snima na ko-
mad filma (vidi sliku 1).
Golom oku slika na filmu uope ne slii fotografiranom predmetu.
tovie, pomalo slii na koncenirine prstene koji se oblikuju kada se
pregrt kamenia baci u jezero (vidi sliku 2). Meutim, im druga la-
serska zraka (ili u nekim sluajevima samo sjajan izvor svjetlosti) proe
kroz film, pojavi se trodimenzionalna slika izvornog predmeta. Trodi-
menzionalnost takvih slika esto zna biti zastraujue uvjerljiva. U stva-
ri, moete hodati oko holografske projekcije i promatrati je iz razliitih
kutova, jednako kao to biste promatrali i pravi predmet. Meutim, uko-
liko ispruite ruku i pokuate ju dodirnuti, vaa e ruka proi ravno kroz
nju i otkrit ete da tamo u stvari nema niega (vidi sliku 3).
ZRCALO
CJEPA ZRAKA
ZRCALO
RASIPNA
LEA
HOLOGRAFSKA PLOA
LASER
RASIPANJE
SLIKA 1; Hologram nastaje kada se jedna laserska zraka rascijepi na dvije zasebne.
Prva zraka se odbije od fotografiranog predmeta - u ovom sluaju jabuke. Tada se
drugoj zraci dopusti da se sudari s reflektiranom svjetlou prve, a interferencijski
uzorak nastao kao posljedica toga snima se na film.
Trodimenzionalnost nije jedini udesni aspekt holograma. Ako se
komad holografskog filma, koji sadri jabuku, preree napola i tada osvi-
jetli laserom otkrit e se da svaka polovica jo uvijek sadri itavu sliku
jabuke! ak i kada se polovice prepolove nekoliko puta, cijela se jabuka
jo uvijek moe rekonstruirati iz svakog malog komada filma ( iako e
slike, to su komadi filma manji, postajati sve mutnije). Za razliku od
obinih fotografija, svaki mali fragment holografskog filma sadri sve
informacije zapisane u cjelini (vidi sliku 4).
SLIKA 2: Komad holografskog filma sadri kodiranu sliku. Golom oku slika na
filmu nimalo ne slii fotografiranom predmetu i sastavljena je od nepravilnih
mrekanja poznatih kao interferencijski uzorci. Meutim, kada se film osvijetli
drugim laserom, ponovno se pojavljuje slika izvornog predmeta.
SLIKA 3: Trodimenzionalna slika holograma esto je tako zastraujue uvjerljiva
da moete doslovno hodati oko nje i promatrati je iz razliitih kutova. Meutim,
ako ispruite ruku i pokuate ju dotaknuti, vaa e ruka proi ravno kroz nju.
('Razodjevena Celeste.' Holografski stenogram Petera Claudiusa iz 1978.
godine Fotografirao Brad Cantos, zbirka Muzeja hofografije. Upotrijebljeno uz
doputenje.)
Treba spomenuti da je ovo zapanjujue svojstvo zajedniko iskljui-
vo holografskim filmovima ije slike nisu vidljive golom oku. Ako kupite
holografski film (ili predmet koji sadri holografski film) u trgovini i bez
ikakve posebne vrste osvjetljenja moete vidjeti trodimenzionalnu sliku,
ne reite ga na pola. Dobit ete samo komade originalne slike. Upravo
je to bila osobina koja je toliko uzbudila Pribrama, i koja je napokon
ponudila objanjenje naina na koji se sjeanja mogu raspodijeliti, a ne
smjestili u odreenom dijelu mozga. Ako svaki komadi holografskog
filma sadri sve potrebne informacije za stvaranje cjelovite slike, tada
se inilo jednako moguim da svaki dio mozga sadri sve informacije
potrebne da se prizove cjelokupno sjeanje.
SLIKA 4: Za razliku od obinih fotografija svaki komad holografskog filma sadri
sve informacije o cjelini. Stoga, ako se tipografska ploa razlomi, svaki komad se
jo uvijek moe iskoristiti za rekonstrukciju cijele slike.
I vid je holografski
Sjeanje nije jedina stvar koju mozak moe holografski obraditi. Drugo
Lashleyjevo otkrie odnosilo se na to da su centri vida u mozgu takoer
iznenaujue otporni na kirurko izrezivanje. ak i nakon odstranjiva-
nja do 90% vizualnog korteksa (dijela mozga koji prima i tumai ono to
oko vidi) takora otkrio je da jo uvijek moe izvoditi zadatke koji za-
htijevaju sloene vizualne sposobnosti. Slino tome, istraivanje koje je
proveo Pribram pokazalo je da se i do 98% optikih ivaca make moe
odrezati a da se ozbiljno ne oteti njezina sposobnost izvoenja sloenih
vizualnih zadataka.
To je neto slino kao kada bismo vjerovali da bi publika mogla ui-
vati u filmskoj projekciji unato tome da je izrezano devedeset posto
filmskog platna. Njegovi su se pokusi jo jedanput pretvorili u ozbiljan
izazov uobiajenom razumijevanju funkcioniranja vida. Prema vodeoj
teoriji tog vremena, postoji neposredna veza izmeu slike koju vidi oko i
naina na koji se ta slika prikazuje u mozgu. Drugim rijeima, vjerovalo
se da kada pogledamo na kvadrat, elektrina aktivnost u naem vizual
nom korteksu takoer ima oblik kvadrata (vidi sliku 5).
Premda se inilo da su istraivanja kao to je Lashleyjevo zadala
smrtni udarac toj ideji, Pribram nije bio zadovoljan. Dok je bio na Yaleu,
osmislio je niz pokusa kako bi rijeio to pitanje, i sljedeih sedam godi-
na proveo paljivo mjerei elektrinu aktivnost u mozgovima majmuna
dok bi izvodili razliite vizualne zadatke. Otkrio je ne samo da takva
neposredna veza ne postoji, nego da ne postoji ni prepoznatljivi uzorak
redoslijeda okidanja elektrinih elektroda. O svojim je otkriima napi-
sao: "Ovi eksperimentalni rezultati nespojivi su s gleditem da se slika
nalik fotografiji projicira na povrinu korteksa"
SLIKA 5: Teoretiari vida nekada su vjerovali da postoji neposredna veza izmeu
slike koju vidi oko i slike prikazane u mozgu. Pribram je otkrio da to nije tono.
Jo jednom je otpornost koju je vizualni korteks pokazao na kirur-
ko izrezivanje dala naslutiti da je, poput memorije, vid takoer raspo-
dijeljen, i nakon to je Pribram saznao za holografiju, poeo se pitati je
li i on holografski. I doista se inilo da hologramska priroda cjeline
u svakom dijelu objanjava injenicu da se toliko mnogo vizualnog
korteksa moe odstraniti bez da se utjee na sposobnost izvoenja vi-
zualnih zadataka. Da mozak obraduje slike uz pomo neke vrste unu-
tarnjeg holograma ak bi i vrlo mali dio holograma jo uvijek mogao
rekonstruirati cjelinu onoga to oi vide. Takoer je objasnio neposto-
janje bilo kakve neposredne veze izmeu vanjskog svijeta i modane
elektrike aktivnosti. I opet, da mozak za obradu vitalnih informacija
koristi holografska naela, izmeu elektrike aktivnosti i vienih slika
neposredna veza ne bi postojala nita vie nego izmeu besmislenog
mrekanja interferencijskih uzoraka na komadu holografskog filma i
slike kodirane na filmu.
Jedino pitanje koje je preostalo glasilo je - koju bi, valu slinu, pojavu
mozak mogao koristiti za stvaranje takvih unutarnjih holograma. im
je Pribram razmotrio ovo pitanje dosjetio se mogueg odgovora. Bilo je
poznato da se elektrine komunikacije koje se odvijaju izmeu ivanih
stanica mozga, ili neurona, ne dogaaju same. Neuroni poput malih sta-
bala imaju grane, i kada elektrina poruka stigne do kraja neke od tih
grana, izrai se prema van kao to to ini vali na rubu jezera. Budui da
su neuroni vrlo gusto zbijeni, oni ire valie elektrine struje - to je ta-
koer valolika pojava - koji se neprestano meusobno ukrtaju. Kada se
Pribram toga sjetio, shvatio je da neuroni sasvim sigurno stvaraju goto-
vo beskonaan kaleidoskopski niz interferencijskih uzoraka, a oni bi pak
mogli biti to to mozgu daje njegova holografska svojstva. "Hologram
je svo vrijeme ondje bio prisutan, u valnoj prirodi modano stanine
povezanosti." - primijetio je Pribram, "jednostavno nismo bili dovoljno
domiljati da to uvidimo."
Druge zagonetke koje je razrijeio holografski
model mozga
Pribram je svoj prvi lanak o moguoj holografskoj prirodi mozga
objavio 1966. godine, a tijekom sljedeih nekoliko godina nastavio je
proirivati i usavravati svoje zamisli. Kada je to uinio, i kada su drugi
istraivai saznali za njegovu teoriju, brzo se uvidjelo da raspodijeljena
priroda sjeanja i vida nije jedina neurofizioloka zagonetka koju holo-
grafski model moe objasniti.
GOLEMOST NAEG SJEANJA
Holografija objanjava i na koji nain na mozak moe pohraniti
toliko mnogo sjeanja u tako malo prostora. Briljantni fiziar i mate-
matiar roen u Maarskoj, John von Neumann, jednom je izraunao
da tijekom prosjenog ljudskog ivota mozak pohrani oko 2,8 x 10
20
(280.000.000.000.000.000.000) bitova informacija. To je zaprepaujua
koliina informacija i istraivai mozga dugo su se muili ne bi li iznali
mehanizam koji objanjava takav golemi potencijal.
Zanimljivo je da i hologrami posjeduju fantastian kapacitet za po-
hranu informacija. Mijenjanjem kuta pod kojim dva lasera pogaaju
komad fotografskog filma na istoj je povrini mogue snimiti mnogo
razliitih slika. Svaka tako snimljena slika moe se jednostavno dobiti
osvjetljivanjem filma laserskom zrakom koja pada pod istim kutom kao
i prve dvije. Koritenjem te metode znanstvenici su izraunali da jedan
kvadratni in filma moe primiti informacija koliko sadri pedeset Bi-
blija!
SPOSOBNOST I DA SE PRISJEAMO I DA ZABORAVLJAMO
Komadi holografskog filma koji sadre vie slika, kao to su oni gore
opisani, takoer pruaju nov nain razumijevanja nae sposobnosti i da
se sjeamo i da zaboravljamo. Kada se takav komad filma izloi laser-
skoj zraci i ljulja naprijed-natrag, razliite slike koje sadri pojavljuju se
i nestaju u svjetlucavom nizu. Pretpostavljalo se da je naa sposobnost
prisjeanja analogna osvjetljavanju takvog komada filma laserskom zra-
kom i prizivanju odreene slike. Slino tome, kada se ne moemo neega
prisjetiti, to je vjerojatno nalik osvjetljavanju filma s vie slika razliitim
zrakama, no bez uspjeha da se pronae pravi kut kako bi se prizvala sli-
ka/sjeanje koju/e traimo.
ASOCIJATIVNO PRISJEANJE
U Proustovom Putu k Swannu gutljaj aja i zalogaj malog kolaa u
obliku nazubljene koljke poznatog kao petite madeleine prouzroili su
da se pripovjeda iznenada nae preplavljen sjeanjima iz svoje prolo-
sti. Isprva je zbunjen, no onda se, polako, uz mnogo truda, prisjea da
mu je njegova teta - kada je bio djeai - obiavala davati aj i kolaie
madeleine. To je bila asocijacija koja je potakla njegova sjeanja. Svi smo
imali slina iskustva - miris odreene hrane dok se kuha ili pogled na
neki davno zaboravljeni predmet koji iznenada prizovu neki prizor iz
nae prolosti.
Holografska ideja nudi jo jednu analogiju za asocijativne tenden-
cije sjeanja to je opisano jo jednom tehnikom holografskog snima-
nja. Kod te se tehnike prvo svjetlost jedne laserske zrake istovremeno
odbija od dva predmeta, recimo naslonjaa i lule. Svjetlost odbijena od
oba predmeta tada se sudari, a interferencijski uzorak koji je rezultat tog
sudara snimi se na film. Tada, kad god se naslonja osvijetli laserskom
svjetlou a svjetlost koja se reflektirala od naslonjaa proe kroz film,
pojavit e se slika lule. U obrnutom sluaju, kad god se isto to uini s
lulom, pojavi se hologram naslonjaa. Dakle, ako na mozak funkcionira
po holografskim naelima, slian proces moe biti odgovoran za nain
na koji odreeni predmeti prizivaju odreena sjeanja iz nae prolosti.
SPOSOBNOST DA PREPOZNAJEMO POZNATE STVARI
Moda vam se na prvi pogled naa sposobnost da prepoznajemo po-
znate stvari ne ini osobito neobinom, no strunjaci koji se bave istrai-
vanjem mozga davno su uvidjeli da je to poprilino sloena sposobnost.
Na primjer, potpuna sigurnost koju osjeamo kada u guvi, meu neko-
liko stotina ljudi, primijetimo poznato lice nije samo subjektivan osjeaj;
ini se da je ona rezultat izuzetno brzog i pouzdanog oblika obrade in-
formacija u naem mozgu.
U lanku iz 1970. godine, objavljenom u britanskom znanstvenom
asopisu Nature, fiziar Pieter van Heerden iznio je pretpostavku da vr-
sta holografije poznala kao holografija prepoznavanja prua nain za ra-
zumijevanje ove sposobnosti.* U holografiji prepoznavanja holografska
slika predmeta snimljena je na uobiajeni nain, izuzev to se laserska
zraka, prije no to je se pusti da udari u neizloeni film, odbija od poseb-
ne vrste zrcala poznatog kao zrcalo za fokusiranje. Kada se drugi pred-
met, slian ali ne i potpuno jednak prvom, okupa laserskom svjetlou, i
*Van Heerden, istraiva u laboratoriju Polaroid Resarch Laboratories u Camhridgeu. Mas-
sachusetts, 1963. godine iznio je svoju vlastitu verziju holografske teorije sjeanja, no njegov
je rad proao relativno nezapaen.
svjetlo se od ogledala odbije na prethodno razvijeni film, na njemu e se
pojaviti sjajna toka svjetlosti. to je sjajnija i otrija toka svjetlosti, to je
vei stupanj slinosti izmeu prvog i drugog predmeta. Ako su dva pred
meta potpuno razliita, nee se pojaviti nikakva toka svjetlosti. Kada
se iza holografskog filma postavi foto-elija osjetljiva na svjetlost, takav
sustav moe se koristiti za mehaniko prepoznavanje.
Slina tehnika, poznata kao interferencijska holografija, takoer moe
objasniti nau sposobnost prepoznavanja i poznatih i nepoznatih zna-
ajki slike, kao to je, na primjer, lice nekoga koga nismo vidjeli mnogo
godina. U toj tehnici predmet se promatra kroz komad holografskog
filma koji sadri njegovu sliku. Kada se to uini, svaka znaajka predme-
ta koja se promijenila od kada je slika prvotno snimljena reflektirat e
svjetlost drukije. Osoba koja gleda kroz film trenutano saznaje je li se
objekt promijenio ili je ostao isti. Tehnika je vrlo osjetljiva da se odmah
pokazuje ak i pritisak prsta na komad granita. Taj proces pronaao je
primjenu u industriji ispitivanja materijala.
FOTOGRAFSKO PAMENJE
Godine 1972. Daniel Pollen i Michael Tractenberg sa Harvarda, koji
su se bavili istraivanjem vida, iznijeli su pretpostavku da se fotografsko
pamenje (poznato i kao eidetiko pamenje) koje se primjeuje kod nekih
ljudi moe objasniti holografskom teorijom mozga. Pojedinci koji imaju
fotografsko pamenje obino e odvojiti nekoliko trenutaka da pomno
pregledaju prizor koji ele upamtiti. Kada poele ponovno pogledati isti
prizor, oni 'projiciraju' njegovu mentalnu sliku, bilo zatvorenih oiju,
bilo zurei u prazan zid ili ekran. U istraivanju koje je provedeno na
jednom takvom pojedincu, harvardskoj profesorici povijesti umjetnosti
po imenu Elisabeth, Pollen i Tractenberg otkrili su da su njezine projici-
rane mentalne slike bile toliko stvarne da su se, kada je itala mentalnu
projekciju stranice Goetheova Fausta, njezine oi pomicale kao da je i-
tala stvarnu stranicu.
Uz konstataciju da slika pohranjena u fragmentu holografskog filma
postaje sve mutnija to je fragment manji, Pollen i Tractenberg sugeri-
raju da takvi pojedinci posjeduju ivlja sjeanja zato to na neki nain
imaju pristup vrlo velikim podrujima svojih holograma sjeanja. Su-
protno tome, veina nas vjerojatno posjeduje sjeanja koja su mnogo
manje iva stoga to je na pristup ogranien na manja podruja holo-
grama sjeanja.
PRIJENOS USVOJENIH VJETINA
Pribram smatra da holografski model baca svjetlo i na nau spo-
sobnost da usvojene vjetine prenosimo iz jednog dijela svoga tijela u
drugi. Dok sjedite i itate ovu knjigu, zastanite trenutak i ispiite u zraku
lijevim laktom svoje ruke svoje ime. Vjerojatno ete otkriti da je to re-
lativno lako uinili, a opet, sva je prilika da to niste uinili nikada prije.
Moda vam se to ne ini bog zna kakvom sposobnou, no u klasinom
pogledu, prema kojem su razliita podruja u mozgu (kao to je, na pri-
mjer, podruje koje upravlja pokretima lakta) sposobna izvoditi zadatke
iskljuivo nakon to se uenjem kroz ponavljanje stvore odgovarajue
ivane veze izmeu modanih stanica, ovo predstavlja pravu zagonet-
ku. Pribram istie da bi problem bio mnogo lake obradiv kada bi mozak
sva svoja sjeanja, ukljuujui ona usvojenih vjetina kao to je pisanje,
pretvarao u jezik interferirajuih valnih obrazaca. Takav mozak bio bi
mnogo fleksibilniji, a pohranjene informacije mogao bi prebacivati na
sve strane istom lakoom kojom vjet pijanist transponira pjesmu iz jed-
nog muzikog kljua u drugi.
Ista ta fleksibilnost mogla bi pruiti objanjenje za nau sposobnost
da prepoznamo poznato lice bez obzira na kut pod kojim ga gledamo.
tovie, jednom kada je mozak zapamtio lice (ili neki drugi predmet ili
prizor) i pretvorio ga u jezik valnih obrazaca, moe, u odreenom smislu,
okretati taj unutarnji hologram i ispitati ga iz koje god perspektive eli.
OSJETI FANTOMSKIH UDOVA I NAIN NA KOJI GRADIMO
VANJSKI SVIJET
Veina nas svjesna je da su nai osjeaji ljubavi, gladi, ljutnje, i slini,
unutarnje stvarnosti, a da su zvuk svirke orkestra, toplina sunca, miris
kruha u pei, i tako dalje, vanjske stvarnosti. Meutim, nain na koji
nam na mozak omoguava da razlikujemo to dvoje nije posve jasan. Na
primjer, Pribram istie da se, kada pogledamo neku osobu, njezina slika,
u stvari, nalazi na povrini naih onih mrenica. Pa ipak, mi osobu ne
percipiramo kao da je na naoj mrenici. Percipiramo ju kao da se nalazi
u vanjskom svijetu. Slino tome, kada se udarimo u noni prst, iskusi-
mo bol u svom nonom prstu. Kako, dakle, na mozak moe izvoditi
mnotvo neurofiziolokih procesa od kojih su svi unutranji te se mani-
festiraju kao nae iskustvo, i zavarati nas da mislimo da su neka iskustva
unutarnja, a neka smjetena izvan granica nae sive tvari?
