159

RASPRAVE INSTITUTA ZA HRVATSKI JEZIK I JEZIKOSLOVLJE 35 (2009.)

UDK 81'373.423:81'374
Izvorni znanstveni lanak
Rukopis primljen 15. VII. 2009.
Prihvaen za tisak 17. XII. 2009.
Lana Hudeek, Milica Mihaljevi
Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje
Republike Austrije 16, HR10000 Zagreb
lhudecek@ihjj.hr
mmihalj@ihjj.hr
HoMonIMIjA kAo LeksIkogRAfskI PRobLeM
U radu se preispituju uobiajena odreenja homonimije i kriteriji razgrani-
enja homonimije od srodnih pojava. Homonimiji se pristupa kao praktino-
mu leksikografskom problemu te se daju konkretni primjeri leksikografske
obradbe homonimnih natuknica iz kolskog rjenika hrvatskog jezika koji se
izrauje u Institutu za hrvatski jezik i jezikoslovlje.
1. Uvod
odnos izmeu oznaioca i oznaenika u kojemu isti oznaioci (jezini izrazi
pisani ili zvukovni) prikazuju razliite oznaenike naziva se homonimija ili isto-
imenost. Homonimija se moe ostvariti kao homofonija (istozvunost isti izgo-
vorni oblik), homografija (istopisnost isti pisani oblik) ili pak oboje istodobno
(potpuna homonimija). osim toga homonimne mogu biti cijele rijei (leksemi) ili
samo pojedini oblici rijei. Istovjetni se oblici nazivaju homoforme.
Rije homonim nastala je od grkog homo = jednak, onoma = ime. Domaa
istoznanica tome nazivu mogla bi biti istoglasnica
1
(istoimenica ili istoizra-
znica) jer je homonim rije koja ima isti izraz, tj. isto glasi kao i koja druga ri-
je, ali od nje ima razliito znaenje. Za homonimiju, tj. pojavu da dvije ili vie
rijei imaju isti izraz, a razliito znaenje, upotrebljava se jo i naziv istoime-
nost. Dva leksema koji stoje u homonimnome odnosu nazivamo homonimnim
parom, a vie njih homonimnim nizom.
U vezi s odreenjem homonimije moemo razlikovati dva tijesno poveza-
na problema:
1
naziv je istoglasnica sporan jer bi mogao biti i istoznaan nazivu homofon.
Lana Hudeek, Milica Mihaljevi: Homonimija kao leksikografski problem
Raspr. Inst. hrvat. jez. jezikosl., knj. 35 (2009.), str. 159186
160
1. razliito odreenje homonimije u razliitim prirunicima
2. postojanje ljestvine homonimije pri odreenju homonimije, tj. razliko-
vanje homonimije u uemu i iremu smislu.
1.1. odreenje homonimije
odreenje homonimije izaziva mnoge nedoumice jer se u razliitim rado-
vima i prirunicima homonimi i homonimija razliito odreuju. Ruski lingvist
krongauz homonimiju odreuje ovako:
Homonimijom se naziva podudaranje forme (usmene ili pisane) razliitih
jezinih znakova, prije svega leksema i oblika rijei. U homonimnome odno-
su, na primjer, stoje oblici rijei nominativ jednine imenice pe i
infinitiv glagola pei. Ako dva leksema pripadaju istoj vrsti rijei i podudaraju im
se svi oblici s pripadajuim gramatikim znaajkama, ti su leksemi homonimni.
Moe se govoriti o homonimiji leksema, koji pripadaju razliitim vrstama rijei,
ako su ti leksemi nepromjenjivi, a poklapa im se usmena ili pisana forma. Dva
oblika rijei ili leksema, koji su u odnosu homonimije, zovu se homonimima
(krongauz 2001: 149).
simeon (1969: 486-487) za homonimiju (navodi jo i istoznanice homonim-
nost, istoimenost, suzvunost) kae da je to u lingvistici pojava da dvije ili
vie rijei razliita znaenja i podrijetla imaju isti zvuk ili istu grafiju. Moe
biti apsolutna ili potpuna kao npr. izmeu homofonih rijei koje mogu sluiti
u istoj funkciji, npr. tal. dvije imenice enskog roda: lama (= lama palus mo-
vara) i lama (= lamina zlatna ipka) ili parcijalna, djelomina, kada oznai-
telji pokazuju neku razliku u obliku kao p. pollo i poyo. budui da homonimi-
ja kadto dovodi do zbrke, ona je uzrok promjene u rijeima, npr. stara tal. rije
peso (= pisum) u kratko vrijeme promijenila se u deminutiv pisello, da bi se ra-
zlikovala od peso (= pensum). Zanimljivo je da simeon dakle meu homoni-
me uvrtava i rijei koje nemaju posve istovjetan izraz (pollo i poyo). simeon
kae da homonim oznauje imena jednaka po izgovoru a razliita po znae-
nju: ...; rije koja je u pisanom obliku istovetna s nekom drugom rijei istog je-
zika ali se od nje razlikuje podrijetlom i znaenjem; potpuno podudaranje gla-
sova etimoloki razliitih rijei. Iz simeonovih definicija takoer proizlazi da
homonimi ne trebaju pripadati istoj vrsti rijei, a nije jasno je li kod promjenji-
vih rijei rije o istosti kanonskog oblika ili svih oblika.
na hrvatskome jeziku postoje dvije opsenije studije o homonimiji na koje
emo se u ovome radu takoer osvrnuti (samardija 1989. i Tafra 1986.).
samardija daje i opsean prikaz odreenja homonimije u svjetskoj jezikoslovnoj
Lana Hudeek, Milica Mihaljevi: Homonimija kao leksikografski problem
Raspr. Inst. hrvat. jez. jezikosl., knj. 35 (2009.), str. 159186
161
literaturi pa se mi na tome problemu ne emo zadravati. Problematizirat emo
samo one toke koje su zanimljive u praktinome leksikografskom radu.
samardija (1989:7) homonime odreuje kao rijei istog fonemskog
sastava i slijeda, jednakih prozodijskih znaajki, jednake u pismu i razliita
znaenja.
samardija navodi ove uvjete da bi bar dvije rijei bile homonimnima:
1. moraju imati isti fonemski sastav
2. moraju imati razliita znaenja
3. moraju imati iste prozodijske znaajke
4. moraju se jednako pisati
5. moraju pripadati istoj vrsti rijei.
Peti se uvjet donekle relativizira pa se razlikuju dvije skupine homonima:
1. oni koji pripadaju istoj vrsti rijei (samardija ih naziva pravima)
2. oni koji pripadaju razliitim vrstama rijei (samardija ih naziva nepravi-
ma). Pravi se homonimi takoer dijele na potpune (istovjetni su im svi oblici) i
nepotpune (nisu im svi oblici istovjetni).
b. Tafra homonimiju odreuje kao leksiku pojavu u kojoj dva ili vie lek-
sema, koji pripadaju istom leksiko-gramatikom razredu, a razliitim leksi-
ko-semantikim razredima, imaju sve jednake lekse i ni jedan integralni sem.
Uvjet za njezinu pojavu jest identinost zvunog plata i gramatikih formi
dvaju ili vie leksema i potpuna odvojenost njihovih semantikih struktura
(1986: 385). U daljnjemu emo tekstu pokazati da se u toj definiciji moe pro-
blematizirati potreba za potpunom odvojenou semantikih struktura.
U normi HRn Iso 1087: 1996 (str. 11, toka 5.4.5) homonimija (istoime-
nost) definira se kao odnos izmeu oznaka i pojmova u kojemu iste oznake pri-
kazuju razliite pojmove, uz sljedee napomene: Homonimija se moe ostva-
riti kao homofonija (istozvunost isti izgovorni oblik), homografija (istopi-
snost isti pisani oblik) ili pak oboje istodobno (potpuna homonimija).
Homonimija se obrauje u 4. razredu gimnazije. Meutim, u njezinoj su
obradbi udbenici izrazito neujednaeni i iz iskustva znamo da pitanja povezana
s homonimijom uvijek izazivaju probleme u testovima na natjecanjima iz
hrvatskog jezika.
U udbeniku za etvrti razred gimnazije M. samardije (2003: 24-25) uvodi
se pojam leksike i obline homonimije. oblinim se homonimima smatraju i
oblici koji mogu pripadati razliitim vrstama rijei (oblini su homonimi npr. g
mn. nk imenice mukoga roda unuk i g mn. nk imenice enskoga roda
Lana Hudeek, Milica Mihaljevi: Homonimija kao leksikografski problem
Raspr. Inst. hrvat. jez. jezikosl., knj. 35 (2009.), str. 159186
162
unuka, ali i g mn. pr imenice para i 3. l. jd. prezenta pr glagola parati).
o oblinoj je homonimiji rije kad su izrazi oblika razliitih rijei (koje dakle
mogu pripadati i razliitim vrstama rijei) istovjetni.
U udbeniku D. Dujmovi-Markusi Fon-fon 4 (2005: 29) kao primjeri ho-
monima donose se i naglasno razliite rijei (tj. razliito naglaeni oblici iste ri-
jei ili razliitih rijei, npr. homonimi su na n jd. i n g mn.; nuka n jd. . r
i nk g. mn. m.r.), iako je u tome udbeniku definicija homonima ova: kada
dvije rijei imaju isti izraz, a razliiti sadraj, govorimo o homonimima.
2
1.2 neusklaenost odreenja homonimije
Uoile smo etiri temeljna uzroka ovako nejasnomu i proturjenomu odre-
enju homonimije:
Postojanje tzv. ljestvine homonimije, tj. naziv homonimija ima ue i ire
znaenje
3
. U iremu znaenju homonimija obuhvaa i homofoniju i homografi-
ju i potpunu homonimiju. U uemu znaenju homonimija obuhvaa samo pot-
punu homonimiju, tj. istovjetnost i pisanog i izgovorenog oblika.
