Biblija i Arheologija

Paul Gregor





1

SADRAJ

LISTA TABELA ........................................................................................................................... iii
PREDGOVOR .................................................................................................................................v
Razvoj biblijske arheologije ............................................................................................................1
Odnos arheologije i Biblije ............................................................................................................18
Stvaranje i arheologija ...................................................................................................................31
Enuma Eli .............................................................................................................................33
Atrahasis ep ............................................................................................................................40
Eridu genesis ..........................................................................................................................42
Egipatski mitovi o stvaranju ..................................................................................................43
Potop i arheologija .........................................................................................................................48
U potrazi za Nojevom barkom ...............................................................................................48
Arheoloki pronalasci pretpotopne civilizacije ......................................................................52
Mezopotamijske prie o potopu .............................................................................................54
Babilonska kula i pomutnja jezika .........................................................................................61
Patrijarsi i arheologija ....................................................................................................................65
Abraham i kananska zemlja ...................................................................................................69
Gradovi i kraljevi u biblijskim tekstovima ............................................................................72
Gerar ......................................................................................................................................76
Hebron....................................................................................................................................78
alem......................................................................................................................................79
2

Sodoma i Gomora ..................................................................................................................80
Patrijarsi i kamile ...................................................................................................................89
Patrijarsi i obiaji Bliskog istoka ...........................................................................................93
Josip u Egiptu
U potrazi za Josipom
Josip i Hyksosi
Josipovi srodnici
Josip i ratna kola
Ostali problemi
Josip i 12. dinastija
Josip i karavana Crvenog mora
Josip i ratarska reforma
Josip i njegova titula
Glad u punom zamahu
Jakovljev pogreb
Josipova grobnica

Izlazak iz Egipta
Teorija izlaska u 13. stoljeu
Biblijski dokazi
Gradovi Pitom i Raamses
Marneptin spomenik
3

Arheologija i Izlazak u 13. stoljeu
Teorija izlaska u 15. stoljeu
Thutmose I
Thutmose II
Hatepsut
Thutmose III
Amenhotep II
Put izlaska
Sjeverni put
Srednji put
Juni put
4

LISTA TABELA
Arheoloki lokaliteti Mezopotamije ................................................................................................3
Arheoloki lokaliteti Palestine .........................................................................................................7
Enuma Eli ...................................................................................................................................35
Ep o Gilgameu ..............................................................................................................................56
Abrahamov put iz Ura u Palestinu .................................................................................................66
Arheoloki periodi .........................................................................................................................70
Abraham u potjeri za Lotom ..........................................................................................................81
Pet gradova nizine ..........................................................................................................................83
Glinena ploica iz grada Nuzi ........................................................................................................94
5

PREDGOVOR
Glavni dio naslova knjige Kamenje e progovoriti dolazi iz iskaza Isusa Krista a zapisan
je samo u Evanelju po Luci 19, 40. Tom prilikom Isus je sveano ulazio u Jeruzalem i narod
ga je pozdravljao rijeima Blagoslovljen Kralj, onaj koji dolazi u ime Gospodnje! Na nebu mir!
Slava na visinama! Kada su neki od farizeja zatraili da Isus zabrani mnotvu sa uzvikivanjem
on im je odgovorio, Ako ovi uute, kamenje e progovoriti.
Iako za sada jo uvijek ima mnotvo onih koji uzdiu i slave Isusa, kamenje zajedno sa
ostalim pronalascima arheologije svjedoi modernom ovjeku o dogaajima koji su se dogodili u
tako dalekoj prolosti. Naslov knjige Kamenje e progovoriti: Biblijski dogaaji u svjetlosti
arheologije u stvari obuhvata seriju knjiga od koje je ovo samo prvi dio.
Cilj ove serije jeste obuhvatiti biblijsku povjest od samih poetaka pa do vremena
kranstva. Zbog veliine ovakvog jednog poduhvata nije bilo mogue sve staviti u jednu
knjigu ve je po zamisli autora stvorena serija od est dijelova koji e obraivati odreene
epizode iz biblijske povjesti.
Prvi dio govori o razvoju arheologije kao znanosti, zatim o usponu i padu biblijske
arheologije kao i o sadanjoj situaciji i odnosu arheologije i biblijskih znanosti. Poslije toga
knjiga obrauje epizode iz stvaranja i potopa da bi zavrila sa vremenom patrijaraha.
Drugi dio iz ove serije e obraivati vrijeme Josipovog boravka u Egiptu, samo ropstvo,
izlazak iz egipatskog suanjstva, te ujedno i naseljenje izraelaca u obeanoj zemlji. Trei dio e
obuhvatiti vrijeme poslije samog useljenja izraelaca u Kanansku zemlju, vrijeme sudija, pa sve
do vremena kada je osnovana monarhija u vrijeme Saula i Davida. etvrti dio serije e obraditi
biblijsku povjest od vremena Salomona pa sve do babilonskog ropstva, dok e peti dio obuhvatiti
6

period od povratka iz izgnanstva pa sve do roenja Isusa Krista. esti dio e se baviti zbivanjima
samo iz Novoga Zavjeta. Na ovaj nain je obuhvaena biblijska povijest od samih poetaka pa
do zavretka.
7

RAZVOJ BIBLIJSKE ARHEOLOGIJE
Iako je biblijska arheologija uglavnom mlada znanost njeni poeci se mogu vidjeti znatno
ranije. Jo u doba kada su hodoasnici putovali u Palestinu (oko 10 stoljea poslije Krista)
donijeli su sa sobom mnotvo bogatih zapisa o mjestima koja su posjetili. Mnogi od njih su dali
i odreene zapise o antikim ruevinama koje su usput vidjeli i na taj nain doprinijeli raanju
biblijske arheologije, jer su pomogli u identifikaciji ponekih arheolokih lokaliteta kojima se
tokom stoljea izgubilo ime.
Kasnije kada su osnovana razna biblijska drutva (17-19 stoljee poslije Krista) otpoela
je invazija na palestinska podruja mnogih pustolova i istraivaa. U poetku je njihov cilj bio
proputovati biblijskim zemljama i donijeti izvjee o svojim doivljajima. Bogate kulture
Mezopotamije i Egipta su probudile apetit raznim muzejima za spomenicima i eksponatima
neprocijenjive vrijednosti. Na taj nain je otpoela utrka raznih institucija u lovu na
zaboravljeno blago Bliskog Istoka.
U poetku je panja bila usmjerena samo na spomenike koji su se mogli vidjeti na
povrini, a kasnije je otpoeo lov i na onim mjestima koja su obeavala bilo kakve rezultate.
Tako su mnoga bogata nalazita Mezopotamije (Babilon, Niniva) i Egipta (egipatske piramide)
zauvijek bila oteena i pokradena. Na taj nain su najvei i najpoznatiji spomenici (Moabski
kamen, Rozeta kamen, Crni obelisk) zavrili u europskim muzejima.
U toku 19-og stoljea ukazala se potreba za stvaranjem biblijskih atlasa u koja su se
trebala upisivati poznata imena biblijskih mjesta. Osim ovih u planu su bili sveopi geografski
atlasi svih palestinskih podruja. U tu svrhu su pojedina biblijska drutva angairala razne
pustolove sa manje ili vie neophodnog znanja kojima je cilj bio pronai i ubiljeiti to je vie
8

mogue starih lokaliteta. Zbog izvjesnog stupnja opasnosti od pljakaa nije im bilo mogue
posjetiti svaki vani lokalitet nego su ubiljeavali samo ona mjesta koja su bila pokraj glavnih
puteva. Nedostatak potrebnih instrumenata kao i sveopa nestrunost pridonijeli su krivom
ubiljeavanju mnogih vanih lokaliteta. Radi nepoznavanja vrijednosti antikog Tella
1
ovi su
istraivai jednostavno izostavili sve lokalitete koji na povrini nisu imali nikakve ruevine.
Tako da su uglavnom bili ubiljeeni lokaliteti rimskog i bizantijskog vremena ali ne i oni iz
ranijih perioda, kojih je bilo i ponajvie.

1
Antiki Tell je umjetno brda{ce nastalo zbog vi{estoljetnog razaranja starih naselja i gradjenja novih na onim
poru{enima. U najveim sluajevima na svojoj povr{ini nemaju nikakve vidljive ru{evine niti antike ostatke.
9

Sve do kraja 19-og stoljea arheologija je bila ograniena na kopanje za antikim
spomenicima i lov na dragocjene predmete napravljene od srebra ili zlata, ukraene dragim
kamenjem. Tek pred kraj 19-og stoljea William F. Petrie je prvi shvatio da mnogi antiki
tellovi u stvari kriju u sebi mnotvo zakopanih civilizacija iako na svojoj povrini nemaju
nikakve starinske ruevine. Ovo je on otkrio sasvim sluajno kada je prolazio pored Tell-el
Hesija u Palestini. Zbog obilnih padalina u toku zimskog perioda voda je odnijela jedan dio
ovog antikog lokaliteta tako da su se mogle vidjeti njegove naslage od vrha pa do njegova dna.
Shvativi vrijednost ovog otkria uurbano je organizirao arheoloku ekspediciju te je iskapanje
otpoelo gotovo iste godine. Jo tada metodologija arheolokog iskapanja nije bila poznata pa
je jednostavno poeo kopati od vrha prema dnu ovog lokaliteta. Dok je prolazio kroz naslage
ruevina koje su predstavljale bive civilizacije primjetio je da je grnarija drugaija u razliitim
slojevima. Ne samo da je oblik pojedinih keramikih posuda bio drugaiji, nego je i boja a
ujedno i nain proizvodnje bio drugaiji. Poto je logino da se mlae civlizacije nalaze pri
vrhu tella a one starije pri dnu, William F. Petrie je bio prvi arheolog koji je razumio da e
grnarija igrati neopisivo vanu ulogu u odreivanju starosti pojedinih slojeva jednog ovakvog
lokaliteta. Prema pronalascima na Tell el-Hesiju on je prvi ustanovio kronologiju grnarije i
predloio ju kao model za odreivanje starosti drugih lokaliteta koji e se iskapati u budunosti.
Zahvaljui ovom revolucionarnom otkriu otpoela je nova faza u povijesti arheologije.
Sada ne samo da se tragalo za antikim ruevinama i njenim spomenicima, nego je poela
invazija arheologa sponzoriranim raznim institucijama i muzejima, za iskapanjem tellova. Jo
uvijek je glavni cilj bio pronai to vie muzejskih dragocijenosti (pisanih spomenika, glinastih
ploica, nerazbijenih upova). Tek kasnije, poetkom 20-og stoljea, vrijednost arheolokih
10

iskapanja je bila usmjerena prema novoj spoznaji povijesti raznih civilizacija koje su bile
predstavljene naslagama ruevina i razbijenog posua.
Tokom prvih tridesetak godina ovog stoljea arheologija preuzima jedan sasvim novi i
neoekivani oblik. Sada vie nije bilo toliko vano pronai neke velike spomenike muzejske
vrijednosti ve rae ustanoviti povijest dogaaja kroz koje je proao odreeni arheoloki
lokalitet. Bilo je vrijedno saznati kada je pojedina civilizacije bila u svom usponu i kada je i
zato bila unitena. Osim toga arheolozi su pokuali odgonetnuti i tko je bio uzronik ovakvog
jednog razarakog ina.
Do tada samo su neki dokumenti pisani klinastim pismom u Mezopotamiji i hijeroglifi u
Egiptu bili odgonetnuti i prevedeni. Tekoe koje su pratile arheologe u tumaenju iskopanog
materijala i pozitivne identifikacije pojedinih lokaliteta su bile prouzroene nedostatkom pisanih
dokumenata. Uslijed nedostatka pisanih dokumenata rijeenje za palestinsku arheologiju je
pronaeno u tome to je Biblija uzeta kao putokaz povijesti i povijesnih dogaaja od najranijih
poetaka pa do poetka nove ere (perioda poslije Krista). Tako je u krugove arheologa i
teologa uao novi izraz Biblijska Arheologija.
Iako su Bibliju upotrebljavali mnogi u rekonstrukciji povijesti ponekih arheolokih
lokaliteta, za osnivaa biblijske arheologije se oduvjek trailo u jednoj osobi, a to je William F.
Albright. ak ta vie, on je dobio i titulu Otac Biblijske Arheologije.
Izvanredno talentiran ovjek, Albright nije imao nikakve pozitivne tendencije prema
Bibliji i njenim iskazima, ve je bio podloan teolokom miljenu onog vremena (sredinom ovog
stoljea). Iako je bio dijete pobonih roditelja, misionara, smatrao je da ima vrlo malo ili
gotovo nita istinskoga u Bibliji. Poto nitko od njegovih kolega koji su pripadali visokoj
11

kritici
2
nije upotrebljavao arheologiju u tumaenju Biblije, on se prihvatio arheolokog poziva
da bi unio jednu novu granu znanosti u tumaenju Biblije. No meutim, oduevljen
pronalascima arheologije, umjesto da negira on je poeo braniti istinitost biblijskih iskaza te
propagirati Bibliju kao vjerodostojan i pouzdan povijesni dokumenat. Ovaj in je oznaio
poetak ili roenje biblijske arheologije.
U tom trenutku je otpoela najezda arheologa koji su cijenili Bibliju pokuavajui pronai
neto to e doprinijeti opravdanju biblijskih tvrdnji po pitanju raznih dogaaja. Na meti su bili
najvei arheoloki lokaliteti (Megido, Samarija, Jeruzalem, Hazor, Gezer, Jerihon, itd).
Meutim, u to vrijeme metodologija arheolokog iskapanja jo nije bila dovoljno razvijena,
nego su arheolozi ispitivali koji bi metod iskapanja i dokumentiranja iskopanog materijala bio
najpogodniji, jer kada se jednom prekopa odreeni dio tella vie se nikada ne moe vratiti i
provjeriti niti ispraviti uraene greke.
Jedan od najranijih prijedloga je bio da se treba iskopavati tako da se iskopaju duboke
sonde irine nekoliko metara uzdu cijeloga lokaliteta. Na taj bi se nain mogli prouavati
slojevi nastanjenosti u detalje. Kada bi se otkopala jedna sonda ili duboki kanal, onda bi se
otkopavala slijedea odmah do one ve iskopane, a otkopana zemlja bi se bacala u ve prije
iskopani kanal ili bivu sondu. Ovaj sistem je bio isproban na Gezeru i pokazao se vie nego
neispravnim jer ne samo da je bilo izvanredno teko pratiti stratigrafiju ili slojeve zemlje, nego je
iskopani materijal koji je bio baen u bivu sondu totalno kontaminirao cijelo podruje zbog
pomijeanih slojeva.

2
Visoka kritika je bila u svome procvatu u poetku 20-og stoljea. Glavni cilj visoke kritike je bio dokazati da Biblije
nema ni{ta istinske povijesti u sebi nego da su svi ili veina doga|aja mitolo{kog karaktera te u potpunosti nepouzdani i nemogu se
upotrebiti u rekonstrukciji povijesti.
12

Do sada su arheolozi tono znali da se tell sastoji od vie naslaga slojeva koji
predstavljaju ostatke bivih civilizacija te su predloili novi metod za iskapanje. U stvari ideja
je bila da se preko cijelog lokaliteta skidaju slojevi jedan za drugim dok se ne doe do dna , ili
najranijeg sloja nastanjenosti. Ovaj metod je bio isproban na Gezeru a isto tako i na Megidu,
ali nije donio zadovoljavajue niti bolje rezultate. Poto su izabrani lokaliteti bili podosta veliki
ovaj poduhvat je bio osuen na propast prije nego to je i mogao biti temeljito isproban. Za
ostvarenje ovog metoda bi bilo potrebno mnotvo radnika i raznih pomagaa a da o novanim
sredstvima i ne govorimo. Osim toga vremenski gotovo da i nije mogue ovo ostvariti jednom
arheologu jer bi iskapanje ovom metodom trajalo nekoliko stoljea.
Nedugo poslije drugog svjetskog rata na scenu je nastupila nova ideja i predloen novi
metod za iskopavanje arheolokih lokaliteta. Prijedlog je bio da se cijeli lokalitet izparcelira na
kvadratne jedinice veliine 5x5 metara, s time da se izmeu kvadratnih jedinica ostavi jedan
metar irine zemlje koji se nee iskopavati. Kathleen Kenyon, britanski arheolog je usavrila
ovaj metod i ujedno ga sa uspijehom isprobala iskapajui Jerihon, Samariju i Jeruzalem.
Povrina unutar kvadratne jedinice bi se paljivo iskapala, sloj za slojem, a onaj neiskopani dio
zemljita (balk) bi sluio kao kontrolni zid u kojem bi se mogao vidjeti svaki sloj nastanjenosti.
Za svaku kvadratnu jedinicu bila bi zaduena jedna osoba koja ve ima nekog arheolokog
iskustva i koja bi vodila zapis o svemu to se dogaa u njegovoj kvadratnoj jedinici po pitanju
slojeva ostataka bivih civilizacija. Ovaj metod se jo i danas sa uspijehom koristi na svih
arheolokim iskapanjima u Palestini i Transjordaniji.
Kada je Albright osnovao biblijsku arheologiju veina arheologa su bili laici ili priueni
arheolozi. Do tada niti jedno sveuilite nije davalo nikakve arheoloke diplome, nego je
13

veina arheologa stekla znanje kroz praksu i sudjelovanje na ranijim iskapanjima. Svako
iskopavanje je bilo sponzorirano od strane bogate institucije i uglavnom se sastojalo od
nekolicine lanova arheoloke expedicije dok su samo iskopavanje radili unajmljeni lokalni
radnici. lanovi expedicije su samo vodili brigu o zapisivanju i biljeenju iskopanog materijala.
Albrightov glavni suradnik je bio Nelson Glueck koji nije sudjelovao niti u nijednom
veem arheolokom iskapanju. On je uglavnom poznat po tome to je detaljno obiao cijelu
Transjordaniju od Crvenog mora pa sve do Sirijske granice ubiljeavajui na mapu bezbroj
arheolokih malih i velikih lokaliteta. Osim Gluecka vrijedno je spomenuti i ostale velikane
biblijske arheologije, ka to su: G. Ernest Wright, John Bright, Yigael Yadin, Alan Millard,
Kenneth Kitchen, Roland De Vaux i Siegfried Horn.
Sve do ezdesetih godina biblijska arheologija je bila u svom punom procvatu. Do tada
se mnotvo uenih a i onih neuenih arheologa/teologa, pa i pastora upuivalo na podruje
Palestine samo sa jednim ciljem, dokazati da je biblijska povjest istinita. U tom periodu su
tampane mnoge knjige i lanci pod naslovima; Arheologija potvruje Bibliju, Arheologija
dokazuje Bibliju, Biblija je ipak u pravu, itd. Tada je Biblija sluila kao glavna povjesna itanka
koja se koristila kao glavni putokaz svakom moguem sloju razaranja. Veini lokaliteta je dato
neko antiko ime naeno u Bibliji. Kada je bio iskapan antiki Megido, arheolozi su doli do
sloja za koji su vjerovali da pripada kralju Salomonu. Tom prilikom je pronaena velika zgrada
sa dva reda potpornih stupove u sredini zgrade da podre drugi sprat ili krovite. Prema
arheolozima ova je zgrada bila tala za Salomonovu konjicu i bojna kola. ak se ilo u takvu
krajnost da su davali imena raznim manjim zgradama u okolici kao to su; oruarnica, kovanica,
spavaonoce za vojnike, kuhinja, trpezarija, itd. Kasnije se ustanovilo da cijeli taj sloj zajedno
14

sa svim tim zgradama uope niti nije pripadao Salomonovu vremenu nego vremenu kralja
Ahaba. U cijelom tom periodu procvata biblijske arheologije izreene su velike tvrdnje i iskazi
u korist vjerodostojnosti i povjesnosti Biblije.
Meutim, dolo je vrijeme kada su veina ovih tvrdnji trebale biti ispitane, i mnoga
pitanja su bila postavljena. Poslije Albrightove smrti, neki od njegovih studenata su poeli
zapitkivati i traiti odgovore na neka neodgovorena pitanja.
Preforsirana upotreba Biblije u tumaenju arheolokih iskopina dovela je u pitanje
vjerodostojnost i iskrenost biblijske arheologije. Sve vie je bilo jasno da su neki arheolozi
uzimali samo onaj iskopani materijal koji je bio od neke vrijednosti biblijskim iskazima i koji se
mogao protumaiti Biblijom, dok je sav ostali materijal za koji nije bilo biblijskog odgovora u
potpunosti zanemarivan ak i u nekim sluajevima unitavan.
Sva ova zloupotreba Biblije i manipulacija iskopanog materijala dovela je do toga da su
drugi arheolozi koji nisu imali tako lijepu sliku o Bibliji posumnjali u vjerodostojnost cijele
discipline. Ve tada (oko sedamdesetih godina) bilo je jasno da dolazi vrijeme kada e za
biblijsku arheologiju doi sumrak i kada e interes za nju biti u padu.
Do sedamdesetih godina cilj arheologije je bio ustanoviti povijesni poredak raznih
civilizacija na odreenom lokalitetu. Isto tako je bilo vano ustanoviti koliko puta i kada je
lokalitet bio nastanjen i kada je dolo do razaranja i tko je bio glavni uzronik tome. Poslije
ovog perioda cijelokupni pristup ne samo metodologiji iskapanja nego i strukturi arheolokog
tima je izmjenjen. Veina arheolokih ekspedicija danas je sponzorovana od strane raznih
organizacija ali uglavnom sveuilita. U tom sluaju studenti arheologije i ostali dragovoljci
raznih zanimanja i dobi se upuuje gotovo svake godine na arheoloka iskapanja, gdje se studenti
15

i ljubitelji arheologije vjebaju i stiu svoje mjesto u svijetu arheologije. Zbog toga se jako
malo novanih sredstava odvaja za radnu snagu ve se veina sakupljenog novca koristi za alat, i
raznorazne instrumente kao to su kompjuteri, geodetske naprave, naprava za traenje zatrpanih
zidina zvukom i druge elektronske ureaje kao i ostali potroni materijal.
Danas ne samo da je vano ustanoviti kada je pojedini lokalitet bio nastanjen i razoren
nego je osobito vano saznati to je vie mogue o nestalim civilizacijama. Vano je spoznati
kako su ljudi nekada ivjeli, kakva im je bila ekonomija, ime su se ponajvie bavili, kakva im je
bila ishrana, kako su se oblaili i kakve su vjerske i kulturne obiaje imali. Osim toga je od
velikog znaaja saznati to je vie mogue kakav im je bio drutveni i politiki ivot. Za sve
ovo je potrebno dovesti na iskopavanje ne samo arheologe nego i antropologe, zoologe,
botaniare, paleobotaniare, geodete i mnoge druge strunjake raznih grana. Tako da sa
zajednikim naporima iskopani materijal moe donijeti to vjerodostojniju sliku drutva i
civlizacije kojeg vie nema.
16

Bibliografija

Abel, F.-M. Gographie de la Palestine. Paris: Librairie Le Coffre, 1933.
Bacher, J. Von Jerusalem ber Karak nach Petra und Safien. Die Warte des Temples 57 (1901):
109-124.
Bartlet, S.C. From Egypt to Palestine. New York: Harper and Row, 1879.
Bliss, F.J. Narrative of an Expedition to Moab and Gilead in March 1895. Palestine Eploration
Fund Quarterly Statement 27 (1895): 203-234.
Brnnow, R.E., and Domaszewski, A.V. Die Provincia Arabia. Strassburg: K.J. Trbner.
Buckingham, J.S. Travels in Palestine Through the Countries of Bashan and Gilead, East of the
River Jordan. London: Longman, 1921.
Conder, C.R. The Survey of Eastern Palestine. London: Palestine Exploration Fund, 1889.
Germer-Durand, J. Mlanges I: La Voie Romaine de Petra a Madaba. Revue Biblique 6 (1897):
574-592.
Glueck, N. Exploration in Eastern Palestine. New Haven: American Society of Oriental
Research, 1934-1951.
Hill, G. With the Beduins: A Narrative of Journeys and Adventures in Unfrequented Parts of
Syria. London: T.Fisher Unwin, 1891.
Hornstein, A. A Visit to Kerak and Petra. Palestine Exploration Fund Quarterly
Statement (1898): 94-103.
Irby, C.L., and Mangles, J. Travels in Egypt and Nubia, Syria, and the Holy Land, Including
Journey Round the Dead Sea, and Through the Country East of Jordan. London: John Murray,
17

1823.
Klein, F.A. Notes on a Journey to Moab. Palestine Exploration Fund Statement 12 (1869):
249-255.
Layard, H. Early Adventure in Persia, Susiana, and Babylonia. London: John Murray, 1887.
De Luynes, A.D. Voyage dexploration la Mer Morte, Petra et sur la rive gauche du Jordain.
Paris: Arthur Bertrand, 1871-76.
Macmichael, W. Journey from Moscow to Constantinople, in the Years 1817, 1818. London:
John Murray, 1819.
Moorey, P.R.S. A Century of Biblical Archaeology. Louisville: Westminster/John Knox Press,
1991.
Robinson, E. Biblical Research in Palestine. London: John Murray, 1856.
De Saulcy, F. Narrative of a Journey Round the Dead Sea and in the Bible Lands. London:
Bentley, 1853-54.
Seetzen, U. Reisen durch Syrien, Plasytina, Phenicien, die Transjordanlander, Arabia Petraea
und Unter-Aegypten. Berlin: G. Reimer.
Smith, G.A. The Historical Geography of the Holy Land. London: Hodder and Stoughton, 1894.
Tristram, H.B. The Land of Israel: A Journey of Travels in Palestine Undertaken with Special
Reference to Its Physical Characters. London: Society for Promotion of Christian Knowledge,
1866.
______The land of Moab: Travels and Discoveries on the east Side of the Dead Sea and the
Jordan. New York: Harper and Row, 1973.
Vincent, L.-H. Notes de voyages. Revue Biblique 7 (1898): 424-451.
18

ODNOS ARHEOLOGIJE I BIBLIJE
U toku albrightovog vremena kada je biblijska arheologija bila u svom punom procvatu,
Biblija je koritena kao glavni putokaz i tuma svim arheolokim pronalascima. Vrlo esto su
neuke ili neupuene osobe donosile raznorazne zakljuke po pitanju tumaenja biblijskog teksta
a isto tako tvrdile i tumaile iskopani materijal prema biblijskom iskazu. Uslijed toga tvrdnje
da arheologija dokazuje ili potvruje Bibliju su bile svakog dana u upotrebi i u uionicama
sveuilita, ostalih kola kao i mnogim crkvama.
Pitanje koje jo uvijek postoji jeste, da li arheologija uistinu potvruje Bibliju i ako je
odgovor pozitivan u kojoj mjeri. Prije razmatranja ovog pitanja potrebno se prvo osvrnuti ta je
u stvari Biblija i zbog ega je ona napisana.
Prije svega treba spomenuti da Biblija nije obina knjiga koja u sebi ima samo povijesne
dogaaje zapisane kronolokim redom. To ne znai da dogaaji koji su opisani u Bibliji
nemaju nikakvu povjesnu stvarnost nego rae da su pisci Biblije imali drugi cilj pred sobom
kada su biljeili razne dogaaje. Pa upravo i da jesu imali samo ispisati dogaaje treba imati na
umu da koncept ili pravila pisanja dogaaja onog vremena nisu ista kao to ga danas
povijesniari imaju. Pisac Staroga Zavjeta je imao slobodu biljeiti samo one dogaaje koji su
imali znaaj za itatelje onoga vremena pa prema tome ispravnom slijedu dogaaja nije davana
nekakva vanost ve je pisac aranirao dogaaje tako da su bili interesantni itateljima onog
vremena.
Osim toga Biblija je pisana kao odgovor na mnoga pitanja, odakle potjeemo, zato
postoji neprijateljstvo izmeu ovjeka i ivotinja, odakle razni jezici itd. Meutim glavni cilj
Biblije jeste da obavijesti itatelja o porijeklu grijeha, patnji, smrti kao i cijelokupnom planu za
19

spasenje ovjeanstva. Svi ostali dogaaji i osobe su samo iskaz Bojeg djelovanja i ispunjenja
ovog plana u povijesti ovjeanstva.
Treba imati na umu da je Biblija knjiga kojoj pisci dolaze iz raznih stoljea (oko 1500
godina), raznih zanimanja (ratari, pastiri, kraljevi, sveenici, proroci) i sposobnosti. Zbog toga
to su ivjeli u razna vremena imali su razne agende pred sobom kada su stvarali pojedina djela
koja su kasnije bila ukljuena u biblijske spise i kao takva smatrana nadahnutima. Jedni su se
obraali socijalno ugroenima (Amos), jedni nevjernim izraelcima (Hoea), drugi stranim
nacijama (Jona), dok su trei samo zapisivali dogaaje (Samuel, Kraljevi, Ljetopisi), razne
pjesme (Psalmi), ili dosjetke (Prie Solomunove). Po svemu ovome se moe zakljuiti da
Biblija nije samo zbirka povjesnih dogaaja ve i drugih djela od kojih je veina imala za cilj
pokazati ovjeku put kojim e se ponovo moi vratiti Bogu.
Biblija je kniga za koju treba vjera jer opisuje daleku prolost i dogaaje koji su se davno
dogodili. Zbog toga sve to se dogodilo u biblijskoj povjesti mora se prihvatiti vjerom jer se
mnogi od njih vie nikada ne mogu ponoviti niti nauno potvrditi (kao to su stvaranje, potop
itd). Osim toga u biti vjera niti ne treba nekakve dokaze jer onda sama posebi ne bi vie bila
vjera. U tu svrhu arheologija ne moe dokazati ali niti opovrgnuti vjeru iskrenog itatelja
Biblije. Ono to arheologija moe uiniti je samo da utvrdi vjeru kranima. Svi oni koji su
imali prilike stajati na raznim poznatim mjestima koja se spominju u Bibliji vie nikada nee
itati Bibliju na onaj nain na koji su ju itali prije nego to su posjetili Palestinu. Stojei na
moguem mjestu gdje je Isus Krist bio razapet donosi duhovno okrijepljenje i podgrijava
sigurnost da je Isus bio stvarna osoba. Veina krana koji odlaze u Palestinu da obiu vana
mjesta se sigurno nisu obratili zahvaljujui arheologiji ali poslije studiranja ovih vanih dogaaja
20

na mjestu gdje su se oni dogodili njihova vjera e biti u neku mjeru promijenjena i ojaana.
Poznati teolog i folozof dvadesetog stoljea Karl Barth je bio u pravu kada je kazao da
poruke Biblije nisu bile pisane samo za krane prvog stoljea ve i za nas danas. U tu svrhu se
moe kazati da je arheologija medicina zarazi zvanom bezvjerje koje je haralo kranstvom od
prvog pa do dvadesetog stoljea. Stoga je ispravno konstatirati da arheologija ne moe
formirati nau vjeru ali je moe uveliko informirati. Arheologija ne moe biti temelj vjere na
kojoj e se graditi spoznaja o Bogu i odnos prema njemu, ali moe sluiti kao ljepilo koje e
ojaati vezu izmeu ovjeka i Boga.
Zbog gore navedenih razloga treba biti vrlo oprezan sa tvrdnjama da arheologija
potvruje Bibliju. Sa ovakvom izjavom se moe podrazumjeti da arheologija dokazuje svaki
dogaaj opisan u njoj, to je praktiki nemogue, jer Biblija obuhvata povijest od preko etiri
tisue godina. Kako arheologija moe dokazati da je Bog stvorio nebo i zemlju? Kako moe
dokazati da je postojao Edenski Vrt, ili pak Abraham? Kako arheologija moe dokazati da su
Josipa njegova braa prodala u Egipat? Kako moe dokazati da je postojao Mojsije i da je on
izveo izraelce iz Egipta? Da i ne govorimo o sudijama, Samuelu i mnotvu drugih dogaaja
koji su se dogodili u ta davna vremena. Osim toga ima jo mnogo drugih sluajeva gdje
arheologija nikada ne moe dokazati da su izvjesne osobe postojale, ili dogaaji stvarno
dogodili.
Oito je da problema ima dosta koji se mogu rijeiti ili izbjei paljivijim tvrdnjama.
Ono to je potrebno jeste da se uspostavi jedan zdraviji i ispravniji odnos izmeu arheologije i
Biblije. Ovaj cijelokupni problem se moe izbjei time ako se Biblija i arheologija posmatraju
kao dvije razliite discipline ili grane znanosti, kao dva odvojena autoputa koja paralelno idu u
21

istom pravcu. Na svojoj duini ponekad e se kriati a ponekad e ii svaki svojim smjerom.
Na isti nain se i arheologija samo na nekim mjestima susree sa Biblijom i moe dokazati samo
neke od dogaaja i osoba koji su opisani u njoj. Ili se moe smatrati da su arheologija i Biblija
dva svjedoka oevica koji mogu iz prve ruke posvjedoiti to se dogodilo. Mogue je da oba
svedoka nisu vidjeli sve isto. Dok je za jednog bio vaniji jedan dogaaj za drugog je neki
drugi bio od veeg znaaja. ak je i mogue da su isti dogaaj posmatrali sa dvije razliite strane
i zabiljeili ga onako kako su ga vidjeli. Drugim rijeima mogue je da oba nisu zabiljeila sve
dogaaje koji su se dogodili, to ne znai da se oni nisu niti dogodili.
Dodatne tekoe cijeloj ovoj problematici su znatno vee kada se zna da arheologije nije
kompletna znanost, kao to su matematika, fizika, ili kemija. Ono to je istinito danas ne mora
vie biti istina sutra. To se deava zbog toga to su tumaenja data prema raspolagajuim
arheolokim podacima a i prema obrazovanju i spremnoj struci arheologa. Tako se i dogodilo
na ruevinama antikog Megida. Ovaj lokalitet je bio iskapan izmeu 1925 i 1939 godine a
iskapali su ga Fisher, Gay i Loud. U toku iskapanja doli su do ostataka interesantne graevine
a da joj nisu mogli odgonetnuti kojoj je svrsi sluila. Kasnije, ideja je dola sasvim
neoekivano da bi ta zgrada mogla biti Salomonova tala za njegovu konjicu i bojna kola. Ovi
brzopleti zakljuci su doneseni prema ondanjoj spoznaji kronologije keramike koja im je bila na
raspolaganju. U to vrijeme je kronologija keramike bila u svojim zaecima i mnogi oblici
posua jo nisu bili poznati. Kasnije, nakon nekoliko decenija kada je Yadin iskapao na istom
lokalitetu, od 1960-1970 godine, zakljuio je da ta zgrada uope niti nije pripadala Salomonovu
vremenu ve da ju je sazidao izraelski kralj Ahab nekoliko stoljea poslije Salomona. Prema
tome novo iskopani materijal moe ne samo donekle promijeniti prijanje zakljuke nego ih i u
22

potpunosti izmijeniti. Osim toga uvijek mora biti prostora za pitanje da li se iskopava na
pravom mjestu, jer ukoliko se za iskapani lokalitet samo predpostavlja da je u biblijsko vrijeme
bio neki grad i ako je ta predpostavka pogrena onda je uzaludno traiti ostatke iz tog vremena
na tom likalitetu. Poznati engleski arheolog Millard je na jednom arheolokom skupu rekao da
evidencija odsutnosti nije odsutnost evidencije, to bi znailo da ako neto nije pronaeno za
vrijeme iskapanja ne znai da to i ne postoji na tom lokalitetu, ve samo da ga arheolozi jo nisu
pronali.
Opreznije tvrdnje kao to su da arheologija dokazuje samo neke biblijske dogaaje ili jo
bolje, da arheologija osvijetljava Bibliju da je bolje razumijemo kao i da bolje razumijemo
razloge zbog kojih su se pojedini dogaaji dogodili, su pogodnije i ispravnije. Meutim jedan
od najveih doprinosa arheologije se moe vidjeti upravo u tome to je ona pomogla da se na
Bibliju vie ne gleda kao na jednu mitoloku zbirku neistinitih dogaaja bez iakve povijesne
vjerodostojnosti. Iako ne moe dokazati da su Abraham i Mojsije bili povijesne osobe,
arhaelogija je potpuno demantovala i najmanju sumnju u krugovima najogorenijih kritiara da
Biblija u potpunosti pripada mitolokoj literaturi.
ak i oni tekstovi koji samo donekle dotiu pojedina povijesna zbivanja kroz arheoloka
iskapanja su postali mnogo znaajniji i upeatljiviji. Jedan tipian primjer se moe nai u 1.
Carevi 9:15-17 gdje se samo napominje da je Salomon utvrdio Gezer zajedno sa Jeruzalemom,
Hazorom i Megidom. Iskapanja koja su vrena na Gezeru, Hazoru i Megidu svjedoe u stvari o
kakvim se predivnim graevinskim poduhvatima radi. Sva ova tri grada imaju gotovo identine
kapije sa kulama i tri para kapijskih komora (o tome ce biti rijei kasnije).
U ponekim sluajevima arheoloka istraivanja donose neke nove elemente koji su
23

izostavljeni u biblijskom iskazu. Jedan izraziti primjer je unitenje Lahia kada je Senaherib
asirski kralj osvajao Palestinu. Biblija nam nita ne govori o ovom dogaaju jer je bibljiski
pisac bio vie zaokupiran udnovatim izbavljenjem Jeruzalema, nego padom ovog prekrasnog
grada. Drugi primjer se moe vidjeti u propasti jednog od najbolje utvrenih gradova u
Transjordaniji a koji je pripadao Rubenovom plemenu. Ovaj grad je bio uniten u vrijeme
sudija, a samo arheologija je mogla otkriti uas ove katastrofe gdje su kosti starca i njegovog
unuka naeni jedan uz drugoga zatrpani uarenim pepelom, kada su zajedno izgubili ivote
branei svoje naselje i imovinu.
U nekim sluajevima arheologija nam daje neke odgovore na pitanja koja su bila
problematina u biblijskom tekstu. Dobar primjer se moe nai u Abrahamu i problemu
njegove brane zajednice sa slukinjom Hagarom, i u Raheli, Jakovljevoj eni koja je ukrala
idole od svoga oca Labana. U tim sluajevima arheologija je donijela odgovor na pitanje
ZATO su oni tako postupili kada biblijski tekst ne daje zadovoljavajui odgovor modernom
itatelju
3
. Dodatni primjer se moe nai u biblijskom iskazu zapisanom u 2.Kraljevima 3:4 gdje
se tvrdi da se moabski kralj Mea odmetnuo od Izraela. U prijanjim tekstovima uope nam
nije reeno koji izraelski kralj je nametnuo jaram na moabce. Na moabskom kamenu koji je
pronaen u 19-om stoljeu, Mea se hvali da je skinuo jaram sa svoga naroda kojeg im je
nametnuo izraelski kralj Omri. Na taj nain arheologija upotpunjuje biblijski tekst na nekim
mjestima i daje nam potpuniju sliku o dogaajima koji su se dogodili u antikoj povijesti.
Isto tako se moe tvrditi da arheologija pomae u nekim nejasnim tekstovima. Jedan

