Ciceron

1
Ciceron
Bista Cicerona u dobi od 60 godina.
Marko Tulije Ciceron (lat. Marcus Tullius Cicero; Arpin, 3. sijenja
106. pr. Kr. - Formijan kod Gajete, 7. prosinca 43. pr. Kr.), dravnik,
odvjetnik, politiki teoretiar, filozof i najvei rimski govornik.
ivot
Iza poetnih nauka u Arpinu ui u Rimu (s bratom Kvintom)
govornitvo kod Marka Antonija Govornika i Lucija Krasa, pravo kod
augura i vrhovnog sveenika Kvinta Mucija Scevole. S Epikurovim
mudroslovnim sustavom, kojemu nije sklon, upoznaje ga Fedro, s
naukom Akademije, kojoj se najvie priklanja, Filon, a u stoiku ga je
filozofiju ve u roditeljskoj kui uputio Diodot. Dobro je poznavao
staro latinsko, napose epsko i tragino pjesnitvo. Dospio je osobno
poznavati pjesnika tragedija Lucija Akcija. Jednako dobro je poznavao
grki jezik i knjievnost. Na prouavanje knjievnosti, ini se, da ga je
potaknuo grki pjesnik Aulo Licinije Arhija, kojega kasnije brani na
sudu.
V. Foppa: Mladi Ciceron ita, 1464.
U dobi od dvadeset godina ogledao se u prvim
knjievnim pokuajima, a ujedno nastupa i kao
govornik u vie privatnih parnica. 79. - 77. pr. Kr.
boravi u Grkoj s bratom Kvintom i prijateljem Titom
Pomponijem Atikom. U Ateni slua akademika
Antioha, epikurejca Zenona i ponovno stoika Fedra, a u
govornitvu se dotjeruje kod Demetrija. U Aziji se
upoznaje s kienim baroknim azijskim stilom (genus
Asiaticum ili amplum), a na Rodu kod Molona s
rodskim (genus Rhodium ili medium), koji ini sredinu
izmeu jednostavnoga atikoga (genus Atticum ili
tenue) i bujnoga azijskoga. Boravak na Rodu odluan
je za Ciceronov govorniki razvitak, jer se tada
priklanja rodskom stilu.
Iza povratka u Rim, nastavljajui odvjetniko i govorniko djelovanje na sudu, zalazi u javni ivot te postaje prvi u
svojoj porodici (homo novus) najranije to je mogue (suo anno): 75. pr. Kr. kvestor u Lilibeju na Siciliji, a time i
senator, 69. pr. Kr. kurulski edil, 66. pr. Kr. pretor, 63. pr. Kr. konzul. U politici pristaje uz konzervativnu senatsku
republikansku stranku, pa kao njezin zastupnik za svoga konzulata otkriva urotu Katilininu i protiv zakona kanjava
smru urotnike na zakljuak senata.
Cicerona tada slave kao spasioca drave; ali je ovakvim istupom protiv urotnika navukao na se mrnju puke
stranke, uz koju su iz demagokih razloga Cezar i Kras. Na njihovu ponuku, iza sklopljenoga triumvirata s
Pompejem 60., puki tribun Publije Klodije Pulher potakne narod protiv Cicerona, te on morade ii u progonstvo
(58. - 57. pr. Kr.), kod nas obradio Tresi Pavii u drami "Ciceronovo progonstvo"), a imutak mu bude zaplijenjen.
Ciceron
2
Kada se vratio, i dalje nepoudan triumvirima, istupa, dodue, zgodimice na sudu, ali je prisiljen povui se prvi put
iz javnoga ivota, i to vrijeme iskoriuje za knjievni rad. 51. - 50. pr. Kr. boravi kao prokonzul u Ciliciji. Iza
povratka, u borbi izmeu Cezara i Pompeja (49. - 48. pr. Kr.), poslije duega oklijevanja pristaje uz Pompeja.
