Professional Documents
Culture Documents
Zaštičena Područja - Definicija I Oblici
Zaštičena Područja - Definicija I Oblici
UVOD................................................................................................................................................2
1. TO JE ZATIENO PODRUJE...............................................................................................3
2. POVIJEST ZATITE PRIRODE...................................................................................................6
3. IUCN..............................................................................................................................................7
4. IUCN KATEGORIZACIJA ZATIENIH PODRUJA.............................................................8
4.1. IUCN vrste uprave.................................................................................................................12
ZAKLJUAK..................................................................................................................................14
LITERATURA.................................................................................................................................15
UVOD
Zatiena podruja pruaju temeljnu strategiju ouvanja prirode na nacionalnoj i
meunarodnoj razini. Zatiena podruja se koriste ne samo za ouvanje bioloke raznolikosti ve
i, meu ostalim ciljevima, za zatitu krajobraza i kulturnih dobara. Trenutani model za
utvrivanje i upravljanje zatienim podrujima znatno se razlikuje od izvornog pristupa iz
osamnaestog stoljea. Od 1970. zatita podruja postala je participativna iz dva glavna razloga:
opeg razvoja civilnog drutva diljem svijeta i prepoznavanja injenice da sloeni ekoloki
problemi zahtijevaju razmjenu razliitih znanja, ne samo znanstvenih.
Zatiena podruja predstavljaju jedan od temelja odrivog razvoja u Europi i svijetu. Upravljanje
tim podrujima zahtijeva strune podloge te izradu kratkoronih i dugoronih planova. Na taj
nain osigurava se ouvanje prirodnih fenomena i ukupne bioloke i krajobrazne raznolikosti
nekog podruja.
1. TO JE ZATIENO PODRUJE?
IUCN (International Union for Conservation of Nature - Meunarodna unija za ouvanje
prirode ) definira zatieno podruje kao:
Jasno definirano podruje koje je priznato sa svrhom i kojim se upravlja s ciljem trajnog ouvanja
cjelokupne prirode, usluga ekosustava koje ono osigurava te pripadajuih kulturnih vrijednosti, na
zakonski ili drugi uinkoviti nain.
Prvi nacrt ove definicije nastao je 2007. godine, i od tada je bio podvrgnut revizijama i izmjenama
od strane brojnih strunjaka unutar IUCN-a i Svjetske komisije za zatiena podruja (WCPA World Commision on Protected Areas), da bi u svojoj konanoj verziji bio prihvaen na Svjetskom
kongresu zatite prirode (World Conservation Congress) u Barceloni, u listopadu 2008. godine. U
IUCN - ovom Priruniku za primjenu kategorija zatienih podruja dana je definicija s detaljnim
pojanjenjima svih njenih dijelova, koja se nalaze u tablici:
Tablica 1: Detaljnije obrazloenje definicije zatienog podruja
IZRAZ U DEFINICIJI
Priznato podruje
Sa svrhom
Kojim se upravlja
Sa ciljem
Ouvanje
Cjelokupna priroda
Kulturne vrijednosti
Usluge ekosustava
Zatiena podruja obino trebaju biti usmjerena prema odravanju, ili u idealnom sluaju
poveanju prirodnosti ekosustava;
Definicije i kategorije zatienih podruja ne smiju se koristiti kao izgovor za liavanje
stanovnitva njihovog zemljita ili drugih prava.
Sva zatiena podruja trebaju:
Biti usmjerena prema ouvanju kompozicije, strukture, funkcije i evolucijskog potencijala
bioloke raznolikosti
Doprinositi regionalnim strategijama ouvanja
Odravati raznolikost krajobraza ili stanita povezanih vrsta i ekosustava
Biti dovoljno velika kako bi osigurala integritet i dugorono odravanje ciljeva ouvanja
Biti usmjerena prema trajnom odravanju vrijednosti koje su im pripisane
Voditi se temeljem plana upravljanja te plana praenja i ocjenjivanja
Posjedovati jasan i pravian sustav uprave:
Gdje je to prikladno, sva zatiena podruja trebaju imati sljedee ciljeve:
Ouvanje znaajnih krajobraznih znaajki, geomorfologije i geologije,
Pruanje regulacijskih usluga ekosustava, ukljuujui ublaavanje klimatskih promjena,
Ouvanje prirodnih i estetskih podruja od kulturne, duhovne i znanstvene vrijednosti,
Pruanje dobrobiti stanovnicima i lokalnim zajednicama u skladu s ciljevima upravljanja,
Pruanje rekreacijskih dobrobiti u skladu s ciljevima upravljanja,
Primjena prilagodljivih strategija upravljanja u svrhu poveanja uinkovitosti i kvalitete
upravljanja,
Pomo u omoguavanju obrazovnih prilika i izgradnji podrke javnosti. (Injac, 2004.)
Priroda je opa stvar koja predstavlha sveukupnost biljnog i ivotinjskog svijeta sa njihovim
stanitima, za iju brigu nisu odgovorne lokalne vlade pojedinih zemalja, vea da ona postaje briga
vlada na globalnoj razini. Tako su prvi meunarodni skupovi o zatiti prirode isprva bili
neorganizirani, ali poslije su prerasli u specijalne organizacije pri UN i izvan njih. Poetak brige o
prirodi i prirodnim vrijednostima se biljei kod njemakog lugara koji se zalau kod
austrougarskih vlasti 1868. godine da se zatite ivotinje koje su veoma korisne za poljoprivredu.