Stvaranje iluzije da se objekti nalaze tamo gdje se u stvari ne nalaze
temeljna je znaajka holograma. Kao to smo ve spomenuli, kada gle-
date na hologram, on izgleda kao da se protee u prostoru, meutim
ako proete rukom kroza nj, otkrit ete da tamo nema niega. Unato
svemu to vam vai osjeti govore, nijedan ureaj na mjestu gdje se ini
da se nalazi hologram nee detektirati prisutnost bilo kakve neobine
energije ili tvari. Razlog tome lei u injenici da je hologram virtualna
slika, slika za koju se ini da se nalazi tamo gdje se ne nalazi, i koja se u
prostoru ne protee nita vie nego trodimenzionalna slika vas samih
koju vidite kada pogledate u ogledalo. Upravo kao to se slika u ogleda-
lu nalazi na posrebrenju na stranjoj povrini ogledala, tako je i stvarni
poloaj holograma uvijek na fotografskoj emulziji na povrini filma koji
ga snima.
Daljnji dokazi koji govore u prilog sposobnosti mozga da nas zavara
kako bismo mislili da su unutarnji procesi smjeteni izvan tijela dolaze
od dobitnika Nobelove nagrade, fiziologa Georga von Bekesyja. U nizu
pokusa koje je izveo krajem ezdesetih godina dvadesetog stoljea Beke-
sy je na koljena ispitanika povezanih oiju postavio vibratore. Potom je
mijenjao brzine kojima su ureaji vibrirali. Pomou tog postupka otkrio
je da svoje ispitanike moe navesti da iskuse osjeaj da izvor vibracije
skae s jednog koljena na drugo. Otkrio je da svoje ispitanike ak moe
navesti da osjete kako je izvor vibracije u prostoru izmeu njihovih kolje-
na. Ukratko, demonstrirao je da ljudi imaju sposobnost da toboe iskuse
osjete na prostornim lokacijama, na kojima nemaju apsolutno nikakvih
osjetilnih receptora.
Pribram vjeruje da je Bekesyjev rad u skladu s holografskim po-
gledom, te da dodatno osvjetljava nain na koji interferirajue valne
fronte - ili, u Bekesyjevu sluaju, interferirajui izvori fizikih vibracija
- omoguavaju mozgu da neka iskustva smjesti izvan fizikih granica
tijela. Smatra da bi taj proces mogao ponuditi objanjenje i za fenomen
fantomskih udova, odnosno osjeaj nekih ljudi kojima su amputirani
udovi da im je ruka ili noga jo uvijek na mjestu. Oni u tim fantomskim
nastavcima esto osjeaju jezivo stvarne greve, bolove i golicanja; moe
biti da proivljavaju holografsko sjeanje na ud koje je jo uvijek zapisan
u interferencijskim uzorcima u njihovim mozgovima.
Eksperimentalna potvrda holografskom mozgu
Brojne slinosti izmeu mozga i holograma Pribramu su bile intrigan-
tne, no znao je da je njegova teorija bezvrijedna ukoliko ju ne podupre
vrim dokazima. Istraiva koji se pobrinuo za takve dokaze bio je
biolog sa Sveuilita Indiana, Paul Pietsch. Zanimljivo je da je Pietsch u
poetku gorljivo odbijao Pribramovu teoriju. Posebnu veliku skepsu ga-
jio je prema Pribramovoj tvrdnji da se sjeanja ne nalaze na odreenom
mjestu u mozgu.
Kako bi dokazao da je Pribram u krivu, osmislio je niz pokusa, a za
pokusne ivotinje izabrao je dadevnjake. U ranijim istraivanjima bio
je otkrio da mozak dadevnjaka moe odvojiti a da ga pritom ne ubije, i
premda je dadevnjak kojem je izvaen mozak bio u stanju obamrlosti,
im bi mu mozak bio vraen na mjesto, njegovo se ponaanje u potpu-
nosti vratilo u normalu.
Pietsch je razmiljao da ako dadevnjakove hranidbene navike nisu
ograniene na neko odreeno mjesto u mozgu, tada ne bi trebalo biti
bitno kako je mozak poloen u njegovu glavu. No, ukoliko je ipak bitno,
Pribramova teorija pala bi u vodu. Tada je okrenuo dadevnjakov mo-
zak tako da su lijeva i desna hemisfera zamijenile mjesta, no na njegovo
zaprepatenje, im se dadevnjak oporavio ubrzo je nastavio s uobiaje-
nim nainom hranjenja.
Uzeo je drugog dadevnjaka i njegov mozak okrenuo naopake. Kada
ga je vratio na mjesto, i on se poeo normalno hraniti. Kako je njegova
frustracija bivala sve veom, odluio je pribjei drastinijim mjerama. U
nizu od 700 operacija rezao je, prevrtao, mijeao, odsijecao pa ak i mljeo
mozgove bespomonih pokusnih ivotinja, no uvijek kada bi ponovno
vratio ono to je ostalo od njihovih mozgova, ponaanje dadevnjaka
vratilo bi se uobiajenom.
Ova, kao i druga otkria pretvorila su Pietscha u pristau Pribramo-
ve teorije, a ujedno su podigla dovoljno praine da njegovo istraivanje
postane tema televizijske emisije 60 Minutes. Ovo iskustvo, kao i detaljne
prikaze svojih eksperimenata, opisao je u svojoj pronicavoj knjizi Shu-
fflebrain.
Matematiki jezik holograma
Dok su teorije koje su omoguile razvoj holograma prvi put formulirane
1947. godine - zasluga je to Dennisa Gabora (koji je kasnije dobio Nobe-
lovu nagradu za svoj rad) - potkraj ezdesetih i poetkom sedamdesetih
godina Pribramova je teorija dobila jo uvjerljiviju eksperimentalnu po
drku. Kada je Gabor prvotno osmislio ideju holografije nije razmiljao
o laserima. Njegov je cilj bio usavriti elektronski mikroskop, u to vri-
jeme primitivan i nesavren ureaj. Njegov pristup bio je matematiki,
a matematika koju je primijenio bio je izraun koji je otkrio Francuz iz
osamnaestog stoljea po imenu Jean B. J. Fourier.
Pojednostavljeno reeno, ono to je Fourier razvio bio je matematiki
nain pretvaranja bilo kojeg uzorka, bez obzira koliko sloenog, u jezik
jednostavnih valova. Pokazao je i kako se ti valovi mogu pretvoriti na-
trag u izvorni uzorak. Drugim rijeima, ba kao to televizijska kamera
sliku pretvara u elektromagnetske frekvencije, a televizijski prijemnik te
frekvencije ponovno pretvara u izvornu sliku, Fourier je pokazao kako
se slian proces moe izvesti matematiki. Jednadbe za konvertiranje
slika u valne obrasce i obrnuto koje je razvio poznate su kao Fourierove
transformacije.
Fourierove transformacije omoguile su Gaboru da sliku odreenog
predmeta pretvori u maglu interferencijskih uzoraka na komadu holo-
grafskog filma. Omoguile su mu i da osmisli metodu za pretvaranje
tih interferencijskih uzoraka u sliku izvornog predmeta. Dakle, posebna
cjelina u svakom dijelu holograma jedan je od nusproizvoda koji nastaju
kada se slika ili uzorak prevedu u Fourierov jezik valnih obrazaca.
Potkraj ezdesetih i poetkom sedamdesetih godina dvadesetog sto-
ljea razliiti su se istraivai javili Pribramu i govorili mu da su otkrili
dokaze kako sustav za vid funkcionira poput neke vrste analizatora fre-
kvencija. Budui da je frekvencija mjera za broj titraja vala u sekundi, to
je pruilo snanu potporu injenici da bi mozak mogao funkcionirati
kao hologram.
Meutim, tek su 1979. godine neurofiziolozi s Berkeleyja, Russell i
Karen DeValois doli do otkria koje je razrijeilo ovo pitanje. Istrai-
vanje s kraja ezdesetih pokazalo je da je svaka modana stanica u vi-
zualnom korteksu ugoena tako da odgovara na drukiji uzorak - neke
modane stanice aktiviraju se kada oko vidi vodoravnu liniju, druge se
aktiviraju kada vidi okomitu liniju, i tako dalje. Na temelju tog otkria
brojni su znanstvenici zakljuili da mozak prima podatke od tih visoko
specijaliziranih stanica zvanih detektori oblija, i na neki ih nain meu-
sobno usklauje kako bi nam pruio nau vizualnu percepciju svijeta.
Unato popularnosti ovog gledita, DeValoisovi su smatrali da je ono
samo djelomino istinito. Kako bi provjerili svoju pretpostavku, primije-
nili su Fourierove jednadbe s ciljem da uzorke kotske karirane tkanine
i ahovske ploe pretvore u jednostavne valne obrasce. Potom su ispitali
kako modane stanice u vizualnom korteksu reagiraju na te nove slike
u obliku valnih obrazaca. Otkrili su da modane stanice u vizualnom
korteksu ne odgovaraju na izvorne uzorke nego na Fourierove prijevo-
de uzoraka. Samo jedan zakljuak je bio mogu. Mozak za pretvaranje
vizualnih slika u Fourierov jezik valnih obrazaca koristi Fourierovu ma-
tematiku - istu matematiku koju koristi holografija.
Otkrie DeValoisovih kasnije su potvrdili brojni drugi laboratoriji po
cijelom svijetu, i premda ono nije pruilo apsolutni dokaz da je mozak
hologram, Pribramu je to bilo dovoljno da ga uvjeri u ispravnost njegove
teorije. Potaknut idejom da vizualni korteks ne reagira na uzorke nego
na frekvencije razliitih valnih obrazaca, poeo je ponovno sagledavati
ulogu frekvencije u drugim osjetilima.
Pl esa kao valni oblik
Meutim, vjerojatno je najneobiniji nalaz na koji je Pribram naiao bilo
otkrie ruskog znanstvenika Nikolaija Bernsteina da se ak i nai fizi-
ki pokreti mogu u mozgu kodirati u jezik Fourierovih valnih obrazaca.
Tridesetih godina prolog stoljea Bernstein je dobrovoljce odjenuo u
crne trikoe a na njihove laktove, koljena i druge zglobove nacrtao bijele
toke. Potom ih je doveo ispred crne pozadine i snimao kamerom dok
su izvodili razliite fizike aktivnosti kao to su ples, skakanje, udaranje
i tipkanje.
Kada je razvio filmsku traku, na njoj su bile samo bijele toke koje su
se u razliitim, sloenim i neprekinutim kretnjama kretale gore-dolje i
preko ekrana (vidi sliku 6). Kako bi kvantificirao svoje nalaze, analizirao
je razliite linije koje su toke iscrtale uz pomo Fourierovih jednadbi
i pretvorio ih u jezik valnih obrazaca. Na svoje iznenaenje, otkrio je da
valni obrasci sadre skrivene uzorke, a oni su mu omoguili da s tono-
u od dva i pol centimetra predvidi sljedee pokrete svojih ispitanika.
Kada je Pribram naiao na Bernsteinov rad, odmah je prepoznao
njegove implikacije. Moda je razlog izbijanja na vidjelo skrivenih uzo-
SLIKA 6: Ruski znanstvenik Nikolai Bernstein nacrtao je bijele toke na plesae i
snimio ih dok su plesali ispred crne pozadine. Kada je njihove kretnje pretvorio
u jezik valnih obrazaca, otkrio je da ih moe analizirati uz pomo Fourierove
matematike, iste matematike koju je Gabor koristio kad je pronaao hologram
raka nakon to je Bernstein Fourierovim jednadbama analizirao kret-
nje svojih ispitanika bio nain na koji su kretnje pohranjene u mozgu.
To je bila uzbudljiva mogunost, jer ako je tono da mozak analizira
kretnje svodei ih na njihove frekvencijske komponente, to objanjava
brzinu kojom uimo brojne sloene fizike zadatke. Na primjer, voziti
bicikl ne uimo na nain da pomno pamtimo svaki, najmanji detalj pro-
cesa vonje. Uimo usvajajui itavo neprekinuto gibanje. Neprekinutu
cjelovitost koja karakterizira nain na koji uimo tolike fizike aktivnosti
teko je objasniti ukoliko na mozak pohranjuje informacije na nain
bit po bit (kao to to ini raunalo - op. prev.). Meutim, ako mozak na
Fourierov nain analizira takve zadatke i apsorbira ih kao cjelinu, tada to
postaje mnogo razumljivije.
Reakcija znanstvene zajednice
Unato svim dokazima u korist Pribramovog holografijskog modela,
on ostaje krajnje kontraverzan. Dio problema lei u injenici da postoje
brojne popularne teorije o nainu funkcioniranja mozga, kao i dokazi
koji ih podupiru. Neki znanstvenici smatraju da se raspodijeljena priro-
da sjeanja moe objasniti plimom i osekom razliitih kemikalija u moz-
gu. Drugi dre da sjeanje i uenje mogu objasniti elektrike fluktuacije
kod velikih skupina neurona. Svaka kola ima svoje vatrene pobornike
i vjerojatno se moe rei da veinu znanstvenika Pribramovi argumen-
ti nisu uvjerili. Na primjer, neuropsiholog Frank Wood s Medicinskog
fakulteta Bowman Gray u Winston-Salemu, Sjeverna Karolina, smatra
da "postoji izuzetno malo eksperimentalnih nalaza za koje je hologra-
fija neophodno objanjenje, ili ak objanjenje koje bi imalo prednost
pred drugima."' Pribrama zauuju izjave poput Woodove, te uzvraa
opaskom da je trenutno u tisku njegova knjiga s vie od 500 referenci za
takve podatke.
Drugi se istraivai slau s Pribramom. Dr. Larry Dossey, bivi rav-
natelj u bolnici Medical City Dallas Hospital, priznaje da Pribramova
teorija dovodi u pitanje mnoge ustaljene pretpostavke o mozgu, no istie
da su "brojni specijalisti za modane funkcije privueni holografskom
idejom, ako ni zbog ega drugog onda zbog napadne neprimjerenosti
sadanjih ortodoksnih pogleda."
Neurolog Richard Restak, autor PBS-ove emisije The Brain (Mozak),
dijeli Dosseyjevo miljenje. Primjeuje da se, usprkos prevladavajuim
dokazima da su ljudske sposobnosti holistiki raspodijeljene kroz mo-
zak, veina znanstvenika i dalje dri uvjerenja da neka djelatnost moe
biti smjetena u mozgu slino kao to gradovi mogu biti smjeteni na
zemljopisnoj karti. Restak smatra da teorije utemeljene na toj premisi ne
samo da su "presimplistike", nego da, tovie, djeluju kao "konceptual -
ni okovi" koji nas prijee u prepoznavanju istinske kompleksnosti moz-
ga. Smatra da "hologram ne samo da je mogu nego, u ovom trenutku,
vjerojatno predstavlja na najbolji model funkcioniranja mozga. "
Pribramov susret s Bohmom
to se Pribrama tie, do 70-ih godina dvadesetog stoljea prikupljeno je
dovoljno dokaza koji su ga uvjerili u ispravnost njegove teorije. Nadalje,
svoje je zamisli elio provjeriti u laboratoriju, i otkrio je da pojedina-
ni neuroni u motorikom korteksu selektivno odgovaraju na ogranien
pojas frekvencija - bio je to nalaz koji je dodatno potkrijepio njegove
zakljuke. Pitanje koje ga je poelo zaokupljati glasilo je: Ukoliko slika
stvarnosti u naem mozgu uope nije slika ve hologram, ega je, dakle,
ona hologram? Dilema sadrana u ovom pitanju analogna je fotografi-
ranju skupine ljudi koji sjede za stolom i, nakon to je slika razvijena, ot-
krivanju da je, umjesto ljudi, na njoj tek nejasna magla interferencijskih
uzoraka smjetenih oko stola. U oba sluaja ovjek bi se s pravom mogao
zapitati: to je prava stvarnost? Naoko predmetan svijet kojeg doivlja-
va promatra, odnosno fotograf, ili pak magla interferencijskih uzoraka
koje je snimio fotografski aparat, odnosno mozak?
Pribram je uvidio da holografski model, ukoliko se razradi do svojih
logikih zakljuaka, otvara vrata za mogunost da objektivna stvarnost
- svijet alica za kavu, planina, brijestovih stabala i stolnih svjetiljki -
moda uope i ne postoji ili, u najmanju ruku, ne postoji na nain kako
mi vjerujemo da postoji, je li mogue, pitao se, da je istina ono to su
mistici stoljeima govorili, da je stvarnost maya - iluzija, i da je ono to
se nalazi 'tamo vani' zapravo golema, rezonantna simfonija valnih obra-
zaca, frekvencijska domena preobraena u svijet kakav poznajemo tek
nakon njegova ulaska u nae osjete?
- Uvidjevi da bi se rjeenje koje je traio moglo nalaziti izvan po-
druja njegovo struke, otiao je do svog sina fiziara po savjet. Sin mu
je preporuio da proui rad fiziara Davida Bohma. Kada je Pribram to
uinio doivio je ok. Ne samo da je pronaao odgovor na svoje pitanje,
nego je otkrio i da je, prema Bohmu, cijeli svemir hologram.
2
Svemi r kao Hol ogram
ovjek ne moe ne ostati zadivljen nad stupnjem do kojega se Bohm uspio
osloboditi uskih kalupa znanstvene uvjetovanosti i izai s posve novom,
doslovno kolosalnom zamisli, zamisli koja posjeduje i unutarnju postojanost
i logiku mo da s jednog posve neoekivanog gledita objasni najrazliitije
P
ut koji je Bohma doveo do uvjerenja da je svemir ureen kao ho-
logram zapoeo je na samom rubu stvari, u svijetu subatomskih
estica. Njegovo se zanimanje za znanost i nain na. koji stvari djeluju
pojavilo rano. Kao mladi, odrastajui u Wilkes-Barreu u Pennsylvaniji,
izumio je ajnik koji ne kaplje, i njegov otac, uspjean poslovni ovjek,
nagovarao ga je da pokua zaraditi na toj ideji. Meutim, nakon to je
shvatio da je kao prvi korak u takvom poduhvatu trebao provesti anketu
od vrata do vrata kako bi ispitao svoj izum na tritu, Bohmovo zanima-
nje za poduzetnitvo je splasnulo.
Njegovo zanimanje za znanost, meutim, nije, a poslovina znatielja
koja ga je karakterizirala, prisilila ga je da potrai nove vrhunce koje e
osvojiti. Najizazovniji od svih vrhunaca pronaao je tridesetih godina
prolog stoljea kada je posjetio Pennsylvania State College. Naime, on-
dje se po prvi puta oduevio kvantnom fizikom.
To je oduevljenje koje je lako razumjeti. Neobina nova zemlja koju
su fiziari otkrili da se skriva u srcu atoma sadravala je stvari udesnije
od svega s im su se Cortes ili Marco Polo ikada susreli. Taj svijet je bio
- John P. Briggs i F. David Peat
Looking Glass Universe
pojave fizikog iskustva.
... To je teorija koja je toliko intuitivno zadovoljavajua da su mnogi ljudi
osjetili da bi svemir, ak i ako nije onakav kakvim ga Bohm opisuje, trebao
biti takav.
na osobit nain intrigantan stoga to se inilo da se sve s njim u vezi
protivi zdravom razumu. Vie nalik zemlji kojom vladaju arolije nego
produetku prirodnog svijeta. Kraljevstvo Alise u zemlji udesa* u kojem
su varave sile pravilo, i gdje je sve to je logino okrenuto naglavce.
Zapanjujue je otkrie do kojeg su doli kvantni fiziari da ako se
materija razbija na sve manje i manje dijelove, dok se naposljetku ne
doe do toke gdje ovi dijelovi - elektroni, protoni i lako dalje vie ne
posjeduju svojstva predmeta. Na primjer, veina nas sklona je elektrone
zamiljati kao siune kuglice koje zuje uokolo, no nita nije dalje od isti-
ne. Iako se ponekad moe ponaati kao mala kompaktna estica, fiziari
su otkrili da elektron doslovce nema dimenziju. Veini nas to je teko za-
misliti budui da na naoj razini postojanja sve ima neku dimenziju. Pa
ipak, pokuate li izmjeriti irinu elektrona, uvidjet ete da je to nemogu
zadatak. Elektron jednostavno nije poput objekata kakve poznajemo.