Pobjednik Cezar oprata mu to, pa se Ciceron tada opet povlai u privatni ivot i daje se po drugi put na ivlji
knjievni rad. U tom radu trai utjehe i obiteljskim neprilikama. 46. pr. Kr. nakon tridesetgodinjega braka s
Terencijom, koja mu je rodila ker Tuliju i sina Marka, dolazi do rastave, a 45. pr. Kr. umire mu ki Tulija. I od
druge ene Publilije rastavio se ve za godinu dana.
Kad je 15. oujka 44. pr. Kr. ubijen Cezar, odlunim nastupom protiv Marka Antonija, koji se, nastavljajui politiku
Cezarovu, eli nametnuti Rimu za samovladara, postaje Ciceron voa senata, koji je bio za republiku, a u opoziciji
protiv Antonija. Ovaj, sam preslab protiv senata, sklapa 16. studenog 43. pr. Kr. s Oktavijanom i Lepidom tzv. drugi
triumvirat (triumviri za ureenje drave).
Prvo im je djelo proskripcije politikih protivnika. Meu proskribiranima je i Ciceron, kojemu ve 7. prosinca 43. pr.
Kr. dadoe odsjei glavu i desnu ruku, koje su donesene u Rim i izloene na govornici, gdje je on drao prije
kratkoga vremena (44. - 43. pr. Kr.) vatrene govore protiv Antonija. I sin mu i brat Kvint postaju rtve proskripcija.
Ciceronova smrt znai politiki pad rimske republike (res publica). Vojniki se ona jo dri na istoku do bitke kod
Filipa (42. pr. Kr.), a iza bitke kod Akcija (31.) dolazi konano cijela drava pod vlast jednoga, Oktavijana, i postaje
carstvo (imperium).
Knjievni rad
Na knjievnom podruju Ciceron razvija mnogostran rad. Osim sudbenih govora, govorenih na sudu (genus
iudiciale), i politikih, govorenih na privatnim i slubenim politikim sastancima (genus deliberativum), pie on
spise iz teorije o govornitvu (retorski spisi) i proiruje u Rimu grku filozofiju (filozofski spisi). Od njega je
sauvana i velika zbirka listova (epistolae) iz dopisivanja s roacima, prijateljima i znancima. Pokuavao je graditi
stihove, a zna se, da je bilo njegovih spisa i iz podruja povijesti i zemljopisa.
Govori
Ciceronovi govori ine glavni dio njegova knjievnoga rada. Sauvano ih je 58. Neki su okrnjeni, od nekih imamo
samo odlomke, a izgubilo ih se 48. Ve za njegova ivota izdavane su pojedine skupine govora, a prvo je skupne
izdanje poslije Ciceronove smrti izdao njegov najprije rob, pa kasnije (od 54. ili 53.) slobodnjak i prijatelj Marko
Tulije Tiron, osniva stenografije (notae Tironianae).
86. - 62. pr. Kr.
Ciceronovo govorniko djelovanje poinje oko 86. pr. Kr., ali je prvi sauvani govor Pro P. Quindio iz 81. pr. Kr.,
kojim u privatnoj graanskoj parnici (causa privata) brani na sudu Publija Kvinkcija. Kriminalna je parnica, u kojoj
Ciceron brani odlinim govorom Pro Sexto Roscio Amerino (80. pr. Kr.) klijenta Seksta Roscija iz Amerije od
optube, da je ubio oca, ne bi li se toboe domogao njegova imutka. Parnica je imala donekle i politiku pozadinu,
jer je jedan od tuitelja bio Hrizogon, ljubimac tada svemonoga diktatora Sule (umro 78. pr. Kr.).
70. pr. Kr. pie sedam govora protiv Gaja Vera (In C. Verrem), zastupajui kao tuitelj Sicilijance. Govorio je samo
dva, jer je Ver ve na prvoj parnici uvidio nemogunost obrane i poao u progonstvo. Govori su vrelo prvoga reda za
prouavanje rimskoga prava i starina. Manje su vani govori toga vremena Pro M. Tuilio, Pro M. Fonteio, Pro A.
Caecina i Pro Q. Roscio comoedo.
