"TURBO FOLK KAO NACIN EGZISTENCIJE"

Oj disko, disko, disko

U tebi se narod stisk`O
Navalila raja, rulja
Omladina sizi, ljulja

Bubanj tuce i udara
Palicama buku stvara
A curice skacu
I zvakace zvacu


Lezim prije nekoliko noci vrteci TV programe u krug, onako mehanicki, kao sto se to samo iz
dosade moze raditi.
Negdje na 137.-om kanalu privuce mi paznju djevojka koja muze kravu.Nije meni to
nepoznato, da se razumijemo,
posto sam pravovremeno upucen u sve tajne muze bilo kojeg hajvana...A Bogami i insana,
ako cemo pravo.
Tek sto sam poceo suosjecati sa jadnom zivotinjom koja je branila svoje vime, i repom, i
nogom, i rogom od uboda grimizno
nalakiranih roznatih izraslina ove pojave, koja se odjenula kao da je krenula na audiciju koju
organizuju producenti filmova za punoljetne, reziser
prebaci akcenat na suprotnu stranu poljoprivrednog dobra:Na sred barake, veliki guru sa nekih
svojih 70 ljeta, koji vazi za
vrlo popularnog izvodjaca aktuelne muzike, prepricava svoj podvig, a ostatak ekipe se
pretvorio u uho vece od zvonika crkve "Notra Dame".
Uglavnom, heroj je ispripovijedao dozivljaj, u kojem je on imao intimni odnos sa djevojcicom
iz osmog razreda osnovne skole,
a sve na fazon sarma i sveopste popularnosti(naknadno sam nacuo da je saslusan od strane
predstavnika zakona).
Jos sam u toku te prednocne more uspio shvatiti da se citav ovaj cirkus odrzava na nekom
seoskom imanju u Srbiji a sve zarad afirmacije gledalastva.
Tamo su okupljeni pjevaci, pjevaljke, glumci, poneki politicari, a Bogami i predstavnice
novog, vrlo interesantnog poziva-STARLETE.

Hmmm, Starlete?? Bezuspjesno pokusavajuci penetrirati u srz tog radnog opisa, koji konacno
sveopstoj populaciji donosi zadovoljstvo i afirmaciju,
sijalica na mom zadimljenom plafonu mi dade ideju koja ce rijesiti dosadu-Kafana!!!!
Dugo nisam bio u kafani.Rekoh sebi:Idem redom, od najblize pa sve dok noge i dzep
nose....konacno prava formula,mozak na pasi....

Na samim vratima, kroz oblak dima osjetih kako mi Eustahijeve tube nadrazuju stihovi sa
pocetka ovoga teksta.
Odaberem slobodno mjesto na sanku, pored juke-box-a, i usputno porucujuci pice
primjecujem na ekranu muzicke kutije da su interpretatori pomenutog
uradka potpisani kao "Bracini Becari".Pored stoji jos i podatak da je djelo nastalo davne 1983.
godine.
Gore, u budzaku, spazih ogroman ovalni tanjir, polovicno ispunjen zubima istrganom
Tirolskom salamom,pecenim zivotinjskim kostima i pokojim nakvasenim
opuskom.
Glavnokomandujuci egzekutor pomenute trpeze, sa dva od duhana uzutjela prsta, gladi brk
ispod kojeg se nazire zlatni zub iz `86-e, dok mu je druga
ruka saveznik njegovom kolegi sa desne strane, koji ispod zelenog sesira ukrasenog
fazanovim perjem u krilu drzi , pa pomislio bih unuku da mu
saveznicka ruka nije na njenim njedrima.
Uhvatio sam jos, u par pogleda, i dva mlada pulena koji pomno apsorbuju manifestaciju
iskusnijih promotera, brizno gladeci cetiri lovacka Karabina,
dok sam glavom bez obzira bio ispracan stihovima:"Joj sto volim ja brkove crne, jos kad lola
malo ih zavrne"...

Gore na ulici, ispred susjednog objekta misterioznog naziva "DILEMA", iz kojeg je dopirala
"ziva" muzika, u masi vozila primjecujem jedno koje nosi
austrijske registarske oznake na kojima je cak uklesan i nadimak vlasnika..Sume, Mune,
Mire,...nesto tako.I ispred grba republike Koruske dva slova:"KL".
Odmah sam prepoznao junaka na uglu bara, po onom polubizuterijskom lancu koji okacen za
opasac zajedno sa novcanikom na svom donjem kraju savrseno
prezentuje putanju matematickog klatna iznad njegovog desnog koljena, koje je pak ukraseno
epaletama americkih oficira iz Vijetnama...
Dok pomenutom Don Huanu gravitacija privlaci paznju na sesnaest zelenih flasica uvoznog
holandskog piva, dvije do tada moje nerazrijesene misterije-Starlete
zrtvuju po jednu ruku na njegove znojave pazuhe, a druge dvije kite zelenim
novcanicama(normalno, iz blizine pomenutih pazuha) nekakav muzicki stroj koji
je nalik na crkvene orgulje i koji proizvodi sam po sebi zvukove svih mogucih muzickih
instrumenata, i za kojim stoji ljepuskasti sedamnaestogodisnjak
koji me ispraca stihovima:
"Puste pare proklete
Ostavih familiju
A i moj rodni kraj
Tamo gdje sam rodjen ja"
Suosjecajuci sa napacenom i nostalgicnom dusom razmisljam na svjezem vazduhu o tom
nazivu birtije i same pjesme.
Pa jest, brate, dilema..
Pa ko se ne bi napio? Ko ne bi ostao fasciniran pred tolikom umjetnoscu? Ko ne bi zilete
narucio uz takvu poruku?
U samo 15 rijeci autor je toliko mnogo postigao.Maksimalno je iskoristio ogranicenje.
Zamislite vi , da ste rodjeni u Bosni, a rodni kraj vam je u Zanzibaru.A morate u treci i cetvrti
stih strpati sve to...ovo je za mene bilo prosvjetljenje...

