GRA!

EVINAR 55 (2003) 8 479

MEDVEDGRAD I DRUGE ZAGREBA!KE UTVRDE
ire je podru"je Zagreba bilo nase-
ljeno u mla#em kamenom dobu (pilja
Veternica), bron"anom dobu (nalazi
u Opati"koj ulici) te u rimskim
vremenima i za to ima vie dokaza.
Ponajprije je to veliko rimsko nase-
lje u $itarjevu (selu 10 km jugois-
to"no od Zagreba i 8 km sjeverois-
to"no od Velike Gorice) koje je bilo
rimski municipij, veliko urbano sre-
dite i vojni"ki logor Andautonija
(Respublica Andautoniensium). To
je naselje bilo smjeteno uz rimsku
cestu Poetovia Siscia (Ptuj-Sisak)
koja se protezala uz rijeku Savu. Za-
nimljivo je da je uz tu cestu otkrive-
no i rimsko groblje u Stenjevcu. Za
prou"avanje rimske povijesti zagre-
ba"kog prostora vrlo su vani i nala-
zi prona#eni u Petrinjskoj ulici. Pos-
toje tako#er brojni nalazi iz vremena
seobe naroda.
Prvo srednjovjekovno hrvatsko nase-
lje bilo je smjeteno sjeverozapadno
od dananjeg Trga bana Jela"i$a i
protezalo se uz desnu obalu potoka
Medve"ak. To je naselje nesumnji-
vo nosilo ime Zagreb, jer kad je 1094.
ugarski kralj Ladislav na drugoj strani
potoka osnovao biskupiju, ona se u
Felicijanovoj ispravi spominje kao
zagreba"ka biskupija (Episcopatus
Zagrebiensis). Biskupija je osnova-
na nakon nestanka sisa"ke biskupije
i najprije je bila podre#ena nadbis-
kupiji u Ostrogonu, a zatim u Kalo"i.
Uz biskupiju je osnovan i Kaptol
(Kanoni"ka ves), koji je za stanova-
nje dobio zemljite sjeverno od stol-
ne crkve, a za uzdravanje svetoi-
munski posjed s kmetovima i umom
na Medvednici. Biskupskom Zagre-
bu pripadala je i Vlaka ulica, a od
1247. i dio zemljita na drugoj obali
potoka, na Gradecu, gdje je Kaptol
podignuo obrambenu kulu (Popov
toranj).
Zagreb je bio kraljevski castrum i u
njemu su odsjedali banovi i kraljev-
ski pristavi. Poruen je u zimu 1242.
u najezdi Tatara, koji su ujedno sru-
ili i njegovu kamenu katedralu. Na-
kon povla"enje Tatara zapo"ela je
dugogodinja izgradnja nove stolne
crkve. Dio stanovnika sa ireg pod-
ru"ja bio je u me#uvremenu izgradio
na brdu Gradec (Grec, Grech) isto-
imeno naselje, koje je tako#er poha-
rano. Ono se tako#er utvr#uje, a Zla-
tnom bulom kralja Bele IV., izdanom
iste godine, dobiva privilegije i pos-
taje slobodni kraljevski grad. Izrav-
no se podre#uje kralju odnosno ta-
verniku i izuzima od banske i upa-
nijske vlasti, a dodijeljena mu je od-
re#ena samouprava, kasnije proire-
na i potvr#ena jo jednom bulom.
Kaptol odnosno Zagreb je od osnut-
ka bio tzv. mjesto vjerodostojnosti
(locus credibilis), gdje su se pisale i
Utvrde
MEDVEDGRAD AND OTHER FORTRESSES IN ZAGREB AREA
Ever since its origins, Zagreb has had two separate fortified towns. One of them,
Gradec, was especially well fortified, with a magnitude of towers and town
entrances, some of which have been preserved to this day. The other one, Kaptol,
although less fortified, was protected by its strongly fortified cathedral. The
fortress of Medvedgrad was erected in the mid 13th century at a very nice
location, above the suburban district of estine, on a separate hill. It was built by
the Zagreb bishop Filip, and has since changed many owners. It was abandoned
in the late 16th century after being heavily damaged in a strong earthquake. In
the late 20th century this fortress was partly renovated and served for some time
as a venue for protocolar activities. The fortress of Susedgrad, the seat of the
estate bearing the same name, was also built in the 13th century in the west part
of Zagreb, on the hilly rock perched above the Sava river. This fortress was
razed to the ground in big fire in the 17th century. Very few remains of this
edifice have been preserved to this day. There are records about existence of
fortresses in Donja Stubica and Gornja Stubica.