3
O ovim incidentima e biti rijei kasnije.

24

najtipiniji primjer se moe nai u 1. Knizi o Samuelu 13,21. Radi se o vremenu kada su
filisteji dominirali Palestinom i nisu dozvolili nikakve kovake radove drugim nacijama ve su
izraelci morali potkivati ratarske alatke u filistejskim centrima. Godinama su prevodioci Biblije
imali glavobolju oko hebrejske rijei pym i nisu znali kako ju prevesti. Stariji prevod
(Danii/Karadi) prevode ovaj stih na ovaj nain,
I bijahu se zatupili raonici i motike i vile troroge i sjekire, i same ostane trebae zaotriti.
Moderniji prevod (Jeruzalemska Biblija) predlae ovakav prevod,
A cijena je bila dvije treine ekela za raonike i motike, jedna treina za otrenje sjekire i
za nasaivanje ostana.
Posmatrajui ova dva teksta gotovo da je nemogue vidjeti da se ovdje samo radi o dva razliita
prevoda istog teksta. Prevodioci iz vremena Daniia/Karadia su smatrali da se hebrejska
rije pym treba razumjeti kao turpija od koje je doao glagol zaotriti. Tek onda kada je
arheologija pronala nekoliko kamenih utega na kojima je bila ispisana hebrejska rije pym, bilo
je jasno da se u 1 Samuleovoj 13,21 radi o mjeri a ne o turpiji. Pym je teinska mjera (7,8
grama) i dio je jednog ekela koji je iznosio 11,4 grama. U ovom sluaju arheologija je
pomogla rijeiti ovaj problem ovog teksta u kome se govori o cijeni koju su izraelci trebali platiti
za pojedine kovake usluge.
U zavretku se moe konstatovati da arheologija potvruje Bibliju samo u nekim
sluajevima, a jo je bolje kazati da arheologija osvjetljava Bibliju na mnogim mjestima tako da
moemo bolje razumjeti obiaje onog vremena koji su toliko vezani za svakidanja zbivanja i
ponaanje biblijskih linosti. U mnogim sluajevima arheologija dopunjava biblijski tekst tako
da zajedno pruaju potpuniju sliku svega onoga to se dogaalo u biblijsko doba.
25

Bibliografija
Albright, W.F. The Old Testament and the Archaeology of Palestine. U The Old Testament and
Modern Study, ur. H.R.Rowley, 1-26. Oxford: Oxford University Press, 1951.
Charlesworhh, J.H., Weaver, W.P. What Has Archaeology to Do with Faith? Philadelphia:
Trinity Press, 1992.
Dever, W.G. Archaeology and Biblical Studies: Retrospect and Prospect. Evanston:
Seabury-Western Theological Seminary, 1973.
_____.The Impact of the New Archaeology on Syro-Palestinian Archaeology. Bulletin of the
American Schools of Oriental Research 242 (1981): 14-29.
_____.Archaeology, Syro-Palestinian and Biblical. U Anchor Bible Dictionary, ur. David Noel
Freedman, 354-367. New York: Doubleday, 1992.
_____.Recent Archaeological Discoveries and Biblical Research. Seattle: University of
Washington Press, 1989.
Freedman, D.N. The Relationship of Archaeology to the Bible. Biblical Archaeology Review
11/1 (1985): 6.
Lance, H.D. American Biblical Archaeology in Perspective. Biblical Archaeologist 45 (1982):
97-101.
Meyers, E.M. The Bible and Archaeology. Biblical Archaeologist 47 (1984): 36-40.
Rose, D.G. The Bible and Archaeology: The State of the Art. U Archaeology and Biblical
Interpretation, ur. Leo G. Perdue, 53-64. Atlanta: John Knox Press, 1987.
Toombs, L.E. A Perspective on the New Archaeology. Biblical Archaeologist 45 (1982): 89-91.
Vaux, R.de. On the Right and Wrong Uses of Archaeology. U Near Eastern Archaeology in the
26

Twentieth Century, ur. J.A. Sanders, 64-80. Garden City: Doubleday, 1970.
Wiseman, J. Archaeology in the Future. American Journal of Archaeology 84 (1980): 279-285.
27

STVARANJE I ARHEOLOGIJA
Bilo bi najljepe kada bi arheologija mogla potvrditi da je naa planeta bila osposobljena
za ivot, a i sam ovjek zajedno sa svim ivim biima bio stvoren za samo est dana. Razne
debate i polemike koje su voene po pitanju stvaranja ili postanka naeg svijeta se mogu nai u
nekoj drugoj teolokoj literaturi ali ne u onoj koja razmatra arheoloka istraivanja i njene
najnovije pronalaske.
Razmatrajui poslijedice biblijskog potopa i novu konfiguraciju tla jednostavno je
nemogue i pomisliti da bi se ita od prvih poetaka ivota, kao to ih Biblija opisuje ikada
moglo pronai. Sam potop kao to ga opisuje biblijski pisac je predstavljen kao jedna sveopa
katastrofa neshvatljivih razmjera. Nije samo da se razina vode u rijekama i morima digla i
jednostavno potopila ondanje civilizacije, nego se voda survavala sa planinskih dijelova prema
naseljenim mjestima i naprosto brisala pred sobom bilo kakvu ljudsku graevinu. Zajedno sa
svim tim graevinskim ostacima voda je nosila i kamenje koje je lomilo ili mljelo sve pred
sobom. Na taj je nain ova vodena masa odnijela tko zna gdje ostatke predpotopne civilizacije.
Zbog takve jedne katastrofe je u potpunosti nemogue pronai ikakve ostatke jer ako jo i
postoje kriju se pod tko zna koliko debelim slojevima mulja i blata. U tom sluaju nije
potrebno niti sanjati o pronalascima iega to bi govorilo o predpotopnom svijetu.
Biblijski tekst napominje da je u Edenskom Vrtu izvirala rijeka koja se granala na etiri
strane i tako stvarala etiri nove rijeke. Iako dvije od tih rijeka postoje i danas (Eufrat i Tigris)
nemogue je pronai mjesto koje bi moglo biti zajedniko izvorite upravo zbog promijene
konfiguracije tla za vrijeme potopa.
injenica je da se istinitost izvjeataja o stvaranju i predpotopnom ivotu moe prihvatiti
28

samo vjerom, a ne nekakvim znanstvenim dostignuima. Uslijed toga i nije potrebno traiti
nikakve arheoloke pronalaske da bi iskreni itatelj prihvatio i ove biblijske iskaze istinitim.
Meutim ima neto u emu nam arheologija moe pomoi. Biblijski izvetaj o stvaranju nije u
potpunosti jedinstven. Gotovo da svaki narod ima svoju priu o stvaranju svemira, zemlje, ljudi
i ivotinja. ak i danas postoji zapis o vie nego dvije stotine mitova o postanku ivota na naoj
planeti. Meutim, zbog ogranienosti prostora rijei e biti samo o mitovima iz zemalja
bliskoistonog podneblja. Poznato je da su narodi Mezopotamije, sumerijanci, akadijanci,
asirci, babilonjani, pa i egipani isto tako imali svoje izvjetaje o stvaranju. Jasno je da se oni
uveliko razlikuju od biblijskog ali postoje neke zapanjujue slinosti. Da bismo ustanovili
razlike i slinosti u ovim raznim izvjetajima potrebno je da se sa svakim od njih donekle
pozabavimo.

Enuma Eli
Ovaj mit je napisan klinastim pismom na glinenim ploicama a dobio je ime po prvim
rijeima ove prie. U doslovnom prijevodu ovaj naslov bi se mogao prevesti kao Kada iznad.
Cijeli mit je napisan na sedam ploica u neto vie od tisuu linija. Prvi fragmenti su bili
otkriveni jo u prolom stoljeu (1848 i 1876), a za koje su bili zasluni Austen Layard,
Hormuzd Rassam i George Smith. Ovi fragmenti su pronaeni meu ruevinama ninivske
biblioteke Ashurbanipala, asirskog kralja koji je ivio negdje sredinom 7-og stoljea prije Krista.
Prema procijeni strunjaka ove tablice ne dolaze iz njegovog vremena nego su znatno starije
(10-o stoljee prije Krista). Vjerovatno da je ovaj kralj imao obiaj sakupljati zbirke starih
pria te su tako i ovi mitovi zavrili u njegovoj biblioteci.
29

Kada se jedna njemaka expedicija uputila na iskopavanje Assura stare prijestolnice
Asirije, izmeu 1902 i 1914 godine, pronaena je asirska verzija ove babilonske prie. Tom
prilikom arheolozi su pronali dijelove tablica 1, 6, i 7. Razlika izmeu asirske i babilonske
verzije se sastoji samo u tome to asirska verzija upotrebljava Ashura kao kralja asirskog
panteona, dok babilonska verzija uzima boga Marduka kao vrhovno boanstvo.
U toku 1924/5 godine kada su arheolozi iskapali antiki Ki, pronaena je babilonska
verzija iste prie. Tada su otkrivene dvije ploice; 1 i 6. Samo nekoliko godina kasnije
njemaka expedicija je pronala gotovo cijelu 7-mu ploicu kada se vrilo iskapanje Uruka.
Zahvaljujui ovim pronalascima i kupovini nekih djelova koji su nedostajali, ova pria o
stvaranju svijeta (Enuma Eli) je gotovo u potpunosti kompletirana.
Ovaj udnovati mit poinje sa izvjetajem da je nekada bilo vrijeme kada nita nije
postojalo osim boanstvenih roditelja Apsu i Tiamat koji su predstavljeni kao vodene pustoi
gdje Apsu predstavlja slatku a Tiamat slanu vodu. Kasnije ova boanstvena bia stvaraju druga
boanstva slabije moi i tako je poelo stvaranje raznoraznih boanstava u samome poetku.
Zatim dolazi do rasprave izmeu mlaih i starijih bogova zbog toga to su ovi mlai previe
nestani u svojim aktivnostima i prave previe galame te uznemiruju starije bogove dok se oni
odmaraju. Poslije spletkarenja i manipulisanja Ea i Damkina (mlai bogovi) su uspijeli ubiti
Apsu (jednoga od najstarijih bogova a ujedno i mua od Tiamat). Ea i Damkina su dobili sina
boga Marduka koji je dobio titulu, Najmudriji meu bogovima.
Tiamat je bila vrlo nezadovoljna i ljuta zbog pogibije svoga mua te je organizirala
otvoreni rat protiv Ee i Damkine. Onda kada je Tiamat gotovo bila spremna na sveopi napad,
netko je dojavio Ei i Damkini njene namjere. Ovi su za uzvrat pokuali proglasiti Marduka
30

vrhovnim boanstvom cijelog panteona. Da bi to ostvarili sazvali su sva postojea boanstva u
cijelom svemiru na okup. Za sakupljanje je bio zaduen Anar koji je priredio veliku gozbu.
Kada su se svi bogovi sakupili izvjetaj kae da je slatko vino rastjeralo njihove brige a njihova
tjela su natekla dok su pili jaka pia. Kada je gozba bila pri kraju i kada su svi gosti bili
razdragani bog Marduk je demonstrirao svoju sveopu mo i silu tako da su ga odmah proglasili
vrhovnim boanstvom. Postavili su ga na pripremljeni prijestol, obukli ga u kraljevsku odjeu
sa kraljevskim oznakama i stavili mu skeptar u ruku.
Poslije ovog ina, naoruavi se sa lukom i strijelom, buzdovanom i mreom, Marduk
se poeo spremati za odluujui okraj sa Tiamat i njenim pristalicama. U odluujuem
trenutku cijele bitke Tiamat je prihvatila Mardukov izazov na dvoboj. Kada je otvorila svoja
usta da poalje razorni vjetar Marduk je ispalio strijelu koja je pogodila njena otvorena usta i
tako je Tiamat izgubila svoj ivot. Panika je uhvatila njene pristalice i poeli su bjeati.
Meutim, Marduk ih je sve pohvatao mreom i pretvorio u roblje. Zatim je uzeo svoj buzdovan
i jednim udarcem raspolovio Tiamatino tijelo na dva dijela. Jednom polovicom njena tijela je
stvorio nebo a sa drugom zemlju. Probuivi njene oi Marduk je napravio izvore za rijeke
Tigris i Eufrat, a iza toga godinja doba, sunce i mjesec.
Poslije izvjesnog vremena porobljeni bogovi su poeli prigovarati i aliti se Marduku
kako im je neizdrljivo teko. Marduk je spokojno sasluao njihove prigovore i saalivi se na
njih odluio im stvoriti ovjeka koji e preuzeti njihove poslove. Da bi to ostvario dogovorio se
sa Eom da ubiju Kingua, Tiamatinog drugog mua a ujedno i vou pobunjenih bogova, i od
njegove krvi da naine ovjeka. Tako je stvoren ovjek sa ulogom da preuzme rad pobjeenih
bogova i da hrani nebrojene mase babilonskih boanstava.
31

Slinosti stvaranja iz Biblije i Enume Eli
Oito je da se ovaj izvjetaj uveliko razlikuje od onog zapisanog u knjizi o Postanju.
Meutim postoje neke slinosti koje je vrijedno napomenuti. Jedan od slinosti je da obadva
izvjetaja govore o vremenu poetka kada je zemlja bila prazna i bez oblija. Babilonski
izvjetaj spominje mrani vodeni kaos predstavljen mitolokom linou Tiamat dok biblijski
izvjetaj upotrebljava obinu imenicu tehom. Ova imenica oznaava stanje u kojoj je zemlja
bila i predstavlja cijelokupnu vodenu pusto koja je opkruavala zemljinu povrinu. U toku
drugog dana od tahom (vodena pusto) je odvojena voda iznad svoda, a treeg dana se pojavilo
kopno iz ove vodene pustoi. Iako postoji nekakav mali postotak slinosti izmeu ova dva
izvjetaja treba naglasiti da tehom predstavlja cijelokupnu vodenu masu dok Tiamat iz
babilonskog izvjetaja predstavlja samo slanu dok Apsu predstavlja slatku vodu.
Slijedea slinost se moe nai u tome to obadva izvjetaja imaju slian tok dogaaja.
Obadva poinju sa postojanjem boanskog duha. U babilonskom mitu boanski duh se nalazi u
Tiamat i Apsu, dok se u Postanju spominje samo jedan vjeiti Bog. Oba izvjetaja poinju sa
vodenom pustoi i zavravaju se odmorom. Stvaranje svoda, zatim suhe zemlje, pa sunca i
mjeseca te na kraju ovjeka ide istim redoslijedom u babilonskom mitu i biblijskom izvjetaju.
Postoji jo jedna rae indirektna slinost koja se moe vidjeti u upotrebi broja sedam.
Stvaranje iz Bibilije se moe podijeliti u sedam perioda zvanim dani, dok je cijeli babilonski mit
podijeljen u sedam tablica. Ipak u stvari postoji jako malo slinosti u tome jer sedam dana iz
Postanja nema nekakve ue veze sa brojem tablica. Osim toga broj sedam ima zajedniku
vanost u svim semitskim jezicima, predstavljeni u babilonskoj literaturi kao i starozavjetnim
knjigama. Dok je stvaralaka aktivnost prisutna u svih sedam dana biblijskog stvaranja, tablice
32

2 i 3 a donekle 1 i 7 uope ne spominju nikakvo stvaranje.
Iako se moe initi da su slinosti izmeu izvjetaja o stvaranju iz Enuma Eli i Biblije
slini, oito je da su te slinosti vie sluajne nego namjerne. Pored toga postoje izrazite razlike
koje mogu ukazivati na dva potpuna razliita izvjetaja iz antike prolosti.
Razlike stvaranja iz Biblije i Enume Eli
Svaki onaj koji donekle poznaje Bibliju e na prvi pogled primjetiti da su razlike izmeu
ova dva izvjetaja oevidnije nego li slinosti. Zbog toga to su mnogobrojne spomenut emo
same nekoliko najvanijih. Jadna od navidljivijih razlika je u tome to je biblijski izvjetaj u
potpunosti monoteistian (govori samo o jednom Bogu kao stvaraocu), dok je babilonski
politeistian (govori o mnogim bogovima koji su ukljueni u izvjetaju). Druga razlika se moe
vidjeti u tome to je stvaranje u Bibliji oznaeno kao rezultat boanstvene mudrosti, dok u
babilonskom izvjetaju stvaranje je rezultat sveopeg sukoba. Uzrok stvaranju svijeta i ovjeka
u Bibliji je neizmjerena ljubav Boja, dok je u babilonskom tekstu to bila samo puka sluajnost.
Da nije dolo do sukoba izmeu Tiamat i Marduka svijet ne bi niti ni bio stvoren. Svijet je
prema biblijskom tekstu stvoren rijeju Bojom, a u babilonskom tekstu je stvoren od mrtvog
boga. Prema biblijskom stvaranju razlog za stvaranje ovjeka se moe vidjeti u neprocijenljivoj
ljubavi, dok je cilj za stvaranje ovjeka u babilonskom mitu bio da slui bogovima. I na kraju
Marduk je kao vrhovno boanstvo bio stvoren, dok prema biblijskom tekstu Bog je svemogu i
vjean.

Atrahasis ep
Ovaj ep je bio otkriven 1853 godine na ruevinama antike Ninive. Niniva je za dugo
33

vremena bila prijestolnica Asirije u koju su asirski kraljevi godinama donosili razna kulturna
bogatstva mnogobrojnih pobjeenih naroda Palestine. Na taj nain je osnovana biblioteka pod
rukovodstvom Aurbanipala u kojoj su bile smjetene bezbrojne glinene ploice ispisane
klinastim pismom. Meu tisuama razbijenih ploica naao se i Athrahasis ep koji dolazi iz 17
stoljea prije Krista a bio je ispisan na nekoliko ploica. Gotovo sve pronaene ploice su bile
odneene u britanski muzej gdje se i sada nalaze.
Za slaganje razbijenih ploica britanski muzej je zaposlio George Smitha koji ne samo da
je slagao komadie razbijenih ploica nego je stekao dovoljono znanja da i decifrira mnoge od
njih. Cijela pria je bila napisana na tri razbijena komada i zbog prerane Smithove smrti nije bila
prevedena. Nedugo zatim zbog nepoznatih razloga ova tri komada su se razdvojila od kojih su
dva bila pronaena 1899 godine, dok je trei dio pronaen tek 1965 godine kada je pun prijevod
ove prie bio objevljen.
Ovaj ep je akadijanskog porijekla a govori o vremenu kada su postojala samo tri
vrhovna boga, Anu, Enlil, i Enki. Anu je ivio na nebu, Enlil na zemlji a Enki u vodi. Nakon
izvjesnog vremena stvorena su druga boanstva manje vrijednosti koji su imali dunost da rade
na irigacionom sistemu ovih triju vrhovnih bogova. Poslije 40 godina tekog rada bogovi nieg
ranga su se pobunili, spalili sav alat i opkolili Enlilovu palau. Enlil je zatraio pomo i savijet
ostalih bogova i donesen je zakljuak da se olaka posao niim bogovima time to e se stvoriti
ljudski rod. Da bi ovo ostvarili bogovi su ubili jednoga boga i njegovu krv i meso pomijeali sa
glinom i od te smjese je stvoren ovjek, kojem je osnovna dunost bila da radi za bogove i da se
razmnoava.
Kada se je ljudski rod razmnoio stvarao je veliku buku te Enlil nije mogao spavati.
34

Zbog toga je odluio da smanji broj ljudi time to e poslati pomor na njih. Meutim Enki, bog
koji se nalazio u vodi se nije stime sloio nego je obavjestio Atrahasis (prvi kralj kojeg su bogovi
postavili) o namjeri Enlila i dao mu instrukcije kako e izbjei pomor. Enlil je ponovo pokuao
smanjiti ljudski rod suom u emu ga je Enki ponovo sprijeio. Sazvan je savjet svih
boanstava u kojem se odluilo da se niti jedan bog vie ne moe mjeati u spaavanju ljudi.
Zajedno sa ostalima Enki se morao zakleti da e potivati svoju zakletvu i dozvoliti smanjenje
ljudskog roda potopom.
Eridu Genesis
Za sada su pronaene tri verzije ove iste prie. Jedna je pronaena u Nippuru u toku
tree sezone arheolokog iskapanja 1895 godine. Iako je njeno otkrie bilo u devetnaestom
stoljeu vrijednost ove prie nije bila zapaena sve do 1912 godine kada je A. Poebel izdao u
javnost cijelu kolekciju. Prema stilu pisanja Poebel je predloio da je napisana u sedamnaestom
stoljeu (oko 1600-te godine) prije Krista. Druga verzija ove iste prie je pronaena meu
ruevinama antikog Ura i dolazi iz istog vremena kao i ona iz Nippura. Obadvije verzije su
pisane sumerijanskim jezikom na glinenim ploicama. Trea verzija je pronaena u Ninivi i
pisana je na dva jezika, sumerijanskom i akadijanskom. Ova trea dolazi iz sedmog stoljea
(oko 600-te godine) prije Krista.
Niti jedna od ovih verzija nije pronaena u cijelovitom stanju ve samo na nekoliko
komadia razbijenih ploica. Pria govori o etiri vrhovna boanstva (An, Enlil, Enki i
Ninhursaga ili bolje znana kao boica Nintur). Na alost poetak prie nije sauvan tako da se
tono ne zna razlog za stvaranje ljudskog roda, ali se predpostavlja da je Nintur bila direktno
ukljuena u stvaralakom inu jer na jednom mjestu Nintur govori o ljudima kao njenim
35

stvorenjima. Izvjetaj na razbijenim ploicama poinje sa spoznajom da je ljudski rod u velikoj
muci jer mora ivjeti primitivnim ivotom bez obue i odjee. Interesantno je spomenuti da
pria govori da su u to vrijeme ivotinje ivjele u potpunom skladu i miru meu sobom i ljudima.
Da bi olakala muke svojim stvorenjima Nintur je odluila da im pokae kako napraviti
irigacioni sistem, kako obraivati zemlju i kako graditi gradove. Zbog toga je bilo potrebno
osnovati organizirani rad pod vodstvom kralja koji je trebao stajati na elu svega rada i izgradnje
prvog grada Eridu.
Egipatski mitovi o stvaranju
Za sada postoje tri razliite verzije koje govore o stvaranju ljudskog roda a zapisane su na
raznim zidovima hramova, palata, piramida pa i lijesova. Ove prie su dobile naziv po
gradovima u kojima su pronaene; heliopoliski mit, memphiski mit i tebanski mit.
Heliopoliski mit
Ovaj mit je pronaen na nekoliko piramida i lijesova a govori o heliopoliskom bogu
stvaraocu Atumu. Prema ovoj prii u samom poetku je postojao bog Nu ili Nun koji
predstavlja vodenu masu koja je ispunjavala cijeli svemir. Nakon izvjesnog vremena pojavljuje
se Atum bog stvaraoc koji stvara elemente svemira. U isto vrijeme bog Atum je i bog sunca te
u sebi ima vrhunsku stvaralaku mo. Atum je stvorio Shu i Tefnut u isto vrijeme koji
predstavljaju zrak i rosu ili vlagu u zraku. Shu i Tefnut su rodili Geb i Nut koji predstavljaju
zemlju i nebo. Geb i Nut raaju etvero djece (Osiris, Isis, Seth, Nephthys) koji predstavljaju
kralja podzemlja, egipatski prijestol, kaos (za sada se ne zna tono ta predstavlja Nephthys).
Kasnije Osiris i Isis raaju Horusa koji predstavlja egipatskog faraona.
Memphiski mit
36

Ovaj mit je zapisan na Shabaka kamenu i govori o vrhovnom bogu zvanom Ptah. On je
poetak stvaranja pa prema tome je stvorio i samog Atuma. Ono to je interesantno da ovaj
vrhovni bog stvara ostale bogove nieg ranga svojom rijeju. Sve to oi vide, ui uju, i nos
udahne odlazi u srce i zakljuci doneseni u srcu su izreeni jezikom. Ovo je nain na koji je
Ptah stvorio sva boanstva i tako je postao onaj od koga potijee cijelokupni ivot.
Thebanski mit
U stvari postoje dva mita iz ovog grada. Jedan govori o Amunu vrhovnom bogu dok
drugi napominje Khnuma kao stvaraoca. Amun je nastao prije ikakvih bogova, nebeskih tijela i
ostalih elemenata. Kao takav je bio prvi koji je stvorio ostala boanstva pa i cijelokupni svemir.
U to vrijeme kada je Amun bio sam svemir je bio mrana masa. On je predstavljen u egipatskoj
mitologiji kao letea guska koja je svojim piskavim glasom pokrenula cijeli proces stvaranja.
Ovaj kao i svi ostali egipatski mitovi govore o stvaranju raznih boanstava, mrtve
materije, formiranju svemira i ponekih nebeskih tijela, dok je mit o Khnumu jedini egipatski mit
koji pokuava objasniti postanje ljudskog roda. U ovom mitu se objanjava kako je Khnum,
koji je predstavljen kao ovan u egipatskoj mitologiji napravio prvog ovjeka na grnarskom
toku. Khnum je dobio skeptar ivota od Amuna i svojim rukama prenio ivot na dva ljudska
bia koja je upravo napravio na grnarskom toku. U mitu se kae da je instalirao sistem za
disanje zajedno sa probavnim sistemom. Nainio mu je spolne organe i detaljno vodio brigu o
trudovima trudnice. Khnum je predstavljen kao onaj koji je stvorio krvne ile i navukao kou
na meso prvog ovjeka.
Jasno je da postoje neke slinosti izmeu biblijskog izvjetaja i ovih koji pripadaju
raznim mitologijama. Da li slinost ukazuje da su neki narodi kopirali i stvarali svoje izvjetaje
37

prema nekim koji su ve postojali, ili slinost u izvjetajima moe ukazati da svi oni potjeu iz
jednog izvora? Moe li biti da su tokom vremena zbog kojekakvih drutveno politikih i
ekonomskih prilika razni narodi prilagoavali stare izvjetaje novim potrebama pa se uslijed toga
uveliko razlikuju od biblijskog teksta?
38

Bibliografija
Daley, S. Myths from Mesopotamia. Oxford: Oxford University Press, 1989.
Hart, G. Egyptian Myths. Austin: University of Texas Press, 1990.
Kramer, S.N. From Poetry of Sumer; Creation, Glorification, Adoration. Berkeley: University of
Arizona Press, 1979.
Landsberger, B., and Wilson J.V.K. The Fifth Tablet of Enuma Eli. Journal of Near Eastern
Studies 20 (1961): 154-179.
Livingston, D. Creation Stories of the Ancient Near East. Archaeology and Biblical Research 5
(1992): 78-90.
Speiser, E.A. Sultantepe Tablet 38 73 and Enuma Eli III 69. Journal of Cuneiform Studies 11
(1957): 43-44.
Thorkild, J. The Eridu Genesis. Journal of Biblical Literature 100 (1981): 513-529.
39

POTOP I ARHEOLOGIJA
Dok je za izvjetaj o stvaranju gotovo nemogue pronai bilo kakve ostatke koje bi
arheologija mogla pronai, izvjetaj o potopu bi se mogao potvrditi ako bi se pronala Nojeva
barka u kojoj su spas nale ivotinje i samo osam osoba. S vremena na vrijeme se pojavljuju
poneki takozvani istraivai koji tvrde du su ili vidjeli barku svojim oima ili su sreli nekoga koji
ju je vidio.
U potrazi za Nojevom barkom
Izvjetaji o postojanju Nojeve barke i tonom lokalitetu postoje jo od antikog doba.
Jedan od najranijih je babilonski sveenik koji je ivio u treem stoljeu prije Krista a ija djela
postoje samo u raznim citatima drugih antikih autora. Osim njega Josip Flavije takoer tvrdi
da postoje osobe koje znaju tono mjesto gdje je usidrena Nojeva barka. Isto tako postoje i
izvjetaji srednjovjekovnih hodoasnika i istraivaa (jedan od njih je Marko Polo) koji tvrde da
su uli svjedoanstva od armenijanskog stanovnitva koji znaju da je barka jo uvijek na Araratu.
U toku 1856 godine tri ateistika britanska naunika su unajmila jednog armenijca kao
vodia da ih odvede na Ararat da bi dokazali da Nojeva barka ne postoji. Kada su ipak pronali
barku naunici su mu zaprijetili da e ga ubiti ukoliko bude izdao da su pronali barku. Poslije
prvog svijetskog rata jedan od ovih triju znanstvenika je na samrtnoj postelji priznao svojim
prijateljima o svemu to se dogodilo. Izvjetaj o ovoj ispovjesti je navodno bio objavljen u
veini novina onoga vremena. Na alost danas nitko ne moe pronai niti jedan izvjetaj o
ovom priznanju.
Britanski istraiva James Bryce je izjavio 1876 godine da je pronaao velike komade
obraivanog drveta na Araratu. Ovo nalazite je bilo na oko 4000 metara nadmorske visine.
40

Kasnije, u toku 1883 godine jedna grupa turskih planinara je sluajno naila na barku koja je bila
u izvanredno ouvanom stanju tako da su imali prilike ak i ui u nju.
Ruski pilot je jednom prilikom nadlijetao preko Ararata u toku 1915 godine i opazio
barku. Ubrzo zatim se jedna ekspedicija uputila ka odreditu uzela sve mjere ak i fotografije
barke. Prije nego to su uspijeli doi do Petrograda izbila je revolucija i zapisi zajedno sa
crteima i slikama su tajanstveno nestali. Kasnije u toku 1937 godine Hardwicke Knight,
novozelananin, je pronaao drvene ostatke koji su strili iz snijega i tek kasnije je shvatio da bi
to mogla biti barka.
Kada je izbio drugi svjetski rat ameriki i ruski piloti su izvjestili da su vidjeli barku iz
aviona. Kasnije su neki izvjetaji i fotografije bili objavljeni u nekim novinama. Na alost
lanci niti slike za sada jo nisu pronaeni. George Greene, ameriki geolog je napravio est
snimaka barke. On je umro 1962 godine i do sada ovi snimci jo nisu pronaeni iako postoje
nekoliko svjedoka koji su ih vidjeli. Kasnije je Fernard Navarra izvukao komad obraivanog
drveta iz vode na Arartu u toku 1955 godine. Prema pojednim panskim strunjacima drvo
dolazi iz 3000-te godina prije Krista. Meutim kada je drvo bilo testirano u britanskim
laboratorijama ispostavilo se da dolazi iz 450-750 godine poslije Krista.
ak i oni itatelji koji nisu struno upueni u ovu problematiku mogu zapaziti da veina
gore navedenih iskaza se zasniva na rekla kazala dokazima ija vjerodostojnost na alost se ne
moe znanstveno ispitati. udno je to da kada je tako vaan povijesni objekat bio pronaen
nije mogao biti objavljen zbog prijetnje nekih naunika koji su ivjeli stotinama kilometara
daleko od armenijskog vodia. Ali je jo udnije da se niti jedan objavljeni lanak niti jedna
fotografija vie ne moe nai iako su poneki ustro tvrdili da su ih vidjeli. Jedini opipljivi
41

dokazi se mogu nai u drvenim ostacima koji su bili pronaeni i doneseni u javnost. Meutim
ovjek ivi ve tisuama godina na Araratu i u njegovoj okolini i zar bi bilo neobino ako bi se
neki drveni komadi pronali nakon niza godina pa i stoljea gdje zbog hladnoe drvo ne trune.
Pronalazak obraivanog drveta ne znai da je barka jedino mjesto sa kojeg je ono moglo doi.
Na alost, moramo priznati da nitko od spomenutih istraivaa nije, bar do sada, donio nikakve
opipljive strune dokaze koji bi se mogli ispitati na jednom naunom nivou i prema tome ne
mogu se smatrati kao ispravnima.
Interesantni podaci o Nojevoj barci su pronaeni na jednom rimskom bronanom noviu
koji dolazi iz treeg stoljea poslije Krista. Na jednoj strani novi prikazuje lik rimskog
imperatora Gallusa Trebonianusa a na drugoj strani je otisnut lik Nojeve barke. Ovaj kovanac
je bio napravljen u rimskom gradiu koji se zvao Apameia Kibotos. Grad je bio osnovan jo u
doba Antioha I, grkog cara iz treeg stoljea prije Krista (280-261), a dobio je ime po
Antiohovoj majci Apameii. Postoji jo nekoliko mjesta na podruju Palestine koji su nazvani
istim imenom ali se ovaj razlikuje po tome to mu je dodan dodatni naziv, Kibotos.
Apameia Kibotos se nalazi na podruju moderne Turske u podnoju planine Ararat.
Samo dodatno ime (Kibotos) ukazuje znaaj lokaliteta ovog mjesta jer kibotos na grkom znai
barka ili laa. Slika na ovom noviu prikazuje scene iz biblijske prie o potopu a sastoji se od
tri djela. Prvi dio prikazuje barku sa poluotvorenim krovom. Na istoj sceni su prikazani Noje
i njegova ena kako gledaju iz barke, a na samoj barci je ispisano Nojevo ime na grkom jeziku.
Slijedea scena prikazuje golubicu sa maslinovom granicom u kljunu, dok trea prikazuje Noja
i njegovu enu kako izlaze iz barke sa podignutim rukama u znak zahvalnosti za zatitu i
spasenje u toku potopa.
42

