Matematika Za I Razred Srednje Škole

1 1 M ^ i ; : : - i ^; f ^ m H m l M v f
.' jfl.. .. . .;'].v ;

J j V'^*^'"I
i & -.]' I
B B B B i
JVaU i r ovji uv/uauiu.
sktor: efik ZUPEVI
izdavaa: AbduselamRUSTEMPAI
dnik: AnteBANII
:enzenti: VesnaPAVLOVI, Tuzla
Safet ZULI, Biha
:tor i korektor: Nada BUTIGAN
ilovnastrana: MiraGOGI
P: Autor
"P* ArkaPRESS. Saraj evo
: 1000 primjcraka
:IP - Katalogizacija u publikaciji
lacionalna i univerzitetska biblioteka
Josne i Hercegovine, Sarajevo
1 (075.3)
iODI, Abdulah
Matematika 1 : udbenikza 1. razred gimnazije
drugih srednjih Skola / Abdulah Hodi. -
arajevo : Svjetiost, 2006. - 232 str.: graf
irikazi; 24 cm
SBN 9958-10-683-3
:OBISS.BH-ID 15077638
deralno Ministarstvo obrazovanja, nauke, kultute i sporta, na osnovu odobrenja Vijea za
abir udbenika od 12. 03. 2001. god. Rjeenjem broj UP-I-03-38-9-2517/ 1 odobrilo je ovaj
benik za upotrebu.
rogo je zabranjeno svako kopiranje, umnoavanje i pretampavanje udbenika bez odobrenja
lavaa. Neovlateno kopiranje, umnoavanje i pretampavanje predstavlja krivino djelo.
V i n v \ b r r v
PREDGOVOR ..,.;.........,.,.....,,...;. 7
UVOD 8
OSNOVNI POJ MOVI MATEMATI KE LOGI KE 9
Osnovni poj movi , 9
Iskaz (sud) ....,,....,......;.......,..,,.......,...., 10
Sloeni iskazi ^
SKUPOVI . 13
OSNOVNI POJ MOVI U MATEMATI CI ;. .....;................................. 17
1. REALNI BROJEVI......... ...;............. .........................20
; 1.1. SKUP PRI RODNI H BROJ EVA N . . . . . . . . . . . , , , 2 1
1.1.1. Operacijeu skupuN 21
1.2. SKUP CI J ELI I I BROJ EVA 23
1.2.1. Apsolutna vrijednost (modul) cijelog broja 24
1.3. SKUP RACI ONALNI I i BROJ EVA ... s....... 27
1.3.1. Decimalni zapis racionalnog broja ;.... ,,..,,,,,..,.,.....,,,....,..,
1.4. SKUP IRACIONA.LNIH BROJ EVA 31
1.4.1. Apsolutna vrijednost realnogbroja.... ,..,.,..,..,........,....34
1.4.2. Interval
34
1.4.3. Priblina vrijcdnost realnog broja ,.,....,,,.........,.. ........34
2. ALGEBARSKIIZRAZI 40
2.1.'STEPENI (POTENCI J E) S CJ ELOBROJ NI MI ZLOI OCEM (EKSPONENTOM) 41
2.1.1. Operacije sa stepenima ...,.......,,, 41
2.1.2. Stepenovanjenulom 43
2.2. CI J ELI BROJ NI I ZRAZI . PRAVI LA FORMI RANJ A 45
2.3. CI J ELI ALGEBARSKI I ZRAZI POJ AMPROMJ ENLJ I VE (VARI J ABL E).............46
2.4. MONOMI I OPERACI J E S MONOMI MA 47
2.4.1. Sabiranjei oduzimanjemonoma ,,,. 48
2.4.2. Mnoenje i dijeljenjemonoma .50
; 2.5. POLI NOMI J EDNE VARI J ABLE.: 52
2.6. OPERACI J E SA POLI NOMI MA 53
2.6.1. Sabiranjei oduzimanjepolinoma ....,.,..,...:,,......,...;.,.;,...;.......... 53
2.6.2. Mnoenje polinoma ,.;;.,.......,..,......;,..,.;...:.....;.... 55
2.6.3. Dijeljcnjepolinoma 55
2.6.4. Stepenovanje (potenciranje) zbira i razlike ........,.,..,...,......60
2.7. BI NOMNE FORMULE ..........., 63
2.7.1. Razlikakvadrata...;.:,. .:...,,.;...:.,.,...,63
2.7.2. Razlika kubova 63
2.7.3. Zbir kubova 63
2.9. RAZLOMLJ ENI (RACI ONALNI ) ALGEBARSKI I ZRAZI 68
2.9.1. Proirivanje i skraivanje algebarskih razlomaka 70
2.10. TRANSFORMACI J A RAZLOMLJ ENI H ALGEBARSKI HI ZRAZA 73
2.10.1. Sabiranjei oduzimanje algebarskih razlomaka 73
2.10.2. Mnoenje algebarskih razlomaka 74
2.10.3. Dijeljenjealgebarskih razlomaka - -.75
2.10.4. Dvojni razlomak 76
G E O M E T R I J A U R A V N I 8 6
3.1.UVO D 87
3.2. OSNOVNI I I ZVEDENI POJ MOVI U GEOMETRI J I 87
3.3. OSNOVNI I I ZVEDENI STAVOVI U GEOMETRI J I 89
3.3.1. Aksiome pripadanja ,.89
3.3.2. Aksiome rasporeda ..91
3.3.3. Aksioma paralelnosti 91
3.4. GEOMETRI J SKE FI GURE .....92
3.4.1. Poluprava 92
3.4.2. Du . .93
3.4.3. Orijentirana prava... ........93
3.4.4. Poluravan............. ...93
3.4.5. Kruni cai krug.. .........94
3.4.6. Ugao........... 94
3.4.7. Mnogougao (mnogokut, poligon) 96
5.5. KONGRUENCI J A (PODUDARNOST, SUKLADNOST)DUI I UGLOVA .97
3.5.1. Aksiome kongruencij e 97
3.5.2.I zometrijsko preslikavanje 97
3.5.3. Mjerenjedui 98
3.5.4. Mjerenjeuglova 99
5.6. UGLOVI UZ TRANSVERZALU...... .101
5.7. UGLOVI S PARALELNI MI ORTOGONALNI M KRACI MA 102
3.7.1. Uglovi sparalelnimkracima 102
3.7.2. Uglovi s ortogonalnim(okomitim) kracima 103
5.8. MNOGOUGAO (POLI GON, MNOGOKUTNIK).,.,.,............,.........!..............,.;............ 104
3.8.1. Zbir uglova mnogougla 105
3.8.2. Broj dijagonalamnogougla 106
3.8.3. Mnogougao i krunica 106
5.9. TROUGAO (TROKUT) 108
3.9.1. Uglovi trougla 108
3.9.2. Odnosi meu stranicama trougla 109
3.9.3. Odnos stranica i uglova trougla 109
3.9.4. Srednjadu trougla 110.
10, KONGRUENCI J A (PODUDARNOST, SUKLADNOST) TROUGLOVA 110
5.11. SI METRAI .A DUI I SI MHTRALA UGLA ........113
. . . . . . . . -f .
3.11.1. Simetrala dui ,... .,...;:..........,...... 113
3.11.2. Simetrala ugla 113
5.12; ZNAAJ NE TAKE, DUI I PRAVE TROUGLA 114
3.12.1. Centar upisane krunice..... 114
3.12.3. Ortocentar ,...,.......,...
3.12.4. Teite trougla 115
3.13. ETVEROUGAO 117
3.13.1. Paralelogram 117
3.13.2. Pravougaonik ..,..,...,., ,....,.... 118
3.13.3. Romb 118
3.13.4. Kvadrat ....; ......................118
3.13.5. Romboid ,..................................: 119
3.13.6. Trapez .........119
3.13.7. Deltoid ..........; ..........:............................. 120
3.14. KONSTRUKTI VNI ZADACI O TROUGLUI ETVEROUGLU 121
3.14.1. Primjeri konstruktivnih zadataka o trouglu 122
3.14.2. Primjeri konstruktivnih zadataka o etverouglu.. .., 124
3.15. POVRI NA PARALELOGRAMA, TROUGLAI TRAPEZA 126
3.15.1. Povrina pravougaonika ;....,....., 127
3.15.2. Povrina paralelograma ....,. 127
3.15.3. Povrina trougla ,, ........ 128
3.15.4. Povrina trapeza ........ ... 129
3.16. VEKTORI U RAVNI 131
3.16.1. Osnovni pojmovi o skalarima i vektorima.. 131
3.16.2. Sabiranjei oduzimanjevektora ,,...........,., ....... 133
3.16.3. Mnoenje vektora realnimbrojem 134
4 . K O O R D I N A T N I S I S T E M U R A V N I 1 4 0
4.1. PRAVOUGLI (DEKARTOV) KOORDI NATNI SI STEM 141
4.2. UDALJ ENOST DVI J E TAKE 143
4.2.1. Koordinate sredine dui. Koordinate teita trougla 144
4.2.2. Povrina trougla.. 145
4.3. RAZMJ ERE (OMJ ERI ) I PROPORCI J E .147
4.3.1. Razmjera(omjer).... 147
4.3.2. Proporcije 148
4.4. FUNKCI J E DI REKTNE PROPORCI ONALNOSTI 150
4.4.1. Tok i grafik tunkcijey =kx 152
4.5. FUNKCI J A OBLI KA Y = KX + H 155
4.6. FUNKCI J A OBRNUTE PROPORCI ONALNOSTI 158
4.7. PRI MJ ENA PROPORCI ONALNI H VELI I NA 162
4.7.1. Direktna proporcionalnost 162
4.7.2. Obrnuta proporcionalnost 162
4.7.3. Procentni raun 163
5 . I Z O M E T R I J S K A P R E S L I K A V A N J A R A V N I 1 6 8
5.1. POJ AMI ZOMETRI J E 169
5.2. TRANSLACI J A RAVNI I OSOBI NE TRANSLACI J E 169
5.3. ROTACI J A RAVNI I OSOBI NE ROTACI J E 172
5.4. CENTRALNA SI METRI J A 174
5.4.1. OSOBI NE CENTRALNE SI METRI J E 174
5.5. OSNA SI METRI J A. OSOBI NE OSNE SI METRI J E 175
6.1. J F.DNAKOST, I DENTI TETI J EDNACI NA 181
6.2. RJ EAVANJ E LI NEARNI H J EDNAI NA SA J EDNOM NHPOZNATOM 182
6.3. DI SKUSI J A RJ EENJ A LI NEARNE J EDNAI NE ..184
6.4. PROBLEMI S J EDNOM NEPOZNATOM 187
6.5. NEJ EDNAKOSTI NEJ EDNAI NE (NEJ EDNADBE) 189
6.5.1. Osobine nejednakosti ...,.190
6.5.2. Ekvivalentne nejednaine .,,...,.190
6.6. RJ EAVANJ E LI NEARNI H NEJ EDNAI NA .....191
6.7. SI STEMI LI NEARNI H NEJ EDNAI NA S J EDNOM NEPOZNATOM 193
7 . S I S T E M I L I N E A R N I H J E D N A I N A ( J E D N A D B I ) . 2 0 2
7.1. LI NEARNA J EDNAI NA (J EDNADBA) S DVI J E NEPOZNATE 203
7.1.1 i -Sisteinod -dvije -lineaimejednaine '(jednajdbe) -s- dvij ne poz nat e . . - . ' . . . . ; ; ; . . : . 204
7.2. METODE RJ EAVANJ A SI STEMA J EDNAI NA (J EDNADBI ) 205
7.2.1. Metoda supstitneije (zamjene).. ...,;,...........,......... ..................205
7.2.2. Gausova metoda....,,..........,., ,..., 208
7.3. POJ AM DETERMI NANTE DRUGOGI TREEG REDA 212
7.3.1. Rjeavanjesistemajednaina pomou determinante .....;......................,.. ....213
7.4. GRAFI KA METODAI DI SKUSI J A RJ EENJ A SI STEMA
OD DVI J E J EDNAI NH SA DVIJ I': NI 'POZNATE 215
DODACI 227
PREDGOVOR
l l i l /beni kj e raen prema najnovijemnastavnomplanu i programu za girnnaziju i srednje kole.
I'isan jejednostavnimi uenicima pristupanimjezikom, aprema zahtjevima i potrebama savre-
nu'uc srednje kole. Nije optereen strogommatematikomsimbolikomu dokazima teorema. To
|c uinjeno namjerno, kako bi na udbenik matematike, po svojoj stiogosti u zahtjevima, sloe-
ntiMi le u metodikompristupu obrade sadraja, bio na nivou odgovarajuih udbenika zemalja
l'vropc.
Moo se primijetiti da udbenik, pored teoretskih izlaganja i uraenih primjera, koji ilustriraju
uliiiidcne sadraje, sadri posebne zadatke za utvrivanje i vjebu, koji se mogu koristiti na
frisnvima utvrdivanja, proirivanja znanja i uenicima za domau zadau. Nakon svake tematske
i'ldine dat j e vei broj zadataka za sistematizaciju gradiva i samostalan rad ucenika, I ma blagih
pioiicnja gradiva, koji se mogu koristiti za rad sa nadarenim uenicima, posebno u dodatnoj
nasliivi.
Nii poetku svake tematske cjeline dati su likovi poznatih matematiara sa kraimbiografskimi
podacima o njihovomdoprinosu matematikoj nauci, to predstavlja novinu u naoj matemati-
kn| uclbenikoj literaturi.
11cilju postizanja odgojne komponente u nastavi matematike, veina tematskih cjelina, pa i nas-
liivuih jedinica, zapoinje izrekompoznatih naunika ili poslovicom, to moe znaajno uticati
ii.i liizvoj i fbrmiranjemlade linosti.
Md/benik j e namijenjen, prije svega, uenicima za praenje i usvajanjeznanja u toku nastave, a
l'iij'.odiinj e i za samostalan rad i vjebu;
Niislavnici ovo tivo mogu koristiti kao orijentaciju u pripremanju, te planiranju i programiranju
iiiislavu.
11svomodgovornomradu na udbeniku naiao samna razumijevanjei doivio podrku i pomo.
Ucccnzenti su poslije detaljnog pregleda rukopisa dali veoma korisnu sugestiju u vezi sa kvalite-
lnin sadraja, a Iektor se svestrano zaloio da tekst bude pristupaan uenicima,
Sn posebnimzadovoljstvomsvima izraavamsvoju zahvalnost.
Autor
MAHMUD BAJRAKTAREVI (1909. -1985.)
Bosanskohercegovaki matematiar.
Roen je u Sarajevu, gdje je zavrio osnovno i gimnazijsko
obrazovanje. Studij matematike zavrio je u Beogradu.
Mahmud Bajraktarevi je prvi doktor matematikih nauka u
Bosni i Hercegovini. Doktorsku disertaciju odbranio je na
Sorboni u Parizu 1953. godine. Objavio je 56 naunih ra-
dova u poznatim asopisima u zemlji i inozemstvu. Dao je
izuzetno veliki doprinos razvoju analize, teorije nizova i
teorijefunkcionalnihjednaina.
Cijeli radni vijek proveo je kao profesor matematike u
gimnaziji, Vioj pedagokoj koli, od osnivanja, na Odsjeku
za matematiku na Prirodno-matematikom fakultetu u-Sara-
jevu. :
Bioje redovan lan Akademije nauka i umjetnosti Bosne i
Hercegovine.
OSNOVNI POJMOVI MATEMATICKE LOGIKE / M
Nmpoetku ovog udbenika dajemo samo osnovne pojmove matematike logike i teorije skupova.
( il| iiiimje da uenici savladaju samo osnovne sadrajeove danas vane matematike teorije, koje
i'i- koristiti unastavi matematike i neto vieu nastavi informatike.
Osnovni poj movi
ti) Konstanta j e veliina ija sevrijednost nemijenja.
I'i'liiijer: Konstante su: 3, 7, 71, ...
I>) Promjenljive su veliine ijasevrijednost mijenja. Predstavljamo ih slovima.
('i luijer: Promjenljivesu: y, z, a, b,...
i:) Konstante kojima zamjenjujemo promjenljive nazivaju se vrijednosti promjenljivih.
I'rimjer: a =5, jc =-7 su vrijednosti promjenljiviha i x,
il) Sinibolima oznaavamo neke konkretne veliine. Ako se ukae prilika da koristimo
iidbenik matematike na bilo komjeziku, uoavamo da su matematiki simboli isti. Zato ka-
nmo da matematiari "govore " istimjezikom. Objanjavajui konstante i promjenljive, mi
smo ve koristili simbole.
Primjeri simbola za:
- skupove: A, B, C, ...
- prirodnebrojeve: 1, 2, 3,... / /
- dui: a, b, c, ... j
- operacije: +, -, ,:,... )
- rel aci j e:<,>,<,>,=, 1,...
- simboli pripadnosti:
e (x e N) znai pripada,
g N) znai nc pripada.
