UDK:811.163.

42243:8136
Prethodno znanstveno priopenje
Prihvaen za tisak: 12. rujna 2011.
Milvia Gulei-Machata
Filozofski fakultet Sveuilita u Zagrebu
mgulesic@zg.hr
Marica ila-Mikuli
Filozofski fakultet Sveuilita u Zagrebu
cilasm@yahoo.com
Sanda Lucija Udier
Filozofski fakultet Sveuilita u Zagrebu
sanda-lucija.udier@zg.t-com.hr
Glagolske valencije i inojezini hrvatski
U lanku je rije o valentnosti glagola te o opisu i popisu glagolskih va-
lencija u hrvatskom jeziku kao prvom i inom. Otkako je prije nekoliko
desetljea u jezikoslovlju uoena vanost istraivanja glagolske valentnosti,
ona je istraena u mnogim jezicima, a napisani su i valencijski rjenici gla-
gola. U Hrvatskoj se u nekoliko projekata istraivala i istrauje valencijska
struktura hrvatskoga glagolskoga sustava iji su rezultat objavljeni valencij-
ski leksikoni i rjenici hrvatskih glagola i njihovih dopuna. Pristup opisu
glagolske valentnosti razlikuje se u ovisnosti o tome je li namijenjen izvor-
nim ili neizvornim govornicima. Autorice na primjeru glagola ii istrauju
pristup obradi glagolskih valencija u postojeim rjenicima i prirunicima,
posebno u onima namijenjenima izvornim govornicima hrvatskoga jezika, a
posebno u prirunicima i udbenicima napisanima za neizvorne govornike
hrvatskoga jezika. Svrha je lanka pokazati bitne razlike meu tim dvama
pristupima valentnosti hrvatskih glagola te pruiti osnovne smjernice pris-
tupa glagolskoj valentnosti za neizvorne govornike.
23
M. Gulei-Machata, M. ila-Mikuli i S. L. Udier Glagolske valencije . . .
LAHOR 11 (2011); lanci i rasprave; str. 2338
0. Valentnost i valencijski rjenici
Valentnost je svojstvo rijei da otvara mjesto drugim rijeima u sintagmi
ili reenici, a to mjesto moraju ili mogu popuniti rijei s odreenim grama-
tikim i semantikim svojstvima. U ovom e radu biti rijei ponajprije o
valentnosti glagola, to jest o njihovu svojstvu da u reenici otvaraju mjesto
drugim rijeima. Podaci o tome kojim rijeima pojedini glagol otvara mjesto,
odnosno kojim i kakvim rijeima moe biti dopunjavan u kojem znaenju,
vani su osvijetenim izvornim govornicima i jezinim strunjacima jer je to
tema o kojoj uvijek postoje dvojbe, najee one normativnoga karaktera,
na primjer jesu li pravilne i prihvatljive reenice u (1), (2) i (3).
(1) Idem lijeniku.
(2) Idem k lijeniku.
(3) Idem kod lijenika.
Meutim, jo vie nego njima ti su podaci vani neizvornim govornicima
koji ue hrvatski jezik ili se njime profesionalno bave jer je bez znanja o va-
lentnosti pojedini glagol nemogue upotrijebiti, odnosno proizvesti s njime
reenicu odreena znaenja koje se eli izraziti. Neizvorni govornici nemaju
izvornogovorniku kompetenciju koja bi im pomogla da spontano znaju ko-
jim se rijeima dopunjuje koji glagol u kojem znaenju te im je zbog toga
potrebno osvijestiti to je to valentnost te pruiti i strukturirati podatke o
njoj, kao i proizvesti didaktike uvjete u kojma e ih oni biti u mogunosti
usvojiti.
Zaetnik gramatike zavisnosti i teorije valentnosti, Lucien Tesnire (1959,
1988), razlikuje meu elementima kojima glagol otvara mjesto aktante, bie
ili stvar koja bilo na koji nain sudjeluje u radnji, koji se obvezno moraju
pojaviti i koji predstavljaju cjelinu s glagolom, i cirkumstante, elemente koji
se ne moraju nuno pojaviti uz pojedini glagol i njihov broj nije unaprijed
utvren. Glagole dijeli na nevalententne (neosobne), jednovalentne (neprije-
lazne), dvovalentne (prijelazne) i trovalentne (prijelazne s dva objekta). Ni
Tesnire, kao ni mnogi nastavljai teorije valentnosti ne donose pouzdane
kriterije za razlikovanje obveznih od neobveznih elemenata.
Neki autori zagovaraju trodiobu sintaktikih jedinica koji mogu stajati
uz glagole. Gerhard Helbig (1979), primjerice, takve elemente naziva glagol-
skim komplementima. Njih dijeli na glagolske dopune (meu njima razlikuje
obvezne i fakultativne) i glagolske dodatke. Da bi odredio to su dopune, a
to dodaci, Helbig se slui testom eliminacije. Meutim, vie je autora upo-
zorilo na injenicu da je tim testom mogue utvrditi koji su elementi obvezne
24
M. Gulei-Machata, M. ila-Mikuli i S. L. Udier Glagolske valencije . . .
LAHOR 11 (2011); lanci i rasprave; str. 2338
dopune, ali nije mogue utvrditi koje su sintaktike jedinice fakultativne gla-
golske dopune, a koje glagolski dodaci. O drugim autorima i postupcima
utvrivanja granica meu sintaktikim jedinicama koje se mogu pojaviti uz
glagole v., npr. Samardija (1987, 1988, 1993b, 2003), Sili (1993), ojat
(2008).
Za mnoge su jezike posljednjih nekoliko desetljea napisani valencijski
rjenici glagola, na primjer za njemaki, poljski, eki, slovaki, japanski,
engleski. U hrvatskom je jezikoslovlju odavno prepoznata potreba za kvali-
tetnim lingvistikim opisom valencijskoga sustava te postojanjem valencij-
skih rjenika koji bi davali najpotpunije i najtonije obavijesti o sustavu
glagolskih valencija. I jednojezini i dvojezini te viejezini rjenici donose
podatke o valentnosti, no samo u ogranienu opsegu te esto na nedosljedan
nain. O valentnosti se vie pie od devedesetih godina prologa stoljea (v.