Arheoloki pronalasci predpotopne civilizacije
U stvarnosti je jasno da do sada Nojeva barka jo nije pronaena ali se postavlja pitanje
da li je arheologija pronala ita to bi ukazivalo na jednu ovakvu sveopu katastrofu? U toku
1929 godine Leonard Woolley je predvodio jednu ekspediciju koja je iskapala na ruevinama
antikog Ura u junoj Mezopotamiji. Na jednom mjestu iskapanja radnici su doli do udnih
naslaga zemlje u kojima nije bilo nikakvih antikih ostataka (najee razbijena grnarija).
Zbog toga je Woolley smatrao da su doli do prirodnog sloja zemlje na kojem je bilo sagraeno
prvo naselje. Iako je ovaj sloj znaio kraj iskapanja radnici su nastavili sa kopanjem. Na
zaprepatenje svih nakon izvjesne dubine ponovo su doli do sloja u kojem je bilo razbijene
grnarije. Woolley je odmah shvatio da se pred njim nalazi neto to do tada nitko jo nije
otkrio. Sloj u kojem nije bilo nikakve grnarije je bio debel oko dva metra a pokrivao je ostatke
najranije civilizacije ovog naselja. Jasno mu je bilo da se radi o naslagama gline i blata koju je
nastao uslijed potopa. Odmah iza toga proula se vijest da su pronaeni ostaci potopa.
Kasnije su arheolozi pronali sline naslage koje predstavljaju potop na mnogim lokalitetima
Mezopotamije (Ki, Fara, i Niniva).
Iako je ova vijest bila prihvaena sa oduevljenjem meu svim iskrenim itateljima
Biblije potrebno je obratiti panju na neke objektivne opaske. Jedan od zamjerki ovom
brzopletom zakljuku se nalazi u tome to mnogi drugi lokaliteti na podruju Mezopotamije i
Palestine (al-Ubdaid koji se nalazi blizu Ura, i Jerihon u Palestini) ne sadre nikakve ostatke bilo
kakvih slojeva blata koji ukazuju na potop. Osim toga slojevi mulja koji su pronaeni na
pojedinim lokalitetima ne dolaze iz istog perioda vremena (Ur oko 4000-te prije Krista, Ki oko
2500-te prije Krista, Fara oko 3000-te prije Krista, Niniva oko 4500-te prije Krista). Prema
43

svemu tome se moe zakljuiti da ovi slojevi mulja na raznim lokalitetima predstavljaju lokalne
poplave rae nego sveopi potop. Zbog sveope katastrofe koja je dola na ovu zemlju
gotovo da je i nemogue pronai ita to bi dolo iz predpotopnih kultura. Zgrade su unitene
do takvog stupnja da nita od njih nije ostalo, ali ne samo to nego su ostaci bilo kakvih graevina
odneeni strahovitim bujicama i potrpane debelim slojevima mulja tko zna gdje.
Mezopotamijske prie o potopu
Meutim, ono to je arheologija uinila sastoji se u tome to je pronala nekoliko starih
zapisa o potopu koji su pronaeni meu ruevinama mezopotamijskih naroda. Ne samo da su
mezopotamijski narodi (sumerijanci, akadijanci, babilonjani, asirci, perzijanci) imali zapise o
sveopoj katastrofi u obliku potopa koja je dola na ovu zemlju nego je izvjetaj o unitenju
starog svijeta poznat irom svijeta. Na svakom kontinentu su pronaeni stari izvetaji o potopu
to otvara mogunost da je potop uistinu bio sveopi, a ujedno pokazuje da biblijski izvjetaj nije
neka usamljena izmiljotina hebrejskog naroda.
Ep o Gilgameu
Ovaj ep je jedan od najouvanijih pria mezopotamijskog podneblja a napisan je na
dvanaest glinenih ploica klinastim pismom i pripadao je babilonskom narodu. Svaka od
ploica sadri oko 300 linija osim dvanaeste koja ima otprilike upola manje. Veinu ploica su
pronali Layard, Rassam i Smith sredinom prolog stoljea na ruevinama drevne Ninive.
Komplet ove prie je pripadao kolekciji ogromne biblioteke iz vremena Aurbanipala, asirskog
kralja koji je vladao sredinom sedmog stoljea prije Krista. Poslije pronalaska glavnog dijela
ovog mita pojedini manji djelovi su kupljeni od raznih trgovaca i vercera antikim
vrijednostima, ili su bili pronaeni na drugim lokalitetima Mezopotamije.
44

Mit govori o Gilgameu jednom od ranih kraljeva koji je bio u potrazi za bezsmrtnou.
Bilo mu je kazano da treba putovati brodom do zemlje u kojoj je ivio Utnapitim. Veina
ploica govori o avanturama njegova putovanja dok samo jedanaesta ploica govori o potopu
koji je Utnapitim preivio.
U prii se ne pominje u detalje nikakvi razlozi za ovakav akt bogova nego se samo kae
da su bogovi jednaostavno odluili unititi ljudski rod potopom. Bog Enlil se spominje u prii
kao onaj koji je revnovao za unitenje dok je bog Ea bio onaj koji se zauzeo za ljudski rod jer je
smatrao da svi ljudi nisu zasluili unitenje. Dok je Utnapitim spavao Ea ga je potajno
obavijestio o namjeri Enlila i savjetovao mu da srui svoju kuu i od istog materijala da naini
barku. Ea je pouio Utnapitima da ne kae istinu svojim susjedima niti pravi razlog zbog kojeg
gradi barku. Kada ja barka bila gotova bila je jednako dugaka, iroka i visoka (otprilike 60
metara u irinu, duinu i visinu). Imala je sedam katova podijeljenih u devet sekcija tako da je
svaki kat imao devet prostorija. Prema instrukcijama Utnapitim je trebao pokupiti sve svoje
zlato, srebro i ostalu imovinu, svu svoju rodbinu pa ak i brodare koji e upravljati barkom, te i
mnogobrojne ivotinje.
Nevrijeme je trajalo samo est dana a sedmog dana je prestala kia. U prii se ne kae
koliko dana je prolo do vremena kada je Utnapitim mogao napustiti barku. Katastrofa je bila
toliko velika da su se ak i bogovi poplaili i pobjegli do najvieg neba. Od straha i nesree svi
bogovi su plakali za propalim ljudskim rodom. Potop je bio sveopi a preivjeli su samo oni
koji su nali utoite u barci. Nakon izvjesnog vremena barka se usidrila na brdu Nisir.
Poslije usidrenja Utnapitim je pustio golubicu koja se vratila u barku jer nije nala mjesto gdje
bi sletila. Prolo je izvjesno vrijeme i Utnapitim ponovo puta lastavicu koja se isto tako
45

vratila. Na kraju je pustio gavrana koje se nije vratio. Ovo je bio znak za Utnapitima da se
moe iskrcati i zato je naredio svima da napuste barku. Prilikom izlaska prinio je rtvu
zahvalnicu bogovima koji su se okupili oko rtvenog oltara kao muhe. Za nagradu Utnapitim i
njegova ena dobivaju besmrtnost i vjeni ivot.
Atrahasis ep
Zajedno sa priom o stvaranju ovaj ep sadri i priu o potopu. Ovo je akadijanska pria,
zapisana na treoj ploici cijelokupnog epa. Zbog velike buke bogovi su odluili unititi cijelo
ovjeanstvo. U to vrijeme Atrahasis je bio akadijanski kralj i ujedno miljenik boga Enki.
Dok je Atrahasis spavao u svojoj kui javio mu se Enki u snu i prenio mu vijest o sveopem
potopu. Prema instrukcijama on je trebao razruiti svoju kuu i od istog materijala napraviti
brod. Da bi brod bio siguran na vodi trebao se pramazati smolom. Dobio je samo est dana da
ga napravi jer je u sedmi dan trebao poeti potop. Da bi zavarao ostale sugraane nita im nije
govorio o potopu ve samo da gradi brod da bi ivio sa svojim bogom Enkijem koji je bio bog
vode jer se posvaao sa Enlilom bogom zemlje.
Kada je brod bio gotov ukrcao je sa sobom sve svoje blago zajedno sa mnotvom
ivotinja i ptica. Prije ulaska u brod napravio je veliku gozbu ali nije mogao uestvovati jer mu
je u mislima bilo unitenje cijelog ljudskog roda.
Potop je trajao sedam dana i sedam noi. Poslije ovog izvjetaja ploica je prekinuta.
Slijedei dio ve govori o tome da se brod usidrio ali nam nije poznato mjesto usidrenja jer je
tekst oteen. Bogovi su alili za ljudskim rodom jer su se zabrinuli o tome tko e sada
obraivati zemlju, graditi kanale za navodnjavanje, te prinositi rtve. Svi bogovi osim Enlila su
bili sretni to je ipak Atrahasis ostao u ivotu. Nakon uvjeravanja sa ostalim bogovima Enlil je
46

pristao da Atrahasis ostane u ivotu ali da u budue Enki mora bolje organizirati budui ljudski
rod da ne prave toliku galamu. Prilikom izlaska iz barke Atrahasis je prinio rtvu tako da su
bogovi mogli uivati u njoj.
Eridu Genesis
Ovaj mit isto tako kao i onaj o Atrahasis sadri obadvije prie; priu o stvaranju i priu o
potopu. Eridu Genesis je sumerijanska pria koja spominje da su se bogovi sloili o unitenju
ljudskog roda potopom zbog toga to prave veliku galamu. Glavi junak ove prie je Ziusudra
koji je douo od boga Enkia o velikoj katastrofi koja se sprema na ljudski rod. Zbog toga to
pojedini djelovi prie nedostaju radnja je dosta isprekidana. Ziusudra je dobio nareenje da
napravi brod, ukrca svoju obitelj i ivotinje.
Potop je trajao sedam dana i sedam noi. Poslije toga, kada se nevrijeme smirilo
Ziusudra je napravio otvor na brodu tako da je sunce obasjalo cijelu unutranjost broda. Izaao
je iz broda i prinio mnogobrojne rtve. Ovdje se tekst ponovo prekida i nije nam poznato kako
su ostali bogovi primili vijest to je Ziusudra sa svojom obitelji ipak preivio potop. Tekst nam
kae da je Ziusudra poljubio zemlju pred Enlilom koji mu je obeao besmrtnost jer je postao
spasitelj ljudskog a ujedno i ivotinjskog roda.
Posmatrajui sve ove antike mitove jasno je da postoje neke minimalne slinosti sa
biblijskim izvjetajem dok su razlike vie nego oigledne. Uslijed toga mnogobrojni teolozi su
spremni zakljuiti da su pojedini narodi posuivali prie od drugih, dopunjavali ih i mijenjali
prema svom ukusu, i time ukljuivali svoja boanstva i svoje junake koji su imali privilegije kod
raznih bogova. Meutim pitanje opet dolazi do izraaja, da li slinosti i razlike automatski
ukazuju da se radilo o posudbi ili plegijatu? Ono to je sasvim mogue jeste da slinosti i
47

razlike ukazuju da sve prie dolaze iz istog izvora. Sve one ukazuju na vrijeme kada je ljudski
rod bio u velikoj opasnosti od sveopeg unitenja. U svim priama ovijek je odgovoran za
unitenje koje je dolo boanskim djelovanjem. Kroz ovo isto boansko djelovanje ljudski rod
je spaen na udnovat nain. Mogue je da je tokom vremena, zbog kojekakvih
drutveno-politikih prilika originalna pria u raznim narodima poela dobivati pojedine lokalne
elemente koji su sve vie preuzimali maha dok originalna verzija nije gotovo u potpunosti
izgubila svoj prvobitni oblik. Na kraju su samo pojedine osnovne ideje ostale iste dok su ostali
elementi sasvim izmjenjeni, to bi mogao biti glavni uzrok tome to se razlikuju od biblijskog
izvjetaja.
Babilonska kula i pomutnja jezika
Do nedavno je smatrano da je izvjetaj o babilonskoj kuli u potpunosti jedinstven i da
pripada samo biblijskoj litaraturi. Kao takav gotovo da veina teologa smatra da je mitolokog
karaktera i da u sebi nema nikakve istinitosti. Meutim, nedavno je pronaena glinena ploica
koji je pripadala sumerijanskom narodu a u sebi sadri sumerijansku verziju ovog istog dogaaja.
Ploica se danas nalazi u Ashmoleanskom muzeju na Oxfordu. Bila je pronaena sa
mnotvom ostalih ploica meu ruevinama antikog Kia koji je bio iskapan izmeu 1923-1932
godine. Ploica koja dolazi iz 21-og stoljea prije Krista (2100-2000) sadri izvjetaj o
pomutnji jezika a sastoji se od 27 linija. Na alost samo 14 linija su itljive dok je tekst na
ostalim linijama neitljiv zbog oteenosti.
Poruka sa 14 linija je jasna i govori o zlatnom vremenu blagostanja kada su ljudi ivjeli u
slobodi, bez straha, i u miru jedni sa drugima. U to vrijeme svi su sluili jednome bogu na
jednom jeziku. Iza ovog izvjetaja tekst je prekinut i kasnije se u izvjetaju kae da je bog Enki
48

pobrkao jezike ljudima. Razlog za ovakav akt nam nije poznat jer tekst o tome nita ne kae.
49

Bibliografija
Civil, M. Texts and Fragments. Journal of Cuneiform Studies 32 (1980): 168-170.
Crouse, B. Noahs Ark; Its Final Berth. Archaeology and Biblical Research 5 (1992): 66-77.
Fisher, E. Gilgamesh and Genesis: The Flood Story in Context. Catholic Biblical Quarterly 32
(1970): 392-403.
Hiedel, A. The Gilgamesh Epic and Old Testament Parallels. Chicago: University of Chicago
Press, 1946.
Lambert, W.G. New Light on the Babylonian Flood. Journal of Semitic Studies 5 (1960):
113-123.
Lambert, W.G., and Millard, A.R. Atrahasis: The Babylonian Story of the Flood. Oxford:
Clarendon Press, 1969.
Livingston, D. The Date of Noahs Flood. Archaeology and Biblical Research 6 (1993): 13-17.
Millard, A.R. The Sign of the Flood. Iraq 49 (1987): 63-69.
Morris, J.D. The Search for Noahs Ark. Bible and Spade 3 (1974): 90-96.
Rapaport, I. The Flood Story in Bible and Cuneiform Literature. Bible and Spade 12 (1983):
57-65.
Sandars, N.K. The Epic of Gilgamesh. New York: Penguin Books, 1977.
Shea, W. Noahs Ark. Archaeology and Biblical Research 1 (1988): 7-14.
Smith, C.C. Knowledge From Before Flood. Encounter 31 (1970): 31-41.
50

PATRIJARSI I ARHEOLOGIJA
Da bismo mogli pronai bilo kakve paralele izmeu dogaaja vezanih za Abrahamov
ivot i arheolokih otkria potrebno je saznati u kojem vremenu je Abraham ivio. Prema
biblijskoj kronologiji Abraham je ivio negdje u dvadeset drugom i dvadeset prvom stoljeu
prije Krista.
Biblijski tekst u 1 Kraljevima 6,1 nas informira da je izmeu poetka zidanja
salomonovog hrama i izlaska izraelaca iz Egipta prolo 480 godina. Gradnja hrama je prema
proraunu E. Thielea otpoela 970-e godine prije Krista. U tom sluaju se izlazak dogodio
1450-e godine prije Krista. Izlazak 12, 40.41 nas obavjetava da su izraelci proveli 430 godina
u zatoenitvu to bi znailo da su Hebreji zajedno sa Jakovom doli u Egipat 1880-e godine
prije Krista. Sam Jakov tvrdi da je imao 130 godina kada je stigao u Egipat (Post 47,9). Ako
je Jakov navrio 130 godina u toku 1880-e godine prije Krista onda se on rodio 2010-e godine
prije Krista. Biblija nam kae da je njegov otac (Izak) imao 60 godina u to vrijeme (Post 25,
26.), to bi znailo da se Izak rodio 2070 godine prije Krista. Prilikom Izakovog roenja
Abraham je imao 100 godina (Post 21,5.) i prema tome Abraham se rodio 2170-te godine prije
Krista, a napustio Haran kada je bio 75 godina star, tj. 2095-e godine prije Krista.
Prije dolaska u Haran Abraham je boravio sa cijelom svojom obitelji u Uru Kaldejskom.
Biblija nam ne daje nikakve informacije o zanimanju Abrahamove obitelji dok su bili u Uru ali
se moe predpostaviti da su bili nomadskog ili pastirskog zanimanja. Sigurno je da Abraham
nije morao trati za ovcama i kozama po nepreglednim ravnicama Mezopotamije ve su to radili
najmljeni radnici ili sluge, dok je Abraham sa svojom obitelji provodio dane u Uru. Prema
dananjem standardu stoarstvo ili pastirski ivot moda i nije tako unosan posao i stoga spada u
51

niu drutvenu klasu, ali to nije bio sluaj u vrijeme Abrahama. Nomadski nain ivota je imao
mnoge prednosti u ono doba i zato se smatrao jednim od naj unosnijih zanimanja. Nomadi su
imali nepregladnu mo kretanja; nisu bili vezani za odreenu teritoriju; nisu bili podloni
porezima; nisu bili pod neprestanim pritiskom promjene klimatskih uslova to je prouzroio
nedostatak kie, suu i moguu glad; ako sua uniti pau u jednom kraju nomadi imigriraju na
drugi teritorij. Zbog svih tih razloga nomadski ivot je bio ugledno zanimanje koje je donosilo
bolju i bru zaradu nego jedno drugo zanatsko zanimanje ili ratarstvo.
Iako su nomadi provodili vei dio godine na panjacima uvajui i napasujui svoju stoku
(uglavnom ovce i koze), to ne znai da nisu imali pristup u naselja i da nisu ivjeli u gradovima.
Istina je da su jedan dio godine provodili napasajui svoju stoku, ali je isto mogue da su bar
neki od njih jedan dio godine provodili u gradu kao to je bio Ur ili Haran.
Zbog svoje bogate imovine mogue je da je Abrahamov otac igrao vaniju ulogu u
gradskom ivotu, te da je moda bio i u gradskom vjeu. Ur kao mezopotamijski grad dvadeset
drugog stoljea je uivao prosperitet nezamislivih razmjera za ono vrijeme. itelji Ura su imali
pisani zakon i dobro organizirani sudski sistem. Postojao je zakon o zatiti udovica i
siromanih (Naram-sin, i Ur-namu su bili poznati kraljevi Ura koji su osnovali i striktno
sprovodili ovaj zakon). Imali su razvijenu umjetnost, zanatstvo (klesarstvo, metalurgija,
slikanje itd). Osim toga bio je izgraen sistem kanalizacije koji je poboljao higijenske uslove
ivota, a ujedno arheoloki ostaci svjedoe o dobro graenim kuama.
Jo 1854-te godina J.E. Taylor je ispravno tvrdio da je Tell Muqayyar antiki Ur.
Uslijedilo je arheoloko iskopavanje koje je nastavljeno u dvadesetom stoljeu. U stvari L.
Woolley je nastavio iskapanje na ostacima biblijskog Ura 1922-1932-e godine i ustvrdio da je Ur
52

uivao viski standard civilizacije u toku dvadeset prvog stoljea prije Krista (Abrahamovo doba).
Otkriveno je nekoliko carskih grobnica sa neprocijenjivim ostacima. Naena je zlatna kaciga i
kip koze koja stoji pored drveta. Osim razvijenog ekonomskog sistema Ur je imao dobro
razvijenu vojsku, a najpoznatiji ostaci ovog grada su poznati ziguratski hramovi.
Abraham i kananska zemlja
Prema procjeni biblijske kronologije Abraham je trebao boraviti u kananskoj zemlji od
poetka dvadeset prvog stoljea prije Krista (oko 2095 pr. K.). Posmatrajui tabelu arheolokih
perioda vidi se da je u Palestini tada bilo Rano Bronano Doba IV. Ovo doba je karakteristino
po tome to u Palestini nije bilo velikih gradova-drava kao u prethodnom periodu
(Rano Bronano Doba II i III), niti kao u idiem periodu (Srednje Bronano Doba II). Meutim
u toku izvjetaja o Abrahamu i njegovim doivljajima izgleda da je u njegovo vrijeme Palestina
bila naikana mnotvom malih i velikih naselja. Uslijed toga to e veina ovih naselja tek
kasnije nastati, mnogi kritiari smatraju da izvjetaj o Abrahamu moe imati svoju povjesnu
stvarnost mnogo kasnije nego to to Biblija preporuuje.
Istina je da Biblija napominje mnotvo naselja koja jo nisu postojala u vrijeme kada je
Abraham boravio u Palestini, ali je isto tako istina da e svaki paljivi itatelj odmah primjetiti
da su Abraham i njegovi blii nasljednici Izak i Ismael) bili u samo etiri naselja ili doli u
kontakt sa njihovim iteljima. Ovo je vrlo vano kada se zna da niti Abraham niti njegovi
sinovi nisu pisali ove izvjetaje nego da su oni nastali mnogo stoljea poslije Abrahamovog
vremena. Da bi to bolje i tonije prikazao put kojim je Abraham putovao autor knjige o
Postanju je upotrebljavao imena mjesta koja su postojala u njegovo (autorovo) vrijeme kao
orijentaciju za svoje itatelje. Jedan tipian primjer se moe nai u Post 20,1., gdje se kae da
53

se Abraham nastanio izmeu Kadea i ura. Nigdje se u tekstu ne spominje da je Abraham bio
u ta dva mjesta nego da se samo nastanio na podruju Negeba. Da bi to preciznije prikazao
svojim itateljima tono mjesto Abrahamovog kampa pisac je upotrebio lokalitete (Kade i ur)
koji su bili naseljeni u autorovo vrijeme. Zbog toga nije potrebno zahtijevati da Kade i ur
budu postojea mjesta u vrijeme kada je Abraham putovao kroz podruje Negeba.
Abraham dolazi u doticaj sa kraljem Sodome i Salema (Post 14, 17-24), boravi kratko
vrijeme u Geraru (Post 20), te kupuje peinu za Sarinu sahranu od stanovnika Hebrona. U tom
sluaju treba traiti arheoloke dokaze za postojanje samo ova etiri mjesta u toku Ranog
Bronanog Doba IV, kada je Abraham boravio i ivio u Kananu.
Gradovi i kraljevi u biblijskim tekstovima
Prije nego to razmotrimo arheoloke ostatke gradova koji su vezani za Abrahamovo
vrijeme dobro je da se podsjetimo ta je za stanovnike Palestine znaio izraz grad ili kralj u
starozavjetno doba. Kada moderni itatelj Biblije ita o gradovima Staroga Zavjeta onda mu
uglavnom pred oi dolaze velike svjetske vie milijunske metropole kao to su London, Chicago,
Los Angeles, ili New York. Meutim treba biti oprezan jer je pisac Biblije moda imao neto
sasvim drugo na umu kada je opisivao ili govorio o gradovima.
Najuobiajniji hebrejski izraz za grad je ir. Sam izraz je upotrebljen vie nego tisuu
puta u Starom Zavjetu, a dolazi od glagola koji znai opkoliti, zaokruiti. U Starom Zavjetu
ovaj izraz nije odreen samo za velike gradove opasane zidinama ve moe oznaiti bilo kakvo
naselje u kojem su kue napravljene i sloene u obliku kruga i na taj nain stvaraju prazan
prostor u sredini naselja. Prema tome veliina i broj stanovnika nekog naselja ne odreuju
njegov status grada. Rije ir je vrlo esto upotrebljavana kao sloenica se hebrejskom rijeju
54

bazar, koja znai odvojiti, razdvojiti, a ponekad znai i pojaati. Kada se rije bazar nae
zajedno sa rijeju ir onda ova sloenica oznaava utvreni grad opasan sa obrambenim zidovima.
Meutim ir ponekad stoji uz rije perec, koja oznaava itelja ravnice, i kada je
upotrebljena sa rijeju ir onda ova sloenica oznaava naselje ili grad bez gradskog zida. Samo
na jednom mjestu bazar i perec su upotrebljeni zajedno (Ponovljeni Zakoni 3,5) gdje se govori o
gradovima koji su opasani zidinama i gradovima koji nemaju takve zidine. Prema tome kada
pisci Biblije govore o gradovima ne znai da na umu imaju ili opisuju velike gradove opasane
debelim obrambenim zidinama, nego moe znaiti da govore o malim neutvrenim naseljima
koji mogu oznaavati samo nekoliko malih kuica. Zbog toga mnogi skolari kada ele objasniti
hebrejsku rije ir kau da se ta rije moe protumaiti i kao malo naselje, kao i mjesto
kampiranja nomadskih naroda, drugim rijeima mjesto gdje su podignuti atori.
Prema tome kada se govori o gradovima i naseljima iz vremena Abrahama ne mora biti
da e arheoloka iskapanja objelodaniti bogatu kulturu tih gradova, kao i arhitekturu potvrujui
da je to naselje bilo opasano debelim zidinama. Kada se u Bibliji spominju gradovi u vezi sa
Abrahamom moe biti da je u to doba postojalo samo malo naselje od nekoliko kuica koje su
isto tako smatrane gradom, ili pak mjesto gdje su samo atori bili ukampirani.
Ve je ranije spomenuto da period u kojem je Abraham ivio u Palestini je bilo vrijeme
kada gradovi u sutini i nisu postojali. To ne znai da je Palestina u to doba bila ne nastanjena,
jer je pronaeno mnotvo grobova i grobnica koje dolaze iz tog vremena. Izgleda da su
stanovnici Palestine bili nomadskog karaktera i uglavnom ivjeli u malim naseljima ili atorima
bavei se stoarstvom (ovce i koze), ili ratarstvom u vrlo ogranienoj mjeri.
Isto tako kada Biblija spominje kralja pred nama se automatski stvara monarh sa velikom
55

prijestolnicom i ukraenom palatom, kao to su bili monarsi u Europi u srednjem vijeku.
Meutim da li biblijski tekst zahtjeva ovakav koncept ili moda dozvoljava neto sasvim drugo?
Hebrejska rije king melek je jedna od rijei koje su najee upotrebljavane u Starom
Zavjetu. Ova rije se moe prevesti kao savjetnik, kojoj glagolski oblik znai savjetovati.
Pisci Biblije ju upotrebljavaju u razliitim uslovima i za razliite svrhe. Rije melek se moe
odnositi na imperatora (kao to je bio Nabukodonozor; Jer 46,2.), moe se odnositi na
potinjenog kralja vazala (kao to je bio Jojakim, kralj judejski; Jer 46,2.), ili poglavica/poglavar
male grad-dravice (kao to su bili poglavari kananejskih i filistejskih gradova-drava; Post
14,2-8; 20,2; 26,1.8), ili moe oznaavati suvladara (kao to je bio Baltazar; Dan 5,11.). Prema
svemu ovome jasno je da hebrejska rije melek ili kralj nije odreena samo za monarhe koji bi
ivjeli u neprocijenjivim palatama nego se moe odnositi i na one vladare koji nisu bili nita vie
nego poglavari ili poglavice u svom plemenu ali su bili smatrani kao kraljevi (za svoj narod ili
naselje).
Osim toga svi kraljevi nisu ivjeli u gradovima, ak niti u malim naseljima. Poznata
asirska kraljevska lista ispisana klinastim pismom na glinenoj ploici spominje mnotvo kraljeva
kao i njihova dostignua. Ono to je interesantno jeste da je prvih sedamnaest kraljeva sa te
liste ivjelo u atorima. Izvjetaj iz kraljevskih zapisa koji su pronaeni u gradu Mari govore i
pobjedi nad polunomadskim plemenima koji su imali svoje kraljeve. Isti zapisi govore o
haneancima i jamincima koji su bili nomadskog porijekla i imali su svoje kraljeve.
Pa i sami biblijski izvjetaji govore o plemenskim voama koji su bili smatrani kao
kraljevi. Pet medijanski voa su nazvani kraljevima u bilijskom zapisu (Brojevi 31,8.), dok iste
osobe postoje na drugoj listi i spominju se samo kao plemenske voe ili starjeine (Joua 13,21.).
56

Prema ovome kada Biblija govori o kraljevima to automatski ne znai da je rije o
monarsima koji su ivjeli u velikim gradovima i u velikim palatama. Kralj iz patrijarhalnog
vremena moe oznaiti bilo kakvog vou koji je imao oko sebe slijedbenike koji su ga
podravali.
Gradovi i kraljevi u biblijskom zapisu ne zahtijevaju razvijeni dravni sistem sa
razvijenom politikom, ekonomijom, ili razvijenim drutvenim sistemom, jer kada Biblija
spominje grad ili kralja moe govoriti o malim naseljima, plemenskom drutvu koje ne ostavlja
za sobom monumentalna graevinska zdanja, nego moda samo malo naselje sa ogranienim
arheolokim ostacima.
Gerar
Grad i mjetani ovog grada su spomenuti u dva navrata ili dvije epizode. Obadvije su
zapisane u knjizi o Postanju 20-om i 26-om poglavlju. U prvom je rije o Abrahamu koji je
boravio u Geraru i slagao Abimelehu, gerarskom kralju da mu je Sara sestra. Tu istu greku je
kasnije uinio Izak, Abrahamov sin kada je podraio spas od sue u istom gradu kod istoimenog
kralja. Prema ovim zapisima arheologija bi trebala pokazati izvjesne rezultate u pogledu ovog
mjesta. Zbog gore navedenih injenica nije potrebno traiti arheoloke ostatke nekog velikog
kraljevskog grada nego samo moda ostatke bilo kakvog naselja u obliku arhitekture ili samo
ostataka razbijene grnarije.
Ve due vremena arheolozi pokuavaju lokalizirati ovo biblijsko mjesto. Postoje
nekoliko lokaliteta koji su bili predlagani kao kandidati za Gerar. Gotovo svi arheolozi se slau
da je dolina gerarska u stvari dananja uvala znana kao Wadi esh-Shariah. Uz ovu uvalu
postoje nekoliko arheolokih lokaliteta i miljenja su podijeljena po pitanju identifikacije bilo
57

kojeg od njih sa biblijskim Gerarom. Tel Jemmeh je bio predlagan kao dobar kandidat ali
veina arheologa danas smatra da je smjeten pre blizu obale Mediteranskog mora. Drugi
kandidat je Tel esh-Shariah koji isto tako nije ba najprihvatljiviji, dok Tel Haror, koji je isto
tako poznat po imenom Tell Abu Hureireh za sada ima najvie pristalica koji smatraju da bi ba
taj lokalitet trebao biti Gerar iz Abrahamovog vremena.
Iako najbogatiji ostaci dolaze iz Srednjeg i Kasnog Bronanog kao i iz eljeznog doba,
arheolozi su ustvrdili na temelju povrinskog pregleda i razbijene grnarije da je ovo mjesto bilo
nastanjeno gotovo u svim arheolokim periodima kao i u toku Ranog Bronanog Doba IV,
vremenu kada se Abraham pojavio u Palestini. Iako za sada nisu pronaeni nikakvi graevinski
ostaci iz tog vremena mogue je da je u to vrijeme Gerar bio malo naselje iji su ostaci bili
potpuno uniteni u iduim periodima, ili da je bio nastanjen stanovnitvom koje je ivjelo u
atorima i iza sebe ostavilo samo razbijenu grnariju. Bilo kako bilo ostaci sa Tel Harora, iako
u malim koliinama, svjedoe da je ovaj lokalitet bio makar donekle naseljen u vrijeme
Abrahama i Izaka.
Hebron
Hebron je mjesto od ijih itelja je Abraham zatraio grobno mjesto u kojem je trebao
sahraniti svoju enu Saru. Kasnije i on sam je bio sahranjen u istoj peini kao i njegov sin Izak
i unuk Jakov. O identifikaciji ovog biblijskog mjesta nikada nije bilo problema jer i danas
postoji moderno naselje pod istim imenom. Zapadno od Hebrona postoji arheoloki lokalitet
pod imenom Jebel el-Rumeideh. Na alost moderno naselje je jednim djelom raireno po ovom
lokalitetu tako da je iskopavanje oteano ili praktiki nemogue.
Meutim prije vie od trideset godina, kada moderno naselje jo nije toliko prekrilo
58

ovaj antiki lokalitet izvreno je arheoloko iskapanje. U toku 1964-te godine Philip Hammond
je utvrdio da je ovaj lokalitet bio nastanjen jo od Ranog Bronanog Doba I (oko 3000 pr.K.) Pa
sve do islamskih perioda (oko 1500 po.K.). Na alost nije uspio pronai nikakve ostatke iz
Abrahamovog vremena zbog toga to je iskapanje bilo vrlo ogranieno ili je naselje iz
Abrahamovog vremena bilo malo pa su njegovi ostaci u potpunosti uniteni jo u antikom
vremenu tako da nije ostalo nikakvih ostataka koje bi arheologija mogla objelodaniti.
alem
Kada je Abraham oslobodio svoga sinovca Lota koji je bio zatoen zajedno sa iteljima
Sodome, Melkisedek kralj alemski mu je izaao u susret. Kasnije Abraham plaa desetinu od
svega to ima Melkisedeku koji je ujedno bio sveenik Boga Vinjeg. Cijela ova epizoda je
zapisana u knjizi o Postanju 14.
Veina arheologa smatra da se ovaj grad treba poistovjetiti sa Jeruzalemom koji je
kasnije postao prijestolnica Davidovog kraljevstva. U sluaju da je ova identifikacija ispravna
ostaci koji su do sada iskapani na podruju Davidovog grada govore da je Jeruzalem ili stari
alem bio nastanjen u vrijeme Abrahama i njegovog boravka u Palestini.
Sodoma i Gomora
U jednom trenutku se stoka koju su Abraham i Lot imali toliko namnoila da je bilo
gotovo nemogue da ostanu zajedno. Zbog toga je Abraham predloio Lotu da se razdvoje tako
to e Lot imati prednost prvi izabrati teritoriju na kojoj e napasivati svoju stoku. Tako je Lot
izabrao zelenu jordansku dolinu a Abraham je ostao u negebskom kraju. Uskoro je Lot naao
gostoprimstvo u Sodomi jednom od pet gradova u nizini. Poslije izvjesnog vremena kraljevi sa
istoka su krenuli u osvajaki pohod i nakon estoke borbe vojska ovih pet gradova je bila
59

razbijena, tako da je Lot zavrio meu zarobljenicima. Pobjednika vojska ovih istonjakih
kraljeva je odvela stanovnike ovih gradova u ropstvo.
Nakon kraeg vremena jedan od vojnika je uspio pobjei i donesti vijest Abrahamu o
porazu kao i o tome da je Lot odveden u ropstvo. Poslije kratkog traganja Abraham je uspio
osloboditi Lota i sve zarobljenike, kao i sve blago koje je odneseno iz gradova. Ovaj hrabri akt
nije proao nezapaen tako da je kralj sodomski izaao na susret Abrahamu i zahvalio mu na
osloboenju njegovih sugraana.
Proao je izvjestan broj godina kada je Abraham dobio vijest da e Sodoma zajedno sa
ostalim gradovima biti unitena, kao to se to i dogodilo. Prema izvjetaju Biblije samo su Lot i
njegove dvije keri, posredovanjem anela, uspjeli spasiti svoje ivote.
Ve dugo vremena arheolozi i ostali istraivai pokuavaju pronai mjesto na kome je
postojala Sodoma kao i ostali gradovi u nizini. Neki su pokuali dokazati da se Sodoma nalazi
na zapadnoj obali Mrtvoga mora na jednoj visoravni koja se danas zove Jebel Usdum (to na
arapskom znai Sodomino brdo). No meutim veina teologa je slijedila prijedlog Albrighta
koji je jo u toku 1924-te godine predloio da se Sodoma u stvari nalazi ispod povrine Mrtvog
mora.
U toku ezdesetih godina Ralph Baney je vrio pregled dna Mrtvog mora ronilakim kao
i zvunim napravama. Na junom dijelu mora koje nije tako duboko (izmeu jednog i deset
metara) on je pronaao nekoliko drveta u rasteoj poziciji, to bi znailo da je ovo drvee bilo
poplavljeno dok je jo raslo. Prema tome donesen je zakljuak da je cijeli juni dio Mrtvoga
mora nekada bio suh i da treba smatrati da su i ovih pet gradova bili tu negdje u blizini dok se
njihovi ostaci sada nalaze pod povrinom mora.
60