Prvi je politiki (dravni) Ciceronov govor De imperio Crt. Pompei sive pro lege Manilia, koji je govorio kao pretor
(66-) u zakonodavnoj skuptini (comitia). Puki tribun Gaj Manilije stavlja prijedlog da se. vrhovno zapovjednitvo
(imperium) u ratu protiv pontskoga kralja Mitridata povjeri Gneju Pompeju, a Ciceron podupire taj prijedlog. Govor
dotjeranou oblika oznauje vrhunac Ciceronove umjetnosti.
Ciceron
3
U godinu 64. pr. Kr. pada izgubljeni govor Ciceronov In toga candida, to ga je drao kao "kandidat" za konzulsku
ast protiv svojih protukandidata. Kandidati su naime u godini svoga natjecanja bili kao obini graani u graanskoj
bijeloj togi (in toga candida), dok su senatori redovno nosili togu s crvenim irokim rubom (purpura cum lato
clavo).
C. Maccari: Ciceron optuuje Katilinu, 1888.
Najpoznatija su etiri govora protiv Katiline,
In Catilinam orationes (8. XI., 9. XI. 3. XII.
i 5. XII. 63.), u kojima je Ciceron napao kao
konzul Katilinu, kada se on spremao da
nasiljem ugrabi konzulsku vlast. Istiu se
osobitom ivou i svjeinom, a naroito
prvi.
Iste godine u studenom govorom Pro L.
Murena brani izabranoga konzula Lucija
Murenu od optube, da je izabran s pomou
podmiivanja (ambitus). G. 62. govorom
Pro Archia poeta brani pjesnika Arhiju, koji
je bio optuen, da je protuzakonito prisvojio
graansko pravo. Velik je dio toga govora
zanosno velianje pjesnitva. Tome vremenu pripadaju jo govori Ovationes agrariae (pet govora, a sauvana tri),
Pro A. Cluentio Habito, Pro C. Rabirio perduellionis reo, Pro P. Cornelio Sulla i Pro L. Flacco.
57. - 45. pr. Kr.
Kada se vratio iz progonstva, govorom De domo sua ad pontifices (3. studenog 57. pr. Kr.) pred zborom sveenika
dokazuje, da Klodije nije imao pravo dati posvetiti bogovima mjesto, gdje je bila Ciceronova kua, koju je Klodije
dao poruiti. Jezik je govora biran i otmjen, prilagoen zboru slualaca, obrazovanih sveenika.
52. pr. Kr. brani govorom Pro Milone Tita Anija Milona, koji se s grupom svojih naoruanih ljudi sukobio s isto
takvom grupom Publija Klodija Pulhera. U tom je sukobu Klodije ubijen. Milon, osuen radi ubojstva, polazi u
progonstvo. Govor, koji je kasnije preraen, smatra se tehniki najboljim govorom Ciceronovim.
U vrijeme od Ciceronova povratka iz progonstva do odlaska u Ciliciju (57. - 52. pr. Kr.) padaju jo ovi govori:
Oratio, cum senatui gratias egit; Oratio, cum populo gratias egit; De haruspicum responso; Pro P. Sestio; In
Vatinium testem interrogatio; Pro M. Caelio; De provinciis consularibus; Pro Cornelio Balbo; In Pisonem; Pro Ln.
Plancio; Pro M. Aemilio Scauro i Pro C. Rabirio Postumo.
Za Cezarove samovlade ograniena je sloboda govora uope, pa i Ciceronovo govorniko djelovanje. U to doba
govori on pred Cezarom govore Pro M. Marcello (46. pr. Kr.), Pro Q. Ligario (46. pr. Kr.) i Pro rege Deiotaro (45.
pr. Kr.). I ova su tri govora i sadrajem i tehniki i jezino dotjerana tako, da su mogla jednako podnijeti Cezarovu
strunu kritiku kao to i zadovoljiti njegov fini ukus.
Filipski govori
Poslije Cezarove smrti (15. oujka 44. pr. Kr.) stavlja se Ciceron na elo republikanskoj senatskoj stranci i govori 14
tzv. filipskih govora, Orationes philippicae in Antonium habitae (od 1. studenog 44. do 21. travnja 43. pr. Kr.).