Samardija 1988, Orai 2008) i projekta Rudolfa Filipovia Kontrastivna
analiza engleskog i hrvatskog jezika. No tek odnedavno postoje vei pro-
jekti kojima se istrauje to podruje: Valencijski leksikon hrvatskih glagola,
crovallex 2.008 i Valencijski rjenik hrvatskih glagola. Pojavilo se i ne-
koliko prirunika za izvorne govornike i za inojezine govornike u kojima su
navedene i valencije. Oni e biti predstavljeni u ovome radu.
2. Obrada glagolskih valencija u prirunicima za izvorne i
neizvorne govornike
Uenje prvoga i uenje drugoga jezika dva su razliita procesa. Zbog te
se injenice udbenici i prirunici za izvorne i neizvorne govornike odre-
enoga jezika razlikuju u mnogome, a najvie po pristupu jezinoj grai.
Odabrani jednojezini rjenici i prirunici koji e biti prikazani u nastavku
ovoga poglavlja uglavnom su neprikladni i nedovoljno upotrebljivi za inoje-
zine govornike jer pade u kojem treba biti imenska rije koja dopunjuje
glagol nije izravno naveden. Prikladni su samo za neizvorne govornike s
vrlo visokom razinom jezine kompetencije. Iako su primjeri hvalevrijedni,
oni i pitanja koja sugeriraju pade neizvornim govornicima nisu dovoljni jer
je za njih potrebno izravno navesti pade u kojemu imenske rijei dopuna
moraju biti. Crovallex izravno navodi pade (brojkom, pa je tako npr.
4 oznaka za akuzativ) i on bi mogao biti dobra teorijska podloga za izradu
leksikona kojim bi se mogli koristiti neizvorni govornici slabijega lingvisti-
koga obrazovanja. Buduim istraivanjem estotnosti i usvajanja pojedinih
znaenja po razinama jezine kompetencije mogli bi se izraditi valencijski
leksikoni hrvatskih glagola za poetnu, srednju i naprednu razinu jezine
kompetencije.
U Institutu za hrvatski jezik i jezikoslovlje u tijeku je projekt Valencij-
ski rjenik hrvatskih glagola voditeljice Matee Birti kojim se planira teme-
25
M. Gulei-Machata, M. ila-Mikuli i S. L. Udier Glagolske valencije . . .
LAHOR 11 (2011); lanci i rasprave; str. 2338
ljito opisati valencijski segment strukture hrvatskoga glagolskoga sustava. U
opisu toga projekta istie se da e korist od takva rjenika biti viestruka:
s jedne e strane izvornim govornicima sluiti za bolje poznavanje vlastita
jezika, a strancima za lake uenje hrvatskoga kao stranoga jezika. Dakle,
planira se da taj valencijski rjenik bude namijenjen i izvornim i neizvornim
govornicima hrvatskoga jezika.
Kao i u mnogim drugim jezinim pojavama, i glagolskim valencijama u
hrvatskom kao inom jeziku potrebno je pristupiti drugaije nego hrvatskom
kao prvom jeziku. Razlika u pristupu glagolskim rekcijama i valencijama
nastojat e se pokazati na primjeru jednoga od najeih hrvatskih glagola,
glagola ii. Bit e prikazano kako je njegova rekcijska i valencijska strana
opisana u rjenicima i prirunicima za izvorne govornike, a kako u onima za
one neizvorne.
2.1. Jednojezini rjenici i prirunici za izvorne govornike
hrvatskoga jezika
U ovome poglavlju nisu prikazani svi jednojezini rjenici i prirunici, nego
je napravljen izbor. Struktura natuknica u pregledanim jednojezinim rje-
nicima i prirunicima za izvorne govornike sadri uglavnom istovjetnu gra-
matiku obradbu glagola, obradbu najeih razliitih znaenja pojedinoga
glagola i kolokacije u kojima se pojedini glagol najee pojavljuje, primjeri
su razliiti i hvalevrijedni.
2.1.1. Rjenik hrvatskoga jezika (2000)
U Rjeniku hrvatskoga jezika Leksikografskoga zavoda i kolske knjige (ur.
Jure onje i Anuka Naki) uz glagol ii navodi se podatak da je to nesvreni
glagol, ali i podatak o njegovoj neprijelaznosti. Dalje se navodi prvo lice
jednine prezenta, sadanji glagolski prilog i radni glagolski pridjev u mukom
rodu. Uz znaenja glagola ii navode se samo primjeri, vei broj: pjeice,
u grad, brzo, uzbrdo, trkom, s noge na nogu, kriomice, krava
ide sporo, zec ide u skokovima, konj ide bre od magarca, ovaj brod ide brzo,
autom itd.
2.1.2. Hrvatski enciklopedijski rjenik (2002)
U Hrvatskom enciklopedijskom rjeniku (ur. Ranko Matasovi, Ljiljana Jo-
ji) uz glagol ii nalazi se podatak da je to nesvreni glagol, navodi se prvo
lice jednine prezenta, sadanji i proli glagolski prilog, 2. lice jednine im-
perativa te radni glagolski pridjev u mukom rodu. Uz prva tri znaenja
glagola ii (1. a. kretati se hodajui; hodati b. kretati se nekim vozilom c.
kretati se (o vozilu) 2. kretati se u nekom smjeru ili prema nekomu mjestu;
26
M. Gulei-Machata, M. ila-Mikuli i S. L. Udier Glagolske valencije . . .
LAHOR 11 (2011); lanci i rasprave; str. 2338
prilaziti, primicati se 3. pohaati, polaziti) u zagradama se navode pitanja
koja sugeriraju valencije glagola ii kuda, kamo, komu, s kim, za kim,
uz koga, uza to. Uz pojedina znaenja navode se i primjeri ulicom,
autobusom, traktor ide sporo, u kino, u kolu.