Meutim na desnoj ili istonoj obali mrtvoga mora pronaeni su ostaci od pet gradova;
Bab edh-Dhra, Numeira, Safi, Feifa, i Khanazir. U toku ezdesetih godina Paul Lapp je vrio
iskapanje na nekim od ovih naselja, ali njegov glavni cilj je bio iskapati groblje naselja (Bab
edh-Dhra) koje je bilo u blizini. Na svoje iznenaenje naiao je na nepregledno mnotvo
grobova i grobnica tako da je procijenio da je tu bilo sahranjeno, kroz nekoliko stoljea, vie od
dvadeset tisua ljudi.
Kasnije Thomas Schaub i Walter Rast su vrili pregled cijele ove nizine i naili na ostala
etiri naselja. Na najjunijoj strani ove nizine pronali su mjesto koje je danas znano kao
Khanazir. Neto sjevernije naili su na Feifu i odmah pored ovog lokaliteta su pronali groblje
koje je bilo skoro dva kilometra dugako i jedan kilometar iroko. Drugim rijeima i ovo
groblje je u sebi krilo otprilike isti broj pokojnika kao i ono koje je pripadalo Bab edh-Dhri.
Nekoliko kilometara sjevernije pronali su jo jedan lokalitet pod imenom Safi a nosi ime
po oblinjem modernom naselju. I ovdje su pronali ostatke groblja koje je bilo slino onome
iz Bab edh-Dhre i Feife. Neto malo sjevernije od Safija Schaub i Rast su pronali jo jedno
antiko naselje koje se sada zove Numeira. Na taj nain, pronaeno je pet antikih naselja koja
su bila naseljena u Ranom Bronanom Dobu i to je interesantno sva su bila unitena u isto
vrijeme.
Svih pet gradova su bili smjeteni na rubu nizine na malim uzviicama tako da su imali
dobar pregled na ravnicu i mogui napad pljakaa i lopova. Ujedno groblja pa i sama naselja
nisu bila sazidana na obradivim povrinama nego na uzviicama koje nisu bile obradive, tako da
je svaki pedalj doline bio u obradi za to vei urod itarica i voa. Pored svakog od ovih
gradova je bio izvor slatke vode ili potok koji je uticao u dolinu a ujedno i u more. Na taj nain
61

je omogueno navodnjavanje doline koje je zbog ugodne klime pretvoreno u izvanredno bogatu
povrinu koja je obeavala dobar urod i mogunost prehrane svega stanovnitva. I sama Biblija
kada opisuje ovu dolinu kae da je bila kao kakav vrt Jahvin (Post 13,10). Ako ovih pet
gradova jesu gradovi opisani u knizi o Postanju onda je logino da Sodoma bude Bab edh-Dhra,
da Gomora bude Numeira, Safi da bude Zoar, Feifa da bude Adama, dok bi Khanazir trebao biti
Sebojim.
U toku 1981 godine Schaub i Rast su zavrili etiri sezona arheolokih iskapanja na Bab
edh-Dhri i Numeiri. Bab edh-Dhra je bila opasana zidom debelim 6.5 metara. Na zapadnoj
strani grada nalazila se je gradska kapija koja je otvarala put prema bogatim ratarskim poljima.
Pod na samim vratima je bio poploen slojem sitnog kamena. Prije nego to je grad bio uniten
stanovnici su zazidali cijelu kapiju u otvorili novi ulaz u grad na sjeveroistonoj strani grada koja
nije bila tako izloena napadu kao ona na zapadnoj strani. Osim toga graditelji su podigli dvije
kule koje su sluile za bolju obranu kapije u sluaju napada. Meutim nedugo iza podizanja
ovih zdanja cijeli grad je bio totalno uniten vatrom tako da do danas nikada nitko vie nije ivio
na tom mjestu.
Osim gradskih vrata i obrambenih zidina arheolozi su pronali gradski hram veliine
6x12 metara. Oko 6 metara zapadno od hrama pronaen je polukruni rtveni oltar. U blizini
je pronaen otisak peata koji predstavlja neku religioznu scenu. U blizini oltara su pronaene
dvije zemljane ake koje su u sebi sadravale pepeo i smatra se da su koritene u neku
religioznu svrhu.
Za razliku od Bab edh-Dhre koja je bila nastanjena gotovo tisuu godina, Numeira je bila
nastanjena samo stotinjak godina i unitena je otprilike u isto vrijeme kad i Bab edh-Dhra, a
62

smjetena je samo oko 13 kilometara junije. Gdje god su arheolozi kopali na Numeiri pronali
su debele slojeve pepela i popaljenih greda i ostalog graevnog materijala.
Iako je povijest ovog antikog naselja bila kratka arheolozi su ustanovili da su prvi
stanovnici ivjeli u naselju koje nije bilo opasano gradskim zidinama. Kasnije kada je prvo
naselje bilo uniteno itelji su odluili podignuti gradske zidine (oko 4 metra debele) za bolju
zatitu u sluaju drugog napada. Same gradske kapije su bile utvrene kulama koje su trebale
sluiti kao zatita kapija u sluaju napada sa te strane.
Osim gradskih zidina, kapija i kula arheolozi su iskopali nekoliko zgrada koje su sluile
kao stambeni prostor za nekoliko obitelji. Tu je otkriveno nekoliko soba sa velikim posudama
za ostavu, te mnogobrojnim posudama za svakodnevnu upotrebu u domainstvu, a ujedno i
veliku koliinu pougljenisanog ita, groa i sjemenki lubenica. Pod ovih prostorija je bio
pokriven debelim slojem pepela to svjedoi o sveopem unitenju vatrom.
Ono to je interesantno primjetiti jeste da je Numeira bila unitena dva puta i to u
kratkome roku. Prema biblijskom izvjetaju istoni kraljevi su pokorili vojsku koja je bila
formirana od stanovnika pet gradova iz doline. Mogue je da su ovi istoni kraljevi odgovorni
za unitenje prvog naselja Numeire ili Gomore. Arheolozi su pronali kosti jedne osobe na
mjestu gdje e kasnije biti podignute kule i gradske kapije, a koja je stradala prilikom ovog
razaranja. Kasnije kada se stanovnitvo vratilo (zahvaljujui Abrahamu) grad je bio utvren
gradskim zidinama i kulama koje su titile gradsku kapiju.
U jednoj od stambenih prostorija arheolozi su pronali ostatke stropa ili ravnog krova i
prema slojevima ovih ostataka utvrdili da je ova zgrada bila u upotrebi dvadeset godina prije
nego to je bila unitena. Krov na svakoj zgradi u antiko doba, pa i danas, je ravan, a nainjen
63

je od slojeva iblja poduprtim gredama i premazan slojem maltera napravljenog od blata i slame.
Poslije svakog kinog perioda ili zime krov se trebao premazati novim slojem maltera da ne bi
proputao kiu idue godine. Meu ostacima ovakvog krova arheolozi su pronali dvadeset
ovakvih slojeva to logino govori o dvadesetak godina upotrebe ove zgrade.
Prema biblijskom izvjetaju Abraham je imao 75 godina kada je doao u Palestinu sa
Lotom. Kasnije kada je bio 86 godina star rodio mu se Jimael. Nezna se tono ali negdje
izmeu ovih godina Abrahamove starosti Lot se odvojio od Abrahama i nastanio u Sodomi.
Kada je navrio devedeset i devet godina posijetili su ga nebeski glasnici i objavili da e Sodoma
zajedno sa ostalim gradovima nizine biti unitena. Dakle mogue je da je izmeu izvjetaja o
pobjedi istonih kraljeva i konanog unitenja gradova u dolini prolo dvadesetak godina to u
potpunosti odgovara arheolokim pronalascima iz Numeire (Gomore).
Unitenje poslijednje generacije stanovnika Numeire je bilo strahovito. Gdje god su
iskapali arheolozi su pronali debeli sloj paljevine i pepela. Meu ostacima pepela pronaeni
su ostaci greda koje su drale krovite. U toku poara grede su padale sa stropa i zatrpavale sve
pod sobom, tako da se mnotvo razbijenog i nerazbijenog posua (neko posue je sadravalo
hranu = uglavnom ito i jeam, kao i odreenu koliinu voa) nalo pod masom uarenog pepela.
Biblijski izvjetaj svjedoi da su Sodoma i Gomora kao i ostali gradovi bili totalno uniteni
vatrom to arheoloka otkria sa ovih dvaju lokaliteta i svjedoi.
Velika koliina pronaene hrane svjedoi da ovi gradovi nisu bili uniteni nakon duge i
iscrpljujue opsade, ve da je unitenje dolo brzo i iznenada. Osim toga utvreno je da su
gradovi uniteni u kasno proljee ili rano ljeto. Pronalasci ita i jema ne mogu o tome
posvjedoiti jer se ove namirnice mogu nai u bilo koje doba godine kao zaliha hrane.
64

Pronalsci velike koliine groa (ak pronaeni dijelovi grozdova), a ujedno i sjemenke lubenica
svjedoe da je Numeira bila unitena u vrijeme kada je ovo voe dozrijevalo. U unutranjosti
Transjordanije groe i lubenice dolaze negdje u srpnju mjesecu, dok u dolini Mrtvoga mora,
zbog vee temperature i krae zime ove kulture dolaze znatno ranije, otprilike u lipnju mjesecu.
Patrijarsi i kamile
Postoje nekoliko biblijskih izvjetaja da je Abraham imao kamile. Postanje 12,16
govori o vremenu kada je Abraham bio u Egiptu i sa sobom je imao kamile. Kasnije kada je
Abrahamov sluga doao u Mezopotamiju da bi isprosio Rebeku za Izaka kamile su sluile kao
glavno prevozno sredstvo (Pos 24). Kada je Rebeka stigla u Palestinu i kada je ugledala Izaka
sila je sa kamile i pola mu u susret. Josip je bio odveden na kamilama u Egipat kao rob sa
trgovcima koji su ga kupili (Pos 37,25). Isto tako kamile se spominju kada su izraelci izlazili iz
Egipta (Izl 9,6).
Biblijski tekst otvoreno i bez sumnje govori o kamilama koje su postojale kao domae
ivotinje u doba patrijaraha. Prema tvrdnjama nekih arheologa arheloka iskapanja do sada
nisu mogla potvrditi postojanje kamila kao domaih ivotinja na podruju Palestine prije 1200-te
godine prije Krista. Poto je Abraham ivio skoro tisuu godina prije nego to su arheolozi
pronali kosti kamila na arheolokim lokalitetima teolozi su uglavnom donosili dva razliita
zakljuka. Jedni su smatrali da je ovdje rije o greci koju su nainili kasniji prepisivai, a
drugi da Abraham i ostali patrijarsi nikada niti i nisu bili stvarne osobe nego da su bili plod mate
raznih autora koji su ivjeli u vrijeme Davida ili ak kasnije i nisu imali pojma da kamile nisu
bile pripitomljene u vremenu kada je Abraham trebao ivjeti.
Problem o postojanju kamila prije 1200-te godine prije Krista je nastao zbog toga to
65

arheolozi smatraju da nisu pronali kosti kamila niti na jednom arheolokom lokalitetu na kojem
je bilo naselje u antiko doba. Veina kostiju koje se nau meu iskapanom materijalu su kosti
ovaca i koza, goveda, rijee svinja i razne vrste riba, a ponekad se nau i kosti magaraca.
Treba imati na umu da najvei broj kostiju koje se mogu nai na antikom tellu dolazi od
ivotinja koje su najee bile koritene u prehrambene svrhe ali i ne od ivotinja koje su sluile
samo kao transportno sredstvo. Osim toga kamila kao ivotinja je jedna od najveih ivotinja
Palestine i gotovo da je nemogue ivotinje takve veliine drati u gradovima i naseljima. ak i
danas kamile koje postoje u Palestini nikada se ne uvaju u naseljima nego se ostave preko noi
na poljima u blizini naselja.
Kamila se gotovo nikada nije drala zbog hrane ve su ju uglavnom upotrebaljavali za
prevoz i za mlijeko. Kada bi kamila uginula zbog bolesti ili starosti tamo gdje je pala tamo je i
ostavljena da se raspadne. Zbog toga nije niti potrebno traiti kosti kamila na lokalitetima
antikih naselja da bi se dokazalo da je kamila bila pripitomljena ivotinja u patrijarhalno
vrijeme. Ako bi se mogle nai bilo kakve kosti ove vrste ivotinja onda bi ih trebalo traiti na
beskrajnim prostorima polja i pustinja.
Meutim postoje razni antiki crtei koji pokazuju da je kamila ipak bila domaa
ivotinja jo 400 godina prije nego to je Abraham doao u Palestini. Pronaena je slika
ovjeka kako vodi kamilu na konopcu u sjevernoj Africi u gradu Aswanu. Osim crtea postoji i
natpis koji dolazi iz vremena kada je esta dinastija vladala u Egiptu (oko 2500-2200-te godine
prije Krista).
U toku ezdesetih godina danski tim je vrio iskapanje na dva lokaliteta na Omanskom
poluotoku. Jedan od lokaliteta je bio antiki Dilmun gdje je pronaena velika koliina
66

kamiljinih kostiju. Ovo antiko naselje je postojalo od 3000-2750-te i od 2700-2300-te godine
prije Krista. Zbog velike koliine kostiju doneen je zakljuak da su kamile ovdje bile uzgajane
za hranu to je prava rijetkost. Osim kostiju pronaen je jedan dio posude na kome je bila
nacrtana kamila. U blizini istog naselja arheolozi su pronali peinu na ijem ulazu je bila
izrezbarena kamila iz istog vremenskog perioda.
Na samom podruju Palestine pronaeno je nekoliko interesantnih pronalazaka. Ingholt
je pronaao figuricu koja je jako slina kamili a dolazi upravo iz Abrahamovog vremena. Jedna
druga figurica dolazi iz grada Byblosa koja predstavlja kamilu i dolazi iz 19-og stoljea prije
Krista. Na jednoj listi iz 18-og stoljea prije Krista naenoj u mjestu Alalakh, naen je izvjetaj
o postojanju kamila kao domaih ivotinja.
U staro-babilonskim leksikim tekstovima (oko 2000-te godine) pronaen je izvjetaj koji
govori o pripitomljenim kamilama. Iz otprilike istog vremenskog razdoblja dolazi izvjetaj sa
lista drugih naroda (Sumerijanci) koji govori o vrijednoi kamiljeg mlijeka. Sredinom ovog
stoljea A. Parrot je iskapao u Siriji na povrini antikog naselja Mari (25/24-to stoljee prije
Krista), i naiao na kosti kamile u jednoj zgradi koja je sluila kao stambeni prostor za jedno
domainstvo. Osim toga vrijedno je spomenuti jednu zlatnu figuricu iz Ura (Abrahamovog
grada) koja predstavlja lik kamile a dolazi upravo iz vremena kada je Abraham ivio. Isto tako
su razne figurice ili slike kamila pronaene na teritoriji dananja Rusije i Grke koji govore da je
kamila ipak postojala kao domaa ivotinja jo prije nego to je Abraham doao na scenu
povjesti a sigurno je da je kamila predstavljala vrijednu imovinu i u njegovo vrijeme.
Patrijarsi i obiaji Bliskog Istoka
itajui knjigu o Postanju, naroito dogaaje vezane za patrijarhe, saznajemo o udnim
67

obiajima koji su bili svakidanjica onoga vremena. Abraham je dobio obeanje jo dok je bio
75 godina star da e jednog dana dobiti potomstvo. Prolo je ve deset godina i od obeanja
izgleda da nije bilo nita. Abraham je imao pred sobom tri mogunosti; da usvoji jednoga od
svojih najvjernijih slugu i posini ga tako da on bude naslijednik, da uzme jo jednu enu pored
Sare, ili da uzme jednu od slukinja svoje ene Sare i da mu ona rodi sina koji e biti odhranjen u
njegovom domu i biti njegov sin i naslijednik. Sve ove tri mogunosti su bile zakonite u
njegovo vrijeme i imao je svako legalno pravo na bilo koju od njih.
Izmeu dva svjetska rata arheolozi su iskapali na podruju Mezopotamije na nekoliko
arheolokih lokalitata. Jedan od njih je bio antiki tell pod imenom Yorgan Tepe. Tri
arheologa onoga vremena su vrili iskapanje na ovom lokalitetu, E. Chiera, R.H. Pfeiffer i R.F.S.
Starr izmeu 1925-e i 1931-e godine. Na svoje zaprepatenje pronali su biblioteku ili arhivu
od preko 4000 glinenih ploica koje dolaze otprilike iz 1500-e godine prije Krista. Kroz zapise
na ovim ploicama saznali su da se radi o antikom gradu Nuzi. Pored ostalih zapisa koji
govore o poslovanju kao i prodaji i kupovini te o raznim drugim ugovorima onoga vremena, na
ploicama iz ovoga grada pronaeni su zakoni ili pravila o nekim obiajima koja se spominju
jedino u Bibliji. Meu ostalima najvanija su tri zakona; zakon o usvojenju u sluaju da brani
par ne moe imati djecu, zakon o braku i branim odnosima, zakon o pravu prvenaca, te zakon
o naslijedstvu.
Zakon o usvojenju
Na jednoj od mnogobrojnih glinenih ploica pisalo je slijedee;
Ploica Naswija sina Arshenninog o usvojenju Wullua sina Puhishenninog.
Dok je god Nashwi iv Wullu e mu davati hranu i odjeu. Kada Nashwi umre, Wullu
68

e postati njegov naslijednik. Ukoliko u meuvremenu Nashwi dobije sina, djelit e
naslijedstvo sa Wulluom, ali samo Nashwin sin e naslijediti Nashwine bogove. Ako
Nashwi nema sina onda e Wullu naslijediti Nashwine bogove. Nashwi je dao svoju
ker Nuhuya za enu Wulluu. I ako Wullu uzme drugu enu izgubit e svu zemlju i kue.
Kada je Abraham izgubio strpljene ekajui ispunjenje obeanja prigovorio je Bogu da e
njegov sluga morati biti njegov naslijednik (Pos 15,2). Prema tonu kojim je Abraham
prigovarao Bogu jasno se vidi da mu to rijeenje nije po volji. Ovdje se nije radilo samo o
ostavljanu nasljedstva jednom obinom sluzi nego je taj sluga imao ostala prava kao to je
noenje Abrahamovog imena to bi znailo da je on legalni naslijednik i da e onda kroz njega
Bog ispuniti obeanje o bezbrojnim buduim generacijama koje e biti njegovi potomci a ne
Abrahamovi.
Kasnije kada je Jakov morao bjeati od Ezava svoga brata zbog prijevare, naao se u
Mezopotamiji kod svog ujaka Labana. Prema izvjetaju Biblije u to vrijeme Rahela jedna od
njegovih keri je napasala stado svoga oca Labana. Poto je to bio posao koji su uglavnom
sinovi trebali raditi vjerojatno da Laban u to doba nije imao sinova. Nakon etrnaest godina
slube, koje je sluio za dvije Labanove keri, Jakov se sloio sa Labanom da e mu sada sluiti
za platu. Kada je Laban uo da e Jakov uzeti sve arene i crne ovce i koze, odvojio je sve
jarce i ovnove koji su bili crni ili areni da se ne bi parili sa ovcama i kozama i tako mnoili
Jakovljevo stado. Sve te ovnove i jarce je dao svojim sinovima da ih oni uvaju na pai (Pos
30, 35).
Osim toga to je bio ua rodbina, ini se da je Jakov smatran kao onaj koji je bio usvojen
u Labanovu obitelj jer onda kada je Jakov doao u njegovu kuu Laban nije imao sinova. Po
69

zakonu onoga vremena sva imovina koju je Laban posjedovao trebala je pripadati Jakovu.
Poto je Laban kasnije dobio sinove zakon je predvidio kao to se vidi sa glinene ploice da
Jakov ima jednako pravo nasljedstva kao i Labanovi sinovi, to Laban na alost nije potovao.
Zakon o branim odnosima
Na jednoj drugoj ploici je zapisano slijedee;
Kelimninu je data za enu Shennimini. Ako Kelimnina rodi djecu, Shennima nee
uzimati druge ene, ali ako Kelimninu ne moe raati djecu onda e Shennima uzeti enu
slukinju, i Kelimnina ne smije otjerati njihovu djecu.
ini se da je Abraham imao svako pravo po zakonu onoga vremena uzeti drugu enu jer
Sara nije mogla raati djecu. U ovom sluaju izgleda da je i sama Sara bila svjesna postojeeg
zakona i mogunosti kroz koje se mogu dobiti djeca. Iako je ovo djelo Abrahama opravdano u
oima ljudi onoga vremena to ne znai da je Abraham uradio dobro kada je posluao Saru i uzeo
Hagaru koja mu je kasnije rodila Jimaela (Pos 16). Prolo je ve deset godina od kako je
primio obeanje od Boga da e postati otac mnotvu naroda. to je vrijeme odmicalo
Abrahamu se inilo da je potrebno neto uiniti sa njegove strane da bi se to obeanje moglo
ispuniti. Osim toga to je Abraham pogrijeio jasno se vidi da je i on bio samo ovjek sa
svojim usponima i padovima, sa svojim uspjesima kao i neuspjesima i sigurno da je ovo bio
samo jedan od njegovih slabih trenutaka. Kada je kasnije Sara ipak zatrudnila i kada se rodio
Izak, prema zakonima onoga vremena Abraham nije imao pravo otjerati Jimaela iz svoga doma
ve je trebao i on imati pravo na naslijedstvo.
Zakon o pravu prvenaca
Biti prvenac u doba patrijaraha izgleda da je znailo imati velike prednosti. Kada je
70

Izak osjetio da je dolo vrijeme da izree blagoslov nad svojim prvencom (Ezavom), Jakov
njegov mlai sin je prijevarom dobio taj blagoslov (Pos 27). Uz blagoslov koji je bio odreen
samo za prvenca Jakov je dobio i veinu nasljedstva imovine svoga oca. Meutim jo u svojoj
ranijoj dobi Jakov je uspio izmamiti pravo prvenatva samo ze jedan obrok koji je pripremio
Ezavu.
Na jednoj od ploica pronaenoj u Nuzi je pisalo slijedee;
...Tupkitilla e ga dati (svoj dio) Kurpazahu u nasljedstvo. A Kurpazah e dati tri ovce
Tupkitilli u zamjenu za njegovo prvenatvo...
Slino ovome izvjetaju Ezav je prodao svoje prvenatvo za manju vrijednost nego to su
tri ovce. Biblijski pisac je na taj nain prikazao kako Ezav nije mario za svoje prvenatvo i
prema tome ga nije niti zasluio (Pos 25, 29-34).

Terafim (kuni bogovi)
Kada je Jakov morao bjeati od Labana jer je situacija izmeu njih dvojice postala
nesnoljiva, Rahela, Labanova ker a ujedno i Jakovljeva ena je pokupila sa sobom i kune
bogove svoga oca. Laban je krenuo u potjeru za Jakovom i kada ga je stigao zatraio je svoje
bogove natrag. Koji razlog je Rahela imala za uzimanje ovih bogova? Da li ih je uzela sa
sobom jer je htjela i dalje sluiti bogovima svoga oca, moda ih je uzela kao suvenire, ili je
razlog bio neemu sasvim drugom?
...samo Nashwin sin e naslijediti Nashwine bogove. Ali ako Nashwi nema sina onda e
Wullu (usvojeni sin) naslijediti Nashwine bogove.
Prema ve gore navedenom izvjetaju sa glinenih ploica bogovi koji su pripadali jednom
71

domainstvu nisu sluili samo u ceremonijalne svrhe nego su isto tako sluili za neto asvim
drugo. Onaj koji je bio legalni naslijednik i koji je prenosio ime na budue generacije je
dobivao u svoje vlasnitvo i bogove koji su sluili kao dokaz da je on legalni naslijednik.
Kada je Rahela vidjela koliko puta je njen otac Laban prevario Jakova i mjenjao mu
platu, a i inae biblijski izvjetaj kae da je Laban sve to je imao, imao zahvaljujui Jakovu (Pos
30, 29.30.), pravedno smatrala da je Jakov legalni naslijednik svega to Laban posjeduje. Zbog
toga je pokupila bogove svoga oca kao garanciju ili dokaz da naslijee pripada Jakovu a ne
Labanovim sinovima, a ne zbog toga to je htjela sluiti bogovima svoga oca.
Osim ploica u antikom gradu Nuzi pronaene su mnoge ploice u drugim gradovima
Mezopotamije koji u sebi nose podatke koji osvjetljavaju neke dogaaje iz patrijarhalnog
vremena. Jedan od tih gradova je grad Mari koji je bio iskapan izmeu 1933-e i 1938-e godina
a iskapao ga je tim pod rukovodstvom A. Parrota. Za vrijeme iskapanja otkriveno je vie od
20.000 glinenih tablica (1850-1750-e godine prije Krista) ispisanih klinastim pismom a mnoge
od njih su u stvari dopis izmeu Zimri-Lima kralja iz Mari i Hammurapija kralja Babilona.
Meu mnogim ploicama pronaena su imena koja su nosili pojedini patrijarsi kao i imena nekih
gradova iz tog vremena. Najpoznatija su Turahi (Terah), Nahur (Nahor), Sarugi (Serug),
Laban, Mar(ben)-Yamin (Benjamin).
Slijedei grad u kome su pronaene ploice na kojima je ispisan tekst koji moe
osvijetliti patrijarhalno doba je bio Alalakh. To je sirijski grad sagraen na rijeci Orontes a
iskapao ga je L. Woolley izmeu 1937-e i 1939-e godine. Tekst sa nekih govori o branim
pravilima gdje se kae da mu ima pravo uzeti drugu enu u koliko prva ne rodi dijete u toku
prvih sedam godina braka. Zatim da ima pravo uzeti treu enu u sluaju da prve dvije ne
72

mogu imati djecu.
Osim ovih izvjetaja postoji i ploica koja je pronaena u Chagar-Bazaru na kojoj je
spomenuto ime Yaqub-il (Jakov), dok ploica iz Dilbata spominje Aba rama (Abraham).
Zatim su pronaena imena Aburahana (Abraham) i Zabilan (Zebulun) na nekim tekstovima
naenim u Egiptu.
Prema biblijskoj kronologiji Abraham je ivio u 22-m i 21-m stoljeu prije Krista dok su
njegov sin Izak i unuk Jakov ivjeli neto kasnije. Mnogi teolozi pa i arheolozi su spremni
tvrditi da je Abraham ivio u 18-m ili 17-m stoljeu prije Krista zbog toga to izvjetaji sa
ploica koji su gore spomenuti dolaze upravo iz tog vremena ne osvrui se na biblijsku
kronologiju. Istina je da zapisi o ovim obiajima dolaze iz 18-g i kasnijih stoljea ali je isto
tako istina da su oni (obiaji) mogli postojati i mnogo ranije. Gotovo da je nemogue prihvatiti
tvrdnju da su svi ti obiaji bili zapisani odmah im su poeli postojati. Mogue je da su
postojali mnogo godina ali nisu bili zapisani do 18-g i kasnijih stoljea. Prema tome nema
potrebe stavljati vrijeme Abrahama u druga ili kasnija vremena nego to to Biblija i predlae.
73

Bibliografija
Aharoni, Yohanan The Land of Gerar. Israel Exploration Journal 6 (1956): 26-32.
Albright, W.F. The Archaeology of Palestine and the Bible. New York: Revill, 1932.
Bibby, Geoffrey. Looking for Dilmun. New York: Knopf, 1969.
Bulliet, R.W. The Camel and the Wheel. Cambridge: Harvard University Press, 1975.
Dever, W.G., i W.M.Clark. The Patriarchal Tradition u Israelite and Judaean History, ur.
J.H.Hayes i J.M.Miller, 70-148. Philadelphia: Trinity Press,1990.
Free, J.P. Abrahams Camels. Journal Of Near Eastern Studies 3 (1944): 187-193.
Gordon, Cyrus. Abraham and the Merchants of Ura. Journal of Near Eastern Studies 17 (1958):
28-30.
____. Biblical Customs and the Nuzu Tablets. Biblical Archaeologist 3 (1940): 1-12.
Greenberg, Moshe. Another Look at Rachels Theft of the Teraphim. Journal of Biblical
Literature 81 (1962): 239-248.
Kempinski, Aharon. Jacob in History. Biblical Archaeology Review 14 (1988): 42-47.
Kitchen, Kenneth A. Ancient Orient and Old Testament. Chicago: Intervarsity Press, 1966.
Lambert, W.G. The Domesticated Camel in the Second Millennium--Evidence from Alalakh and
Ugarit. Bulletin of the American Schools of Oriental Research 160 (1960): 43.
Larue, Gerald A. American Expedition to Hebron. Journal of Bible and Religion 33 (1965):
337-339.
Lloyd, Seton. Ruined Cities of Iraq. New York: Oxford University Press, 1945.
McCarter, P.K. The Patriarchal Age u Ancient Israel, ur H. Shanks, 1-30. Washington: Biblical
Archaeological Society, 1988.
74

Millard, A.R., i D.J.Wiseman. Essays on the Patriarchal Narratives. Winona Lake:
Eisenbrauns, 1980.
Porada, E. Cylinder Seal with a Camel in the Walters Art Gallery. Journal of the Walters Art
Gallery 36 (1977): 1-6.
Rast, Walter E., i R. Thomas Schaub. Preliminary Report of the 1979 Expedition To the Dead
Sea Plain, Jordan. Bulletin of the American Schools of Oriental Research 240 (1980): 21-61.
Ripinsky, Michael. The Camel in the Archaeology of North Africa and Nile Valley. Popular
Archaeology 3 (1974): 6-7.
____. Camel Ancestry and Domestication in Egypt and the Sahara. Archaeology 36 (1983):
21-27.
Shea, William. Numeirah. Archaeology and Biblical Research 1 (1988): 12-23.
Thompson, J.A. The Bible and Archaeology. Grand Rapids: Eerdmans, 1982.
Wood, Bryant. Have Sodom and Gomorrah Been Found?. Bible and Spade 3 (1974): 65-89.
______, Sodom and Gomorrah Update. Bible and Spade 12 (1983): 22-33.
Zarins, J. The Camel in Ancient Arabia: A Further Note. Antiquity 52 (1978): 44-46.
75

JOSIP U EGIPTU
Neprijateljstvo je izmeu Josipa i njegove brae postajalo svakim danom sve vee i vee.
Netrpeljivost je bila uglavnom prouzroena time to je Josip donosio izvjee o loem ponaanju
svoje brae, a istodobno i neprimjernim ponaanjem njegova oca Jakova, koji je vidljivo
ukazivao veu panju njemu i Benjaminu negoli ijednome od svojih ostalih sinova. Ulje je
dodano na vatru kada je Josip nepotrebno i hvalisavo ispriao svoje udnovate snove ije je
tumaenje bilo toliko oito da ga je ak i njegov otac Jakov morao ukoriti (Post 36,10).
Nakon ovog incidenta braa su samo ekala zgodu kada e se Josipa rijeiti. Mrnja je
narasla do te mjere da je ak i plan o ubojstvu bio u cijelosti pripremljen. U jednom je trenutku
iskrsnula izvanredna prilika kad se plan o likvidaciji Josipa mogao ostvariti. Dok su braa
obavljala svoj svakodnevni posao oko ovaca i koza koje im je otac povjerio na uvanje,
odjednom se pojavio Josip, sav ponosan u arenoj haljini koju mu je naoigled svima poklonio
njegov otac. Premda je Ruben, najstariji brat, pripremio tajni plan kako e osloboditi Josipa i
vratiti ga ocu, Josip je zavrio kao rob na popularnoj trnici roblja u dalekom Egiptu. Tada je
Josip imao samo sedamnaest godina (Post 37, 2).
Prema biblijskom izvjeu, Josipa je kupio Potifar, jedan od najuglednijih faraonovih
dunosnika. On je povjerio sav svoj posjed u Josipove ruke zbog njegova potenja i odanosti.
Nakon stanovita vremena Josipov su moral i odanost bili ispitani kad je Potifarova ena bacila
oko na Josipa i pokuala ga uvui u mreu svoje moralne izopaenosti i nevjerstva prema muu.
Bez alibija, Josip je bio osuen i baen u tamnicu zbog djela koje nije poinio.
Dok je boravio u tamnici, obavljao je svoje svakodnevne dunosti poteno i ispravno,
tako da je ubrzo bio postavljen za nadglednika u zatvoru, vodei skrb o svim zatvorenicima.
76

Nakon izvjesnog vremena u tamnici su se nali faraonov pekar i peharnik zbog optube da su
sudjelovali u zavjeri protiv faraona. Kad su usnili udnovate snove Josip ih je s uspjehom
protumaio. Uistinu se sve dogodilo upravo onako kako je Josip prorekao, peharnik je bio
vraen u svoju prijanju slubu, jer se ustvrdilo da je bio nevin, a pekar je zavrio na vjealima.
Prije no to se peharnik vratio na dvor Josip ga je zamolio da iznese njegov sluaj pred samog
faraona, jer je nepravedno osuen za ono to nikada nije uinio. Na alost, prepun sree to je
osloboen optube, peharnik je posve zaboravio na Josipa i obeanje da e se zauzeti za njegovo
osloboenje.
Prole su jo dvije duge godine otkako je peharnik bio osloboen. U to je vrijeme
faraon usnio udnovate snove koje nitko nije mogao protumaiti. Tek se tada peharnik sjetio
Josipa i rekao faraonu da mu jedino Josip moe kazati znaenje njegovih snova. Josip je ubrzo
bio doveden pred faraona, i snovi su bili protumaeni. Za nagradu, Josipu je bila povjerena
nova dunost da vodi brigu o zalihama hrane koje bi se trebale sakupiti tijekom sedam rodnih
godina, kako bi je bilo dovoljno kada doe sedam godina sue i gladi. U vrijeme osloboenja i
stupanja u faraonovu slubu Josip je imao trideset godina (Post 41, 46).
ito se spremalo u velike itnice tijekom sedam rodnih godina. Nakon ovog razdoblja
obilja dola je sua, a s njome i glad. Sua nije pogodila samo Egipat nego i cijelu Palestinu.
Kratko vrijeme nakon poetka gladi proula se vijest po Palestini da postoje velike zalihe hrane u
Egiptu, tako da je Jakov poslao svojih deset sinova u Egipat kako bi kupili ita. Naravno da
nisu ni sanjali da bi tamo nali svoga brata Josipa, pa ga stoga i nisu prepoznali kad su ih izveli
pred njega. Meutim Josip je odmah prepoznao svoju brau i odluio ih provesti kroz ispit
kako bi saznao jesu li se izmijenili ili su ostali jo uvijek isti.
77