Helem, kad sam konacno shvatio da sam rodjen u rodnom kraju, uzeh sebi za pravo da udjem
konacno u Disko.
Na duvaru pored ulaza su bila zalijepljena dva postera sa kojih je dobrodoslicu upucivao
naocit muskarac svijetle kose.Mujo gaj, ili Sajo boj, tako nekako..
Da ne lazem, svidio mi se taj momak,nekako je raja.Svirao je na
bongosima,tarambukama.Momak iz naroda.Nas, pa hajd.......Ali, evo kako je ispao belaj:
Covjek velicine trokrilnog ormara istrze mi ulaznicu iz ruku,prebaci zvakacu gumu iz jednog
ugla usta u drugi preko necega sto je vise licilo na sve
vec na zube.Ustvari,njegova usna supljina me podsjetila na raspored casova mog bivseg
jarana koji je nekada pohadjao automehanicarski zanat.Ovako bi to
nekako izgledalo:Blok cas iz Osnova masinstva, pa praksa(s tim da je majstor otisao po
rezervne dijelove na pijacu "Arizona"), pa fizicko, pa kuci....
Privukla mi je paznju i njegova zelena tinta na lijevoj miski, kojom je istetovirana palma,
Conanov mac obmotan ruzama i par simbola:"ONA 84".Povjerovao
bih ja da je ozenjen te davne 84-te, da nisam ispod signalnog saobracajnog prsluceta, koje mu
je bilo jedini odjevni predmet na misicavom torzu, ugledao
drugu tetovazu koja je krasila lijevo rame:"ARMI BIH `93".Pomogla mi je, doduse i halogena
rasvjeta pri rjesavanju misterioznog uradka-prvobitno je pisalo
"JNA 84".Ali, sta sada? Covjek se dosjetio, posuo se pepelom, i mi tu nista ne mozemo.
Nije Mujo boj uspio ni razviti atmosferu, kad su se na vratima pojavili ljudi sa carapama na
glavama, koji su popalili svjetla, priredjujuci auditorijumu
vrlo dobru filmsku scenu "uzivo".Jedan od njih naredi mi da izvratim dzepove, uze moju
sibicu, znacajno prebra po drvcima i ode..odoh i ja...

Neafirmisani Rock `n` Roll band je improvizovao, te mi privukao paznju iz obliznje pivnice
na putu ka kuci.Silazeci dolje niza stepenice, gurajuci se kroz
masu vijetnamskih jakni,u raste pretvorenih dlaka na glavama koje ne bi uspio oprati ni jedan
Ariel na dunjaluku,kroz dim opojne marihuane ponovo cujem
stihove sa pocetka ovoga teksta.
Prisjecam se da je Dino Saran upakovao ove lovacke smicalice na nadrealan nacin.
Bass gitarista koji se valjao po podu, cineci od cetiri metalne uvrnute zice umjetnost, udario je
svojom marinskom cizmom djevojku koja se priblizavala
upravo meni.Sjecam je se vrlo dobro.Proveo sam mnogo lijepih trenutaka sa njom.
No, u cijeloj toj rehabilitaciji, spopade me poznanik koji je sa mnom na hladnom Konjuhu,
gdje vjetar sumi i bruji, sluzio vojni prljavi rok.
Jedno oko mu gleda u sir, a drugo u kajmak dok me podsjeca na davne dogadjaje sa straze.

Uspio sam se izvuci i odatle na staru foru.Kao, idem u wc, i normalno ne vratim se
uopste.Pih, kao da ce se onaj sa Konjuha sutradan i sjetiti da me vidio...


Pokusao sam zaspati, ali mi kroz glavu tutnji:disko, disko, Bracini becari, Letu Stuke,Mujo
gaj,brkovi,rodni kraj u kom sam rodjen, tarambuke,bongosi, Konjuh
...



Ponovo daljinski upravljac, nakon sto sam se vratio iz bezuspjesne diverzije na maminu
privatnu apoteku.Mislio sam maznuti onaj mali, roza boje leksaurin.
Ali vraga, zakljucano.

Na prvom kanalu je pripovijedao crnogorski velemajstor od svakog zanata.Antonije
Pusic.Posjeduje on i pseudonim-Rambo Amadeus!
Poznat je u narodu po tome sto je nezvanicno licencirao termin "Turbo Folk".
Procitao sam negdje usput clanak, u kojem se pominje interesantno insistiranje zastupnice u
parlamentu bivse savezne republike.
Naime, gospodja je predlozila zabranu i filtriranje izvedbi muzickih uradaka koji su pod
okriljem turbo folka.
Predsjednik skupstine je odbio prijedlog, obrazlazuci to jednostavnom cinjenicom."Narod to
voli".
Plavokosa parlamentarka, koja mi je izuzetno draga , porucila mu je sljedece:"Voli se narod i
drogirati, pa je zabranjeno, zbog toga sto je stetno".




Jesam li ja na dobitku zbog toga sto sam primijetio sve ovo?
Jesam li se zamjerio nekome kad sam iskoristio Boziji dar?
Boziji dar primjecivanja malih i naoko neznatnih stvari?
Ne znam koliko male stvari cine ostale ljude sretnim...
Ali za sebe znam da sam najrahatniji kada na zeljeznickoj stanici ugledam cistu WC solju, pet
minuta prije polaska voza...