2.1.3. Veliki rjenik hrvatskoga jezika (2003)
Vladimir Ani izdao je Rjenik hrvatskoga jezika 1991. Druga dva izdanja,
proirena i popravljena, izila su 1994. i 1998. Tzv. Veliki Ani, etvrto
znatno proireno izdanje izilo je s naslovom Veliki rjenik hrvatskoga jezika
(ur. Ljiljana Joji) nakon njegove smrti 2000. Rjeniki lanak glagola ii
opirniji je nego u rjeniku urednika onje, Naki (2000) i urednika Mata-
sovi, Joji (2002) jer se navode mnogi frazemi s glagolom ii. Podaci o
valencijama glagola ii i primjeri identini su kao podaci i primjeri u Hrvat-
skom enciklopedijskom rjeniku.
2.1.4. Valencijski leksikon hrvatskih glagola crovallex (2009)
Godine 2009. predstavljen je Valencijski leksikon hrvatskih glagola, croval-
lex 2.008, prvi hrvatski leksikon glagolskih valencija (Mikeli-Preradovi,
Boras, Kisiek 2009), koji sadri oko 1740 glagola iz Hrvatskog estotnog
rjenika (Mogu, Bratani, Tadi 1999) izabranih po kriteriju estotnosti.
Valencijski okviri u crovallex-u (Mikeli-Preradovi 2009) sadre sljedee
podatke: glagol, u zagradama glagol s oznaenim naglaskom, znaenje gla-
gola, podatke o obveznim i slobodnim dopunama, primjer, klasu u koju se
glagol svrstava (semantiku strukturu). U Valencijskom leksikonu glagol
ii ima 49 natuknica. 42 znaenja odnose se na frazeme ija je jedna od
sastavnica glagol ii. Prvih sedam natuknica prikazuje valencije glagola ii
u sljedeim znaenjima: 1. prodavati se, 2. prolaziti, protjecati, tei, 3.
raditi, funkcionirati, 4. razvijati se, napredovati, 5. pohaati, 6. iriti
se, 7. micati se, kretati se naprijed. Ovdje e se razmotriti samo 2., 5.
i 7. natuknica koje sadre vjerojatno najea znaenja glagola ii. Ta su
znaenja najzastupljenija u nastavi inojezinoga hrvatskoga na poetnim
stupnjevima. Navedena su u (1).
Valencijski okvir glagola ii u znaenju prolaziti, protjecati, tei sadri
podatke da je vritelj radnje obvezan, neizreen ili u nominativu, da glagol
ima slobodnu dopunu smjera koja se izraava prijedlogom do i genitivom,
kao i slobodnu dopunu sredstva (engl. instrument) koji se izraava instru-
mentalom bez prijedloga. Naveden je u (2). Treba napomenuti da bi u
hrvatskom terminolokom sustavu tomu zapravo odgovarao termin instru-
mental mjesta, ne sredstva.
27
M. Gulei-Machata, M. ila-Mikuli i S. L. Udier Glagolske valencije . . .
LAHOR 11 (2011); lanci i rasprave; str. 2338
(1) ii prolaziti, protjecati, tei
2
ii (i)
2
prolaziti, protjecati, tei
-frame:
obl
agt0 or 1
typ
dir3
do+2
typ
inst
7
-example: Nafta bi ila postojeim Jadranskim naftovodom do
-example: hrvatske luke Omialj.
-class: entity_specic_modes_being
(2) ii pohaati
5
ii (i)
5
pohaati
-frame:
obl
agt0 or 1
obl
dir3
u+4
-example: Djeca idu u kolu i vrti.
-class: lodge
Valencijski okvir glagola ii u znaenju pohaati sadri podatke da je vr-
itelj radnje obvezan, neizreen ili u nominativu, te da glagol ima slobodnu
dopunu smjera koja se izraava prijedlogom u i akuzativom. Naveden je u
(3).
(3) ii micati se, kretati se naprijed
7
ii (i)
7
micati se, kretati se naprijed
-frame:
obl
agt0 or 1
typ
dir1
od+2
typ
dir3
u+4
typ
twhen
na+4
-example: Od nje je na blagdan Sv. Marka ila procesija u
-example: upnu crkvu sv. Nikole u Udbini.
-class: motion_manner
Valencijski okvir glagola ii u znaenju micati se, kretati se naprijed sadri
podatke da je vritelj radnje obvezan, neizreen ili u nominativu, da glagol
ima slobodne dopune smjera (jedna se izraava prijedlogom od i genitivom,
a druga prijedlogom u i akuzativom) te da ima slobodnu dopunu vremena
koja se izraava prijedlogom na i akuzativom.
28
M. Gulei-Machata, M. ila-Mikuli i S. L. Udier Glagolske valencije . . .
LAHOR 11 (2011); lanci i rasprave; str. 2338
2.2. Glagolska valentnost i prirunici za inojezini hrvatski
Potreba za prikladnim opisom sustava glagolskih valencija prepoznata je i
meu glotodidaktikim strunjacima koji se bave pouavanjem inojezinoga
hrvatskoga. U nastavku e biti predoeno to je dosad istraeno i napisano o
glagolskim valencijama u inojezinom hrvatskom. Objavljena je jedna knjiga
(Leitner 1998) s oko 600 njemakih glagola usporeeno s hrvatskima, jedan
valencijski rjenik u udbeniku (Korom 2005) s vie od 700 hrvatskih glagola
te tri popisa glagola s dopunama u udbeniku hrvatskoga jezika za poetnike
(ila-Mikuli, Gulei-Machata, Pasini, Udier 2006) te dva udbenika za
idue razine (ila-Mikuli, Gulei-Machata, Udier 2008, 2011).