Potanko se raspitao o zdravlju i stanju svog oca i najmlaeg brata Benjamina koji nije bio
s njima. Zatim je zatraio da, kad budu doli drugi put po ito, moraju dovesti sa sobom
Benjamina kao dokaz da nisu pijuni. Nakon dugog pregovaranja braa su ipak uspjela
nagovoriti starog Jakova da Benjamin ide s njima po hranu. Na faraonovom su dvoru bili lijepo
primljeni i ugoeni. Natovarili su ito i krenuli putem prema Palestini, radosni to se sve ipak
dobro zavrilo i ne slutei kako je Josip naredio da se stavi srebrna aa u Benjaminovu vreu.
Nije prolo dugo vremna kad ih je zaustavila egipatska potjera zbog sumnje da su ukrali
srebrnu au dok su veerali na dvoru. Zaueni, znajui da su nevini pred ovom optubom,
braa su predloila da onaj kod koga se nae aa bude predan kao rob. Kad su vree bile
pregledane, vojnici su nali au u Benjaminovoj vrei. U oaju, svih su jedanaestoro brae
poderali svoje haljine te uzjahali svoje magarce i uputili se natrag prema gradu. Doavi pred
Josipa u velikom strahu, Juda je ispriao cijelu povijest o svome ocu i svim dogaajima u vezi s
njim i Benjaminom. Na kraju svoga govora predloio je Josipu da on ostane u ropstvu umjesto
Benjamina jer bi njihov stari otac sigurno umro od tuge ako se Benjamin ne bi vratio s ostalima.
Kad je Josip vidio ovakvu promjenu u svojoj brai, zatraio je da ga svi njegovi dvorani napuste
kako bi bio sam sa svojom braom, i tada im se otkrio. Zamolio ih je da se ne prepiru i da ne
bacaju krivnju ni na koga to su ga prodali u Egipat jer je to, objasnio im je, bilo Boje
provienje kako bi se spasili mnogi ivoti, ukljuujui i ivote njihovih obitelji. Poslao ih je
natrag svome ocu i poruio da i on doe u Egipat kako bi se sklonio od gladi koja e trajati jo
pet godina (Post 45, 6). Nakon kratkog vremena Jakov je bio ponovo s Josipom i kad je doao
pred faraona, imao je 130 godina (Post 47, 9). Budui da su Jakovljevi sinovi bili pastiri, Josip ih
je smjestio u Goenski kraj, gdje je bilo dosta pae za njihovu stoku, a ujedno su bili blizu njega
78

tako da je mogao biti s njima u stalnoj vezi.
Kad su egipani potroili sve zalihe iz svojih itnica, doli su traiti hrane od samoga
faraona, a on ih je uputio Josipu. U poetku je Josip prodavao ito za novac, a kad je ponestalo
novca, uzimao je srebro i zlato, zatim stoku, da bi najposlije uzeo i svu njihovu zemlju za hranu,
koje je jo uvijek bilo, ali samo u faraonovim itnicama. Tako je na kraju sva zemlja pripadala
faraonu, osim zemlje egipatskih sveenika (Post 47, 20-22). Na kraju, zemlja je bila dana
Egipanima za obraivanje, s time da jednu petinu od sveg uroda moraju dati faraonu kao porez
(Post 47, 24).
Jakov je proivio 17 godina u Egiptu i onda umro kad je imao 147 godina. Prije no to
je umro zatraio je od svojih sinova da ga pogrebu u Palestini, u istoj peini u kojoj su bili
pogrebeni Abraham, Sara, Izak, Rebeka i Lea. Kad je vrijeme alosti i oplakivanja bilo
zavreno, i kad je tijelo Jakova bilo pomazano mirisima, Josip je izmolio doputenje od faraona
da zajedno sa svojom braom krene za Palestinu i tamo pogrebe svoga oca. Budui da su s
njima krenuli i mnogi ugledni graani Egipta, faraon je naredio da budu u pratnji naoruanih
vojnika, zbog opasnosti od napada kojekakvih bandi i razbojnika (Post 50, 7-9).
U potrazi za Josipom
Da bi bio blizu svog oca, pa i brae Josip ih je smjestio u Goenskom kraju, koji se
nalazio u neposrednoj blizini kraljevske palae koja se nalazila u delti rijeke Nila blizu obale
Sredozemnog mora. Prije no to uope i pone potraga za bilo kakvim zapisima meu
egipatskim hijeroglifima o ovim dogaajima, potrebno je ustanoviti vrijeme u koje su se oni
dogodili a ujedno i pronai povoljnu dinastiju faraona u ije je vrijeme Josip ivio u Egiptu.
Tekoe nastaju kad se zna da su razne dinastije vladale ili imale svoju prijestolnicu na
79

razliitim mjestima. Poneke su dinastije uspostavile svoje prijestolnice upravo u delti Nila, dok
su druge radije ivjele i vladale iz sredinjeg dijela Egipta. Razlog za uspostavu prijestolnica u
tom dijelu Egipta vrlo je logian. Najvei razlog je bio u tome to je odatle bilo lake vladati
cijelim Egiptom. Treba drati na umu i to da je Egipat bio podijeljen u dva dijela ili regije, koje
su poznate kao Gornji i Donji Egipat. Netrpeljivost je bila esta izmedju ovih dviju provincija
i, da bi ih ujedinili, faraoni su imali duplu krunu koja je predstavljala obadvije drave. Ujedno
Gornji i Donji Egipat su bili jedinstveniji kad bi prijestolnica bila u tom (sredinjem) dijelu jer su
smatrali da su tako bolje predstavljeni i jedni i drugi.
Budui da je Josip ivio blizu faraonova dvora, opravdano je smatrati da je u to vrijeme
prijestolnica bila u Donjem Egiptu (delta Nila), blizu goenskog kraja. Stoga je potrebno gledati
u kandidate samo u onim dinastijama koje su imale svoju prijestolnicu u tom dijelu Egipta.
Zasad su poznate samo tri dinastije koje su vladale iz tog podruja; 12. dinastija (20.-19. stoljee
prije Krista), dinastija Hiksa (17.-16. stoljee prije Krista), i 19. dinastija ili dinastija Ramsesa
(13.-12. stoljee prije Krista). Dinastiju Ramsesa odmah iskljuujemo jer vrijeme u kojemu je
ona postojala dolazi prekasno za dogaaje vezane za Josipa i njegovu brau.
Ne obazirui se na biblijsku kronologiju, veina znanstvenika i povjesniara prihvaa
ideju da su Hiksi najbolji kandidati za ove dogaaje (Unger 1954: 134; Keller 1956: 100,101;
Orlinsky 1972:50, 51; Coats 1992: 980). Razlog koji oni nalaze za ovakav izbor jest u tome to
Hiksi nisu podrijetlom Egipani, nego skupina semitskih naroda i jedino je u njihovo vrijeme
mogue da jedan semit, kao to je bio Josip, uspije doi do tako visokog poloaja.
Josip i Hiksi
80

Hiksi (to na egipatskom znai vladari stranog podrijetla) (Redford 1970a) bili su narodi
amorejskog podrijetla, sluili se zapadnim semitskim dijalektom (Alt 1961; Redford 1986a), a
dolazili u Egipat iz Mezopotamije i naselili se u dolini delte Nila. Premda Maneto, egipatski
povjesniar koji je ivio u Egiptu tijekom treeg stoljea prije Krista, predlae da su ovi semitski
osvajai nasilno osvojili Donji Egipat i uguili bilo kakov ustanak u krvi (Wadell 1940: 78-81;
Keller 1956: 99), veina znanstvenika i povjesniara danas smatra da su Hiksi dolazili postupno
tijekom nekoliko stoljea prije no to su preuzeli vlast u Donjem Egiptu (Bunson 1990: 119,
120).
Jo u dvadesetom stoljeu prije Krista, kada je vladala 12. dinastija, koju je osnovao
Amenemhet I (1991.-1962. godine prije Krista), amorejski su se narodi poeli naseljavati u
Egipat. Da bi zaustavio najezdu nepoeljnih imigranata, Amenemhet je naredio izgradnju kula
i utvrda prema sinajskoj pustinji da bi obranio egipatski teritorij od najezde ovih nepoeljnih


81

gostiju. Kad ni to nije pomoglo, sagradio je i zid, koji je dobio ime Prinev zid, da bi na neki
nain kontrolirao najezdu semitskih naroda ili azijata, kako su ih Egipani nazivali (Bunson
1990: 14).
Kad je mo jake 12. dinastije oslabila, negdje u poetku 18. stoljea prije Krista, na scenu
je stupila slaba 13. dinastija, samo da bi bila zamijenjena 14. jo slabijom. Egipatsko se carstvo
nalo u krizi i ovu priliku su iskoristili stranci semitskog podrijetla da bi uspostavili svoju vlast u
nizini delte Nila. Utvrdili su svoju prijestolnicu u antikom Avarisu, arheoloki lokalitet koji se
danas zove Tell ed-Daba, svega nekoliko kilometara udaljen od Faqusa (Bietak 1975a; 1975b;
1979). Kasnije su pokorili i sam Memfis, ali nikada nisu uspjeli uspostaviti svoju kontrolu nad
cijelim Egiptom, nego im je vlast bila ograniena samo na Donji Egipat.
Kad su doli na vlast, posvema su unitili staru prijestolnicu u Saqqari i prenijeli veinu
vrijednih spomenika u Avaris (Weinstein 1975: 9, 10; Helck 1976). Premda nisu uspjeli
osvojiti Gornji Egipat, njihov se utjecaj osjetio cijelom Palestinom, gdje je pronaen odreeni
broj scaraba (peata koji su nosili na sebi ime vlasnika, uglavnom vladajueg faraona) (Giveon
1965; 1974; 1981). U poetku svoje vladavine Hiksi nisu mnogo marili za egipatske obiaje i
zakone, ve su se drali svojih starih obiaja. U Avarisu su odravali svoje amorejske kultove
(Redford 1986b: 199-201), gradili hramove prema azijskim metodama (Bietak 1979: 249-250), i
prinosili rtve na svoj nain (Leclant 1986: 245-246). Prema nekolicini pronaenih scaraba,
Hiksi su sluili svom bogu Baalu, koji je bio izjednaen s egipatskim bogom Setom (Habachi
1974). Uz to su sa sobom donijeli ratna kola, koja su se pokazala vrlo djelotvornima u brzim
napadima i osvajanjima (Bunson 1990: 120).
Poslijednji su vladari iz dinastije Hiksa bili podreeni egipatskoj kulturi vie nego njihovi

82

prethodnici u toj mjeri da su prihvatili egipatske obiaje u ponaanju, odijevanju pa ak i u
eljanju kose i brade. Apepi II je bio jedan od posljednjih faraona koji je iao toliko daleko da
je prihvatio duplu krunu, tipinu za faraone koji su htjeli objediniti i Gornji i Donji Egipat
(Redford 1992a: 343). Veina monumentalnih tekstova dolaze upravo iz njegova vremena, a
odnose se na rtve (Kamal 1909: 61), tekstove o gradnji (Helck 1975: 56, br. 79), i folklornu
predaju koja ga prikazuje kao onoga koji je sagradio hram bogu Setu (Gardiner 1931: 85, 86;
Goedicke 1986: 11-14).
Unato jakoj sili kojom su Hiksi raspolagali, oni ipak nikada
nisu uspjeli osvojiti Gornji Egipat s prijestolnicom u Tebi. Na neki
nain Gornji Egipat je ostao u nekoj mjeri nezavisan i slobodan, tako da
su faraoni iz ovog dijela Egipta inili slabe dinastije. Kad je Donjim
Egiptom vladao Apepi II u Gornjem je vlast pokuao odrati Seqnenre-Tao II. Dolo je do
estoka sukoba izmeu ovih dvaju vladara, tako da je Seqnenre-Tao II izgubio ivot, a naslijedio
ga je njegov sin Kamose. Ojaen smru svog oca, sakupio je vojsku i organizirao napad na
Donji Egipat. U prvom naletu palo je nekoliko provincija i veih gradova. Nedugo zatim
prodrijeli su sve do Avarisa, gdje je unitio trgovaku flotu, ali nije
uspio postaviti opsadu oko Avarisa, jer je prerano umro. Naslijedio ga
je njegov mlai brat Ahmose, koji je ubrzo osvojio Avaris kao i
Memfis, i tako su omraeni Hiksi bili primorani napustiti Egipat (Helck 1976; Goedicke 1986).
Ahmose je postao ujedno i osniva 18. dinastije. Zajedno sa svojim nasljednicima, Ahmose je
odlazio u osvajake pohode u Palestinu da bi to vie proirio svoju vlast i upravu i na taj nain
osigurao stabilnost i prosperitet u Egiptu.


83

Dok su progonili Hikse, usput su unitavali sve spomenike i sve natpise koji su god nosili
njihova imena, tako da su danas spomenici o Hiksima prava rijetkost. Ipak unato ovakvom
sustavnom naporu, nekoliko spomenika i natpisa je ostalo tako da se danas zna da su Hiksi
vladali Egiptom tijekom 17. i 16. stoljea prije Krista.
Josipovi srodnici
Povijesnu osnovu biblijskih dogaaja vezanih za Josipov boravak u Egiptu veina
znanstvenika i povjesniara vidi u dinastiji Hiksa zbog nekoliko razloga. Poznato je da su Hiksi
bili semitskog podrijetla i smatralo se da je Josip mogao postii tako veliki poloaj upravo stoga
to su faraoni tih dinastija bili prijateljski raspoloeni prema svima koji su pripadali njihovoj ili
njima srodnoj etnikoj skpini. No meutim, takav je zakljuak povijesno netoan jer je upravo
u biblijskoj povijesti pokazano da tako ne mora uvijek biti. Jedan od primjera je Daniel i
njegovi prijatelji koje su zloglasni Babilonci odveli u suanjstvo. Unato tomu to su bili u
suanjstvu, ve su za nekoliko godina bili na cijenjenim poloajima, uspjevi dogurati mnogo
dalje nego mnogi Babilonci. Drugi se primjer moe nai u Herodu Velikom, koji je po
narodnosti bio Idumejac ili Edomac a ipak je uspio doi na vlast i vladati Palestinom koja je po
teritoriju bila vea nego ona kojom je sam Salomon vladao. Prema tome, mogue je da je Josip
mogao uznapredovati i u vrijeme neke druge dinastije osim u vrijeme Hiksa.
Zatim se mislilo kako su Izraelci pali u nemilost novih faraona tek kad su Hiksi bili
zbaeni s vlasti jer je doao faraon koji nije poznavao Josipa (Izl 1, 8). Poznato je da su Hiksi
pobjegli u Palestinu poslije pada njihove dinastije i da su ih Egipani progonili. Zbog ove se
injenice valja zapitati a zato onda i Hebreji nisu pobjegli s njima, to su oni ekali kada su svi
koji su pripadali etnikoj skupini Hiksa, i koji su uivali specijalne privilegije, pobjegli iz Egipta
84

u Palestinu? Kad bi Josip i njegova braa bili u Egiptu u vrijeme Hiksa, sigurno bi iskoristili
priliku za bijeg iz Egipta prije no to ih Ahmose pretvori u robove.

Josip i ratna kola
Drugi razlog za povezanost izmeu Hiksa i Josipova boravka u Egiptu nalazi se u tome
to se kae da je faraon postavio Josipa na kola (Post 41, 43), a kasnije, kad je Jakov dolazio u
Egipat, Josip je sjeo u svoja kola i poao mu u susret (Post 46, 29). Poznato je, a i dokazano, da
su upravo Hiksi donijeli sa sobom ratna kola i uspjeno ih rabili. Prije njih Egipat nije
poznavao niti uporabljivao ratna kola u vojnim pohodima (Schulman 1979: 105-153).
Pitanje je da li se ovdje radilo o ratnim kolima ili samo o zaprenom vozilu. Hebrejski
izraz koji se ovdje koristi, a preveden je kao kola je _____ (merkaba), koji se nalazi 44 puta u
Starom zavjetu (Even-Shoshen 1993: 712) u razliitim kontekstima i, kao takav, nosi razliita
znaenja. Ova hebrejska rije potjee od izraza ___ (rekeb) koji se nalazi 118 puta u Starome
zavjetu (Even-Shoshen 1993: 1076, 1077). Obadva izraza imaju isto znaenje te se prevode sa
kola. U svom leksikonu Fuerst je objasnio da se rije merkaba treba smatrati kao prijevozno
sredstvo to ga je koristio onaj koji se trebao proslaviti, ili onaj koji je trebao pokazati svoju
slavu tijekom procesija. Dalje Fuerst tvrdi da kada merkaba stoji zajedno sa ____ (kabod)
onda se odnosi na ratna kola (Fuerst 1867: 869).
Istina je da su biblijski prevoditelji najee preveli izraz merkaba kao ratna kola, ali
se takoer moe smatrati da se isti izraz moe odnositi i na neku drugu vrst prijevoznog sredstva.
Budui da se prvi puta u Starome zavjetu spominje u svezi s Josipom potrebno je pogledati druga
mjesta i vidjeti kako se ovaj izraz uporabljuje u tim kontekstima.
85

Izraz rekeb ili merkaba se ponekad odnosi na figurice raznih
kola koje su bile postavljene u hramu (1. Kralj 7, 33; 1. Ljet 28, 18; 2.
Kralj 23:11). Zatim se obadva izraza koriste u proroanstvima i
ponekad u slikovitom smislu (Hag 2, 22; Nah 3, 2; Mih 1, 13). Isto
tako se isti izrazi odnose i na paradna kola. Jedan se tipian primjer moe nai iz vremena
proroka Elizeja (2. Kralj 5, 21.25). Tom je prilikom Naaman, sirski general, doao u izraelsku
zemlju traiti pomo za svoju bolest (gubu), u svojim kolima. Vjerojatno da to nije bila
povorka opremljena ratnim kolima, jer bi to izazvalo meunarodni incident, pa ak i povod za
rat. Poto je bio oajan zbog svoje bolesti, sigurno je da si nije mogao priutiti dolazak u
kolima koja su bila u potpunosti opremljena za rat, nego su to bila obina kola koja su sluila kao
prijevozno sredstvo. Drugi se primjer moe nai iz vremena Davida (2. Sam 15, 1). Tu se
kae da je Abalom, Davidov sin, nabavio sebi kola i pribavio one koji e trati pred njim i
kolima. Oito da se ovdje radi o paradnim, a ne o ratnim kolima. Zatim, prije no to je Jakov
umro u egipatskoj zemlji, zatraio je od svojih sinova da ga pogrebu u Palestini u peini gdje su
njegovi preci (Abraham, Sara, Izak, Rebeka, Lea) bili pogrebeni. U koloni koja je pratila
posmrtne ostatke Jakova nala su se i kola (Post 50, 9). Oito da se ovdje isto tako radi o
zaprenim vozilima koja su trebala sluiti za prijevoz ljudi zbog dugog puta. Osim toga, postoji
mjesto na kojemu se hebrejski izraz rekeb spominje dva puta (2. Ljet 35, 24). Kad je izbio rat
izmeu Izraelaca i Egipana, kralj Joija je bio ranjen u svojim ratnim kolima, zatim su ga
njegove sluge prebacile u druga kola da bi ga odvezli u Jeruzalem. Ovdje se jasno razluuje
izmeu ratnih kola i kola za prijevoz, premda se koristi isti izraz za obadvoja kola, to oito

86

znai da se hebrejski izraz merkaba ili rekeb ne odnosi uvijek na ratna kola nego i na ona koja
slue za prijevoz, razne procesije i tome slino.
Kola kao zapreno vozilo koristila su se i bila poznata diljem istona svijeta. Jo su
sredinom treeg milenija (oko 2500. godine prije Krista) bila poznata zaprena kola u
Mezopotamiji. Mogue je da su Egipani imali takvu vrst kola koja su bila koritena u vrijeme
raznih procesija, kao to je bila ova u vrijeme Josipa. Pa i sama faraona tvrdnja da je postavio
Josipa na druga kola govori da takvih kola nije bilo mnogo u uporabi.
Kad je iskapana jedna utvrda u Buhenu (Egipat), arheolozi su pronali ostatke konja koji
je pripadao vremenu prije no to su Hiksi zavladali. Zakljuak arheologa koji su pronali ove
ostatke jest da je mogue da su u ranim periodima konje posjedovali najvii lanovi drutva i da
su ih koristili u zaprenim kolima u dravne svrhe (Emery, Smith, i Millard 1979: 194).
Ostali problemi
Osim ovoga, postoje jo neke potekoe koje postoje izmeu biblijskog izvjetaja i
vremena Hiksa. Kad je Josip bio doveden u Egipat kupio ga je Potifar, Egipanin koji je bio
zapovjednik faraonove osobne garde (Post 39, 1). Ako su Hiksi tada bili na vlasti, gotovo da je
i nemogue da bi tako osjetljivu poziciju dali jednom egipaninu, kad
se zna kolika je mrnja postojala izmeu Egipana i Hiksa.
Josip je opisan kao onaj kome je bila dana vlast nad cijelim
Egiptom, to ukljuuje i Donji i Gornji Egipat (Post 41; 42, 45). Hiksi su kontrolirali samo
Donji Egipat, dok je Gornji bio pod upravom Egipana. Osim toga, faraon je dao Josipu ker
sveenika heliopolijskog. Ako bi Hiksi tada bili na vlasti, onda bi bilo loginije da sveenik
nekog drugog boanstva bude ukljuen, onih bogova koje su Hiksi potivali kao to je bog Set.

87

Kad je Josip pozvan iz zatvora u faraonov dvor, morao se obrijati i obui u istu odjeu (Post 41,
14). Ovaj in je u skladu s egipatskim obiajima prije no s onima koje su prakticirali semitski
Hiksi (Aling 1995: 32).
Zbog gore navedenih podataka bolje je potraiti Josipov boravak u Egiptu u vrijeme neke
druge dinastije. Svi argumenti koji su navedeni za vezu izmeu boravka Izraelaca u Egiptu, te
njihovog prosperiteta u vrijeme Hiksa nemaju nikakvu povijesnu niti biblijsku podlogu. Zbog
toga je najbolje potraiti neku drugu dinastiju koja je vladala u vrijeme kada je Josip bio doveden
u Egipat, kada je od roba postao prvi do faraona i kada je njegova rodbina dola ivjeti s njime u
Egiptu.
Josip i 12. dinastija
Prema biblijskoj kronologiji (1. Kralj 6, 1 i Izl 12, 40. 41) Josip je boravio u Egiptu
tijekom 12. dinastije. Upuujui se na biblijski tekst (1. Kralj 6, 1), od vremena kada su Izraelci
izali iz egipatskog ropstva pa do vremena kada je Salomon poeo zidati Hram prolo je 480
godina. Ako je gradnja Hrama otpoela oko 970. godine prije Krista, onda je Izlazak bio 1450.
godine prije Krista. Dalje nam se kae da su Izraelci proveli 430 godina u Egiptu (Izl 12, 40.
41), to bi znailo da je Jakov sa svojom obitelji doselio u Egipat 1880. godine prije Krista. U
to je vrijeme Jakov imao 130 godina (Post 47, 9), a to je ujedno bila druga godina gladi (Post 45,
6), to bi znailo da je glad otpoela 1882. godine prije Krista, a razdoblje od sedam rodnih
godina 1889. godine prije Krista. Kad je Josip izveden pred faraona bio je 30 godina star
(Post41, 46), a to je bilo vrijeme kad je otpoelo razdoblje rodnih godina, drugim rijeima Josip
je navrio 30 godina tijekom 1889. godine prije Krista. Kad je doveden u Egipat imao je samo
17 godina (Post 37, 2), to znai da je doao u Egipat tijekom 1902. godine prije Krista.
88

Da bi se mogli ovi dogaaji traiti u zapisima egipatskih
hijeroglifa, treba ustanoviti listu, a ujedno i godine vladanja pojedinih
faraona iz 12. dinastije, koja je u to doba vladala u Egiptu. Ova je
dinastija nastala poslije jednog razdoblja u egipatskoj povijesti u kojem su Egipani bili vrlo
slabi, kako na politikom tako i na vojnom i ekonomskom podruju. Ustvari, egipatska je
zemlja bila podijeljena zemljoposjednicima, bogataima i vlasteli. Ovi zemljoposjednici su
poznati kao nomarsi prema posjedu koji je bio nazvan nome. U to doba faraoni 11. dinastije
gotovo da i nisu imali nekakvu veliku vlast i kontrolu nad Egiptom, jer je svaki nomarh imao
svoju vojsku, svoje zakone i naplaivao cestarinu trgovcima koji su prolazili kroz njegov
teritorij.
Kad je posljednji faraon 11. dinastije bio na kakvoj-takvoj vlasti, imao je vizira koji se
zvao Amenemhet. Nakon njegove smrti Amenemhet je preuzeo flotu brodova te plovio Nilom i
pokoravao sve svoje rivale. Tako su svi njegovi protivnici bili pokoreni ili neutralizirani pa je
bio u stanju sam zavladati Egiptom i osnovati novu dinastiju. Amenemhet I je otpoeo svoju
vladavinu 1991. godine prije Krista (Bunson 1991: 14). Zbog straha da se nomarsi ne bi
ujedinili protiv njega, a ujedno i da dobije njihovu potporu ostavio je zemlju u njihovim rukama.
Osim to je nainio pogodbu s nomarsima, da bi na taj nain osigurao stabilnost i
sigurnost svoje vladavine (David 1975: 18), trebalo je isto tako osigurati granice samog Egipta.
Jedan od najveih i najeih neprijatelja bili su Nubijci, koji su se nalazili na junoj strani
njegovog carstva. Odmah u poetku svoje vladavine poveo je vojnu ekspediciju protiv
Nubijaca i na taj nain anulirao bilo kakvu prijetnju i mogunost


89

napada sa te strane (Grimal 1993: 160, 161).
Prije no to je izvren atentat nad njime, Amenemhet I je postavio svoga sina Sesostrisa I
da zajedno s njime vlada kao suvladar. Ovakav in je imao dvojaku korist. Prvo, sva su ostala
rodbina, generali i visoki inovnici na vrijeme vidjeli tko treba ostati na prijestolju kada stari
faraon umre. Svi su se jo za vrijeme starog faraona trebali pokloniti mladom nasljedniku i na
taj mu se nain zakleti da e mu biti lojalni.
Druga korist se moe vidjeti u tome to je
mladi faraon za suvladarstva imao prilike
vidjeti iz prve ruke kako se vodi jedna svjetska
sila, kao to je to bio Egipat.
Josip i karavana Crvenog mora
Kad je Amenemhet I bio ubijen (1962. godine prije Krista), Sesostris I se nalazio na
vojnom pohodu na Libijce i kad je uo o tragediji, odmah se uputio nazad kako bi osvetio svoga
oca i uvrstio svoju vlast (Grimal 1993: 162, 163). Osim toga to je utvrdio granice prema jugu
uveo je stabilnost u sinajsku pokrajinu, odakle je dobivao korisnu rudu bakra (Bunson 1991:
241). Posljednjih se godina svoje vladavine posvetio izgradnji velikih kulturnih spomenika,
kao i poveanju standarda, naroito za srednju klasu itelja. Kad je
umro (1926. godine prije Krista), na prijestolju ga je naslijedio njegov
sin Amenemhet II.
Ovaj je faraon imao relativno mirnu vladavinu, bez veih
uzbuenja. Ekonomija je cvala i trgovinske su veze s Palestinom i
Mezopotamijom bile uspostavljene. Na mnogim arheolokim
Amenemhet I 1991-1962 Sesostris I 1971-1926
Amenemhet II 1929-1892
Sesostris II 1897-1878
Sesostris III 1878-1843
Amenemhet III 1844-1797
Amenemhet IV 1799-1787
Sobekneferu 1787-1783


90

lokalitetima otkriveni su skupocjeni predmeti s mezopotamijskim motivima, pa ak i s motivima
iz Krete. Isto su tako u Palestini i Mezopotamiji pronaeni ostaci raznih egipatskih spomenika,
to svjedoi da je trgovina tekla u obadva smjera (Grimal 1993: 165). Zajedno s trgovcima
stranci su putovali do Egipta i donosili sa sobom nova zanimanja i zvanja, tako da je civilizacija
cvala a veliki spomenici nicali na sve strane. U vrijeme Amenemheta II zabiljeena je jedna
ekspedicija trgovaca koja je dola s druge strane Crvenog mora (Palestine) i sa sobom donijela
razne mirise i tamjan. To se dogodilo 27. godine njegove vladavine to bi bilo negdje oko
1902. godine prije Krista. Zanimljivo je primijetiti da je i Josip, ako je biblijska kronologija
tona, doveden u Egipat kao rob iste godine. Osim toga, Biblija napominje da su trgovci koji su
kupili Josipa dolazili u Egipat i sa sobom nosili tamjan i ostale mirise.
Amenemhet II je vladao sve do 1892. godine prije Krista, kad ga je naslijedio njegov sin
Sesostris II. U vrijeme Sesostrisa II nomarsi su jo uvijek imali velike posjede i utjecaj na
egipatski drutveni poredak. Veliina i bogatstvo ovih zemljoposjednika se oitovala u tome
to su gradili bogate grobnice za svoga ivota, koje su u sebi krile informacije neprocjenjive
vrijednosti. Upravo su te informacije pomogle u boljem razumijevanju naina ivota onog
vremena, kao i drutva u kome su ivjeli. Jedna takva bogata grobnica je otkrivena u mjestu
Beni Hasan, udaljenom vie od 300 kilometara od Sredozemnog mora. Osim predmeta
neprocjenjive vrijednosti, na zidovima grobnice ovaj nomarh, koji se zvao Khnemnotep, dao je
iscrtati zanimljiv crte koji je vjerojatno predstavljao vaan dogaaj iz njegovog ivota. Na
crteu je prikazana karavana doljaka ili trgovaca koji su nosili na magarcima robu za prodaju.
Najvaniji su prodajni predmeti bili boja za lice, za oi, kao i razni mirisi koji su bili u velikoj
potranji u Egiptu kroz sva

91

stoljea (Weigall 1927: 83; Grimal 1993: 165).
Na slici su bili prikazani 37 osoba semitskog
podrijetla, a kratki natpis objanjava crte istiui
broj trgovaca, njihovu narodnost, vrst robe koju su
donijeli te i ime voe koji se zvao Abiar
(Pritchard 1955: 229).
Osim ovog zapisa postoje mnogi drugi
dokazi o boravku semita u Egiptu u vrijeme ove
dinastije. Nedavna iskapanja na nekoliko
arheolokih lokaliteta u delti Nila (Tell el-Daba,
Tell el-Maskhuta, Tell el-Retabeh, Tell
el-Yehudiyeh, Inhas, Tell Farasha i Tell el-Kebir)
donijela su bogate rezultate, koji su pridonijeli u
boljem razumijevanju strukture drutva onog
vremena kao i etniku opredijeljenost itelja tih
naselja u vrijeme 12. dinastije. Manfred Bietak,
koji je vrio detaljna istraivanja na podruju Tell
el-Dabe, je zakljuio da su itelji ovog naselja bili Kanaanci...( Bietak 1989: 93, 99) u vrijeme
12. dinastije. Naselje u kojem su ovi itelji ivjeli nije bilo uniteno prilikom najezde Hiksa
upravo zbog toga jer su i jedni i drugi bili istog, semitskog, podrijetla (Hoffmeier 1997: 65).
John S. Holladay je otpoeo iskapati Tell el-Maskhutu 1978. godine. Prema iskopanom
materijalu on je zakljuio da su u ovom naselju ivjeli itelji semitskog podrijetla pred kraj

92

vladanja 12. dinastije (Holladay 1982: 44-47, 50). Jo poetkom ovog stoljea W. F. Petrie je
iskapao na podruju Tell el-Retabehe. Carol Redmount je detaljno prouio rezultate s ovog
iskapanja i zakljuio (na temelju nekih grobnica) da je puanstvo ovog naselja bilo semitskog
podrijetla (Redmount 1989: 128-129). Petrie je vrio iskapanja i na lokalitetu pod imenom Tell
el-Yehudiyeh (idovsko brdo). Rezultate sa ovog iskapanja je pregledala Olga Tufnell i na
temelju materijala pronaenim u grobnicama predloila da je i ovo puanstvo bilo semitskog
podrijetla (Tufnell 1978: 76). Isto je tako materijal sa iskapanja na lokalitetima Inhas, Tell
Farasha i Tell el-Kebir pokazao da su itelji koji su ivjeli u vrijeme 12. dinastije bili semitskog
podrijetla (Hoffmeier 1997: 67, 68).
Josip i ratarska reforma
Tijekom svoje vladavine Sesostris II je otpoeo izgradnju kanala koji bi doveo vodu iz
Nila u Faiyum dolinu (Bunson 1991: 241; Grimall 1993: 166). Dolina je obuhvaala povrinu od
oko 450 kvadratnih kilometara. Ova bi golema obradiva povrina nedvojbeno trebala osigurati
veliki urod i stvoriti velike rezerve ita koje bi dobro posluile u sluaju sue i gladi. Ovaj je
projekt sasvim logian, poto je opstanak Egipta i urod uvelike
ovisio o Nilu, koji bi se svakog kolovoza rujna i listopada uslijed
monsunskih kia u Etiopiji izlijevao iz svojeg korita i plavio
obradive povrine (Kleinschroth 1977: 159). Kad bi se voda
povukla, iza sebe bi ostavila bogat talog blata, koji bi, kad se
osui, predstavljao plodno tlo za bogati urod itarica. Ponekad
se, uslijed slabih oborina, Nil ne bi izlijevao i, kao rezultat, glad
bi uslijedila ve iste godine. Da bi to sprijeio, Sesostris II je

93

pokuao iskopati kanal kroz planinski vijenac koji je prijeio da poplavljeni Nil natopi ovu
veliku dolinu. Na alost, ovaj je projekt prekasno otpoeo, tako da ga nije uspio zavriti
tijekom svoga ivota, ve su ga zavrili njegovi nasljednici.
Prema biblijskoj kronologiji u vrijeme ovog faraona Jakov je doputovao u Egipat (1880.
godine prije Krista). U to je vrijeme glad ve trajala dvije godine, to bi znailo da je glad
otpoela 1882. godine a razdoblje od sedam rodnih godina 1889. godine prije Krista. Sve se
ovo zbivalo u vrijeme Sesostrisa II, koji bi prema ovom scenariju trebao biti faraon koji je usnio
snove i postavio Josipa da bude njegov najvii inovnik, a Josip je isto tako trebao voditi brigu
oko spremanja ita tijekom sedam rodnih godina da bi bilo dovoljno hrane kad naiu sedam
godina sue i gladi. Zbog toga je mogue da je ovaj projekt koji je oznaio poetak ove agrarne
reforme otpoeo na Josipovu inicijativu (Aling 1981) da bi se itnice to vie napunile i tako
rezerve pripremile za razdoblje gladi to ih je oekivalo. Ovaj irigacijski kanal jo i danas
postoji i s uspjehom se koristi, a nazvan je Bahr Jussuf, to u prijevodu s arapskog znai Josipov
kanal.
Josip i njegova titula
Kad je Josip bio postavljen nad svim Egiptom, Biblija kae da je imao dvojaku titulu,
gospodar nad svim faraonovim domom i vladalac nad svom zemljom Egipatskom (Post 45, 8).
Prva bi titula bila jednaka zapovjedniku ili efu svih slubenika u faraonovu domu. U ovoj
ulozi Josip je vodio izravnu brigu o svim faraonovim posjedima i dobrima, kako u kui tako i na
imanju. Ovakva je titula bila uobiajena za vrijeme 12. dinastije. Na raznim zapisima
pronaeno je preko dvadeset primjera ove titule (Ward 1981: 22), i vjeruje se da je jedino vizir ili
kako ga Biblija naziva vladalac nad svom zemljom Egipatskom bio vei po tituli od njega
94

(Gardiner 1947: 45, 46).
Opis ove titule zapovjednik svih slubenika na faraonovom posjedu tek e kasnije u
egipatskoj povijesti biti opisan. Tijekom drugih dinastija dolaze natpisi o ulozi i dunostima
onoga koji je nosio ovakvu titulu (Hayes 1949: 43-49). Takav slubenik je upravljao nad
faraonovim itnicama i vodio brigu o krdima faraonove stoke. Trebao je voditi brigu o
porezima, zatim i da krajevi pogoeni suom dobiju na vrijeme dovoljno hrane za opstanak.
Isto je tako vodio brigu o gradnji faraonove grobnice, sakupljao obvezne darove beduinskih
voa, ak se angairao i oko nabavke cedrovine iz Sirije.
Druga titula odgovara egipatskom viziru, koji je bio prvi do faraona u svim odlukama i
onaj koji je davao posljednji i najvaniji savjet prije no to bi faraon donosio neku vanu odluku.
Postoji nekoliko razloga koji upuuju da je Josip nosio titulu vezira. Prvi se moe nai u
biblijskom zapisu, gdje se kae da je faraon bio vei po poloaju od Josipa samo po tome to je
imao prijestolje (Post 41, 40). Jedino je carski vizir uivao ovakve povlastice i poloaj.
Druga se nalazi zapisana ve u sljedeem retku (41.) istog poglavlja, gdje se kae da je Josip bio
postavljen nad svom zemljom egipatskom. Trei se moe vidjeti u tome to su Josipova braa,
kad su dola po hranu, bila dovedena pred Josipa kao onoga koji je bio odgovoran za podjelu
hrane. Osim toga, svi su stranci prije no to su dovedeni pred faraona trebali vidjeti vizira i
onda je on odluivao o tome hoe li ih faraon primiti ili ne (Hayes 1966: 46). etvrti se razlog
moe vidjeti u injenici da je Josip imao pravo kupiti zemlju od Egipana i tako je sva zemlja
prela u faraonove ruke. Zbog gore navedenih razloga najloginije je prihvatiti da je Josip imao
titulu vizira, koji je upravljao cjelokupnom civilnom administracijom, bio glavni zamjenik
faraona, drugim rijeima bio najmoniji ovjek (osim faraona) u cijelom Egiptu (van den Boorn
95

1988).
Ako prihvatimo da je Josip bio egipatski vizir, moramo se zapitati ima li mjesta za njega
meu egipatskim vizirima 12. dinastije? Treba odmah istaknuti da ne postoje nikakvi potpuni
podaci u pogledu na ovo pitanje. Detlef Franke je samo jedan od egiptologa koji je razmatrao
pitanje vizira 12. dinastije (Franke 1984: 18, 19). Na njegovoj listi postoje imena koja
zasigurno pripadaju vizirima ove dinastije, ali se ne moe sa sigurnou odgonetnuti vrijeme
njihove slube u povijesti ove dinastije. Postoji opravdani razlog za miljenje da su poneki
viziri bili na vlasti u vrijeme nekoliko faraona, to bi znailo da je osoba koja je bila vizir u
vrijeme jednog faraona mogla sluiti u istoj slubi u vrijeme sljedeeg faraona (Simpson 1957:
29). Premda su neke osobe nosile titulu vizira, mogue je da su to bile samo poasne titule.
Zasada egiptolozi vjeruju da postoje dvije osobe koje su sluile
kao viziri u vrijeme Sesostrisa III (Valloggia 1974: 123, 124), i poznati
su pod imenima Sebekemhat i Khnumhotep. Odmah se moe vidjeti
da nema nikakvih slinosti izmeu ovih imena i imena Josipovog. Postoji mogunost da Josip
nije bio vizir cijelog svog ivota, to je za oekivati. Tako je mogue da je Josip zauzimao ovaj
visoki poloaj u poetku svoje slube na dvoru faraonovom, drugim rijeima u vrijeme
Sesostrisa II i moda u poetku vladavine Sesotrisa III. Dosad egiptolozi nisu pronali ni jedno
ime vizira koji je sluio u vrijeme Sesostrisa II.
Zanimljivo je spomenuti da Khnumhotep nije bio samo vizir nego je uivao i ulogu
zapovjednika svim slubenicima na dvoru faraonovom. On je zasad jedina osoba koja je
zapisana u egipatskoj povijesti s ovakvom dvojakom titulom (Weil 1908: 44). Ve je ranije
reeno da nema nikakve slinosti ove osobe s Josipom, iako su obadva imali iste dvojake titule.