Stari Zagreb na crteu J. W. Valvasora
Utvrde
480 GRA!EVINAR 55 (2003) 8
ovjeravale raznorazne isprave i ugo-
vori. Sredinom 14. st. naseljen je i
sjeverni dio Kaptola, a nova je op$i-
na, prozvana Nova ves, bila u cijelosti
pod biskupskom jurisdikcijom. Kada
je potkraj 14. st. zaprijetila turska
opasnost, biskup i kanonici utvrdili
su kraljevom dozvolom svoje nase-
lje palisadama te zidovima i kulama.
Unutar utvrde bili su naseljeni i svje-
tovnjaci za koje su kanonici morali
odstupiti dio svojih posjeda, a oni su
bili duni braniti utvrdu. Tako je nas-
talo naselje Opatovina.
Izme#u Gradeca i Kaptola izbijali su
teki i veliki sporovi, prvenstveno
zbog trinih da$a i ubiranja crkve-
ne desetine. U tim "esto krvavim su-
kobima kralj je na kraju stao na stra-
nu gra#ana. Ina"e slobodna op$ina
Gradec bila je u 14. st. najve$e grad-
sko naselje u ondanjoj Slavoniji.
Gra#anstvo se bavilo razli"itim za-
natima i trgovinom sa svim susje-
dnim zemljama, ali i s Venecijom te
tritima u Porajnju.
Na jednom sa"uvanom planu Zagre-
ba iz 16. st. vide se dva utvr#ena gra-
da koje razdvaja potok Medve"ak.
Oko Gradeca vodi zid koji vijuga
prate$i oblik brijega. Mjestimice je
zid dvostruk, a prema zapadu utvr#en
"etverostranim kulama. Na sjeveru
se pokraj Novih vrata nalazio ve$
spomenuti Popov toranj (ina"e mjes-
to naje$ih me#usobnih sukoba, a
danas puno stolje$e sjedite zvjezdar-
nice), koji je tek od 17. st. u vlasni-
tvu gra#ana. Na istoku je bila okru-
gla kula, neto dalje od Kamenitih
vrata, a ta se kula, ba kao i Lotr"ak
na junom ulazu, odrala do dana-
njih dana. Na jugu je isto"no od
Dverca bila tako#er okrugla kula
koja je stajala blizu dananje gimna-
zije sve do 19. st. Do prvih desetlje-
$a 19. st. postojala su i tzv. Mesni"-
ka vrata, smjetena povie Strelja"-
ke ulice. To je zapravo bio toranj
kroz koji se prolazilo, a uz ulaz je
bila ku$ica za straare. Vjerojatno
su postojala i zapadna vrata, ali je
danas nemogu$e utvrditi gdje su ona
bila.
Kaptol je ina"e utvr#en mnogo pos-
lije, a na mjestu palisada naknadno
je sagra#en zid koji se dijelom i da-
nas nazire. Sve do 19. st. postojala
su dvoja vrata - prema sjeveru i pre-
ma jugu. Upravo zato to je Kaptol
bio slabo utvr#en, posebno je i "vrs-
to utvr#ena stolna crkva, a to je vid-
ljivo i na spomenutom crteu. Bilo
je na zidovima est niskih kula kru-
na presjeka i dvije "etverostrane. Kule
su bile povezane obrambenim ho-
dnicima i opremljene strijelnicama
za teku artiljeriju. Utvrde su se gra-
dile od 1512. do 1520. u stilu rane
renesanse, a bila je to svojedobno
najve$a tvr#ava u jugoisto"noj Europi.