Drugo otkrie fiziara pokazalo je da se elektron moe manifestirati
ili kao estica ili kao val. Ako elektron ispucamo na iskljueni televizijski
ekran, u trenutku udara o fosforescentne kemikalije koje prekrivaju staklo
pojavit e se siuna toka svjetlosti. Ta jedna toka udara koju elektron
ostavlja na ekranu jasno razotkriva estinu stranu njegove prirode.
Meutim, to nije jedini oblik koji moe poprimiti. Elektron se moe
i rasplinuti u nejasan oblak energije, te se ponaati kao val koji je rai-
ren kroz prostor. Kada se elektron manifestira kao val, moe initi ne-
to to ne moe nijedna estica. Ako ga se ispuca na prepreku u kojoj
su napravljena dva proreza, istovremeno moe proi kroz oba. Kada se
elektroni u obliku vala meusobno sudare, ak stvaraju interferencijske
uzorke. Elektron se, poput nekog bia iz narodne predaje koje mijenja
oblik, moe manifestirati bilo kao estica bilo kao val.
Opisana 'kameleonska' sposobnost svojstvena je svim subatomskim
esticama, a isto tako i svemu za to se neko mislilo da se manifestira
iskljuivo kao val. Svjetlost, gama-zrake, radio-valovi, rendgenske zrake
- svi se mogu mijenjati iz valova u estice i obrnuto. Danas fiziari sma-
traju da se subatomske pojave ne bi trebale klasificirati iskljuivo kao
valovi ili kao estice, nego kao posebna kategorija neega to je uvijek
na neki nain oboje. To 'neto' su kvanti (quanta) za koje fiziari vjeruju
da predstavljaju osnovnu supstanciju od koje je izgraen cijeli svemir.*
* Quanta je mnoina od quantum (kvant). Jedan elektron je kvant. Nekoliko elektrona je sku-
pina kvanta (quanta). Rije kvant je isto tako sinonim za valnu esticu, pojam koji se takoer
koristi za oznaavanje neega to posjeduje i estina i valna svojstva.
Od svega je moda najvie zaprepaujue to to postoje vrsti dokazi
da se kvanti manifestiraju kao estice samo onda kada ih gledamo. Na pri-
mjer, kada elektron ne promatramo, eksperimentalni nalazi ukazuju na
to da je stalno u obliku vala. Fiziari do tog zakljuka dolaze na temelju
dobro osmiljenih naina za odreivanje kako se elektron ponaa kad
ga se ne promatra (treba napomenuti da je to samo jedna interpretacija
dokaza, a ne zakljuak svih fiziara; kao to emo kasnije vidjeti, Bohm
ima drukiju interpretaciju).
I opet, ovo vie slii magiji nego vrsti ponaanja koju bismo oeki-
vali u prirodnom svijetu. Zamislite da imate kuglu za kuglanje koja je
kugla samo kada ju pogledale. Da po cijeloj kuglakoj stazi posipate talk
i takvu kvantnu kuglu zakotrljate prema unjevima, kugla bi, dok ju
gledamo, u talku ostavila jedan jedini trag u obliku linije. Meutim, kada
bismo zamirili za vrijeme njezinog prolaska, vidjeli bismo da je kugla na
sekundu ili dvije, dok je nismo gledali, prestala iscrtavati linijski trag, te
da je umjesto toga iza sebe ostavila irok valoviti pojas, poput valovitog
obrisa pustinjske zmije dok se postrance kree kroz pijesak (vidi sliku 7).
SLIKA 7: Fiziari su otkrili vrste dokaze da se elektroni i drugi kvanti manifestiraju
kao estice iskljuivo onda kada ih promatramo. U svim drugim okolnostima
ponaaju se kao valovi. To je udno koliko i posjedovanje kugle koja, dok je
gledamo na kuglakoj stazi, ostavlja trag u obliku jedne linije, a kad trepnemo
valovit uzorak.
Moemo to usporediti sa situacijom s kojom su se kvantni fiziari susreli
kada su prvi put doli do dokaza da se kvanti sjedinjuju u estice samo
onda kada ih se promatra. Fiziar Nick Herbert, pristalica takve inter-
pretacije, kae da ga je to ponekad navodilo na zamiljanje kako se iza
njegovih lea nalazi svijet koji je uvijek radikalno dvosmislena kvantna
juha u neprestanom tijeku. Meutim, kad god bi se okrenuo da pokua
vidjeti tu juhu, njegov pogled bi ju istog trenutka zamrznuo i vratio na-
zad u uobiajenu stvarnost. On smatra da nas to pomalo ini poput Mide,
legendarnog kralja koji nikad nije mogao osjetiti dodir svile ili milovanje
ljudske ruke jer se sve to bi dodirnuo pretvaralo u zlato. "Jednako tako,
ljudi nikada ne mogu doivjeti istinsku teksturu kvantne stvarnosti",
kae Herbert, budui da sve to dodirnemo pretvara se u materiju."
Bohm i meupovezanost
Aspekt kvantne stvarnosti kojega je Bohm smatrao posebno zanimlji-
vim bilo je neobino stanje povezanosti koje se inilo da postoji meu
prividno nepovezanim subatomskim zbivanjima. injenica da su fiziari
toj pojavi poklanjali vrlo malo vanosti bila je podjednako zbunjujua.
U stvari, tu su pojavu toliko podcijenili da je jedan od najglasovitijih
primjera meupovezanosti, prije nego to ga je bilo tko primijetio, godi-
nama leao skriven u jednoj od temeljnih tvrdnji kvantne fizike.
Tu tvrdnju dao je jedan od zaetnika kvantne fizike, danski fiziar
Niels Bohr. Bohr je ustvrdio da ako subatomske estice poinju postojati
samo u prisutnosti promatraa, tada je takoer besmisleno govoriti o
svojstvima i znaajkama estica kao postojeima prije no to ih se pone
promatrati. Mnoge fiziare ovakav je stav uznemirio budui da se velik
dio znanosti temeljio na otkrivanju svojstava odreenih pojava. Meu-
tim, ako in promatranja doprinosi stvaranju takvih svojstava, koje je
znaenje te injenice za znanost u budunosti?
Jedan od fiziara koji su bili zabrinuti Bohrovim tvrdnjama bio je
i Einstein. Unato ulozi koju je odigrao u postavljanju kvantne teorije,
Einstein nije bio nimalo sretan zbog smjera kojim je krenula mlada zna-
nost. Smatrao je da je Bohrov zakljuak da svojstva estica ne postoje
sve dok ih se ne pone promatrati vrlo manjkav, i to iz razloga to je u
kombinaciji s drugim otkriima kvantne fizike implicirao da su suba-
tomske estice meusobno povezane na nain koji Einstein jednostavno
nije smatrao moguim.
Taj pronalazak odnosi se na otkrie da neki subatomski procesi
rezultiraju stvaranjem para estica s identinim ili blisko povezanim
svojstvima. Promotrimo jedan izuzetno nestabilan atom koji fiziari na-
zivaju pozitronij. Atom pozitronija sastoji se od elektrona i pozitrona
(pozitron je pozitivno nabijeni elektron). Budui da je pozitron estina
suprotnost elektrona, oni se naposljetku meusobno ponite i raspadnu
u dva kvanta svjetlosti ili fotona, koji se kreu u suprotnim smjerovi-
ma (sposobnost mijenjanja oblika iz jedne vrste kvantne estice u drugu
samo je jo jedno u nizu kvantnih sposobnosti). Po kvantnoj fizici, bez
obzira na to koliko se fotoni udalje jedan od drugog, kada ih se podvr-
gne mjerenju, otkrit e se da uvijek imaju identine kutove polarizacije.
(Polarizacija je prostorna orijentacija valu slinog aspekta fotona dok
putuje od svoje toke nastanka.)
Godine 1935. Einstein je zajedno sa svojim kolegama, Borisom Po-
dolskym i Nathanom Rosenom, objavio danas glasovit lanak pod na-
slovom "Moe li se kvantno-mehaniki opis fizike stvarnosti smatrati
potpunim?" U njemu su objasnili zato postojanje takvih estica bliza-
naca dokazuje da Bohr nikako ne moe biti u pravu. Kao to su naglasili,
dvije takve estice, recimo fotoni koji se emitiraju pri raspadu pozitro-
nija, mogle bi se proizvesti i pustiti da se meusobno znaajno udalje.*
Tada bi ih mogli presresti i izmjeriti njihove kutove polarizacije. Ako
polarizacije izmjerimo u tono istom trenutku, i ako se pokae da su
identine kao to kvantna fizika predvia, te ako je Bohr u pravu pa se
svojstva kao to je polarizacija ne pojavljuju sve dok kvante ne ponemo
promatrati ili mjeriti, to nam govori da dva fotona moraju na neki nain
trenutano komunicirati i meusobno se dogovarati kako bi znali oko
kojeg se kuta polarizacije sloiti. Problem je u tome to prema Einstei-
novoj specijalnoj teoriji relativnosti nita ne moe putovati bre od svje-
tlosti, a kamoli putovati trenutno, i to zato to bi to bilo jednako ruenju
vremenske barijere i otvorilo bi vrata svim vrstama neprihvatljivih pa-
radoksa. Einstein i njegovi kolege bili su uvjereni da nijedna razumna
definicija stvarnosti ne bi dopustila postojanje takve meupovezanosti
koja se temelji na komunikaciji broj od svjetlosti, i stoga je Bohr morao
biti u krivu. Njihova argumentacija danas je poznata kao Einstein-Po-
dolsky-Rosenov paradoks odnosno, skraeno - EPR paradoks,
*Subatomski proces koji su Einstein i njegovi kolege koristili u svojem misaonom pokusu
nije bio raspad pozitronija, no ovdje se upotrebljava jer ga je lako vizualizirati.
Einsteinova argumentacija nije uznemirila Bohra. Radije je ponudio
drugo objanjenje negoli povjerovao kako se radi o komunikaciji koja se
odvija brzinom veom od brzine svjetlosti. Ukoliko subatomske estice
ne postoje dok ih se ne promatra, tada ih se vie ne moe smatrati ne-
zavisnim stvarima. Stoga je Einstein svoju argumentaciju utemeljio na
pogreci - estice blizance promatrao je kao odvojene. Meutim, one su
bile dio nedjeljivog sustava i bilo je besmisleno promatrati ih drukije.
S vremenom je veina fiziara stala na Bohrovu stranu i zadovo-
ljila se njegovom interpretacijom. Bohrovom trijumfu doprinijela je i
injenica da se kvantna fizika pokazala tako spektakularno uspjenom u
predvianju pojava, da veina fiziara nije bila spremna ak ni razmotri-
ti mogunost da bi na neki nain mogla biti manjkava. Osim toga, kada
su Einstein i njegovi kolege prvotno podastrli svoj prijedlog o postojanju
estica blizanaca, tehniki ali i drugi razlozi nisu doputali da se takav
pokus doista i izvede, to je dodatno doprinijelo njegovom padu u zabo-
rav. Bilo je to neobino, jer premda je Bohr svoj zakljuak izgradio tako
da se suprotstavi Einsteinovom napadu na kvantnu teoriju, Bohrovo
shvaanje da su subatomski sustavi nedjeljivi imalo je jednako duboke
implikacije na prirodu stvarnosti. Te implikacije su, to je ironino, tako-
er bile ignorirane. Potencijalna vanost medupovezanosti jo je jednom
pometena pod tepih.
ivo more elektrona
Na poetku svoje karijere fiziar Bohm takoer je prihvaao Bohrovo
stajalite, no ostao je zbunjen manjkom zanimanja koje su Bohr i njegovi
sljedbenici pokazivali za meupovezanost. Nakon diplome na Pennsyl-
vania State Collegeu, pohaao je kalifornijsko sveuilite u Berkeleyju
gdje je prije no to je doktorirao 1943. godine radio u Laboratoriju za
radijaciju Lawrence Berkeley. Tamo se susreo s jo jednim izrazitim pri-
mjerom kvantne meupovezanosti.
U berkeleyskom Laboratoriju za radijaciju Bohm je zapoeo ono to
e kasnije postati njegov prijelomni rad o plazmama. Plazma je plin koji
sadri visoku koncentraciju elektrona i pozitivnih iona, odnosno pozi-
tivno nabijenih atoma. Na svoje iznenaenje, otkrio je da su se elektroni,
kada su se jednom ve nalazili u plazmi, prestali ponaati kao pojedinci,
te da su se poeli ponaati kao da su dio vee i meusobno povezane
cjeline. Premda je izgledalo kao da su njihovi pojedinani pokreti nasu-
mini, golemi broj elektrona mogao je proizvesti uinke koji su iznena-
ujue dobro ureeni. Plazma se poput nekog amebi slinog stvorenja
neprekidno obnavljala i sve neistoe ovijala u stjenku, jednako kao to
bioloki organizmi stranu tvar mogu zatvoriti u cistu. Bohma su se ta
organska svojstva toliko dojmila da je kasnije napomenuo kako je esto
imao dojam da je elektronsko more bilo "ivo".
Godine 1947. Bohm je prihvatio mjesto profesora asistenta na prin-
cetonskom sveuilitu, to je govorilo o tome koliko su ga cijenili. Tamo
je proirio svoje berkeleysko istraivanje na prouavanje elektrona u
metalima. Jo jednom je potvreno da naizgled sluajna gibanja poje-
dinanih elektrona proizvode visoko ureene ukupne uinke. Kao i kod
plazmi koje je prouavao na Berkeleyu, to vie nisu bile situacije s dvije
estice od kojih se svaka ponaa kao da zna to ona druga radi, nego
itava mora estica od kojih se svaka ponaa kao da zna to rade nebro-
jene milijarde drugih estica. Bohm je takva kolektivna gibanja elektro-
na nazvao "plazmoni", a njihovo otkrie uvrstilo je njegov ugled kao
fiziara.
Bohmovo razoaranje
Zbog svoje slutnje o vanosti meupovezanosti kao i sve veeg nezado-
voljstva u vezi s nekoliko drugih prevladavajuih pogleda u fizici, Bohm
je bio sve vie uznemiren Bohrovom interpretacijom kvantne teorije.
Nakon tri godine predavanja tog kolegija na Princetonu, odluio je po-
boljati svoje razumijevanje i napisati udbenik. Po zavretku je otkrio
kako je i dalje nezadovoljan onime to je govorila kvantna fizika, pa je
primjerke knjige poslao i Bohru i Einsteinu, zamolivi ih za njihova mi-
ljenja. Od Bohra nije dobio odgovor, no Einstein mu se javio i predloio
da se, budui da su obojica na Princetonu, sastanu i porazgovaraju o
knjizi. Na poetku onoga to se prometnulo u estomjeseni niz nadah-
nutih razgovora, Einstein je Bohmu oduevljeno rekao da nikada nije
vidio tako jasno izlaganje kvantne teorije. Pa ipak, priznao je da je i dalje
jednako tako nezadovoljan teorijom kao i Bohm.
Tijekom razgovora dva su se znanstvenika sloila da je sposobnost
kvantne teorije da predvia pojave vrijedna divljenja. Muilo ih je, me-
utim, to to nije pruala nikakav odgovarajui nain predoavanja
osnovne strukture svijeta. Bohr i njegovi sljedbenici takoer su tvrdili
da je kvantna teorija potpuna, te da nije mogue doi do jasnijeg obja-
njenja onoga to se zbiva u kvantnom svijetu. To je kao da izjavite da iza
kvantnog krajolika ne postoji dublja stvarnost, da nema daljnjih pitanja
na koje bi se moglo odgovoriti, to je pogaalo Einsteinovu i Bohmovu
filozofsku tankoutnost. Premda su tijekom svojih susreta raspravljali
i o mnogim drugim stvarima, upravo su ova pitanja zauzela posebno
istaknuto mjesto u Bohmovom razmiljanju. Nadahnut zajednikim ra-
dom s Ensteinom, prihvatio je valjanost svojih sumnji o kvantnoj fizici,
i zakljuio da mora postojati alternativan pogled. Kada je 1951. godine
objavljen njegov udbenik Quantum Theory (Kvantna teorija), pozdrav-
ljen je kao klasik, no bio je to klasik o temi kojoj Bohm vie nije davao
puno podrku. Njegov je um, uvijek aktivan i u neprekidnoj potrazi za
dubljim objanjenima, ve traio bolji nain opisivanja stvarnosti.
Nova vrsta polja i metak koji je ubio Lincolna
Nakon razgovora s Einsteinom, Bohm je pokuao pronai upotrebljivu
alternativu Bohrovoj interpretaciji. Krenuo je od pretpostavke da estice
kao to su elektroni postoje i u odsutnosti promatraa. Pretpostavio je
i da ispod Bohrove nepovredive granice postoji dublja stvarnost, su-
bkvantna razina koja tek eka na znanstveno otkrie. Na temelju tih pre-
misa doao je do otkria da s jednostavnom pretpostavkom o postoja-
nju nove vrste polja na toj subkvantnoj razini moe jednako kao i Bohr
objasniti pronalaske kvantne fizike. Bohm je svoje pretpostavljeno novo
polje nazvao kvantni potencijal i postavio teoriju da ono, poput gravita-
cije, proima cijeli svemir. Meutim, za razliku od gravitacijskih polja,
magnetskih polja i tako dalje, utjecaj ovog polja nije se smanjivao s uda-
ljenou: njegovi uinci bili su suptilni i svugdje je bilo jednako snano.
Bohm je svoju alternativnu interpretaciju kvantne teorije objavio 1952.
godine.
Reakcije na njegov novi pristup bile su uglavnom negativne. Neki su
znanstvenici bili posve uvjereni da su takve alternative nemogue, te su
smjesta odbacili Bohmove ideje. Drugi su poeli estoko napadati nje-
govo miljenje. Naposljetku, praktiki svi takvi protuargumenti temeljili
su se prvenstveno na filozofskim razlikama, no to im nije bilo vano. Bo-
hrovo stajalite toliko se ukorijenilo u fizici da su Bohmovu alternativu
smatrali gorom od hereze.
Usprkos grubosti ovih napada, Bohm se nije dao pokolebati u svom
uvjerenju da je stvarnost dublja od onoga to je doputala Bohrova in-
terpretacija. Osjeao je, osim toga, kako je znanost iznimno ograniena
u procjeni novih ideja kao to je bila njegova, te je 1957. godine u knjizi
pod naslovom Causality and Chance in Modem Physics (Kauzalnost
i sluaj u kvantnoj fizici) ispitao nekoliko filozofskih pretpostavki odgo-
vornih za takav stav. Jedna od njih bila je iroko prihvaena pretpostavka
da bilo koja pojedinana teorija - kao to je, na primjer, kvantna teorija
- moe biti potpuna. Bohm je ovu pretpostavku podvrgao kritici, ustvr-
divi da bi priroda mogla biti neograniena. Budui da nije mogue da
bilo koja teorija u potpunosti objasni neto to je neogranieno, pred-
loio je da bi za slobodno znanstveno istraivanje bilo bolje kada bi se
znanstvenici suzdrali od ove pretpostavke.
U knjizi je pokazao da je pogled znanosti na kauzalnost takoer pre-
vie ogranien. Vjerovalo se da veina uinaka ima samo jedan ili neko-
liko uzroka. Meutim, Bohm je smatrao da odreeni uinak moe imati
neogranien broj uzroka. Na primjer, da nekoga upitate to je uzrokova-
lo smrt Abrahama Lincoina, mogao bi vam odgovoriti da je to bio metak
iz puke Johna Wilkesa Bootha. Pa ipak, potpun popis svih uzroka koji
su doprinijeli Lincolnovoj smrti morao bi obuhvaati sve dogaaje koji
su doveli do razvoja puke, sve initelje koji su prouzrokovali Boothovu
elju da ubije Lincolna, sve korake u evoluciji ljudske vrste koji su omo-
guili razvoj ruke koja je sposobna drati puku, i tako dalje, i tako dalje.
