PISMO MAJCI

Jesi l iva, stariice moja?

Sin tvoj ivi i pozdrav ti alje.
Nek uveer nad kolibom tvojom
Ona udna svjetlost sja i dalje.

Piu mi da viaju te esto
zbog mene veoma zabrinutu
i da ide svaki as na cestu
u svom tronom starinskom kaputu.

U sutonu plavom da te esto
uvijek isto privienje mui:
kako su u krmi finski no
u srce mi zaboli u tui.

Nemaj straha! Umiri se, draga!
Od utvare to ti srce zebe.
Tako ipak propio se nisam
da bih umro ne vidjevi tebe.

Kao nekad, i sada sam njean,
i srce mi ivi samo snom,
da to prije pobjegnem od jada
i vratim se u na niski dom.

Vratit u se kad u naem vrtu
raire se grane pune cvijeta.
Samo nemoj da u ranu zoru
budi me ko prije osam ljeta.

Nemoj budit odsanjane snove,
nek miruje ono ega ne bi:
odve rano zamoren ivotom,
samo emer osjeam u sebi.

I ne ui da se molim. Pusti!
Nema vie vraanja ka starom.
Ti jedina utjeha si moja,
svjetlo to mi sija istim arom.

Umiri se! Nemoj da te esto
viaju onako zabrinutu,
i ne idi svaki as na cestu
u svom tronom starinskom kaputu.

1924.
(Cesari)