U taj je utvr#eni sklop intervenirao

Prikaz starog Gradeca i Kaptola na podlozi crtea kojeg je izradio M. Stier
Zra"na snimka zagreba"ke katedrale s uo"ljivim dijelovima negdanjih utvrda
Utvrde
GRA!EVINAR 55 (2003) 8 481
Herman Boll koji je od 1880. do
1902. obnavljao od potresa stradalu
zagreba"ku katedralu. Tada je crkva
dobila neogoti"ko pro"elje i dva vi-
soka tornja (105 m) koja su postala
simbolom Zagreba. Baka"eva kula
sa zidom ispred pro"elja katedrale
sruena je 1906. da bi se otvorio pog-
led na katedralu.
Poznato je da je Zagreb kao grad u
sadanjem obliku nastao tek krajem
19. st. kada su se i formalno ujedini-
li Gornji grad, Donji grad i Kaptol.
Do tog su vremena ti dijelovi Zagre-
ba funkcionirali kao zasebne cjeline.
Zagreb zapravo nikada nije imao svoj
zamak ili burg. Spominjala se dodu-
e kraljeva pala"a o kojoj se nita ne
zna, a po tradiciji bila je smjetena
nasuprot Dvercu. Ali pravi zagreba"ki
zamak bio je Medvedgrad, izgra#en
na obroncima Medvednice sjeverno
od grada od 1249. do 1254. Izgradio
ga je zagreba"ki biskup Filip na
tadanjem kraljevskom zemljitu, na
vrhu Malog Plazura, izdvojenoga
strmog brijega visokog 593 m. Taj
je brijeg dovoljno odvojen od
Zagreba"ke gore da se moe lako
braniti, a ne moe ga se uspjeno
napasti ni s okolnih viih bregova.
Ono to je posebna zna"ajka Med-
vedgrada jest upravo njegov poloaj.
Osobito se dobro vidi s piramide na
Sljemenu, a uo"ljiv je iz gotovo sva-
kog dijela Zagreba, posebno danas
nakon njegove djelomi"ne obnove.
Uo"ljiv je i no$u jer je dobro osvi-
jetljen. S Medvedgrada se za lijepa
vremena moe vidjeti vrlo daleko i
stoga ne "udi da je njegov izuzetan
strateki poloaj privukao ljude jo
u prapovijesti, budu$i da su na Med-
vedgradu prona#eni tragovi takva
naselja.
Medvedgrad je jedan od najve$ih i
najvrjednijih zamkova u Hrvatskoj.
Gjuro Szabo "ak tvrdi da nema u
Hrvatskoj zna"ajnije utvrde od ove
smjetene iznad estina kraj Zagre-
ba, "ak da nema ni jedne druge utvr-
de koja je toliko povezana s povije-
$u zemlje u kojoj se nalazi. Ta pomalo
pretjerana i ushi$ena izjava ina"e
suzdranog i temeljitog prou"avate-
lja naih utvrda, vjerojatno je potak-
nuta "injenicom to se Medvedgrad
poput "uvara nadvio nad glavnim
gradom. Ina"e tvrdnja zaista ne stoji
jer Medvedgrad ba ni u "emu nije
toliko niti zna"ajan niti izuzetan. Nje-
gove su povijesne i vojni"ke zasluge
zaista male, uz njega se nije odigrala
ni jedna zna"ajna bitka, on nije bio
sjeditem (osim privremeno) ni jed-
ne zna"ajnije hrvatske povijesne li"-
nosti. Nije posebno utjecao ni na
razvoj grada iznad kojega se nalazi.
Osim nesumnjivom ljepotom i staro-
$u, "ini se da mnoge posebno ushi$uje
svojim poloajem i veli"anstvenim
izgledom. To je moda i bio razlog
da ga se krajem prolog stolje$a na
brzinu i uurbano obnovi te da se u
njega smjeste protokolarni sadraji
te Oltar domovine, ina"e vrijedan
rad kipara Kuzme Kova"i$a. Obnov-
ljeni su gotovo svi obrambeni zido-
vi, kompletno je obnovljena zapad-
na kula (za sadraje Povijesnog mu-
zeja), a ure#eni su i neki pomo$ni
sadraji. To je Medvedgradu privre-
meno donijelo iznenadni sjaj i slavu,
iako je s tom uurbanom obnovom
poneto i devastirano. Sve u svemu,
i bez obzira na daljnju sudbinu, jed-
na se lijepa utvrda neo"ekivano na-
la u sreditu javne pozornosti, "etiri
stolje$a nakon to je bila potpuno
naputena.