2.2.1. Rjenik valentnosti hrvatskih glagola (1993)
U okviru Zagrebakoga englesko-hrvatskog kontrastivnog projekta pod vod-
stvom pokojnoga akademika Rudolfa Filipovia izraen je i objavljen Rjenik
valentnosti hrvatskih glagola (Bauer, Opai, Pranjkovi, Samardija 1993)
namijenjen govornicima engleskog jezika i potomcima hrvatskih iseljenika
koji ue hrvatski jezik. Taj rjenik sadri 60 najeih hrvatskih glagola.
Kako u vrijeme kada se taj rjenik izraivao nije bilo pouzdanoga estot-
noga rjenika, popis od 60 najeih glagola dobiven je ispisivanjem najeih
glagola iz pet udbenika za uenje hrvatskoga kao stranoga jezika.
1
Najvei
broj glagola iz toga rjenika nalazi se u svih pet udbenika, a nekolicina u
etiri udbenika.
U Rjeniku se daju sljedei podaci o glagolu: oznaen je njegov nagla-
sak, dan je indeks valentnosti, vidski parnjak, prvo lice jednine i tree lice
mnoine prezenta, radni glagolski pridjev u mukom rodu, podaci o dopu-
nama, primjeri reenica te prijevod glagola i primjera na engleski jezik. Od
dopuna uz glagol ii navode se sljedee: k, prema + D, u, na + A, za + I.
Izgled potpune rjenike natuknice naveden je u (4).
1
Kao korpus posluili su ovi udbenici (Filipovi 1993: 79):
Javarek, V., Sui, M. (1972) Serbo-Croat Teach Yourself Book (2. izd.), London:
St. Pauls House.
Lalevi, M. S. i sur. (
2
1977) Serbo-Croat Course Handbook, London: The Lingu-
aphone Institute.
Drilo, S. (1978 I. sv., 1980. II. sv.) Kroatisch-Serbisch. Lehrbuch fr Anfnger,
Heidelberg: Julius Groos Verlag.
Barac-Kostreni, V. i sur. (1982) Uimo hrvatski, Centar za uenje stranih jezika,
Zagreb.
Jonke, Lj., Leskovar, E., Pranji K. (1982) Hrvatskosrpski, A-V metoda, Zagreb:
Jugoton.
29
M. Gulei-Machata, M. ila-Mikuli i S. L. Udier Glagolske valencije . . .
LAHOR 11 (2011); lanci i rasprave; str. 2338
(4)
ii
1+1=2
ipf go, walk
= doi
idem I. 1.
(N)
1. Ljudi idu. 1. People are walking/walk.
idu Idem. Im going/leaving.
Iao 2. (N), pC [pC = k, prema + D/u, na + A/za + I]
2. Uenici idu prema
koli / u kolu / za
profesorom / na selo.
2. The students are going /
walking towards the school.
The students are going to
school. The students are
following the teacher. The
students are going / wal-
king towards the village.
II. (N),
Inf
Idem kupiti bilje-
nicu [u knjiaru].
Im going to the bookstore
to buy a notebook.
2.2.2. Njemako-hrvatski rjenik glagola u kontekstu /
Deutsch-kroatisches Wrterbuch Verben im Kontext (1998)
Rjenik Hansa Leitnera (1998) namijenjen izvornim govornicima njemakoga
jezika koji ue hrvatski jezik na poetnom ili srednjem stupnju. U rjeniku se
nalaze vrlo esti naini uporabe 568 njemakih glagola koji su usporeeni s
hrvatskim prijevodnim ekvivalentima. Na primjer, u natuknici s njemakim
glagolom gehen pie: Idite u tu sobu! Idite k specijalistu! Naglasak je ozna-
en na svim naglaenim rijeima u reenicama. Nisu oznaene gramatike
kategorije (osim glagolskoga vida) i nema lingvistikih objanjenja.
2.2.3. Kroatisch fr die Mittelstufe (2005)
Udbenik Kroatisch fr die Mittelstufe: Lese- und bungstexte Marije Ko-
rom, prvi je put objavljen 1998., a drugo izdanje izilo je 2001. U Popisu
glagola treega, promijenjenoga i proirenoga izdanja (Korom 2005) uz vie
od 700 glagola navodi se oblik za prvo lice jednine prezenta te radni glagol-
ski pridjev u mukom i enskom rodu. Daje se obavijest o tome je li glagol
nesvren ili svren te se navodi njegov vidski parnjak. Tako se uz glagol ii
navodi glagol doi. Dalje se shematski prikazuju dopune glagola, pa pie da
glagol ii ima dopunu mjesta/smjera/cilja: do+G, preko+G, iza+G, (k+)D,
u+A, na+A; dalje, kui, van, nabolje, naprijed, kamo, kojekamo, kao i do-
punu naina skupa . Navode se primjeri iz knjievnoumjetnikih tekstova
iz udbenika, kao i glagoli s istim korijenom kao glagol ii.
30
M. Gulei-Machata, M. ila-Mikuli i S. L. Udier Glagolske valencije . . .
LAHOR 11 (2011); lanci i rasprave; str. 2338
Izgled potpune rjenike natuknice naveden je u (5).