- simbol =>znai slijedi, povlai, asimbol <=>znai ekvivalentno,
- simbol zakvantifikator V seitaza svaki, za sve,
- simbol 3 znai postoji bar jedan, a simbol 3! postoji tano jedan ili postoji jedan i
samo jedan.
e) Izrazom nazivamo skup konstanti i promjenljivih veliina povezanih simbolima mate-
matikih operacija. Najprostiji izrazi su same konstante i promjenljive. Sloeniji izrazi su,
naprimjer:
).,3x-l,(a-5)-3,^-,a
2
+3a-l...
2x i r t <
I) Vrijednost izraza j e konstanta koju dobijemo kada se u njemu sve promjenljive zami-
jene odgovarajuimvrijednostima, a zatimse, potujui red, obave raunske operacijeu tom
i/razu. .
I'i inijer: Odredi vrijednost brojnog izraza:
l( x ,y,z) =3x - 5xy + (x - y)(x - z)
/:i v 2, y =3, z = -1.
HjL'Senje: f(2,3,-l) =3- 2- 5- 2- 3 +(2-3)(2 +l) =6- 30- 3 =-27 .
I 'n/nai daj e-28 vrijednost datog izraza.
Svaka izjavna reenica koja ima smisla i kojamoe biti istinita (tana) ili neistinita (netana) na-
ziva seiskaz (sud).
Svaki iskaz moemo obiljeiti nekimslovom(najeeslovomlatinice), brojemili nekimdmgim
simbolom. Takve simbole nazivamo iskazna slova. .
Primjeri:
1) Broj 5j e manji od broja 9=p
2) Broj 4j e paran broj =a
3) Rjeenjejednainex + 5=2 j e pozitivan broj =b.
Svako iskazno slovo, u naemsluajup, a, b, moe imati dvije istinitosne vrijednosti, tj. iskazna
slova moemo smatiati promjenljivimveliinama koje mogu imati samo jednu od dvije vrijed-
nosti: T (tano, istinito) ili (netano, neistinito).
Ako neki iskaz ima tanu vrijednost, onda piemo \{p) = T, ili netanu vrijednost x(p) =_L. Zbog
kratkoe pisanja, esto seovaj nain pisanjazamjenjujesa/? =T ili p = ..JL
Taan iskaz naziva se stav.
Primjer tanog iskaza: "Kvadrat broja dvaj e 4" =p, tj. x(p) = T, a netanog "Broj 8je djeljiv sa
3"S?,tj .T(9) = l .
U matcmatici su iskazi: stavovi, definicije, aksiome, teoreme, kao i neke relacije, o emu e biti
rijei kasnije.
Sl oeni i skazi
Od dva ili vie iskaza (tanih ili netanih) moemo obrazovati (sastaviti) novi iskaz. Tako sastav-
ljeni iskazi nazivaju se sloeni iskazi.
a) Konjunkcija
Konjunkcija(konjunkcija=sastav) iskazap sa iskazomq je iskaz "p i q " u oznaci p Aq (A itaj
"i") koji j e taan samo ako su oba iskaza tana.
Konjunkciji odgovara tablica istinitosnih vrijednosti:
Up) <<0
T (p A q)
T T T
T 1
T
1 1
ili
A . T 1
T T 1

Priinjer: p ="4j e kvadrat broja 2", q =i "5 dijcli broj 12".
Konjunkcijaova dva iskazaj e "4j e kvadrat broja2 i 5dijeli broj 12", tj.
/ ? A <7 = T A = _L.
b) Disjunkcija
Disjunkcija (disjunkcija =rastav) iskazap i q je iskaz "p ili q" u oznaci p v q (v itaj "ili") koji
j e taan akoje bar jedan od iskazap ili q taan.
Disjunkciji odgovara tablica istinitosti:
T T T
T 1 T
1 T T
1 1 1
V T
T T T
1 T
|>i linn'r: p s"Broj 2j e vei odbroja 5", q ="Broj 8je paran".
Ii, 1111:ki' ij aova dva iskazaj e "Broj 2j e vei od broja 5ili broj 8j e paran", tj ,
/i i/ ! v T - T.
c) Negacija
Nt-ltiinj:i iskazap je iskaz ~\p (itaj "nep"), koji je istinit samo akojep neistinit i obrnuto.
d'i Implikacija
hn|ilik:u'i|a iskazap sa iskazomc/je sloen iskaz "p implicira q", u oznaci p =-> q (itaj "p impli-
i u,i r/" ili " iz p slijedi q"), koji j e taan u svimsluajevima osimako j e p ta-in, a q netaan
i-,|.ii/, l lobiajenoje da se implikacija pie: "Akojep, ondaje q" ili "Iz p slijedi q". U implikaciji
/< </ iska/ p naziva sepretpostavka (hipoteza), aiskaz q j e zakljuak (tvrdnja).
I'.fniii.riiiii lablica implikacijeje:
UP)
T (p=>q)
T T T
T
T T
T
ili
T
T T
T T
l'i iiiilcr: 1/ iskaza: p = a =1=T i q = a
2
= T, p =>q, tj. T =>T =T.
c) Ekvivalencija
I l.viv.ilencija iskaza p sa iskazomq j e sloen iskaz "p ekvivalentno sa q", u oznaci p <=>q,
l-n|i |f lnan ako su iskazip i q tani ili nctani.
l-.linilnsiui lablica ekvivalencijeje:
UP) <q)
T (pt>q)
T T T
T .
T .
T
ili
<=> T
?
_L
T T
T
Mii/t-iii iskaz (ekvi val enci j a)pOq itamo "p je ekvivalentno saq" ili "p je ako i samo ako q" ili
"/' |i- potrcban i dovoljan uvjet zaq" i sl.
I'i linji'r: /) s "Ako j e prirodan broj djeljiv sa 6, ondaje on djeljiv sa 2 i 3", q = "Ako je prirodan
liin| dieljiv sa 2i 3, ondaj e on djeljiv sa 6".
Mii/i'ii iskaz (ekvivalencija) j ep O q: "Da bi prirodan broj bio djeljiv sa 6, potrebno j e i dovolj-
I I I I il:i htulc djeljiv sa 2 i 3", ili "Prirodan broj je djeljiv sa 6, ako i samo akoje djeljiv sa 2i 3".
w*uv ffoBnw puiuuvu ,iw vjr, if, i, ... ivv/jv uûuvuvaju lOIâ/it i dilllUUlV lUglVKIli U[JU(IÎJ<1 ^
njukcija, disjunkcija, implikacija i ekvivalencija) nazivamo iskaznim formulama.
Iskaznu formulu nazivamo tautologija ako sa ma kojomzamjenomnjenih slova sa simbolom
ili J_, formulaprima vrijednost T.
Primjer: Pomou tablica istinitosti pokazati daj e formula:
(p => q) =>(]p =>\ j ) tautologija.
r(p) <q) T(]p) x(\q) J(P =>.<!) T ( ] p = > ~\q) x((p O q) =>(l p =>!(/))
T T 1 1 T T T
T 1 1 T 1 1 T
1 T T 1 T T T
1 1 . T T T T T
Dakle, formula (p => q) => (\p =>\ ) j e zaista tautologija.
Zadaci za utvrivanje
1. Odredi konjukciju izraza:
p = "Broj 15j e djelilac broja 30"
q = "Broj 12j e djelilac broja 48"
I spitaj istinitost p A q.
2. Od kojih iskaza se sastoji konjukcija"Broj 12j eparan i sloen"?
3. Da li j e za paran broj n istinita konjukcija:
"5n j e djeljiv sa 5" A "5n + 1 j e djeljiv sa 5n sa ostatkom1"?
4. I spitaj istinitost konjukcije:
V3 2 47 V4 2 4) V4 2 2)
b) f=1 aT=1 a T- =1.
15 3 10J \ 5 9 V L l 9 9)
5. Od iskazap i q napii disjunkcijupv q i ispitaj njenu istinitost:
a) p ="Broj 15j e neparan" i q ="Broj 15j e paran";
b) ps3 +5<4 i q = 5 :2>7;
c) p = "Broj 12j e djeljiv sa 4" i q = "Kvadrat broja 3j e 15".
6. I spitaj istinitost disjunkcija:
I
l> "Hroj 15j e sadrilac broja 6",
i/ "Hioj 15ima istu mjerukao broj 20",
/ "Hinj 15j e sadrilac broja 10",
Ispilaj istinitost iskaza:
.i) \ > A q A r b) p v q v r c) p v q A r.
li l'. nKo)',l;isi implikacijap => q od iskaza:
/i "Uioj 27j e djeljiv sa brojem3",
i/ " Zhir cifarabroja 27j e broj koji j e djeljiv sabrojem3".
'i /iiiliili SII iskazi:
/> 2v +1 11 i q = x =5.
Kako glase implikacije:
,\)/> >q; b) <7 =>p.
iu l',k.i>.i ii|cima sloen iskaz:
(nli 0) : >[(a =0) v (b =0)], gdjesu a i b realni brojevi.
II I >ii li |i- lana ekvivalencija:
|(x " 3) A (y =2)] o (x - xy +y =-1)?
I.' I)nka/iiti daj e sljedea formula tautologija.
a)|(p i q) al q] =>"lp;
h)[u>=>q)=> P]=*P-
(llputstvo: Tautologiju dokazati pomou tablica.)
I i l',|iilati da li j e formula tautologija:
'(P v q)o(l p A l q)
(|p A lq) =>l p
!! I'iipuuiti slijedeu tablicu saT ili _L.
X -3 -2 -1 0 1 2 3 4 '
>x 1)
;.x- i )-o
I "i (ilivdi istmitost slijedeih izraza:
a) ! 11 (T v l T) =>1( U A T)] l ( l l =>l T)} =
b) 1 { 1 [ 1 ( U A T ) O l ( l l v l T ) ] O ( i T A 1 ) } =
C) {l l l l A1) => [1(T A l l ) o l ( l l v l T)]} =
d) 1 { 1 [ 1 ( 1 I A T ) => 1 ( 1 TV1 T ) ] o 1 [ 1 ( 1 I = > 1 I ) A 1 ( 1 TVU)] } =
e) l {l [l (Tvl l ) O 1(UA1T)] O l [l (Tvl l )vl (l l vT)]} =
SKUPOVI
(i '.kupovima uenici su nauili u osnovnoj koli. Ovdjeemo sistematizirati to znanje.
'i! upnvo nc ilcfiniramo. Pomou skupova definiramo druge pojmove. Primjer skupova: odjelje-
11(1' nL'iiika, uenici kole, jato, stado itd.
i Hiickli od koji se sastoji neki skup nazivaju senjegovi elementi. Skupove najee obiljeavamo
vi-likiin slovima latinice: A, B, C, X, Z, ..., aelemente skupa malimslovima: a, b, c, x, z, ..., broje-
x nii.i 1, 2, 3, ... ili nekimdrugimsimbolima.
'ikup A koji sc sastoji od elemenata a, b, c, obiljeavamo:
i = \a.b.c\.
IM elemcnt nepripada skupu A, oznaavamo sa.v e? A.
Neke vanijeskupovebrojeva, o kojima ebiti rijei kasnije, oznaavamo simbolima:
N = {1,2,3,...} skup svihprirodnih brojeva,
N0 = {0,1,2,3,...} skup cijelih nenegativnih brojeva
(skup N proiren elementom0),
Z = {...,-2,-1,0,1,2,3,...} skup cijelihbrojeva,
Q j e skup racionalnih brojeva,
/ j e oznaka za skup svih iracionalnihbrojeva,
R j e skup svih realnih brojeva.
Skup koji ne sadri nijedan element naziva seprazan skup, aoznaavamo ga sa: 0 ili {}.
Za skup kaemo daj e zadan ako je poznato od kojihje elemenata sastavljen.
Primjeri:
Dati skup A = {5, 7, 9, 11, 13} moemo iskazati navie naina:
A = {x{x j e neparan broj i 4 <x < 14} ili
A = {x|x j e neparan broj i 5 <x < 13} ili
A = {x]x = 2k+ 1, zak = 2, 3, 4, 5, 6} ili
A ={x|x =2k - 1, za k =3, 4, 5, 6, 7}. (Provjeri!)
EIILER-VENNOV DIJAGRAM
- " " ' Slika 1:
Skupove grafiki predstavljamo pomou Euler-Vennovih dijagrama (vicarski matematiar Eulcr
prvi j e upotrebljavao krugove za oznaavanje skupova i relacija meu njima, a engleski logiai
Venn proirio j e tu ideju i na ostale figure). To mogu biti zatvorene figure u ravni (slika 1.)
Grafiko predstavljanje omoguava nam da na oigledan nain pokazujemo skup sa njegoviin
elementima i svojstvaoperacija sa skupovima.
Primjer: Pomou Euler-Vennovog dijagramapredstaviti skupove:
A={a,b, c} i B = {1,2,3}. (Slika 1.)
Za skup B kae se daj e sadran u skupu/1, tj. daj e podskup ili dio skupa A, akoj e svaki elemenl
skupa B istovremeno i elcment skupa A,ij.
V x c B slijedi dajcx e. A.
injenicu daj eB podskup skupa A zapisujemo:
B c A ili A a B, gdje simbol cz ili nazivamo sadranost (inkluzija).
Primjer: Skup B = {2, 3} j e podskup skupa A = {1, 2, 3, 4} j er j e B c. A (B j e pravi podskup
skupa A).
Skupovi A i B sujednaki ako i samo ako su sastavljeni od istih elemenata, tj.
A=B<=>(\/x&Aoxe:B).
Al.it |i- II > A '\ B, kaemo daj e 5 pravi podskup skupaA i piemo: Bc.A.
i ' i ni l l l i l Mi i skup
'il.ii|i 'V 11 poilslcupova skupa S naziva separtititivni skup skupaS i oznaavamo ga sa P(S).
t'i liu|i'i l'nrdlitivni skup skupa S = {a,b,c} j e skup:
/'l.S I !'.\{a\,{b},{c},{a,b},{aic},{b,c},{a,b,c}}.
( I I I | H sUupova
Slika 2.
I m|ii -.Liipova .4 i B j e skup A u B (itaj "A unija B") svih elemenata koji pripadaju skupu A ili
"l-iii'ii H, l|.
A u B = {x | x e Av x e B} .
I'i hu|i'i l 'nija skupova A ={1,2,3,4} i B = {3,4,5,6,7} j e skup: AuB = {1,2,3,4,5,6,7}.
'ii.iliiiiiii il i) naEuler-Vennovomdijagramuj e unija skupova. (Slika 2.)
I'i i's|i'U skupova
Slika 3.
I*i. k sKupova A i B j e skup A n B (itaj "A presjek B") svih elemenata koji pripadaju skupu A
l l-u|>ii /', l|.
A N B = { x | x E A A X E B } .
I 'iliiiln l'u-sjck skupova A ={1,2,3,4} i B = {3,4,5,6,7} j e skup: AnB = {3,4}. (Sl i ka3 );
|IIN|iinkini skupovi
.' 1 iU 11 '.Uipa . / i B kaemo da su disjunktni akoj e njihov presjek prazan skup, tj.
I 11
L' T I I I I | I 1 /1skupove A ={1,2,3} i B ={4,5,6} presjek j e A n B =0, pa su skupovi disjunktni.
Razlika skupova
Slika 4.
Razlika (diferencija) skupova A i B j e skup A \ B (itaj "A razlika B" ili "A bez B" ili "A manje
B") svih elemenata skupa A koji nepripadaju skupu B, tj.
A \ B = { x | x e A A X B } .
Primjer: Za skupove A = { 1,2,3,4} i B= {3,4,5,6,7} razlikaje:
A\B ={1,2}. (Slika 4.)
Nijeteko zakljuiti daj e A \ B ^ B \A.
Simctrina razlika
Simetrina razlika skupovaA iBje skupAAB (itaj "A del taB") j e unijaskupovaA \B i B\A, t|.
AAB = (A\B)v(B\A).
Primjer: Za skupove A = {1,2,3,4} i B= {3,4,5,6,7} simetrina razlika je:
AAB ={1,2,5,6}.
Zadatak: Provjeri naprimjerima da li vrijedi:
a) AAB=BAA
b) (AAB)AC= AA(BAQ
c) AA0 = 0AA = A
d) AAA = 0 .
Dekartov (Descartes) ili direktan proizvod skupova
Kaemo daj e (a, b) ureen par (ureena dvojka) akoj e element a strogo na prvom, aelemenl h
na drugommjestuu tomparu.
Za dva uredenapara (a, b) i (a\, b\) kaemo da sujednaka akoj e a =a\ i b = b\,i\.
(a, b) = (fl|, b]) O (a = a\ A b = b\).
U uredenomparu (a, b), a j e prva koordinata (projekcija, komponenta), a b j e druga koordinata
(projekcija, komponenta).
Dekartov ili direktni proizvod dva skupa A i B j e skup ureenih parova A x B (itaj "A puta B")
gdjej e prva koordinata iz skupaA, adruga koordinata iz skupa B, tj.
c \
1 (a, 1) (b, 1) (c, 1)
2 (a,2) (b, 2) (C, 2^1
B B
i r i
a l l A
A xB ={(a,b) | a e A^b e B}.
Slika 5.
|
lm|ri /.i .I.LipoveA = {a,b,c} i B ={1,2} Dekartov proizvod je:
AxB = {(a,l),(a,2),(b,\),(b,2),(cMc,2)}.
ilnihrl.i |inka/ Dekartovogproizvoda datj e naslici 5.