Govori su upereni protiv uzurpatorskih tenja Antonijevih, a odlikuju se ivou i neposrednou poput govora, to
dh je neko govorio Demosten protiv makedonskoga kralja Filipa II., osvajaa Grke i grobara grke slobode.
Slinost prilika, u kojima su govori izreeni, bila je povodom, da su i ovi Ciceronovi govori nazvani "filipskima".
Njima se iza duge neodlunosti i kolebanja Ciceron konano uzdigao do odlunoga branitelja slobode bez obzira na
opasnost smrti, koju su mu oni donijeli.
Ciceron
4
Govori su vrhunac Ciceronove govornike umjetnosti uope i njegove moralne veliine. "elim samo ovo dvoje: da
umirui ostavim rimski narod slobodan, a od ovoga - mislim - besmrtni bogovi ne mogu dati nita vee; drugo, da
svakome bude onako, kako si je stekao zasluga za dravu" (In Ant. II, 119). "Stvar je dola do vrhunca; o slobodi se
odluuje. Treba ili da pobijedite, graani, to ete zaista i postii i zbog svoje ljubavi i uz toliku slogu, ili ma to
drugo radije, nego da robujete. Drugi narodi mogu podnositi ropstvo, a rimskom je narodu priroena sloboda" (In
Ant. VI, 19).
Ovakvim govornikim djelovanjem Ciceron se uzdigao do najveega rimskoga govornika, ako i ne dostie oblikom
jednostavnoga, a sadrajem velikoga Demostena. Ciceron veu panju skree obliku, a tu se bujnim stilom pribliava
vie azijskom baroku, koji manje odgovara naem ukusu. ini to naroito u govorima, gdje blistavim rijeima treba
djelovati na priprosta sluaoca. Obraa li se obrazovanim sluateljima, jednostavniji je u izraavanju, a veu panju
posveuje sadraju. U tim se govorima pribliava naem ukusu, pa u njima osjeamo veliinu Cicerona kao
govornika.
Retorski spisi
Poznavanje govornike vjetine (retorike) smatralo se u Rimu za sastavni dio openite naobrazbe, zato u Ciceronovo
doba nema obrazovanoga ovjeka, pogotovu, koji javno djeluje, da ne bi bio u nju dobro upuen. Pa i Ciceron, iza
velikih uspjeha na podruju praktikoga govornitva, prisiljen politikom triumvira povui se u privatan ivot, daje
neka sintetika djela iz svoje struke, iz teorije govornitva. Tu daje najbolje, nesamo to je sam napisao, nego to je
uope najbolje napisano u rimskoj knjievnosti, uspjeno se natjeui s grkim uzorima.
U zrelim godinama (55. pr. Kr.) daje u spisu De oratore u tri knjige najbolji rimski prirunik iz retorike i najbolje
djelo rimske prozne knjievnosti. U obliku dijaloga poput Aristotelova u prvoj se knjizi dolazi do zakljuka, da
dobar govornik osim strune spreme iz retorike mora posjedovati i openitu obrazovanost, koja trai svakako
poznavanje povijesti, prava i knjievnosti, iz filozofije poznavanje bar etike, a u ostala e se podruja ljudskoga
znanja govornik uputiti kod strunjaka, kad ustreba. U drugoj i treoj knjizi obrauje se pet dijelova retorike:
pronalaenje grade (inventio),
raspored i dioba (collocatio, dispositio),
jezina obradba (elocutio),
pamenje (memoria),
vladanje za vrijeme govora i izgovora (habitus, pronuntiatio).
44. pr. Kr. nastaje spis Brutus de claris oratoribus, u kojem opet u izmiljenom dijalogu iznosi povijest rimskoga
govornitva od poetka do Cicerona tako, da se vidi, kako u postupnom razvitku Ciceron ini vrhunac svega, to je
dalo rimsko govornitvo. U prosuivanju i ocjeni vode Cicerona uz povijesne ista estetska naela.