(5)
ii idem iao ila <ipf.//doi> <S AdvE=Ort/Richtung/Ziel:
do+G, preko+G, iza+G, (k+)D, u+, na+A; dalje, kui, van,
nabolje, naprijed, kamo, kojekamo, nigdje; Art und Weise:
skupa> (zu Fu) gehen, sich (in eine bestimmte Richtung)
fortbewegen, fahren [idem] samo do Dubrovnika 103; sanjao
je svoj vlastiti sprovod s pogrebnim kolima iza kojih nije iao
gotovo nitko 56; noas brod ide preko Makarske 98; nije mi
se dalo ii Mariki 46; [idete] roacima? 103; mogao sam ii k
Srebrnom jelenu 46; Vi idete u Dubrovnik, ili i dalje? 103;
nije mi se dalo ii u kino 46; ii emo na brod 8; ali su teca
Cvek i Mister Frndi ili dalje 37; nije mi se dalo ii kui 46;
ah, to u u salonu. Idem van 96; Stvari idu nabolje! po-
misli Ladislav Hanak 58; [znala je] da sve ide nekamo naprijed
37; kamo sada idete 100; i jo sam moda mogao naizgled ko-
jekamo ii 47; nigdje mi se ne ide 47; kad sam se vratio vie
nismo ili skupa 100; <S InstrE> (mit e. Verkehrsmittel) fa-
hren ja idem jednim od ova dva mala parobroda 96; tada se
ilo vlakom i putovalo veoma dugo 7;
<S VerbE=Inf> (Absicht, Vorhaben) gehen nemam mira i
idem pogledati u salon 97;
<S 3.Ps.Sg.(n.) (re.) DatE (AdvE=Ziel: u+A, nikamo)> Lust
haben, zu gehen nije joj se ilo u tramvaj 36; u kavanu mi se
ne ide [. . . ]. Nigdje mi se ne ide 47;
<Wendung:> ide/ne ide das geht (nicht), ist (nicht) gut m-
glich sein ivjeti u Zagrebu a imati brod na Jadranu, ne ide
23; doi, izai, izii, nai, nai se, otii, poi, prii, prijei,
proi, pronai, ui; dolaziti. . .
2.2.4. Hrvatski za poetnike 1 (2006), Razgovarajte s nama!
(2008, 2011)
Tri udbenika za dva poetna stupnja i nii srednji: Hrvatski za poetnike 1
(ila-Mikuli, Gulei-Machata, Pasini, Udier 2006), Razgovarajte s nama!
Udbenik hrvatskog jezika za vie poetnike, (ila-Mikuli, Gulei-Machata,
Udier 2008), Razgovarajte s nama! Udbenik hrvatskog jezika za nii srednji
stupanj (ila-Mikuli, Gulei-Machata, Udier 2011) sadre poglavlje Gla-
golski dodatci s popisom svih glagola upotrijebljenih u udbenicima. Svaka
natuknica organizirana je etverostupano. U prvom stupcu naveden je gla-
gol u innitivu i uza nj oznaka glagolskoga vida (nesvr. za nesvrene
glagole i svr. za svrene glagole). U drugom stupcu napisani su prvo
31
M. Gulei-Machata, M. ila-Mikuli i S. L. Udier Glagolske valencije . . .
LAHOR 11 (2011); lanci i rasprave; str. 2338
lice jednine i tree lice mnoine prezenta. Ispod njih za glagole kod ko-
jih se na poetnim stupnjevima uenja hrvatskoga jezika pokazalo da su
tee savladivi zbog glasovnih promjena navedeni su unutar zagrada oblici
glagolskoga pridjeva radnoga u jednini, a ponegdje i drugo lice jednine im-
perativa. Glagolski dodaci ne sadre primjere (osim kod bezlinih glagola),
oni su shematizirani prikaz dijela konjugacijskih oblika i sintaktikih valen-
cijskih svojstava glagola koji se obrauju u udbeniku. U treem su stupcu
navedeni prijedlozi koji se mogu pojaviti s desne strane pojedinoga glagola ili
je kosom crtom oznaeno da poslije toga glagola ne dolazi nikakav prijedlog,
odnosno da glagol ne otvara mjesto prijedlono-padenom izrazu. U etvr-
tom su stupcu kraticama napisane dopune koje dolaze uz pojedini glagol.
Padene su dopune oznaene slovima N, G, D, A, L, I. Uz padene dopune
ponegdje su napisane oznake innitivna dopuna (inf.) te reenica, prilog i
broj. U popisu se ne navodi koje su dopune obvezne, a koje fakultativne. Ta-
koer se ne uspostavlja razlika izmeu dopuna i dodataka, o emu i u teoriji
valentnosti postoje razliita miljenja (Samardija 1987, 1988, 1993a; Sili
1993; ojat 2008). U tim dvama stupcima navoeni su prijedlozi i glagolske
rekcije koje su upotrijebljene u udbeniku te oni prijedlozi i glagolske rekcije
koje na odreenu stupnju stjecanja jezine kompetencije u inom jeziku mogu
biti potrebne.
U prvim dvama Glagolskim dodacima namijenjenima poetnomu uenju
uz glagol ii navode se ove valencije: u, na + A; k(a), prema + D; do,
od + G; / (tj. bez prijedloga) + I, a trei je Glagolski dodatak, koji je
namijenjen srednjem stupnju, proiren trima rekcijama: kroz + A, iz, s(a)
+ G. Shematski prikaz u udbeniku za B1B2 naveden je u tablici 1.
innitiv 1.l.jd. i 3.l.mn.prez.
(radni gl.pr. i imp.)
prijedlog
(prijedlozi)
pade(i)/inf./
prilog/re./broj
ii nesvr. idem, idu
(iao, ila, ilo)
u, na
k(a), prema
od, do, iz, s(a)