/mliii-i za utvrivanje i vjebu
I ll.ili '.u skupovi A = {1, 2}, B ={1, 2, 3}, C= {2, 3). Popuni tablicu istinitosnih vrijednosti
I i I
( A B C b) cz {1,2,3} {3, 5,8} c) = {1,2} {2,3}
l {1, 2} {2,!}
2 {3} {2, 2, 3}
< {3, 8} {1,2,3}
It.iii MI -kupovi/f ={1, 2, 3} i 5= {3,4, 5}. Odredi:
II ) .*/ n B; b)AuB; c )A\B;
il)/( A 11; e) A x B; f)AxA.
I Ml |i- skup -I ={2, 3, 4}. Odredi P(A).
I I Mli MI skupo\ i A ={1, 2, 3} i B ={2, 3, 4}. Odredi:
.1) A \ B; b) B\ A ; c) ( A \ B) u( B\ A ) ; d) ( A \ B) n( B\ A ) .
i I .ili MI skupovi A ={1,2,3} i B ={1, 4}. Odredi:
;i) A x B; b) A x A; c) B x B;
il) (A u B) x (A n B); e) (A u B) x (A \ B).
ti I i.ili MI 'kupovi A ={a, b, c} i B ={a, b}. Odredi:
.i) A B; b)AAB c) (A A B) u (A \B).
11 >H II kupovi A ={3, 4, 5}, B ={1, 3, 7} i C={2, 3, 4}. Provjeri da li vrijedi:
: i ) A u( B uG) =( A uB ) uC b) (A n B) u C (A u C) n (B u C)
f) (A i B) n C =(A n C) u (B n C) d) (A\B) u C =(A u C) \ (B u C)
UMNOVNI POJMOVI U MATEMATICI
I Hi ni i 'i j a, A ksi oma, T eor ema, Dokaz
1 Najvei nkras ovjekov jest znanje.
(Arapskaposlovica)
t' i l'i'iMin ncpoznate pojmove shvatili, potrebno ihj e objasniti pompu poznatih pojmova. Poznate
f i | MHi \v kojc pnhvatamo bez objanjenja>a pomou kojih opisujeifjp napia neppznate p.ojmove,
itii/iviiiiu) osnovni pojmovi. Osnovne pojmove ne definiramo. Za osnovne pojmoveu matematici
tl.-ltlllllllll'
fi'if|i. Inuj, taka, prava, ravan itd.
"ivcuciiiuo|i u 5R.UJJ i crai rea; R , U J U I I I acjcuaii pujamuvuui \uujasnjavaûpisujc/puiiiuuu usiiti vrnir
ili ve izvedenih pojmova, nazivase definicija.
Primjer:
Definicija: Srednja linija tiougla j e du koja spaja sredine dviju stranica trougla (du MN na
slici >.).
U definiciji treba upotrijebiti ni manje ni vie nego strogo odreen broj rijei. Loa defmicij.t jc
ako seu njoj ponavljajurijei.
Primjer: Pravougli trougao j e takav trougao ukomej ejedan ugao prav. (Zato?)
Definicija: Poetne ili osnovne stavove kojeprihvatamo bez dokaza nazivamo aksiome.
Primjer:
Aksioma: Postoji jedna i samojedna prava kojasadri dvijerazne takeA i B. (Slika 7.)
Slika 8.
Aksioma: Kroz taku A van prave p ravni a moe se provui samo jedna prava q paraleliui
pravoj p. (Slika 8.)
Definicija: Stavovi koji su posljedice aksioma i definicijenazivaju se teoreme.
Svaka teorema ima pretpostavku (hipotezu) i tvrdnju (zakljuak). Teoremu kao taan stav pn-
hvatamo tek kadaj e dokaemo.
NI I I I IIV I I I I |Hitiii|u A A P I V I P U O I U V R U U I I VV/ JU J Û V U I J V O* J . I J WJ HW I > ,.
Ijltl >(mv'i lnip iii-ha dokazati. Teorema se uvijek moe izrei tako da njena tvrdnjapoinje sa ri-
{ R F F K " I I K I H " I I I "ona",
fl>liiiiil|M I ivrdivanjetanosti tvrdnjeteoreme naziva se dokaz.
ilii|"i iiiu/i- luti direktan i indirektan.
hi mi 'i i
tmi i ni i i M ii ! neparan prirodan broj, ondaj e i n
2
nparan prirodan broj.
I'ii-lpostavkaje: "Akoj e n prirodan broj" i obinoj e obiljeavamo sa P.
I vi iInjaje: "Ondaj e i n neparan prirodan broj" i oznaavamo j e sa T.
(Miiif: I iikii/ cino obaviti na direktan nain (direktan dokaz).
1/pi c postavkeP daje n neparan moemo pisati:
II .>/, + !, /c N,paje n
2
=(2k + lf =4k
2
+4k + l = 4k(k+l) + l , t j :
//'(i-iu-paran broj paj e naa tvrdnja tana.
I >.il u mo primjer jedne teoreme koja se dokazujena indirektan nain:
If-iiiniiii n 'neparanprirodanbroj, ondajeineparanprirodanbroj.
Ilnltn/. I lnk.i/ |c lndircktan.
I'u-lpostavimo suprotno, tj. pretpostavimo daj e n paran, an
2
neparan prirodan broj. Ali,
ukii |<ii p.iiiin, onda piemo:
ii '/i,A -H/V , tj. ;
ii (2k)
2
= 4k
2
= 2^2/
2
), to znai daj e n
2
paran broj.
In |< iiii'iliilini suprotno pretpostavci daj en
2
neparanprirodan broj, paj e timeteorema dokazana.
/mlnri n\ utvrivanje i vjebu
I MI U I ili ilcliniciju:
,i) paialelograma, b) romba,
i') piavougaonika, d) kvadrata.
' .i) Kada kaemo daj e definicijadobro iskazana?
b) K.oji mogu biti nedostaci definicije?
i') Sla jedefinicija?
1
a) Rtaj e teorema?
b) 1/ ega se sastoji teorema?
c) ia je dokaz?
I I >i liiiu i|a i aksioma sc nc doka/.uju. Zato?
I iuk,i/i da |eza svaki prirodan broj n, broj n(n +1)(M +2) dj el j i vsa6.
II I inkii/i lcoicmu:
Ako |c >r paran prirodan broj, ondaj e i n paran prirodan broj.
' 'li.i |c |)i clpostavka, ata tvrdnjau sljedeimteoremama:
a) Ako sukod trapezadijagonalejednake, ondajetrapez jednakokrak.
b) Kodjednakokrakog trougla uglovi na osnovici su jednaki.
(Kako bismo ovu teoremu mogli i drukije formulirati?)
c) Ako broj nijeprost, on semoe rastaviti na inioce (faktore).
1 . R E A L N I B R O J E V I
PIERRE DE FERMAT
(1601. - 1665.)
Francuski matematiar, po zanimanjupravnik. Matematiknm se
bavio iz hobija. Jedan je od tvoraca Teorije brojeva i tenn/c
vjerovatnoe, zajedno sa francuskim matematiarom, fiziumm
ifilozofom Blaise Pascalom (1623. -1662.).
. 1 SKUP PRIRODNIH BROJEVA N
I
Nije dovoljno sticati znanje vega treba upotrijebiti.
(narodna izreka)
fiiiitilin lif"|i'vi niistali su iz potrebe za prebrojavanjem, tj. utvrivanjemkoliko ima lanova
ifiinnl -I up Sknp pritoclnihbrojeva oznaavamo simbolomN i piemo:
* |l ' i. .//,...j
|*init il.np.i N. II novije vrijeme u praksi j e u primjeni proireni skup prirodnih brojeva N0, koji
iiiili -'i i I I I I I I I k.ni i-k-ment, tj.
V., ln.l.M. ,/;,. }
M-i l-n|i hiiu'iil skupa /Vnajeeobiljeavamo oznakomn (n e N). Akoj e taj broj paran, ozna-
k>t 'n ili '/i (i to |e uvijek paranbroj), ali ako elimo da taj broj bude neparan, onda ga piemo
n .il'titn '.. I ili 2n + 1.
Ml imfi I I I I I nMihinaprirodnihbrojeva, istiemo slijedee(Peanove aksiome):
I I |iiiinil.iii l'idj tj. 1e N.
i 'Un |i- //1 N, ondaj e njegov sljedbenik n + \ = n' (n' e N).
' '..il i n' / I, tj. 1nijesljedbenik nijcdnogprirodnog broja.
I Un |i' (/' /;', onda je a = b(a,b e N), tj. ako su sljedbenici dva prirodna broja jednaki,
.imlii <u|t iln.iki i sami brojevi.
( \i iiiuii mdiikcije) Svaki podskup Mskupa N, koji sadri broj 1i sljedbenika svakog njego-
tii hiii' nl.i, sadi/i sveprirodne brojeve, tj. M= N.
I I I Oporaci j e u skupu N
tiiliii nu|t ii skupu N
\|iii |> n > N i in <=. N, onda je n + me N .
<i|i.n i|,i '..ihii.injauNuvodi sepomou sljedbenikana sljedei nain:
I n I '
' II i //;' =(n + m)\ za //, m e N.
I ' I I I I | I I Dl ivi sabiranja:
I i 1 =-:>' - 6
I 2 - 5 + 1 ' = ( 5 + 1 ) ' 6 ' 7
l'ii I I I . I iiimi', /bn n + m znai da seprirodnombroju n dodajem jedinica, pa se tako dobije novi
l.i>i| n i in \cN
Miiii/fii|i' ii skupu N
t t|I. (III I|.I niiio/cnj.I uvodi sepomou sabiranjana ovaj nain:
ii ///' - n m + n
a) 1. n + (m + p) = (n + m) + p asocijativnost sabiranja
2, n + m = m + n komutativnost sabiranja
b) 1. n(mp) = (nm)p asocijativnost mnoenja
2:nm = mn komutativnost mnoenja
2.n-l=n broj 1 j e neutralan element mnoenja
c) n(m + p) = nm + np distributivnost mnoenja u odnosu na
sabiranje,
gdjc su n, m i p prirodni brojcvi.
Relacija x,
2. x <y j e kraa oznaka za;c<y ili A: =y,
3. Umjestox<y moe sc pi sati y>x,
4. U sluaju dax nijej ednakoy, pie se* y i ita se "x razliito ody.
Treba uoiti da u skupu prirodnih brojeva Nvai princip trihotomije, prema kojem, za svaka dva
prirodna broja, moemo utvrditi da vai: x <y, ili x = y, ili x >y.
Moe sepokazati daj e relacija <na skupu N tranzitivna i vai:
Teorema: Za bilo koja tri prirodnabrojaa, b, c e N, vai: ako jc a < b i b < c, ondaj e a<c.
Dokaz: Iz nejednakosti a < b i b< c proizlazi dapostojeprirodni brojevi x i y, takvi daje:
a + x = b i b + y =c, aonda je
b+y = (a + x)+y = c
(a+x) +y = a + (x+y) = c, paj e zaista a < c, atimej e teorema dokazana.
U skupu prirodnih brojeva N ne postoji najvei broj, jer za V c- N postoji i prirodan bio|
n +1>n, pa sekae daj e skup N beskonaan i neogranien.
Skup A^jeogranien odozdo brojem1, aneogranien odozgo.
Slika 1.1.
0 A B C D E p
1 2 3 4 5
Slika 1.2.
Grafiki skup N moemo predstaviti Venovim dijauia-
mom(slika 1.1.).
Prirodne brojeve moemo predstaviti na brojnoj pra\o),
tako da odaberemo poetnu taku, a od nje na jednakim
udaljenostima svakoj taki pridruimo odgovarajui pn-
rodan broj. Tako uspostavljamo obostranu jednozniinu
korespondenciju izmeu skupa prirodnih brojeva N i sku-
pa taaka pravep (slika 1.2.).
Operacije oduzimanja i dijeljenja u skupu ,\
Ogranieno su izvodljive. Uvoenjem operaci|c
oduzimanja kao neogranieno izvodlji\c,
proirujemo skup N i uvodimo novi skup.
Jki{Hi N ui|<- liilu uvijekmoguerjeavatijednainuoblika:
,/i i h , ndjesu a,beN,ax nepoznata, tj. x = b-a .
KifMfi' ! ',/" A', ra/.lika (b a) e N ako i samo ako j e a <b, a to j e uvjet da jednaina-ima
(I-MI' ii 'kiipu N U protivnom, tj. ako j e ci >b, jednaina nema rjeenjeu N. To j e razlog da
I
^ . I L ' \ MI . . I : I pmiriti u novi skup, skup cijelih brojeva koji obiljeavamo sa Z. Skup cijelih
t.ji x,t .,.ii'iii|iiv.iji pored prirodnih brojeva (1, 2, 3, ...), jo i 0 i svi negativni cijeli brojevi
| < ' II. l|
| . V-2,-1,0,1,2,3,...} ili Z ={0,1,2,3,...}.
}s -hijni i' Eu.it"iiia a + x = b ima jednoznano rjeenje po x za svaka dva broja (a, b e Z).
} t.tu.I MI I I I I I < II .kupuZj e definirano, tj. za svaka dvabroja(a, b e Z) razlika b - a pripada skupu Z.
f' ti,<i itiiiii. ii 'ikupu Z definiranesu operacijesabiranja(+), mnoenja () i oduzimanja (-).
h'l .n mi'lii.iii. piclaskom sa skupa N na skup Z vai Henkelov princip permanencije, koji
ji-dnestruktureu novu, trai sedanova struktura sauva zakonitosti stare struklure.
. ,( .u ii.iihiiu' komutativnost, asocijativnost, distributivnost mnoenja u odnosu na sabira-
.. i i|i-dilc u skupu N, vrijede i u skupu Z. (Provjeri na primjerima!)
l'tKI .1 III.I
i'inli nsobina, vrijcdc i novc dvije:
' n (\i 0
I Uiil.iii.i I) / I I . I I daj e 0 neutralni element u odnosu na sabiranje, a osobina 2) izraava da svaki
)<i.i| t itti.i i suprotni element -x e Z.
i | ii|ni. in'lili broieva Zsa operacijama sabiranja i mnoenja, vai:
I /.i s.ibiMtije: II za mnoenje
11\ ' (v l z) = (x+y)+z 1)y-(y-z) = (x-y)-z
), i v + x 2 )x-y=y-x
l) i i 0 x 3)x 1 =x
I) * i (- 0 =0
{1.1 si' ka/c da: pasekaeda:
( I I I I .ilgcbarsku struktum ini algebarsku strukturu
k i ,ii c o/naenu (Z, +) sa oznakom(Z, ) koju
ku|u i u/i \ amo grupa. nazivamo polugrupa
l'osio \i i |cdi osobina (scmigrupa) sajcdinicom.
ki)iiiulati\ nosti, ondaj e to
kiniiiilJ liviia ili Abelova gmpa.
i ii <it upti i'i|clih biojeva vrijedi distributivni zakon mnoenja u odnosu na sabiranje, tj.
Ii|<vii v()'i ~)--xy + xz (Vx, y,z sZ)
i|. .iiii (i' i ")\ yx + zx (V.v,.)',z e Z)
Slika 1.3.
Slika 1.4.
racije, KOju oDiijezavamo sa (Z,+,-) i nazivamo je ])i si<'ii
(sa jedinicom).
Relacija y, ri emu se overelacije iskljui uju.
U skupuZnema najveeg i nema najmanjegbroja^
Naime, nema najveeg brojajer j e N aZ , a u skupu A' |i-
konstatirano da Va e N postoji i a + \ eN, dok je oigledno da V asZ postoji cio broj a - I c /
takav daj e a-l <a .
Elemente skupa Z moemo predstaviti na brojhoj pravoj, (slika 1.3.) i Vennovim diiasrainom.
(Slika 1.4.)
1.2.1. Apsof ut na vr i j ednost (modul ) ci j el og broj a
Definicija: Apsolutnu vrijednost nekog cijelog broja a oznaka |a| definiramo na sljrdci
nacin:
, M[ a,a> 0
H =1
- a, a<0
Primjeri:
1. a)|-5| =-(-5) =5
|-7| =-(-7) =7
2. a)|3| =3
b)|- 3| =3
b) |-8| =-(-8) =8
|-10| =-(-10)=10
c)| 0| = 0
d) |-125| =125
c) |-a| =-(-a) - a, (a e N)
\~y\
=
-(~y) =3', (y e N)
Iz definicijei primjerazakljuujemo daj e apsolutna vrijednost cijelogbroja (uvijek) nenegalh
broj.
Moesedokazati daza Va,foeZ vrijederelacije (osobine):
1-M = H : 2.\ab\ = \a\\b\-,
3. - j a| <a <|a|; 4. |a+6|<|a|+|6|;
ln
5. \a + b\ ; 6.
ftjc: K.'iko jc
A",.V>0
x,x < 0
i) /a j. =j c,tj .za^>0 jednainaglasi
+.-5 9=>x 4 (rjeenjezadovoljavajer je
11) /.i |.*j = -x, tj. zax < 0 jcdnaina glasi
\ i5=9=>-x = 4=>x = -4 (rjeenjezadovoljavajer j ex < (
fllui i|>'k 111.1 Aidovoljavajujednainu. (Provjeri!)