Bohm se slagao s tim da ovjek veinu vremena moe zanemarivati go-
lemi niz uzroka koji su doveli do odreenog uinka, no ipak je smatrao
da je za znanstvenike vano da imaju na umu kako nijedan pojedinani
uzrono-posljedini odnos nikada nije odvojen od svemira kao cjeline.
Ako elite znati gdje ste, pitajte ' nel okal ce'
Tijekom istog tog razdoblja ivota Bohm je takoer nastavio usavravati
svoj alternativni pristup kvantnoj fizici. Kada je pomnije sagledao zna-
enje kvantnog potencijala, otkrio je da on posjeduje mnotvo znaajki
koje ukazuju na jo radikalniji otklon od ortodoksnog razmiljanja. Jed-
na od njih bila je vanost cjelovitosti. Klasina je znanost na stanje nekog
sustava kao cjeline uvijek gledala iskljuivo kao na rezultat meudjelo-
vanja njegovih dijelova. Meutim, kvantni potencijal je takvo stajalite
okrenuo naglavake i ukazao da cjelina, u stvari, upravlja ponaanjem
dijelova. To ne samo da je Bohrovu tvrdnju kako subatomske estice
nisu nezavisne stvari nego dio nedjeljivog sustava odvelo korak dalje,
nego je ak nagovijestilo da je cjelovitost na neki nain jo primarnija
stvarnost.
Kvantni potencijal objasnio je i kako se elektroni u plazmama (i dru-
gim posebnim stanjima kao to je supravodljivost) mogu ponaati kao
meusobno povezane cjeline. Kao to je Bohm izjavio, takvi "elektroni
nisu raspreni jer se djelovanjem kvantnog potencijala cijeli sustav kre-
e koordinirano, vie nalik baletu nego gomili neorganiziranih ljudi."
Bohm jo jednom navodi da je "takva kvantna cjelovitost aktivnosti
blia ureenom jedinstvu funkcioniranja dijelova ivog bia nego vrsti
jedinstva koju dobijemo sklapanjem dijelova stroja."
Jedna jo vie iznenaujua znaajka kvantnog potencijala bile su
njegove implikacije na prirodu poloaja. Na razini svakodnevnog ivota
stvari imaju vrlo odreene poloaje, no Bohmova interpretacija kvantne
fizike ukazivala je na to da na subkvantnoj razini - razini na kojoj dje-
luje kvantni potencijal - poloaj prestaje postojati. Sve toke u svemiru
postaju jednake svim ostalim tokama u svemiru, i besmisleno je tvrditi
da je bilo to odvojeno od iega drugog. Fiziari to svojstvo nazivaju
nelokalnost.
Nelokalni aspekt kvantnog potencijala Bohmu je pruio mogunost
da vezu izmeu dvije estice objasni bez krenja postavke specijalne re-
lativnosti da nita ne moe putovati bre od svjetlosti. Da bi to ilustrirao,
ponudio je sljedeu analogiju: zamislite ribu koja pliva u akvariju. Za-
mislite i da nikada prije niste vidjeli ni ribu ni akvarij, te da vae jedino
znanje o njima dolazi preko dvije televizijske kamere, jedne uperene na
prednji dio akvarija, a druge na njegov boni dio. Kada pogledate na
dva televizijska ekrana, mogli biste pogreno pretpostaviti da riba na
ekranima predstavlja dva zasebna entiteta. Na kraju krajeva, budui da
su kamere postavljene pod razliitim kutovima, svaka slika bit e neto
drukija. Meutim, nakon to nastavite promatrati, na kraju ete uvidjeti
da postoji odnos izmeu dvije ribe. Kada se jedna okrene, druga napravi
malo drukiji, ali ipak odgovarajui okret. Kada je jedna okrenuta pre-
ma prednjoj strani, druga je okrenuta prema bonoj strani, i tako dalje.
Ako niste svjesni ireg konteksta, mogli biste pogreno zakljuiti da ribe
neprekidno komuniciraju jedna s drugom, to nije tono. Ne odvija se
nikakva komunikacija zato to su na dubljoj razini stvarnosti - razini
akvarija - dvije ribe, u stvari, jedna te ista riba. Upravo to se, kae Bohm,
dogaa izmeu estica kao to su dva fotona emitirana pri raspadu ato-
ma pozitronija (vidi sliku 8).
SLIKA 8: Bohm vjeruje da su subatomske estice povezane na isti nain kao i slike
ribe na dva televizijska ekrana. Premda se ini da su estice, kao to su elektroni,
odvojene jedna od druge na dubljoj razini stvarnosti, razini analognoj akvariju,
oni su, u stvari, samo razliiti aspekti dubljeg kozmikog jedinstva.
I zaista, budui da kvantni potencijal proima itav svemir, sve su
estice nelokalno povezane. Sve vie i vie, slika stvarnosti koju je Bohm
razvijao nije bila ona u kojoj su subatomske estice odvojene jedna od
druge i kreu se kroz prazninu svemira, nego nalik onoj u kojoj su sve
stvari dio nedjeljive mree, i utisnute u prostor koji je jednako stvaran i
bogat procesima kao i materija koja se kroz njega kree.
Bohmove zamisli i dalje nisu uvjerile veinu fiziara, no pobudile
su zanimanje nekolicine njih. Jedan od njih bio je John Stewart Bell,
teorijski fiziar u CERN-u - Centru za pacifistika atomska istraivanja
- pokraj eneve u vicarskoj. Bell je, slino Bohmu, bio nezadovoljan
kvantnom teorijom i smatrao da mora postojati neka alternativa. Kasnije
je izjavio: "Tada, 1952. godine vidio sam Bohmov rad. Njegova zamisao
bila je upotpuniti kvantnu mehaniku tvrdnjom da pokraj varijabli koje
svi poznaju postoje i odreene dodatne varijable. To je na mene ostavilo
snaan dojam."
Bell je shvatio i da Bohmova teorija podrazumijeva postojanje ne-
lokalnosti, te se zapitao postoji li neki nain da se ono eksperimentalno
potvrdi. To je pitanje godinama bilo u zakutku njegovog uma sve dok
mu jednogodinji profesorski dopust 1964. godine nije omoguio da mu
posveti punu pozornost. Ubrzo je doao do elegantnog matematikog
dokaza koji je otkrio kako bi se takav pokus mogao izvesti. Problem je,
meutim, bio u tome to je zahtijevao razinu tehnoloke preciznosti koja
jo nije bila dostupna. Da bi bio siguran da estice, kao to su one u EPR
paradoksu, ne koriste neka uobiajena sredstva komunikacije, osnovne
operacije pokusa morale su biti izvedene u tako beskonano kratkom
trenutku da ak ne bi bilo dovoljno vremena ni da zraka svjetlosti pre-
vali razdaljinu izmeu dvije estice. Drugim rijeima, instrumenti koji
su se koristili u eksperimentu potrebne operacije morali su izvesti u ne-
koliko tisumilijunki sekunde.
Uite u hologram
Potkraj pedesetih godina prolog stoljea Bohm se ve susreo s mekarti-
z mo m i poeo raditi na Sveuilitu Bristol u Engleskoj. Tamo je zajedno
s mladim studentom istraivaem Yakirom Aharonovim otkrio jo jedan
vaan primjer nelokalne povezanosti. Bohm i Aharonov otkrili su da
u pravim okolnostima elektron moe osjeati prisutnost magnetskog
polja koje se nalazi u podruju gdje je vjerojatnost da se pronae elek-
tron jednaka nuli. Ta je pojava danas poznala pod nazivom Ahoronov-
Bohmov uinak, no kada su dvojica znanstvenika prvi put objavila svoje
otkrie, mnogi fiziari nisu vjerovali da je takav uinak mogu. ak je
i danas, unato tome to je uinak potvren u brojnim pokusima, pre-
ostalo dovoljno skepticizma, pa se ponekad jo uvijek pojavljuju znan-
stveni lanci u kojima se tvrdi da on, u stvari, ne postoji.
Bohm je, kao i uvijek, stoiki prihvatio svoju, ve ustaljenu, ulogu
glasa iz gomile koji hrabro objavljuje da je car gol. U intervjuu voenom
nekoliko godina kasnije dao je jednostavan saetak filozofije na kojoj se
temelji njegova hrabrost: "Dugorono je daleko opasnije drati se iluzije
nego se suoiti sa stvarnim injenicama."
Unato tome, ogranien odgovor na njegove zamisli o cjelovitosti
i nelokalnosti, kao i njegova vlastita nemo da pronae nain na koji
nastaviti dalje doveli su do toga da je svoju pozornost preusmjerio na
druga pitanja. To ga je ezdesetih godina navelo da poblie promotri
red. Klasina znanost, u pravilu, stvari dijeli u dvije kategorije: one koje
posjeduju red u rasporedu svojih dijelova i na one iji su dijelovi po-
stavljeni neureeno, odnosno nasumino. Snjene pahuljice, raunala i
iva bia - svi su oni ureeni. Uzorak koji napravi pregrt zrnaca kave
prosutih po podu, ruevine koje ostaju nakon eksplozije i nizovi brojeva
koje generira kolo ruleta nisu ureeni.
Kada je Bohm dublje istraio problem, uvidio je da postoje i razliiti
stupnjevi reda. Neke su stvari mnogo ureenije od drugih, a to podra-
zumijeva da u svemiru postoje beskonane hijerarhije reda. Bohma je
to navelo na zakljuak da stvari koje percipiramo kao neureene mo-
da uope nisu takve. Moda je njihov red tako "neogranieno visokog
stupnja" da se nama samo ine nasumine (zanimljivo, matematiari ne
mogu dokazati nasuminost, i premda se neki nizovi brojeva kategorizi-
raju kao nasumini, to su samo uena nagaanja).
I dok je bio udubljen u razmiljanja o tome, Bohm je u BBC-evoj te-
levizijskoj emisiji ugledao ureaj koji mu je pomogao da dodatno razvije
svoje zamisli. Ureaj je bio posebno konstruirana posuda koja je sadra-
vala velik rotirajui cilindar. Uzak prostor izmeu cilindra i posude bio
je ispunjen glicerinom - gustom, prozirnom tekuinom - a u glicerinu
je nepomino plutala kap tinte. Bohma je zanimalo to to kada se ruku
cilindra okrenulo, kap tinte proirila se kroz sirupasti glicerin i inilo se da
nestaje. Meutim, im bi ruku okrenuli u suprotnom smjeru, nejasan trag
tinte polako se sjedinjavao i ponovno oblikovao kapljicu (vidi sliku 9).
Bohm pie: "To me se odmah dojmilo kao vrlo znaajno za pitanje
reda jer, kada se kap tinte razastrla, jo uvijek je posjedovala 'skriveni' (to
jest, neizraeni) red koji se pojavio kada se ponovno sastavila. S druge
strane, u naem svakodnevnom jeziku rekli bismo da je tinta, kada se
razlila kroz glicerin, bila u slanju 'nereda'. To me dovelo do zakljuka da
se tu moraju uvesti nova poimanja reda."
Ovo je otkrie ostavilo snaan dojam na Bohma. Naime, pruilo mu
je nov nain gledanja na mnoge probleme o kojima je razmiljao. Ne-
dugo nakon to je 'naletio' na ureaj s tintom u glicerinu susreo se s jo
boljom metaforom za razumijevanje reda, metaforom koja ne samo da
mu je omoguila da pomiri sve razliite pravce svojih dugogodinjih
razmiljanja, nego je to postigla takvom snagom tumaenja da se inila
kao skrojena za tu svrhu. Ta metafora je - hologram.
im je Bohm poeo razmiljali u hologramu, uvidio je da on takoer
prua novi nain za razumijevanje reda. Kao i kap tinte u rasprenom
stanju, interferencija uzoraka snimljenih na komadu holografskog filma
golom se oku takoer inila neureenom. Oboje posjeduju redove koji
su skriveni ili uvijeni na vrlo slian nain kao to se red u plazmi uvija u
prividno neureeno stanje svakog njezinog elektrona. Meutim, to nije
bio jedini uvid koji je hologram pruio.
to je Bohm vie razmiljao o tome, to je bio vie uvjeren da sve-
mir u svojem djelovanju zapravo koristi holografska naela, da je sam
svemir, u stvari, golemi hologram u tijeku, a ta mu je spoznaja omoguila
da sve svoje razliite uvide kristalizira u sveobuhvatnu i kohezivnu cjeli-
nu. Prve lanke o svom holografskom pogledu na svemir objavio je po-
etkom sedamdesetih godina prolog stoljea, a osamdesetih je u knjizi
pod naslovom Wholeness and the Implicate Order (Cjelovitost i implicitni
red) predstavio zrelu destilaciju svojih misli. U njoj je ostvario vie od
pukog povezivanja bezbrojnog mnotva svojih ideja. Preobrazio ih je u
nov nain promatranja stvarnosti koji je bio isto toliko radikalan koliko
je oduzimao dah.
SLIKA 9: Kada se kap tinte stavi u posudu punu glicerina i cilindar u posudi
okrene. ini se da se kap rasprostre i nestane. Meutim, kada se cilindar okrene u
suprotnom smjeru, kap se ponovno skupi. Bohm ovu pojavu koristi kao primjer za
to da red moe biti ili oit (eksplicitan) ili skriven (implicitan).
Uvijeni redovi i odvijene stvarnosti
Jedna od Bohmovih tvrdnji koje najvie zapanjuju jest da je opipljiva
stvarnost nae svakodnevice, u stvari, neka vrsta iluzije, neto nalik ho-
lografskoj slici. U njezinoj osnovi nalazi se dublji red postojanja, golema
i primarnija razina stvarnosti koja stvara sve predmete i pojave naeg
fizikog svijeta gotovo jednako kao to komad holografskog filma stvara
hologram. Bohm tu dublju razinu stvarnosti naziva implicitni ili uvi-
jeni (op. prev. - engl. enfolded) red, a nau vlastitu razinu postojanja
naziva eksplicitni ili odvijeni (op. prev. - ili razvijeni u smislu u kojem
je fotografija razvijena; engl. unfolded) red.
Bohm te izraze upotrebljava jer smatra da je manifestacija svih obli-
ka u svemiru rezultat bezbrojnih uvijanja i odvijanja izmeu ta dva reda.
Na primjer, Bohm vjeruje da elektron nije jedan objekt ve cjelokupnost
ili ansambl (u smislu skup ili zbir neega to ima zajednika svojstva;
ensemble - op. p.) uvijen u cjelinu prostora. Kada neki ureaj detektira
prisutnost jednog jedinog elektrona, to je jednostavno zato to se jedan
aspekt elektronovog ansambla razvio, slino kao to se kup tinte razvije
iz glicerina, na nekom odreenom mjestu. Kada se ini da se elektron
kree, to je zbog kontinuirane serije takvih odvijanja i uvijanja.
Drukije reeno, elektroni i sve druge estice nisu nita vie sup-
stancijalne ili stvarnije od oblika koji poprimi voda dok ike iz fontane.
Podrava ih stalni priljev iz implicitnog reda, i kada se ini da je estica
unitena, ona nije izgubljena. Samo se ponovno skrila natrag u dublji
red iz kojeg je izniknula. Komad holografskog filma i slika koju proizvo-
di takoer su primjer implicitnog i eksplicitnog reda. Film je implicitni
red jer je slika kodirana u njegovim interferencijskim uzorcima skrivena
potpunost uvijena u cjelinu. Hologram projiciran s filma je eksplicitni
red jer predstavlja odvijenu i opaljivu inaicu slike.
Stalna i tekua izmjena izmeu dva reda objanjava kako estice
kao to su elektron i atom pozitronija mogu mijenjati oblik iz jedne
vrste estice u drugu. Takvi prijelazi mogu se vidjeti kada se jedna e-
stica, recimo elektron, uvija natrag u implicitni red, dok se druga - fo-
ton - odvija i zauzima njezino mjesto. Objanjava i kako se kvant moe
manifestirati ili kao estica ili kao val. Prema Bohmu, oba su aspekta
uvijek uvijena u kvantov ansambl, meutim nain na koji promatra
meudjeluje s ansamblom odreuje koji aspekt se odvija, a koji ostaje
skriven. Kao takva, promatraeva uloga u odreivanju oblika koji e
kvant poprimiti moda nije nita tajnovitija od injenice da nain na
koji draguljar manipulira s draguljem odreuje koje e njegove facete
poslati vidljive a koje ne. Budui da se izraz hologram obino odnosi
na sliku koja je statina te ne sadri dinaminu i stalno aktivnu priro-
du nebrojenih uvijanja i odvijanja koja svakog trenutka stvaraju na
svemir, Bohm je sklon svemir opisivati ne kao hologram, nego kao
hologibanje.
Postojanje dubljeg i holografski ureenog reda objanjava i zato
stvarnost na subkvantnoj razini postaje nelokalna. Kao to smo vidjeli,
kada je neto holografski ureeno, sav privid poloaja se rui. Rei da
svaki dio ili komad holografskog filma sadri sve informacije koje po-
sjeduje cjelina u biti je samo drugi nain da kaemo da su informacije
rasporeene nelokalno. Dakle, ukoliko je svemir ureen prema holo-
grafskim naelima, oekivalo bi se da i on ima nelokalna svojstva.
Nepodijeljena cjelovitost svih stvari
Najtee shvatljive su Bohmove u potpunosti razvijene zamisli o cjelovito-
sti. Budui da je sve u svemiru napravljeno od neobrubljene holografske
tkanine implicitnog reda, Bohm smatra da je promatrati svemir kao da
je sastavljen od dijelova podjednako besmisleno kao da razliite mla-
zove u fontani promatramo kao da su odvojeni od vode iz koje istjeu.
Elektron nije "elementarna estica". To je samo naziv dan odreenom
aspektu hologibanja. Podjela stvarnosti na dijelove i potom imenovanje
tih dijelova uvijek je dogovorno, rezultat je konvencije, jer subatomske
estice, kao i sve drugo u svemiru, nisu nita odvojenije jedna od druge
od razliitih uzoraka na bogato ukraenom tepihu.
To je dalekosena pretpostavka. U svojoj opoj teoriji relativnosti
Einstein je zapanjio svijet kada je ustvrdio da vrijeme i prostor nisu od-
vojeni entiteti, ve fino povezani, i dio vee cjeline koju je nazvao pro-
storno-vremenski kontinuum. Bohm ovu zamisao razvija i ini golemi
korak dalje: tvrdi da je sve u svemiru dio kontinuuma. Unato prividnoj
odvojenosti stvari na eksplicitnoj razini, sve je neprekidni produetak
svega drugog, te se u konanici ak i implicitni i eksplicitni redovi sta-
paju jedni u druge.
Razmislite na trenutak o ovome. Pogledajte svoju ruku. Sada pogle-
dajte svjetlost koja dolazi iz lampe pokraj vas. I psa koji se odmara kraj
vaih nogu. Vi niste samo sastavljeni od istih stvari. Vi jeste ista stvar.
Jedna stvar. Neslomljena. Jedno ogromno neto koje je svoje nebroje-
ne ruke i produetke ispruilo u sve vidljive predmete, atome, nemirne
oceane i treptave zvijezde u svemiru.
Bohm upozorava da to ne znai da je svemir golema homogena
masa. Stvari mogu biti dio nedjeljive cjeline ali jo uvijek posjedovati
vlastita jedinstvena svojstva. Da bi ilustrirao na to misli skree nam
pozornost na male virove i vrtloge to se esto oblikuju u rijeci. Na prvi
pogled izgleda da su ti virovi odvojene stvari, te da posjeduju mnoge
osobne karakteristike kao to su veliina, brzina, smjer rotacije i tako da-
lje. Meutim, pomno ispitivanje pokazuje da je nemogue odredili gdje
odreeni vir zavrava, a rijeka poinje. Stoga Bohm ne eli rei da su ra-
zlike izmeu stvari beznaajne. On jednostavno eli da budemo stalno
svjesni da je dijeljenje razliitih aspekata hologibanja na stvari uvijek
apstrakcija, nain da te aspekte svojim nainom razmiljanja uinimo
jasnijim naoj percepciji. elei to ispraviti, umjesto da razliite aspekte
hologibanja naziva stvarima, on ih radije zove relativno nezavisnim
pod-cjelinama.