U veini definicija i primjera nije jasno utvren odnos izmeu homonima i
homoforme. naime, pitanje je govori li se o homonimiji na razini leksema, tj.
rijei u svim njezinim oblicima ili na razini pojedinog oblika. smatramo da po-
stoje ovi temeljni odnosi:
na razini leksema (tj. odnosi se na sve oblike rijei)
homografi istost pisma
homofoni istost izgovora
potpuni homonimi istost i pisma i izgovora
2
nelogino je objanjenje obline homonimije koje se daje u tome udbeniku. oblinim
se homonimima smatraju naime rijei koje nisu homonimne u svim svojim oblicima, kae se da
oblini homonimi ne moraju pripadati istoj vrsti rijei, da im izrazi ne moraju biti isti u svim gra-
matikim oblicima te da nastaju kad se izrazi rijei izjednae zbog nastavka u deklinaciji ili ko-
njugaciji. U toj odredbi trei i etvrti uvjet za oblinu homonimiju oito su proturjeni: trea
odredba kae da izrazi ne moraju biti isti, a etvrta govori o izjednaenim izrazima. ostaje ne-
jasno moraju li izrazi (a izraz svakako ukljuuje i naglasak) biti jednaki ili ne moraju? Iz tih se
odredaba i primjera namee zakljuak da se izraz promatra bez obzira na naglasak, to svakako
nije dobro jer je naglasna sastavnica dio izraza. Dalje se uvodi i pojam homofona i homografa
koji se tumae kao nepravi homonimi. Postavlja se pitanje zato je uenike potrebno prvo na-
uiti da su i homografi i homofoni homonimi, a zatim im rei da nisu. A pritom i prekriti pravi-
lo dano u prvoj definiciji homonima koji se donosi u udbeniku o istome izrazu, a razliitome sa-
draju bez ikakva objanjenja.
3
budui da homonimi u uem i irem znaenju imaju zajedniki sem, ispravnije bi bilo go-
voriti o ljestvinoj polisemiji, ali zbog uobiajenosti ostajemo pri nazivu ljestvina homonimija.
Lana Hudeek, Milica Mihaljevi: Homonimija kao leksikografski problem
Raspr. Inst. hrvat. jez. jezikosl., knj. 35 (2009.), str. 159186
163
na razini oblika takoer postoje sva tri odnosa koje bismo mogli odredi-
ti ovako:
homografske homoforme istost pisma pojedinih oblika
homofonske homoforme istost izgovora pojedinih oblika
potpune homoforme istost pisma i izgovora pojedinog oblika
nije jasno odreeno moemo li govoriti o homonimiji samo ako je rije o ri-
jeima iste vrste. To je pitanje posebno vano kod nepromjenjivih rijei.
4

nije jasno odreeno ni moe li se govoriti o homonimiji rijei koje imaju ra-
zliit normativni status ili pripadaju razliitim dijalektima.
5

Tu bi terminoloku zbrku svakako trebalo rijeiti.
neusklaenost definicija homonima koju smo prikazali dijelom je posljedi-
ca razumijevanja homonima u uemu i iremu smislu. Homonimi u iremu smi-
slu obuhvaaju homografe, homofone, homoforme i prave homonime, tj. ho-
monime u uemu smislu. stoga se naziv homonim katkad primjenjuje na ho-
monime u uemu, a katkada na homonime u iremu smislu pa otuda dobrim di-
jelom proizlaze i proturjene i neusuglaene definicije kojima se definira na-
ziv homonim.
Pravi homonimi (homonimi u uemu smislu) moraju pripadati istoj vrsti ri-
jei pa stoga rijei lak (imenica) i lak (pridjev) ili blizu (prijedlog) i blizu (pri-
log) nisu pravi homonimi. oblici koji su isti zovu se homoforme (oblini ho-
4
Iako je teoretski neupitno naelo da se rijei koje pripadaju razliitim vrstama ne smatraju
homonimima te da ih u rjeniku treba donositi i obraivati kao zasebne natuknice, u obradbi ne-
punoznanih rijei pojavljuje se problem razgraniavanja vrsta rijei. npr. u Velikome rjeniku hr-
vatskog jezika Vladimira Ania postoje natuknice kako pril. i kako vezn., gdje pril. i gdje vezn.,
ali postoji samo jedna natuknica to s obradbom 1. zam., 2. pril., 3. vezn., 4 rastavni korelativ. U
Rjeniku hrvatskoga jezika urednika jure onje donose se natuknice gdje pril. i gdje vezn., kako
pril. i kako vezn., to zam., to pril. i to vezn. (pritom se uz to oznaen kao prilog donose pri-
mjeri za to esticu).
U kolskome rjeniku nastojimo paljivo razluiti nepunoznane (nepromjenjive) homogra-
fe i homofone s obzirom na njihovu vrstu. Tako npr. razlikujemo:
da veznik i esticu
kako prilog, veznik objektnih i subjektnih reenica i esticu
to zamjenicu, veznik i esticu (postoji i prilog to, npr.: to mi smeta?, sinoniman prilogu
zato, ali njega u kolskome rjeniku ne donosimo zbog njegove supstandardnosti).
gdje veznik subjektnih i objektnih reenica, prilog i esticu, im veznik i esticu itd.
5
o sinonimiji samardija (2003: 16) pie: bliskoznanice su i sinonimi od kojih jedan
pripada leksiku hrvatskoga standardnog jezika a njegov sinonimni parnjak ili drugi lanovi sino-
nimnog niza pripadaju podruno obiljeenu leksiku. ini nam se da bi se slino moglo rei i za
homonime, tj. pravim homonimima smatrati samo rijei koje pripadaju leksiku standardnoga je-
zika ili kojega dijalekta.
Lana Hudeek, Milica Mihaljevi: Homonimija kao leksikografski problem
Raspr. Inst. hrvat. jez. jezikosl., knj. 35 (2009.), str. 159186
164
monimi). Dakle, homoforme se ne odnose na rijei (lekseme) ve samo na po-
jedine oblike.
Rijei koje se isto piu, a razliito izgovaraju zovu se homofoni ili isto-
zvunice.
zvesti izvzem i zvsti izvzem (prema izvoziti i vesti) razlikuju se na-
glasno i u infinitivu (duljinom) i u oblicima. To onda nisu pravi homonimi ve
samo homografi ili istopisnice (isto se piu).
kemijski naziv bor i botaniki naziv bor homografi su jer pripadaju istoj
vrsti rijei, imaju istu sklonidbu, ali nemaju isti naglasak u oblicima te rije
bor kemijski element nema mnoinu, a u nominativu jednine ti su nazivi ho-
moforme:
br
1
im. m. (G bra, I brom, mn. N brovi, G brv) bot. vazdazelena go-
losjemenjaa visoka stabla i dugih iglica koja pripada skupini etinjaa
br
2
im. m. (G bra, I brom) kem. kemijski element (B), nekovina, vaan
za rast bilja, upotrebljava se u tehnici i medicini
6
.
Zanimljivo je da se ba te rijei u mnogim radovima o homonimiji navode
kao primjer homonima.
Homografi su takoer rijei mnje gl. im. od imati i imnje posjed,
pnje gl. im. od pei i penje peeno meso, kka hip. od koko i kka
biljka od koje se dobiva kokain, lk povre i lk dio oruja, dba im. .
r. mjera u glazbi i dba im. s. r. razdoblje, dnak hip. od dan i dnak vr-
sta poreza itd.
Primjeri homofona u hrvatskome jeziku rijetki su i uglavnom se svode na
razliku izmeu velikoga i maloga poetnog slova. Zanimljivo je da je tu uvijek
rije o rijeima koje imaju zajedniki sem (npr. bog Bog, crkva Crkva, cr-
nac Crnac), pa smatramo da je u navedenim sluajevima zapravo rije o po-
lisemiji; veliko je slovo i tako samo posljedica konvencije pravopisa.
kad bismo supostavili sve definicije homonima (u ovome radu pod nazi-
vom homonim podrazumijevat emo homonime u uemu smislu, dakle rije-
i koje pripadaju istoj vrsti rijei i imaju sve jednake oblike, i to i u izgovoru
i u pismu) mogli bismo zakljuiti da im je zajedniko da se homonimija defi-
nira kao leksika pojava u kojoj dvije ili vie rijei pripadaju istomu grama-
tikom razredu, isto se izgovaraju i imaju sve iste oblike, ali pripadaju razli-
itim semantikim razredima. U skladu s definicijama homonima te bi rijei
6
Primjeri su u radu navedeni iz kolskoga rjenika hrvatskoga jezika koji se izrauje u In-
stitutu za hrvatski jezik i jezikoslovlje. kako bismo pokazali istovjetnost oblika i razliitost zna-
enja, navodimo potpunu rjeniku obradbu navedenih natuknica.
Lana Hudeek, Milica Mihaljevi: Homonimija kao leksikografski problem
Raspr. Inst. hrvat. jez. jezikosl., knj. 35 (2009.), str. 159186
165
trebale uz navedene zadovoljavati i uvjet da nemaju nijednu zajedniku zna-
enjsku sastavnicu. Upravo taj dio definicije homonima problematizirat emo
u ovome radu.
U hrvatskome su jeziku zbog njegova iznimno sloena morfolokog i na-
glasnog sustava pravi homonimi, tj. rijei koje pripadaju istoj vrsti rijei, ima-
ju iste oblike i isti naglasak u svim oblicima, relativno rijetki i u opemu jezi-
ku i u nazivlju. stoga ne udi da se u udbenicima i prirunicima esto navo-
de pogrjeni primjeri.
2. naini postanka homonimije
obino se smatra da homonimi nastaju na ova etiri naina:
jezinim posuivanjem. Homonimi mogu nastati kad se neka rije posudi iz
kojega stranog jezika pa se nakon prilagodbe jeziku primatelju oblino izjedna-
i s rijeju (domaom ili posuenicom) koja ve postoji u jeziku primatelju.
Tvorbom rijei. Homonimi mogu nastati i tvorbom rijei kad tvorenice tvo-
rene od razliitih rijei (tvorbenih osnova) najee zbog glasovnih promjena
imaju isti oblik.
kao posljedica glasovnih promjena u prolosti hrvatskog jezika. (biti = po-
stojati, udarati; zreti = dozrijevati, gledati; usp. samardija 2003: 27)
Raspadom polisemije.
Iako su ti kriteriji naelno jasni i nedvojbeni, njihova primjena i posebno
oprimjerivanje esto su sporni jer je teko nai dobar primjer, posebno za trei
i etvrti nain postanka homonima. U daljnjemu tekstu komentirat emo spor-
nost nekih primjera postanka homonima koji se navode u literaturi.
Tafra (1986: 388389) navodi ove naine postanka homonimije:
1. fonetska sluajnost
a) idioglotema, npr. klju, mah, topljenje, muk
b) idioglotema i aloglotema, npr. griz, pasati
c) aloglotema iz istoga jezika, npr. banket, koma, debi
d) aloglotema iz razliitih jezika, npr. doza, koral, marka
2. raspad polisemije, npr. park, nota, takt, stolica.