I l'i|i .i it'ilnaiiiu:
|. 4=10
(i |tl l l l |r.
. , f x-2,x-2>0=> x>2
'' \-(x-2),x-2<0=> x <2
ii) iit-ka \ ex>2 b)nekaj e;t<2
i ?)-4~ 10 -(x- 2) =10
. 10+6 +2- 4 =10
i 16>2 x - -12<2
i i.i dobivenarjeenjazadovoljavajuzadanujednainu. (Zato?)
/mliu-i/; utvrivanje i vjebu
I Mi.tvi n.i/iiaene operacije:
.i) (IX i 5)'5 =
i i I H -23-5 =
i ) (34- l - 6)- (24- 5- 54) =
.1) (475- 28) 4- 2(354-815) -
i (7+5-(15-6-20-2)) =
(U a) 115, b) 338, c) 7128, d) 1048, e) 2056)
' I "I i-.ifi' i .isocijativnost operacijesabiranjai mnoenja u skupu N
i H ' i 128+350+240+362 =
h) I ,4 1-354+470+251+28+830=
. i ' 158525 =
I) 12 482585=
(U' a) 1165, b) 2067, c) 360000, d) 384000)
1
' ilniv i ii.i/iiacne operacijeprimjenomdistributivnog zakona
ii) (; 40f l 2)- 5= b) (750-245)-15 =
li) -I.(120+12)= c) (25+84) (65-34) =
(H: a) 1260, b) 7575, c) 528, d) 3689)
b) zakon komutacije
c) zakondistribucijemnoenjauodnosunasabiranjeslijevai zdesna.
5. Ispitaj da li je N grupa u odnosu na operacije:
a) sabiranja b) mnoenja.
6. Ispitaj da li j e skup Z grupa u odnosu na operacije:
a) sabiranja b) mnoenja.
7. Dokai daj e ureena trojka (Z, +, ) prsten.
8. Dokai da skup Z u odnosu na operaciju mnoenja() nije gnipa.
(Uputstvo: pokazati da u skupu Znema inverznog elementa u odnosu
operaciju mnoenja, tj. akoj e a e Z nije i e Z .)
a
9. Ako za svaka dva prirodna broja a i b postoje brojevi q i r takvi da vrijedi
brojeve q i r akoj e dato:
a) a=17, b=3, b) a=34, b=27, c) a=345, b=45
(R: a) q=5, r=2, b)q=l ,r=7, c) q=7, r=30
10. Koliki j e ostatak r dijeljenjabrojeva asab ako je:
a) a=47, b=3 b)a=155,b=14 c) a=3425, b=426
(R: a) r=2 b) r=l c)r=17)
11. Odredi kriterij djeljivosti brojeva sa 3!
12. Ispitaj koji su od brojeva
a) 5460 b) 7230012 c) 1013313
djeljivi sa 3.
(R: a) da b) da c) dajer j e zbir cifara djeljiv sa 3
13. Odredi kriterij djeljivosti prirodnog broja sa 9.
14. Ispitaj djeljivost slijedeih brojeva sa 9:
a)902403 b)71901162 c)9007600
(R: a) nije b) dajer j e zbir cifara c) nijejer zbir cifaranije
dj el j i vsa9 dj el j i vsa9
15. Dokai daj e zbir cifara od 1do 100 djeljiv sa 25!
(R: S=l +2+.. .+100= =5050, taj broj j e djeljiv sa 25)
16. Dokai daj e zbir tii uzastopna prirodnabroja djeljiv sa 3!
(R: n+n+l +n+2=3n+3=3(n.+l) j e djeljiv sa 3)
17. Dokai daj e razlika kvadrata dva uzastopna prirodna broja 99!
(R: Dokaz jednostavan)
3
n -n
18. Akoj e n e N tadaj e e N. Dokazati!
tvti iiui\r |v |f v,F i ' ;j y j " . v v u vjv 11 * j' . r*
I <i|ili |i- n'd.ui dicljiv sa 2, a drugi sa 4. Zato j e (p-1) (p+1) djeljiv sa 2-8, abrojevi p-1,
ji' I -ii i ii/.i'.lnpiiii pnrodna broja paj ej edan od njih djeljiv sa 3, a to znai daj e pM= (p-1)
11| il|>I|n -i.i K\ ( aStoj e trebalo dokazati).
i ili-miin/ii n'i'ii.i i.iunanje:
,.l | .'0| i |6| l |8| = c) |l7 11||3+(-10)| -
l 'l |".|i |, ( 6)+(3- 8)|= d) |l -8|-|2- 8| =
tl< ..) M. b) 42, c) 28, d) 42.)
|f .ill-l l'ii \\ 2-20| 1=
l>)l "i ; x 1-3+81-4=
.1 | | i | I (5-2) (2-6)]-[-l-(-2+3)]}| -
.1)1 |l |l - (1-2)]} \ {-2-{-2-[-2-(2-3)]}| =
i ! |M|i Mll |>illl.lllU':
I) ||| i 8 |7 c) |,v-3| +8- 24
ID X \\\ 5 d) 3- |x- l | =21
(l( i l ' 9, v: ~-'), b)x,=3,X2 =-3, c) =19, =-13, d) nemaljeenja.)
? MM|. ' . I I I - TI I I . I OI I I I I saapsolutuimvrijednostima:
,i)h -l| - ! 18 b) 51|x-6: -21 c) 2|x|+4=|x|+16
1 I SKUP RACIONALNIH BROJEVA
I
Ako neto preko volje radi,
nita nije tako lahko da ne bi hilo teko.
(Latinska izreka)
ni U III li liniiaino opcuciju dijeljenjau skupu Z. Kolinik b:a postoji u Zako j e b djeljivo brojem
I ii ,-iiiiri dii |cdn.iC'in.r
I I I MI |. i. ii|i- uskupu Z .sanii) akoj e b djeljivosa a, to pretpostavljanedostatak skupa Z.
i11'iiu olklonili l.i| ncdostatak, moramo proiriti skup cijelih brojeva novim brojevima, a
|.ii tini lonk' i no\ nn sknponi. Toj e skup racionalnih brojevakoji sadri pored svih cijelih i uope
..i liin)r\i- nbl i kj , 'j,d|c ie peZ , a gei V , Taj skup najeeseoznaava sa Q i pie se:
. ' - J - ê Z ê A j
I iiiiipii pioi/la/i dj su \ . ZcQ. Dakle, elementi skupa Q su svi razlomci oblika:
1
[/),</'- .
mBmMI'--}' K-':
?v
r".''ii'- "
:
-?si ' -
r

r
-'
:
J>/
r
'-t
r
ti"
j.\wviunwmi (/lujc VI 3U.
. 1 - 1 7 - 3 3 ...
b) 1 - 8 , ^ 1 = - 1 1 , ^ = 6 itd.
, 12 , -48 r -32 .
c)
T
= 3
' ~
= 6
4 ltd
-
Skup racionalnih brojeva moemo predstaviti Vennovimdijagramomna slici 1.5.
N
Slika 1.5.
a c
Zaracionalne brojeve i , vrijedi:
b d
Defmicija: Zadvaracionalna broja i kaemo dasujednaka, tj.
b d
a c , .
= ako I samo ako jead = bc.
b d
J
Primjeri:
2 3
a
) T = T J cj e2- 6- 4- 3- 12,
4 6
b
) ^ =^|j er j e- 12- 14 =28-(-6) =-168.
Racionalne brojeve moemo proirivati, jer za Vm e Z V {0}vai i skraivati, |ci
..-Z
a-m a
b h m
VmeZ\{0} vai
bm b
Primjeri:
1. Proiriti razlomke:
a)
3
_
3 - 5
=
15
3
5 5-5 ~25 '
2. Skratiti razlomke:
12 _ 12: 4 3
3
32
_
32:4 ~~"'
b)
4
-
4
'
3 12
7 ~7-3 ~21
2 _ 2-4
C
3~ 3-4 12
b)
64 _ 64:4 _ 16 16:8 2 2: 2 _ 1
128 128:4 ~32 ~32:8 ~~4~ TT ~ ~2
a . c
ttl f i t Mt Ufi M I iij>,c,d <=Q i l> * 0,c 0, d 5*0, tada sebrojevi i :
* - fe d
I iiilniii|ii
iiinu/r
! illC'lr.
a c ad + bc
T) ' ~d bd
a c _ ac
T) 7/ Ttd
a c _ad
h'Tl ~b
) M
I I i i 3 (-4) 10 -12
X.-
>
l '
M5
(..) ^ . 2
415 5
\ 24 _ 4
; 30 " 5
2_
15
$(<(mf*ti.ifnili bioicva (J u odnosu na operacije sabiranja (+) i mnoenja () obrazuje algebar-
f)it>-fitiMiiii' ki.uV /apisanc u obliku:
| ' 11 l-niiiiitiitiMui 111 Abclova aditivna grupa (Provjeri),
I U' |i '|.) kiimiitaliMia ili \bclova multiplikativna grupa (Provjeri).
fcln (t iiiiio/i'iijc dislnbu(iMH) .slijcvai zdesna u odnosu na operaciju sabiranja, to se kae da j e
|<l>n.i liu|k.i ((.J, -i-, ) pol|c
ii 11 '.iii kn/c dajc O pol|c racionalnih brojeva.
$ J M | I I
1
| I ' INI'dcn skup u odno. MI na obinu relaciju poretka <, jer za svaka dva broja iz Q moe
t* imnlili kiipjc vci, .1 kop |c manji, tj. elementi semogu uporeivati.
IM il>ii|ni (> vii/i pnncip (rihotomije tj. vai jedna i samojedna relacija:
ili v v. \li v v.
4.1 I Unci i ri al ni zapi s raci onal nog broj a
î |i i'.l.iknu.o da su clcmcnii skupa Q razlomci oblika
is.ni. i iinii'ii sc pi ika/.ui na nniogo nainau obliku razlomka.
f l l i l i |i i l
"'r
">r
5 50 500 5000
10 100 1000 /fifooo
h 60 600 6000
10 100 1000 10000
5-
v
500 5000 50000
1 100 1000 " 10000
(p,q e Z,q 0). Takvi raz-
M.iui. i.i'.lomkc i cijclc bio|cvc moemo napisati u obliku razlomka iji j e nazivnik 10, 100,
iimn 10". 'l'akvc ra/lomkc. i|i sunazivnici dekadnejedinice, nazivamo decimalnim razlomcima.
piovuro w uutliVU. ~" =Uil , 1
10 100 1000
cimalnomzapisu i u sljedeimprimjerima:
10
15
=U,UUI, ltd. Decimalne razlomke pisali smu u dr ^l
=0,7,
=0,015,
1000
452 _ 400+50 +2
100 ~
6235
10000
100
=0,6235.
. 50 2
:
4+- + =4+0,5+0,02 =4,52,
00 100
llnii l'in| |ci l.'in -du svaka dva clcmcnta a. b <? O. posloji i clcment - - .v e Q,
it I' i i' i postupak mocmo nastaviti ncogranicno.
1
-ip. i
1
!'i/cmo predstaviti na brojnoj pravoj (slika 1.6.). Naime, svakom racional-
. ii v
Ut|u nui/cino pridruiti jednu i samo jednu taku prave. Meutim, na brojnoj pravoj
I ini'nl ii I iipm.i iu moemo pridruiti nijedan racionalan broj, a to znai da na brojnoj pravoj
vl>> nr-tl .i iu'i'" iiii'ionalnih brojeva. To j e razlog da
fiVi-.|.- l.upa racionalnih brojeva Q sa novim
_T HII I.IHIH 11'pup.idali sve take na brojnoj pravoj, tako Q J 2 2^ 3 p
|!Wi. itu Im'.il .i i biojnc prave postoji obostrano jedno-
10
"
u
(tli |lll'flll/U'.lll[C
Slika 1.6.
Openito: Broj a,mnp
amnp
1000
decimalni zapis napisanj e u obliku decimalnog razlomka.
Svaki decimalan broj sa beskonano mnogo decimala, ije se decimale periodino pona\ij:i|ii.
naziva se beskonano periodian dccimalan broj.
Moe se dokazati da se svaki beskonaan periodian decimalan broj moe napisati u obliku ia/
lomka , ato znai daj e racionalan.
<7
Umjesto strogog dokaza, nudimo obrazloenjetanosti tvrdnje.
Nekaj e dat beskonano periodian decimalanbroj. Tadaje: i
x - Ojnnpmnp... / -1000 i
\000-x = mnp,mnpmnp.v.
\000-x = mnp + 0,mnpmnp...
1000-x = mnp + x
999x = mnp I
_ mnp s
V
999 ' ' ' ' ' '' ' " " . '
Na osnovu prethodnog zakljuujemo:
Beskonaan periodian decimalan broj piemo u obliku razlomka tako da u brojnik pi^cnui
<7
cifreperioda, au nazivnik broj sastavljenod onoliko devetki koliko pcilod imaciflira.
Primjer:
Napisati beskonano periodine decimalne brojeveu obliku razlomka.
b) 0.1567..,-
1567
23
a) 0,23... = ;
99
, . ___ 237 79
c) 0,237... = -
999 333
9999
d) 2,038,038:.. =2+
38
999
Iz prethodnog izlaganja moemo zakljuiti da skupu racionalnih brojeva pripadaju svi cijeh bro
jevi, razlomci i decimalni brojevi, konani i beskonani decimalni, sa beskonano mnogo ilcci
mala koji seperiodino ponavljajui koji seinogu pisati u obliku .
'
;
q
,4 KKUP IRACIONALNIH BROJEVA
Nije dovoljno sticati znanje,
ve ga treba upotrebljavati.
(Narodna izreka)
mi' |i ilii.iO iic oblika: X
1
- 2 =0, x
2
- 3 =0, x
2
- 5 =0, X
1
- 7 =0, itd. uoeno j e darjeenja
ff |tj!|! i.l,i|ii 'il.upu (} 'l'o jebio ralog da seuvede novi skup brojeva, skup, nazvan skup iracio-
Mlhtlt <n \ it \uvi skup iracionalnih brojevanijepodskup skuparacionalnih brojeva i sa njim
î f i -.i |t iliiirkili cli'incnata.
.i|in i u.ivi-di'nc jcdnaine x
2
- 2 =0, x
2
- 3 = 0, x
2
- 5 = 0, x
2
-1 =0 itd. imamo rjeenja:
i ' J' i l J t, a' - -J, x =-Jl, a tevrijednosti napisane u decimalnomobliku su:
' I II I
I \ 'ir.imt) ...
* *t <ii|>ilitif.n s.i bcskonano mnogo decimala, koji se ne ponavljajupo utvrdenompravilu, pa
biii|r\f ni|c nioguc napisati u racionalnomobliku . Zato sekae za takvebrojeve da su
BMHPBlifPf.fgOflb'sjv; ..KV;k.; d m l r r v v } : v v v A r m ixi:<m htmn mu:n
U- liitiiiliu (I iii tinonalis - neshvatljiv obinimveliinama (brojevima) nijemogu izraziti obi-
jiiiii 11 I inil.iiini
iin l.i'i iiin ihi biojcvi uacionalni ako se ne mogu napisati u obliku obinog razlomka . Takvi
^^^^^^gmVvrrsvHv' vv:v: ;:. .,':::.;. , , vvvv^vvv v
i -i "|ni ,11 I i \l?. , v- t-J, x = ,aonda, n = 3,141592654..... itd.
l>iipn-ii imialiiili biojcva obiljeavamo sa/. To suzapravo svi beskonano decimalni brojevi kod
MjiIi ,. i iln' iii- |)onavljajuupravilnomrasporedu i nijemoguepisati ihu obliku razlomka ,
' a
operactja K O J U mjc mogucc or)a\ ni u Konacnom nroju KoraKa, ij. nije mogucc oKoncati Koijono*^
vanje. Upotrebom depnih raunala, moete uoiti da neki, kao rezultat, pokazuju vrijednosl
1,4142135, admgi 1,414213562 itd.
Rjeavanjemjednaine oblika:
x
2
- 2 =0, dobijamo rjecnjc
, a to su iracionalni brojevi.
Teorema: VI nijeracionalan broj, tj. VI < Q .
Dokaz: (indirektan)
Pretpostavimo suprotno, tj. daj e v i racionalan broj i da vai jednakost , gdjesup i <i
<7
uzajamno prosti cijeli brojevi. Tada je:
<7 2 q
2
=p
2
Odavdc slijedi daj ep paran broj, tj.
p ~ 2k (ke N), pa j c
Ak
2
= 2q
2
, odnosno
q
2
- 2k
2
, a to znai daj e i q paran broj, tj.
q = 2m (m G N) i postupak moemo neogranieno nastaviti.
Moemo sada zakljuiti da su u jednakosti q parni brojevi i nisu uzajamno prosli, ;i
q
to protivrjei polaznoj pretpostayci da sup i q uzajamno prosti brojevi. Prema tomc. navedcn.i
jednakost nijetanapa, ostaje:
V2 * ili ypl nije racionalan ( VI g Q), to je trebalo dokazati.
d
Dakle, rjeavanjejednaeine x
2
- 2 = 0 i drugih slinih ijjoj, nametnulo j e potrebu da uvedcmo
nove brojeve, kojc smo na/.vali iracionalnim brojcvima.