Zaista, Bohm vjeruje da je naa gotovo univerzalna sklonost da fra-
gmentiramo svijet i ignoriramo dinamiku povezanost svih stvari od-
govorna za brojne nae probleme, ne samo u znanosti nego i u naim
ivotima i drutvu. Na primjer, vjerujemo da moemo crpiti vrijedne
dijelove Zemlje bez da utjeemo na cjelinu. Vjerujemo da je mogue lije-
iti dijelove naeg tijela i pritom ne brinuti za cjelinu. Vjerujemo da mo-
emo rjeavati razliite probleme u naem drutvu, kao to su kriminal,
siromatvo, ovisnost o drogama, bez obraanja pozornosti na probleme
naeg drutva kao cjeline, i tako dalje. U svojim radovima Bohm gorljivo
zastupa stav da na sadanji nain fragmentiranja svijeta ne samo da nije
ispravan, nego bi ak mogao dovesti do naeg istrebljenja.
Svijest kao suptilniji oblik od materije
Osim objanjenja zato kvantni fiziari kada urone u dubine materije
pronalaze tako mnogo primjera meupovezanosti, Bohmov holografski
svemir objanjava i mnoge druge zagonetke. Jedna od njih je uinak koji
svijest, kako se ini, ima na subatomski svijet. Kao to smo vidjeli, Bohm
odbacuje zamisao da estice ne postoje dok ih se ne promatra. Meutim,
on se u naelu ne protivi nastojanju da se svijest i fizika pomire, jedno-
stavno smatra da se veina fiziara uputa u ispitivanje tog podruja na
pogrean nain, pokuavajui jo jedanput razlomiti stvarnost, i tvrde-
i da jedna odvojena stvar - svijest, meudjeluje s drugom odvojenom
stvari - subatomskom esticom.
Budui da su sve to aspekti hologibanja, Bohm smatra da nema smi-
sla govoriti o meudjelovanju svijesti i materije. U odreenom smislu,
promatra jest promatrano. Promatra je i mjerni ureaj, rezultat po-
kusa, laboratorij i povjetarac koji pue van laboratorija. U stvari, Bohm
smatra da je svijest oblik suptilniji od materije, a da temelj za bilo koji
odnos izmeu to dvoje ne lei na naoj razini stvarnosti, nego duboko u
implicitnom redu. Svijest je u razliitim stupnjevima uvijenosti i odvi-
jenosli prisutna u cjelokupnoj materiji, to je vjerojatno razlog da plaz-
me posjeduju neke osobine ivih bia. Kao to Bohm kae: "sposobnost
oblika da bude aktivan je najkarakteristinija znaajka svijesti, a neto
nalik svijesti postoji ve u elektronu.."
Slino tome, Bohm smatra da dijeljenje svemira na ivu i neivu tvar
takoer nema smisla. iva i neiva tvar su neodvojivo isprepletene, i i-
vot je, takoer, uvijen u ukupnost svemira. ak je i stijena na neki nain
iva, tvrdi Bohm, jer ivot i inteligencija prisutni su ne samo u svoj mate-
riji, nego i u "energiji", "prosioru", "vremenu", "tkivu itavog svemira
i svemu drugome to izuzimamo iz hologibanja i pogreno promatramo
kao odvojene stvari.
Zamisao da su svijest i ivot (i zaista sve stvari) cjeline uvijene u cijeli
svemir ima jednako blistavo nalije. Ba kao to svaki dio holograma sa-
dri sliku cjeline, tako svaki drugi dio svemira skriva cjelinu. To znai da
kada bismo znali kako mu pristupiti, galaksiju Andromeda mogli bismo
pronai pod noktom palca lijeve ruke. Mogli bismo pronai i Kleopatru
kako se prvi put susree sa Cezarom, jer u naelu cijela prolost i impli-
kacije za itavu budunost takoer su uvijene u svakom djeliu vremena
i prostora. Svaka stanica u naem tijelu obuhvaa cijeli svemir, jednako
je i sa svakim listom, svakom kinom kapi i svakim zrncem praine, to
daje novo znaenje glasovitoj pjesmi Williama Blakea:
Vidjeti svijet u Zrncu Pijeska
Nebo u Divljemu Cvatu,
Drati Beskraj na dlanu ruke
I Vjenost u jednome satu.
Energija trilijuna atomskih bombi u svakom
kubinom centimetru prostora
Ukoliko je na svemir tek blijeda sjenka dubljeg reda, to jo lei skrive-
no, uvijeno u osnovu i potku nae stvarnosti, Bohm ima prijedlog. Prema
naem sadanjem razumijevanju fizike, svaki dio prostora preplavljen je
razliitim vrstama polja sastavljenih od valova raznolikih valnih duljina.
Svaki val uvijek posjeduje barem malo energije. Kada fiziari raunaju
minimalan iznos energije koju val moe posjedovati, dou do rezultata
da svaki kubini centimetar praznog prostora sadri energiju veu od ener-
gije sveukupne materije u poznatom svemiru!
Neki fiziari odbijaju taj izraun uzeti zaozbiljno jer smatraju da neg-
dje mora postojati pogreka. Bohm dri da taj beskrajni ocean energije
postoji, te da nam govori barem neto o golemoj i skrivanoj prirodi im-
plicitnog reda. Smatra da veina fiziara ignorira postojanje tog ogro-
mnog oceana energije jer su, kao ribe koje nisu svjesne vode u kojoj pli-
vaju, naueni usmjeravati pozornost prvenstveno na predmete usaene
u oceanu - na materiju.
Bohmovo gledite da je prostor jednako stvaran i bogat procesima
kao i materija koja se kree kroza nj svoju punu zrelost dosee u njego-
vim zamislima o implicitnom moru energije. Materija ne postoji neza-
visno od mora, od takozvanog praznog prostora. Ona je dio prostora.
Da bi objasnio na to pritom misli, Bohm daje sljedeu analogiju: kristal
ohlaen do apsolutne nule dopustit e struji elektrona da proe kroza
nj a da ih ne raspri. Ako se temperatura povisi, razliite nepravilno-
sti u kristalu e, tako rei, izgubiti svoju prozirnost i poeti rasprivati
elektrone. S toke gledita elektrona takve nepravilnosti izgledale bi kao
komadi materije koji plutaju u moru nitavila, no u stvari se ne radi o
tome. Nitavilo i komadi materije ne postoje nezavisno jedno od drugo-
ga. Oboje su dio istog tkiva - dubljeg reda kristala.
Bohm vjeruje da isto vrijedi i za nau vlastitu razinu postojanja.
Prostor nije prazan. Pun je - plenum nasuprot vakuumu. Temelj je sve-
kolikog postojanja, ukljuujui i postojanje nas samih. Na svijet nije
odvojen od tog kozmikog mora energije, on je mrekanje na njegovoj
povrini, razmjerno mali "obrazac pobude" usred nezamislivo golemog
oceana. Taj obrazac pobude relativno je autonoman i uzrok je pribli-
no ponavljajuih, postojanih i odvojivih projekcija u trodimenzionalni
eksplicitni red manifestacija, istie Bohm. Drugim rijeima, unato
svojoj oiglednoj materijalnosti i ogromnoj veliini, svemir ne postoji
u sebi i od sebe nego je posinak neega daleko veeg i tee izrecivog.
tovie, svemir ak nije ni glavni proizvod tog veeg "neeg", nego samo
sjena u prolazu, puki tucaj u veem rasporedu stvari.
To beskrajno more energije nije sve to se skrilo u implicitni red. Bu-
dui da je implicitni red osnova iz koje se rodilo sve u naem svemiru,
on u najmanju ruku sadri i svaku subatomsku esticu koja je postojala
ili e postojati; svaku moguu konfiguraciju materije, energije, ivota i
svijesti, od kvazara do shakespeareovog uma, od dvostruke spirale do
sila koje upravljaju veliinama i oblicima galaksija. Pa ak ni to nije sve
to moe sadravati. Bohm priznaje da nema razloga vjerovati da je im-
plicitni red svretak svih stvari. Mogue je da postoje drugi neslueni
redovi iza njega, beskrajni stupnjevi daljnjeg razvitka.
Eksperimentalna potpora Bohmovom
holografskom svemiru
Brojna izazovna otkria u fizici govore da je Bohm vjerojatno u pra-
vu. ak i ako zanemarimo implicitno more energije, svemir je ispunjen
svjetlou i drugim elektromagnetskim valovima koji stalno idu uzdu
i poprijeko i sudaraju se jedni s drugima. Kao to smo vidjeli, sve e-
stice su ujedno i valovi. To znai da su fiziki predmeti i sve drugo to
percipiramo u stvarnosti sastavljeni od interferencijskih uzoraka. to je
injenica koja posjeduje nepobitne holografske implikacije.
Drugi vrsti dokaz nedavno je ponudilo jedno eksperimentalno ot-
krie. Sedamdesetih godina prolog stoljea postala je dostupna tehnolo-
gija kojom se moglo napraviti pokus s dvije estice, a koji je opisao Bell,
te je velik broj razliitih fiziara pokuao izvesti taj zadatak. Premda su
otkria bila obeavajua, nikome nije uspjelo dobiti konane rezultate.
Tada su 1982. godine fiziari Alain Aspect, Jean Dalibard i Gerard Roger
s Instituta za optiku Sveuilita u Parizu u tome uspjeli. Prvo su zagri-
javanjem atoma kalcija laserima proizveli niz fotona blizanaca. Potom
su svakom od elektrona dopustili da u suprotnim smjerovima putuju
kroz est i pol metara dugu cijev te prou kroz posebne filtre koji su ih
usmjeravali prema jednom od dvaju moguih analizatora polarizacije.
Svakom je filtru trebalo deset milijardinki sekunde da skrene s jednog
analizatora na drugi, oko trideset milijardinki sekunde manje nego to
je svjetlosti trebalo da proputuje itavih trinaest metara koji odvajaju
svaki skup fotona. Tako su Aspect i njegovi kolege mogli iskljuiti svaku
mogunost da fotoni meusobno komuniciraju bilo kojim poznatim fi-
zikim procesom. [a ta emo sa NEFIZIKIM procesom?...hehe op.prev.]
Aspect i njegov tim otkrili su da je, kao to je kvantna teorija predvi-
djela, svaki foton jo uvijek svoj kut polarizacije mogao uskladiti s onim
svoga blizanca. To je znailo ili da je Einsteinova zabrana komunikacije
bre od svjetlosti prekrena ili da su dva fotona povezana nelokalno. Bu-
dui da se veina fiziara protivi priputanju procesa brih od svjetlosti
u fiziku, Aspectov pokus se u pravilu smatralo gotovim dokazom da je
veza izmeu dva fotona nelokalna. Nadalje, kao to je primijetio fizi-
ar Paul Davis sa Sveuilita Newcastle upon Tyne u Engleskoj, budui
da sve estice neprekidno meudjeluju i odvajaju se, "nelokalni aspekti
kvantnih sustava su generalno svojstvo prirode."
Aspectova otkria ne dokazuju da je Bohmov model svemira toan, ali
ipak mu u velikoj mjeri idu u prilog. Kao to je ve spomenuto, Bohm ne
vjeruje da je ijedna teorija, ukljuujui i njegovu, ispravnu u apsolutnom
smislu. Sve su samo aproksimacije istine, konani zemljovidi koje koristi-
mo kako bismo pokuali kartirati podruje koje je i beskonano i nedjelji-
vo. To ne znai da Bohm misli da njegova teorija nije provjerljiva. Uvjeren
je da e se jednom u budunosti razviti tehnike koje e omoguiti provje-
ru njegove zamisli (kada se Bohma zbog toga kritiziralo, on je odgovorio
da postoje brojne teorije u fizici, kao to je na primjer teorija superstrin-
gova, koje vjerojatno nee bili provjerljive jo nekoliko desetljea).
Reakcije iz krugova fiziara
Veina je fiziara skeptina prema Bohmovim zamislima. Na primjer,
fiziar Lee Smolin s Yalea Bohmovu teoriju jednostavno ne smatra oso-
bito snanom, u fizikalnom smislu. Pa ipak, prisutno je gotovo uni-
verzalno potovanje prema Bohmovoj inteligenciji. Miljenje fiziara sa
Sveuilita u Bostonu Abnera Shimonyja tipian je primjer tog gledita.
Bojim se da jednostavno ne razumijem njegovu teoriju. Ona je zasigur-
no metafora i pitanje je u kojoj ju mjeri treba doslovno shvatiti. Unato
tome, on je zaista vrlo duboko promiljao o ovoj materiji, i mislim da je
napravio silno korisnu stvar zato to je ova pitanja doveo u samo sredite
fizikalnih istraivanja, umjesto da ih jednostavno pomete pod tepih. Bio
je hrabar, smion i matovit ovjek.
Usprkos izraenom skepticizmu, ima i fiziara koji su skloni Bohmo-
vim zamislima, ukljuujui 'krupne ribe' kao to su Roger Penrose sa
Oxforda, tvorac moderne teorije crne rupe; Bernard d'Espagnat sa Sve-
uilita u Parizu, jedan od vodeih svjetskih autoriteta za konceptualne
temelje kvantne teorije; i Brian Josephson, dobitnik Nobelove nagrade
za fiziku 1973. godine. Josephson smatra da bi Bohmov implicitni red
jednog dana mogao ak dovesti do uvoenja Boga ili Uma u znanstveni
sustav, to je zamisao koju Josephson podrava.
Pribram i Bohm zajedno
Razmotrimo li ih zajedno, Pribramove i Bohmove teorije pruaju bitno
novi nain gledanja na svijet: Nai mozgovi matematiki kreiraju objektiv-
nu stvarnost interpretiranjem frekvencija koje su u krajnjoj liniji projekcije
iz druge dimenzije - dubljeg reda postojanja koji se nalazi iza i vremena i
prostora. Mozak je hologram uvijen u holografski svemir.
Pribrama je ova sinteza navela na zakljuak da objektivni svijet
ne postoji, barem ne na nain na koji smo navikli vjerovati. Ono to
je "tamo vani" golemi je ocean valova i frekvencija, a stvarnost nam
izgleda vrsto samo zato to nai mozgovi mogu primati tu holografsku
maglu i pretvarati je u "drvee i kue" i druge svagdanje predmete koji
tvore na svijet. Kako mozak (koji je i sam sastavljen od frekvencija ma-
terije) moe primiti neto nesupstancijalno kao to je magla frekvencija
i napraviti da se ini vrstom na dodir? Vrsta matematikih procesa
koje je Bekesy simulirao svojim vibratorima osnova je za nain na koji
mozak stvara nau sliku vanjskog svij eta, napominje Pribram. Dru-
gim rijeima, glatkoa komada finog kineskog porculana i osjet pijeska
na plai pod vaim stopalima u stvari su samo sloenije verzije sindroma
fantomskih udova.
Prema Pribranu, to ne znai da tamo vani ne postoje porculanske
alice i pjeana plaa. To jednostavno znai da porculanska alica po-
sjeduje dva vrlo razliita aspekta svoje stvarnosti. Kada ju se filtrira kroz
leu naeg mozga manifestira se kao alica. Meutim, kad bismo se mo-
gli osloboditi naih lea, doivjeli bismo je kao interferencijski uzorak.
Koji od aspekata je stvaran, a koji predstavlja iluziju? "Po meni, oba su
stvarna", odgovara Pribram, "ali, ako vam je drae, nijedan od njih nije
stvaran."
Takvo stanje stvari nije ogranieno iskljuivo na porculanske ali-
ce. I mi imamo dva vrlo razliita aspekta nae stvarnosti. Moemo sebe
promatrati kao fizika tijela koja se kreu kroz prostor. Ili na sebe moe-
mo gledati kao na maglu interferencijskih uzoraka uvijenih u kozmiki
hologram. Bohm vjeruje da bi ovaj drugi nain gledanja ak mogao biti
ispravniji, jer zamiljati sebe kao holografski um/mozak koji gleda na
holografski svemir ponovno je apstrakcija, pokuaj da se odvoje dvije
stvari koje se u konanici ne mogu odvojiti.
Nemojte brinuti ukoliko vam je to teko dokuiti. Relativno je lako
razumjeti ideju holizma u neemu to je nama izvanjsko, poput jabuke
u hologramu. Ono to predstavlja potekou jest da u ovom sluaju ne
gledamo na hologram, nego smo mi dio holograma.
Problematian je i drugi pokazatelj radikalnosti revizije koju su Bohm
i Pribram eljeli provesti u naem nainu razmiljanja. Meutim, to nije
jedina korjenita revizija. Pribramova tvrdnja da nai mozgovi izgrauju
predmete nije nita prema drugom Bohmovom zakljuku: da stvaramo
ak prostor i vrijeme. Implikacije ovog pogleda samo su jedna od tema
koje e se ispitati dok istraujemo uinak koji su Bohmove i Pribramove
zamisli imale na rad istraivaa na drugim podrujima.
UM
I
TIJELO
Da poblie promotrimo pojedinano ljudsko
bie, odmah bismo zamijetili da je ono samo
po sebi jedinstveni hologram; samodostatno,
samostvarajue i svjesno samog sebe. Pa ipak,
da izdvojimo to bie iz njegova planetarnog
konteksta, odmah bismo uvidjeli da se
ljudski oblik ne razlikuje mnogo od mandale
odnosno simbolike pjesme, jer u njegovom
obliku i ivotu prebivaju sveobuhvatne
informacije o razliitim fizikim, drutvenim,
psiholokim i evolucijskim okvirima unutar
kojih je stvoreno.
- Dr.Ken Dychtwald
u The Holographic Paradigm
(Ken Wilber, urednik)
D R UGI D I O
3
Hol ografski model i
psi hol ogi j a
Dok su tradicionalno psihijatrija i psihoanaliza strogo individualne i
biografske, moderna istraivanja svijesti uvela su nove razine, podruja i
dimenzije, a ljudsku psihu prikazuju kao u biti razmjernu s cijelim svemirom i
cjelokupnim postojanjem.
- Stanislav Grof
Beyond the Brain (Iza mozga)
Jedno od podruja istraivanja na koje je holografski model izvrio
utjecaj je i psihologija. To nas ne treba iznenaditi, jer kao to je Bohm
naglasio, sama svijest je savren primjer onoga to on naziva nedjeljivo
i neprekidno gibanje. Oseka i plima nae svijesti ne mogu se tono de-
finirati, meutim moemo ih promatrati kao dublju i fundamentalniju
stvarnost iz koje se razvijaju nae misli i ideje. Te misli i ideje, pak, ne
razlikuju se mnogo od mrekanja i virova koji nastaju u rijeci. Poput
virova u rijeci, neke se mogu uvijek iznova pojavljivali i trajati vie ili
manja postojano, dok su druge prolazne i nestaju gotovo odmah nakon
to se pojave.
Holografska ideja rasvjetljava i neobjanjive povezanosti koje se po-
nekad javljaju izmeu svijesti dvoje ili vie pojedinaca, jedan od naj-
glasovitijih primjera takve povezanosti sadran je u konceptu kolektiv-
nog nesvjesnog iji je autor vicarski psihijatar Carl Jung. Jung je ve na
poetku svoje karijere uvidio da snovi, crtei, matanja i halucinacije
njegovih pacijenata esto sadre simbole i ideje koji se ne mogu u pot-
punosti objasniti kao proizvodi njihove osobne prolosti. Umjesto toga,
takvi simboli vie su bili nalik prikazima i temama iz velikih svjetskih
religija i mitologija, Jung je zakljuio da svi mitovi, snovi, halucinacije
i vjerske vizije potjeu iz istog izvora - kolektivnog nesvjesnog to ga
dijele svi ljudi.