Iako se naelno moemo sloiti s time da se homonimi po postanku mogu
podijeliti u navedene skupine iz primjera koje navodi Tafra mogli bismo za-
kljuili da ona smatra da:
Lana Hudeek, Milica Mihaljevi: Homonimija kao leksikografski problem
Raspr. Inst. hrvat. jez. jezikosl., knj. 35 (2009.), str. 159186
166
1. Homonimi mogu biti i rijei koje pripadaju razliitim sustavima (npr.
standardnomu jeziku i dijalektu ili dvama dijalektima).
7
2. Homonimi ne moraju imati sve iste oblike.
U prvome sluaju smatramo da se ne moe govoriti o homonimiji jer je ri-
je o razliitim sustavima, a u drugome sluaju nije rije o homonimima nego
samo o homoformama u kanonskome obliku.
Takoer se postavlja pitanje jesu li homonimne rijei koje imaju praznine
u paradigmi, tj. koje nemaju sve oblike. kad je rije o rijeima klju
8
napra-
va za otkljuavanje i klju tekuina koja se uzdie pri kljuanju
9
ili takt mje-
ra ritma i takt primjereno ponaanje u drutvu, njihovi oblici nisu posve po-
dudarni, tj. druga rije u oba para ima krnju paradigmu jer je rije o nebrojivoj
imenici, tj. imenici koja nema realnu mnoinu. smatramo da se rijei koje za-
dovoljavaju sve uvjete da ih se smatra homonimima, ali od kojih jedna ima kr-
nju paradigmu mogu uvjetno smatrati homonimima jer njihovi nerealni oblici
postoje u jezinome sustavu, tj. nema gramatikih preprjeka da ih se stvori. Me-
utim rije je svakako o podstupnju homonimije.
Primjer homonima topljenje prema topiti i topljenje prema topliti, koji b.
Tafra donosi kao primjer fonetske sluajnosti, zapravo je primjer nastanka ho-
monima tvorbenim postupcima. Tvorba je vaan nain nastanka homonima, a
fonetska podudarnost u spomenutome je sluaju samo njezina posljedica, a ne
nain nastanka homonima.
Primjeri koji se navode otvaraju i problem sustava u kojemu moemo govo-
riti o homonimiji. npr. rije griz penina krupica ne pripada standardnomu
jeziku, rije griz ugriz takoer mu ne pripada, pitanje je i gdje se ostvaruje u
spomenutome znaenju. argonu pripada npr. Da mi griz sendvia. glagol pa-
sati izveden od imenice ps pripada standardnomu jeziku, a pasati odgovarati
7
I samardija problematizira homonimiju izmeu standardnojezine i dijalekatne rijei: I
sasvim na kraju ovog omeivanja pojma knjievni (standardni) izluivanjem leksikih slojeva
koji mu ne pripadaju i koji poradi toga ne mogu ui u razmatranje homonimije u knjievnom
jeziku... (samardija 1989: 9).
8
Rije klju navodi se i u mnogim ruskim raspravama o homonimiji. U skladu s navedenim
rjenikom imamo dva homonima k1 i k2, od kojih je prvi poliseman (mnogoznaan) i ima sedam
znaenja, a drugi je monoseman. To je rezultat leksikografova rjeenja problema razlikovanja
homonimije i polisemije. sedam znaenja (leksiko-semantikih varijanti) obuhvaeno je u
okviru jedne rijei i suprotstavljeno osmome kao drugoj rijei. Razumije se da sam leksikograf,
prihvaajui jednako rjeenje u svakom konkretnom sluaju, mora u obzir uzimati opejezine
kriterije (krongauz 2001: 150-151). U hrvatskome stadardnom jeziku sigurno ne moemo rei
da rije klju moe oznaavati izvor.
9
Citiramo Tafrine definicije. smatramo da klju ne moe biti tekuina nego sitni mjehuri-
i koji nastaju pri kljuanju dok sveza baciti/praviti klju znai prokljuati.
Lana Hudeek, Milica Mihaljevi: Homonimija kao leksikografski problem
Raspr. Inst. hrvat. jez. jezikosl., knj. 35 (2009.), str. 159186
167
ne pripada mu. Isto tako standardnomu jeziku ne pripada koma u znaenju za-
rez, ni doza u znaenju kutija.
sporni su i primjeri u kojima je rije o raspadu polisemije. Prvi primjer koji
se navodi, imenica park, nikada se ne ostvaruje samostalno u znaenju sveze
vozni park. ini nam se da bismo o raspadu polisemije mogli govoriti u primje-
rima:
stlica
1
im. . <G stlic; mn. N stlice, G stlc> v. stolac
drmase(klimasei sl.) ~komu ugroen (u opasnosti) je iji, poloaj;sje-
ditinadvijestoliceistodobno podravati dvije strane, biti dvolian;zagrijati
(ugrijati)~marljivo uiti (raditi)
stlica
2
im. . <G stlic; mn. N stlice, G stlc > izluivanje i izluevina
nepotrebnih sastojaka iz crijeva [Jeste li imali stolicu?]
jtro
1
im. s. <G jtra; mn. N jtra, G jtr> prvi dio dana, vrijeme od svi-
tanja do podneva [itavo ~; rano ~]; antonim: veer Dobro ~! pozdrav pri
susretu izmeu svitanja i prijepodneva odjutra(zore)domrakaitav dan,
cijeli dan;odjutradosutraitav dan i no, bez prestanka, uvijek;<toje>kao
gluhomudobro~<to je> uzaludno (beskorisno)
jtro
2
im. s. <G jtra; mn. N jtra, G jtr> zast. stara mjerna jedinica za
povrinu zemljita (5745 etvornih metara) sinonim: ral
nta
1
im. . <g nt; mn. n nte, g nt> glazb. pisani znak za glazbeni ton
nta
2
im. . <G nt; mn. N nte, G nt> dopis jedne drave drugoj [di-
plomatska ~];
3. Razgranienje homonimije od srodnih pojava
Za leksikografe je kljuno pitanje razgranienje homonimije od ostalih srod-
nih pojava, u prvome redu od polisemije, ali i razgranienje homonimije u ue-
mu smislu od homografije, homofonije i homoformi. budui da su ti odnosi
vani u leksikografskome radu, a razliiti se radovi i prirunici razliito prema
njima odnose, ovdje emo te pojave detaljnije analizirati.
jezini se znak sastoji od oznaenika (sadraja) i oznaioca (izraza), ali je-
dan oznailac ne mora uvijek biti pridruen samo jednomu oznaeniku, kao to
ni jedan oznaenik ne mora uvijek imati samo jedan oznailac.
Za razliku od mnogih drugih znakovnih sustava, u prirodnom jeziku zna-
kovi mogu imati vie od jednog znaenja. Drukije govorei, u jeziku postoje
skupovi jednostavnih znakova, koji se podudaraju po formi, ali se razlikuju sa-
drajem. neki od tih jednostavnih znakova mogu se udruiti u okvirima jedno-
Lana Hudeek, Milica Mihaljevi: Homonimija kao leksikografski problem
Raspr. Inst. hrvat. jez. jezikosl., knj. 35 (2009.), str. 159186
168
ga sloenog znaka, a neki ne mogu. U leksikografiji se za usporeivanje sloe-
nih i jednostavnih znakova rabe termini leksem i leksiko-semantika vari-
janta (u tradiciji koja poinje s A. I. smirnickim; u radovima j. D. Apresjana, I.
A. Meljuka i drugih autora upotrebljavaju se odgovarajui nazivi vokabula i
leksem, tj. leksem u razliitim terminolokim sustavima ima razliito zna-
enje). Prema tome, razliite leksiko-semantike varijante s jednakom formom
mogu uspostaviti odnos s jednim leksemom (sluaj polisemije ili mnogoznano-
sti) ili razliitim leksemima (sluaj homonimije). (krongauz 2001: 148)
kad se obostrano jednoznano povezivanje oznaenika i oznaioca prekri,
dolazi do vieznanosti (polisemije i homonimije) i istoznanosti (sinonimije).
Vieznano se povezivanje oznaenika i oznaioca moe shematski ovako
prikazati:
Vieznano se povezivanje moe oitovati na dva naina:
Ista rije ima dva ili vie znaenja. Ta se pojava zove vieznanost ili poli-
semija, npr. vieznana je rije crtica:
ctica im. . <G ctic; mn. N ctice, G ctc>
1.um. mala crta
2.pravop. a.razgodak () kojim se oznauje stanka ili upravni govor i
odjeljuju umetnuti dijelovi reenice b.pravopisni znak () koji se pie izme-
u brojeva da se oznai raspon (od do), izmeu imena mjesta da se oznai
udaljenost ili smjer kretanja i izmeu dvaju uzastopnih naziva privremeno ili
trajno zdruenih u meusobni odnos
kosa ~ razgodak (/) kojim se oznauje kraj stiha kad se stihovi prenose u
vodoravnome slijedu
3.knji. kratak prozni oblik s temom iz svakodnevnog ivota [gradska ~;
putopisna ~]
Dvije ili vie razliitih rijei imaju isti oznailac. Ta se pojava zove istoi-
menost ili homonimija, npr.:
pljak
1
im. m. <G pljka; mn. N pljci, G pljk> okrugao kameni
pljak
2
im. m. <G pljka; mn. N pljci, G pljk> zool. ptica selica slina
lastavici
oznaenik 1 oznaenik 2 oznaenik 3
oznailac
Lana Hudeek, Milica Mihaljevi: Homonimija kao leksikografski problem
Raspr. Inst. hrvat. jez. jezikosl., knj. 35 (2009.), str. 159186
169
piskop
1
im. m. <G piskopa; mn. N piskopi, G piskp> rel. pravoslavni
crkveni poglavar koji upravlja episkopijom, najvii stupanj sveenikog reda
u pravoslavlju
piskop
2
im. m. <G piskopa; mn. N piskopi, G piskp> ureaj za pro-
jekciju slika s neprozirne podloge
To znai da je, ako se jedan oznailac povezuje s dvama oznaenicima ili s
vie njih meu kojima nema nikakve slinosti u znaenju, nedvojbeno u pitanju
homonimija, tj. taj jedan oznailac pripada dvjema rijeima (ili veemu bro-
ju rijei). Takve rijei imaju posebne natuknice koje se u leksikografskoj prak-
si najee obrojuju kao to je vidljivo iz navedenih primjera. s druge strane,
ako jedan oznailac ima dva ili vie oznaenika meu kojima postoji ikakav
znaenjski odnos, a nisu nastale tvorbom od razliitih rijei, rije je o polisemi-
ji, tj. o jednoj rijei s dvama znaenjima ili vie njih. Tada imamo jednu natu-
knicu, a razliita se znaenja obrojuju.