Ranije smo dokazali daj e skup racionalnihbrojeva gust skup, tj. da se izmeu ma koja dva racio
nalna broja nalazi beskonano mnogo drugih racionainih brojeva. Medutim, iako gust skup, skup
racionalnih brojeva u sebi ima i praznina. U takvoj jednoj praznini j e i broj V2 . On se nala/i 11a
intervalu izmeu brojeva 1i 2. Posmatrajmo zbog toga najvei broj iji j e kvadrat manji od dv.i 1
najmanji broj iji j e kvadrat vei odjedan. To su brojevi:
1 <V2 <2
1,4 <V I <1,5
1,41 < V2 <1,42
1,414 <V2 <1,415
1,4142 <V2 < 1,4143.
.|7
:
UO
,;
l'j .ij 1IOIU lUKU) IVVUUiUVl UIUJVVU-OUVJ.VO.II.VOVl MllV' iV'ill.V^^MV11IJ UVl II :
>m- |inl.liAiv,i|ii broju 2 (4; 2,25; 2,0164; 2,002225;...).
iif-r f iii' >lul.iiiiiva niza postaju sve manje i manje, a mogu postati proizvoljno male, ako u
ft!>iiiii iln\iil|ii[i daleko. lanovi rastueg i opadajueg niza su racionalni, abroj V I , koji se
I
l-M I iii. 1I1111.111 iva nizova, nije racionalan. Broj ima beskonano mnogo decimala, a nije
fenn.ti 1111 |n iiudiOaii decimalan broj. Svi beskonano decimalni neperiodini brojevi su iracio-
>,! l-.lvi iil....|rvi: V3,V,VI,V3,...,7r,...
Wbt> *>il"l .1 MII d.i su i svi brojevi oblika r -!-
V2(r e Q) iracionalni.
H'
1
IIH'llK I l.lll)
ftfi<i-~<i." iiiii. .uprotno, tj. da j e broj r +
V I racionalan broj i da se moe pisati u obliku B B ^^V l v V : , . V , . V ' , T
i ' <! 1111.II8O
a razlika dva racionalna brojaj e racionalan broj, pa j e V I
^htiiii.|tiii l>ii.|, ',10 jc tiemogue.
f uv 1 |in ipn.i.ivk 1da |e broj oblika /+VI
racionalan, nije tana. To znai daj e svaki broj
J M i M J ' ii.ii'ioiuilan, atoj e trebaio dokazati.
IN 'toiin' 1111\ 1 rmicnicc moemo formirati beskonano mnogo iracionalnih brojeva. U matema-
atfi>1ii tti i|t pi.Li/iijc sc daj e skup iracionalnih brojeva, koji oznaavamo saI, beskonaan skup.
I
>-I u|>1.11 uni.iliuh brojeva Q, skup I j e gust, tj. izmeu svaka dva iracionalna broja postoji
.1 1.11n 1i'i'i 1! 111 bioj.
ilt 1111 iiinaliiih biojeva Q i skup svih iracionalnih brojeva / ine skup realnihbrojeva, koji
;f(4i.'l>.llliii '..t l\, ij.
^ l o t f >HWrq/r: A-0.-=t -i io-i I .'. H.mi : i-:
f
:::'n':: ii': !'.!:_ -h; r'ViiiU MiiVJOViav iV, s;V
>ti|i... 11,11/ iu'm:i|ii /.ljednikih elemenata, pa vai:
V<vvVv>' Viv'oK^vC-^giHi,: I 'vvvvvvg. vij f;h i fl 'Vi P < v u
$*!>< 111' 11I.1|t- sv.iki icalanbroj iliracionalan ili iracionalan,
ii <1 ii ,*.11liuiii 1 daj e :
\> /(,)< R i IczR (Slika 1.7.)
ii'ti ilui liiujfvc picdstavljali smo na brojnoj osi. Uoili smo da svakombroj u odgovara jedna
ilt 1 1I1. '.viiko| t.iki ne odgovara jedan broj u skupu Q. Te praznine popunjavaju upravo
s- (n-iliii lni.n'vi Stoga u skupu realnih brojeva R nema praznina i on j e neprekidan i zato se
il.i |iit il .i,ivl|.i koniinuum.
i i 'n 'l'i.i.i '.11.111.111111konstataciju stroije teorijski daju Arhimedova aksioma i Rantorova aksio-
N * 11 I - I I | I I I I . I ovtl|c ncc biti rijei zbog ogranienosti prostoromu knjizi i vremenomza obradu
'i.itit.t
Slika 1.7.
1.4.1. Apsol ut na vr i j ednost real nog broj a
Slino kao to smo definirali apsolutnu vrijednost cijelogbroja, definiramo i apsolutnu vii]c.'<!ini'il
realnog broja.
Nekaj e a neki realan broj. Onda apsolutnu vrijednost brojaa, u oznaci |a|, definiramo na sl|cili-
i nain:
\a\t\
a
'
a
-
Znai uvijek j e |a| >0.
Svi stavovi koji su vrijedili za apsolutnu vrijednost cijelog, vrijede i za apsolutnu vnjcdnosl IC.I!
nogbroja.
1.4.2. Int erval
Naka.su a i b dva realna broja. Tada seskup svih realnih brojevax koji nisu manji od a ni va.i oil
b naziva interval (razmak, segment) i obiljeava sa [a,b],
Ovako defmiran interval brojeva nn/i
va sezatvoreni interval, jer mupripada i broj a i broj b, amoe sepisati u obliku relacije:
a<x<b.
Za interval kome nepripadajubrojevi a i b, tj. ako vrijedi relacija
a <x<b, kaemo da j e otvoren i obiljeavamo sa (a,b). Moemo govoriti o poluotvoioiiiini
intervalu slijeva (a,b], ili poluotvorenomzdesna [a,b). Intervali [a,b],{a,b],[a,b),(a,b) naxiv;i|ii
se konani, a broj b - a naziva se duina intervala. Skup svih realnih brojeva predsuvlja micivitl
koji zapisujemo sa (-00,00), tj. -00<x < 00 .
Intervali (-oo,oo),(-oo,a),(-oo,a],[a,oo),(a,oo) nazivajusebeskonani intervali.
1.4.3. Pri bl i na vr i j ednost r eal nog broj a
Znamo da se racionalni brojevi, dati u decimalnomzapisu sa konano ili sa beskonano mnoc.n
decimala (periodino decimalan zapis), iz praktinih razloga mogu zaokruiti na eljeni bio| dc
cimala. Slian pristup moemo primijeniti i na iracionalne brojeve, iji zapis ima beskonaCnn
mnogo decimala kojeseperiodino neponavljaju.
* I I I iiilmiimo nadvijedecimalne cifre.
h'il*u |i l .l 'K3, 1415. . . . < 3,15, gdjej e tana vrijednost a=7r=3,1415..., to emo mi
tuti|i iln iiiOiR', uzeti priblinu vrijednost ax =3, 14. J avljasegreka, ali toj e razlika iz-
itit iln i.it'ui-1pribline vrijednosti, tj.
S .1 1,1415.,.-3,14
\ (i (Kl I '>
s>l |*i tftli.'im \'i in'dnost uzmemo a, = 3,15 , onda e greka biti razlika izmeu tane i pribli-
|}||liiii"li 1 i|.i |f .ipsolutna vrijednost
\ </,| 11.1415...
\ oilOKV..
tt|uiii 1I111111 np'ioliilne greke u prvomi dnigomsluaju, uoavamo daje greka u prvomsluaju
|fi i'i inti 11/iMi pivupriblinu vrijednost, tj.
ii, (.1'l ,i tavrijednost za n najeesekoristi u praksi.
|i piilili/n.i vrijednost brojaa i onj e aproksimacija toga broja, pa se pie:
.1 </, (O1I.1se"a j e priblino a, ").
mi ni i l'ii n'i iniaiuo.
. I I I I V,.4.M4.
|
'i)tilil|n -\p'.nli (IUI Miicdnost razlike tane i njegovepribline vrijednosti naziva se apsolutna
frlb>t 111'ii.ii'.iv.t sc
A = | a- , |
fkn i|tHililin-. koiisti se i relativna greka, koja posebno vanu ulogu ima u fizici, kod utvrdi-
t-
1
itlili'M la/iuh mierenja u eksperimentalnoj nastavi i praksi. Relativnu greku definiramo
tnlii'iiiK npsoliiine <;iekei izmjereneveliine, tj.
I mmf r
;
-
:
' -
I . 1. \ ifl.ilivnagie^ka, A - apsolutna greka, i a izmjerena veliina.
iMitn.iiiiuiii j'ii'koni uazivamo proizvod relativne greke i broja 100, a obiljeava se sa A%,
PltMOIt'
Fid<>iifii.iln.i )' t'sk.i lnu znaaj u tome to se pomou nje izbjegava pisanje veeg broja nula
|'i|ih >li 1 ini.ilno" /.ue/a Procentualna greka ima sve osobine relativne greke.
' }ti,it.iii'iiti| pi nnjcni. u inatematici, koristimo pravila za zaokruivanje brojeva u decimalnom
f î ' c pf \j t ilia koju izostavljamo manja od 5, onda posljednjacifrakoju zaokruujemo os-
Jgi I 1 uiif-ii)L 11a, l|. popravku ne vrimo.
i H11ipi vj cilia ko|u izostavljamo vea od 5, ili jejednaka 5, a meu ostalim izostavljenim
S J I M N C I I I I I . I 1 t'ilaia u/l i uti h od nule, onda posljednju cifru koja ostaje uveavamo zajedan, tj.
Miltiiu |ntpij\Uu.
0 posljednjacifrane mijenjaseakoje parna
0 posljednjacifrauveava seza 1akoj e neparna.
Primjeri:
Primjenomprethodnih pravila, zaokruiti sljedeedecimalnebrojevena tri decimaie:
a) 0,03124 b) a = 2,4555
a0,031 , a2,46
c) a =3,45500
a 3,455 (bezgreke)
Operacije sa zaokruenim(priblinim) brojevimaje lake i bre obavljati. Toj e razlog d.i sc u<i|iu'
uvodi zaokruivanje deciinalnih brojeva sa veeg na manji broj decimala. Uostalom, ucb.i uiu'Ht
da sa iracionalnimbrojevima nijeni mogue obavljati operacije, u sluaju da ihpiemo u I H ' K H I I I
"velikom" brojudecimaia. Zaokruivanjemiracionalnogbrojasaveiikimbrojemdecimala, mi l.ihm
broj piemo upriblinoj racionalnoj vrijednosti, aonda obavljamo operacije.
Zadaci za utvrivanje, vjebu i samostalan rad
1. Ako je n prirodan broj, kako e napisati proizvoljan paran i proizvoljan neparan pniinliiii
broj?
2. Pokai daje zbir dvauzastopna neparna prirodna broja djeljiv sa 4.
3. Da li moe zbir etiri uzastopna prirodnabrojabiti prost broj?
4. Obavi naznaene operacije:
a) a [7+4(l 3* 6- 19 2)] =
b) (41-3- 7)[6(l 84-32 2)-2(501- 17 23)] =
c) 3+2{3[8(l 9-21-36-l l )-23]} =
d) - {- 2- [ - 2- ( - 2 +3) H - 3- [ - 3- ( - 3 +4) ] H- [ - 4- ( - 4 +5)]}-6
(R: a) 334, b) 10000, c) 9, d) -6)
5. Izraunaj:
a) x
s
-x
3
+ x
2
-1= zax =2
b) x
s
+x
4
+1= zax =- l
c) 2( 1/; ' 1) +3( +b + 1)
?
- l(a + h \ 2)
3
- za a - -1, h =-2
(R: a) 19, b) 3, c)-3 )
a) (-15) - (-13) +3(-16) +10(-2) =
b) 2(-3+17) +3(-4 +3)(-4) =
c) |-16|+|5|+|- 7|= d) |l 7- l l |- |3 +(-10)| =
e) |l 2-10|-|-15 +23|-2 =
(R: a) -60, b) 40, c) 28, d) 42, e) 32, d) 35)
7. Provjeri da li su razlomci jednaki:
aV - = ,. 3 _ 45 8 72
3 ~21 5 ~ 75 3 ~27
i)l
iiiiini. 111 >li. 111.1/loinkenajednake nazivnike:
tili ..iiiiiiiiiif rli'KK'iilc /a sljedeeelemente iz Q.
1 2 1 2
b)
c) -6
4 I H I I I M I / I I R i'U'tucnlc uodnosu namnoenjeza slijedee brojeve:
b) ^ 0 - 1
' 5 3
>ii (>
I T I I I ' I I I . K ( I K' c>]K'iucije:
,1 ' " [ =
fi s l
(H. . , ; ; . hi . ' g)
I H I A U ii.i.'inii^'iio i.iunatijc:
ll I
, [ ' M f L i L
I J u 8 J
b) 5- -
12
7 2
b
>
e) f - i - ! - '
7 21
13
O^f : ~ =
1
"'k'
h)
" 4'
C)
* 9'
d )
T'
e )
I
}
Ijijî iiti 11 nliliku la/lomka decimalne zapise:
.011K b) 0,534 = c) 0,824 =
ill f. U e) 22,256= d)-1,304 =
MSi-i' 111.1,'ii.iCcneopciaci|e sarealnimbrojevimau decimalnomzapisu:
.I'MI 65 ! 3,29 b) 24,8761 -382,29 =
% 11 tl tv0,2 - d) 3,4-53,82 =
'% i l -I .Mi : 0.38 f) 5836:28,1 =
> |-r,W,V3834 : 3S,45 = h) 0,236 : 3,4821 =
' ' ' ' --
''"iil mli 11 obliku ia/lomka periodine decimalne brojeve:
111 1 0,7373... b) a: =8,536536...
.)> 0,305305... d)* =3,5846758467...
"'i t IMeillli ua hiojnoj piavo| take kojeodgovaraju brojevima:
n/., 1,0,1. VI,-
| j Hdll .11 pi ibli/ni biojcv 1:
.1 M.573S25 b - 402,382235
i 0,025555 d = -3,3566432
/iiiikiui na: a) 2decimale b) 5decimala c) cijelebrojeve
l y. v;uicui piiuiiz,nu viijcuiujai iaz*iuiiiiui na
a) 1decimalu b) dvijedecimale c) 3 decimale
20. Odredi priblinu vrijednost
a) 4l b) V3 c) S d)
na dvije decimale!
21. Nabrojnoj pravoj odrediti taku kojoj odgovara broj
a) b) S c) V d) VlO
22. Pokazati da za Va,beR,a (a <
a +
^ < b
23. Ispitati valjanost nejednakosti \a -b\ <j a| + akoj e
a)a=l,b=-3 b)a=-l , c) a=-l, b=-2.
24. Napii ujednostavnijemobliku:
x
&)x + \x\= b) x- b: = c) i - 7=( x?i 0)
x
a + b + \a + b\ a + b~\a + b\
d )
2 "
C)
2
25. Dokazati identinost:
a+\(A [a,a> 0] Z - U fO, A >Ol
)r
1
* ' J
b
)
O, a < 0j 2 {(/,<Oj
2x +W . . [3*,*0) u f 0, x>0l
C ) _ J i + , + H =( > a < 0 | d ^ - H - j ^ }
a
2
-1
26. Dat j e realan izraz
JV =|a+3| +|<z-3| +
a) Izraunati brojnu vrijednost izraza Nza. a =2i za a = -2
b) Izraunati brojnu vrijednost izrazaN za a= 1i zaa =-l
27. Rijeiti jednaine:
a) |;t|+2 =2;c- 4 b) |* - 2| =l
c) |* +2| =2JC +4 d) |* - 3| +5= -2x + l
28. Rijeiti jednaine:
&)2\x-2\-5x-l = \x-2\-2x + 9
b) 3|x - 4| +8x - 11 =2\x -4\ + 6x +1
c) 2x + 3\x - 5| - 5 =-2\x - 5| - 4x +1
d) 4x - 4\x + 1\ - 2x - 9 =5x - 3\x +7| +1
tH ll
1.1 'ii n I I ,'n u,43):0,26- 217- 2-
f l t ' i
vt Iisi/iiinViu' iipcia.'ijc;
rfl
iil
I .' t
lf I I
M I
' r . ' . - i V f i - i "
l U 3j U 3.
: ( HMK ) -
i
31,5:12
2. ALGEBARSKI IZRA2I
2. 1. S T E P E N I S CJ EL
2. 2. CI J EL I B R .
2 . 3 . KI
ERACI JE
)LIR
2. 9.
; BI NOI \
MK
/ i . i v i
MO N O MI MA I
A NA F A K T OR E
I A L G E B A R S K I I Z R A Z I ^
L J ENI H A L G E B A R S K I H I Z RA Z A
M P
0 H
iwiiii
Ij
iiipii
FRANC'OIS VIETE
(1540. -1603.)
Francuski matematiar.
Prvije uveo u matematiku slova za oznaku brojeva huavtm
jejednaine. Poznate su njegove formule za jedrnicinr divy,uj.
i vieg reda, pomou kojih moemo napisatijednai imi kada
joj znamo rjeenje.