kroz
/
A
D
G
A
I
Tablica 1. Shematski prikaz u udbeniku
2.2.5. Zakljuno o prirunicima i udbenikim dodacima za
neizvorne govornike
Popisi glagola za neizvorne govornike prema svojem pristupu glagolskoj va-
lentnosti dijele se na one koji su namijenjeni govornicima jednoga jezika (Fi-
lipovi 1993, Leitner 1998, Korom 2005) pa donose usporedbu valentnosti
32
M. Gulei-Machata, M. ila-Mikuli i S. L. Udier Glagolske valencije . . .
LAHOR 11 (2011); lanci i rasprave; str. 2338
hrvatskih glagola i glagola odreenoga drugoga jezika (engleskoga, njema-
koga) i one koji su namijenjeni govornicima razliitih jezika (ila-Mikuli,
Gulei-Machata, Pasini, Udier 2006; ila-Mikuli, Gulei-Machata i Udi-
er 2008. i 2011) te se u njima podaci o valentnosti donose na univerzalan
nain. I jedan i drugi pristup naelno su dobri, a koji je od njih bolji, moglo
bi se odrediti u ovisnosti o konkretnim korisnicima, njihovoj kompetenciji
i potrebama. Meu opisima glagolske valentnosti postoje razlike. Na pri-
mjer u Filipovi (1993) navode se tipini primjeri uporabe, u Korom (2005)
primjeri uporabe pojedinih prijedloga s glagolom iz samoga udbenika, dok
u ila-Mikuli, Gulei-Machata i Udier (2008, 2011) nema primjera. Je-
dino u Korom (2005) postoje tumaenja znaenja i odnosa koji se izraavaju
svezom glagola i prijedloga, navode se slinoznani glagoli i prilozi koji se
pojavljuju s glagolom ii. U Korom i ila-Mikuli, Gulei-Machata i Udier
(2008, 2011) navedeni su svi jedninski oblici za glagolski pridjev radni, dok
je u Filipovi (1993) naveden samo oblik za muki rod jednine te prijedlog
za koji se pojavljuje s instrumentalom kao dopuna glagolu ii. Kao to je
upravo predoeno, razlika ima podosta, no od svih meusobnih razlika tih
triju opisa glagolske valentnosti vanija je injenica da oni svi imaju zajed-
niko svojstvo, a to je da su u njima uz glagole izravno dopisani padei u
kojima trebaju biti imenske rijei koje ih dopunjuju te da podataka o va-
lentnosti u njima ima znatno vie nego u valencijskim rjenicima za izvorne
govornike.
Bez obzira na razlike u obradi valencija, popisi glagola za neizvorne
govornike napravljeni na slinom naelu koji se bitno razlikuje od nael a
po kojima su napravljeni popisi glagolskih valencija u rjenicima za izvorne
govornike.
3. Usporedba podataka u valencijskim rjenicima za izvorne
i neizvorne govornike
Iz svega to je dosad navedeno razvidno je da se uz glagol ii u rjenicima
i udbenicima daju razliiti podaci o valencijama. U rjenicima hrvatskog
jezika za izvorne govornike navode se pitanja koja sugeriraju valencije toga
glagola. Ne daje se podatak o padeu, odnosno rekciji.
U Valencijskom leksikonu hrvatskih glagola daju se samo podaci koji se
smatraju osnovnima, pa se tako uz tri razmatrana znaenja glagola ii na-
vode samo sljedee valencije: do + 2 (2. pade, tj. genitiv), zatim 7 (sedmi
pade, tj. instrumental bez prijedloga) te u, na + 4 (4. pade, tj. akuza-
tiv). Radi usporedbe s Valencijskim leksikonom hrvatskih glagola prouena
je struktura natuknica u valencijskom rjeniku slovakih glagola (Ninkov,
Sokolov i drugi 1998) budui da je rije o srodnim jezicima. Valencijski
okviri u njemu sadre dijelom razliite podatke (npr. navode se sinonimi),
33
M. Gulei-Machata, M. ila-Mikuli i S. L. Udier Glagolske valencije . . .
LAHOR 11 (2011); lanci i rasprave; str. 2338
ali podataka o prijedlono-padenim izrazima ima takoer malo ba kao
i u hrvatskom Valencijskom leksikonu, navode se samo najosnovniji.
Najvie podataka o prijedlono-padenim izrazima uz glagol ii sadre
glagolski dodaci u etirima spomenutim udbenicima za neizvorne govor-
nike hrvatskog jezika (Korom 2005; ila-Mikuli, Gulei-Machata, Pasini,
Udier 2006; ila-Mikuli, Gulei-Machata, Udier 2008. i 2011). Podaci
nisu podudarni jer se navode razliiti prijedlozi i padei. Uz najee u,
na + A autorice su za prikazivanje izabrale one koji su im bili potrebni:
one koji se ue u udbeniku, pojavljuju se u tekstovima ili su jednostavno
uoeni kao esti i potrebni u svakodnevnoj komunikaciji za koju se uenike
nastoji osposobiti. Iako, dakle, podaci u glagolskim dodacima u tim etirima
udbenicima nisu podudarni, zajedniko im je to to podataka o glagolskoj
valentnosti ima vie nego u valencijskom rjeniku za izvorne govornike, tj.
navodi se vie neobveznih dopuna. Po tome svojstvu, tj. po opsegu poda-
taka o valencijama, glagolski dodaci u spomenutim udbenicima sliniji su
jednojezinim rjenicima nego Valencijskom leksikonu, a od jednojezinih
se rjenika razlikuju po tome to se (budui da su udbenici pisani za ne-
izvorne govornike) izravno navodi pade, a ne upitne rijei i izrazi (kuda,
kamo, komu, s kim, za kim, uz koga, uza to) koji trebaju signalizirati o
kojem je padeu rije. Do slinih bi se zakljuaka dolo i da su analizirani
podaci o valencijama uz druge glagole, no ovdje se analizira samo glagol
ii koji je izabran kao reprezentativan jer je jedan od najeih hrvatskih
glagola, a i zato to ima vie razliitih dopuna.
4. Prijedlog podataka o valentnosti glagola
Autori svakoga od spomenutih rjenika, leksikona i popisa glagolskih valen-
cija odluili su se za pristup koji najvie odgovara njegovoj namjeni i potre-
bama ciljnih korisnika. Dok je npr. u Valencijskom leksikonu tek nekoliko
dopuna glagolu ii, u popisima glagolskih valencija za neizvorne govornike
znatno ih vie, to proizlazi iz potrebe neizvornih govornika da im bude
pruena to jasnija i potpunija obavijest o valentnosti svakoga pojedinoga
glagola.