Homonimija i polisemija dovode do iste pojave u jeziku do vieznanoga
pridruivanja izraza i pojma i razrjeuju se na isti nain s pomou konteksta.
Da bismo mogli pogoditi koji je oznaenik pridruen kojemu oznaiocu, mo-
ramo pogledati kontekst (reenicu u kojoj je ta rije upotrijebljena ili ak ita-
vo poglavlje).
Razlika je izmeu polisemije i homonimije u tome to je kod polisemije ri-
je o jednoj, a kod homonimije o dvjema ili o vie rijei. U praksi meutim te
dvije pojave nije lako razgraniiti.
U leksikografskoj se literaturi mnogo pisalo o razgranienju tih pojava
(krongauz 2001., Tafra 1986., samardija 1989. itd.). Meutim neki se sluaje-
vi, koji zadovoljavaju i uvjet da se razumiju kao polisemne rijei (jer sadrava-
ju zajedniki sem) i kao homonimne rijei (jer su nastale tvorbom od razliitih
rijei, koje mogu biti i paronimi) u literaturi ne svrstavaju ni u homonime ni u
polisemne rijei, tonije, o njima se ne govori, a leksikografska praksa zahtije-
va jasan odgovor na pitanje je li rije o homonimima ili nije.
3.1. kriteriji za razgranienje polisemije i homonimije
Tafra smatra da, budui da su homonimija i polisemija sinkroni jezini fe-
nomeni, treba pronai kriterije za njihovo razluivanje na sinkronijskome pla-
nu. ona nudi za to ove kriterije:
1. semantiki kriterij. U skladu s tim kriterijem polisemne rijei imaju naj-
manje jedan integralni sem, a u homonimima su svi semovi distinktivni. To je
teoretski jasno, ali pogledamo li rjenike definicije polisemnih natuknica iz
Lana Hudeek, Milica Mihaljevi: Homonimija kao leksikografski problem
Raspr. Inst. hrvat. jez. jezikosl., knj. 35 (2009.), str. 159186
170
svih rjenika vidjet emo da to nikad tako nije provedeno. osim toga zanimlji-
vo je napomenuti da mnoge, po naemu miljenju, nedvojbeno homonimne na-
tuknice takoer imaju integralne semove. To se posebno odnosi na vidske par-
njake i glagolske imenice paronimnih glagola (vidi primjere u toki 3.3.).
2. Zamjenjivost razliitim sinonimima. kad bismo prihvatili taj kriteriji,
ogroman bi broj polisemnih rijei preao u kategoriju homonima. na primjer
pridjevu mlad u razliitim se znaenjima pridruuju razliiti sinonimi, a ipak se
u rjenicima beziznimno navodi kao polisemna rije.
mld prid. <G mlda; odr. mld, G mldg(a); . mlda, s. mldo; komp.
ml>
1.koji ima malo godina [mlada ena; mladi pas] antonimi: star, vremean
2. koji nije sasvim sazrio [mlado vino]; sinonim: nezreo antonimi: star, zreo
3. koji nije sasvim izrastao [mlado drvo]; antonim: star
4. pren. koji je bez iskustva, koji nije stekao iskustvo [mlada vozaica]; si-
nonim: neiskusan antonim: iskusan
5. <mn. u im. funkciji> mladi ljudi <i> staro i mlado, usp. star
osim toga, kad bismo uzeli sinonimiju kao jedan od kriterija nelogino je da
se ne ukljui i antonimija.
3. sintagmatska spojivost. Tafra to naelo oprimjeruje s pomou rijei kosa
(rasputena/plava/meka kosa i otra/tupa/elina kosa). smatramo da bi na taj
nain gotovo svaka polisemna natuknica bila proglaena homonimom, npr. ri-
je glava ima ova znaenja:
1. gornji dio tijela u kojemu su smjeteni mozak i tjelesna osjetila, 2. pren.
pojedinac bez obzira na spol i dob, 3. osoba koja je glavna ili prva u emu, 4. lice
kovanice, strana na kojoj je slika; 5. gornji, proireni dio kakva predmeta; 6. v.
poglavlje. sintagmatsku spojivost pojedinih znaenja mogli bismo prikazati
ovako: velika/mala/lijepa/runa glava; mudra/luda glava; glava novia/kova-
nice/pasit na glavu; glava avla/vijka; prva/posljednja glava/glava knjige.
4. Pripadanje razliitim derivacijskim stablima. Tafra to naelo oprimjeruje
tvorbenim porodicima rijei kosa
1
, kosa
2
, kosa
310
:
kosa
1
kosurina, kosmat, kosma, kosmurina, kosmati, dugokos, crnokos, ko-
sanka, kosin
10
Homonimiji bliskom j. D. Apresjan smatra metaforiki motiviranu polisemiju tipa
lopatica (dio tijela) i lopatica (orue za kopanje). s toga gledita ak i klasini primjer homonimije
kosA (frizura), kosA (instrument) i kosA (kosi teren) nije posve nesporan. Doista, meu
tim trima toliko razliitim objektima moe se uoiti odreena vanjska slinost: neto usko i
dugako. (krongauz 2001: 151)
Lana Hudeek, Milica Mihaljevi: Homonimija kao leksikografski problem
Raspr. Inst. hrvat. jez. jezikosl., knj. 35 (2009.), str. 159186
171
kosa
2
kosak, kosan, kosni, kosajnica, kosar, kosie, kozbaa, kositi, kosac,
kosijer, kosilica, kosidba, koevina, koanica, kosilo, otkos, skosak
kosa
3
kosenjak, kos, kosimice, kosina, kosinast, kositi (Tafra 1986: 390
391).
ini nam se da je niz navedenih izvedenica u standardnome jeziku nerea-
lan ili neprihvatljiv. osim toga smatramo da je postojanje tih razliitih izvede-
nica posljedica razlike u znaenju te da ovaj kriterij ne pridonosi razgranienju
homonimije i polisemije. I od mnogih bi se polisemnih rijei mogle izvesti ra-
zliite tvorenice.
5. Prijevod na druge jezike. kad bi to naelo bilo valjano, svaka rije koja
se moe prevesti s pomou vie neistoznanih rijei zapravo ne bi bila jedna ri-
je nego vie homonimnih rijei (npr. hrv. stranac engl. foreigner; stranger
ili engl. free hrv. slobodan; besplatan).
Drugo, etvrto i peto naelo posve je nevaljano. Iz rada na rjeniku znamo
da mnotvo vieznanih rijei ima sinonime u pojedinim znaenjima. Upravo
stoga u kolskome rjeniku razlikujemo oznaku Sinonim/Sinonimi i Antonim/
Antonimi (pisanu velikim slovom i koja se odnosi na cijelu natuknicu) i ozna-
ku sinonim/sinonimi i antonim/antonimi koja se pridruuje pojedinomu znae-
nju rijei. U skladu s drugim pravilom znailo bi da je svaku rije kojoj uz po-
jedina znaenja moemo pridruiti razliite sinonime (a broj je takvih rijei ve-
oma velik) pogrjeno smatramo vieznanom (polisemnom), a da je zapravo
rije o homonimnim rijeima. To bi hrvatski (a i svaki drugi jezik) uinilo je-
zikom u kojemu je homonimija dominantna pojava. Tako je i s prijevodom na
druge jezike jer bi svaka rije kojoj se u dvojezinome rjeniku pridruuje vie
isto vrijednica koje meusobno nisu sinonimne bila homonimna, a ne viezna-
na, a tako je i sa sintagmatskom spojivou.
U toj razredbi kriterija za razgranienje homonimije i polisemije ima do-
sta zbunjujuih i proturjenih zahtjeva, a ne daje se odgovor na pitanje koje se
nama u leksikografskome radu postavilo kljunim, a koje smo ve spomenuli
govorei o semantikome kriteriju koji u prvi plan istie Tafra. naime, kljuno
je pitanje: ako imamo dvije (paronimne) rijei, npr. crveniti (se) i crvenjeti se,
izvodi li se od svake od tih rijei njezina glagolska imenica, pa tako imamo dvi-
je homonimne glagolske imenice crvenjenje i crvenjenje s dvama znaenjima
koja su u suodnosu svaka sa svojim glagolom, ili se tvorbom od dviju rijei
dobiva ista rije? Miljenja smo da razliite rijei daju razliite tvorenice bez
obzira na to to su izrazno iste, bez obzira na to imaju li rijei od kojih su tvo-
rene isti sem (kao sem crven u crveniti (se) i crvenjeti se) tj. bez obzira na
to jesu li paronimi ili ga nemaju (kao topiti i topliti). Takoer, imaju li glagoli
Lana Hudeek, Milica Mihaljevi: Homonimija kao leksikografski problem
Raspr. Inst. hrvat. jez. jezikosl., knj. 35 (2009.), str. 159186
172
poput pobijeliti (prijelazan) i pobijeljeti (neprijelazan) svaki svoj vidski par-
njak pobjeljivati (jednom prijelazan, drugi put neprijelazan) ili im je vidski par-
njak, i jednomu i drugomu, isti glagol pobjeljivati koji je u nekim znaenjima
prijelazan, a u drugima neprijelazan? na ta pitanja koja je nuno rijeiti i teo-
retski i zbog praktinoga leksikografskog rada nema ni eksplicitnih (u radovi-
ma i prirunicima) ni implicitnih (u rjenicima) odgovora.
11
11
U hrvatskim se jednojezinicima donose razliita rjeenja.