Ipak Medvedgrad je zaista izuzetan
po broju vlasnika koje je tijekom
svog postojanja promijenio. Ako je
vjerovati onima koji su to istraivali,
bilo ih je to"no 107. Mi $emo poku-
ati spomenuti samo one najvanije
i one koji su tom utvrdom gospoda-
rili neto due.

Crte medvedgradske utvrde prije po"etka posljednje obnove
Tlocrt Medvedgrada
Utvrde
482 GRA!EVINAR 55 (2003) 8
Nedugo nakon biskupa Filipa (Szabo
ga navodi kao Fila), koji je navodno
na gradnju Medvedgrada bio potak-
nut zidanjem oblinjeg Samobora od
strane "ekog kralja Otokara, ve$ je
oko 1262. utvrda u kraljevim ruka-
ma. Od 1290. u vlasnitvu je upana
Garduna, koji je otkupljuje od biskupa
Ivana I., budu$i da je kralj bio jo
prije vratio Medvedgrad biskupu Ti-
moteju. Kralj ga Andrija ponovno
uzima i postavlja za upravitelja Ni-
kolu Tarustija, a sin upravitelja ga
prisvaja i prodaje Baboni$ima. Iako
se Kaptol trudio da utvrdu dobije
natrag, ona je u vlasnitvu toga sta-
roga plemi$kog roda sve do 1323.
Nedugo zatim kra$e je vrijeme u
vlasnitvu bana Mikca Prodani$a,
potom je opet kraljeva svojima. Kralj
igmund poklanja Medvedgrad Her-
manu i Rudolfu Albenu, ne$acima
biskupa Eberharda. Knezovi Celjski
kupili su ga 1436., a nakon izumira-
nja tog roda u vlasnitvu je njihova
vojvode Jana Vitovca. Pobuna i izdaja
Vitov"evih sinova dala je priliku
kralju Matijau Korvinu da prisvoji
Medvedgrad. Naslijedio ga je sin i
hrvatski ban Ivani, a nakon smrti
postao je svojinom Jurja Branden-
burkog, koji je oenio njegovu udo-
vicu, a potom je zamak prodan Mariji,
eni kralja Ludovika II. Jagelovi$a.
Nakon kobne bitke na Moha"kom
polju Medvedgrad je kupio Ivan Kar-
lovi$, hrvatski ban od knezova Krbav-
skih, koji je u njemu i umro 1531.
Tada je prvi put doao u vlasnitvo
Zrinskih, potom Erddyjevih i Gre-
gorijan"evih. Kad je 1610. izumro
rod Gregorijan"evih, Medvedgrad je
ponovno doao u vlasnitvo Zrins-
kih koji su ga neko vrijeme zaloili
grofu Tomi Mikuli$u, da bi ga 1657.
opet vratili natrag. Nakon urote koja
je zavrila pogibijom P. Zrinskog i
F. K. Frankopana u Be"kom Novom
Mjestu, Komora je zaplijenjeni Med-
vedgrad, tada ve$ potpunu razvalinu,
dodijelila barunu Franji Ciculinu.
Nedugo potom u vlasnitvu je Juli-
jane Moskon, udove grofa Sermagea,
a zatim grofa Kulmera od Rosenpi-
chela, a ta je plemi$ka obitelj, koli-
ko se zna, bila posljednji privatni
vlasnik Medvedgrada.
Valja paljivo prou"iti ono malo vi-
jesti koje su sa"uvane o izgradnji
Medvedgrada, posebno stoga to se
o gradnji drugih utvrda iz tog vremena
zaista malo zna. U to vrijeme, oko
1250., izgra#en je na ovom podru"ju
velik boj utvrda, uz spomenuti Sa-
mobor jo i Susedgrad, Oki$, Gari$
grad i dr., a to je o"ito bilo potaknu-
to provalom Tatara. Graditelj Med-
vedgrada bio je kanonik Benko, a
zna se da je gradnja potrajala vie
godina. Posebna su mu zna"ajka
pomno klesano rubno kamenje. Tak-
vih je velikih kamenih blokova pro-
na#eno zaista mnogo (mnogi se pro-
nalaze i danas), krajevi su im fino
obra#eni, dui su od metra, a iroki
vie od pola metra. Sli"ni kameni
blokovi prona#eni su samo u dijelo-

Osmerokatna kapelica u okviru utvrde
Neobnovljeni dio utvrde
Utvrde
GRA!EVINAR 55 (2003) 8 483
vima Velikog Kalnika koji su pripa-
dali najstarijoj gra#evini. Ina"e ve$i-
na je zidova (s izuzetkom onih u zi-
dinama) na Medvedgradu gra#ena
tako da je sa svake strane ugra#eno
lijepo obra#eno kamenje kao plat, a
izme#u njega je zi#e, nerijetko i od
cigle.