Dogaaj koji je doveo junga do tog zakljuka zbio se 1906. godine
i ukljuivao je halucinaciju jednog mladog ovjeka koji je bolovao od
paranoidne shizofrenije. Jednog je dana za vrijeme svoje vizite Jung pro-
naao mladia kako stoji kraj prozora i zuri u Sunce. Mladi je takoer
na neobian nain micao svojom glavom s jedne strane na drugu. Kada
ga je Jung upitao sto radi, mladi mu je objasnio da gleda Sunev penis,
te da se, kada pomakne svoju glavu s jedne strane na drugu, pomie i
Sunev penis te prouzrokuje da zapue vjetar.
U to je vrijeme Jung mladievu priu smatrao proizvodom halucina-
cije. Meutim, nekoliko godina kasnije naiao je na prijevod dvije tisue
godina starog perzijskog vjerskog spisa koji ga je naveo na to da pro-
mijeni miljenje. Spis se sastojao od niza rituala i zaziva namijenjenih
izazivanju vizija. U jednoj od u tekstu opisanih vizija sudionik bi, kada
bi pogledao na Sunce, vidio kako iz njega visi cijev, a kretanje cijevi s jed-
ne strane na drugu prouzroilo bi vjetar. Budui da je zbog specifinih
okolnosti bilo krajnje nevjerojatno da je mladi bio u dodiru s tekstom
koji sadri taj ritual, Jung je zakljuio da njegova vizija nije jednostavno
proizvod njegova nesvjesnog uma, nego da je proistekla iz dublje razine,
iz kolektivnog nesvjesnog ljudske vrste. Jung je takve slike nazvao arhe-
tipovi. Smatrao je da su arhetipovi tako drevni da je to kao da negdje u
dubinama naih podsvjesnih umova vreba sjeanje ovjeka starog dva
milijuna godina.
Iako je Jungova koncepcija kolektivnog nesvjesnog imala ogroman
utjecaj na psihologiju, i do sada su je prihvatile nebrojene tisue psiho-
loga i psihijatara, nae sadanje shvaanje svijeta ne moe ju objasniti.
Meusobna povezanost svih stvari koju pretpostavlja holografski model,
meutim, nudi objanjenje. U svemiru u kojem su sve stvari beskrajno
meusobno povezane, i sve su svijesti takoer meusobno povezane.
Usprkos naem vanjskom izgledu, mi smo bezgranina bia. Ili, kako
Bohm to tumai: Duboko na razini svijesti, ovjeanstvo je jedno.
Ukoliko svatko od nas ima pristup nesvjesnom znanju itave ljudske
vrste, zato, dakle, svi nismo hodajue enciklopedije? Psiholog Robert M.
Anderson Jr. s Instituta politehnike Renssealer (Renssealer Polytechnic
Institute) u Troyu, New York, smatra da se odgovor na to pitanje nalazi
u injenici da se moemo prikljuiti samo na one informacije u impli-
citnom redu koje se neposredno tiu naeg sjeanja. Anderson to nazi-
va selektivnim procesom osobne rezonancije, te usporeuje s injenicom
da e vibrirajua muzika vilica rezonirati s drugom muzikom vilicom
(ili izazvali vibraciju u drugoj muzikoj vilici) iskljuivo u sluaju kada
druga vilica posjeduje slinu strukturu, oblik i veliinu. "Zbog osobne
rezonancije relativno je mali broj od gotovo beskrajnog arenila 'slika' u
implicitnoj holografskoj strukturi svijeta dostupan osobnoj svijesti poje-
dinca." - istie Anderson. "Stoga prosvijetljeni pojedinci iz davnina, koji
su zavirili u tu sjedinjujuu svijest, nisu napisali teoriju relativnosti, od-
nosno, fiziku nisu prouavali u kontekstu slinom onome unutar kojeg
ju je prouavao Einstein."
Snovi i holografski svemir
Jo jedan znanstvenik koji vjeruje da Bohmov implicitni red ima svo-
ju primjenu u psihologiji jest psihijatar Montague Ullman, utemeljitelj
Laboratorija za snove (Dream Laboratory) unutar Medicinskog centra
Maimonides (Maimonides Medical Center) u Brooklynu, New York, i
profesor emeritus na Medicinskom fakultetu Albert Einstein, takoer u
New Yorku. I Ullmanovo zanimanje za hologralsku koncepciju proizilo
je iz ideje da su svi ljudi meusobno povezani preko holografskog reda.
Za svoje zanimanje imao je dobar razlog. Tijekom ezdesetih i sedam-
desetih godina pod njegovom ravnanjem provedeni su brojni pokusi s
vanosjetilnom percepcijom i snovima, spomenuti u uvodu ove knjige.
Jo se i danas istraivanja vanosjetilne percepcije u snovima, provedena
u Maimonidesu, smatraju meu najboljim empirijskim dokazima da, ba-
rem u naim snovima, moemo jedni s drugima komunicirati na naine
koji su trenutno neobjanjivi.
U tipinom bi pokusu plaeni dobrovoljac s navodnim medijskim
sposobnostima bio zamoljen da spava u jednoj sobi u laboratoriju, dok
bi se osoba u drugoj sobi koncentrirala na nasumino odabranu sliku
i pokuavala navesti dobrovoljca da. sanja prizor prikazan na toj slici.
Ponekad su rezultati bili neuvjerljivi, meutim, u ostalim su sluajevima
ispitanici imali snove na koje su oigledno bile utjecale slike. Na primjer,
kada su ciljna slika bile Tamayove ivotinje koja prikazuje dva psa koji
ree i zavijaju nad hrpom kostiju, ispitanica je sanjala da se nalazi na
primanju na kojem nije bilo dovoljno mesa, pa su se svi oprezno pogle-
davali, pohlepno jedui dodijeljene im obroke.
U drugom je pokusu ciljna slika bio Shagallov Pariz s prozora - sli-
ka jarkih boja na kojoj ovjek sa prozora promatra pariki obzor. Slika
je sadravala i nekoliko drugih, neobinih detalja, ukljuujui maku s
ljudskim licem, nekoliko malih likova ljudi koji lete po zraku i stoli-
cu prekrivenu cvijeem. Tijekom nekoliko noi ispitanik je opetovano
sanjao o francuskim stvarima: francuskoj arhitekturi, kapi francuskog
policajca i ovjeku u francuskoj nonji to paljivo promatra vinograde
na francuskom ladanju. inilo se i da su neki od prizora u tim snovima
aluzija na titrave boje i neobine pojedinosti sa slike. Na primjer, prizor
roja pela to lete oko cvjetova, te jarko obojena proslava slina faniku
u kojoj su ljudi nosili kostime i maske.
Ullman vjeruje da su takvi nalazi dokaz fundamentalnog stanja me-
upovezanosti o kojemu Bohm govori, meutim smatra da moemo
pronai jo bolji primjer holografske cjelovitosti u jednom drugom as-
pektu snova. Naime, to je sposobnost naih sanjajuih jastava da esto
budu daleko mudrija nego to smo to mi sami tijekom dana. Na primjer,
Ullman kae da je u svojoj praksi psihoanalitiara susretao pacijente koji
su se u budnom stanju inili potpuno neprosvijeeni - zlobni, sebi-
ni, arogantni, skloni izrabljivanju i manipulaciji; osobe koje su unitile
i dehumanizirale sve svoje odnose s drugima. Meutim, bez obzira na
to koliko je osoba mogla biti duhovno slijepa ili nevoljna prepoznati
svoje nedostatke, snovi su, bez izuzetka, iskreno opisivali njihove mane i
sadravali metafore koje kao da su bile smiljene da njega ili nju njeno
pogurnu u stanje vee samosvjesnosti.
tovie, takvi snovi nisu bili samo jednokratne pojave. U svojoj lije-
nikoj praksi Ullman je primijetio da kada neki od njegovih pacijenata
ne uspijeva prepoznati ili prihvatiti neku istinu o sebi, ta istina uvijek
iznova izbija na povrinu u njegovim snovima, u razliitim metafori-
kim krinkama i povezana s razliitim srodnim iskustvima iz njegove
prolosti, no uvijek u oitom pokuaju da mu omogui novu priliku da
se suoi s istinom.
Budui da ovjek moe ignorirati savjet svojih snova a ipak doivjeti
stotu, Ullman smatra da je to samonadziranje proces kojem svrha nije
iskljuivo dobrobit pojedinca, nego neto vie. Smatra da se priroda na
taj nain brine za preivljavanje ljudskog roda. Slae se s Bohmom i glede
vanosti cjelovitosti, te misli da su snovi pokuaj prirode da osujeti na
naizgled neogranien nagon da fragmentiramo svijet. Pojedinac se moe
odvojiti od svega to je povezano sa suradnjom, smislom, ljubavlju a ipak
preivjeti, meutim narodi nemaju taj luksuz. Ako ne nauimo kako pre-
vladati sve naine na koje smo fragmentirali ljudsku rasu - nacionalno,
vjerski, ekonomski i tako dalje - nastavit emo se suoavati sa situacijom u
kojoj nehotice moemo unititi cijeli svijet. - kae Ullman, Jedini nain
na koji to moemo uiniti jest da sagledamo nain na koji kao pojedinci
fragmentiramo vlastito postojanje. Snovi odraavaju naa osobna isku-
stva, no smatram da je tome razlog to to postoji vanija, fundamentalna
potreba ouvanja ljudskog roda i odranja medupovezanosti.
Koji je izvor beskonanog toka mudrosti to izvire iz naih snova?
Ullman priznaje da on to ne zna, meutim nudi pretpostavku. S obzirom
da implicitni red na neki nain predstavlja beskonaan izvor informaci-
ja, moda je on izvor tog veeg fundusa znanja. Moda su snovi most iz-
meu zamjetljivih i nemanifestiranih redova te predstavljaju prirodnu
preobrazbu implicitnog u eksplicitno. Ukoliko je Ullmanova pretpo-
stavka tona, to okree naglavake tradicionalni psihoanalitiki pogled
na snove, budui da bi u tom sluaju umjesto da se na sadraj snova gle-
da kao na neto to u svijest pristie iz primitivnog supstrata osobnosti,
vrijedilo neto sasvim suprotno.
Psi hoze i implicitni red
Ullman smatra da holografska ideja moe rasvijetliti i neke aspekte du-
evnih bolesti. I Bohm i Pribram primijetili su da su iskustva o kojima su
mistici govorili od davnina - na primjer, osjeaj kozmikog jedinstva sa
svemirom, usklaenosti sa cjelokupnim ivotom, i tako dalje - zvue vrlo
slino opisima implicitnog poretka. Pretpostavljaju da mistici na neki
nain mogu prodrijeti iza uobiajene eksplicitne stvarnosti, i na trenu-
tak spaziti njezine dublje, holografske osobine. Ullman dri da i duevni
bolesnici mogu iskusiti odreene aspekte holografske razine stvarnosti.
No, budui da nisu sposobni racionalno urediti svoja iskustva, njihovi su
uvidi samo tragine parodije uvida o kojima govore mistici.
Na primjer, shizofreniari esto govore o dubokom osjeaju jedin-
stva sa svemirom, no njihov doivljaj tog osjeaja uvijek je na neki nain
magian i pun tlapnji. Opisuju osjeaj gubitka granice izmeu sebe i
drugih, a to ih vjerovanje navodi na pomisao da njihove misli vie nisu
privatne. Vjeruju da mogu itati misli drugih. I umjesto promatranja lju-
di, predmeta i koncepata kao zasebnih stvari, oni ih esto promatraju
kao dijelove sve veih i veih podrazreda - tendencija koja je, ini se,
nain izraavanja holografske kvalitete stvarnosti u kojoj se pronalaze.
Ullman smatra da shizofreniari nainom na koji promatraju prostor
i vrijeme pokuavaju izraziti svoj pogled na nedjeljivu cjelinu. Studije
su pokazale da shizofreniari esto suprotnost nekog odnosa smatra-
ju identinom tom odnosu. Na primjer, sukladno nainu razmiljanja
shizofreniara, rei da "dogaaj A slijedi dogaaj B" jednako je kao da
kaemo da "dogadaj B slijedi dogaaj A". Ideja o jednom dogaaju koji
slijedi drugi u bilo kojem vremenskom slijedu za njih je besmislena, jer
na sve toke u vremenu gledaju kao na jednake. Isto vrijedi i za pro-
--orne odnose. Ako je ovjekova glava iznad njegovih ramena, tada su i
njegova ramena iznad njegove glave. Poput slike u holografskom filmu,
stvari vie nemaju tono odreene poloaje i prostorni odnosi prestaju
imati znaenje.
Ullman vjeruje da su odreeni aspekti holografskog razmiljanja jo
izraeniji kod ljudi koji pate od manine depresije. Dok do shizofrenia-
ra dopire samo daak holografskog poretka, oboljeli od manine depre-
sije duboko je upleten u nj i silno se poistovjeuje s njegovim beskona-
nim potencijalom. "Nije u stanju drati korak sa svim mislima i idejama
koje ga obasipaju u tako velikom broju." - kae Ullman. "Primoran je
lagati, pretvarati se i manipulirati s ljudima oko sebe kako bi se prila-
godili njegovom ekspanzivnom pogledu na svijet. Naravno, rezultat su
uglavnom kaos i konfuzija, pomijeani sa sporadinim provalama krea-
tivnosti i uspjeha u konsenzualnoj stvarnosti." Kada se pak vrati sa svog
nadrealnog odmora i ponovno se suoi s opasnostima i neoekivanim
dogaajima svakodnevnog ivota, oboljeli od manine depresije postaje
depresivan.
Ako je tono da se s aspektima implicitnog poretka svi mi susreemo
u snovima, zato ti susreti i na nas ne utjeu jednako kao na duevne
bolesnike? Jedan razlog je, objanjava Ullman, to to kada se probudimo
jedinstvenu i izazovnu logiku sna ostavljamo iza sebe. S obzirom na svo-
je stanje, duevni bolesnik prisiljen je zadovoljiti se njome, dok istovre-
meno pokuava funkcionirati u svakodnevnom ivotu. Ullman iznosi
pretpostavku da kada sanjamo, veinu nas prirodni zatitni mehanizam
titi od dolaska u dodir s vie implicitnog poretka no to ga moemo
podnijeti.
Svj esno sanjanje i paralelni svjetovi
Posljednjih godina psihologe su poeli pojaano zanimati lucidni snovi,
vrsta snova u kojima sanja zadrava punu budnu svijest i svjestan je
da sanja. Osim postojanja svijesti, svjesno sanjanje jedinstveno je i zbog
nekoliko drugih znaajki. Za razliku od uobiajenih snova u kojima je
sanja prvenstveno pasivni sudionik, u svjesnom snu sanja esto moe
na razliite naine upravljati snom - none more pretvoriti u ugodna
iskustva, promijeniti inscenaciju svojih snova i/ili prizvati odreene lju-
de ili situacije. Svjesni snovi su takoer mnogo ivlji i vie proeti vi-
talnou od obinih snova. Pri lucidnom sanjanju mramorni se podovi
ine jezivo vrstima i stvarnima, cvijee ima nevjerojatne boje i mirise, i
sve je titravo i neobino ispunjeno energijom. Istraivai koji prouavaju
svjesne snove smatraju da bi oni mogli dovesti do novih naina osobnog
rasta, poboljati samopouzdanje, unaprijediti mentalno i fiziko zdravlje,
te olakati kreativno rjeavanje problema.
Na godinjem skupu Udruenja za prouavanje snova (Association
for the Study of Dreams) odranom 1987. godine u Washingtonu, fiziar
Fred Alan Wolf odrao je govor u kojem je ustvrdio da bi holografski
model mogao pomoi objasniti ovu neobinu pojavu. Wolf, koji i sam
povremeno svjesno sanja, istie da komad holografskog filma zapravo
proizvodi dvije slike: virtualnu sliku koja se pojavljuje u prostoru iza
filma, i stvarnu sliku koja se fokusira u prostoru ispred filma. Razlika iz-
meu te dvije slike jest u tome to se ini da se zrake svjetlosti koje stva-
raju virtualnu sliku razilaze od prividnog fokusa ili izvora. Kao to smo
vidjeli, to je iluzija, jer virtualna slika holograma ne protee se u prostoru
nita vie od slike u ogledalu. Meutim, stvarnu sliku holograma obliku-
ju svjetlosni valovi koji se smjetaju u fokus, a to nije iluzija. Stvarna slika
protee se u prostoru. Naalost, u uobiajenim holografskim aplikacija-
ma stvarnoj slici se poklanja malo pozornosti jer je slika koja se fokusira
u praznom zraku nevidljiva i moe se vidjeti samo kada kroz nju prou
estice praine ili kada netko kroz nju puhne dim.
Wolf vjeruje da su svi snovi unutarnji hologrami, te da su obini
snovi manje ivi jer su oni, u stvari, virtualne slike. Meutim, smatra da
mozak ima i sposobnost proizvodnje stvarnih slika, te da upravo to radi
kada sanjamo lucidno. Razlog neobine ivosti lei u injenici da se valo-
vi ne razilaze (divergiraju), nego se stjeu prema jednoj toci (konvergi-
raju). "Ako postoji 'promatra' u kojem se ti valovi sastaju, taj promatra
bit e okupan prizorom i prizor koji se smjeta u fokus e ga 'sadravati'.
Na taj nain iskustva sna izgledat e 'lucidno'., zamjeuje Wolf.
Wolf, kao i Pribram, vjeruje da nai umovi iluziju pojavne stvarnosti
stvaraju uz pomo iste vrste procesa koju je prouavao Bekesy. Sma-
tra da su i ti procesi ono to sanjau omoguava stvaranje subjektivnih
stvarnosti u kojima su stvari poput mramornih podova i cvjetova opi-
pljive i stvarne koliko i njihove takozvane stvarne kopije. U stvari, Wolf
vjeruje da naa sposobnost bivanja svjesnim u snovima daje naslutiti da
moda nema mnogo razlike izmeu svijeta openito i svijeta u naim
glavama. "Kada se promatra i promatrano mogu odvojiti, i moe se rei
ovo je promatrano, a ovo promatra, to je dojam koji imamo kada smo
budni, tada ja mislim da je upitno trebaju li se [lucidni snovi] smatrati
subjektivnima.", kae Wolf.
Wolf postulira da su lucidni snovi (a moda i svi snovi) zapravo po-
sjeti paralelnim svjetovima. Oni su jednostavno manji hologrami unutar
veeg i sveobuhvatnijeg kozmikog holograma. tovie, sugerira da bi
sposobnost svjesnog sanjanja bolje bilo nazivati svjesnou paralelnog
svemira. "Zovem to svjesnou paralelnog svemira stoga to vjerujem da
paralelni svemiri nastaju kao i druge slike u hologramu.", istie Wolf.
Ovu i druge sline zamisli o fundamentalnoj prirodi snova podrobnije
emo istraiti kasnije u knjizi.
Vonja beskonanom podzemnom eljeznicom
Ideja da imamo pristup slikama iz kolektivnog nesvjesnog, pa ak i da
moemo posjetiti paralelne svjetove snova nije nita prema zakljuci-
ma drugog istaknutog istraivaa na kojega je utjecao holografski mo-
del. On je Stanislav Grof, voditelj psihijatrijskih istraivanja u Centru za
psihijatrijska istraivanja u Marylandu (Maryland Psychiatric Research
Center) i profesor asistent psihijatrije na Medicinskom fakultetu John
Hopkins. Poslije vie od trideset godina prouavanja neuobiajenih sta-
nja svijesti, Grof je zakljuio da su istraivaki putovi dostupni naoj
psihi preko holografske meupovezanosti vie nego golemi. Praktiki su
beskrajni.