U Anievu Rjeniku hrvatskoga jezika (priruno izdanje) iz 2007. nesvreni se glagoli izve-
deni imperfektivizacijom donose u gramatikome bloku svrenoga glagola i u pravilu se ne dono-
se kao posebne natuknice. Tako se npr. uz natuknicu otupiti donosi podatak nesvr. otupljivati, uz
otupjeti nesvr. otupljivati, a otupljivati ne postoji kao posebna natuknica. nema ni natuknica iz-
bljeivati, izluivati, otjecati, oticati, otupljivati itd. Podatci o parnjacima uz svrene se glagole ne
donose dosljedno i sustavno. Tako se npr. uz izblijediti navodi nesvr. izbljeivati, uz izblijedjeti
ne navodi se parnjak, izluditi nema u rjeniku, uz izludjeti donosi se parnjak izluivati. Uz otei
1

donosi se parnjak otjecati, uz otei
2
nema parnjaka. Uz otupiti donosi se parnjak otupljivati, a tako
i uz natuknicu otupjeti. Iz tako navedenih podataka ne moe se iitati odgovor na pitanje smatra
li se npr. glagol otupljivati vieznanim (pa se uz svako od njegovih znaanja vee drugi svreni
vidski parnjak) ili je rije o homonimnim glagolima, tj. o dvama glagolima: glagolu otupljivati ko-
jemu je vidski parnjak otupiti i glagolu otupljivati kojemu je vidski parnjak otupjeti.
U Velikome rjeniku hrvatskoga jezika Vladimira Ania s nesvrenih se glagola izvedenih im-
perfektivizacijom upuuje na svreni parnjak. Takav je postupak upitan.
obraeni su glagoli otupiti i otupljivati. nesvreni glagol otupljivati upuuje se na glagol otu-
piti, tj. samo otupiti smatra se njegovim parnjakom, glagol izbljeivati upuuje sa samo na izblije-
djeti (natuknice izblijediti ni nema), glagol izluivati definiran je initi koga vrlo nervoznim, pre-
tjerano obasipati zahtjevima, ponudama itd., a glagol izluditi upuuje se s v. na glagol izluiva-
ti (tu se dakle obrnuto upuuje svreni glagol na nesvreni pod kojim se donosi obradba). glago-
lu izludjeti ne pridruuje se vidski parnjak. Tako se i glagol otupljivati upuuje na glagol otupiti, a
glagol otupjeti nije doveden ni u kakva vidski odnos. U rjeniku su natuknice otei
1
1. a. dovri-
ti otjecanje b. potpuno se istoiti i otei
2
dobiti nateklinu, natei. na njih se upuuju nesvreni
glagoli oticati (v. otei
2
) i otjecati (v. otei
1
).
U Rjeniku hrvatskoga jezika urednika jure onje ne donose se podatci o vidskim parnjacima.
Ima glagole otupiti uiniti tupim i otupjeti postati tup (uz odgovarajua prenesena znaenja) te
glagol otupljivati koji je definiran initi tupim, tj. definiran kao vidski parnjak samo glagola otu-
piti, a ne i glagola otupjeti. I glagol izbljeivati definiran je samo kao initi blijedim, dakle kao
vidski parnjak glagola izblijediti uiniti blijedim, a ne i glagola izblijedjeti postajati blijedim.
Izluivati je takoer definiran samo kao initi ludim, tj. samo kao parnjak glagola izluditi, a tako
i otupljivati samo kao initi tupim. glagol otei definiran je 1. natei, nabreknuti, narasti od
upale; 2. tekui odliti se. smatramo da je tu rije o homonimiji i da bi svako od tih znaenje tre-
balo biti pod vlastitom natuknicom, a to potkrjepljuje i injenica da otei u prvome znaenju ima
vidski parnjak oticati, a u drugome znaenju vidski parnjak otjecati. U RHj-u se meutim oticati
strjelicom upuuje na glagol otjecati koji se definira kao 1. tekui odlaziti; 2. nadimati se.
glagol nabacivati definiran je 1. bacati na kakvo mjesto; 2. bacajui dodavati, dobacivati, tj.
definiran je usporedivo sa svrenim glagolom nabaciti (baciti na kakvo mjesto; 2. bacivi dodati,
nabaciti). nije (definicijom) doveden ni u kakav odnos s glagolom nabacati.
Upuivanje nesvrenoga na svreni glagol ne smatramo prihvatljivim leksikografskim po-
stupkom. kad bi i bio s kojega razloga opravdan (tednja prostora), trebao bi biti posve usustav-
ljen (tj. uvijek bi trebalo upuivati s nesvrenoga vidskog parnjaka na svreni upuivanje na ne-
Lana Hudeek, Milica Mihaljevi: Homonimija kao leksikografski problem
Raspr. Inst. hrvat. jez. jezikosl., knj. 35 (2009.), str. 159186
173
To su bila kljuna pitanja koja smo morali rijeiti kako bismo u rjeniku us-
postavili kriterije po kojima neke natuknice proglaujemo homonimnima i tako
ih obraujemo.
U daljnjemu radu na brojnim primjerima leksikografske obradbe pokuat
emo ponuditi svoja rjeenja, tj. uspostaviti po naemu miljenju relevantne
kriterije za razgranienje polisemije i homonimije, te osobito vano upozo-
riti na hijerarhiju tih kriterija s pomou koje se rjeavaju sluajevi u kojima bi
dvije rijei temeljem jednoga kriterija bile homonimne, a temeljem drugoga ne
bi. smatramo da pri razgranienju polisemije i homonimije treba ukljuiti tri
kriterija: etimoloki, semantiki i tvorbeni.
3.1. etimoloki kriterij
jedan je od kriterija za razgranienje homonimije i polisemije koji se naje-
e spominje etimologija. obino se etimologija navodi kao glavni kriterij za
razluivanje homonimije i polisemije (simeon). Tafra i samardija taj kriterij
iskljuuju smatrajui da je homonimija sinkronijski fenomen te da trebaju po-
stojati sinkronijski kriteriji za njezino odreenje. U praksi ni etimoloki krite-
rij nije uvijek jasan zbog ovih razloga:
1. nije poznata etimologija svake rijei
2. nije uvijek jasno koliko duboko treba ii u prolost
3. govornici esto ne poznaju etimologiju rijei, etimoloki kriterij ne opi-
suje sinkronijsko (sadanje) stanje jezika ve uvodi dijakronijske (povijesne)
kriterije.
To moemo oprimjeriti homonimnim rijeima list
1
i list
2
. Prema skokovu
rjeniku tu je rije o dvjema homonimnim rijeima jer je u list
1
prema skokovu
rjeniku i postao od jerija, a u list
2
od ei. naravno da to prosjean govornik hr-
vatskog jezika ne moe znati. Dajemo primjer obradbe iz kolskog rjenika.
lst
1
im. m. <G lsta, A lst/lsta, L lstu/lstu; mn. N lstovi, G lstv>
1.bot. <A lst, L lstu> vegetativni zeleni plosnati organ biljaka stablaica
koji slui za fotosintezu
2.<A lst, L lstu> tanak komad ega [~ papira; ~ tijesta]
3.<A lst, L lstu> isprava kojom se to potvruje ili dokazuje [jamstveni ~];
krsni ~ pismena potvrda o ijemu krtenju; rodni ~ pismena potvrda
svreni glagol izveden sufiksacijom svrenoga ne ini nam se loginim). Vidimo da se meutim u
AR-u upuuje kako kada, a pritom se nesvreni glagol redovito povezuje samo s jednim potenci-
jalnim vidskim parnjakom.
Lana Hudeek, Milica Mihaljevi: Homonimija kao leksikografski problem
Raspr. Inst. hrvat. jez. jezikosl., knj. 35 (2009.), str. 159186
174
o ijemu roenju; smrtni ~ pismena potvrda o ijoj smrti; sinonim:
smrtovnica
4.<A lst, L lstu> tekstovi i fotografije tiskani na veim komadima papira
koji se redovito izdaju [dnevni ~; tjedni ~]; sinonim: novine
5.zool. <A lsta, L lstu> morska riba plosnata i nesimetrina tijela koja
ivi uz morsko dno
drhtati(trestise)kao~drhtati od hladnoe (straha);okrenutidrugi
(novi)~(stranicu)zapoeti to novo (drugo), prekinuti sa starim navikama
(ponaanjem)
lst
2
im. m. <G lsta, A lst, L lstu; mn. N lstovi, G lstv> stranji dio
potkoljenice ispunjen miinim tkivom
smatramo da to nipoto nije jedini kriterij, ali da ga nuno treba ukljuiti
kao jedan od vanijih, objektivnijih i pouzdanijih kriterija. Iako se moemo slo-
iti s Tafrom da s obzirom na podrijetlo homonimi mogu biti idioglotemi, alo-
glotem i idioglotem, aloglotemi iz razliitih jezika te aloglotemi iz istog jezika,
tj. jednostavnije domae rijei, domaa i strana rije, strane rijei iz istoga je-
zika i strane rijei iz razliitih jezika, smatramo da takva razdvojba nema nika-
kvo praktino znaenje. Pri primjeni etimolokoga kriterija nije vano je li rije
o domaim ili o stranim rijeima, nego samo o tome jesu li rijei sluajno dobi-
le isti oblik iako potjeu od dviju raznooblinih rijei ili ne.
3.2 semantiki kriterij
Drugi je kriterij koji moe posluiti pri razluivanju homonimije i polisemi-
je povezanost/nepovezanost znaenja. Taj kriterij ima dvije prednosti pred eti-
molokim kriterijem:
1. sinkroninost opisuje dananje stanje
2. opisuje jezini osjeaj izvornih govornika.
Homonimija poinje kad govornici kojeg jezika vie ne vide vezu meu ra-
zliitim oznaenicima jednog oznaioca, tj. kad se dva znaenja iste rijei toli-
ko udalje da meu njima vie ne postoji nikakva veza. Tada dolazi do depoli-
semizacije, odnosno do homonimizacije. Taj je kriterij subjektivan interpre-
tacija govornika, pa stoga ne utvruje jasno granice izmeu polisemije i homo-
nimije. Primijenimo li taj kriterij u praksi, vidjet emo da je zaista subjektivan
i da se nipoto ne smije temeljiti na ideji integralnih semova. npr. crvenjenje
prema crveniti i crvenjeti sigurno ima zajedniki sem crven, ali smatramo da
je rije o homonimiji, a ne polisemiji. Takvih primjera moe se navesti jo mno-
Lana Hudeek, Milica Mihaljevi: Homonimija kao leksikografski problem
Raspr. Inst. hrvat. jez. jezikosl., knj. 35 (2009.), str. 159186
175
go, a presudnim kriterijem koji e u takvim sluajevima odluivati o tome je li
rije o polisemiji ili o homonimiji smatramo tvorbeni kriterij.
Do depolisemizacije dolazi zbog semantikog razvoja. Primjere nastanka
homonima raspadom polisemije vidi u toki 2.
kriterij povezanosti, tj. nepovezanosti znaenja kao kriterij za utvrivanje
homonimije svakako je dobar, ali mislimo da je problem svih spomenutih ra-
zredaba to se kriteriji za utvrivanje homonima navode kao jednakovrijedni.