Utvrda je ina"e u tlocrtu longitudi-
nalna, nepravilna i prilago#ena zem-
ljitu na kojemu je gra#ena. Imala je
prostrano predvorje, dvije jake kule
i posebne prostorije za stanovanje.
Do unutranjosti se prolazilo kroz
troja vrata. Unutar utvrde nalazila se
i kapela Sv. Filipa i Jakova. Ta je
neobi"na romani"ko-goti"ka kapeli-
ca bila i najvrjedniji i prvi, jo i prije
posljednjih zahvata, potpuno obnov-
ljeni dio Medvedgrada nakon istra-
nih radova koje je 1979. zapo"eo Re-
stauratorski zavod Hrvatske. Davno
prije bio je prona#en i pohranjen u
Arheolokom muzeju ranogoti"ki
kapitel za koji se pretpostavljalo da
potje"e iz te kapelice. Kapelica je
osmerokutna s peterostranom apsi-
dom koja je presvo#ena rebrastim
svodovima. Portal ima polukruni
luk romani"kih obiljeja, a nad njim
je velika prozorska rua. Pokrivena
je drvenim daskama. Ina"e kapelica
Sv. Filipa i Jakova vjerojatno nosi
ime svetaca titulara prema biskupu
Filipu koji je vodio izgradnju Med-
vedgrada. Valja re$i da je na istoi-
menom brijegu iznad utvrde svoje-
dobno postojala i kapela Sv. Jakova.
Medvedgrad dakako nije odmah iz-
gra#en u cijelosti, ve$ se dogra#ivao
i popravljao tijekom stolje$a. Zna se
da je 1487. Sabor odlu"io da se pred-
nji zidovi Medvedgrada moraju pop-
raviti. Isto tako nakon stradanja u
potresu 1574., zidine je ponovno po-
dizao kraljev graditelj Jerolim Arko-
nati. Vjeruje se da je tada ciglom iz-
vedeno i povienje glavne kule, takav
izgled zadran je danas nakon obno-
ve. Tada je Medvedgrad u vlasni-
tvu Stjepka Gregorijanca, ina"e jed-
nog od likova iz poznatog enoina
romana Zlatarevo zlato. U poprav-
ljeni su Medvedgrad na preporuku
Sabora bile smjetene i haramije
(andari) da paze na bande vlakih
martoloza to su znale tumarati po
Zagreba"koj gori i hvatati djecu da
bi ih potom prodavali Turcima.
Novi jo tei potres 1590. poruio je
prednje zidove, a sve su prostorije i
kapela bili znatno ote$eni. Tada se
Stjepko Gregorijanec preselio u svoj
dvorac u estinama. On je ujedno bio
posljednji vlasnik koji je na Medved-
gradu i stanovao. Uostalom 1602.
Medvedgrad se spominje kao napu-
ten ("arx desolata").
U radovima obavljenim 1993. i 1994.
(voditelj projekta akademik prof.
Ante Vulin, dipl. ing. arh.) obnov-
ljene su zapadna i juna obrambena
kula te djelomi"no zapadna pala"a u
koju su ugra#ene goti"ke bifore. Iz-
me#u june obrambene kule i vanjs-
koga zida podignut je ve$ spominja-
ni Oltar domovine s vje"nim plame-
nom za sve poginule za domovinu i
Dio sjevernih zidina utvrde
Dio junih zidina utvrde
Utvrde
484 GRA!EVINAR 55 (2003) 8
pred njim su strane delegacije do
2000. polagale vijence. Danas je
Medvedgrad namijenjen isklju"ivo
posjetiteljima, ima muzejsko-turis-
ti"ke sadraje, a postoje i odgovara-
ju$i ugostiteljski objekt. Vie nije u
sastavu dravnog protokola i vra$en
je na raspolaganje dosadanjem vlas-
niku gradu Zagrebu. To je vrlo po-
eljno turisti"ko i izletni"ko odredi-
te budu$i da Medvedgrad uz svoju
veliku spomeni"ku vrijednost posje-
duje zaista dojmljiv vidikovac prema
glavnom gradu Hrvatske.