96

Osim toga Khnumhotep je sluio samo u vrijeme Sesostrisa III, dok je Josip prema biblijskoj
kronologiji doao na vlast u vrijeme Sesostrisa II. Ono to je sasvim mogue jest da je Josip
bio u slubi faraona prije Khnumhotepa i da je on automatski naslijedio ovu dvojaku titulu
poslije Josipa.
Josipovo egipatsko ime
Kad je Josip bio osloboen i doveden u faraonov dvor dobio je novo, egipatsko ime,
Safenat-Paneah (Pos 41, 45). Osim ovog spominju se i neka druga egipatska imena, kao to je
bio Potifar, Egipanin koji je kupio Josipa od Jimaelaca (Pos 39, 1), Asenata, Josipova ena
(Pos 41, 45), kao i Poti-Fera, otac Josipove ene (Pos 41, 45).
Posmatrajui imena Potifar i Poti-Fera egiptolozi su zakljuili da su ova dva imena vrlo
slina i da je Potifar skraeno ime Poti-Fere, jer obadva imaju isto znaenje (onaj kome Re daje)
(Redford 1992b: 426, 427). Iako neki egiptolozi smatraju da imena Potifat i Poti-Fera potjeu
iz 7. Stoljea prije Krista (Redford 1992b: 426), Keneth Kitchen dri da ova imena dolaze iz
davnije prolosti (Kitchen 1993: 85), i da su modernizirana verzija jo starijih imena koja dolaze
iz vremena 12. dinastije (Kitchen 1993: 86).
U svezi sa imenom Asenate, Josipove ene, egiptolozi su smatrali da bi njeno ime trebalo
znaiti ona koja pripada Neithi (egipatska boica) (Schulman 1975: 239; Spiegelberg 1904: 18,
19). Meutim, imena sa nastavkom imena boice Neithe se za sada nisu pronala ni na kakvom
zapisu, pa su stoga egiptolozi primorani potraiti druga znaenja ovog imena. Kitchen dri da
se ovdje ne govori o nastavku koji nosi ime neke boice ve o nastavku prisvojne zamjenice.
Tako da bi prijevod Asenatinog imena trebao biti ona koja pripada meni (misli se na njena oca
ili majku) (Kitchen 1993: 84, 85). Ovakva imena se nalaze na mnogim zapisima koji dolaze iz
97

vremena 12. dinastije (Yee 1992: 476).
Josipovo egipatsko ime Safenat Paneah pobudilo je pozornost mnogih strunjaka jo iz
ranijih stoljea. Jo je George Steindorff u 19. stoljeu predloio da bi ovo ime trebalo znaiti
Bog je kazao: on e ivjeti (Steindorff 1889: 41, 42). Ovaj prijedlog je bio svesrdno prihvaen
u krugovima teologa i egiptologa (Schulman 1975: 239-240). Imena sa ovakvim znaenjem su
pronaena na zapisima iz 7. i 6. stoljea prije Krista (Redford 1970b: 230, 231). Meutim,
Kitchen se suprotstavio ovakvom tumaenju Josipova imena i dri da bi ga trebalo prevesti sa
onaj koji prepoznaje ivot. Imena sa ovakvim znaenjem se, prema Kitchenu, mogu nai na
zapisima koji potjeu jo iz 12. dinastije (Kitchen 1993: 82, 83).
Prema gore navedenim podacima jasno je da su sva imena egipatskog podrijetla u emu
se svi znanstvenici nedvojbeno slau (Hoffmeier 1997: 87). Osim toga, ovakva imena i njima
slina se mogu nai na drevnim zapisima koji su bili u uporabi tijekom 12. dinastije, upravo one
dinastije za ijeg je vremena Josip i bio doveden u Egipat i cijela se ova radnja dogodila.
Glad u punom zamahu
Sesostris II je ostavio prijestolje svome sinu Sesostrisu III (1878-1843 prije Krista) u
najteim trenucima, kad je glad bila u punom zamahu. Prema biblijskom izvjetaju, glad je
trebala trajati jo tri godine. Faraoni koji su vladali prije Sesostrisa III nisu uspjeli slomiti vlast
nomarha koji su posjedovali veinu zemlje u Egiptu. Odmah u poetku svoje vladavine ovaj je
faraon uspio slomiti svaki otpor i vlast ovih zemljoposjednika tako da je zemlja slubeno prela
pod kontrolu faraona (Grimal 1993: 167).
Prema biblijskom izvjetaju, egipatski je narod bio u velikom
problemu jer im je ponestalo ita u njihovim itnicama. Kad su

98

zatraili pomo od faraona, on ih je uputio na Josipa koji im je prodavao ito za novac. Kad im
je ponestalo novaca, onda im je Josip prodavao ito za stoku i ostali imetak koji su imali. Kad
je i toga nestalo, negdje pred kraj razdoblja gladi, onda je Josip nainio neku vrst ugovora s
njima, tako da je sva zemlja koju su imali postala faraonova a oni su imali pravo na obradu i
urod, stime da 1/5 uroda moraju dati faraonu kao naplatu za uporabu zemlje (Post 47, 14-26).
Ovaj izvjetaj se uklapa vrlo dobro u egipatsku povijest u vrijeme Sesostrisa III, kada je ovaj
zemlju nomarha stavio izravno pod svoju upravu.
Jakovljeva sahrana
Kad je Jakov doao u Egipat, imao je 130 godina. Prema biblijskom tekstu, Jakov je
ivio u Egiptu jo 17 godina to bi znailo da je imao 147 godina kada je umro (Post 47, 28).
Prije no to je umro zatraio je od svojih sinova da ga sahrane u Hebronu, u grobnici u kojoj su
bili pogrebeni njegovi preci. Nakon nekoliko dana pripreme pogrebna se povorka uputila
prema Palestini. Budui da je Josip jo uvijek bio visoko cijenjena osoba, faraon je poslao
svoje ugledne dunosnike da budu dio ove procesije.
Biblijski nas tekst obavjeuje da se povorka u jednom trenutku nala u Atadu (Post 50,
10). Kad su okolni mjetani vidjeli toliku alost, nazvali su ovo mjesto Abel-Mizraim, to u
prijevodu znai egipatska alost. Ne samo da biblijski tekst ovdje govori o imenu mjesta
nego napominje i njegov lokalitet. Atad se nalazio na istonoj strani Jordana, tako da je
potpuno sigurno da povorka nije ila obalom Sredozemnog mora (uobiajena ruta), nego su ili
kroz Transjordaniju. Da bi doli do Atada, morali su proi kroz edomsku zemlju. Poznato je
da su Edomci rodbinski vezani za Izraelce jer potjeu od Ezava, Jakovljeva brata. Mogue je
da je i sam Ezav jo bio u ivotu, ali ako i nije, mogue je da su se neki od njegovih potomaka
99

pridruili povorci i krenuli s njima prema mjestu pogreba. Kad su proli Atad, uputili su se
prema potoku Jaboku, gdje se Jakov borio sa anelom prije no to je sreo svoga brata Ezava.
Na taj je nain ova povorka imala u neku ruku komemoracijski karakter, budui da su trebali
posjetiti vana mjesta iz Jakovljeva ivota. Kod Jaboka su preli rijeku Jordan i proli pored
samog ekema. Odatle su se okrenuli prema jugu da bi stigli do Hebrona.
Ovo je bio isti put kojim je Jakov proao kad se vraao iz Harana u Palestinu. Jedno je
vrijeme proveo u samom ekemu, kad su neki od njegovih sinova bez milosti gotovo istrijebili
cijelo puanstvo ovog naselja. Zbog ovog incidenta Jakov se morao uputiti prema jugu, jer se
bojao osvete. Kod Bethlehema mu je umrla Rahela, Josipova majka, gdje je i sahranjena.
Mogue je da je Josip imao elju posjetiti grob svoje majke u Bethlehemu. Iza toga povorka se
uputila prema Hebronu.
Postoji jo jedan razlog zbog kojeg je povorka ila ovim zaobilaznim putem. Prolo je
nekoliko desetljea kada je Josip posljednji put bio u Palestini. Ovo je za njega bila prigoda da
ponovo vidi sva vanija mjesta iz prolosti njegovih predaka. Prije no to je Jakov umro
dodijelio je Josipu mjesto pored samog ekema u nasljedstvo. Ovo je bila izvanredna prilika da
pregleda svoje naslijee, gdje e kasnije i on sam biti i sahranjen (Jo 24, 32).
Svi su se ovi dogaaji zbivali u vrijeme Sesostrisa III, koji je jo uvijek vladao u Egiptu.
Sesostris III, kao i njegovi predhodnici, nisu posveivali previe napora nekim vojnim pohodima
na susjedne zemlje. Kad je prosperitet Egipta bio u neku ruku osiguran, faraoni su se posvetili
kulturnom i ekonomskom uzdizanju standarda u Egiptu. Tako ni ovaj faraon nije osnivao
nikakve velike vojne pohode na Palestinu niti na druge krajeve. Trgovina sa susjednim
zemljama je cvala te su radnici kao i trgovci iz svih krajeva slobodno ulazili i izlazili iz Egipta.
100

Meutim jedna je mirotvorna ekspedicija ipak bila osnovana i zabiljeena. Zanimljivo je da se
zapis ove ekspedicije nije naao ni u kakvim carskim zapisima, nego ga je zapisao jedan
egipatski general, koji je ujedno bio i voa ove ekspedicije.
Ovaj je dogaaj zapisan na jednoj kamenoj ploi, koja je dobila ime Khu-sebekov
spomenik, po osobi koja ju je dala isklesati. Jo poetkom ovog stoljea John Garstang je
pronaao ovaj spomenik u Abidosu (Ray 1986: 231-248). Strana je, na kojoj se nalazi natpis,
ispisana egipatskim hijeroglifima u dvanaest okomitih redova. Tu je Khu-sebek opisao svoju
povijest iz ranijih dana, sudjelovanje u
vojnim ekspedicijama protiv Nubijaca u
vrijeme Sesostrisa III, kao i svoje postupne
uspjehe i promocije. Zatim na samome
vrhu ovog spomenika, iznad izvornog
teksta, na mjestu koje je ostavljeno za neki
crte, dao je isklesati dodatni tekst u pet
vodoravnih kolona. Upravo ovaj natpis
igra znaajnu ulogu jer opisuje jednu
ekspediciju u Palestinu, jedinu u vrijeme
12. dinastije.
Khu-sebek poinje svoj recital
tvrdnjom da je roen u vrijeme
Amenemheta II. Svoju je karijeru poeo kao tjelobranitelj Sesostrisa III, kada mu je bila
povjerena dunost da titi faraonovo zaelje (Wilson 1955). Poto je dobro obavljao svoju

101

dunost, faraon mu je povjerio 60 vojnika koji su bili pod njegovim zapovjednitvom. Iza
ovoga slijedi ekspedicija u Nubiji, gdje je zbog izvanredne hrabrosti bio postavljen kao
zapovjednik nad stotinu vojnika. Budui da se tekst koji opisuje ekspediciju u Palestinu nalazi
na samom vrhu spomenika kao dodatni natpis, kada je onaj o ekspediciji u Nubiju ve bio
ispisan, mogue je da je ekspedicija u Palestinu bila odrana nakon ekspedicije u Nubiji.
Postoje zapisi o tri vojne ekspedicije protiv Nubijaca koje su bile odrane u vrijeme
Sesostrisa III (Wilson 1956: 136, 137). Posljednja ekspedicija u Nubiji bila je odrana u
vrijeme 16. godine carovanja Sesostrisa III. Ako je ekspedicija u Palestini odrana nakon ovih
u Nubiji, onda je jasno da je to bilo poslije 16. godine carovanja Sesostrisa III. Prema biblijskoj
kronologiji, Jakov je umro oko 1863. godine prije Krista, a 16. godina Sesostrisa III bila bi
1863./2. godina prije Krista, to stavlja ova dva dogaaja otprilike u isto vrijeme.
Poznato je da Egipat u vrijeme 12.
dinastije nije vladao Palestinom, iako su
trgovake veze postojale, to je ve ranije
reeno. Ako faraoni 12. dinastije nisu
imali nikakav vojni interes u Palestini,
pitanje je onda to je ova ekspedicija tamo
radila. Na svom spomeniku Khu-Sebek
opisuje svoje doivljaje s ove ekspedicije,
osobito one koji su se dogodili pri
povratku u Egipat. Ovom je generalu
dodijeljena dunost da vodi brigu o

102

sigurnosti povorke i da bude branitelj od bilo kakvih pljakakih napada. Kad se povorka
vraala u Egipat, Khu-Sebek spominje jedan incident koji se dogodio kad su prolazili pored
ekema. Prema njegovom izvjeu, stanovnici ekema su napali povorku i on ih je hrabro
obranio od svih napada, tako da su sretno stigli nazad u Egipat.
Ako se ovo izvjee moe poistovjetiti s onim o Jakovljevoj sahrani, onda se moe nai
jasan razlog zbog ega su stanovnici ekema napali ovu povorku. Kad se povorka pribliila
ekemu, stanovnici su jo uvijek pamtili to su im uinili neki od Jakovljevih sinova i kad su ih
prepoznali, napad na povorku je bio neizbjean zbog elje za odmazdom. Poto su prema
biblijskom izvjetaju u povorci bili ne samo Josip nego i mnogi ugledni stanovnici Egipta, pa ak
i neki od faraonove rodbine, jasno je da je ovakva povorka bila pod izravnom vojnom pratnjom
koja je trebala omoguiti sigurnost kretanja ove povorke. U tom sluaju uloga generala koji je
mogao biti Khu-Sebek je oita, i prema njegovom izvjetaju, upravo je to i uinio kada su ih
ekemci napali (Shea 1992: 41, 42).
Josipova grobnica
103

Tijekom 1984. i 1987. godine
austrijski je arheoloki tim iskapao na
arheolokom lokalitetu u Tell el Dabi,
lokalitetu za koji se vjeruje da je bio
negdanji Ramsesov grad i glavni grad
Hiksa, Avaris. Tijekom iskapanja
arheolozi su naili na zauujue otkrie.
Pronali su palau s nekoliko grobnica koje
su pripadale 12. dinastiji (Bietak 1990:
47-75). Jo u antiko doba pljakai su
gotovo u cijelosti oistili sve grobnice. U tunelu koji su iskopali da bi doli do grobnice ostavili
su za sobom razbijenu statuu koja je bila gotovo duplo vea nego normalna ljudska visina.
Gotovo je sigurno da je ova statua predstavljala bogataa koji je ivio u oblinjoj palai. Statua
je gotovo u cijelosti unitena, samo je glava, vrat i dio ramena ostao neoteen. Meutim lice
statue je gotovo potpuno uniteno, tako da se ne moe vidjeti lik osobe koju je predstavljala.
Zbog pozicije palae smatra se da je ovaj bogata bio visoki slubenik u faraonovu dvoru.
Prema stilu frizure koja je bila uobliena na ovoj statui, kao i boji lica, jasno je da statua
predstavljala osobu semitskog podrijetla (Bietak 1990: 61-64).

104

Zasad nema dovoljno podataka koji bi upuivali da se ovdje radi o Josipu. Ono to se
moe zakljuiti jest da je ovaj visoki slubenik bio semitskog podrijetla, da je bio dovoljno
ugledan i bogat da sebi priuti ovako bogatu grobnicu sa svojom
statuom. Ovo je oiti dokaz da su Semiti mogli dosegnuti
visoke poloaje ne samo u vrijeme dinastije Hiksa nego i u
vrijeme 12. dinastije.

105

Bibliografija

Aling, C. F.
1981 Egypt and Bible History: From Earliest Times to 1000 B.C. Grand Rapids: Baker
Book House.
1995 Some Remarks on the Historicity of the Joseph Story. Near East Archaeological
Society Bulletin 39/40: 31-39.
Alt, A.
1961 Herkunft der Hyksos in neuer Sicht. Leipzig: Akademie Verlag.
Bietak, M.
1975a Die Hauptstadt der Hyksos und die Remsesstadt. Antike Welt 6/1: 28-30.
1975b Tell ed-Daba II. Vienna: VOAW.
1979 Avaris and Pi-Ramesse. Proceedings of the British Academy 65: 225-290.
1989 The Middle Bronze Age of the Levant-A New Approach to Relative and Absolute
Chronology. Str. 93-99, u High, Middle or Low? Acts of an International
Colloquium on Absolute Chronology Held at the University of Gothenburg
20th-22nd August 1987, ur. Paul Astrom. Gothenburg: Paul Astrom.
1990 Der Friedhof in einem Palastgarten aus der Zeit des spaten mittleren Reiches und
andere Forschungsergebnisse aus dem oestlischen Nildelta (Tell el-Daba).
Aegypten und Levante 2: 47-75.
Bunson, M.
1990 The Encyclopedia of Ancient Egypt. New York: Facts on File.
Coats, G.W.
1992 Joseph, Son of Jacob. Str. 976-980 u vol. 3 od The Anchor Bible Dictionary, ur.
D. N. Freedman. New York: Doubleday.
David, A. R.
1975 The Egyptian Kingdoms. New York: E. P. Dutton Company.
Emery, W. B., Smith, H. S., Millard, A.
1979 The Fortress of Buhen, The Archaeological Report. London: Egypt Exploration
Society.
Even-Shoshen, A.
1993 A New Concordance of the Old Testament. Grand Rapids: Baker.
Franke, D.
1984 Personen-daten aus dem Mittleren Reich. Wiesbaden: Otto Harrassowitz.
Fuerst, J.
1867 A Hebrew and Chaldee Lexicon to the Old Testament. London: Williams and
Norgate.
Gardiner, A. H.
1931 Late Egyptian Stories. Brussels: Edition de la Fondation Egyptologique Reine
Elisabeth.
1947 Ancient Egyptian Onomastica. Oxford: Oxford University Press.
Giveon, R.
1965 A Sealing of Khyan from the Shephela of Southern Palestine. Journal of Egyptian
Archaeology 51: 202-204.
106

1974 Hyksos Scarabs with Names of Kings and Officials from Canaan. Chronique
dgypte 49: 222-225.
1981 Yaqob-har. Gttinger Miszellen 44: 17-20.
Goedicke, H.
1986 The Quarrel of Apophis and Seqnenre. San Antonio: Van Silcen Books.
Grimal, N.
1993 A History of Ancient Egypt. Oxford: Blackwell.
Habachi, L.
1974 Sethos Is Devotion to Seth and Avaris. Zeitschrift fr gyptischeSprache und
Altertumskunde 100: 95-102.
Hayes, W. C.
1949 Career of the Great Steward Henunu Under Nebhepetre Mentuhtpe. Journal of
Egyptian Archaeology 35: 43-49.
1966 Egypt: Internal Affairs from Thutmosis I to the Death of Amenophis III.
Cambridge: Cambridge University Press.
Helck, W.
1975 Historisch-biographische Texte der 2. Zwischenzeit und neue Texte der 18.
Dynastie. Wiesbaden: Harrassowitz.
1976 gyptische Statuen im Ausland-ein chronologischen Problem.
Ugarit-Forschungen 8: 101-114.
Hoffmeier, J. K.
1997 Israel in Egypt: The Evidence for the Authenticity of the Exodus Tradition.
Oxford: Oxford University Press.
Holladay, J. S.
1982 Tell el-Maskhuta: Preliminary Report on the Wadi Tumilat Project 1978-
1979, Cities of the Delta, Part III. Malibu: Undena Publications.
Kamal, A.
1909 Tables doffrandes. Cairo: Impr. De l I.F.A.O.
Keller, W.
1956 The Bible as History. New York: William Morrow and Company.
Kitchen, K.
1993 Genesis 12-50 in the Near Eastern World. Str. 77-92, u He Swore an
Oath: Biblical Themes from Genesis 12-50, ur. R. S. Hess. Cambridge:
Tyndale House.
Kleinschroth, A.
1977 Nutzung der Gewsser im sudan. Osterreichische Wasserwirtschaft 29:
157-164.
Leclant, J.
1986 Fouilles et travaux en gypte et au Soudan 1984-85. Orientalia 55: 236-319.
Orlinsky, H.M.
1972 Understanding the Bible Through History and Archaeology. New York: Ktav
Publishing House.
Pritchard, J. B.
1955 Ancient Near Eastern Texts. Princenton: Princenton University Press.
107

Ray, P.
1986 The Duration of the Israelite Sojourn in Egypt. Andrews University Seminary
Studies 24: 231-248.
Redford, D.B.
1970a The Hyksos in History and Tradition. Orientalia 39: 1-51.
1970b A Study of Biblical Story of Joseph. Leiden: Brill.
1986a Egypt and Western Asia in the Old Kingdom. Journal of the American Research
in Egypt 23: 125-143.
1986b King-lists, Annals and Daybooks. Mississauga: Benben.
1992a Hyksos. Str. 341-344, u vol.3 od The Anchor Bible Dictionary, ur. D. N.
Freedman. New York: Doubleday.
1992b Potiphar. Str. 426-427, u vol. 5 od The Anchor Bible Dictionary, ur. D. N.
Freedman. New York: Doubleday.
Redmount, C.
1989 On an Egyptian/Asiatic Frontier: An Archaeological History of the Wadi
Tumilat. Chicago: University of Chicago.
Schulman, A. R.
1975 Asenath. Studien zur Altagyptischen Kultur 2: 238-240.
1979 Chariots, Chariotry and the Hyksos. Journal of the Society for the Study of
Egyptian Antiquities 10: 105-153.
Shea, W.
1992 The Burial of Jacob. Archaeology and Biblical Research 5: 33-44.
Simpson, W. K.
1957 Sobkemhet, a Vizier of Sesostris III. Journal of Egyptian Archaeology 43: 26-29.
Spiegelberg, W.
1904 Aegyptischen Randglossen zum Alten testament. Strasburg: Schlesier and
Schweikhardt.
Tufnell, O.
1978 Graves at Tell el-Yehudiyeh: Reviewed after a Life-time. Str. 76-102, u
Archaeology in the Levant: Essays for Kathleen Kenyon, ur. R. Moorey i P.
Parr. Warminster: Aris and Phillips.
Unger, M.F.
1954 Archaeology and the Old Testament. Grand Rapids: Zondervan.
Valloggia, M.
1974 Les Viziers des XIe et XIIe Dynasties. Bulletin de lInstitut francais
darcheologie orientale 74: 123-134.
van den Boorn, G. P. F.
1988 The Duties of the Vizier. Lodon: Kegan Paul International.
Wadell, W.G.
1940 Manetho. Cambridge: Cambridge University Press.
Ward, W. A.
1982 Index of Egyptian Administrative and Religious Titles of the Middle Kingdom.
Beirut: American University of Beirut.
Weigall, A.
108

1927 A History of the Pharaohs. New York: E.P. Duton and Company.
Weill, A.
1908 Die Veziere des Pharaonenreiches. Strassburg: Schlesier and Schweikhardt.
Weinstein, J. M.
1975 Egyptian Relations with Palestine in the Middle Kingdom. Bulletin of the
American School of Oriental Research 217: 1-16.
Wilson, J. A.
1955 The Inscription of Khu-Sebek, Called Djaa. Str. 230 u Ancient Near Eastern Texts
Relating to the Old Testament, ur. J. B. Pritchard. Princenton: Princenton
University Press.
1956 The Culture of Ancient Egypt. Chicago: University of Chicago.
Yee, G. A.
1992 Asenath. Str. 476, u vol. 1 od The Anchor Bible Dictionary, ur. D. N.
Freedman. New York: Doubleday.
109

IZLAZAK IZ EGIPTA
Nedugo nakon Josipove smrti odnos izmeu Egipana i Izraelaca sve se vie hladio.
Dolo je vrijeme kada faraoni iduih dinastija, koji nisu poznavali Josipa (Izl 1, 11), nisu niti
marili za njegove zasluge. Postojea mrnja dovela je faraone na ideju da se Izraelci uporabe
kao radna snaga u pojedinim graevinskim i ratarskim projektima. Malo-po-malo Izraelci su
sve vie i vie bili pod kontrolom Egipana, da bi kasnije bili tretirani kao robovi kad im nije bilo
doputeno slobodno se kretati niti putovati izvan podruja u kojem su boravili.
Nakon 430 godina (Izl 12, 40.41.) provedenih u Egiptu dolo je vrijeme izbavljenja.
Prema prvim poglavljima knjige o Izlasku saznajemo o udnovatom izbavljenju malog Mojsija
kojeg je posinila egipatska princeza, o njegovom bijegu iz Egipta, te boravku na brdu Sinaj.
Isto tako saznajemo o njegovom susretu s Bogom, koji mu se javio u goruem grmu, i o naredbi
da se vrati u Egipat te izvede Izraelce iz ropstva. Nakon izvjesnog vremena Mojsije se pojavio
na egipatskom dvoru i zatraio od faraona dozvolu za osloboenje Izraelaca. Budui da faraon
nije pristao na ovaj prijedlog, uslijedio je deset zala koje su pogodile Egipat. Tek kad je
faraonov sin stradao u desetom zlu faraon je pristao Izraelce osloboditi.
Nedugo nakon toga organizirao je potjeru za Izraelcima koji su se nalazili pred Crvenim
morem. Bog je ponovo uinio udo, otvorivi more pred njima tako da su suhim preli preko
njega. Kad su Egipani vidjeli kako su Izraelci proli suhim putem, krenuli su za njima i onda
se more po Bojoj naredbi zatvorilo, tako da je sva egipatska vojska zavrila u Crvenom moru.
Ovi dogaaji igraju kljunu ulogu u razvitku povijesti Izraela i bili su predmet paljive
predaje i podsjeanja kroz sva stoljea njihova postojanja. Upravo su zbog toga i tako
upeatljivo opisani. Izlazak Izraelaca iz egipatskog ropstva bio je popraen mnogobrojnim
110

udima, tako da moda neki oekuju da bi se bar neki od ovih dogaaja mogli nai na egipatskim
spomenicima. Na alost, to nije tako jer stari narodi, a osobito Egipani nikada nisu zapisivali
svoje poraze, nego samo uspjehe, ili su pak poraze prikazivali kao pobjede. Dosad arheologija
nije pronala ni jedan spomenik koji bi makar nagovijestio neki od ovih dogaaja. Tekoe su
jo vee zbog stoga to ni biblijski izvjetaj ne spominje godine kada su se ovi dogaaji
odigravali niti ime faraona koji je tada vladao u Egiptu. Nedostatak imena u biblijskim
zapisima je opravdan zbog nekoliko razloga. Prvo, Egipani su kao i faraon, bili toliko
omraeni Izraelcima da je razumljivo zato biblijski pisac nije elio ni spomenuti tu omraenu
osobu. Drugo, svi Izraelci kojima je bila pisana Knjiga o Izlasku (Mojsijevi suvremenici) dobro
su znali tko je bio taj faraon, tako da nije bilo potrebe spominjati njegovo ime. Tree, elja
autora ovih tekstova nije naznaiti tko je bio faraon u vrijeme izlaska Izraelaca iz suanjstva, da
bi zadovoljio radoznalost modernih povjesniara, ve je elio prikazati izraelcima tko je bio Bog
izlaska.
Osim toga ovakav nain opisivanja dogaaja je u punom skladu sa ostalim egipatskim
zapisima onog vremena. Egipatski zapisi iz vremena izlaska (1450. godine prije Krista), pa ak i
nekoliko stoljea poslije izlaska nemaju obiaj zapisivati imena pokorenih neprijatelja. Poto je
faraon bio pokoreni neprijetelj, biblijski pisac ne spominje njegovo ime to je bilo u skladu sa
onim vremenom pod egipatskim podnebljem, iako u isto vrijeme mezopotamijski zapisi navode
imena svojih pokorenih neprijetelja (Hoffmeier 1997: 110), to je dobar kazatelj da je pisac ovih
tekstova bio dobro upoznat sa egipatskim obiajima.
Nekoliko primjera se moe nai u egipatskoj povijesti toga vremena koji pokazuju
ovakve obiaje. Kada je Tutmozis III napao jednu koaliciju kanaanskih kraljeva (detaljnije o
111

ovome kasnije), u kojoj je bio pobjednik, nije niti spomenuo imena ovih kraljeva ni u svojim
analima, niti na svom poznatom Gebel Barkal spomeniku (Hoffmeier 1997: 109). Umjesto
njihovih imena pisac je rabio pridjeve, taj zao neprijatelj Kadea, ili samo taj zao neprijatelj.
Po tom istom obiaju niti njegov sin Amenhotep II nije zapisivao imena pokorenih
neprijatelja. Poslije jednoga od svojih pohoda doveo je sa sobom nekoliko pokorenih prineva
da bi ih javno ubio i objesio njihova tijela kao instrument rastraivanja i moi ovog faraona. Ni
ovoga puta njihova imena nam nisu poznata (Hoffmeier 1997: 110). Kasnije, u vrijeme
Ramzesa II, zapisniari jo uvijek nemaju obiaj naznaiti ime neprijatelja. Jedna od
najpoznatijih bitaka iz vremena ovog faraona je bitka sa Hetitima kod Kadea. Iako se iz
hetitskih zapisa zna ime ovog slavnog kralja (Muwatalis), egipatski zapis ga poznaje i spominje
kao zao hetitski poglavica (Kitchen 1968: 2-124).
Tijekom kasnije povijesti Izraela biblijski tekst vijerno zapisuje imena neprijateljskih
kraljeva;iak (1. Kr 14, 25), Neko (2 Kr 23, 29-35), Hofra (Jer 44, 30), Tiglat Pileser (2 Kr 15,
29), Salmanasar (2 Kr 17, 3), Sargon (Iz 20, 1), Sanherib (2 Kr 18, 13) i Asar-Hadon (2 Kr 17,
37). Ovakav pristup zapisu povijesti u potpunosti odgovara vremenu u kojem je ovaj tekst
nastao (940.-650. godine prije Krista). U to vrijeme Egipat je prolazio kroz turbulentno vrijeme
u svojoj povijesti. Zemlja je bila razjedinjena izmeu slabih vladara Gornjeg i Donjeg Egipta.
Isto je tako Egipat siromaan u arhitektonskim pothvatima, ekonomskom napretku kao i u
spomenicima sa vrijednim zapisima. Ipak postoji nekoliko zapisa o ovim ratovima, i
interesantno je za primjetiti da sada egipatski zapisniari upisuju u tekst i imena pokorenih
neprijatelja. Jedan od takvih zapisa pripada faraonu Piankhy koji je vladao u Gornjem Egiptu
(Grimal 1981). Zbog toga to je smatrao da je upravo on legitimni naslijednik egipatskog
112

prijestolja (Grimal 1993: 334-341), zaratio se protiv svoga rivala, faraona koji je vladao Donjim
Egiptom. Iz tog zpaisa saznajemo da se taj faraon zvao Tefnakht. Obiaj imenovanja
neprijatelja je postao uobiajen u vrijeme prvog milenija u egipatskim zapisima a ne ranije, to je
u skladu s biblijskim zapisom.
Unato pomanjkanju izravnih dokaza iz egipatske povijesti tijekom nekoliko posljednjih
stoljea povjesniari i teolozi su pokuavali odrediti vrijeme na povijesnoj ljestvici kada su se ovi
dogaaji odigravali. Kasnije su im se pridruili i arheolozi, tako da je nekoliko teorija
predloeno kao rjeenje ovog problema. Meu ostalima danas postoje dvije glavne teorije koje
predlau vrijeme izlaska Izraelaca iz egipatskog ropstva. Jedna skupina znanstvenika dri da su
Izraelci napustili Egipat i naselili se u obeanoj zemlji krajem 13. stoljea, negdje oko 1200.
godine prije Krista. Druga pak skupina dri da su se ovi dogaaji odigrali negdje sredinom 15.
stoljea, oko 1500. godine prije Krista.