Ti su kriteriji naime nerijetko u sukobu, npr. katkad su rijei homonimi po na-
elu da su tvorene od razliitih rijei, a nisu po naelu da homonimi ne smi-
ju imati nijedan zajedniki sem. Zato bi homonimi tvoreni od razliitih rije-
i (koje sluajno imaju koji zajedniki sem) morali podlijegati toj obvezi, kad
je njihova istoizraznost takoer sluajna kao i istoizraznost rijei koje nemaju
zajednikih semova? smatramo da u sluaju u kojem se sukobljavaju tvorbeno
naelo i naelo povezanosti znaenja, tvorbeno naelo ima neupitnu prednost.
od dviju razliitih rijei dvama neovisnim tvorbenim postupcima ne moemo
dobiti jednu rije bez obzira na to koliko su znaenjski bliske rijei od kojih se
tvorbenim postupkom izvode nove rijei i bez obzira na to to i te izvedene ri-
jei u pravilu i po logici imaju takoer zajedniki sem i s rijeima od kojih su
izvedene i meusobno. s druge strane, kad je npr. rije o glagolima otei i otei
proglasit emo ih bez razmiljanja homonimnima jer su njihovi nesvreni par-
njaci otjecati i oticati. neemo se zapitati o tome jesu li oni homonimi teme-
ljem znaenjskoga ili etimolokoga kriterija. Dovoljan e razlog biti da imaju
razliite vidske parnjake. Prema tomu, mi se samo zalaemo za dvosmjernost
tu primijenjenog naela: dva izrazno razliita nesvrena glagola (oticati i otje-
cati) biti e dovoljan razloga da ne razmiljamo o tome je li otei jedan glagol
ili je rije o dvama glagolima. Takoer postojanja dvaju svrenih glagola (izbli-
jediti i izblijedjeti) dovoljan je razlog da prihvatimo da svaki od njih ima svoj
nesvreni parnjak.
U skladu sa semantikim naelom homonimima smatramo npr. rijei ra-
zvodnica zem. i razvodnica vojn.:
rzvodnica
1
im. . <g rzvodnic; mn. n rzvodnice, g rzvodnc> zem.
granica koja odvaja dva porijeja ili slijeva; sinonim: vododijelnica
rzvodnica
2
im. . <g rzvodnic; mn. n rzvodnice, g rzvodnc> vojn.
ena s inom razvodnika
Pravi su i neupitni homonimi temeljem semantikoga kriterija:
vor mjesto na kojemu se dva dijela konca, ueta, ice i sl. spajaju veziva-
njem; zadebljanje na povrini drveta; mjesto na kojemu se kriaju eljezni-
ke, cestovne i druge prometnice i vor iznimno doputena mjerna jedinica za
Lana Hudeek, Milica Mihaljevi: Homonimija kao leksikografski problem
Raspr. Inst. hrvat. jez. jezikosl., knj. 35 (2009.), str. 159186
176
jainu i brzinu vjetra, klapa skupina ljudi koji se privremeno ili trajno dru-
e; skupina koja pjeva dalmatinske puke pjesme i klapa pomagalo kojim se
oznauje poetak snimanja novoga filmskog kadra, konac kraj i konac nit
koja slui za ivanje, kosa dlake na ljudskoj glavi, vlasi i kosa polj. orue
koje se sastoji od savijenoga dugakog otrog noa uvrenog na dugi drak
s dvjema rukama kojim se kosi trava, djetelina, ito i sl., kup velika koliina
ega i kup pehar koji se dobiva za pobjedu u kojemu portskom natjecanju;
natjecanje za istoimeni pehar, luica mala luka, i luica lukovica, tuirati
iscrtavati tuem, tuirati prati tuem (isto i tu, tuiranje), odrubiti odreza-
ti to jakim zamahom kakve otrice i odrubiti otpustiti rub itd.
3.3 Tvorbeni kriterij
Tvorenice od dviju razliitih rijei mogu imati isti izraz. Miljenja smo
meutim da je tada nuno rije o homonimnim, a ne o polisemnim rijeima.
stoga se u ovome radu osobito zalaemo za naelo da su istoizrazne tvoreni-
ce od razliitih rijei homonimi, bez obzira na to to rijei od kojih su tvore-
ne (pa tako i istoizrazne tvorenice) mogu imati zajedniki sem. smatramo da
je rije o homonimima, tj. da se tvorbeni proces mora razumjeti tako da sva-
ka tvorenica korespondira jasno s rijeju od koje je nastala i samo s tom rije-
ju; ako je koja istoizrazna tvorenica nastala od koje druge rijei, rije je o no-
voj rijei. To naelo i jest prihvaeno, mi dodajemo samo jednu bitnu napo-
menu: takve su tvorenice homonimne, bez obzira na zajedniki sem koji ima-
ju, tj. bez obzira na to jesu li izvedene od paronima ili od rijei posve nepo-
vezana znaenja.
govorei o tvorbenome kriteriju posebno se uoavaju ovi sluajevi:
a) vidski parnjaci razliitih glagola
glagoli na -iti i -jeti
izlditi gl. svr. prijel. <prez. 1.
l. jd. zldm, 3. l. mn. zld, imp.
izldi, aor. izldih, prid. r. izldio>
uiniti koga ludim
vidski parnjak: izluivati
izluvati
1
gl. nesvr.
prijel.<prez. 1. l. jd. izlujm, 3.
l. mn. izluj, imp. izlj, aor.
izluvah, imperf. izlvh, prid. r.
izluvao> initi koga ludim;
sinonim: luditi razg.
vidski parnjak: izluditi
Lana Hudeek, Milica Mihaljevi: Homonimija kao leksikografski problem
Raspr. Inst. hrvat. jez. jezikosl., knj. 35 (2009.), str. 159186
177
izldjeti gl. svr. neprijel. <prez.
1. l. jd. izldm, 3. l. mn. izld,
imp. izldi, aor. izldjeh, imperf.
izlh, prid. r. m. izldio, . izl-
djela, s. izldjelo, mn. izldjeli>
vidski parnjak: izluivati
izluvati
2
gl. nesvr.
neprijel.<prez. 1. l. jd. izlujm,
3. l. mn. izluj, imp. izlj, aor.
izluvah, imperf. izlvh, prid. r.
izluvao> postajati ludim
vidski parnjak: izludjeti
otpiti gl. svr. prijel. <prez. 1. l.
jd. tpm, 3. l. mn. tp, imp. ot-
pi, aor. otpih, prid. r. otpio, prid. t.
tpljen> 1. uiniti to tupim [~ no]
2. pren.
smanjiti iju otrinu, estinu ili dje-
lotvornost ega ili koga
[~ ljudima instinkt za borbu; ~ na-
pad]
Vidski parnjak: otupljivati
otupljvati
1
gl. nesvr. pri-
jel. <prez. 1. l. jd. otpljujm,
3. l. mn. otpljuj, imp. otpljj,
aor. otupljvah, imperf. otpljvh,
prid. r. otupljvao, prid. t.
otpljvn>
1. initi to tupim [~ no]
2. pren. smanjivati iju otri-
nu, estinu ili djelotvornost ega
ili koga [~ ljudima instinkt za bor-
bu; ~ napad]
Vidski parnjak: otupiti
otpjeti gl. svr. neprijel. <prez.
1. l. jd. otpm, 3. l. mn. otp, imp.
otpi, aor. otpjeh, prid. r. m. otpio,
. otpjela, s. otpjelo, mn. otpjeli>
1. postati tupim [No je otupio.]
2. pren. izgubiti osjeaj za to
zbog duge navike, nesvjesno prihva-
titi kakvo stanje [~ na bol]
Vidski parnjak: otupljivati
otupljvati
2
gl. nesvr. nepri-
jel. <prez. 1. l. jd. otpljujm,
3. l. mn. otpljuj, imp. otpljj,
aor. otupljvah, imperf. otpljvh,
prid. r. otupljvao>
1. postajati tupim
[No je otupljuje.]
2. pren. gubiti osjeaj za to
zbog duge navike, nesvjesno pri-
hvaati kakvo stanje [~ na bol]
Vidski parnjak: otupjeti
Takva je homonimija redovita u nesvrenih glagola koji su vidski parnjaci
raznoznanih paronimnih glagola na -iti i -jeti. Homonimi su i glagoli: zacjelji-
vati < zacijeliti i zacjeljivati < zacijeljeti, porunjivati < poruniti i porunjiva-
ti < porunjeti, poskupljivati < poskupiti i poskupljivati < poskupjeti, zahlad-
njivati < zahladniti i zahladnjivati < zahladnjeti itd.
Lana Hudeek, Milica Mihaljevi: Homonimija kao leksikografski problem
Raspr. Inst. hrvat. jez. jezikosl., knj. 35 (2009.), str. 159186
178
svreni glagoli prema nesvrenima na -ticati/-tjecati
tei
1
gl. svr. neprijel. <prez.
3. l. jd. ote/tekn, 3. l. mn.
otk/tekn, aor. 3. l. jd. tee,
prid. r. tekao, pril. p. tekvi>
tekui se odliti ili nestati s kakva
mjesta [Voda je otekla.]
vidski parnjak: otjecati
tjecati gl. nesvr. nepri-
jel. <prez. 3. l. jd. tje, 3. l. mn.
tje, aor. 3. l. jd. tjeca, imperf. 3.
l. jd. tjece, prid. r. tjecao> teku-
i se odlijevati ili nestajati s kakva
mjesta [Voda otjee.]
vidski parnjak: otei
1
tei
2
gl. svr. neprijel. <prez.
3. l. jd. ote/tekn, 3. l. mn.
otk/tekn, aor. 3. l. jd. tee,
prid. r. tekao, pril. p. tekvi>
poveati obujam zbog ozljede ili
upale [Ruka je otekla.]
vidski parnjak: oticati
ticati gl. nesvr. neprijel.
<prez. 1. l. jd. tim, 3. l. mn.
ti, imp. tii, aor. ticah, imperf.
tich, prid. r. ticao> poveavati
obujam zbog ozljede ili upale [Ruka
mi otie.];
sinonim: naticati
vidski parnjak: otei
2
b) ostali razliito tvorbeno motivirani glagoli
reklma im. . <g reklm; mn.
n reklme, g reklm> novinska,
radijska ili televizijska obavijest o
kojemu proizvodu, usluzi ili doga-
aju kojoj je svrha poticanje na kup-
nju
reklamrati gl. dvov. prijel.