Spis Orator (46. pr. Kr.) prikazuje savrenoga govornika, koji se po Ciceronovu shvaanju znade posluiti svim
vrstama govornitva (genus dicendi) u svakoj prilici. Uz ova tri glavna Ciceronova retorska spisa manje su vani:
prvenac Libri rhetorici u 2 knj., koji obrauje dio retorike o pronalaenju grae, zatim Partitiones oratoriae, De
optimo genere oratorum i Ad C. Trebatium Topica.
Prola su po Ciceronovu shvaanju vremena, kada se dobrim govornikom smatrao onaj, koji je od prirode bio
govorniki obdaren i koji je uz pomo samo toga priroenoga dara, ako je prouio stvar, o kojoj e govoriti (rem
tene, verba sequentur), mogao izrei savren govor. Zahtjevima, koje je Ciceron postavio na savrenoga govornika,
ni najnovija nauka o govornitvu nema dodati gotovo nita.
Ciceron
5
Filozofski spisi
Dugo su se Rimljani opirali prodiranju helenizma, koji su smatrali neprijateljem svoje narodne osebujnosti. Ali je
kulturno jaa Grka tu morala pobijediti. Tako praktini Rimljanin, manje sklon spekulativnom umovanju,
postepeno ipak prima grke filozofe i upuuje se u grke mudroslovne sustave. U Ciceronovo doba nema obrazovana
Rimljanina, koji ne bi znao i grki i koji ne bi i na izvoru, u samoj Grkoj, upoznao grki ivot.
Uza sve to, na podruju filozofije, bilo je do Cicerona uinjeno malo. Ciceron odluuje popuniti tu prazninu; pritom
stvara i latinsku filozofsku prozu. Taj njegov posao pada uglavnom u doba Cezarove diktature: njegov naime spis De
legibus u 3 knj., pisan 55. pr. Kr., vie je politiko nego filozofsko djelo. De finibus bonorum et malorum u 5 knj.
najznatniji je Ciceronov spis, napisan 45. pr. Kr., a posveen Marku Brutu. U njem se raspravlja o najveem dobru i
zlu u obliku Aristotelova razgovora. Vanost mu je vie u poreenju razliitih sustava nego u logikom izvoenju
udorednih naela iz tih mudroslovnih sustava.
Poznatiji je, makar manje vrijednosti, spis Tusculanae disputationes (45. pr. Kr.), u 5 knj., od kojih se u svakoj
raspravlja po jedna tema udorednoga sadraja. Spisu, posveenom takoer Marku Brutu, ime je po jednom od vie
Ciceronovih imanja, Tuskulanu, a po tom spisu i Janko Jurkovi naziva svoje humoristiko djelce Tuskulanijadama.
Ciceronovu sinu Marku, koji je tada (44. pr. Kr.) bio na naukama u Ateni, upravljen je spis De officiis u 3 knj., a radi
o dunostima. Budui da sve ljudske dunosti izviru ili iz onoga, to je korisno (utile), ili iz onoga, to je udoredno
dobro (honestum), raspravlja se o razlinim odnosima izmeu korisnoga i dobroga i o dunostima, koje izviru iz
toga.
U lijepo pisanu djelcu, upravljenu na prijatelja Atika, Cato maior de senectute (44. pr. Kr.), raspravlja se o etiri
prigovora starosti: da spreava ovjeka u radu, da oslabljuje tijelo, da liava strasti i da je blizu smrti. Vanjski je
oblik dijalog.
Ovomu je djelu jednaka gradnjom i zanimljivou rasprava posveena Atiku, "0 prijateljstvu", Laelius de amicitia
(44. pr. Kr.). Raspravlja se: to je prijateljstvo, to mu je izvor, zato se sklapa, tko moe biti komu prijatelj. Pisano
je s takvom moi neposrednoga djelovanja na itatelja, kojoj se nije mogue oteti: prijateljstvo je sklad svega, to je
Boje i ljudsko, a proeto ljubavlju i dobrom voljom; sunce bi s neba skinuo, tko bi uinio, da ga ne bude meu
ljudima; ono moe postojati samo medu dobrima; osniva se na kreposti, a nipoto ne moe imati izvor u
koristoljublju, zato prijatelj ne e od prijatelja traiti nikada nita zlo.