Teorija izlaska u 13. stoljeu
Teolozi i arheolozi koji predlau da su Izraelci izali iz Egipta u 13. stoljeu prije Krista
zasnivaju svoju teoriju na trima vrstama dokaza: biblijskom, povijesnom i arheolokom.
Biblijski dokazi
Iako biblijska kronologija izriito stavlja vrijeme izlaska u 15. stoljee prije Krista, ovi
teolozi i arheolozi pronalaze nekoliko biblijskih tekstova da bi poduprli svoje tvrdnje i prijedloge da
je izlazak bio u 13. stoljeu prije Krista. To se dogaa stoga to su izgradili svoje gledite ne
obazirui se na biblijsku kronologiju, ve dajui veu vrijednost podacima koji dolaze iz drugih
podruja. Na taj je nain teorija izgraena prije no to je konzultiran biblijski tekst, a onda se na
113

kraju pokuava pronai neki dokazi, pa makar i sporedni, da bi se te teorije podrale. Tako je
pronaeno nekoliko biblijskih tekstova koji se koriste da bi se poduprla teorija o izlasku u 13.
stoljeu prije Krista.
Gradovi Pitom i Raamses
Poto biblijski tekst istie da su sinovi Izraelovi gradili Egipanima gradove Pitom i
Raamses, pretpostavlja se da se to dogodilo dok je faraon koji je nosio ime Ramses vladao
Egiptom. Faraon ovog imena ne pojavljuje se u egipatskoj povijesti prije 19. dinastije koja je
vladala upravo u 13. stoljeu prije Krista. Ovo je dovoljan dokaz za mnoge znanstvenike da
zakljue kako su Izraelci jo u 13. stoljeu bili robovi u Egiptu, i tek kasnije uspjeli izai iz ropstva.
Kako se zna da su Izraelci postojali u Palestini u vrijeme Marnepte (1236.-1223. prije Krista),
vjerojatno su gradili gradove za Ramsesa I ili Ramsesa II. Ramses I je vladao Egiptom vrlo kratko
vrijeme (manje od dvije godine) i nije bio neki znaajan faraon u povijesti ove dinastije. Stoga ovi
znanstvenici zakljuuju da je Ramses II najbolji kandidat koji bi mogao biti faraon izlaska i
poznatiji je pod imenom Ramses Veliki, a vladao je Egiptom od 1304. do 1237. godine prije Krista.
Egiptolozi i teolozi dre da ime Pitom potjee od Pi-Tum, Pi-Atum, ili Per-Atum, dok ime
Raamses smatraju da potjee od Pi-Ramses ili Per-Ramses. Jo u prolom stoljeu arheolozi su
pokuali identificirati biblijski Pitom. E. Naville je vrio arheoloka iskapanja na lokalitetu koji je
poznat pod imenom Tell el Maskhutah i predloio da je to bio antiki Per-Atum (Naville 1884).
Drugi arheolozi pak smatraju da je Tell Hisn bolji kandidat za biblijski Pitom (Petrie 1915),
dok trei smatraju da bi Tell er-Retaba bio najpogodniji (Kitchen 1992: 703). Jo dok je Petrie
kopao na ovom lokalitetu, otkrio je nekoliko natpisa koji su nosili ime Atum to je dobar pokazatelj
da se je ovo boanstvo tovalo na ovome mjestu i da je ono nosilo ime Pi-Tum, Pi-Atum,
114

Per-Atum, to bi bio biblijski Pitom. Tijekom svoga iskapanja, Petrie je takoer otkrio nekoliko
skaraba (egipatski peatnjak sa imenom faraona) koji su pripadali Tutmozisu III. i Amenhotepu III.
Iz svega gore navedenog se vidi da je sasvim mogue da je Tell er-Retaba uistinu bio biblijski
Pitom.
Pogodnost Tell er-Retabe kao kandidata za biblijski Pitom vidi se u tome to biblijski tekst
ne spominje da su Izraelci prigodom izlaska proli pored ovog grada, pa se stoga zakljuuje da je to
zbog toga jer je bio smjeten juno od Sukota, koji je pozitivno identificiran kao Tell el-Maskhuta.
Tell er-Retaba se uistinu nalazi oko 15 km juno od Tell el-Maskhute.
Postoji nekoliko egipatskih zapisa koji govore o Ramsesovom gradu i veina je vezana
upravo za Ramsesa II, dok su samo neki u svezi sa Ramsesom III. Neki od ovih gradova su
smjeteni daleko od delte Nila, ak u dalekoj Nubiji i Libiji. Ipak neki od ovih zapisa spominju
gradove locirane upravo u delti Nila. Jedan se odnosi na utvrdu koja se nalazi nu sjevernom
Sinaju, a sagradio ju je Seti I, otac Ramsesa II. Seti I je nazvao ovu utvrdu Mjesto gdje stanuje
lav. Kasnije, kad je Ramses II doao na vlast, promijenio je ime u Ramsesovo mjesto
stanovanja. Nedavna arheoloka iskapanja na Tell Haboui su otkrila masivnu tvravu koja je
obuhvaala povrinu od 1000 kvadratnih metara (Abd el-Maqsoud 1988) i neki dre da bi upravo
ova utvrda trebala biti Ramsesov grad. Meutim nisu pronaeni nikakvi podaci koji bi upuivali
na opravdanost ove identifikacije.
Osim ovoga, predloeno je da bi moda Tell er-Retaba mogao biti Ramsesov grad (Petrie
1906: 28). Postoje ozbiljne zamjerke ovom prijedlogu. Jedna od njih je to arheolozi nisu
pronali ni jedan spomenik na kome bi pisalo Pi-Ramses. Zatim postoje mnogi drugi lokaliteti u
njegovoj blizini i ne postoji razlog zbog ega bilo koji od njih ne bi mogao biti Ramsesov grad, jer
115

ni oni nemaju nikakve spomenike s natpisom Pi-Ramses. Slijedei prigovor se odnosi na veliinu
hrama i samoga grada. Ni hram niti veliina grada ne odgovaraju veliini prijestolnice koja bi
odgovarala Ramsesu Velikom. Uostalom Tell er-Retaba po svom poloaju bolje odgovara
biblijskom Pitomu negoli Raamsesu.
Gardiner je dao trei prijedlog, a odnosi se na Tell Farameh koji se nalazi na najistonijoj
strani delte Nila. Za ovaj prijedlog on je naao dokaze meu starim zapisima (Gardiner 1918: 127,
179, 242). Prigovori koji se odnose na ovaj prijedlog uglavnom su arheolokog karaktera.
Dosad na tom cijelom podruju nisu pronaeni nikakvi ostaci koji bi upuivali da je ovo mjesto bilo
naseljeno u vrijeme Ramsesa II. Osim toga, Pi-Ramses je bio smjeten u plodnom kraju, dok se to
ne moe kazati za teritorij u kome se nalazi Tell Farameh (Naville 1924: 22; Kees 1961: 195).
Slijedee mjesto koje nosi Ramsesovo ime nalazi se zapisano na Papirusu Anastasi III, gdje
se opisuje carska rezidencija pod nazivom Pi-Ramses a smjetena je u delti Nila. Sve donedavno
smatralo se da se ovaj grad nalazi pod ruevinama modernog Tanisa. Arheolozi su doli do tog
zakljuka jer je pronaena masa spomenika koji su pripadali Ramsesu II (Montet 1934; 1940).
Budui da su otkriveni neki spomenici koji dolaze iz vremena Hiksa na istom lokalitetu (Tanisu),
smatralo se da je Pi-Ramses bio sazidan na Avarisu, prijestolnici Hiksa (Montet 1930: 1-28).
Prisutnost ovih spomenika koji pripadaju Ramsesu II na podruju Tanisa ne mora znaiti da se
Pi-Ramses ili Raamsesov grad nalazio u Tanisu.
Poistovjeivanje Tanisa s Pi-Ramsesom potjee jo iz 18. stoljea, kada je francuski
povjesniar predloio da je podruje oko Tanisa bilo mjesto na kojemu su boravili Izraelci
(Rollin 1823: 155). Ova ideja je bila sveope prihvaena (Uphill 1969: 304), tako da se sve
donedavno Tanis nalazio u svim enciklopedijama i rjenicima kao mjesto na kojemu se nalazio
116

antiki Pi-Ramses.
Budui da ni jedan od Ramsesovih spomenika nije pronaen na svom originalnom mjestu
(tamo gdje su ga graditelji Ramsesovog grada stavili), utvreno je da su svi ti spomenici i materijal
iz Ramsesova grada preneseni sa svog originalnog mjesta u Tanis, gdje su upotrijebljeni kao
graevinski materijal u vrijeme 21. dinastije, oko 1100. godine prije Krista (oko 100 godina poslije
Ramsesa II) za izgradnju hrama bogu Amunu (Kitchen 1992: 703). Drugim rijeima, Tanis nije
postojao prije 21.dinastije, to je dvije dinastije poslije Ramsesa II, koji je pripadao 19. dinastiji.
Osim toga, egipatski dokumenti govore da je Pi-Ramses smjeten na vodama Ra, koje se
nalaze na najistonijem ogranku u delti Nila. Tanis ne bi mogao odgovarati ovim
karakteristikama jer je lociran na drugoj strani ovoga ogranka. Papirus Anasatsi III hvali plodnost
zemlje koja se nalazi oko Pi-Ramsesa, dok se to ne moe kazati za Tanis jer se nalazi u preniskom
dijelu koji je esto poplavljen vodom iz Sredozemnog mora i stoga je zemlja oko Tanisa prilino
neplodna budui da u sebi ima odreenu koliinu soli (Shea 1982: 231).
Prema biblijskom tekstu (Izl 12, 37), Izraelci su krenuli iz Raamsesa pravo prema Crvenom
moru ne nailazei ni na kakve vodene prepreke prije Crvenog mora. Ako bi Raamses bio Tanis
onda bi Izraleci bili suoeni s najistonijim ogrankom u delti Nila koja bi bila ozbiljna prepreka za
toliki narod i stoku. Budui da takve prepreke nije bilo, najbolje je potraiti Raamses na istonoj
strani najistonijeg ogranka u delti Nila.
Jo tijekom tridesetih godina neki teolozi i arheolozi su nasluivali da Tanis nije
najpogodniji kandidat za biblijski Raamses (Pi-Ramses). U tu svrhu M. Hamza je vrio
arheoloka iskapanja na Qantiru i predloio da bi ovaj lokalitet mnogo bolje odgovarao Pi-Ramsesu
(Hamza 1930: 31-68). Osim toga, na temelju pisanih dokumenata donesen je zakljuak da bi se
117

Pi-Ramses trebao nai negdje u blizini Qantira (Van Seters 1966; Uphill 1969). Plodno podruje
u kojem je Qantir smjeten, trgovaki putovi prema Aziji, kao i blizina mora, postojanje palae
Ramsesa II, kao i geografski poloaj sama grada i njegove okolice odgovaraju opisu Pi-Ramsesa na
raznim egipatskim dokumenatima.
Na podruju Qantira nalazi se arheoloki lokalitet velikog znaaja, a danas je poznat pod
imenom Tell el-Daba. Ve nekoliko sezona na ovom lokalitetu iskapa jedan austrijski arheoloki
tim, koji je otkrio bogate ostatke s novim informacijama s obzirom na pitanje identifikacije ovog
lokaliteta kao i antikog Pi-Ramsesa. Prema arheolokim pronalascima, ovaj je lokalitet bio
nastanjen jo u vrijeme 12. dinastije, kada je ubrzo nakon toga bio totalno uniten. Poslije toga
dolaze Hiksi i grade novi grad, Avaris, na ruevinama prethodnog (Shea 1990: 100). Ovaj puta
grad je bio znatno proiren, da bi bio ponovo uniten kada su Hiksi izgubili rat protiv Ahmosea,
osnivaa 18. dinastije. Ramses II ponovo zida svoj grad na ruevinama Avarisa i naziva ga svojim
imenom (Bietak 1975).
Veina znanstvenika i arheologa prihvaa ideju da je biblijski Raamses i Pi-Ramses jedan te
isti grad, koji je nastao u vrijeme Ramsesa II. Meutim, postavlja se pitanje, radi li se u stvarnosti
ovdje o istom gradu. Na temelju lingvistike egipatskih hijeroglifa i semitskog alfabeta, D.
Redford je donio zakljuak da se ovdje radi o dvama razliitim imenima i tvrdi da biblijski
Raamses i Pi-Ramses nemaju nita zajednikog (Redford 1963: 410), osim slinosti u spelovanju.
Nekoliko godina prije ove temeljite studije J. Rea je tvrdio da biblijski Raamses, koji su Izraelci
gradili u ropstvu, ne potjee od Ramsesa II (Rea 1961: 5-14). Njega su slijedili G. L. Archer i L.
Wood, koji su doli do istih zakljuaka (Archer 1964: 207, 208; Wood 1970: 23, 24). Oni
smatraju da je biblijski Raamses mnogo stariji i da potjee jo iz vremena Hiksa.
118

Prema ovim znanstvenicima ime Ramses je postojalo jo u ranijim razdobljima, mnogo
godina prije pojave dinastije Ramsesa u 13. stoljeu prije Krista. Jedan vizir koji je ivio u
vrijeme Amenhotepa III i Akhenatena (18. dinastija), koji su vladali u 14. stoljeu prije Krista,
nosio je ime Ramses (Archer 1974: 49, 50). Jedan drugi Ramses je poznat jo iz vremena Hiksa
(Ranke 1935: 218), a trei opet jo iz ranijih vremena kada je vladala 12. dinastija (19. i 20. stoljee
prije Krista) (Stewart 1979: 26). Prema tome jasno je da se ime Ramses koristilo i bilo poznato
Egipanima ak nekoliko stoljea prije dinastije Ramsesa.
Meutim, C. Aling je ispravno postavio pitanje kakve veze imaju osobna imena Ramsesa
(imena obinih ljudi) s gradovima koji su se zidali. Ove osobe koje su nosile Ramsesovo ime nisu
bile faraoni a poznato je da su Egipani davali imena svojim gradovima po vladajuim faraonima,
po boanstvima, kultnim predmetima i po svetitima (Aling 1982: 133). Zbog toga je potrebno
potraiti meu egipatskim zapisima i vidjeti je li koje mjesto bilo nazvano po Ramsesovu imenu
prije pojave ovog faraona.
Jo davne 1918. godine Gardiner je izdao listu imena gradova koji su se nalazili u delti Nila
(Gardiner 1918: 127). Prema ovoj listi, postojalo je nekoliko gradova koji su nosili Ramsesovo
ime kao to su dananji Derr, Amara, i Abu Simbel, ali oni nisu locirani u delti Nila, ve na jugu
Egipta (Gardiner 1918: 133, 134). Osim toga svi dolaze iz vremena Ramsesa II, po kome su i
dobili ime. Prema tome, ovi gradovi su vezani za Ramsesa II, a ne za neku drugu osobu koja je
nosila ime Ramses i ivjela prije ovog slavnog faraona.
Grad Pi-Ramses, koji je nastao u vrijeme Ramsesa II, sazidan je na ve postojeim
ruevinama prijanjih gradova. Prije Ramsesa II ovo mjesto je bilo poznato u egipatskim zapisima
kao Avaris kojeg su osnovali Hiksi. Kada je Ramses II doao na vlast i ponovo sazidao svoj grad,
119

nazvavi ga svojim imenom (Pi-Ramses), za stari grad koji je leao ispod Pi-Ramsesa vie nitko
nije znao. Kasnije u svoj literaturi se spominje grad Pi-Ramses, dok Avaris potpuno izlazi iz
uporabe i za njega se vie ne zna.
Iz gore navedenih argumenata jasno se vidi da su faraoni koji su dolazili na vlast imali
obiaj davati gradovima nova imena. To se dogaalo i zbog toga jer je su veina faraona morali
obnavljati stare gradove zbog tronog materijala. Naime, poznato je da u delti Nila nema dovoljno
kamena koji bi se mogao rabiti za arhitektonska zdanja (osim onoga koji bi se donosio iz udaljenih
kamenoloma, a taj se uglavnom rabio samo za neke dijelove hramova i palaa), pa su stoga
Egipani bili primorani zidati opekama (to se izvanredno uklapa u biblijski izvjetaj). Ve je
ranije spomenuto da je Tell el-Daba bila nastanjena jo u vrijeme 12. dinastije (vrijeme Josipa).
Naalost, pronalasci iz ovih slojeva nastanjenosti nisu donijeli nikakve zapise koji bi otkrili ime
toga grada iz Josipova vremena. Kada je ovaj grad bio uniten, dolaze Hiksi koji ga ponovo
zidaju i daju mu ime Avaris. Ahmose, osniva 18. dinastije protjerava Hikse van iz Egipta (oko
1570. Godine prije Krista). Tijekom ovih zbivanja Avaris biva osvojen i uniten. Odmah u
poetku vladavine ove dinastije isti grad je bio ponovo sazidan (Hoffmeier 1997: 122). Kasnije,
grad je bio opasan obrambeni zidinama i nekako u isto vrijeme ogromne zgrade-skladita su bile
zidane (Bietak 1994: 32-38). Prema grnariji koja je pronaena u tim slojevima nastanjenosti
jasno se vidi da se je sva ta graevinska aktivnost dogaala u vrijeme Tutmozisa III (1482.-1450.
godine prije Krista) (Hein 1994: 39-43).
Uslijed toga to su Egipani mrzili Hikse, jasno je da nisu nazivali ovaj grad Avaris.
Naalost, dosad nije otkriven niti jedan natpis koji bi nam otkrio kako se ovaj grad nazivao u
vrijeme 18. dinastije. Kad je 18. dinastija gubila svoju prevlast, dolazi 19. dinastija (dinastija
120

Ramsesa) te je ovo mjesto obnovljeno i Ramses II mu daje novo ime, Pi-Ramses.
Prema biblijskom izvjetaju, Josip je naselio svoju obitelj u Raamsesov kraj (Pos 47, 11).
Premda egipatski zapisi ne otkrivaju ime naselja koje je postojalo na Tell el-Dabi iz vremena
Josipa, sasvim je mogue da se ovaj grad nazivao Raamses. Nekoliko stoljea poslije Josipa u
Egipat dolaze Hiksi, koji, poslije ruenja zidaju novi grad i nazivaju ka Avaris. Kad je prolo
vrijeme Hiska (oko dva stoljea prije izlaska, 1570. prije Krista) Egipani ponovo preuzimaju
kontrolu nad ovim podrujem i obnavljaju gradove i naselja. Iako nam egipatski zapisi nedaju
nikakvi natpis sa imenom ovog grada, mogue je da je ovaj grad ponovo dobio ime, Raamses, ime
koje je imao u prolosti jo prije Hiksa. Zatim u 13. stoljeu prije Krista, Ramses II obnavlja ovaj
grad i naziva ga Pi-Ramses.
Iz svega se jasno moe zakljuiti da su gradovi Pitom i Raamses postojali prije Ramsesa II.
te da nema nikakvog razloga zato se izlazak ne bi mogao dogoditi u vrijeme neke druge ranije
dinastije, a ne u 13. stoljeu prije Krista, u vrijeme kad je vladao Ramses II.
Marneptin spomenik
Drugi argument koji neki arheolozi i teolozi koriste da bi dokazali kako su Izraelci izali iz
Egipta u 13. stoljeu prije Krista jest pojava imena Izrael na Marneptinom spomeniku, koji se
pojavio u 13. stoljeu prije Krista. Marneptah je bio faraon 19. dinastije i vladao je Egiptom
poslije Ramsesa II. Poto je Ramses II umro 1237. godine prije Krista, vjeruje se da je Marneptah
poeo vladati iste godine i vladao je sve do 1223. godine prije Krista. Tijekom este godine svoje
vladavine predvodio je jednu vojnu ekspediciju u Palestinu. Povodom ovog za njega vanog
dogaaja dao je isklesati spomenik na kome je, osim ostaloga, bio spisak gradova to ih je pokorio i
nekih naroda to ih je sreo. U ovom se zapisu spominje Izrael kao narod, kao jedna etnika
121

skupina koja je bila nastanjena u Palestini.
Dok je vrio arheoloka iskapanja, Petrie je pronaao Marneptin spomenik 1896 godine u
Tebi. Budui da na spomeniku pie da je ova ekspedicija odrana este godine carovanja
Marnepte, nije teko pronai koja je to bila godina u egipatskoj povijesti (1221./1220. godina prije
Krista).
Ovaj izvanbiblijski tekst se konstantno uporabljuje kako bi se dokazalo da Izraelci nisu bili
u Palestini mnogo godina prije postanka Marneptina spomenika, to se izvrsno uklapa u teoriju o
izlasku u vrijeme 13. stoljea prije Krista. Prema pobornicima ove teorije, Izraelci su napustili
Egipat u vrijeme Ramsesa II. Osim to je bio veliki ratnik, ovaj je faraon bio poznat po uporabi
robova, nametnutom prinudnom radu i obvezama koje su morali ispunjavati. Tako mnogi
zakljuuju da je teko vrijeme za Izraelce nastalo upravo u vrijeme ovog faraona. Ako su se
Izraelci nali u obeanoj zemlji oko 1220. godine prije Krist,a onda su napustili Egipat 1260.
godine (40 godina lutanja u pustinji). Toj godini (1260.) treba dodati jo 40 godina kada je
Mojsije morao pobjei iz Egipta i boraviti u Sinajskoj pustinji (Izl 4, 19; 7,7), to bi znailo da je
vrijeme opresije bilo oko 1300. godine prije Krista. U to je vrijeme Mojsije trebao imati 40
godina. Prema ovoj kronologiji, Mojsije se rodio 1340. godine, kada je vrijeme opresije bilo u
punom jeku, jer je zahvaljujui samo udu njegov ivot bio spaen. To bi znailo da je vrijeme
opresije poelo oko 1340. godine, oko dvadesetak godina prije poetka vladanja prvog faraona ove
dinastije, Ramsesa I (1320.-1318. godine prije Krista). Pred kraj 18. dinastije (kada je trebalo
otpoeti teko vrijeme za Izraelce) vlast faraona je bila jako slaba, to je i bio uzrok promjene
dinastije. Teko je prihvatiti da bi se u vrijeme kada je dinastija bila na raspadanju ovakvi
graevinski pothvati i masovna uporaba roblja mogli ostvariti. U tom sluaju ovakav kronoloki
122

podatak se ne uklapa sasvim dobro u teoriju izlaska 13. stoljea.
Osim ovoga, postoji jo jedna opaska kojoj treba posvetiti pozorost. Biblijski tekst govori
o velikim tekoama koje su dole na Egipat upravo prije samog izlaska (10 zala). Uslijed toga
Egipani su zamrzili Izraelce u punom smislu rijei. Ako su Izraelci nedugo prije Marnepte
napustili Egipat, sigurno je da bi ta mrnja jo uvijek postojala. U spomeniku se ne kae da je
egipatska vojska uinila ita da bi se osvetila ovom novonastalom narodu zbog sveg zla to su ga
pretrpjeli u vrijeme izlaska. udno je da su Egipani samo zmijetili postojanje ovog naroda a da ga
nisu pokuali vratiti kao roblje natrag u Egipat.
Drugo to treba primijetiti jest da su Izraelci u Egiptu bili samo robovi, bez nekog drugog
poznatijeg etnikog identiteta. Kad su Egipani vidjeli ovu skupinu nekadanjih robova teko je
vjerovati da bi ih prihvatili kao postojeu etniku skupinu (Izraelce) u istom rangu kao i ostale
narode Palestine. Za Egipane oni bi jo uvijek bili samo skupina odbjeglih robova i nita vie.
Ako su Izraelci napustili Egipat pred poetak vladavine Marnepte, bilo bi prebrzo da ih Egipani
priznaju kao jaku etniku skupinu i posvetili im znaajno mjesto na svom spomeniku.
Premda je ovaj spomenik od velikog znaaja u egipatskoj povijesti, ne moe se tvrditi da se
samo na temelju ovog dokumenta moe utvrditi vrijeme izlaska Izraelaca iz egipatskog ropstva.
Ono to je oito jest da su Izraelci u vrijeme Marnepte ve bili osnovani kao narod i da su bili
priznati kao takvi meu ostalim narodima Palestine, pa ak i same velesile kao to je to bio Egipat.
Da bi se uspjeli organizirati i stei takav status, bilo je potrebno nekoliko stoljea, a ne samo
nekoliko godina. Zbog toga je mogue da su Izraelci zauzeli obeanu zemlju mnogo ranije no to
je to kraj 13. stoljea, kao to to neki znanstvenici pokuavaju prikazati.
Arheologija i izlazak u 13. stoljeu
123

Neposredno prije drugog svjetskog rata N. Glueck je vrio povrinski pregled cijelog
teritorija Transjordanije (Glueck 1934; 1935; 1939; 1951). U svom iscrpnom istraivanju
ubiljeio je oko 300 novih arheolokih lokaliteta koji dotad nisu bili poznati. Na temelju razbijene
lonarije koju je sakupio na povrini ovih lokaliteta zakljuio je da je ovo podruje bilo potpuno
nenastanjeno izmeu 2200. do 1200. godine prije Krista. Drugim rijeima Edomci, Moabci i
Amonci nisu postojali u Transjordaniji sve do 1200. godine prije Krista, to je kraj 13. stoljea.
Ovi pronalasci su uvelike pridonijeli sveopem prihvaanju kraja 13. stoljea kao vremena u koje
su Izraelci napustili Egipat i krenuli za obeanu zemlju kroz Transjordaniju.
Od vremena kada je Glueck posjetio Transjordaniju i nainio ovu studiju pa do danas prolo
je nekoliko desetljea. U tom su razdoblju mnogi dodatni povrinski pregledi kao i arheoloka
iskapanja izvreni i novi podaci objelodanjeni. Na temelju ovih novih podataka jasno je da u
Transjordaniji nije bilo takvog vremena kada nitko nije ivio na tom podruju. Naprotiv, ovaj je
dio Palestine bio nastanjen tijekom cijele svoje povijesti i sigurno je da su i Edomci, i Moabci kao i
Amonci postojali u Transjordaniji prije 13. stoljea (o ovim e podacima biti rijei kasnije).
Na kraju se moe zakljuiti da biblijski podaci koji su predstavljeni kao oiti dokazi o
izlasku u 13. stoljeu, ni otkrie Marneptinog spomenika a isto tako niti arheoloki podaci, ne
pruaju dovoljno dokaza da su se ovi vani dogaaji u povijesti Izraela odigrali pred kraj 13.
stoljea prije Krista. Stoga je potrebno obratiti pozornost na drugo vrijeme i vidjeti ima li teorija o
15. stoljeu bolju podlogu, kako biblijsku tako i arheoloku.
Teorija izlaska u 15. stoljeu
Prema biblijskom izvjetaju razvidno je da je od vremena kada su Izraelci izali iz
egipatskog ropstva pa do godine kada je Salomon otpoeo s izgradnjom Hrama prolo tono 480
124

godina (1. Kralj 6, 1). Veina biblijskih teologa i arheologa slau se da je Salomon vladao
Izraelom od 971.-931. godine prije Krista. Neki smatraju da bi ovim godinama trebalo dodati jo
nekoliko godina, jer je Salomon vladao kao suvladar zajedno sa svojim ocem Davidom. To bi
onda znailo da je Salomon otpoeo s izgradnjom Hrama negdje oko 970. godine. to bi stavilo
vrijeme izlaska oko 1450. godine prije Krista (Shea 1982: 233). U vrijeme tih godina Egiptom je
vladala 18. dinastija, koja je jo poznata kao dinastija Tutmozisa.
Tutmozis I (1526.-1512. godine prije Krista)
Ove dinastija ne poinje s ovim faraonom, nego s Ahmoseom koji je bio u stanju istjerati
omraene Hikse iz njihovog glavnog grada Avarisa, smjetena u delti Nila i ujedno unititi sve
tragove njihova boravka u Egiptu. Ahmose je imao sina Amenhotepa I i ker koja je nosila isto
ime kao i otac, Ahmose. Amenhotep I je vladao Egiptom od 1546.-1527. godine prije Krista
(Lasor 1982: 41) i, kad je umro, nije ostavio nasljednika koji bi sjeo na prijestolje umjesto njega.
Stoga je loza faraona nastavljena s njegovom sestrom koja je bila udana za Tutmozisa I (Gardiner
1964: 177). Thtmozis I je automatski preuzeo prijestolje i otpoeo vladati Egiptom od
1527.-1512. godine prije Krista. Niti ovaj brani par nije imao uspio osigurati mukog
nasljednika, ve su imali samo ker koja se zvala Hatepsut.
Faraoni koji su vladali prije Tutmozisa I uglavnom su bili zauzeti uspostavom vlasti i reda
nakon istjerivanja Hiksa iz Egipta. Sada kad je kontrola i vlast bila uspostavljena, Tutmozis I se
mogao posvetiti vie irenju egipatskog utjecaja i vlasti nad svojim susjedima. U prvom redu
utvrdio je kontrolu nad Nubijom (junim dijelom Egipta) a zatim se posvetio osvajanju Palestine pa
ak i Mezopotamije, gdje je podigao svoj spomenik na rijeci Eufrat (Bunson 1991: 269, 270).
Kad je Mojsije bio pred faraonom i traio odobrenje za osloboenje Izraelaca, imao je 80
125

godina (Izl 7, 7). To znai da se rodio negdje oko 1530. godine prije Krista, to bi bilo negdje
pred kraj vladavine Amenhotepa I (1546-1527). Zbog naredbe o pogubljenju sve muke djece
Mojsijeva je majka sakrivala Mojsija neko vrijeme i onda ga stavila u pripremljenu koaricu i
pustila da plovi rijekom Nil. Prema biblijskom izvjeu, mali je Mojsije spaen zahvaljujui
faraonovoj keri koja ga je usvojila (Izl 2, 1-10). Sasvim je mogue da je to bila ker Tutmozisa I
koja je se zvala Hatepsut.
U Brooklynskom muzeju postoji dokument napisan na papirusu koji je pronaen jo krajem
19. stoljea. Ameriki egiptolog, CharlesWilbour je boravio u Egiptu izmeu 1881. i 1896.
godine i tada je kupio ovaj dokument. Nakon njegove smrti dokument je bio pohranjen u jednom
drvenom sanduku zajedno sa ostalim vanim dokumentima. Tek 1935. godine postaje vlasnitvo
Brooklynskog muzeja. Dokument dolazi iz oko 1740. godine prije Krista iz antike Tebe. Na
zadnjoj stranici ispisana je lista imena robova (slugu) koji su dobili svoju novu gospodaricu.
Pored svakog imena postoji oznaka o podrijetlu imena (egipatsko ili azijatsko/semitsko). Robovi i
robinje koje su nosile azijatska imena pripadaju sjeverozapadnoj grupi semita (istoj pripadaju i
Izraelci). Meu ovim imenima je i osoba kojoj je bilo ime ifra (Shanks 1998: 6, 72).
ifra je poznata u biblijskom tekstu kao robinja/babica koja je dobila nalog od faraona da
prilikom poroaja ubije svaku muku bebu (Izl 1, 15-22). Osim nje, istim zanimanje se bavila i
Pua, meutim, njeno ime nije pronaeno na ovom dokumentu. Osim imena ifre na istom
dokumentu postoje i enski oblici imena Jisakar i Aer (Albright 1954: 222-233). Iako ovaj
dokument prikazuje imena osoba koji su boravili u Egiptu mnogo godina (oko 300 godina) prije
izlaska, oevidno da su to bili semiti koji su mogli biti i Izraelci.
Tutmozis II (1512.-1504. godine prije Krista)
126

Ahmose nije bila jedina ena Tutmozesu I, ve je imao nekoliko inoa. Jedna se od njih
zvala Mutnofret i s njom je imao sina koji je poznat kao Tutmozis II (Grimal 1993: 207). Drugim
rijeima, Hatepsut je bila polusestra Tutmozesu II. Ovaj im rodbinski odnos nije smetao da stupe
u branu zajednicu. Tako je Tutmozis II nastavio s vladavinom nad Egiptom nakon smrti svoga
oca Tutmozisa I. Na nesreu, Tutmozis II nije vladao dugi niz godina, ve je prerano umro tako
da se ne zna mnogo o dostignuima ovog faraona. I on, kao i njegov otac, imao je vie ena tako
da mu Hatepsut nije bila jedina. Brana zajednica izmeu Hatepsut i Tutmozisa II nije donijela
mukog nasljednika, ve su imali samo kerku koja se zvala Neferure (Grimal 1993: 207). Budui
da je Tutmozis II imao druge ene, naoko nije bilo problema oko budueg nasljednika, jer mu se
rodio sin koji je kasnije poznat kao Tutmozis III.
Hatepsut (1504.-1482. godine prije Krista).
Kad je njen mu Tutmozis II iznenada umro, a Tutmozis III jo tada bio malo dijete,
Hatepsut je proglasila sebe kao legitimnu nasljednicu dok Tutmozis III ne odraste. Tada je jo, u
poetku, smatrala sebe kao suvladara. Podaci se o ovom suvladarstvu mogu vidjeti na jednom
spomeniku podignutom nedugo nakon smrti Tutmozisa II, na kojemu pie slijedee:
Njegov je sin uzeo njegovo mjesto kao kralj Dvije zemlje i on je bio legitimni nasljednik
svoga oca. Njegova sestra, boja ena Hatepsut, upravljala je zemljom: Dvije zemlje su
bile pod njenom upravom i njoj su se plaali porezi (Grimal 1993: 207).
Meutim ovo suvladarstvo nije predugo trajalo i Hatepsut je proglasila sebe kao jedinog
legitimnog vladara cijelog Egipta. Ovo se dogodilo ve dvije ili tri godine nakon smrti njenog
mua Tutmozis II (Grimal 1993: 207). Uspjeno se eliminiranje Tutmozisa III moglo realizirati
uslijed toga to je Hatepsut imala mnogobrojne pristae u svom dvoru koji su bili ne samo ugledni
127

i utjecajni nego i moni. Jedan se od njih zvao Senenmut, koji je bio glavni uitelj i tutor njene
keri Neferure. Ovaj je moni slubenik bio njen glavni glasnogovornik, koji je promicao
legitimnost njenog vladanja, budui da je ona bila jedina osoba koja potjee od prave kraljevske
loze. Osim toga, ovaj Senenmut je bio upravitelj svih graditeljskih pothvata kojih je bilo u
izobilju u vrijeme Hatepsut.
Iako je bila ena, Hatepsut se odijevala kao mukarac u vrijeme kad su se rjeavala vana
dravna pitanja u njenom dvoru. ak je ila toliko daleko da je i na spomenicima prikazana u
tradicionalnoj nonji faraona i s umjetnom bradom. U vrijeme svoje vladavine posvetila se
gradnji raznih hramova i spomenika, tako da neke vee vojne aktivnosti za njenog vladanja nije bilo
(Gardiner 1964: 185-188). Za ostvarenje ovih graditeljskih pothvata bila je potrebno
neogranieno mnotvo robova, pri emu je mogue da su Izraelci odigrali glavnu ulogu. Pred kraj
njene vladavine Tutmozis III je bio dvadesetak godina star a istodobno i ogoren to mu Hatepsut
ne doputa pristup na prijestolje.
Ukoliko je biblijska kronologija ispravna, Mojsije je imao 40 godina u vrijeme 1490. godine
prije Krista,to je upravo osam godina prije smrti kraljice Hatepsut. Poto je mrzila Tutmozisa
III, logino je oekivati da je Mojsije bio njen najomiljeniji i jedini kandidat koji bi je mogao
naslijediti. Meutim razoaranje je dolo kada je Mojsije ubio nekog Egipanina i time zauvijek
izgubio mogunost da doe na prijestolje Egipta. Znajui ovo, razoarana i u gnjevu to se njeni
snovi nee moi ispuniti, nije udo to je traila Mojsija da mu se osveti, zbog ega je bijeg iz
Egipta za Mojsija bila jedina mogunost da spasi svoj ivot.