Za potrebe posljednje obnove obav-
ljeni su i temeljiti geoistrani radovi.
Grad je naime smjeten na najstari-
jim paleozoi"kim zelenim kriljevci-
ma koji su tektonskim poreme$ajima
navu"eni na kredne klastite. Nalazi
se u epicentralnoj zoni regionalnoga
umbera"ko-medvedni"ko-kalni"kog
rasjeda, gdje su zabiljeeni mnogi
jaki potresi, a najve$i je bio potres iz
1880. Koliko je taj potres dodatno
otetio utvrdu nije ipak poznato jer
je u to vrijeme bila potpuno napute-
na. Ipak glavni dijelovi Medvedgrada
bili su temeljeni na osnovnoj i "vrs-
toj stijeni, a problema je bilo sa sta-
bilno$u obodnih zidova koji su bili
gra#eni na rastronim materijalima.
To je u obnovi uglavnom sanirano.
Sudbina Medvedgrada viestruko je
znakovita i pou"na, a dokazuje da
neki povijesni i kulturni spomenici
mogu dobiti posebne vrijednost i zna-
"enja i nakon vie stolje$a napute-
nosti. Na primjeru njegove obnove
pokre$u se pitanja kako uop$e valja
obnavljati ote$ene spomenike kultu-
re, koje njihove dijelove treba istak-
nuti i zatiti ili restaurirati, a koje kao
neprimjerene otklanjati i ruiti.
Za sada je zaklju"eno da Medvedgrad
mora biti povijesna ruina restaurira-
na do razine do koje se stiglo u pos-
ljednjoj obnovi, a drugo je pitanje je
li do toga uop$e trebalo do$i. Ujedno
se smatra da je sadanja kombinaci-
ja muzejsko-turisti"ke namjene i iz-
letni"ke funkcije zadovoljavaju$a.
Nije isklju"eno da $e se to moda
mijenjati promjenom politike, ali
uvijek valja imati na umu da su spo-
menici potpuno nevini, a da proble-
mi nastaju samo zbog njihove nak-
nadne uporabe kao neprimjerenih ili
neodgovaraju$ih simbola.
Na irem podru"ju Zagreba postoje
me#utim ruevine jo jedne velike
utvrde, dodue s vrlo malo preosta-
lih ostataka. Rije" je o Susedgradu o
kojem je spomen sa"uvan u mnogim
zagreba"kim mikrotoponimima, a
koji je smjeten na krajnjem zapad-
nom dijelu Zagreba iznad Podsuse-
da, na stjenovitom brijegu iznad ri-
jeke Save, na poloaju koji dominira
putem u Zagorje. Ispod njega i danas
protje"e vrlo iv eljezni"ki i cestovni
promet. Prema nacrtu majora Sab-
ljara iz 1855. vidi se da je utvrda
imala prostrano podgra#e i povieni
utvr#eni dio gdje je i danas sa"uvan
komadi$ kule. U tom su dijelu zido-
vi manje pomno izgra#eni, a uglovi
su bili u"vr$eni jednostavno otesa-
nim kamenjem. Iz povijesnih se
izvora zna da je taj stariji dio grada
utvr#en izme#u 1545. i 1550. poseb-
nim zidinama s dvjema cilindri"nim
kulama.