PPNI (POTENCIJE) S CJELOBROJNIM
Mt f l OCCM (EKSPONENTOM)
Kome se povea pohlepa,
smanjuje se ovjenost.
(Arapska poslovica)
|F I ' M I . - U H I irdiiakihfaktorapiemo u obliku:
a a a ..- a = a",{a e R,n e N)
n
jiit|i it i, 1,1/ a" na/iva stepen ili potencijabroja a. )
izloilac ili eksponent stepena
baza ili osnova
stepen ili potencija
iil ,/ 'iiiiiiiu M' stcpenomijije izloilac jednak 1.
,(' lltlllil'illO .
. |i ti.itt ilclinici|c l slijedeih izraza:
HHggl fl
i (.1 ' (I)
(,/ ft, a / 0, e N)
ii
|,PI t,At iii /ii.iCi'iijc i/iuzd a" j e definirani za svaki cjelobrojni eksponent (ane samo za prirod-
i ti i i' ii ' 0,75
_
0,0625
I > ' 1 ( ' L
t i \
v 2 /
r _ i v _ 2 7 = _ 3 i
, 2 8 8
I
I I i i |i oi ncl j c sa st epeni ma
ft(Miii| koli naudi snio kako se izvode operacije sa stepenima. Ovdje emo to ponoviti i
? >-ti /ii|t' i/lti/ili na ncto viemnivou. iilI I I I I l'iIII " od slcpcnajednakih bazajednak j e stepenu ijaje baza zajednika, a izloilac
JFILN-IL , ' I HI I I i/lo/ilaca lliklora, tj.
m n m + n
a -a a
m m+n
Vrijedi i obrnuto:
a'" - a" , toj ejednostavno dokazati.
Nijeteko zakljuiti daj e: a'" a" a
p
... a = a
m + n + p + ... + k
,(aeR, m, n, p, ..., k c ,V).
Primjeri:
2
3
1.
r
1
3
2+3
' 1
3
2. (-3)
3
(-3)
2
=(.3)
5
=-243
3.
1
2) V 2j ( 2J [ sJ'U
4.X
3
-x
3
-X
4
-X
7
=X
5 +3+4 +7
=X
19
_1_
32
Teorema: Kolinik stepena jednakih bazajednak j e stepenu zajednike baze iji 10 i/lo/ilm
jednak raziici izloilaca djeljenikai djelioca, tj.
a'": a" = a"'-",(a e R, at- 0, m.neN)
Dokaz: Kakoj e dijeljenjeinverzna operacijamnoenju, to iz
a'": a" = a "'"" slijedi
a"-"-a" = a'"-"
+
"=a'", paj e tvrdnja tana.
Vrijedi i obrnuto:
Primjeri:
1. (-0,5)
5
: (-0,5)
3
=(-0,5)
5
"
3
=(-0,5)
2
=0,25
2. x
5
: x
2
=*
3
, a * 0
Teorema: Proizvod stepenajednakih izloilacaje stepen, ijaj e baza jednaka pioi/vodu li.i/ii
pojedinih faktorasazajednikimizloiocem, tj.
: ' a'" b"' = (a b)
m
, (a, b e R, m e N)
Dokaz: Imamo:
a'" b'" = a-a-a-...-ab-b-b-...-b = ab-ab ab-..,ab = (ab)'"
m m m
toj e trebalo dokazati.
Vrijedi i obrnuto:
(a b)
m
= a'" b
m
, ato znai da:
Proizvod stepenujemo tako da mu svaki faktor stepenujemo zajednikimeksponenlom, pa sc 1I11
bivene vrijednosti medusobno pomnoe.
Primjeri:
1.3
5
-2
5
=10
5
=100000
2. (3a)
5
=3
5
a
5
=243a
5
3. 20
3
=(2 10)
3
=2
3
10
3
=8 1000=8000
i'" h'" = (a: b)
m
= | ^ | ,(b * 0)(a,b eR,meN)
h'" | " ./)j = a'" toje trebalo dokazati.
."h'"
1
I 'l' <t>" Kl
HHHRp^ '
HM'
'sA
V J ^ h )
3
27a
3
'ili |n 11'.lcpi-najc slc|)ensaistombazomiji jeizloilac jednak proizvodu izloilaca, tj.
(a'")" = a'"", (a e R, m, n e N)
(* tliiir*iiiv!in, jcr je:
n uil
t,.'"}' ./"' a'" = a
m
" ,(a e R, m, n e N)
tlltnillllll, l|.
(,'")' [a")"
4. [ ( 2
2
j J =2
n
1 i ni i i i i i Mi i i vanj e nul om
t* oi.il m < N 1 /a svako a 0 vrijedi:
.1" ,/'" (a
m
) \(a
m
)= 1
LI I I I I I I i|i sli-pcna kao proizvodajednakih faktora izraz a nema konkretno znaenjejer ne
i|i |n1.v i(l ud 0 faktora. Meutim, taj izraz moe se shvatiti kao rezultat dijeljenjajednakih
t I ilid'". <j"'-=a'"
_ff
' =a
0
, atoznai daj ea= l,pasemoeiskazatislijedeadefmicija:
Napomena. Stepen oblika 0 nijedefmiran(nerna smisla) i mi ga ovdjeneemo ra/maliiih
to sadraj koji eseizuavati kasnije.
Primjeri:
1. a) (0,3) =1 b) (0,256) =1
c) 100 =1 ''
1
d) ( " l ^j ' - l
e) (4a) = 1 (a * 0) f) (a - bf = 1 (a * b)
Zadaci za utvrivanje gradiva
a ) a
7
V = b)n
7
-n"-n'
2
=
c) 3
X
3
2y
3
3z
= d) a
x + ly + 2
a
x
~
y
a'~
x
=
e) (a +b + c)" (a + b + cf (a + b + cf =
(R: a)a', b)n
30
, c) 3
x + 2y + 3z
, d)
1
" '
3
, e) (a + b + f
+ h + c
)
a) (a + bf (a + bf (a + bf =
b) 3a
7
a
8
+5a
10
a
5
=
-1 - c) %x
23
x
77
+ 2X
3s
x
62
=
d) 7(2n + l)
13
(2n + l)
8
+15(2 +l)
5
(2n + l f
6
=
(R: a) ( a + b f
2
, b) 8a
15
, c) 10a
10
, d) 22(2+l )
21
)
a) 2
X
3" 5
X
= b) .t'' >'' / -
c) (2a
7
)
8
= d) (a
2
a
7
)
3
=
e) (x
2
x
3
- X
5
)
10
= f) ((a + b f f
5
=
(R: a) 30
x
, b) ( x y z f , c) 256a
15
, d) a
27
, e)*
100
, f)(a + b f )
b) (2
2
)
1
i-(3
3
)' +3//' -
c) [3(x+;0
2
f+[2(.v +.v)
3
]
!
-
d){[2(m-ff}
6
+{[2(W-W)
2
f}
3
=
(R: a) 10a
120
, b) 20/;", c)31(.v i .y)", d) 4l 60(w-)
12
)
a) (-l )
1998
f (-l )
1999
+ (-l )
2000
+ (-l )
2001
+ (-l )
2002
+ ( - l f
0 0 3
=
b) (-1+2 - 3)
2
+(- 2+1- 3)
2
+(-3+2 -1)
2
=
oM
2
M(-2)
3
f =
(R: a) 0, b) 24, c)-128 )
6. Obavi operacije
a)(a
5x
)
3
-(a
3x
)
2
- b) (x
2n
)
4
(x
2
)" = c) (y
5k
)
7
(y
5
)
3k
=
Uen je onaj ko odbaci grijehe,
a uva se poroka.
(Narodna izreka)
I H I ' / ilcl uiogu predstavljati mjernebrojeve raznih veliina. Kada upotrijebi-
III fn nm/i' lnii 10 kg eera, 10 ovaca, 10 uenika Ia razreda itd. Svi takvi i slini
1mi il'.l.ivlj.ili ncke stalne vrijednosti (povrinu, teinu, broj uenika itd.) koju nazfc
. illlilui III si.iluiin vcliinama, ili jednostavno konstante.
ti n>iiih n|n-i;ii ija, od konstanti obrazujemo izraz, onda se takav izraz naziva kon-
1 iii inihiliii izraz.
I i>nii.iiiiuo)' i/razaje:
i B HHH^^Sl f er ^' : - . , . . . , -^v ); . - i'H: ..',; :.;,/,;
1
' l' ' l
1
5 -
111 iiifil.iiiliiniii i/ia/u upotrijebimo operacije sabiranja, oduzimanja, mnoenja i ste-
mnlii ' 11 I . I K . I V i/ia/naziva cijeli racionalan (brojni) izraz.
I I . I M| I I I / M / : I iipolrijebimo i operaciju dijeljenja, pa se za brojnu vrijednost dobije
I . I I . I I I i.iK.iv i/,ia/ naziva razlomljeni racionalni konstantni izraz.
I - I . I I ' I . 111I 111 1 , cioualni izrazi su:
1 1 1 l'
H N K i l
n -
L0-2 - 20
6-9 +3-2
l-i i,i.-liiiiil]ciiili racionalnih izraza treba strogo voditi rauna da se u nazivniku (dje-
111 lmi| II, |i'i iiulom, kao toje poznato, nemoemo dijeliti. Drugimrijeima, kaemo
. I I H I H I I I IIIH' dcl i i i i i ano ili dijeljenjenulomnema smisla.
I ') !( ')' - 6- 16 - 22 v
= , sto nne moguce.
I t' X 4- 4 0
l(lo| .l|l||llll|||'
intt iiiiluiii iiciiia sniisla, dijeiiti nuiomnijemogue ili dijeljenjenulomnije definirano.
it l'f|ii"in 1 'i.i/ii obavimo svenaznaene operacije, dobijemo broj koji senaziva vrijednost
;i|'iMfn n|ii i.n'i|,'i u brojnomizrazu javlja se problemkako zapisati i kojimredom obaviti
iiii|ii Uli l|i'
Ut*m.iiii I ii| li'iniii i priksi dogovorenoj e da seoperacijerangirajuna sljedei nain:
I ''i i IMIIIIIIC 1 oduzimanjeoperacije su
' Miiii/i'II|C 1 dijeljenjeoperacije su
' 'ih |'i iiuv.nijei korjenovanjeoperacije su
1. stepena ili ranga
2. stepena ili ranga
3. stepena ili ranga,
!Na OSIIOVU OVOg [J i mvaucnog uoguvui a, pi l uuavi j auj u upvi avi j a, vi vi m uiuuuu J..
0 operacije istog ranga obavljajuonimredomkojimsu naznaene,
0 operacije vieg ranga obavljajuse prije operacija nieg ranga (stepenovaiiii
1
1
korjenovanje, mnoenj e i dijeljenje, a onda sabiranje i oduzimanje),
0 operacije koj e treba obaviti prijenego treba da dou na red - stavljaju se u/.i|'im|jj
Ako se u broj nomizrazu treba osloboditi i zagrada, prvo se obavljaju operacije u /agi.nli niillj
zagrada. Ovo j e posebno vano zbog toga to se u novije vrijeme umjesto malih, sredii|ili i M'flfc
zagrada upotrebljavaju sve male zagrade. Ranijesmo uili da se prvo oslobaamo nialili, su'iln|iU
onda velikih zagrada. To treba i sada potovati kao pravilo koje vai.
Pri mj eri :
1. Obavi operacije u sljedeimbroj ni m izrazima:
1 ..1 2.-1 '
8 8
+
8 ~8
b) 2 5 +(-2)
2
3 - (-2) 3
2
: 3 =
10 +4 3 -(-2) 9: 3 =
10+ 12- (- 18): 3 =
22 - (-6) = 22 + 6 = 28
c
) -4 - {4 - [-10- (8 - 1) - (1 - 12)]} =
- 4- {4- [- 10- 7 - (-11)]} =
- 4- {4- [- 17+ 11]} =
4 - {4 - [-6]} '
- 4- {4 +6} =- 4- 10 =-14
d) -2- 2 (-2 (-2 (-2) -2)) =
- 2- 2 (-2 (4 - 2)) =
-2 - 2 (-2 2) =- 2- 2 (-4) =- 2 +8=6
U zadnjemprimjeru upotrijebljenaj e vie puta samo mala zagrada.
2. Obavi naznaenu operaciju:
2-3+2
2
:- 5- 5
2
:5 6+4- 5- 25:5 6+20- 5 26- 5
4- 3- 2' 3 +4 - 1 12- 2- 9 +16- 1 12- 18 +16- 1 - 6 +15
=l i =Z =
2
I
9 3 3
2.3. CIJELI ALGEBARSKI IZRAZI POJAM
PROMJENLJIVE (VARIJABLE)
Bolje je zasluiti poasli, a >W (IDIU/IIII
je nego dobijatije, a ne zii\lu.",li /<
(Invi
U prethodnomizlaganju rekli smo da simboli -6, -3, 0, 1, 5, itd. mogu predstavljau ra/in.' vrlifi
(temperaturu, duinu, teinu, zapreminu itd.) i da takve veliine nazivamo konstanlama.
Meutim, ako govorimo o nekoj veliini koja moe imati razliite vrijednosti redoni -5, -4, I.
..., 2, 3, ..., znai da se veliina mijenja, onda takve veliine oznaavamo opi mb/ ojem r,
i nazivamo ih proi nj enl j i vi mveliinama ili varijablama.
Promjenljiveveliine (varijable) su:
x,y,z, u, v, ...,a,b,c,...
fttnfo n.lii iiii.iin i, mnoenja i stepenovanja, onda se takav izraz naziva cijeli alge-
hflliii IM .1/ 11iMilinom. To su izrazi oblika:
1 2 3
. ., a
2
a +- ,...
2 3 5
[tl gi l .i i 1111 ilni i/raz od konstanti: 2, 3, 5, i 8 i promjenljivihJ C, i z, pomou ope-
lnti| i i' l'i I I M I I I | . I i mnoenja.
Itifc ntii'i ii ii|i";ili na bezbroj naina. Evo jednog:
p i i! *' 1/ \ i X
|B T t| IHI r.lili M'liOmii l akavj edan izraz.)
bttni i i i i i 'i' iiHi/e (Imligurira jedna, dvije ili vie promjenljivih. Prema broju promj en-
K M I K I - I I I I i ihi/iva se algebarski izraz sajednom, dvije itd. promjenljive.
E}}tt|t l'iiti .ilt'i li.'iiskoni i/iazu zamijeni j edna ili vie promjenljivih s posebnim brojevima,
i .ili siipslituciju ili zamjenu. Na taj nain smo dobili brojnu vrijednost cijelog
BHf l-t.i 'i
ph
, I ( I I )' (\ v)' uinjesto promj enl j i vi hx i y , uvrstimo vrijednosti -2 i 3 respek-
ff s v I
fi > ii i , t !)' (x -.tO
2
=(-2 -l- 3>
2
- (-2 - 3)
2
=1- 25
ttjtpin-i lnii|iiii vnj al nosl
|S Mt|> ilini'.l .ilf'.fli.iiskog izraza:
I 'i ' 10, /d v - 2
i i l ' i . I.. I /a a - 10
<:':;: VKl'- ,fv/: V ri'A:',-: i i .i: / S.;J !, ;' >:': ::>::', irr' iiliK /svivv !
41'.t ' 2;-2V' +5(-2) - 10 =2- 4 - 10 - 10 =8 - 20 =-12
1.1 1.1 l() M 0 ' - 4 - 10- 1=300- 40- 1 =259
sl-f. i|> li i.u'iiiitiilne i/raze obiljeavamo najee velikim slovima, npr: A, B, P, ..., a u
t><tti ! ilnv.i | IIM'IIH> piomjenljive koje uestvuju u izrazu: A(x), B(x,y),...
MONOMII OPERACIJE S MONOMIMA
JtuditP. v.nhvalni na^cvuf&timar-ai
(nenajiahvalama.\
(La Fontainejj
i|>t i i|i li |i ilnolani algebarski racionalni izraz naziva se monom.
M Itpilliilllil '.II
' 'i h 8</, - v , t:
2
/,
3
promjenljiVih. SvaKu konstantu moemo smatrati monomom. Monom moemo pisali il
oblicima proizvoda:
Sabx
2
= 2ab 4x
2
= 8a bx
2
= ...
Najee, monompiemo u obliku proizvodajedne konstante, koju nazivamo kociiciji-ul i n|
najedne ili viepromjenljivihkojenazivamo glavna veliina.
Za dva monoma koji imajujednake glavneveliine (istepromjenljivei istc i/.lo/iocc), kn.'i'iim
suslini ili istoimeni monomi.
Slini (istoimeni) monomi su:
a) 5x i lx b) | a
2
i a
2
c) 4a
2
b
3
i -3a
2
b
)
Nisu siini (raznoimeni) monomi:
... 2 2
a) 5a i 5a
2
b) -4x i 4xy c) ab i -a b
Monom3aje prvog stupnjaili ranga, jer j e a = a
l
.
Monom3abj e drugog stupnja, jer j e ab = a
l
b
]
(1+1).
Dok su monomi a
2
bc
3
estog, odnosno 5x
s
je osmog stupnja (ranga).
2.4.1. Sabi r anj e i oduzi manj e monoma
( Sabirati i oduzimati moemo samo sline monome.