Druga su Ciceronova filozofska djela: Paradoxa Stoicorum, De natura deorum (3 knjige), De divinatione (2 knj.),
De fato, a neka poznajemo samo po imenu ili po odlomcima (npr. Hortensius, 45., koji nazivaju "krunom
Ciceronovih dijaloga" i koji je djelovao na sv. Augustina tako, da je iza itanja toga dijaloga u njegovu ivotu nastao
potpun duevni preokret).
Ciceron nije izgradio svojega sustava. On, eljan opega znanja, vidi, da znanja nema bez poznavanja filozofije, pa
iz te tenje marljivo ita razliite (eklektik) filozofske knjige, napose iz podruja etike (npr. Panetija), i ono, to
proita, hoe da preda drugima, a to ini u savreno dotjeranom latinskom jeziku. Kod toga je on posla u Rimljana,
moe se rei, prvi. On sam kae: "Filozofija je spavala sve do ovoga doba i nije imala nijedne vienije osobe u
rimskoj knjievnosti" (Tusc. disp. I, 2, 5). U tom je vanost njegovih filozofskih djela, a ne u zalaenju u dubljine
filozofskih pitanja.
Ciceronovi listovi
Pod Ciceronovim imenom sauvala su se 864 lista, to ih je pisao roacima, prijateljima i znancima. Od toga su 774
Ciceronova, a 90 njih potjee od razliitih osoba, koje su pisale Ciceronu. Rauna se, da je to tek polovica od svib
listova, to ih je on pisao. Po listovima uz druge vijesti mogue nam je upoznati Ciceronov i javni i privatni ivot
tako, kako nijednoga ovjeka staroga vijeka. Jednako tako mogue je po njima upoznati se s tadanjim nainom
ivota uope i s djelovanjem najistaknutijih osoba toga najzanimljivijega razdoblja u rimskoj povijesti.
Ciceron
6
Ti listovi obuhvaaju, uz male prekide, vrijeme od 68. - 43. pr. Kr. Za javnost su izdani istom u Neronovo vrijeme,
negdje oko 60. pos. Kr. - Svrstani su prema osobama, na koje su upravljeni, u etiri skupine. Prvu ine listovi,
upravljeni razliitim osobama, koju je Stephani u 16. st. nazvao Epistolae ad familiares, u 16 knj., a obuhvaaju
vrijeme od 62. - 43. pr. Kr. Slijedee tri skupine sadravaju posebno dopisivanje. Epistolae ad Q. fratrem u 3 knj.
skupina je listova, to su pisani bratu Kvintu izmeu 60. i 54. Zbirka Epistolae ad Atticum u 16 knj. sadrava
dopisivanje s prijateljem Atikom izmeu 68. i 44. pr. Kr. Epistolae ad M. Brutum u 2 knj. obuhvaaju dopisivanje s
Markom Brutom od travnja 43. pr. Kr. dalje.
Iz listova Ciceronovih, napose iz onih, koji su pisani Atiku, dobiva se o posljednjim godinama rimske republike tako
jasna slika, kao ni o jednom razdoblju povijesti staroga vijeka. U njima se naime priopivane injenice iznose s
punom otvorenou i pouzdanjem, kako je to mogue samo meu najiskrenijim prijateljima, koji jedan pred drugim
ne moraju nita prikrivati. Ako u ljudi i nema apsolutne objektivnosti, zanimljivo je upoznati i subjektivno njihovo
prosuivanje dogaaja, pogotovu onda, kad su i sami osobe, koje stvaraju povijest svojega vremena.
U drugim pismima ima vie ili manje namjetenosti i prilagoivanja adresatima, prema tome, u kakvim je Ciceron
odnosima s njima. Ali ipak iz njih govori neto, to je neposredno blizu samim dogaajima, neto, to se gleda
drugim oima nego iza desetak, dvadesetak, sto ili vie godina. Ipak nije uzalud rekao Ciceronov suvremenik
Kornelije Nepot, da bi jedva jo to bilo, to bi itatelj Ciceronovih listova poelio znati iz suvisle povijesti onih
vremena.