Grof se za neuobiajena stanja svijesti poeo zanimati pedesetih go-
dina kada je u Institutu za psihijatrijska istraivanja (Psychiatric Resarch
Institute) u rodnom Pragu ispitivao kliniku upotrebljivost halucinogena
LSD-a. Svrha njegova istraivanja bila je odrediti moe li LSD imati neku
terapeutsku primjenu. Kada je Grof zapoeo s istraivanjem, veina je
znanstvenika na iskustva pod utjecajem LSD-a gledala iskljuivo kao na
stresnu reakciju mozga na kodljivi kemijski spoj. Meutim, kada je Grof
prouio zapise o iskustvima svojih pacijenata nije pronaao dokaze za
bilo kakvu ponavljajuu stresnu reakciju. Umjesto toga, bila je uoljiva
jasna veza koja se protezala kroz svaku od pacijentovih seansi. "inilo
se da iskustveni sadraj nije nepovezan i nasumian, nego da predstavlja
postupno otkrivanje sve dubljih razina nesvjesnog.", objanjava Grof.
To je ukazivalo na injenicu da seanse s LSD-om imaju vane poslje-
dice za praksu i teoriju psihoterapije, te je Grofu i njegovim kolegama
dalo poticaj koji su trebali da nastave s istraivanjem. Rezultati su bili
zapanjujui. Brzo se pokazalo da serija seansi s LSD-om moe ubrzati
psihoterapeutski proces i skratiti vrijeme potrebno za lijeenje mnogih
poremeaja. Traumatina sjeanja koja su pojedince progonila godina-
ma izala bi na vidjelo i bivala razrijeena, a ponekad je ak dolazilo i do
izljeenja tekih bolesti kao to je shizofrenija. No, jo neobinije bilo je
to da su se mnogi pacijenti brzo udaljavali od pitanja koja se tiu njiho-
vih bolesti i ulazili u podruja nepoznata Zapadnoj psihologiji.
Jedno uobiajeno iskustvo bilo je ponovno proivljavanje osjeaja
kako je biti u majinoj utrobi. Grof je u poetku mislio da su ta iskustva
samo rezultat mate pojedinaca, no kako su i dalje dokazi prikupljani,
uvidio je da je poznavanje embriologije inherentno u tim opisima e-
sto daleko nadilazilo obrazovanje pacijenata s tog podruja. Pacijenti su
tono opisivali neke znaajke rada srca svojih majki, prirodu akustinih
pojava u potrbunoj upljini, specifine detalje koji se tiu cirkulacije
krvi u posteljici, pa ak i detalje o razliitim staninim i biokemijskim
procesima koji su se odvijali u tijelu. Opisivali bi, osim toga, najvanije
misli i osjeaje koje je njihova majka proivljavala tijekom trudnoe, kao
i dogaaje, kao na primjer, fizike traume koje je iskusila.
Kad god je to bilo mogue, Grof je istraio njihove tvrdnje i u ne-
koliko ih je prilika ispitivanjem majki i drugih ukljuenih osoba uspio
potvrditi. Psihijatri, psiholozi i biolozi koji su tijekom svoje obuke za
program (svi terapeuti koji su sudjelovali u istraivanju takoer su mo-
rali proi nekoliko seansi psihoterapije s LSD-om) proivjeti sjeanja iz
vremena prije roenja bili su isto tako zateeni oitom autentinou tih
iskustava.
Najvie su zbunjivala iskustva u kojima se inilo da se svijest pacije-
nata proirila izvan uobiajenih granica osobnosti i istraivala kako je to
biti drugim ivim biima ili ak predmetima. Na primjer, Grof je imao
pacijenticu koja je odjednom poslala uvjerena da je preuzela identitet
enke pretpovijesnog gmaza. Ne samo da je opisala kako je to biti zatvo-
ren u takvom obliku, nego je i primijetila da su joj seksualno najuzbud-
ljiviji dio anatomije mujaka iste vrste obojene ljuske na njegovoj glavi.
Iako ena prije toga nije imala nikakva znanja s tog podruja, Grofov
razgovor sa zoologom kasnije mu je potvrdio da kod odreenih vrsta
gmazova obojena podruja glave zaista igraju vanu ulogu pri seksual-
nom uzbuivanju.
Pacijenti su se takoer mogli spojiti na svijest svojih roaka i pre-
daka. Jedna ena iskusila je kako je biti njezina majka u dobi od tri go-
dine, i tono je opisala zastraujui dogaaj koji je u to vrijeme zadesio
njezinu majku. ena je opisala i kuu u kojoj je njezina majka ivjela kao
i bijelu pregaicu koju je nosila - sve detalje majka je kasnije potvrdila
i priznala da nikada prije nije govorila o tome. Drugi pacijenti dali su
jednako tone opise dogaaja koji su se zbili precima to su ivjeli prije
vie desetljea ili ak stoljea.
Druga iskustva sadravala su pristup rasnim i kolektivnim sjeanjima.
Pojedinci slavenskog podrijetla iskusili su kako je bilo sudjelovati u osva-
jakim pohodima Dingis-Kanovih mongolskih hordi, plesati u transu
s Bumanima iz pustinje Kalahari, prolaziti ritual inicijacije australskih
Aboridina, te kako je bilo umrijeti kao obredna rtva Asteka. I u ovom
sluaju opisi su esto sadravali opskurne povijesne injenice i razinu
znanja koja je uglavnom bila posve nepovezana s pacijentovim obrazova-
njem, rasom i prijanjim doticajem s temom. Na primjer, jedan je neuki
pacijent dao iznimno detaljan prikaz tehnika od kojih se sastojala egipat-
ska praksa balzamiranja i mumificiranja, ukljuujui opis oblika i razlii-
tih znaenja amuleta i pogrebnih kutija, popis materijala koritenih pri
privrivanju mumijine odjee, veliinu i oblik mumijinih zavoja, te dru-
ge ezoterine aspekte egipatskih pogrebnih slubi. Drugi su se pojedinci
pak 'ugodili' na kulture Dalekog istoka, te ne samo da su davali impresivne
opise o tome kako je to posjedovati japansku, kinesku ili tibetansku psihu,
nego su i prenosili razliita taoistika, odnosno budistika uenja!
U stvari, inilo se da uope ne postoje granice onoga na to su se
Grofovi pacijenti mogli spojiti u seansama s LSD-om. inilo se da su
kadri spoznati kako je biti bilo koja ivotinja, pa ak i biljka, na evolu-
cijskom stablu. Mogli su iskusiti kako je to biti krvna stanica, atom, ter-
monuklearni proces unutar Sunca, svijest cjelokupnog planeta, pa ak i
svijest itavog svemira. Nadalje, pokazali su sposobnost transcendiranja
prostora i vremena, tako da su povremeno iznosili nevjerojatno tone
informacije iz budunosti. to je jo zanimljivije, ponekad su tijekom
svojih mentalnih putovanja susretali vanzemaljske inteligencije, neutje-
lovljena bia (op. prev. - bia van utjelovljenja/inkarnacije), duhovne
vodie s "viih razina svijesti" i druge nadljudske entitete.
Ispitanici su, osim toga, povremeno putovali u ono za to se inilo
da su paralelni svjetovi i druge razine stvarnosti. U jednoj posebno iscr-
pljujuoj seansi mladi koji je patio od depresije naao se u neemu to
je izgledalo kao druga dimenzija. Bila je sablasno osvijetljena i, premda
nikoga nije mogao vidjeti, osjeao je da je prepuna neutjelovljenih bia.
Iznenada je tik do sebe osjetio prisutnost koja je, na njegovo iznenae-
nje, zapoela s njim telepatski komunicirati. Zamolila ga je da stupi u
vezu s parom koji ivi u moravskom gradu Kromerizu i javi im da je
njihov sin Ladislav dobro zbrinut i da je dobro. Potom mu je dala ime,
adresu i telefonski broj branog para.
Ti podaci ni Grofu ni mladiu nisu govoriti nita i inili su se potpuno
nepovezani s mladievim problemima kao i samim lijeenjem. Pa ipak,
Grof ih nije uspijevao izbaciti iz glave. "Nakon neto oklijevanja i po-
mijeanih osjeaja, konano sam odluio napraviti ono zbog ega bi me
moji kolege sigurno bili ismijali da su saznali za to." - kae Grof. "Doao
sam do telefona, okrenuo broj u Komerizu i upitao mogu li razgovarati
s Ladislavom. Na moje zaprepatenje, ena na drugoj strani linije poela
je ridati. Kada se malo smirila, isprekidanim mi je glasom rekla: 'Na sin
nije vie s nama; preminuo je, izgubili smo ga prije tri tjedna' ."
ezdesetih godina Grofu je ponuen posao u Centru za psihijatrijska
istraivanja u Marylandu (Maryland Psychiatric Research Center) te se
preselio u Sjedinjene Drave. I ovaj je Centar provodio kontrolirane stu-
dije psihoterapeutske primjene LSD-a, tako da je Grof bio u mogunosti
nastaviti svoja istraivanja. Osim ispitivanja uinaka opetovanih seansi
s LSD-om na pojedincima s razliitim mentalnim poremeajima, Cen-
tar je takoer prouavao uinke na normalne dobrovoljce - lijenike,
medicinske sestre, slikare, glazbenike, filozofe, znanstvenike, sveenike i
teologe. Grof je ponovno otkrio kako se neprestano ponavlja isti feno-
men. Kao da je LSD ljudskoj svijesti omoguio pristup nekoj vrsti besko-
nanog sustava podzemne eljeznice, labirintu tunela i prolaza koji su se
nalazili u podzemnim predjelima svijesti, labirintu koji je doslovce sve u
svemiru povezivao sa svim ostalim.
Nakon to je osobno proveo vie od tri tisue seansi s LSD-om (sva-
ka je trajala minimalno pet sati), i prouio zapise o vie od dvije tisue
seansi koje su proveli njegovi kolege, Grof je postao vrsto uvjeren da je
na tragu neeg izuzetnog. "Nakon mnogo godina muke i zbrke s kon-
cepcijama, zakljuio sam da podaci ukazuju na hitnu potrebu za drasti-
nom revizijom postojeih paradigmi psihologije, psihijatrije, medicine i,
najvjerojatnije, znanosti openito." - istie Grof. "Mislim da sada nema
nikakve dvojbe da je nae dananje razumijevanje svemira, prirode stvar-
nosti, a posebice ljudskih bia povrno, netono i nepotpuno."
Kako bi opisao takve fenomene iskustava u kojima svijest nadilazi
uobiajene granice osobnosti, Grof je skovao izraz transpersonalno, a pot-
kraj ezdesetih udruio se s nekoliko drugih, slino misleih strunjaka,
ukljuujui psihologa i pedagoga Abrahama Maslowa, kako bi utemeljio
novu granu psihologije nazvanu transpersonalna psihologija.
Ukoliko na dosadanji pogled na stvarnost ne moe objasniti tran-
spersonalne dogaaje, koje bi ga novo shvaanje moglo zamijeniti? Grof
vjeruje da je to holografski model. Kako istie, sve kljucne karakteristi-
ke transpersonalnih iskustava - osjeaj da su sve granice samo privid,
manjak razlikovanja izmeu dijela i cjeline, te meusobna povezanost
svih stvari - kvalitete su koje bi ovjek oekivao pronai u holografskom
svemiru. Osim toga, smatra da uvijena priroda prostora i vremena u ho-
lografskoj domeni objanjava nevezanost transpersonalnih iskustava za
uobiajena prostorna i vremenska ogranienja.
Grof smatra da i gotovo beskonaan kapacitet za pohranu i dohvat
podataka takoer objanjava injenicu da vizije, fantazije i drugi psi-
holoki getalti (op. prev. - od njemaki gestalt to znai 'cjelina' ili
'oblik'; u getalt psihologiji) sadre ogroman broj podataka o osobnosti
pojedinca. Jedna jedina slika doivljena tijekom LSD seanse moe sadr-
avati podatke o openitom ivotnom stavu pojedinca, traumama koje
je iskusio tijekom djetinjstva, podatke o tome koliko samopouzdanja
posjeduje, to osjea prema svojim roditeljima, a to prema svom braku.
Sve to moe biti sadrano u openitoj metafori jednog prizora. Takva su
iskustva holografska po jo jednom svojstvu, a to je da mali dio prizora
moe sadravati itav zbir informacija. Stoga primjena slobodne aso-
cijacije i drugih analitikih tehnika na detaljima prizora moe prizvati
daljnju poplavu podataka o danom pojedincu.
Holografska ideja moe posluiti kao model za kompozitnu narav ar-
hetipskih slika. Kao to Grof primjeuje, holografija omoguava upotre-
bu niza ekspozicija (op. prev. osvjetljenja), kao na primjer, slike svakog
lana velike obitelji, na istom komadu filma. Kada se to napravi, razvijeni
komadi filma sadravat e sliku pojedinca koja ne predstavlja nijednog
od lanova obitelji, nego sve njih istovremeno. "Te istinski kompozitne
slike predstavljaju izvrstan model za odreenu vrstu transpersonalnog
iskustva, kao to su arhetipske slike Kozmikog ovjeka, ene, Majke.
Oca, Ljubavnika, Prevaranta, Budale ili Muenika." - objanjava Grof.
Ako se svako osvjetljavanje napravi pod donekle drukijim kutom,
umjesto da proizvede kompozitnu sliku, film stvara niz holografskih sli-
ka koje se naizgled transformiraju jedna u drugu. Grof vjeruje da to
ilustrira jo jedan aspekt vizionarskog iskustva - tendenciju nebrojenih
slika da se razvijaju u brzom slijedu, tako da se svaka pojavljuje i odmah
potom rastvara u sljedeu, kao da se radi o magiji. Smatra da uspjeh
holografije u modeliranju toliko mnogo razliitih aspekata arhetipskih
iskustava ukazuje na to da postoji duboka veza izmeu holografskih
procesa i naina nastanka arhetipova.
Doista, Grof smatra da dokazi o uvijenom, holografskom redu izlaze
na povrinu gotovo svaki puta kada netko iskusi neuobiajeno stanje
svijesti:
Bohmov koncept uvijenih i odvijenih redova, i zamisao da neke
vane aspekte stvarnosti ne moemo iskusiti i prouavati u uobi-
ajenim okolnostima od neposredne su vanosti za razumijeva-
nje neuobiajenih stanja svijesti. Pojedinci koji su iskusili razlii-
ta neuobiajena stanja svijesti, ukljuujui i dobro obrazovane i
napredne znanstvenike iz razliitih znanstvenih disciplina, esto
govore da su bili uli u skrivena podruja stvarnosti koja su se
inila autentinima i u jednom smislu implicitna, i nadreena,
svakodnevnoj stvarnosti.
Holotropska terapija
Vjerojatno najznaajnije Grofovo otkrie jest pronalazak da se neka
iskustva o kojima su izvijestili pojedinci koji su konzumirali LSD mogu
iskusiti i bez uzimanja bilo kakvih droga. Grof i njegova supruga Chri-
stina u tu su svrhu razvili jednostavnu tehniku za izazivanje tih holotrop-
skih, odnosno neuobiajenih stanja svijesti koja ne ukljuuju upotrebu
narkotika. Oni hololropsko stanje svijesti definiraju kao stanje u kojem
se moe ui u holografski labirint koji povezuje sve aspekte postojanja
- bioloku, psiholoku, rasnu i duhovnu povijest pojedinca, prolost, sa-
danjost i budunost svijeta, druge razine stvarnosti, i sva druga iskustva
o kojima je ve bilo govora u kontekstu LSD iskustava.
Grofovi svoju tehniku nazivaju holotropska terapija. Za izazivanje
promijenjenih stanja svijesti koriste samo brzo, kontrolirano disanje,
asocijativnu glazbu, te masau i fizike vjebe. Do danas je vie tisua
ljudi sudjelovalo u njihovim radionicama i izvijestilo o iskustvima koja
su jednako spektakularna i emocionalno duboka kao i ona koja su opi-
sivali ispitanici iz Grofovog prijanjeg rada s LSD-om. Grof svoj sadanji
rad, ukljuujui detaljna objanjenja metoda, opisuje u svojoj knjizi The
adventure of self-discovery (Samootkrivanje).
Vrtlozi misli i vi estruke linosti
Mnogi su znanstvenici za objanjenje razliitih aspekata samog proce-
sa miljenja koristili holografski model. Na primjer, njujorki psihijatar
Edgar A. Levenson smatra da hologram prua koristan model za razu-
mijevanje iznenadnih i preobraavajuih promjena koje pojedinci esto
doivljavaju tijekom psihoterapije. Svoj zakljuak temelji na injenici da
se takve promjene zbivaju bez obzira na to koju tehniku ili psihoanali-
tiki pristup terapeut primjenjuje. Stoga smatra da su razliiti psihote-
rapeutski pristupi isto formalno pitanje, te da je uzrok promjene neto
posve drugo.
Levenson vjeruje da je to 'neto' rezonancija. Napominje da terapeut
uvijek zna kada terapija dobro napreduje. U tom sluaju postoji snaan
osjeaj da dijelovi neshvatljivog obrasca samo to se nisu spojili. Terape-
ut pacijentu ne govori nita novo, nego mu se ini da rezonira s neim
to pacijent podsvjesno ve zna: "To je kao da se tijekom terapije razvija
golema, trodimenzionalna, prostorno kodirana slika pacijentovog isku-
stva i proima svaki aspekt njegova ivota, njegovu prolost i njegovo
sudjelovanje u terapiji. U jednom trenutku doe do neke vrste 'preopte-
reenja' i sve poinje dolaziti na svoje mjesto."
Levenson smatra da su ti trodimenzionalni prikazi iskustava ustvari
hologrami zakopani duboko u pacijentovoj psihi, te da rezonancija osje-
aja izmeu terapeuta i pacijenta izaziva da iziu na vidjelo preko pro-
cesa slinog onome u kojem laser odreene frekvencije prouzrokuje da
se iz holograma s viestrukim slikama pojavi slika napravljena laserom
iste frekvencije. "Holografski model sugerira radikalno novu paradigmu
koja bi nam mogla pruiti nov nain razumijevanja i povezivanja klini-
kih pojava za koje se oduvijek znalo da su vane, meutim koje su bile
preputene 'umjetnosti' psihoterapije." - govori Levenson. "Nudi nam
izvedivu teoretsku ablonu za promjenu i dobru nadu za razjanjavanje
psihoterapeutske tehnike."
Psihijatar David Shainberg, prodekan Postdiplomskog studija psi-
hoanalize na Institutu za psihijatriju William Alanson White (William
Alanson White Institute of Psychiatry) u New Yorku, smatra da se Bo-
hmovu tvrdnju da su misli nalik vrtlogu u rijeci treba shvatiti doslovno,
te objanjava zato nai stavovi i vjerovanja ponekad postaju fiksirani i
otporni na promjene. Istraivanja su pokazala da su vrtlozi esto izu-
zetno postojani. Velika crvena toka na Jupiteru, divovski vrtlog plina
irok vie od 40.000 kilometara, ostala je nedirnuta od vremena kada je
otkrivena, prije 300 godina. Shainberg smatra da identina sklonost pre-
ma postojanosti dovodi do toga da odreeni vrtlozi misli (nai nazori i
miljenja) ponekad postaju zacementirani u naoj svijesti.
Vjeruje da je postojanost nekih vrtloga esto tetna za na rast kao
ljudskih bia. Posebno snaan vrtlog moe vladati naim ponaanjem i
ograniavati nau sposobnost usvajanja novih ideja i podataka. Moe
dovesti do toga da se ponemo ponavljati, stvoriti zapreke u stvarala-
kom toku nae svijesti, spreavati nas da sagledamo vlastitu cjelovitost,
te nas navoditi na osjeaj da smo odvojeni od drugih. Shainberg smatra
da vrtlozi mogu objasniti ak i pojave kao to je utrka u nuklearnom
naoruanju: "Pogledajte na utrku u nuklearnom naoruanju kao na vr-
tlog to proizlazi iz pohlepe ljudi koji su izolirani u svojim odvojenim
jastvima, te ne osjeaju povezanost s drugim ljudskim biima. Oni ta-
koer osjeaju neobinu prazninu i postaju pohlepni na sve to mogu
dograbiti kako bi ispunili tu prazninu. Stoga nuklearna industrija cvjeta
budui da joj takvi ljudi osiguravaju velike koliine novca. Pohlepa je
toliko velika da se ti ljudi uope ne brinu za mogue posljedice svojeg
djelovanja."