Tutmozis III (1482.-1450. godine prije Krista)
128

Kad je Hatepsut najposlije umrla, Tutmozis III nije oklijevao s odmazdom. Svi oni koji
su ju podupirali izgubili su svoje ivote. Osveta je ila ak toliko daleko da su unitavali i
grobnice onih koji su umrli prije nje a kosti pokojnika oskvrnjavali. to se tie same Hatepsut, svi
su njeni spomenici bili sustavno unitavani, svaki kamen koji je nosio njeno ime je uniten i ostaci
kamena uporabljeni kao graevni materijal. Ako bi se gdje jo i moglo raspoznati njeno ime, taj je
kamen tako stavljen u zidine da se natpis ne vidi.
Osim toga to je trebao utvrditi svoju vlast unutar Egipta, Tutmozis III je teio da granice
Egipatskog Carstva budu proirene i kontrola nad ostalim krajevima uspostavljena. Od dvadeset
tree godine svoje vladavine pa do kraja ivota predvodio je 17 vojnih ekspedicija (u prosjeku
gotovo svake godine jednu) (Grimal 1993: 213). Jedna od najpopularnijih ekspedicija bila je ona
protiv kanaanskih saveznika kod grada Megidda, a zapisana je na zidovima hrama Amuna u
Karnaku (Smith 1931: 390). Da bi doao u dolinu u kojoj se nalazio Megiddo sa svom vojskom
koalicije, Tutmozis III je imao na izboru dva prolaza, sjeverni koji se zvao Abu Shusheh i juni
kojem je ime nepoznato. Cijela ova dolina je bila pod prirodnom zatitom planinskog vijenca koji
ju je titio od izravne neprijateljske navale. Postojala su dva tradicionalna prolaza kroz planinski
vijenac i generali kanaanske vojske dobro su znali da Egipani moraju proi kroz jedan od njih da
bi doli do doline. Da ne bi bilo zabune, zasjede su postavljene na obadva prolaza tako da koji
god Egipani izaberu bit e napadnuti i uniteni.
Ovo je isto znao i sam Tutmozis III. Ni jedan od prolaza mu nije bio po volji, jer je znao
da e izgubiti podosta vojnika dok se probije do doline Megidda. Kad je sazvao svoje generale na
savjetovanje, bilo je reeno da se moda moe nai neki trei prolaz koji nee biti branjen. Trei
je prolaz doista postojao, koji se zove Musmus prolaz, ali je bio toliko uzan da je bila prava ludost
129

izabrati ga. Veina se generala usprotivila uporabi ovog prolaza, ali je Tutmozis III bio uporan i
neumoljiv. Naredio je da se uporabi upravo ovaj prolaz. Sam faraon je bio na elu kolone koja
se, zbog uskog prolaza, rastegla na oko 20 kilometara, a trebalo im je 12 sati da bi proli kroz njega
(Cline 1998: 39). Koalicija kanaanske vojske nije ni slutila da bi faraon bio toliko naivan i
uporabio ovaj opasni uski klanac pa stoga i nisu postavljali zasjede oko njega, ve su postavili svu
svoju vojsku na ona dva prva prolaza. Tutmozis III se uspjeno provukao kroz uski klanac i naao
neprijateljima iza lea. Zbunjeni i u panici, Kanaanci kao da i nisu pruali neki vei otpor, tako da
je Megiddo bio osvojen a koalicija kanaanske vojske u cijelosti poniena i poraena (Grimal 1993:
213, 214).
Budui da je veinu svoga vremena koristio na vojne ekspedicije, trebao je osnovati polazno
mjesto iz delte Nila, jer je to podruje blizu Palestine. Iako je njegova prijestolnica bila u Thebi,
za ostvarenje svojih vojnih ambicija morao je osnovati centar u delti, u kojem e biti spremljen sav
plijen donesen iz Palestine i Mezopotamije. Zbog toga su mu bila potrebna skladita i mnotvo
robova koji e ih graditi. Prema biblijskom tekstu (Izl 1, 11), upravo su Izraelci bili primorani
graditi ovakve postaje. Osim toga, da bi imao kontrolu nad robljem i da bi bio to blie
neprijateljskom teritoriju, mogue je da je veina njegovih vojnika bila stacionirana upravo u delti
zbog brzih akcija.
Proizvodnja opeka, kao i njihova uporaba, poznati su u Egiptu jo od starih dana. Prva je
uporaba opeka zabiljeena u vrijeme Starog carstva ili vrijeme piramida tijekom treeg milenija
prije Krista. Kasnije u vrijeme 12. dinastije, negdje u 18. i 19. stoljeu prije Krista, dolazi novi
zapis o proizvodnji opeka i njihovoj uporabi. Uz to u jednoj kapelici koju je dao sazidati jedan
vizir iz 18. dinastije pronaen je zanimljiv natpis i crte. Ime ovog vizira je Rekhmire, koji je
130

ivio u vrijeme izlaska. Priblino vrijeme ovog natpisa je 1450. godina prije Krista. Na crteu
su prikazani robovi u punoj proizvodnji opeka. Dok jedni donose vodu, drugi prave blato, trei
spremaju blato u kalupe, a ostali odnose gotove opeke do mjesta gradnje (Davis 1943: 55; Nims
1950: 22-28; Kitchen 1976: 137-147; 1981: 45).
Nadglednik robova koji su pravili opeke je u Egiptu bio zvan ar (gospodar robova u
prijevodu). To je isti izraz kao i u hebrejskom jeziku a pojavljuje se u natpisu Tutmozisa III na
crteu u Tebi. Na njemu je prikazan jedan takav nadglednik s velikim biem u ruci (Kaiser 1998:
84). Ova scena jasno prikazuje da su u vrijeme ove dinastije i naroito u vrijeme Tutmozisa III
robovi bili ukljueni u proizvodnji opeka i gradnji raznih zdanja. Osim toga narodi semitskog
podrijetla su bili primoravani na ovakve graevinske pothvate, i jo k tome su ih nadglednici s
biem potsticali na bolju i bru proizvodnju, upravo kako to i sam biblijski tekst opisuje (Izl 5,
6-14).
Proizvodnja opeka je zabiljeena i u kasnijim razdobljima, tako da se ne moe na temelju
ovih zapisa odrediti vrijeme izlaska, ali se moe ilustrirati biblijski izvjetaj koji spominje Izraelce
koji su bili primorani praviti opeke za gradnju faraonovih zdanja. Opeke su bile glavni graevni
materijal, budui da kamena u delti Nila nije bilo. Za neke vanije zgrade, palae, hramove,
kamen je bio dovuen iz kamenoloma, koji su obino bili smjeteni u junom dijelu Egipta, i
prevezen Nilom do mjesta gradnje. Proizvodnja opeka u delti je bila u cijelosti realna i opravdana,
upravo kako to i Biblija opisuje. U tom sluaju Tutmozis III je upotrebljavao raspolaivu radnu
snagu za izgradnju potrebnih zdanja za njegove ekspedicije.
Pred kraj svojeg ivota postavio je svoga sina Amenhotepa II da bude suvladar s njim
(Redford 1965: 108-122). Posljednje godine vladanja Tutmozisa III (1450. godine prije Krista)
131

njegov se sin Amenhotep II uputio na svoju prvu vojnu ekspediciju u Palestinu. Da bi ga podrao
i ohrabrio, a i to prije uo vijesti o ishodu ekspedicije, sasvim je mogue da je i sam faraon,
Tutmozis III tom prilikom boravio u nilskoj delti. Ako je ova tvrdnja istinita, onda je upravo on
bio faraon s kojim je Mojsije pregovarao o osloboenju Izraelaca iz ropstva. Iste godine kada je
Amenhotep II boravio u Palestini Tutmozis III je umro. Bilo je to 1450. godine prije Krista, to je
ujedno i godina izlaska.
Prema biblijskom tekstu (Izl 12, 29), svi prvoroenci Egipta su izgubili svoje ivote u
vrijeme desetog zla. ak niti prvoroenac faraona, koji je trebao naslijediti prijestolje nije bio
poteen. U vrijeme ovih dogaaja faraonov sin Amenhotep II nije bio u Egiptu, ve je-kao to
znamo-vojevao u Palestini protiv Kanaanaca. Osim toga, Amenhotep II i nije prvoroenac
Tutmozisa III . Prvoroenac Tutmozisa III se zvao Amenemhet i umro je jo u poetku njegove
vladavine mnogo godina prije izlaska (Redford 1965: 108). To bi znailo da ni jedan od sinova
Tutmozisa III nije stradao u vrijeme desetog zla. Tko je onda bio i iji je sin onaj koji je umro u
vrijeme zala. Amenhotep II je imao nekoliko sinova, a naslijedio ga je Tutmozis IV, iako se zna
da nije bio najstariji sin Amenhotepa II. Smatra se da je najstariji brat Tutmozisa IV bio onaj koji
je stradao tijekom desetog zla (Redford 1965: 114). U tom su sluaju u vrijeme izlaska faraon
Tutmozis III i njegov unuk izgubili svoje ivote.
Amenhotep II (1450.-1425. godine prije Krista)
Ve u poetku svoje vladavine Amenhotep II je morao vojevati u Palestini protiv
pobunjenika koji su iskoristili priliku to je Tutmozis III bio nemoan i nekoliko svojih posljednjih
godina nije predvodio nikakve ekspedicije. Stoga se njegov nasljednik morao upustiti u tu
avanturu da bi razbio ustanak, a i da bi pokazao kako je Egipat jo uvijek jedna svjetska sila kojoj
132

se treba pokoravati. Sa sobom je doveo nekoliko kanaanskih prineva kao trofeje svoje pobjede.
Ovo nita nije bilo neuobiajeno, jer su svi faraoni dovodili voe pobunjenika iz dvaju razloga.
Prvo, da bi pokazali svoju slavu i uspjeh pred svojim narodom u paradnoj procesiji. Iza ove
procesije zarobljenici bi se svrstavali u redove robova i zauvijek ostajali u Egiptu ili bi ih prodavali.
Drugi razlog je u tome to su pobunjenici koji su preivjeli ostajali bez svojih voa i tako bili
neorganizirani za bilo kakvu drugu pobunu.
Meutim, kad se Amenhotep II vratio s ovog ratnog pohoda, poubijao je sve voe
kanaanskih pobunjenika i njihove glave povjeao na lau kao izlobu koja je plovila Nilom
(Breasted 1906: 319). Ovakav je neuobiajeni in posvema razumljiv ako se uzme u obzir na
kakvu je situaciju Amenhotep II naiao kad se vratio u Egipat. Njegov je otac bio mrtav, a takoer
i njegov sin. Osim toga, ovi su pobunjenici bili razlog zbog kojih je on morao biti udaljen od
svoga oca u tako kritinim trenucima. Dalje, odbjegli hebrejski robovi bili su istog podrijetla
(Semiti) kao i ovi pobunjenici, i osveta je bila neizbjena. Uz to ovo je bila prva godina u kojoj je
Amenhotep II vladao kao samostalni vladar i trebao je pokazati to e se dogoditi onima koji se
usude podii protiv njega.
etiri godine poslije ovog incidenta Amenhotep II se ponovo uputio u Palestinu na vojni
pohod. Ovoga je puta doveo 3600 robova u Egipat. Nakon toga uslijedio je jo jedan pohod, u
kome se Amenhotep II hvali da je doveo gotovo 90 000 robova (Pritchard 1955: 247). Ovo je
mogla biti zamjena za odbjegle Hebreje. Amenhotep II je gajio posebnu mrnju prema Semitima,
to je i izrazio na nekoliko mjesta (Gardiner 1964). Ovo je dovoljan dokaz da su Semiti bili
neprestano u njegovim mislima, to je i razumljivo shvaajui da su upravo Semiti bili odgovorni
za smrt njegova oca, pa i sina.
133

ini se da se teorija o izlasku u 15. stoljeu bolje uklapa u egipatsku povijest negoli teorije o
13. stoljeu. Osim toga to biblijska kronologija oito sugerira da su se ovi vani dogaaji
odigrali u vrijeme 18. dinastije, egipatski zapisi o drevnim faraonima podupiru biblijsku povijest.
Ni za ijedne dinastije nije bilo toliko problema oko mukog nasljednika kao u vrijeme 18. i zbog tih
je problema prihvaanje Mojsija kao kandidata za egipatsko prijestolje bilo mogue upravo za
dinastije Tutmozisa. Osim toga, faraon Tutmozis III je umro u istoj godini izlaska, to odgovara
tvrdnjama mnogih komentatora da je prema biblijskom tekstu (Ps 136, 15) i sam faraon zavrio svoj
ivot u vodama Crvenog mora.
Egipatska zla
Biblijski zapis slikovito opisuje kako je sam Bog prilikom oslobaanja Izraelaca iz
suanjstva nanio velike tete kako na biljnom tako i na ivotinjskom svijetu (Izl 7-11). Ustvari
mmnogi dre da se ovdje Bog obraunava sa egipatskim bogovima da bi dokazao faraonu da je
izraleski Bog onaj koji vlada svemirom (Knight 1976: 62-79; Aling 1981: 103-110; Davis 1986:
98-153). Izgleda da ovakav stav podrava i sam biblijski tekst u kome se kae, Ja, Jahve, kaznit
u i sva egipatska boanstva (Izl 12, 12). Jo u ranijim iskazima (Izl 10, 2), biblijski tekst nam
objanjava da e se pripovijedati kroz budue generacije ono to je Bog uinio Egipanima i
njihovim bogovima. Rije koju je biblijski pisac ovdje uporabio, a prevedena je na hrvatski jezik
kao uinio, je ___ (alal) to u stvarnosti znai ismijao ili narugao se egipatskim bogovima.
Poznato je da su Egipani imali mnogobrojna boanstva kojima su se klanjali i sluili im.
Tijekom prvoga zla Bog je pretvorio vodu u krv (Izl 7, 14-24). Budui da je rijeka Nil jedina
rijeka u Egiptu i da sjetva i etva uvelike ovise o godinjim izlijevanjima Nila u oblinje ravnice,
Egipani su drali da je Nil jedno od vanijih baanstava. Ovo boanstvo se zvalo Hapi, a
134

predstavljeno je likom bradata ovjeka sa enskim prsima i velikim stomakom (trudnoa). Mnoge
su pjesme ispjevane o ovom bogu koje govore o njemu kao onomu koji omoguuje ivot u cijelom
Egiptu. Uska povezanost lika ovog boanstva predstavlja plodnost koju Nil donosi sa sobom
poslije izlijevanja vode iz rijenog korita. Time to je voda Nila pretvorena u krv, poplavljeni Nil
niukom sluaju ne bi koristio u ratarstvu.
Tijekom drugoga zla abe izlaze iz vode i preplavljuju zemlju (Izl 8, 1-6). Egipani su
smatrali abu kao simbol boanske moi koja je predstavljela plodnost. Jedna od vanijih
boanstava je bila boica Hekhet, a bila je predstavljena likom ene sa abljom glavom. Ona je
bila ena boga-stvaratelja Khnuma koji je predstavljen likom lonara koji oblikuje ljudska tijela na
lonarskom kotau. Kad su ljudska tijela formirana, boica Hekhet udahnjuje u njih ivot i slui
kao babica prigodom poroaja. Isto tako Hekhet ima zadau kontrolirati mnoenje aba time to
zatiuje krokodile koji jedu abe (Knight 1976: 62).
Tree i etvrto zlo je usmjereno ka leteim insektima (Izl 8, 16-24). U treem zlu se
pojavljuju komarci. Hebrejski tekst koristi rije ___ (kinnam) koja se uglavnom prevodi sa ui
(Koehler i Baumgartner 1985: 443). etvrto zlo opisuje navalu obadova. Oba zla su usmjerena
prema egipatskom boanstvu Khepreru koji je predstavljen likom letee bube (Knight 1976: 62-64).
Peto zlo dolazi na stoku (Izl 9, 1-7). Egipani su, kao i mnoge druge nacije antikog
svijeta tovale boga koji je predstavljen likom bika. Bik je bio bog plodnosti, a ime mu je bilo
Apis. Osim toga bikovi su bili utjelovljenje bogova Ptah i Re (Knight 1921: 160). Zatim
postojala su mnoga druga boanstva iji su likovi na sebi imali ivotinjska oblija, kao to su Isis
(kraljica bogova) i Hathor (zatitnik kralja).
esto zlo dolazi na Egipatski narod u obliku ireva (Izl 9, 8-12). Izgleda da je ovo zlo
135

upueno na raun boice Sekhmet koja je bila zaduena za ozdravljenje od razno-raznih bolesti.
Ovo je boanstvo predsavljeno likom ovjeka koji ima glavu lava (Posener 1962: 256). Osim
ovoga, postojalo je i drugo boanstvo koje je bilo zadueno za lijeenje, a zvalo se Amon-Re
(Pritchard 1955: 369).
Sedmo zlo dolazi u obliku tue (Izl 9, 13-35). Ova katastrofa je usmjerena protiv nekoliko
egipatskih boanstava. Bog Nut je bila boica neba i svoda nebeskog, bog u je bio onaj koji dri
svod nebeski, i Tefnut je bila boica vlage. Svi ovi bogovi su pokazali svoju nemo kada je Jahve
djelovao protiv njih.
Skakavci su bili predstavnici osmog zla (Izl 10 1-20). Bog Senehem je bio zaduen za
zatitu od ovakve vrste katastrofe (skakavaca). ak je i na jednom spomeniku iz Tanisa (delta
Nila) napisana pjesma u kojoj se mole bogovi za zatitu od najezde skakavaca (Currid 1997: 112).
Deveto zlo dolazi u obliku tame koja prekriva cijelu egipatsku zemlju (Izl 10, 21-27).
Drevni Egipani su vjerovali da je Amon-Re personifikacija sunca, i kao takav je bio njihovo
glavno boanstvo. Vjerovali su da Amon-Re u svom izlasku na istoku predstavlja novi ivot i
uskrsnue. Meutim, kad sunce zae iza horizonta na zapadu, Amon-Re predstavlja smrt i
podzemlje. Tijekom ovog zla Jahve zamrauje sunce, Amon-Re je bio skriven u nemogunosti da
sija svjetlost na one koji mu slue. Za vrijeme devetog zla, Amon-Re nije izaao i vie nije davao
ivot, ve je irio smrt i oaj (Rendsburg 1988: 3-15).
U desetom zlu Jahve ustaje protiv samog faraona, koji je bio smatran kao boanstvo, a isto
tako i protiv njegova naslijea (Currid 1997: 113). Ovdje kao i u svim ostalim zlima, faraon igra
kljunu ulogu. Vanost faraona u svim tim dogaajima se vidi u tome to je on bio namjesnik
neba u ouvanju reda i sveopeg sklada, ne samo u svome carstvu, nego i u cijelom svemiru
136

(Frankfort 1948: 51-56; Moremz 1973: 12-13). Faraon, koji odrava ovaj sklad i red, moe
oekivati izlijevanje Nila koje donosi plodnost i bogatu etvu. Uz to e i sunce i mjesec pravilno
funkcionirati prema predodreenom skladu i redu (Hoffmeier 1997: 153). Radi asocijacije izmeu
ovog sklada i vladanja nad Egiptom, egipatski su vladari bili zasluni za sveopi napredak zemlje
kako na ekonomskom i drutvenom, tako i na politikom planu. Egipatska zla jasno pokazuju da
faraon nije bio u stanju obdrati ovaj sklad i red, ve je Jahve onaj koji kontrolira prirodom.

Put izlaska
Kad su Izraelci konano dobili svoju slobodu i garanciju od samog faraona da mogu
napustiti Egipat, krenuli su od Raamsesa do Sukota (Izl 12, 37). Od Sukota krenuli su prema
Etamu gdje su se utaborili (Izl 13, 20), da bi doli do Pi-Hahirota koji se nalazi izmeu Migdola i
mora, nasuprot Baal-Sefonu (Izl 14, 2).
Sukot
Prema biblijskom tekstu ovo je bilo prvo mjesto pored kojeg su Izraelci proli napustivi
Raamses (Izl 12, 37). Veina egiptologa i ostalih znanstvenika dre da bi najbolji kandidat za
biblijski Sukot trebala biti Tell el-Maskhuta, lokalitet koji je udaljen od Tell el-Retabe (Pitoma) oko
15 km. U antiko doba Tell el-Maskhuta je bila poznata u egipatskim zapisima kao Tjeku (Seely
1992: 217). U poetku Tjeku je bio podruje a kasnije je i jedan lokalitet dobio isto ime. Ime
Tjeku se pojavljuje u egipatskim zapisima jo u vrijeme 18. dinastija (dinastija izlaska) (Hoffmeier
1997: 180). Tjeku (Sukot) je bila egipatska utvrda koja je uvala pristup egipatskom teritoriju sa
istone (pustinjske) strane. Stoga su Izraelci paziti i paljivo se kretati izmeu ovih utvrda kojih je
bilo dosta u tom kraju (Hoffmeier 1997: 181).
137

Etam
Etam je bila mjesto gdje su se Izraelci utaborili poslije Sukota (Izl 13, 20). Biblijski tekst
daje jedno dodatno objanjenje naznaivi da se Etam nalazi na rubu pustinje. Do sada je bilo
nekoliko pokuaja u identificiranju ovog biblijskog mjesta (Gorg 1992: 644; Hoffmeier 1997: 182).
Svi dosadanji pokuaji nisu donijeli nikakve ubjeujue rezultate. Uslijed toga to Biblija
oznaava da je to mjesto blizu pustinje, najbolje je prihvatiti da se je nalazilo negdje na
sjeveroistonoj strani Gorkih jezera.
to se tie Pi-Hahirota koji se nalazi izmeu Migdala i Baal-Sefona, znanstvenici nisu
uspijeli pozitivno identificirati niti jedno od ovih mjesta. Biblijski tekst naglaava da se u blizini
nalazilo more (Izl 14, 2), gdje su ih stigli faraonovi konjanici i sva njegova vojska (Izl 14, 9).
Poslije dolaska egipatske vojske, Bog provodi Izraelce kroz Crveno more u kojem su egipatski
vojnici izgubili svoje ivote, i na taj nain egipatska vojska je doivjela svoj nezapameni poraz.
Put prema Sinaju
Miljenja s obzirom na pitanje puta kojim su Izraelci putovali do Sinaja su podijeljena.
Podjela je uslijedila zbog toga to se biblijski povjesniari i arheolozi ne slau u identifikaciji gore
Sinaj ili Horeb. Uslijed toga su uslijedile tri teorije o putu izlaska Izraelaca iz egipatskog ropstva:
sjeverni, centralni ili sredinji, i juni put.
Sjeverni put
Prema ovoj teoriji, Hebreji su se uputili iz goenskog kraja prema obeanoj zemlji
najkraim putem, uz obalu Sredozemnog mora. Nakon stanovita vremena nali su se u Kade
Barnei. Ovo je mjesto uspjeno identificirano i veina arheologa smatra da se Kade Barnea
nalazila na ruevinama dananjeg Ain Quadeirat (Dothan 1977: 697-698). U blizini ovog mjesta
138

nalazi se nekoliko planina od kojih bi Jebel Halal trebala biti biblijsko brdo Sinaj, gdje je Mojsije
dobio Deset zapovijedi.
Mnoge su ozbiljne primjedbe upuene na raun ove teorije. Teko je prihvatiti da su
Izraelci ili ovim putem, jer je to bio tradicionalni put kojim su Egipani putovali kad su ili na
svoje osvajake pohode. Upravo ovaj dio Egipta je bio naikan sa mnogobrojnim tvravama
izmeu kojih je bilo nemogue proi neopaen (Hoffmeier 1997: 187). Osim toga u vrijeme
izlaska Amenhotep II je boravio u Palestini na svom prvom vojnom pohodu i teko je prihvatiti
ideju da su Izraelci ili istim putem u Palestinu kojim se Amenhotep II trebao vratiti sa svom
svojom vojskom. Zbog mogunosti susreta s Egipanima sigurno bi Izraelci izabrali neki drugi
put do obeane zemlje. Osim toga, u bilijskom tekstu (Pnz 1, 2) kae nam se da je mjesto na
kojemu su Izraelci dobili Deset zapovijedi udaljeno devet dana od Kade Barnee, dok je Jebel Halal
u neposrednoj blizini Kade Barnee. Zbog toga je potrebno potraiti neki drugi put kojim bi
Izraelci putovali u Palestinu.
Sredinji ili centralni put
Postoji jedna skupina teologa koji smatraju da brdo Sinaj nije smjeteno na Sinajskom
poluotoku, ve njegov lokalitet treba traiti na podruju Saudijske Arabije. Razlog za ovakvu
teoriju nalazi se u pretpostavci da brdo koje bi moglo biti Sinaj mora imati neke ostatke aktivnog
vulkana, jer je upravo to bila manifestacija Bojeg djelovanja kada je Bog razgovarao s Mojsijem.
Jedino takvo brdo danas se moe nai u Saudijskoj Arabiji na najjunijem dijelu Aqabskog zaljeva,
a danas se zove El Khrob.
Drugi razlog za ovu teoriju nalazi se u biblijskim podacima koji govore da je Mojsije, kad je
bio u izbjeglitvu, boravio kod Midjanaca (Izl 3, 1; 18, 1). Upravo se ovaj dio Arabije smatra kao
139

tradicionalno mjesto na kojemu su nekada ivjeli Midjanci na ijem se teritoriju nalazi El Khrob.
Prema tome, dre oni, Izraelci su preli Sinajski poluotok najkraim putem od poetka Sueskog
zaljeva prema Ezion-geberu, koji se nalazi na poetku Aqabskog zaljeva, da bi zatim skrenuli
prema jugu, gdje se nalazi brdo Horeb na kojemu je Mojsije primio Deset zapovijedi.
Primjedbe koje su upuene na raun ove teorije vrlo su ozbiljne, to je ini u potpunosti
neprihvatljivom. U prvom redu Mojsije je bio vezan za Kenijce (Suci 1, 16; 4, 11). Kakav je
odnos ovih Kenijaca bio s Midjancima dosad nije u potpunosti poznat, ali se vjeruje da su Kenijci
bili jedan od klanova koji je pripadao midjanskom plemenu. Kenijci su se bavili metalurgijom i
njihov boravak na Sinajskom poluotoku bio bi sasvim razumljiv, drei u vidu da se na ovom
poluotoku nalazi mnotvo bogatih rudnika bakra koji su iskoritavani jo od najranijih dana (mnogo
godina prije izlaska). Poznato je da su i sami Egipani imali veliki interes u eksploataciji bakra s
ovog poluotoka zbog proizvodnje metalnih predmeta. Tako je mogue da je Mojsije boravio
upravo ovdje kad je sreo Seforu, koja mu je kasnije postala ena, kao i njenu obitelj.
Osim toga, Midjanci su bili pleme nomadskog karaktera i kao takvi nisu pripadali nekom
odreenom podruju, ve su putovali mnogim podrujima traei pau svojoj stoci. Tako je
sasvim mogue da su se ovi Midjanci nalazili na Sinajskom poluotoku kad ih je Mojsije sreo i
obranio od ostalih pastira (Izl 2, 17).
Ozbiljne su primjedbe upuene s obzirom na ideju da bi brdo Horeb ili Sinaj trebalo biti
nekadanji vulkan. Smatra se da je ovaj izvjetaj u potpunosti skladan s drugim izvjetajima o
tomu gdje se Bog javljao ovjeku i da nije potrebno nikakvo vulkansko nalazite u blizini ovakvog
sastanka izmeu Boga i ljudi (Cross 1973: 156-177).
Juni put
140

Kad su Izraelci napustili egipatsku zemlju, krenuli su juno prema samom vrhu Sinajskog
poluotoka du obale Crvenog mora. Tom su prigodom proli kroz nekoliko mjesta.
Najznaajnije mjesto kroz koje su proli jest Mara (Izl 15, 23). Postoje dva mjesta koja danas
arheolozi smatraju da bi jedno moglo biti biblijska Mara, a to je Ain Hawarah ili Ain Musa.
Drugo znaajno mjesto u nizu ovih dogaaja je Elim (Izl 15, 27; Br 33, 9). Vjeruje se da je Wadi
Gharandel mjesto na kojem je bio biblijski Elim. Nakon ovog mjesta Izraelci su skrenuli
jugoistono prema unutranjosti poluotoka i proli kroz pustinju Sin (Izl 16, 1), koja bi mogla biti
pjeana visoravan Debbet er-Ramleh. Kad su proli kroz ovu pjeanu pusto, Izraelci su stigli
do Dofke (Br 33, 12). Predloeno je da bi Serabit el-Khadim mogao biti mjesto na kojemu je
nekada bila smjetena biblijska Dofka. Od ovoga mjesta postoje dva mogua puta koje su Izraelci
mogli izabrati da bi stigli do Sinaja, a to su Wadi ellal ili Wadi Feiran. Bilo koja od ovih dvaju
uvala mogla je dovesti Mojsija i njegov narod do samog Sinaja, tj. planine koja se danas zove Jebel
Musa, za koju se tradicionalno smatra da je bila biblijski Sinaj.
Postoji jo jedno brdo samo pedesetak kilometara sjeverno od Jebel Muse, za koje neki
smatraju da bi moglo biti dobar kandidat za biblijski Sinaj. To se brdo danas naziva Serabit
el-Khadem. Ovo je mjesto poznato po velikoj koliini bakrene rude koja se eksploatirala s ovog
mjesta i odvozila do Egipta, pa i Palestine, jo u vrijeme patrijaraha (oko 20. stoljea prije Krista).
I u vrijeme izlaska Egipani su imali svoje rudnike koje su dobro uvali egipatski vojnici zadueni
za sigurnost rudara kao i sigurnost isporuke odreene koliine rude bakra.
Jo u dvadesetom stoljeu prije Krista Egipani su podigli na ovom mjestu hram boici
Hator. U oblinjim rudnicima pronaen je alfabetski natpis, koji potjee iz oko 1500. godine prije
Krista. Ovo su prvi znaci alfabetskog pisma, koji je isto tako poznat kao proto-sinajski alfabet,
141

koji ee koristio za semitsko-kanaanski jezik. Postoje jo neki primjeri ovog pisma pronaeni u
Kanaanu, a potjeu iz oko 1600. godine prije Krista. Oito je da su semitski narodi bili nazoni u
ovom dijelu Sinajskog poluotoka, to navodi neke na zakljuak da su upravo ovo ostaci boravka
Izraelaca kada su bjeali iz egipatskog ropstva.
Postoji ozbiljna zamjerka ovakvom zakljuku. Sredinom 15. stoljea prije Krista, kada su
Izraelci izali iz ropstva, Egipani su imali jake garnizone u ovom podruju zbog eksploatacije
bakrene rude. Gotovo je nemogue da bi Izraelci doli do ovog mjesta i boravili blizu egipatskih
vojnika, koji ba nisu bili prijateljski nastrojeni prema njima. Stoga je bolje zakljuiti da je
biblijski Sinaj bio Jebel Musa, a ne Serabit el-Khadem.
Kada je primio Deset zapovijedi od samoga Boga, Mojsije se uputio prema obeanoj zemlji.
Najbolji i nasigurniji put bio bi uz obalu Aqabskog zaljeva do Ezion-gebera. Prije no to su stigli
do njega, Izraelci su proli pored nekoliko vanih mjesta koja su arheolozi pokuali identificirati.
Di Zahab (Pnz 1, 1) mogao bi biti Dhahab, a Jotbata (Br 33, 33) dananji Tabeh (Rothenberg and
Aharoni 1961: 167).
Pozitivna identifikacija ovih biblijskih mjesta izriito predlae da su Izraelci izabrali upravo
ovaj juni put do obeane zemlje i da je brdo Horeb ili Sinaj smjeteno na junom dijelu Sinajskog
poluotoka te da se nalazi na brdu koje se danas naziva Jebel Musa. Osim toga, ovaj dio Sinajskog
poluotoka najpogodniji je za putovanje, jer putovi kojim se moe doi do Jebel Muse imaju pristup
dovoljnoj koliini vode za pie, kako za ljude tako i za stoku. Ovaj dio poluotoka uiva povoljniju
klimu negoli ijedan drugi put. Stoga I. Beit-Arieh ispravno zakljuuje da je ovo podruje ekoloki
najpogodnije za odravanje ivota, jer u sebi sadri odreenu koliinu vegetacije koja se sastoji od
bagremova drveta, palmi i ostalog grmovitog raslinja, kao i trave nune za ouvanje stoke
142

(Beit-Arieh 1988: 36).
143

Bibliografija

Abd el-Maqsoud, M.
1988 Egyptian Excavation on the Way of Horus - Tell Heboua, North Sinai (1986-88).
Str. 4-5 u Fifth International Congress of Egyptology, Cairo Oct.29-Nov.3, 1988,
Abstracts, ur. A. Cherif. Cairo: Impr. De lI.F.A.O.
Albright, W. F.
1954 Northwest Semitic Namesin a List of Egyptian Slaves from the Eighteenth Century
B. C. Journal of the American Oriental Society 74: 222-233.
Aling, C. F.
1981 Egypt and Bible History. Grand Rapids: Baker Book House.
1982 The Biblical City of Ramses. Journal of the Evangelical Theological Society 25:
129-137.
Archer, G. L.
1964 A Survey of Old Testament Introduction. Chicago: Moody Press.
1974 An Eighteen Dynasty Ramses. Journal of the Evangelical Theological Society 17:
49-50.
Beit-Arieh, I.
1988 The Route Through Sinai. Biblical Archaeology Review 14: 28-37.
Bietak, M.
1975 Tell el-Daba II. Vienna: VAOW.
1994 Tell el-Daba-Ezbet Helmi Vorbericht uber den Grabungspltz H/I (1989- 1992).
Agypten und Levant 4: 32-38.
Breasted, J. H.
1906 Ancient Records of Egypt. Chicago: The University of Chicago Press.
Cline, E. H.
1998 In Pharaohs Footsteps. Archaeology Odyssey 1/2: 32-41.
Cross, F.
1973 Canaanite Myth and Hebrew Epic. Cambridge: Harvard University Press.
Currid, J. H.
1997 Ancient Egypt and the Old Testament. Grand Rapids: Baker Book House.
Davis, J. J.
1986 Moses and the Gods of Egypt. Grand Rapids: Baker Book House.
Davis, N. De G.
1943 The Tomb of Rekh-mi-re at Thebes. New York: Metropolitan Museum of Art.
Dothan, M.
1977 Kadesh Barnea. Sr. 697-698 u Encyclopedia of Archaeological Excavations in the
Holy Land, ur. M. Avi-Yonah i E. Stern. Prentice Hall: Englewood Cliffs.
Frankfort, H.
1948 Ancient Egyptian Religion. New York: Columbia University Press.
Gardiner, A.
1918 The Delta Residence of the Ramessides. Journal of Egyptian Archaeology 5:
127-137.
1964 Egypt of the Pharaohs. Oxford: Oxford University Press.
144

Glueck, N.
1934 Exploration in Eastern Palestine, I. Annual of the American Schools of Oriental
Research, vol. 14. New Haven: American Society of Oriental Research.
1935 Exploration in Eastern Palestine, II. Annual of the American Schools of Oriental
Research, vol.15. New Haven: Americah Society of Oriental Research.
1939 Exploration in Eastern Palestine, III. Annual of the American Schools of Oriental
Research, vol. 18-19. New Haven: American Society of Oriental Research.
1951 Exploration in Eastern Palestine, IV. Annual of the American Schools of Oriental
Research, vol. 25-28. New Haven: American Society of Oriental Research.
Gorg, M.
1992 Etham. Str. 644 u vol. 2 od The Anchor Bible Dictionary, ur. D. N.
Freedman. New York: Doubleday.
Grimal, N.
1981 La Stele Triomphale De Pi(ankhy) Au Musee Du Caire, JE 48862-47089.
Cairo: Institut francais darcheologie orientale.
1993 A History of Ancient Egypt. Cambridge: Blackwell.

Hamza, M.
1930 Excavations of the Department of Antiquities at Qantir (Faqus District) (Season,
May 21
st
-July 7
th
, 1928). Annales du service des antiquits de lgypte 30: 31-68.
Hein, I.
1994 Erste Beobachtungen zur Keramik aus Ezbet Helmi. Agypten und Levant 4: 39-43.
Hoffmeier, J. K.
1997 Israel in Egypt: The Evidence for the Authenticity of the Exodus Tradition.
Oxford: Oxford University Press.
Kaiser, W. C.
1998 A History of Israel. Nashville: Broadman & Holman Publishers.
Kees, H.
1961 Ancient Egypt: A Cultural Topography. Chicago: University of Chicago Press.
Kitchen, K.
1968 Ramesside Inscription, Historical and Biographical. Vol. 2. Oxford:
Blackwell.
1976 From the Brickfields of Egypt. Tyndale Bulletin 27: 137-147.
1981 From the Brick-Fields of Egypt. Bible and Spade 10: 43-50.
1992 Exodus, the. Str.700-708 u vol. 2 od Anchor Bible Dictionary, ur. D. N. Freedman.
New York: Doubleday.
Knight, G. A. F.
1921 Nile and Jordan. London: J. Clarke.
1976 Theology as Narration. Grand Rapids: Eerdmans.
Koehler, L. i Baumgartner, W.
1985 Lexicon in Veteris Testamenti libros. Leiden: Brill.
Lasor, W. S.
1982 Egypt. Str. 29-47 u vol. 2 od International Standard Bible Encyclopedia, ur. G. W.
Bromiley. Grand Rapids: Eerdmans.
145

Montet, P.
1930 Tanis, Avaris et Pi-Ramses. Revue Biblique 39: 1-28.
1934 Les Nouvelles fouilles des Tanis. Paris: Les Belles Lettres.
1940 Le Drame dAvaris. Paris: Geuthner.
Morenz, S.
1973 Egyptian Religion. Ithaca: Cornell University Press.
Naville, E.
1884 The Store-City of Pithom and the Route of the Exodus. London: Trubner & co.
1924 The Geography of the Exodus. Journal of Egyptian Archaeology 10: 18-39.
Nims, C. F.
1950 Bricks Without Straw. Biblical Archaeologist 13: 22-28.
Petrie, W. F.
1915 Heliopolis, Kafr Ammar and Shurafa. London: School of Archaeology in Egypt.
1906 Hyksos and Israelite Cities. London: School of Archaeology in Egypt
Posener, G.
1962 Dictionary of Egyptian Civilization. London: Methuen.
Pritchard, J. B.
1955 Ancient Near Eastern Texts Relating to the Old Testament. Princenton: Princenton
University Press.
Ranke, H.
1935 Die Aegyptische Personennamen. Glckstadt: J. J. Augustine.
Rea, J.
1961 The Time of the Oppression and the Exodus. Grace Journal 2: 5-14.
Redford, D. B.
1963 Exodus I 11. Vetus Testamentum 13: 401-418.
1965 The Coregency of Tuthmose III and Amenohis II. Journal of Egyptian Archeology
51: 108-122.
Rendsburg, G. A.
1988 The Egyptian Sun-God Ra in the Pentateuch. Henoch 10: 3-15.
Rollin, C.
1823 Ancient History of the Egyptians. London: C. & J. Rivington.
Rothenberg, B., i Aharoni, Y.
1961 Gods Wilderness; Discoveries in Sinai. London: Thames and Hudson.
Seely, J. A. H.
1992 Succoth. Str. 217-218 u vol. 6 od The Anchor Bible Dictionary, ur. D. N.
Freedman. New York: Doubleday.
Shanks, H.
1998 A Name in Search of a Story. Biblical Archaeology Review 24/1: 6, 72.
Shea, W.
1982 Exodus, the Date of. Str. 230-238 u vol. 2 od The International Standard Bible
Encyclopedia, ur. G. W. Bromiley. Grand Rapids: Eerdmans.
1990 Leaving Egypt. Archaeology and Biblical Research 3: 98-111.
Smith, G. A.
1931 The Historical Geography of the Holy Land, 25. izd. New York: Hodder &
146

Stoughton.
Stewart, H. M.
1979 Egyptian Stelae, Reliefs, and Paintings From the Petrie Collection. Warinster: Aris
& Phillips.
Uphill, E. P.
1969 Pithom and Raamses: Their Location and Significance. Journal of Near Eastern
Studies 27: 291-315; 28: 15-39.
Van Seters, J.
1966 The Hyksos: A New Investigation. New Haven: Yale University Press.
Wood, L.
1970 Survey of Israels History. Grand Rapids: Zondervan.