S jednakom otvorenou i iskrenou iznose se i privatne prilike i neprilike, pa i slabosti, te su ba Ciceronovi listovi
skrivili, da je o Ciceronu izreeno tako mnogo nepovoljnih sudova i da mu se oduzima u povijesti onaj poloaj, koji
zasluuje po svome djelovanju (Drumann, Mommsen). C. nije pomiljao na to, da e mu listovi biti kada
objelodanjivani, zato u njima iznosi i sebe i druge onako, kako doista u asu njihova pisanja neto osjea ili misli
bilo o sebi, bilo o drugim ljudima, bilo o doivljajima i prilikama. Time se oni bitno razlikuju od Plinijevih listova,
kod kojih je Plinije, jer su unaprijed bili odreeni za objelodanjivanje, ve kod pisanja imao pred oima ne samo
adresate, na koje su upravljeni, nego i iroko opinstvo. Oni su zbog toga knjievno dotjeraniji nego Ciceronovi, ah
im je mnogo manja vrijednost kao povijesnim izvorima.
Ostali Ciceronovi spisi
Ciceron je ve u mladenako doba kuao graditi stihove, ali se od toga, osim nekih naslova, nije sauvalo nita. Bio
je vrlo ponosan i time, to je kao konzul (63. pr. Kr.) uguio Katilininu urotu, pa je sam spjevao pjesmu u 3 knj. o
svome konzulatu, De consulatu meo, kad to nije htio Arhija. Pjesma je dala povoda Ciceronovim protivnicima, da ga
radi toga napadaju i da mu se rugaju. Sudei po sauvanim veim odlomcima i mi moemo aliti Cicerona, to se je
dao na taj posao.
Nisu nam se sauvali ni neki njegovi spisi s podruja povijesti, od kojih su neki bili pisani grkim jezikom, kao ni s
podruja zemljopisa. Po vijestima, koje su o njima dole do nas, ne trebamo ni za njima mnogo aliti, to se nisu
sauvali.
Znaajke
Rijetko su o kojem ovjeku, koji se istakao javnim djelovanjem, izreena tako oprena miljenja kao o Ciceronu.
Ve za njegova ivota jedni mu odobravaju, a drugi ga napadaju: nitko spram njega ne ostaje ravnoduan. I u novije
su doba u prvom redu W. Drumann i Th. Mommsen oni, koji ga osuuju.
"Njegova je vrijednost u stilistici, i on samo kao stilist pokazuje sigurnu samosvijest. Naprotiv, kao pisac stoji
upravo tako nisko kao dravnik", veli Mommsen. Odluno se opire takvu miljenju uz mnoge druge Fr. Aly, a u
najnovije vrijeme i E. Ciacerri, koji veli za Cicerona: "...od njegova vremena do naega on je bio uvijek velik uitelj
kulture svakoga naroda, koji je stekao zaslugu, da zauzme vidno mjesto u povijesti uljudbe."
Ciceron
7
Uz odline sposobnosti i duha i srca odlikuje se Ciceron za ono vrijeme moralnom istoom, umjerenou oez
pohlepe, savjesnou u vrenju dunosti; vjeran je, ako i ne njean mu, brian otac, iskren prijatelj, dobar brat i blag
gospodar (Tiron). Tim se lijepim znaajkama donekle umanjuje neugodna injenica, da je bio vrlo astohlepan,
hvalisav, u odlunim asovima neodluan, a u nesrei maloduan.
Neumoran je u proirivanju svoga znanja. "Varon (najueniji Rimljanin Ciceronova vremena) je itao vie, ali je
Ciceron itao bolje. Bio je najobrazovaniji duh Rima", veli, moda najbolji poznavalac Cicerona, L. Laurand.
Ciceron je bio receptivan duh, koji je mnogo primao, nije bio stvaralac, koji bi nainio velika i izvrsna djela. Tako se
moe razumjeti njegovo esto neodluno dranje u javnom ivotu. Voenje dravnih posala nadilazi njegove sile, ali
mu nitko ne moe porei domoljublja. U njega je volja najboljega graanina (voluntas optimi civis, Kvintilijan 12, 1,
6), ovjek je, koji ljubi domovinu (Plutarh, Cic. 49, 5), a od domovine nikomu ne smije biti nita slae (nec locus tibi
ullus dulcior esse debet patria), veli sam (Ad fam. 4, 9, 3).