Shainberg, kao i Bohm, dri da se naa svijest neprestano odvija iz
implicitnog reda. Smatra i da doputanjem istim vrtlozima da opetova-
no poprimaju oblik podiemo zid izmeu samih sebe i beskraja pozitiv-
nih i zanimljivih interakcija koje bismo mogli ostvariti s tim beskonanim
izvorom cjelokupnog postojanja. Da bi uhvatili traak onoga to propu-
tamo, predlae nam da promotrimo dijete. Djeca jo nisu imala vreme-
na za stvaranje takvih vrtloga, a to se odraava u njihovom otvorenom i
fleksibilnom nainu interakcije sa svijetom. Prema Shainbergu, iskriava
ivahnost djeteta izraava samu bit odvijajue-uvijajue prirode svijesti
kada je nita ne ograniava.
elite li postati svjesni vlastitih zamrznutih vrtloga misli, Shainberg
preporua da dobro obratite pozornost na to kako se ponaate u razgo-
voru. Kada ljudi okotalih uvjerenja razgovaraju s drugima, pokuavaju
se opravdati podupirui i branei svoja miljenja. Njihove prosudbe ri-
jetko se mijenjaju zbog nekog novog podatka na koji su naili, te poka-
zuju vrlo malo interesa da dopuste da doe do bilo kakve istinske raz-
govorne interakcije. Osoba koja je otvorena za neprekidnu struju svijesti
spremnija je uvidjeti zamrznuto stanje odnosa koje su nametnuli takvi
vrtlozi misli. Takve osobe predane su istraivanju razgovorne komuni-
kacije, a ne beskrajnom ponavljanju statike litanije uvjerenja. "Ljudski
odgovor i artikulacija tog odgovora, povratna reakcija i razjanjavanje
odnosa izmeu razliitih odgovora nain su sudjelovanja ljudskih bia u
toku implicitnog poretka." - pojanjava Shainberg.
Jo jedna psiholoka pojava koja sadri nekoliko znaajki implicitnog
jest disocijativni poremeaj identiteta (op. prev. - prema staroj termino-
logiji, poremeaj viestruke linosti ili multipla linost) ili DPI. DPI je bi-
zaran sindrom kod kojeg dva ili vie razliitih identiteta nastavaju jedno
tijelo. rtve poremeaja, odnosno "viestruke linosti" obino nisu svje-
sne svog stanja. Ne shvaaju da se kontrola nad njihovim tijelom pre-
bacuje amo-tamo, izmeu njihovih razliitih identiteta, i umjesto toga
misle da pate od neke vrste gubitka pamenja, smetenosti ili ak uroka
za zakazivanje sjeanja. Veina sluajeva viestrukih linosti u prosjeku
ima izmeu osam i trinaest identiteta, premda takozvane super-viestru-
ke linosti mogu imati i vie od sto podidentiteta.
Jedan od najdojmiljivijih statistikih podataka koji se odnosi na vi-
estruke linosti govori da njih 97% ima povijest tekih trauma u dje-
tinjstvu, esto u obliku monstruoznih psiholokih, fizikih i seksualnih
zlostavljanja. To je brojne znanstvenike navelo na zakljuak da je feno-
men viestruke linosti nain ljudske psihe da se nosi s izuzetnom boli
koja potire duu. Razdvajanjem na dvije ili vie linosti psiha moe
fragmentirati bol na manje dijelove tako da, na neki nain, vie linosti
podnosi ono to bi za jednu linost bilo previe.
U tom svjetlu, postajanje viestrukom linou moe bili fundamen-
talni primjer onoga na to Bohm misli pod fragmentacijom. Zanimljivo
je primijetiti da psiha kada se fragmentira ne postane zbirka nepravilnih
krhotina, nego zbirka manjih cjelina, potpunih i samostalnih, s vlasti-
tim osobinama, motivima i eljama, iako te cjeline nisu identine kopije
izvorne linosti, povezane su s njezinom dinamikom i sama ta injenica
daje naslutiti da se tu radi o nekoj vrsti holografskog procesa.
Bohmova tvrdnja da se fragmentacija u konanici uvijek ispostavlja
destruktivnom pokazuje se tonom kod ovog sindroma. Premda stva-
ranje viestruke linosti osobi omoguava preivljavanje inae neizdr-
ivog djetinjstva, ono svome domainu donosi neugodne nuspojave. To
moe biti depresija, tjeskoba i napadaji panike, fobije, problemi sa srcem
i disanjem, sklonost prema samoranjavanju, i mnogi drugi mentalni i
fiziki poremeaji. Zapanjujue je da se kod veine ljudi oboljelih od
disocijativnog poremeaja identiteta poremeaj, gotovo kao po satu, di-
jagnosticira u dobi izmeu dvadeset i osam te trideset i pet godina, to
je sluajnost koja daje naslutiti da se u toj dobi moda ukljuuje neki
unutarnji alarm koji ih upozorava kako je od presudne vanosti da ih se
dijagnosticira kako bi dobili potrebnu pomo. ini se da injenica da vi-
estruke linosti koje su ule u etrdesete prije no to su dijagnosticirane
esto govore da su imale osjeaj da bi, da nisu ubrzo potraili pomo,
svaka mogunost oporavka bila izgubljena, potvruje tu zamisao. Una-
to privremenim koristima koje je psiha stekla fragmentiranjem same
sebe, jasno je da mentalno i fiziko blagostanje i dalje ovisi o cjelini.
Jo jedna neobina znaajka disocijativnog poremeaja identiteta
jest to da svaki identitet viestruke linosti posjeduje razliiti modani
valni obrazac. To iznenauje stoga to - kako istie Frank Putnam, psihi-
jatar sa Dravnog instituta za zdravlje (National Institute of Health) koji
je prouavao ovaj fenomen - modani valni obrazac osobe obino se ne
mijenja ak ni kada je ovjek u stanju ekstremnog afekta. Modani va-
lovi nisu jedina karakteristika koja se mijenja od identiteta do identiteta.
Kada se viestruka linost prebaci iz jednog identiteta u drugi, promije-
ne se i krvotoni obrasci, miini tonus, puls srca, stav, pa ak i alergije.
Budui da modani valni uzorci nisu ogranieni na jedan neuron
ili skupinu neurona nego su svojstvo itavog mozga, i to sugerira da se
tu radi o nekoj vrsti holografskog procesa. Ba kao to holografski film
s viestrukim slikama moe pohranjivati i projicirati desetke cjelovitih
prizora, tako moda i modani hologram moe pohranjivati i prizivati
mnotvo cjelovitih linosti. Drugim rijeima, moda je ono to naziva-
mo ja takoer hologram, a kada se mozak viestruke linosti prebacu-
je s jednog holografskog 'ja' na drugo, te promjene koje su nalik slijedu
slajdova u dijaprojektoru odraavaju se u globalnim promjenama koje se
odvijaju u modano-valnoj aktivnosti kao i u tijelu openito (vidi sliku
10). Fizioloke promjene koje se pojavljuju kada se viestruka linost
prebacuje s jednog identiteta na drugi imaju snane implikacije i na od-
nos uma i zdravlja, a o tome e biti vie rijei u sljedeem poglavlju.
Pukotine u tkivu stvarnosti
Jo jedna velika jungova zasluga jest definiranje koncepcije sinkronici-
teta. Kao to je spomenuto u uvodu, sinkroniciteti su podudarnosti koje
su toliko neuobiajene i toliko smislene da se teko mogu pripisati pu-
koj sluajnosti. Svatko od nas iskusio je sinkronicitet barem jednom u
ivotu; na primjer, kada nauimo neku neobinu novu rije, i potom ju
ujemo u vijestima nekoliko sati kasnije, ili kada razmiljamo o nekoj
opskurnoj temi i potom primijetimo da i drugi razmiljaju o njoj.
Osobno sam prije nekoliko godina doivio niz sinkroniciteta pove-
zanih s rodeo zabavljaem Buffalom Billom. Ponekad, tijekom kratke ju-
tarnje tjelovjebe prije no to ponem pisati, ukljuim televizor. Jednog
jutra u sijenju 1983. godine radio sam sklekove dok je na televiziji bio
kviz, i odjednom sam se naao kako izvikujem ime "Buffalo Bill!". Is-
prva sam bio zbunjen svojim ispadom, meutim tada sam shvatio da
je domain kviza bio postavio pitanje: "Pod kojim je jo imenom bio
poznat William Roderick Cody?" Iako nisam svjesno obraao pozornost
na emisiju, iz nekog razloga moj se nesvjesni um usredotoio na to pi-
tanje i na nj odgovorio. Tom prilikom nisam mnogo razmiljao o zgodi,
i nastavio sam sa svojim dnevnim aktivnostima. Nekoliko sati kasnije
nazvao me prijatelj i pitao mogu li razrijeiti prijateljsku prepirku oko
jedne kazaline trivijalnosti. Rekao sam mu da u pokuati, nakon ega
me prijatelj upitao: "Je li islina da su zadnje rijei Johna Barrymorea bile
- 'niste li vi vanbrani sin Buffallo Billa?'." Pomislio sam da je drugi
susret s Buffalo Billom neobian, meutim i dalje sam to pripisivao slu-
ajnosti sve dok nisam otvorio asopis Smithsonian koji mi je kasnije tog
dana stigao potom. Jedan od glavnih lanaka nosio je naslov "Posljednji
veliki skaut ponovno s nama?". lanak je govorio o .... pogodili ste -
Buffalo Billu. (Uzgred, nisam mogao odgovoriti na prijateljevo trivijalno
pitanje i jo uvijek nemam pojma jesu li to doista bile Barrymorove po-
sljednje rijei ili nisu.)
Bez obzira koliko to iskustvo bilo nevjerojatno, inilo se da je jedina
smislena stvar s njim u vezi bila mala vjerojatnost da se tako neto do-
godi. Postoji, meutim, jo jedna vrsta sinkroniciteta koja je znaajna ne
samo zbog njegove nevjerojatnosti, nego i zbog oigledne povezanosti
s dogaajima koji se zbivaju duboko u ljudskoj psihi. Klasian primjer
za to Jungova je pria o kornjau. Jung je lijeio enu kojoj je njezin
tvrdokorno racionalan pristup onemoguavao da se okoristi terapijom.
Nakon mnogo frustrirajuih seansi, ena je Jungu ispriala svoj san s
kukcem kornjaem. Jung je znao da u egipatskoj mitologiji kornja pred-
stavlja ponovno roenje, te se zapitao ne najavljuje li to enin nesvjesni
um da e uskoro proi kroz neku vrstu psiholokog ponovnog roenja.
Upravo kad joj je to namjeravao rei, neto se zaletjelo u prozor. Jung
je podigao pogled i s druge strane prozorskog stakla ugledao zlatno-
SLIKA 10: Modani valni obrasci etiriju pod-linosti u pojedincu koji pati od
djsocijativnog poremeaja identiteta. Je li mogue da mozak za pohranjivanje
ogromne koliine podataka potrebne da desetke, pa ak i stotine linosti, udomi
u jednom jedinom tijelu koristi holografska naela? (Autor precrtao iz originalnog
crtea u lanku Bennetta G. Brauna, objavljenog u asopisu American Journal of
Clinical Hypnosis)
zelenog kornjaa (bio je to jedan jedini put da se kornja pojavio na
Jungovom prozoru). Otvorio je prozor i pustio kornjaa da uleti u sobu
dok je izlagao svoje tumaenje sna. ena je bila toliko zaprepatena da je
ublaila svoju pretjeranu racionalnost i od tog se trenutka njezin odgo-
vor na terapiju poboljao.
Jung je tijekom svojeg psihoterapeutskog rada naiao na mnogo ta-
kvih smislenih podudarnosti, i primijetio je da ih gotovo uvijek prate
razdoblja intenzivnih osjeaja i preobrazbe: fundamentalne promjene u
uvjerenjima, iznenadni i novi uvidi, smrti, roenja, pa ak i promjene
zanimanja. Primijetio je takoer tendenciju da podudarnosti doseu vr-
hunac netom prije no to u pacijentovoj svijesti iskrsne nova spoznaja
ili uvid. Kada su njegove ideje postale iroko poznate, i drugi terapeuti
poeli su izvjetavati o vlastitim iskustvima sa sinkronicitetom.
Na primjer, psihijatar iz Zuricha, Carl Alfred Meier, dugogodinji
Jungov suradnik, govori o sinkronicitetu koji se protezao kroz mnogo
godina. Amerikanka koja je patila od teke depresije doputovala je ak
iz Wuchanga u Kini kako bi je Meier mogao lijeiti. Bila je kirurg, i dva-
deset je godina vodila misionarsku bolnicu u Wuchangu. Angairala se
i u kulturi, te je postala strunjak za kinesku filozofiju. Tijekom terapije
ispriala je Meieru o snu u kojem je vidjela bolnicu s unitenim jednim
od krila. Budui da je njezin identitet bio toliko isprepleten s bolnicom,
Meier je osjeao da joj njezin san poruuje da gubi ameriki identitet,
i da je to uzrok njezine depresije. Prije no to je otila, zamolio ju je da
izradi detaljan crte sruene bolnice.
Nekoliko godina kasnije Japanci su napali Kinu i bombardirali bolni-
cu u Wuchangu. ena je Meieru poslala primjerak asopisa Life u kojem
se preko dvije stranice prostirala fotografija djelomino unitene bolnice
identina crteu koji je bila nacrtala prije devet godina. Simbolina i
izrazito osobna poruka iz njezinog sna nekako je izala izvan granica
njezine psihe i pretoila se u fiziku stvarnost.
S obzirom na snanu dojmljivost takvih sinkroniciteta, Jung je bio
uvjeren da to nisu sluajne pojave nego da su u biti povezani s psiho-
lokim procesima pojedinaca koji ih doivljavaju. Budui da nije mogao
zamisliti na koji bi nain pojava iz dubine ljudske psihe mogla prouzro-
kovati dogaaj ili niz dogaaja u fizikom svijetu - barem ne u klasinom
smislu - pretpostavio je da tu mora postojati neko novo naelo, naelo
neuzrone povezanosti, dotad nepoznato znanosti.
Kada je Jung prvi puta istupio s tom idejom, veina fiziara nije je
uzela zaozbiljno (iako je jedan istaknuti fiziar tog vremena, Wolfgang
Pauli, smatrao da je dovoljno vana da on bude koautor Jungove knjige
na tu ternu pod naslovom The Interpretation and Nature of the Psyche
[Interpretacija i priroda psihe]). Meutim, sada kada je dokazano posto-
janje nelokalnih veza, neki su fiziari ponovno uzeli u razmatranje Jun-
govu zamisao.* Fiziar Paul Davies navodi: "Ti nelokalni kvantni uinci
zaista su oblik sinkroniciteta u smislu da uspostavljaju vezu - tonije
suodnos - izmeu dogaaja za koje je bilo kakav oblik uzrone poveza-
nosti zabranjen" .
Jo jedan fiziar koji je sinkronicitet shvaao ozbiljno bio je David
Peat. Peat vjeruje da jungovska vrsta sinkroniciteta ne samo da je
stvarna, nego nudi i dokaze za postojanje implicitnog reda. Kao to smo
vidjeli, prema Bohmu je prividna odvojenost svijesti i materije iluzija,
konstrukcija koja se pojavljuje tek nakon to se oboje - i svijest i materija
* Kao to je spomenuto, nelokalni uinci ne nastaju uslijed uzrono-posljedine veze, te su
sloga neuzroni.
- odviju u eksplicitni svijet predmeta i sekvencijalnog vremena. Ukoli-
ko ne postoji podjela izmeu uma i tvari u implicitnom - tlu iz kojeg
niu sve stvari - tada nije neobino oekivati da stvarnost jo moe biti
proarana tragovima ove duboke povezivosti. Peat vjeruje da su sinkro-
niciteti stoga greke u strukturi stvarnosti, trenutane raspukline koje
nam omoguuju da nakratko ugledamo beskrajan i unitaran poredak
koji tvori temelj itave prirode.
Drugim rijeima, Peat smatra da sinkroniciteti iznose na vidjelo od-
sutnost podjele izmeu fizikog svijeta i nae unutarnje psiholoke stvar-
nosti. Stoga relativno oskudan broj sinkronih iskustava u naim ivotima
ukazuje ne samo na mjeru do koje smo se odvojili od generalnog polja
svijesti, nego i na stupanj do kojeg smo se hermetiki zatvorili prema
beskonanom i blistavom potencijalu dubljih poredaka uma i stvarnosti.
Prema Peatu, kada doivimo sinkronichet, ono to u stvari doivljava-
mo jest "ljudski um koji na trenutak djeluje u svom istinskom poretku
i protee se na cjelokupno drutvo i prirodu, kreui se kroz sve vee i
vee istananosti, doseui onkraj izvora uma i materije, sve do samog
stvaralatva."
To je zapanjujua ideja. Praktiki sve nae zdravorazumske predra-
sude o svijetu zasnovane su na postavci da su subjektivna i objektivna
stvarnost odvojene u punom smislu te rijei. Zbog toga nam se sinkro-
nicitet ini toliko zakuast i neobjanjiv. Meutim, ukoliko u konanici
ne postoji podjela izmeu fizikog svijeta i psiholokih procesa u nama,
tada moramo biti spremni promijeniti i vie od naeg zdravorazumskog
shvaanja svijesti, jer implikacije su zapanjujue.
Jedna od implikacija je da objektivna stvarnost nalikuje snu vie nego
to smo mislili. Na primjer, zamislite da sanjate kako sjedite za stolom
na veeri sa svojim efom i njegovom enom. Kao to iz iskustva znate,
svi razliiti rekviziti u snu - stol, stolice, tanjuri, posudice za sol i papar
- izgledaju kao zasebni predmeti. Zamislite takoer da u snu doivite
sinkronicitet; moda vam je poslueno jelo koje posebno ne volite, a
kada pitate konobara to je to, on vam odgovori da je ime tog jela Va
ef. Shvaajui da to to ne volite to jelo izdaje vae prave osjeaje prema
vaem efu, postane vam neugodno i pitate se kako se jedan aspekt naeg
"unutranjeg" ja uspio pretoiti u "vanjsku" stvarnost sna. Slino tome,
uviate da je prividna odvojenost razliitih predmeta u snu takoer
samo iluzija, jer sve je proizveo dublji, fundamentalni red - neprekinuta
cjelina vaeg vlastitog nesvjesnog uma.
Ako ne postoji podjela izmeu mentalnih i fizikih svjetova, ta ista
svojstva vrijede i za objektivnu stvarnost. Prema Peatu, to ne znai da je
materijalni svemir iluzija, jer i implicitno i eksplicitno igraju svoju ulogu
u kreiranju stvarnosti. To ne znai ni da je individualnost izgubljena
- nije izgubljena nita vie od slike rue kada se jednom snimi na komad
holografskog filma. To jednostavno znai da smo ponovno poput vrtlo-
ga u rijeci, jedinstveni, ali neodvojivi od toka prirode. Ili, kako je Peal
to sroio: "Jastvo ivi i dalje, ali kao jedan vid suptilnijeg kretanja koje
ukljuuje poredak cjeline svijesti."
I tako smo napravili puni krug, od otkria da svijest sadri cjeloku-
pnu objektivnu stvarnost - cijelu povijest biolokog ivota na planetu,
sve svjetske religije i mitologije, te dinamiku kako krvnih stanica tako i
zvijezda - do otkria da materijalni svemir u svojoj osnovi sadri naj-
skrovitije procese svijesti. Takva je priroda duboke povezanosti izmeu
svih stvari i holografskog svemira. U sljedeem poglavlju istrait emo
kako ta povezanost, kao i drugi aspekti holografske ideje, utjeu na na
sadanji pogled na zdravlje.
4
Ja pj evam
hol ografsko t i j el o
Jedva e znati to jesam ili to znaim
Ali ipak u ti doi u sto dobrih asa
I bistriti i jaati tvoju krv...
- Walt Whitman, Pjesma o meni