Kad bi se ujedinili podaci dani uz glagol ii u popisima glagolskih va-
lencija za neizvorne govornike, dobila bi se slika kao u (6).
(6) u, na, kroz + A
k(a), prema + D
do, od, iz, s(a), preko, iza + G / (tj. bez prijedloga) + I
za + I
dalje, kui, van, nabolje, naprijed, kamo, kojekamo (cilj, smjer)
skupa (nain)
34
M. Gulei-Machata, M. ila-Mikuli i S. L. Udier Glagolske valencije . . .
LAHOR 11 (2011); lanci i rasprave; str. 2338
Taj bi popis mogao biti i proiren: mogli bi se navesti i drugi prijedlozi s
genitivom (pokraj, ispred, izmeu. . . ), zatim dodati prijedlog meu s aku-
zativom (npr. ne ide meu ljude), kao i brojni prilozi koji nisu uvrteni u
navedene popise, ime bi se postigla potpunija valencijska slika glagola ii.
5. Zakljune napomene
Neobavezne su dopune vrlo vane neizvornim govornicima jer im njihovo
poznavanje omoguuje kvalitetniju i potpuniju praktinu uporabu glagola.
U opisu inojezinoga hrvatskoga navoenje neobveznih dopuna nije viak,
kao to bi se moda moglo zakljuiti iz perspektive pristupa izvornim go-
vornicima. Navoenje neobaveznih dopuna potrebno je zbog toga to je u
pristupu inojezinomu hrvatskomu puno manje toga zalino i manje se toga
podrazumijeva nego u pristupu hrvatskomu kao J1. Neobvezne su dopune
nuan dio obrade glagola s obzirom na njegovu valentnost. Naravno, izbor
glagola i dopuna u prirunicima i udbenikim dodacima za inojezini hrvat-
ski ovisi o razini jezine kompetencije na kojoj su ciljni korisnici (poetnoj,
srednjoj ili naprednoj) i konkretnim komunikacijskim potrebama. Takoer
je vano izravno navesti pade, budui da upitne rijei i izrazi kojima se
sugeriraju valencije u jednojezinim rjenicima hrvatskoga jezika nisu do-
voljne za zadovoljavajui opis valencijske strukture odreenoga glagola; bez
navedenoga padea one neizvornim govornicima nisu dovoljno jasne.
Pristup obradi valencija u rjenicima i popisima glagola za neizvorne
govornike, dakle, razlikuje se od onoga za izvorne ne samo po potrebi za
izravnou gramatikih podataka koji se odnose na valentnost (prije svega
padea u kojima su imenske rijei koje dopunjuju pojedine glagole), nego i
po veoj obuhvatnosti valencijskih podataka koja je svakako potrebna kad
je rije o potrebama neizvornih govornika. Osim toga, pristup glagolskoj va-
lentnosti ukljuuje i nastojanje na razradi postupnosti i progresije u poua-
vanju, to znai da bi valencije kao prvo trebale biti obiljeene i razvrstane
po uporabnoj estotnosti, dok bi u idealnom sluaju trebalo biti razraeno
i koje se valencije kojih glagola pouavaju na kojem stupnju uenja, ali to
je posebna tema koja izlazi iz okvira ovoga rada.
Osim svega navedenoga pristupi valentnosti u prirunicima za neizvorne
govornike razlikuju se u ovisnosti o tome jesu li prirunici namijenjeni je-
zino homogenim ili jezino heterogenim korisnicima. Najupotrebljivijim se
pokazuje pristup glagolskim valencijama koji ne ovisi o prvom jeziku onoga
koji se njime koristi, nego je napravljen univerzalno te donosi grau u op-
segu prikladnomu ueniku inojezinoga hrvatskoga na odreenom stupnju
uenja.
35
M. Gulei-Machata, M. ila-Mikuli i S. L. Udier Glagolske valencije . . .
LAHOR 11 (2011); lanci i rasprave; str. 2338
Budui da su ueniku inojezinoga hrvatskoga u sastavljanju gramatine
i smislene reenice na hrvatskom jeziku od velike pomoi kako obavezne,
tako i fakultativne dopune te dodaci, sastavljanju popisa moe se pristu-
piti ekstenzivno, naravno u okviru odreenoga stupnja jezine kompetencije.
Dvojbe koje se mogu pojaviti pri sastavljanju popisa (na primjer navoenje
ili nenavoenje genitivne dopune u znaenju uzroka i mjesta, dativne dopune
u znaenju primatelja, instrumentalne dopune u funkciji prilone oznake te
brojne druge) upuuju na obvezu ukljuivanja znaenja glagola i semantike
valentnosti u sastavljanje takvih popisa. Zbog toga se pitanje utvrivanja
maksimalnoga broja dopuna pokazuje puno teim nego utvrivanje mini-
malnoga broja dopuna.
6. Literatura
Ani, V. (2005) Veliki rjenik hrvatskoga jezika, Novi liber, Zagreb.
Bauer, I., Opai, N., Pranjkovi, I., Samardija, M. (1993) Rjenik va-
lentnosti hrvatskih glagola, Kontrastivna analiza engleskog i hrvatskog
jezika IV, Zagreb: Zavod za lingvistiku Filozofskoga fakulteta Sveui-
lita u Zagrebu, str. 87109.
ila-Mikuli, M., Gulei-Machata, M., Pasini, D., Udier, S. (2006) Hr-
vatski za poetnike 1, Zagreb: Hrvatska sveuilina naklada.
ila-Mikuli, M., Gulei-Machata, M., Udier, S. (2008) Razgovarajte s
nama! Udbenik hrvatskog jezika za vie poetnike, Zagreb: FF Press.
ila-Mikuli, M., Gulei-Machata, M., Udier, S. (2011) Razgovarajte s
nama! Udbenik hrvatskog jezika za nii srednji stupanj, FF Press: Za-
greb.