Ako on kao receptivan duh ne moe biti jedan od najveih pisaca svijeta, ipak je veliko ime stekao ba svojim
spisima. A to, ime oni djeluju neodoljivo na itatelja, nije snaga i punina njegovih misli, ve zaaranost forme, koja
je tue misli stavila u usta tisua (Bardt) Ne emo dakle traiti kod njega veliinu u iznoenju njegovih izvornih
misli, koliko u promicanju tuih.
Nijedna linost rimske knjievnosti nema tolikih zasluga za irenje helenske kulture i civilizacije po onom dijelu
goleme rimske drave, na kojem se govorilo i italo latinski, koliko Ciceron. Pa ako se ima pred oima i to, da ta
helenska, gotovo samonikla kultura, izuzevi neznatne pobude od Hetita i Feniana, preko kultura nilskog i
mezopotamijskog nizozemlja, iza svoga proirenja preko rimskog imperija, postaje po kranstvu od
helensko-rimske europska, a iza otkria na poetku novoga vijeka i svjetska, postaje C. u naim oima jedna od
najistaknutijih linosti cijeloga svijeta za irenje te kulture.
Bibliografija
Popis Ciceronovih djela, prevedenih i neprevedenih, u [[Nacionalna i sveuilina knjinica|Nacionalnoj i
sveuilinoj knjinici
[1]
]]
Literatura
Ovaj lanak ukljuuje tekst iz Hrvatske enciklopedije, objavljivane od 1941. do 1945. godine, koja je javno
dobro.
Popis djela o Ciceronu, prevedenih i neprevedenih, u [[Nacionalna i sveuilina knjinica|Nacionalnoj i
sveuilinoj knjinici
[1]
]]
Izvori
[1] http:/ / www. nsk. hr/ DigitalLib2c. aspx?id=114
Izvori rabljeni u lanku i suradnici
8
Izvori rabljeni u lanku i suradnici
Ciceron Izvor: https://hr.wikipedia.org/w/index.php?oldid=4194665 Doprinositelji: Alpha Centaury, Divna Jaksic, Flopy, Kubura, Kurtelaci, Orijentolog, Pp, Sombrero, VKokielov, Zmaj, 7
anonimne izmjene
Izvori, licencije i suautori slika
Datoteka:CiceroBust.jpg Izvor: https://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Datoteka:CiceroBust.jpg Licencija: Public Domain Doprinositelji: User:Infrogmation
Datoteka:The Young Cicero Reading.jpg Izvor: https://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Datoteka:The_Young_Cicero_Reading.jpg Licencija: Public Domain Doprinositelji:
AndreasPraefcke, Bibi Saint-Pol, Bukk, Docu, Ham, Man vyi, Mattes, Sailko, Schimmelreiter, Shakko, Wst, Zyephyrus, 1 anonimne izmjene
Datoteka:Maccari-Cicero.jpg Izvor: https://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Datoteka:Maccari-Cicero.jpg Licencija: Public Domain Doprinositelji: Amahoney, Bibi Saint-Pol,
Bjankuloski06en, Bogomolov.PL, Bukk, Camster, CommonsDelinker, Cristiano64, DaniusArcenus, DieBuche, Donarreiskoffer, Ecummenic, FSII, Gryffindor, Henrykus, Jonathan Gro, Jtneill,
Mattes, Mechamind90, NuclearWarfare, Steerpike, ZH2010, 2 anonimne izmjene
Slika:Nuvola apps bookcase.png Izvor: https://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Datoteka:Nuvola_apps_bookcase.png Licencija: nepoznato Doprinositelji: Acul99, Alno, Alphax,
CyberSkull, Dbc334, Pluke, Pseudomoi, Rocket000, Shizhao, VIGNERON, 1 anonimne izmjene
Licencija
Creative Commons Attribution-Share Alike 3.0
//creativecommons.org/licenses/by-sa/3.0/