Zatim, slijedi niz organiziranih akcija i konferencija meu koje je vano spomenuti meunarodni
poljoprivredni kongres odran u Beu 1873. godine koji se bavio zatitom ptica te imao utjecaj na
ostale dogaaje u Europi. Zatita prirode u Europi potom zamire sve do poetka 20. stoljea, kada
se pokreu ideje i inicijative za proglaenje zatienih podruja. Tako prve znaajne korake
biljeimo tijekom 1913. godine, kada je u Bernu odrana konferencija o zatiti prirodnih pejzaa,
na kojoj su bili predstavnici 17 zemalja.
Drugi skup, ujedno i prvi meunarodni kongres zatite flore i faune odran je u Parizu 1922.
godine. Prvo meunarodno zajednitvo javlja se 1928. godine kada je u Bruxellesu osnovan
Meunarodni ured za zatitu prirode. Potom slijede konferencije u Londonu i Washingtonu koje su
dale trajan doprinos preciziranju pojma i utvrivanju funkcija i namjene nacionalnih parkova i
odgovarajuih rezervata.
Generalna Skuptina UNESCO-a, odrana u Parizu 1962. godine donijela je vanu preporuku o
zatiti ljepote krajolika i predjela.
1969. godine u Rimu je donesena odluka da se izradi studija o stanju i zagaenosti Mediterana.
1970. godine odrana je i konferencija u Steasbourgu koja je sluila kao uvod u Europsku godinu
zatite prirode.
1971. godine u Londonu donesena je odluka o sprijeavanju zagaenja Sredozemnog mora.
1972. godine u Stocholmu je odrana prva konferencija UN o ovjekovom ponaanju prema
prirodi. (Dalmatin, 2010.)
3. IUCN
Tijekom dvadesetog stoljea diljem svijeta proglaen je velik broj zatienih podruja, no
kriteriji, terminologija i pristup upravljanju tim podrujima uvelike su se razlikovali u pojedinim
zemljama. Kako bi se zatiena podruja mogla usporeivati i analizirati na globalnoj razini,
pokazala se potreba za standardizacijom kategorija zatite, a prvi korak u tom smjeru napravljen je
jo 1933. godine, kad je International Conference for the Protection of Fauna and Flora"
(Meunarodna konferencija za zatitu faune i flore) predloila etiri kategorije: nacionalni park",
strogi rezervat prirode", rezervat flore i faune" i rezervat sa zabranom lova i sabiranja".
(rnjak, 2009.)
IUCN prvu jednostavnu podjelu na nacionalni park", znanstveni rezervat" i spomenik
prirode" uvodi 1966. godine u publikaciji UN List of Protected Areas" (Popis zatienih podruja
Ujedinjenih Naroda). Od tada su kategorije zatienih podruja vie puta mijenjane i
prilagoavane.
Na svjetskom kongresu ouvanja prirode (World Conservation Congress) u Barceloni 2008.
skuptina IUCN-a (International Union for Conservation of Nature Meunarodna unija za
ouvanje prirode) prihvatila je nove definicije kategorija zatienih podruja.
Kategorizacija iz 2008. godine temelji se na ciljevima upravljanja, to znai da se kategorija
odreenog podruja odreuje prije svega ovisno o tome kako se s njime u budunosti planira
postupati". Stoga ne postoje tono odreena pravila koja se mogu primijeniti na bilo koje
podruje, ve je odluka o kategoriji esto rezultat procjene i dogovora.
zavisnosti o kojem se stupnju zatite radi te ciljevima koji se ele postii samom
Naziv
Opis
Ia
Ib
Podruje divljine
II
Nacionalni park
III
IV
VI
Podruja
gdje
je
dugotrajna
interakcija
ovjeka
i
prirode
proizvela
osebujne
ekoloke,
bioloke,
kulturne
i
estetske
vrijednosti, i gdje Je odravanje tog
odnosa nuno da bi se ove vrijednosti
sauvale
Podruja
gdje
je
dugotrajna
interakcija
ovjeka
i
prirode
proizvela osebujne ekoloke,
bioloke,
kulturne
i
estetske
vrijednosti, i gdje je odravanje tog
odnosa nuno da bi se ove vrijednosti
sauvale
10
11
Kategorije upravljanja primjenjuju se u skladu s nainom uprave opis toga tko ima ovlasti i
odgovornosti za zatieno podruje i koga se moe pozvati da podnese raun u skladu s pravnim,
obiajnim ili drugim legitimnim sredstvima. IUCN definira etiri vrste uprave
Tablica 3: IUCN Vrste uprave
Vrsta
Naziv
Opis
Dravno upravljanje
Zajedniko upravljanje
Privatno upravljanje
12
lokalne zajednice, nevladine udruge i ostale, ali u mnogim morskim podrujima ire drutvo
prepoznaje i potuje obiajno pravo uroenikih naroda. (Injac, 2004.)
ZAKLJUAK
13
Definiciju zatienih podruja jasno je definirao IUCN 2008. godine. I od tada on pokuava,
kao oragnizacija za ouvanje prirode, proglasiti to vie prostora na Zemlji zatienim. Prema
njihovim kriterijima svaka zemlja trebala bi imati 10% teitorija pod zatitiom. To je daleko od
toga. Bosna i Hercegovina na primjer ima manje od 1%, dok se neke europske zemlje ipak
pribliavaju tome.
Danas Europa ima vie od 40.000 zatienih podruja, dok su dvije treine ukupne zatiene
povrine uspostavljene nakon Stockholomske konferencije 1972. godine, a 10 milijuna hektara
proglaeno nakon 1982. godine. To ukazuje na shvaanje o vanosti ouvanja prirode.
LITERATURA
14
15