<prez. 1. l. jd. reklmrm, 3. l. mn.
reklamraj, imp. reklmrj, aor.
reklamrah, imperf. reklmrh,
prid. r. reklamrao> obavijesti-
ti/obavjeivati javnost u novina-
ma, preko radija ili televizije o ko-
jemu proizvodu, usluzi ili dogaaju
sa svrhom poticanja na kupnju [~
djeju hranu; ~ odvjetniki ured; ~
koncert Zagrebake filharmonije]
reklamirati se <povr.> pren.
javno istaknuti/isticati vlastite vr-
line, sposobnosti, postignua ili
uspjehe [~ se pred efom]
Lana Hudeek, Milica Mihaljevi: Homonimija kao leksikografski problem
Raspr. Inst. hrvat. jez. jezikosl., knj. 35 (2009.), str. 159186
179
reklamcija im. . <g
reklamcij; mn. n reklamcije, g
reklamcj> zahtjev za naknadu
tete zbog kojega nedostatka proi-
zvoda ili usluge
reklamrati gl. dvov. prijel.
<prez. 1. l. jd. reklmrm, 3. l. mn.
reklamraj, imp. reklmrj, aor.
reklamrah, imperf. reklmrh,
prid. r. reklamrao>
uputiti/upuivati prigovor na ka-
kvou kakva proizvoda ili usluge,
izraziti/izraavati nezadovoljstvo i
negodovanje zbog koje nepoeljne
znaajke kakva proizvoda ili uslu-
ge [~ reklamirati nove cipele; ~ vo-
doinstalaterske radove]
blijtati gl. nesvr. neprijel.
<prez. 1. l. jd. blijtm, 3. l. mn.
blijt, imp. blijti, aor. blijtah,
imperf. blijth, prid. r. blijtio>
1. jako sjajiti [Sunce blijeti.]
2. odbijati svjetlo [Ogledalo bli-
jeti.]
Vidski parnjak: bljesnuti
bljsnuti gl. svr. neprijel.
<prez. 1. l. jd. bljsnm, 3. l. mn.
bljsn, imp. bljsni, aor. bljsnuh,
prid. r. bljsnuo>
1. jako zasjati
[Sunce je bljesnulo.]
2. odbiti svjetlo [Ogledalo je
bljesnulo.]
Vidski parnjak: blijetati
bljskati gl. nesvr. neprijel.
<prez. 3. l. jd. bljsk/blj, 3. l.
mn. bljskaj/blj, aor. 3. l. jd.
bljska, imperf. 3. l. jd. bljske,
prid. r. bljskao>
1. pojavljivati se u obliku blje-
ska [Munje bljeskaju.]
2. odailjati bljesak
[Fotoaparati bljeskaju sa svih strana.]
3. odraavati se na emu blje-
skom [Mjeseina bljeska na oruju.]
Vidski parnjak: bljesnuti
bljsnuti gl. svr. neprijel.
<prez. 1. l. jd. bljsnm, 3. l. mn.
bljsn, imp. bljsni, aor. bljsnuh,
prid. r. bljsnuo>
1. pojaviti se u obliku bljeska
[Munja je bljesnula.]
2. odaslati bljesak [Fotoaparat
je bljesnuo.]
3. odraziti se na emu bljeskom
[Mjeseina je bljesnula na oruju.]
Vidski parnjak: bljeskati
Lana Hudeek, Milica Mihaljevi: Homonimija kao leksikografski problem
Raspr. Inst. hrvat. jez. jezikosl., knj. 35 (2009.), str. 159186
180
U ovu skupinu idu i glagoli: predavati (< predaja), predavati (na fakulte-
tu); pritvarati (otvarati, zatvarati), pritvarati (< pritvor), nabrati (< brati), na-
brati (< nabor); pljusnuti ( < pljusak) i pljusnuti (< pljuska); spadati ( < pasti)
i spadati (pripadati); rekreirati ( < rekreacija), rekreirati (< kreirati); poloviti
(< pola), poloviti (< loviti).
c) glagolske imenice razliitih glagola
cniti (se) gl. nesvr. prijel. <prez. 1. l. jd. cnm, 3. l. mn. cn, imp. cni,
aor. cnih, imperf. cnjh, prid. r. cnio, prid. t. cnjen> bojiti to u crno, ini-
ti crnim [~ trepavice]
cnjeti gl. nesvr. neprijel. <prez. 1. l. jd. cnm, 3. l. mn. cn, imp. cni,
aor. cnjeh, imperf. cnjh, prid. r. m. cnio, . cnjela, s. cnjelo, mn. cnjeli>
postajati tamnim [Koa crni na suncu.]; sinonim: tamnjeti
cnjetise<povr.> isticati se crnom bojom [Dimnjaci se crne od dima.]
cnjnje
1
im. s. <g cnjnja> bojenje ega u crno
cnjnje
2
im. s. <g cnjnja>
1. postajanje tamnim
2. isticanje crnom bojom
Primjeri su i sijati (sjeme), sijati (o suncu), sijanje; crveniti (se), crvenje-
ti, crvenjenje itd.
d) odnosni pridjevi od razliitih imenica
odnosni su pridjevi izvedeni od razliitih imenica npr.:
brsk
1
prid. <g brskg(a); . brsk, s. brsk> koji se odnosi na bar
[barska dama, ~ stolac]
brsk
2
prid. <g brskg(a); . brsk, s. brsk> koji se odnosi na baru
[barska ptica]
stdjsk
1
prid. <g stdjskg(a), . stdjsk, s. stdjsk> koji se odnosi
na studij [~ posjet; ~ program]
stdjsk
2
prid. <g stdjskg(a), . stdjsk, s. stdjsk> koji se odnosi
na studio [~ glazbenik; studijsko snimanje]
Homonimni su i pridjevi paki koji se odnosi na Pag i paki koji se odno-
si na Paz, poljski koji se odnosi na polje i poljski koji se odnosi na Poljake
i Poljsku, radijski koji se odnosi na radio, radijski koji se odnosi na radij,
runski koji se odnosi na rune i runski koji se odnosi na runo itd.
Lana Hudeek, Milica Mihaljevi: Homonimija kao leksikografski problem
Raspr. Inst. hrvat. jez. jezikosl., knj. 35 (2009.), str. 159186
181
4. Leksikografski problemi povezani s homonimijom
U leksikografskoj je praksi problem homonimije povezan s ovim pitanjima:
1. kad je rije o jednoj (polisemnoj) natuknici, a kad o dvijema natuknica-
ma koje imaju isti (kanonski) oblik? Ako je rije o homonimiji, u rjeniku tre-
ba imati dvije (ili vie) natuknica, a ako je rije o polisemiji, treba imati jednu
natuknicu, ali ta natuknica ima vie razliitih znaenja.
2. koje natuknice treba obrojivati, a koje ne treba?
na prvo pitanje odgovor daju navedeni kriteriji razgranienja homonimi-
je i polisemije.
na drugo pitanje b. Tafra nudi dva mogua odgovora:
1. obrojivati sve homografe (ako je rjenik akcentiran, onda homofone)
2. obrojivati homonime uz obvezatno objanjenje to se pod tim pojmom
podrazumijeva (1986: 392).
Iako se s time naelno moemo sloiti, te su mogunosti nedovoljno precizno
odreene. Ako je rjenik naglaen, rijei koje se razliito izgovaraju u njemu ne
e biti homografi. one su homografi samo u nenaglaenome rjeniku. osim toga
nije jasno je li rije samo o kanonskome obliku homografa ili o svim oblicima.
ini nam se da je tome problemu mogue pristupiti na dva naina.
obrojivati sve homografe u kanonskome obliku (ako se biljee naglasci,
opet je rije o homografima jer je onda i naglasak dio zapisa). Takav je pristup
mogu u manjim neznanstvenom rjenicima (posebno dvojezinim namijenje-
nim strancima).
obrojivati samo prave homonime. To znai rijei koje imaju isti naglasak i
iste sve oblike te pripadaju istoj vrsti rijei. navest emo neke primjere koji se
prema ovom naelu ne bi obrojivali u rjeniku:
a) razliite vrste rijei (s posebnim obzirom na nepunoznaene i nepromje-
njive rijei, tj. rijei koje imaju samo kanonski oblik, vidi biljeku 4) a imeni-
ca, a veznik, a estica i a usklik, bezbroj imenica i bezbroj prilog, bilo imenica
i bilo estica, blago usklik i blago imenica, blizu prilog i blizu prijedlog, dese-
tak imenica i desetak prilog, do imenica solmizacijska oznaka za prvi stupanj
ljestvice i do prijedlog, dobro imenica i dobro prilog, dok imenica i dok veznik,
dosada prilog i dosada imenica, dug pridjev i dug imenica, god imenica i god
estica, gol imenica i gol pridjev, homofon imenica i homofon pridjev, jak ime-
nica i jak pridjev, kadar imenica i kadar pridjev, kos imenica i kos pridjev, kraj
prijedlog i kraj imenica, lak imenica i lak pridjev itd.