Filipovi, R. (ur.) (1993) Teorija valentnosti i rjenik valentnosti hrvatskih
glagola, sv. IV, Zagreb: Zavod za lingvistiku Filozofskog fakulteta Sve-
uilita u Zagrebu.
Helbig, G. (1979) Tendencije razvoja suvremene teorije valentnosti, Strani
jezici, 8, 12, Zagreb: Hrvatsko loloko drutvo, str. 223.
Matasovi, R., Joji, Lj. (ur.) Hrvatski enciklopedijski rjenik (2002) Za-
greb: Novi liber.
Leitner, H. (1998) Njemako-hrvatski rjenik glagola u kontekstu Deutsch-
Kroatisch Wrterbuch Verben im Kontext, Zagreb: kolska knjiga.
Korom, M. (2005) Kroatisch fr die Mittelstufe: Lese- und bungstexte (3.
izd.) Mnchen: Verlag Otto Sagner.
Mikeli-Preradovi, N. (2009) Valencijski leksikon hrvatskih glagola ( cro-
vallex 2.008), Filozofski fakultet Sveuilita u Zagrebu.
http://cal.zg.hr/crovallex/index.html
Mikeli-Preradovi, N., Boras, D., Kiiek, S. (2009) crovallex: Croatian
Verb Valence Lexicon u Luzar-Stier, Vesna; Jarec, Iva; Bekic, Zoran
(ur.) Proceedings of the ITI 2009 31st International Conference on
Information Technology Interfaces, Zagreb: SRCE, 533538.
36
M. Gulei-Machata, M. ila-Mikuli i S. L. Udier Glagolske valencije . . .
LAHOR 11 (2011); lanci i rasprave; str. 2338
Ninkov, J. i Sokolov, M. i drugi (1998) Valenn slovnk slovenskch
slovies, Preov: Filozock fakulta v Preove, Preovska univerzit,
Preov.
Ninkov, J. (2006) Valenn slovnk slovenskch slovies, 2. sv. (na kor-
pusovom zklade), Preov: Filozock fakulta v Preove, Preovska
univerzit.
Orai, I. (2008) Kako razvrstati glagole s elementom se u valencijskome
rjeniku hrvatskih glagola? Rasprave Instituta za hrvatski jezik i jezi-
koslovlje, 34, 269283.
onje, J., Naki, A. (ur.) (2000) Rjenik hrvatskoga jezika, Zagreb: Leksi-
kografski zavod Miroslav Krlea, kolska knjiga.
Samardija, M. (1987) etiri pitanja o biti valentnosti, Radovi Zavoda za
slavensku lologiju, Zagreb: Filozofski fakultet, vol. 22, str. 85106.
Samardija, M. (1988) Razdioba glagola po valentnosti, Radovi zavoda
za slavensku lologiju, 23, Filozofski fakultet Sveuilita u Zagrebu,
Zagreb, 3546.
Samardija, M. (1993a) Gramatika zavisnosti i teorija valentnosti, u Kon-
trastivna analiza engleskog i hrvatskog jezika, sv. IV, Teorija valent-
nosti i rjenik valentnosti hrvatskih glagola, ur. Rudolf Filipovi, Za-
vod za lingvistiku Filozofskog fakulteta Sveuilita u Zagrebu, Zagreb,
114.
Samardija, M. (1993b) Rjenik valentnosti hrvatskih glagola (Uvod) Kon-
trastivna analiza engleskog i hrvatskog jezika IV, Zavod za lingvistiku
Filozofskoga fakulteta Sveuilita u Zagrebu, Zagreb, str. 7385.
Samardija, M. (1996) Valentnost hrvatskih povratnih glagola, Rijeki lo-
loki dani (zbornik radova), sv. 1, Rijeka, str. 211217.
Samardija, M. (2003) Valentnost hrvatskih glagola, Zbornik Zagrebake
slavistike kole 2002. (ur. S. Botica), Zagreb: FF press, str. 3237.
Sili, J. (1993) Valentnost i sintaksa, Kontrastivna analiza engleskog i hr-
vatskog jezika IV, Zavod za lingvistiku Filozofskoga fakulteta Sveui-
lita u Zagrebu, Zagreb, str. 1527.
ojat, K. (2008) Sintaktiki i semantiki opis glagolskih valencija u hr-
vatskom, Zagreb: Filozofski fakultet Sveuilita u Zagrebu (doktorska
disertacija).
Tesnire, L. (1959) lments de syntaxe structurale, Paris: Klincksieck
Tesnire, L. (1988) lments de syntaxe structurale (II. promijenjeno i
ispravljeno izd.), Klincksieck, Paris.
Verb Valencies and Croatian as a Foreign and Second Language
The article deals with verb valency and the description and list of verb valen-
cies in Croatian as the rst and as the second and foreign language. Since
the importance of researching verb valency was observed in linguistics sev-
eral decades ago, it has been researched in many languages, and many verb
valency dictionaries have been written. In Croatia, the valency structure of
the Croatian verb system has been the subject of several projects, resulting
37
M. Gulei-Machata, M. ila-Mikuli i S. L. Udier Glagolske valencije . . .
LAHOR 11 (2011); lanci i rasprave; str. 2338
in the publishing of valency lexicons and dictionaries of Croatian verbs and
their supplements. The approach to the description of verb valency diers
depending on whether it is intended for native or for non-native speakers.
Using the example of the verb ii, the authors research the approach to
the treatment of verb valencies in the existing dictionaries and handbooks,
on one hand in those intended for native speakers of Croatian, and on the
other hand in the handbooks and textbooks written for non-native speakers
of Croatian. The purpose of this article is to demonstrate important dier-
ences between those two approaches to the valency of Croatian verbs, and
to provide basic guidelines for the approach to verb valency for non-native
speakers.
Key words: verbs, valency, Croatian as L2, dictionaries
Kljune rijei: glagoli, valentnost, hrvatski kao J2, rjenici
38