/ Istoimene monome sabiramo tako da imsaberemo koeficijente, aglavnu veliinu piepicnm
2x + 5x = (2 +5)x =7x
3a
2
+ 5a
2
= 8a
2
Na isti nain sabiramo tri ili viemonoma (asocijativni zakon).
5x
2
+ 2x
2
+ 8x
2
15x
2
Dakle, moemo zakljuiti:
Zbir dva ili vie slinih monomaj e monom, slian monomima koje sabiramo, iji jc ko.-ln i|
jednak zbirukoeficijenata, aglavnaveliinajednaka glavnimveliinama monoma kojc saliuiuiin
Kakoj e:
5x+3x=8x, to je:
8x-3x=5x, odnosno
8JC-5JC=3A-, jer j e oduzimanjeinverzna operacijasabiranju.
Na isti nain moemo oduzeti i sljedee monome:
\.7ab-3ab = 4ab
2. 8xy - 12xy =-4xy
3.6ab-6ab = 0ab = 0
2 2
4. aa = 0a = 0
7 7
Prema tome, sline monome oduzimamo tako da imoduzmeino koeficijente, a glavnu vclii'
prepiemo ili, dragimrijeima:
Razlika dva slina monoma j e monom, slian monomima koje oduzimamo, i|i |c koelu i|i-
jednak razlici koeficijenata, a glavna veliina jednaka glavnim veliinama 1110110111,1 kn|i
oduzimamo.
\ I 0 3 4 3 3
n'.i ,i \ l \a'x = -a
J
x = a x
I I 1 4) 4
2 (. 2
b)xy--xy = I I - -
| 't (i 8x)\=5x-[-2x + 5x]=5x-3x = 2x
#H I I ( M<LI \ ANJ E GRADI VA
xy
prii<' < !> ->pi 1
1
ijc:
|}iîf/ii l l ri hc 42abc =
i.) s
1
' t ' ,/' 1 \-a
2
-5a
2
=
b) 5,2x
2
y - 2,4x
2
y +3,8x
2
y =
, z 2 ^
ul H.i/K , li)(>,(>YV, c) -4fl )
|i -.1 -(i|ii.iiln, 11 /.ilimreduciraj i/.raz:
( 'M |'JI (ftr-2x)]}=- b) a - {[(3a - 8a) +(5a - 4a)] +(6a - 3a)}
ti i '
H H H H M
I
'i i 1 3 2 3
-y - -y +'-zy
(1 O
3
1 ,3 \
- r =
ftl .11 h\, I.).,/, c) - - / )
HHHH^MaBMMjl?:'---''' '6 ;.:
j lt>t iitit 1 in npci.ii: jc:
*S M '' II 1 K(2a
3
+1 \x)
5
- 6(2a
3
+1 \x)
5
=
M '(, i 1 5(x+yT
+y + z
-3(x + yT>
y +
* =
, Y :'.(2'-.vY - 5(2
5
-x
5
)
2
=
.1 V-/ II -)\ b)4(x+y)
x+y + z
, c) 0)
mtll 11 /i'iiifI11, a /alim reduciraj izraz:
n( 111,1/n | \ilx - 10,2abc - (5,2abc - 2,3abc)] - 3,2abc} =
I . 1 1 1 1 1 1 M . 1 |iMl33v'y -[0,333x
2
y - ( 3 , 3 3 3 ^ -2,333x
2
y)]}
11 \ '',' 14,02(1 A 1 [4, lla
3
x - (4,33a
3
x - 4,44a
3
*)]} =7
(t( -11 !.//'(, b) 0,703*V, c) -4,13a
3
*)
t".i|t iii'i.id'' pa lcdiuiraj izraz:
4 * Y Z
3
-
5
c2 333 2333
5 x y z * yz
5 5 .
l'l *i ' t*'
1
!(>--a\v'
' .
. . n
1
1 l'' J - / - A- V-
(I [ 6
(II ,.) V v V . b) 6a
5
*
3
, c)8x
S
y
2
)
^^^^si i l feâa. , -, , . -:^;. :.
5a
5
*
3
-(^4a
5
*
3
- 3a
5
*
3
4 4 4
6 V 6 6 ,
. 5. 2 ^
i. iviuiioinc sino aenniraii Kao proizvod brojeva, a znamo da za mnoenje vriicdi komiU
asoeijativni zakon. Zato kod mnoenja monoma moemo pisati:
1. 3a "=3 5 ax 15ax
2. 6ab 3xy - 63ab xy~ 18ahxy
3. ~~a
2
b
3
3 L?.) f 2 ) f 3) 2, ,2 6 3, 3 1 3,3
ab = a b-ab = a'b
3
= a*b
J
4 12 2
4 ) V 3,
4. 2abx 3yz 4uv =234abx yz uv = 24abxyzuv
I z prethodnih primjera zakljuuje se da monome mnoimo tako da impomnoi mo
1
-i hi|>nl
koeficijentom, a glavnu veliinu sa glavnomveliinom. Dakle,
Proizvod dva morioma j e monom, iji j e koeficijentjednak proizvodu koeficijenata, a i'liivmi
liina proizvodu glavnih veliina.
Primjeri: '
1. 5a
2
- 4a
3
= 20a
5
2. 2,3zV 4,2xV = 9,66x
s
y
5
= ^f l V =3 a V
12
2. Da bismo objasnili dijeljenjemonoma, moramo primijeniti osobine kolinika:
a) Proizvodj e djeljiv svakimsvojimfaktorom, tj:
ab : a = b
ab : b = a
b) Kolinik ne mijenjasvojuvrijednost kadamu djeljenik i djelilac podijelimo isi imlun|i
razliitimodnule. To, zapravo, znai dakolinik, slino razlomku, moemo skiatili i-.ninl'i
I j emrazliitimodnule, tj:
2x : 2y = x : y, y ^ 0
ac:bc = a:b, b0,c0
Na osnovu prethodnih osobina, dijelimo monome.
Primjeri:
1. 34a
3
b
2
y : (-1lab
1
) = î^Hlz. _ -2a
2
y
V ' -\lab
2. ^ J l . i V ^ 2; A 2
3 3 V3 3 /
;
3. 0,04 abc : 0,02 abc =2
4. Reducirati izraz:
a
2
b
2
:-a --a
3
b
3
:-a
2
b + - a
2
b
3
:-ab = 2ab
2
-lab
1
+ 2ab
2
3 . 3 5 i 5
:
4 8
;
-
To znai da monome dijelimo tako da impodijelimo koeficijent sa koeficijentom, a glaviiu \'i'll
inu sa glavnomveliinom. Drugi mrijeima; \
1
ab'
Kolinik dva monoma j e monom, i j i j e koefi ci j entj ednakkol i ni ku koeficijenata, aglavnn \c
liina koliniku glavnih veliina djeljenikai djelioca.
Hl'Htli i. '' i .! i promjenljivea, b \ x. Formiraj tri razliita algebarska racionalna
ifii iit l'i.ti'ii.itih- i promjenljiveprimijeni operacije: sabiranja(+), oduzimanja(-), mno-
l|iti>tii|,Kl)ii)|i-iiv2),
l<itt|iiit tit|t-ilii(tscalgebarskog izraza:
I f ttl 'i 't i ' y' +y
3
, zax = -2,y = 3
I | M I ' I ' I ' / + 5y
3
, zax= 1 , J > = - 2
ib'i
1
>
1
. ci +2, za a
*t 11 ') l. c) 2)
I \
1
i i ' - 1 - , zax 2
\fa\\ i ' i ti' i )x +1 =, zax = 7
i ) h I n M i (M l )
2
+(+ 1)
3
=, za =5
J | t .i| " I.) )>, c)258)
t ttji ilmi'ii t/t.i/.t:
| i Hinnl Hnt < n l-1) + 3{m + - l )
2
- 7(m + n - 2)
3
,
'4 IH I I H ?
felfl'.ti (\ ' .'!' .'<)(x+y)
2
, zax = 3 iy = 5
* i) i' i r' , /nx-2iy = 5
tfi <ti i i )(wv)'"
, + %
+ 5(x + y + z)
x+y
, zax=y = z = 2
j \(.<,'M | h'
,
+:cfy'
+ B
+
C
-
3
, zaa=l,b = 2ic = 3
tl t .11I I . I|) ('j ;, c) 57, d) 14672, e) 32768)
iMJ ttn'i iii ii|H'i.ti'iie:
H. i V . ' IKn'/iV
4
i I2a
2
b
3
4
=
' hi 't
1 1
' /v 'i j - 25x
3
y
3
z =
11" 1
1
1 'i'.-
1
;>8v'i'z - x
2
yz + 12x
2
y =
l l t .11 U'h', ', b) 4.TVZ, c) 8x
2
y z )
j tm--it.tr>in' ti|iciaci|e
ii 'i i /-i ' -< . b)
10
- 7(a + b)
,0
= ..
'/> i , i 7( +b + cf +(a + b + c)
50
=
. i ' - i . ' + 2(x + y ) zf '
y
" ' - 3(x + .v -i 2)
v
"
v ! 2
-
i f t .tl tn i /.)'". b) [\(a + b + )
50
, c) 7{x +y + z)
x+y + z
)
I M TI. TR TII I I I H - I C I C I J E :
<!.</./ fi l |"
l - l 't I f >u'/ 2.\;T> =
t ii.< ' 'ii 'i.i i />)
3
=
ili ,i| lHt,hr,l\ \ :. b).24x
4
y
4
z
4
, c) 8(a + bf )
nf iit'itin'i iic opcictcije:
'tM' " " //
l
' a
,
-
x
-
t'i i .i
1
/>)' (n i />)
J
(a + b)
1
=
i l i .i i h i ,)" (a \ b + j' (a + b + c)
c
=
b)
;
- ""i > h
|M . 1) . / "" b) (,/ + b)
u
, c) (a +b i c)" d) 3
f
'
2 v
'
3 2
)
8. :*:,'. 9 / .
c) 0,0036<zVc
4
: 0,006a
2
fe
3
c
4
=
( R: a) 8 a V, b) | ^ x
4
z , c) 0, 6a
2
b)
10. Obavi naznacnc opcracije:
a) (a l- bf : (a +bf -
b) (a +b +1)' : (a +b +l )
4
: (a +b +l)
2
: =
c) (x + y + z f
x + 2y + 2z
: (x + y +z>
t+y+z
=
d) ( *
2
+* +l )
2( x2+j ; +1)
:(*
2
+* +ir
2+J C+1
=
(R: a) (a +Z>)
2
, b) (a +b +l)
4
, c) (x +.y +z)
x+y +
\ d) (x
2
+x + \f
+x+l
11. Oslobodi sezagrada pareduciraj izraz:
a) -{(2a
2
- 5a
2
) - [2a
2
- (2a
2
- 7a
2
)] +(2a
2
- 8a
2
)} =
b) -(4xy - 2xy) - {-(5xy - 2xy) - [-(2xy - 9xy) - 7xy]} =
c) (a +bf + {2(a +bf - [5(a +bf - (a + b f ] - 3( a + bf } =
(R: a) 16a
2
, b) xy, c) Uputstvo: Sabiraj 5(a + bf - (a + bf = 4(a + bf ltd.)
2.5. POLINOMI JEDNE VARIJABLE
Pravcihiust jc proizvod r<i. Itnin
a opratanje asti I '. HH-IIH<I\II
(Arapska poslnvi* nl
J o u osnovnoj koli govorili smo o funkciji i njenoj primjeni.
Polinomi su vani primjeri primjenefunkcijakoji preslikavaju /?-W?.
PolinomP n-tog stepenajedne promjenljivezapisujemo formulomovako:
P: R^>R; x-^P(x)=ac" +an.xx'
A
+ ... + a,x + a0, a * 0;
gdjesua, anA, a_2,..., a2, at, a0 realne konstante, anazivamo ih koeficijentima polinoimi |lm|
n iz /Vjenajvei izloilac promjenljivex datogpolinoma, paseuzimazastepen ili rang polnionm
Izrazi - polinomi oblika:
P(x) = 7>x
2
+x-5 , ,
P(x)=X
6
+ 8X
4
-3X-8
P(X)=X
9
- 4
primjeri supolinoma promjenljive(varijable) x, redomstepena 2, 6i 9.
Polinomoblika:
P(x,y,z) = 2,5x
z
y
3
- y
2
z
5
- 0,2xy
imastepen 7, jer j e lan - yV najvieg stepena i ima izloilac varijnbli
2+5=7.
Funkcijezadane formulama/(*) =-6i g(x) = 4,... primjeri supolinoma nultoi; stopeua 1
ihmoemo pisati kaoj(x) = -6x i g(x) = 4x... *
Ovakvepolinomenazivamo konstantni polinomi.
i !.,.....* . J 11\ 'i' c/, uaîva uvubiampuiiuuuiiiu Lriiiuiii.
n'.lin 11 iin'iM n t monoma, oblikaP(x)=ax
2
+ bx + c, nazivasekvadratni trinom.
I I dnrl 'i.i'.l.ivl|cni od algebarskog zbira od etiri i vie raznoimenih monoma nazi-
hlid iii" 'H'i i poliiioin.
r jiiiliiiniii |i ,il|'i-b.uski zbir raznoimenih monoma.
I ' I . I I I M . M I iinl' N ' -icpcnaj e svaka funkci j a/: za kojuj e (V*e/?) J(x) = k, pri
H |ll| ^^^ ^ ^
; Hii|.t fnilliiinii (iiula l'unkcije) je funkci j af -. R->R, zakoj uj e/(x) =0, zasvako xeR.
/14pnliiiniiir /' i /.idane formulama:
/'hl i.,"
1
c i v"
1
... +ayx + a0, a* 0
/..,i'" > , i v'"' +... +bxx +b0, b, 0, kaemo da sujednaki i piemo
/'(i | ('(\), ,iko i samo ako zadovoljavajuslijedei uvjet:
*i n .i />, a\ - b,, a?i
:
= b2,..., a - b,. " ' "
iiulliil' 'ili'pcn.i ili konstantne funkcijesu:
>fM '. b) f(x) =-14 c)./(.x') =-0,02.
nti >111 i 6 inui nule zax =2 ili zax =3, jer:
' ,/(2)=2
2
- 5 -2 +6=4- 10 +6=0
5-i., t /(3)=3
2
- 5 3+6=9-15 +6=0
iin/'ni i ' (n i 5 i polinomQ(x) = 5+x
2
- 6x sujednaki jer j e 1=1, -6=-6 i 5=5,%
utini.i "ii .lcpi'iia (ianga) 2.
<)(M UACIJE SA POLINOMIMA
iii'ii.i i iii.i/niii .)bavljali operacijesabiranja, oduzimanja i mnoenja. Rezultat ovih ope-
ii >h,i piiliiiniiiii jc polinom. Polinome moemo i dijeiiti, ali rezultat dijeljenjanije uvijek
Mt >i mu dijclili samo polinome iji j e rezultat dijeljenjapolinom. Za operacije sa poli-
r.l.i pi.ivila kao l za operacijesa brojevima.
hAtili iinjo i oduzi manj e pol i noma
i|> . il'ii.iii|,i i <>dii/inuii|.i objasnit emo najednostavnimkonkretnimprimjerima.
:i ii'iiu iliimilva polinom.r
(dl ti ' 5\-2 i
/'(I 'u' .V ' 5 inid skupomR.
ii ti il<ii pnliiHima |c:
ll-l i IH\) (3\' - 5v - 2) +(5x
2
- * +5)
- ( 3 V + (-5 - 1)* ' (-2 i 5)
- 8\' - (n +3- C(x)
lni ilv.i poluioma i(.\) i B(x) j epol i nomC(x), tj.
1(0 i H(\) C'(v)
biranjai oduzimanja.
Primjer:
Obavimo operacijeoduzimanja polinoma:
P(,v) - 2.v
3
+5x
2
-x 14
Q(x) = 3x
2
- 4x +7 .
P(x) - Q(x) =(2x
3
+5x
2
- x +4) - (3x
2
- 4x +7)
= 2x
3
+, 5x
2
r x +4"- 3x
2
+4x - 7
= / 2 X 3 V 2 ? + 3 T T ^ \
Kao to vidimo iz navedenih primjera, operacije sabiranja i oduzimanja polinoma u skupn
noma ima iste osobine, kao to te operacije imajuu skupu cijelihbrojeva Z.
Nijeteko provjeriti da za sabiranjepolinoma vrijedi:
a) P(x) + (Q(x) + R(x)) = (P(x) + Q(x)) + R(x)
(osobina asocijativnosti sabiranja)
b) P(x) i Q(x) - Q(x) + P(x)
(osobina komutativnosti sabiranja)
c) P(x) I 0 - P(x)
j
0j e nula polinom(neutralni element za sabiranje polinoma)
d) P(x) + (-P(x)) ~ 0
P(x) ima suprotni element -P(x)
Na osnovu ovih injenica zakljuujemo da skup polinoma P sa operacijomsabiranja (i ) fi
gebarsku strukturu komutativnu Abelovu aditivnu grupu, to krae zapisujemo (P, i ) .