Lana Hudeek, Milica Mihaljevi: Homonimija kao leksikografski problem
Raspr. Inst. hrvat. jez. jezikosl., knj. 35 (2009.), str. 159186
182
b) rijei iste vrste, ali razliita roda ili vida te povratni i nepovratni glagol,
nepravi povratni i pravi povratni glagol
c im. s. <neskl.> tree slovo hrvatske abecede
c im. m. <neskl.> zubni sliveni umni bezvuni zatvornik
iznsiti gl. nesvr. prijel./neprijel. <prez. 1. l. jd. znosm, 3. l. mn. znos,
imp. iznsi, aor. iznsih, imperf. znoh/iznsijh, prid. r. iznsio, prid. t.
znoen>
1. <prijel.>
a. nosei otpremati to iz zatvorenog mjesta [~ namjetaj iz kue]; anto-
nim: unositi
b. rijeima predstavljati ili objanjavati to [Iznio je svoje ideje]; sinonim:
izlagati
Vidski parnjak: iznijeti
2. <neprijel.> biti izraen u novcu [kolarina iznosi 5000 kuna.]
iznsiti gl. svr. prijel. <prez. 1. l. jd. znosm, 3. l. mn. znos, imp. iznsi,
aor. iznsih, prid. r. iznsio, prid. t. znoen> nosei prouzroiti da kakav
odjevni predmet ili obua postane star, pohaban i naprikladan za uporabu [~
cipele; ~ kaput]
titi gl. dvov. prijel. <prez. 1. l. jd. tm, 3. l. mn. t, imp. ti, aor. t-
ih, prid. r. tio, prid. t. ten, pril. s.> ti
1. podnijeti/podnositi tubu protiv koga [~ sudu]
2. obavijestiti/obavjetavati koga o ijemu, esto loemu, djelu [~ uenika
roditeljima];
sinonimi: otkucati razg., otkucavati razg., prijaviti, prijavljivati
titise gl. nesvr. povr. <prez. 1. l. jd. tm se, 3. l. mn. t se, imp.
ti se, aor. tih se, imperf. th se, prid. r. tio se, prid. t. ten se> gla-
sno iskazivati neraspoloenje, jad, tugu, alost [~ se na bolove]
sinonim: aliti se v. pod aliti
pomliti (se) gl. svr. prijel. <prez. 1. l. jd. pmolm, 3. l. mn. pmol,
imp. pomli, aor. pomlih, prid. r. pomlio> djelomino se pokazati, postati
dijelom vidljiv [~ glavu; ~ se iza drveta]
pomliti se gl. svr. povr. <prez. 1. l. jd. pmolm se, 3. l. mn. pmol se,
imp. pomli se, aor. pomlih se, prid. r. pomlio se> izrei ili uputiti komu
molitvu [~ Bogu]
c) rijei koje imaju razliit naglasak (neke rijei, npr. rijei kao pozornica
i pozornica mogu i ne moraju imati isti naglasak ovisno o priruniku): imnje
Lana Hudeek, Milica Mihaljevi: Homonimija kao leksikografski problem
Raspr. Inst. hrvat. jez. jezikosl., knj. 35 (2009.), str. 159186
183
zemljini posjed i mnje posjedovanje, kka zool. i kka bot., lk povre
i lk dio oruja, dnak hip. od dan i dnak vrsta poreza, rukvnje runo
upravljanje ime i rkovnje pruanje ruke pri pozdravu itd.
d) rijei koje imaju razliite oblike
izviti gl. svr. prijel. <prez.
1. l. jd. izvem, 3. l. mn. izvh,
imp. izvi, aor. izvhoh, prid. r.
zvhao, prid. t. zven>
obaviti vridbu [~ ito]
izviti gl. nesvr. prijel. <prez.
1. l. jd. zvm, 3. l. mn. zv,
imp. izvi, aor. izvih, prid. r.
izvio, prid. t. zven>
1. v. obaviti
2

2. v. provesti
1
rei gl. svr. prijel. <prez. 1.
l. jd. urem, 3. l. mn. urk, imp.
urci, aor. urkoh, prid. r. rekao,
prid. t. uren, pril. p. rekvi>
postii dogovor o vremenu odra-
vanja ega [~ sastanak];
sinonim: dogovoriti
rei gl. svr. prijel. <prez. 1. l.
jd. reknm, 3. l. mn. rekn, imp.
rekni, aor. urkoh, prid. r. rekao,
prid. t. reknt, pril. p. rekvi>
baciti uroke [Ona ga je urekla.]
dba im. s. <g dba; mn. n
dba, g db> vremenski odsjeak
u kojemu se to zbiva; razdoblje u
razvoju Zemlje, kulture, civilizacije
dba im. . <g db; mn. n
dbe, g db> glazb.vremenska je-
dinica mjere glazbenoga takta
nisu homonimi jer imaju razliite oblike ni glagoli dvesti (1. l. jd. prezen-
ta dovdem) i dvesti (se) (1. l. jd. prezenta dovzem), zvesti (1. l. jd. prezen-
ta izvdem) i zvesti
2
(1. l. jd. prezenta izvzem).
Rijei koje bi naelno imale iste oblike (i imaju ih u sustavu), ali jedna ima
npr. sva lica, a druga samo tree lice, ili jedna ima sve padee jednine i mno-
ine, a druga samo jedninu (tj. kojima su oblici koje nemaju nerealni), sma-
tramo homonimima. U prethodnome tekstu spomenuli smo ve taj problem te
objasnili da ih smatramo homonimima zbog toga to su njihovi oblici u sustavu
mogui (pa se po potrebi, npr. u slikovitome ili metaforikome kontekstu knji-
evnoumjetnikoga djela ili igre rijeima mogu i aktivirati). To su npr. rijei:
kma
1
im. . <g km; mn. n kme, g km> stranji dio broda [Vjetar
pue u krmu.];
antonim: pramac
Lana Hudeek, Milica Mihaljevi: Homonimija kao leksikografski problem
Raspr. Inst. hrvat. jez. jezikosl., knj. 35 (2009.), str. 159186
184
kma
2
im. . <g km> polj. stona hrana pripremljena za hranjenje stoke
u tali [suha ~]
sinonim: krmivo
prtei
1
gl. svr. prijel. <prez. 1. l. jd. pretem/prteknm, 3. l. mn.
pretk/prtekn, imp. pretci/prtekni, aor. pretkoh, prid. r. prtekao, prid.
t. preten, pril. p. prtekvi> biti bri od ega drugoga i kreui se nai se
ispred njega [~ automobil];
sinonim: prestii
antonim: zaostati
vidski parnjak: pretjecati
1
prtei
2
gl. svr. neprijel. <prez. 3. l. jd. prete/prtekn, 3. l. mn.
pretk/prtekn, aor. pretkoh, prid. r. prtekao, pril. p. prtekvi> ostati od
ega kao viak nakon troenja [Preteklo nam je novca.]
vidski parnjak: pretjecati
2
ksnuti
1
gl. nesvr. neprijel. <prez. 1. l. jd. ksnm, 3. l. mn. ksn, imp.
ksni, aor. ksnuh, imperf. knjh, prid. r. ksnuo> biti izloen kii, postajati
mokrim od kie [sve vie ~]
ksnuti
2
gl. nesvr. neprijel. <prez. 3. l. jd. ksn, 3. l. mn. ksn, aor. 3. l.
jd. ksnu, imperf. 3. l. jd. knje, prid. r. ksnuo> rasti zbog vrenja pod utje-
cajem kvasca;
sinonim: kisati
lpa
1
im. . <g lp> buka koja nastaje od udaraca o tvrde predmete
[uje se ~ motora.];
sinonim: lupanje
lpa
2
im. . <g lp; mn. n lpe, g lp> v. povealo
Zakljuak
U literaturi postoje mnoge nedoumice povezane s odreenjem pojma homoni-
mije i homonima u uemu i irem smislu te problemi pri razgranienju homonimi-
je i polisemije. budui da je u praktinome leksikografskom radu potrebno rijeiti
mnoga od tih pitanja, u ovome su radu ponueni konkretni kriteriji razgranienja
i odgovori na praktine leksikografske dvojbe. neka od navedenih pitanja mogla
bi se rijeiti i na koji drugi nain, ali smatramo da je iznimno vano o navedenim
problemima progovoriti i ponuditi rjeenje. stoga bi ovaj rad trebao posluiti kao
predloak za raspravu o teorijskim i leksikografskim aspektima homonimije.
Lana Hudeek, Milica Mihaljevi: Homonimija kao leksikografski problem
Raspr. Inst. hrvat. jez. jezikosl., knj. 35 (2009.), str. 159186
185
Literatura:
Ani, VlAdimir 1998. Rjenik hrvatskoga jezika. Zagreb: novi Liber.
Ani, VlAdimir 2007. Rjenik hrvatskoga jezika. Zagreb: novi Liber, jutar-
nji list.
dujmoVi-mArkusi, drAgicA 2005. Fon-fon 4. Zagreb: Profil international.
HRn Iso, Nazivlje Rjenik 1087 :1996. Zagreb: Dravni zavod za normiza-
ciju i mjeriteljstvo.
Hudeek, lAnA, milicA miHAljeVi 1998. Polisemija u nazivlju (teorijski i lek-
sikografski problemi). Rijeki filoloki dani 2. Zbornik radova. Rijeka: fi-
lozofski fakultet sveuilita u Rijeci, 149154.
Hudeek, lAnA, milicA miHAljeVi, josip pili 2001. Hrvatski jezik IV. Udbe-
nik za 4. razred gimnazije. Zagreb: Profil.
, . 2001. , :
. // krongauz, Maksim Ani-
simovi. 2001. Semantika, Moskva : Rossijskij gosudarstvennyj gumanitar-
nyj universitet.
Rjenik hrvatskoga ili srpskoga jezika. 1867.1976. svezak 197. Zagreb: ju-
goslavenska akademija znanosti i umjetnosti.
sAmArdijA, mArko. 1989. Homonimi u hrvatskom knjievnom jeziku. Radovi
Zavoda za slavensku filologiju 24, Zagreb, 1-71.
sAmArdijA, mArko 2003. Hrvatski jezik IV. Udbenik za 4. razred gimnazije.
Zagreb: kolska knjiga.
simeon, rikArd 1969. Enciklopedijski rjenik lingvistikih naziva na osam jezika
(hrvatsko-srpski, latinski, ruski, njemaki, engleski, francuski, talijanski).
Zagreb: Matica hrvatska.
skok, petAr 1971., 1972., 1973. Etimologijski rjenik hrvatskoga ili srpskoga
jezika. Zagreb: jugoslavenski leksikografski zavod.
onje, jure (ur.) 2000. Rjenik hrvatskoga jezika. Zagreb: Leksikografski zavod
Miroslav krlea kolska knjiga.
tAfrA, BrAnkA 1986. Razgraniavanje homonimije i polisemije (leksikoloki i
leksikografski problem). Filologija 14, Zagreb, 381393.
ZgustA, lAdislAV. 1971. Manual of Lexicography. Prague the Hague:
Academia Mouton.
Lana Hudeek, Milica Mihaljevi: Homonimija kao leksikografski problem
Raspr. Inst. hrvat. jez. jezikosl., knj. 35 (2009.), str. 159186
186
Homonymy as a lexicographic problem
Abstract
The authors compare and analyse various definitions of homonymy as well as dif-
ferent examples of homonymy cited in Croatian literature. They give their own criteria
for the distinction between homonymy and polysemy. They offer possible solutions for
lexicographers dealing with the problem of homonymy. All of these criteria are illustra-
ted by numerous examples from the Croatian school Dictionary which is being compi-
led at the Institute of Croatian Language and Linguistics.
kljune rijei: homonimija, polisemija, leksikografija
key words: homonymy, polysemy, lexicography