Oltar domovine na Medvedgradu
Utvrda Susedgrad na staroj fotografiji s kraja 19. st
Utvrde
GRA!EVINAR 55 (2003) 8 485
Kada je Susedgrad izgra#en teko je
utvrditi. Kralj Karlo Robert I. u jed-
noj ispravi iz 1316. spominje tu utvr-
du u sljede$oj re"enici: "Sub castro
nostro, guod edificari fecimus in portu
Zaue". No Susedgrad se spominje i
u ispravama prijanjih kraljeva, "ak
mu se 1299. navodi i ime Zumzed, a
u ispravi kojoj se 1287. poklanja
okolica Susedgrada redovni"kom
rodu cistercita spominje se i "Podgra-
die" blizu "aqua Zawa". To potvr#u-
je da je utvrda vjerojatno izgra#ena
u drugoj polovici 13. st., a na to upu-
$uju i sa"uvani ostaci.
Susedgrad je poput drugih zamkova
bio kraljevski posjed sve do 1345.
kada ga Ludovik I. predaje Nikoli,
sinu Grgura Arlandovi$a zvanom Tot
iz plemena Acha (A$a, Aka). Taj se
plemi$ki rod hrvatskog ili ma#arskog
podrijetla pojavio u Slavoniji za vla-
davine kralja Ladislava Arpadovi$a.

Tlocrt susedgradske utvrde
Prvi je poznati "lan te obitelji bio
Vratislav, zagreba"ki upan 1209.
Od 1342. javljaju se i kao Arlandi.
Drali su posjede od Zagreba do Sutle
i sjeverno od Gornje Stubice.
Susedgrad je bio u vlasnitvu te ple-
mi$ke obitelji sve do 1439. kada se
Dora, k$i Ivanova, udaje za Andriju
Henninga koji tako dolazi u posjed
susedgradskog i stubi"kog imanja.
Henningi su ina"e bili stara plemi$-
ka hrvatska obitelj, prvotno su se
zvali Czernym, a novi im je nadimak
kasnije postao prezime. Nosili su i


pridjevak "von Szomszdvr", to je
ina"e bio ma#arizirani naziv za Su-
sedgrad.
Potom Susedgrad brzo mijenja vlas-
nike, naj"e$e zbog enidbenih veza,
pa su u njegovu posjedu bili "lanovi
obitelji Frankopan, Banffy od Lenda-
ve i Deshaza. Neko je vrijeme za-
mak silom drao Petar Keglevi$, a
darovnicu na Susedgrad imali su don
Pedro Lasa od Kastilje, biskup imun
Erddy i Ivan Ungnad, ali to svoje
pravo nisu nikada realizirali. Jednu
je godinu (1537.) gospodar bio Ivan
Katzianer, kojega smo spominjali u
mnogim napisima, posebno u napisu
o kostajni"koj utvrdi, a potom su ga
Zrinski dali ubiti.
Rod Henninga izumro je 1560., ali
je Andrija, sin Katarine Henning i
Jurja Teuffenbacha, uzeo to prezime
i polagao pravo na susedgradsku
utvrdu i posjed. Susedgrada se 1564.
silom domogao Franjo Tahi i oko
njega dugo traju sukobi, a zanimlji-
vo je da su u tom sukobu seljaci bili
na strani Henningovaca. No oni su
dio posjeda dobili natrag tek 1571.,


a ostatak su kupili 1574. od nasljed-
nika Tahija. Poslije je imanje prela-
zilo u ruke raznih obitelji, a jedan je
dio posjeda pripao i banu Jela"i$u.
Utvrda je ina"e temeljito stradala u
poaru u 17. stolje$u.
Za nedavna posjeta uvjerili smo se
da su ostaci ove utvrde zaista neznat-
ni, a obrasli su i u gustu vegetaciju.
To pomalo rastuuje jer je prostor
ispod utvrde bio svojedobno ure#en
u vrlo lijepo izletite. teta to je sve
posljednjih godina pomalo zapute-
no, posebno to se ruevine povreme-
no ne "iste od raslinja. Tom lijepom
prostoru nedostaje jedan vidikovac
na zaista lijepu dolinu Save i neto
malo vie javne promocije.
S povije$u Susedgrada blisko je
povezana i povijest utvrde u Stubici
od koje zaista nije nita preostalo,
iako se u Donjoj Stubici pokazuje
mjesto gdje je, kako se govori, nekad
stajao zamak. Sli"an je postojao i u
Gornjoj Stubici, no on je poslije pri-
klju"en postoje$em dvorcu.
Branko Nadilo

Ostaci susedgradske utvrde