1. Za polinome:
P(x) - 7x
5
- 4x
3
+ 5x ! 3 i Q(x) = 3x
5
+ 7x
3
-2x-7
Odredi: a) P(x) + Q(x)= b)P(x)-Q(x)=
(R: a) 10x
5
+3x
3
+3x -4, b) 4x
5
- 1lx
3
+7x +10)
2. A(x) = 2x
4
+ 5x
3
-x
?
i 3,r-4, B(x) = x
4
:- 2x
3
- 3x
2
- x - 6
C(x) = 3x
4
+ 3x
3
+ 2x
2
+ 2x - 5
Odredi: a) A(x) + B(x) - C(x)=
b) A(x) - B(x) + C(x)=
c) C(x) - (A(x) - B(x))=
(R: a) - 6x
2
- 5, b) 4x
4
+10x
3
+4x
2
+6x - 3, c) 2x
4
- 4x
3
- 2x - 7)
3. Zapolinome iz prethodnog zadatka provjeri da li su tane relacije:
a) A(x) + B(x) = B(x) + A(x)
b) A(x) + (B(x) + C(x)) = (A(x) + B(x)) + C(x)
c) A(x) - (B(x) + C(x)) A(x)- B(x) - C(x)
d) A(x) - (B(x) - C(x) = A(x) -B(x) + C(x)
e) A(x) - B(x) = B(x) - A(x)
f) A(x) - C(x) = C(x) - A(x)
(R: a, b, c, d su tane relacije, ei f su netane relacije)
4. Odredi suprotni polinompolinomu:
a) P(x) = x
3
+ 5x
2
+ 6x + 1
b) Q(x) = 3x
3
- 6x
2
+16x - 7 c)R(x)=x
3
-x
2
-x + 2 '
(R: a) -x
3
- 5x
2
- 6x - 1, b) -3x
3
+ 6x
2
-16x + 7, c) -x
3
+x
2
+ x - 2 )
A 4 I U T I I I . . . . . / C I . | O polinoma, primijenit emo zakon distribucije mnoenja u odnosu
Hii iniinnn lc Cinjcniceslijedi:
|i|iiiniiii l\\) i Q(.\) mnoimo tako da svaki lan jedncig pc linomal
HII tlni|'ii|>piilinoma i dobijeneproizvode saberemp. j ) )'; I
po JSAF
CiirtHni 'ni piilnii'iiK
1
: /
t U . I i Q(x) = x + 3 j
I I I . I ( , i . 1) ( x + 3) V
lx' +x +3x
2
-9x +3= i
s' r 3
:
'
tuil tl\ i |.iilniiiiiui j e polinom. '
iiii |..i|iii'.in. iitii -.se obaviti primjenomsheme po kojoj parcijalne proizvode treba
iitii! i ,|uiil isiuiiiK'iiih, aonda ih sabirati, i to na ovaj nain:
tMii'.li |mii/vinl poltnoma:
I Vt (t' l- l) (x +3) =
1
- 3x
2
+x
1.V
2
- 9x + 3
- 8x +3
tr |tii. fi iiit (l.i vi i|cde osobine:
4 I F I . | 1 1 ' I ) ltl\)) ^(P(x)-Q(x))-R(x)
n-iii I | . I I M . I I M iiino/enja polinoma
ll'l'l 'iui ( (.\) P(x)
I titiiiihiiniiir.l mno/enja polinoma
i /'(I (<'(v) i /?(v)) = P(x) Q(x) + P(x) R(x)
li Ktliiifuiin.11iii o/enjapolinoma u odnosu na sabiranje polinoma
I I ||HI |I I I I |I I pol i noma
ttHin |i pn/ii.iio, opeiacija dijeljenjabrojevau R j e inverzna operacija mnoenju. To vri-
i |I>.|iii..HII'
l l 'l /'(i l <'(\), oiulaj e C(x): A(x) = B(x) ili C(x) : B(x) = A(x).
^lm.'i ii|i'in polinotna
t>l i \\
1
I i li(x) = x- 2 dobijamo
I I . i /((.) - 3v+ 1) (x - 2) =
v' - 3JC
2
+ x
- 2x
2
+ (>x - 2
v
1
- 5x
2
+ 7x - 2 = C(x) :
^-ti ii(ii ni. i|ii'ii, (li|cl|eiijempolinoma C(x) sa, naprimjer A(x), treba da dobijemo polinom
ptit' |i iiiiin iii
<li|' l|i ii|.i polutoma shanj e dijeljenjucijelih.brpjeva, to sevidi iz sljedeeg primjera:
I ''dl l'ifi (\
3
'-5x
2
+ 7x-2): (x-(T)ijk3x+ \A
i -(-x
3
- 2x
?
) :
-' -3x
2
+ 7X \
- (3x
2
+ 6x)
"i x -2
Kl -(x - 2)
(i ' 0 ' '
Definicija: PolinomA(x) djeljivj e polinomomB(x) ako i samo ako postoji polinorn Q( \), Irt
da je
; A(x)=B(x)Q(x)
Primjer:
Odrediti kolinik polinoma P(x):Q(x) ako j e
P(x) =x
4
+4 i Q(x) = x
2
+ 2x + 2,
pa utvrditi daj e polinomP(jc).djeljiv polinomom Q(x).
Rjeenje: (x
4
+4): (x
2
+ 2x +2) = x
2
- 2x +2
-(x + 2x + 2x
2
)
-2x
3
-2x
2
+ 4
-(-2x
3
- 4x
2
- 4.v) '
2x
2
+ 4x +4
-(2x
2
+ 4x +4)
0
P(x): Q(x) = x
2
- 2x +2, a ostatak dijeljenjaR(x) = 0. Dakle, polinomP(x) j e djcljiv poluiiiiin
Q(x). Provjera se moe izvriti mnoenjem, jer je:
(x
2
-2x + 2)-(X
2
+ 2X + 2)=X
4
+ 4 (Provjeri!).
Bezoutova teorema (itaj Bezuova teorema)
Teorema: Ostatak dijeljenjapolinoma P(x) sa (x - a) jednak j e vrijednosti P,.(.\) 7i\ \ w f|
ostatak j ej ednak P(a).
Dokaz:
Pri dijeljenjupolinoma P(x) sa (x - a) imamo
P(x) = (x- a) P.i(a) + R, gdjej e ostatak R.
Akoj e x=a imamo:
P(a) = (a-a)PllA(x)+R, tj.
Pn(a) = R , a timej e teorema dokazana.
Iz ove teoreme vidi se daj e x = a nulapolinoma P(x) ako i samo akoj e P(x) djcljivo sn (\ >i)
Primjer:
Koristei Bezoutovu teoremu, izraunati ostatak dijeljenjapolinoma
(4x
4
+ 2x" + x
2
+ 2x + 1): (x - 1)
Rjeenje:
P(x) = (4x
4
+ 2x
3
+ x
2
+ 2x+\):(x-\)
P(\) =(4 l
4
+2 l
3
+l
2
+2 1+1)
P(\) =10 tj. fl=10.
Slino dijeijenjucijelih brojeva sa ostatkom, moemo govoriti i o dijeljenjupolinoma sao
i
.i.til>niM
Pokaimo to na primjerima.
Primjer:
Di j el j enj embroj a9658 sa 38 dobili smo kolinik 254 i ostatak 6. To moemo pis.iti:
9658 =38- 254 +6.
Analogno, dijeljenjempolinoma (15x
2
- 33x -17) sapolinomom(5x+2) dobili smo koliink
(3x - 7) i ostatak (-4x - 3), pa to moemo pisati:
15x
2
- 33x - 17=(5x+2) (3x - 7) +(-4x - 3).
* 11 I fn i n'i : (jt +3) =2x
2
-3x-7
B B I M ' v :;.l (.t, ;?
li Kn i a
BBBB^ ' '
;
' ""
B B B B i i f e . .
B B B B B ^ : ' ' ' ; ; .' ' \ ; ;; '
I i n j eostatak
(hHliioui I H I I iljclpv sa(x + 3), mora ostatak biti:
( t \ ( I I K I I I I I S I I O it - 2 1 .
. iii.lhn'iii'iiiil.i |)i.Vn>:
' i l ,' II,. I i nn ifi H-i LI' KM ) I i onj e djeljiv sabinomom(x +3). (Provjeri!)
fittiiiii!
(V i 'l II l ) I x
3
y + x
2
y
2
+xy
3
+f "
B K " ; ' : !.;);" ; vtnjis
|t
1
| iV,') - H ; r.M.-Uta
-.^r-, .:,: ; ..
( i V V)
B B B B B 8 t &r' . . ' ' -
o V ^ ! )
i V-.v
5
)
J B B B B f c ' - - - -
0
' *>->>>
iiid'i iilvuliti da ]e
b ' t (' i')' (x
4
rX
3
y+x
2
y
2
+xy
3
+y
4
)
i >-i4ltiii iii i/ ovc rclacije?)
(/ii nl\rili\anje
l'u.i ul /'i i i )( v) polinoma ako je:
/'i'l i' i
1
I b)P(x) = x
2
+ x+\
t'i.i i i I Q(x) - x - 1
M'II) I I 2x+ 1 d)P(x)=x
6
-x
4
+ x
3
-x
2
+ x-1
lN * i i ' .\'
1
2v - 1 Q(x)=x+ 1
iH .1. I l'i v
1
- 1, c ) / - l , d) x
7
+ x
6
-x
5
- 1)
i (ii'liiiiuiii /(i ) i B( \). Odredi polinomA(x): B(x) pa mnoenj emprovjeri rezultat.
<II f ni
1
4v 5 |1 b) A(x) - \4x
2
-3x-2
m, i > 1 I ' B(x) = lx + 2
i Iki . '. i 2xJ _d) A(x) --'x
3
+ 2x' i 2.v ! 1
<| W i I I B(x) = 2x
2
+ 3x + 7
i i l |.l <\" I f 28x
4
- 23x
3
+20x
2
B(x) = 2x
2
- 3x + 4
<! <(! ' / i ' 9v'
1
- 9x
3
- 4x
7
14* 6 B(x) - 9x
3
- 6.v
2
i 8.v- 6
a; \f\x' + ix- + x' + ix + l ): {x -1)
b) (x
4
+x
3
- 5x
2
+ 6x - 2): (x +2)
(R:a) 10, b) -26)
4. U polinomu P(x) =x
4
+kx
2
+ k
2
x - 10 odredi k tako da polinombude djeljiv sa (v i .')
(R: k = -\)
HORNEROVASHEMA
WiliamGeorge I-Iorner (1786.-1837. god.), engleski matematiar.
Homerova shemaj e zapravo postupak (algoritam) dijeljenjapolinoma P(x) sa lineaiiiiin l.il-u
(x-a). Hornerovim postupkom se brzo i jednostavno izraunava vrijednost polinoin.i, /n
posebno ostatka dijeljenjal i nearni mfaktorom(Bezouteova teorema).
Ako j e dat polinom:
P(x) =citpc" + a\x"
A
+ ... + an.tx + a, a00
Onda se dijeljenjemtog polinoma linearnimfaktoromx-a dobije polinom:
Q(x) =box"~
[
+ b\x"'
2
+ ... + bn.2x + bn.u b*0 i ostatak broj P(a), tj.
P(x) =(x-a)Q(x) +P(a)
PolinomP(x) ima stepen "", polinomQ(x) ima stepen "-/", a ostatak P(a) j e broj.
Koeficijenti polinoma Q(x) se dobiju na slijedei nain:
b0 = a0
!>i - at -t ab0
b2 = a2 + a b\
bn-i =an_ i -l- abn_2, a ostatak
P(a) =an + abn.\.
PRI MJ ER 1. Pri mj enom Hornerovog postupka izraunati koeficijente polinonia Q(.v) i min
P(a) ako polinom
P(x) =5x
4
- x
3
+x
2
- 7x +6 treba podijeliti sa x-3!
Rjeenje:
ba - - 5
bx = a\ + ab0 = -1 +3-5 =14
b2 = a2 + ab\ = 1 +314 =43
b3 = a3 + ab2 =-7 +3-14 =122 i
P(a) =P(3) =6 +3-122 =372 I
Prema tome koeficijenti polinoma Q(x) su: 5, 14, 43 i 122, a ostatak P(3) =372
PolinomP(x) se moe pisati u obliku: s
P(x)- (x 3 )Q(x) i P(3), odnosno
5x
4
- +.v
2
7.v i- 6 -(x - 3)(5.v
3
+14.v
2 1
43x l 122) i 372.
I zraunavanje koeficijenata polinoma Q(x) i ostatka broja P(3) se moe oba\i l i bi/.e i |ciliin-.i
nijc na slijedei nain:
-1
5 -1 +3-5=14 1+3-14=43 -7+3-43=122 6+3- 122- J 72
'5 -1 1 -T"
r
~" 6 ' '"
F f l 14 43 122 372 =>P(3) =372,
I finfiiiimmQ(x) su 5,14,43 i 122.
iMnftimiv.tniakoeficijenatapolinoma Q(x) i ostatka P(3) j e slijedei:
'tililiiliii Imijeupisujemo sve koeficijente, od najvieg stepena do slobodnog lana datog
t'l 11 II '.lufiiju daj e neki od koeficijenatajednak 0, upisujemo i njegovu vrijednost. U
8|u =.II iii l.in'licijenti: 5,-1, 1,-7 i slobodni lan 6.
itlii.ilni, .i lijevo od vertikalne linijeupisujemo vrijednost a ( u naemsluajuj e to 3).
ni l i l nliii' linijeupisujemo a0 = b0 = 5. Ostale vrijednosti koeficijenata i ostatak izrau-
Iti.t i.'lii/ciiom postupku:
I , ii, i .</) -1+3-5 =14
i , i ../.,* 1+3-14 =43 itd.
|t>nti iui,iii)t obavljamo usmeno i upisujemo samo vrijednosti koeficijenata polinoma
l l ' i n
|r, il.t |i- ii sluaju P(a) =0 (ostatka jednak 0), onda j e x =a, nula polinom(rjeenje
tiiljiii\iii.i|iu'ejednaine P(x) =0).
jftuiiii iiiw slteine moguej e rijeiti jednainu vieg reda samo ako su rjeenjajednaine
Hti|iiiiliui|>rl.tn.i,
i in iiii |iiini|einna.
flnimiiivi', ii|ei jednaine:
l'(v) v
2
+5x +6 =0
t|r h ii/ii Mi d|i'lioci slobodnog lana 6, tj. 6, 3, +2, +1.
Jt'iln.ii uiii ilui|>ogreda (kvadratna) od 8brojeva, rjeenjamogu biti samo dvijevrijednosti.
t >1111 [i n'ilno rjeenjejednainex
2
+5x +6 =0, x = -2.
I _ 5 6 _
1
I 3 0 =>x\ = -2 j e rjeenjejednainejer j e P(-2) =0.
Ut.l t i l
{|.| , 'i i I- 6 =0 i
i 'nl (.
1
) Q(x) +P(-2) (P(-2) =0)
i i.
1
2)(x +3) =0 tj.
}f 'l d i l) 0
fJ MUi|. |i i \ (Zato?)
l ^M ^^S : ! . . ' : ' " '. ' " ' " ' ^ n ^ ' "
^^^^K j gK l f ? : . ., , : ; ; ....,, J J .:!;;;<.... 1
I ( .')' ' 5(-2) +6 =0 2 (-3)
2
+5(-3) +6 =0
t lit ' f. 0 9- 15 +6 =0
ii 0 = 0
l'l i ' 7x +6 =0
Iti|| nli '.ii I, 0.-7 aslobodni l anj e 6. Mogua rjeenjasu: 6, 3, 2, 1.
iMiinn i|,i li Mi rjeenja:-3, 1i 2.
1 0 -7 6
3 1 -3 2 0 =5>x =-3j e rjeenje
1 1 -2 0 x =1 j erjeenje
2 1 0 =2j e rjeenje
ttifi (iiliiin in,i v t'gredapomouHornerovesheme,ueniei enaui ti ustari j i mrazredi ma.
L Pomou Hornerovog algoritma izraeunaj ostatak dijeljenja polinoma sa
a)
b)
d)
p
W ' 3a-
4
+ 12x
J
- 6x' ~ 36x +27
P(x) = 6x
4
- I3x
3
- 27x
2
+ 40x - 12
V{x)=x
s
-2x
4
+ x
3
+x
2
- 2x+\
P(*) = 2x
s
+ 3x
4
- x
3
+x
2
~x + 2
sa + 3)
sa (x - 3)
sa (x - 4)
sa (x 1)
2. Neka su dati polinomi P(,). Odredi koefieijen.e polinoma Q(,) i os.atak P(a, u , , 1, ,
a
x - a - x - 1
-.4 o..3 , , . :
a
x - a=x +^:
a) P(X)= X
3
+ 2X
2
-
b) P(*) =
c) P(x) =*'
2x
3
-x
2
+ 2x
3x + 2,
3,
-3x
3
+ 2x
2
-x + 5,
x-a=x-2
3. Pomou Hornerove sheme rijei jednaine:
a) x
2
3x +2=0
b) 7x+ 12 = 0
c) x
3
- 6x
2
+1 6=0
Rjeenja:
1.
2.
a)P(l ) =0, b) P(3) =0,
a
) Q(x) =x
2
+ 3x,
b)Q(x)^2x
2
-5x+\2,
c)Q(x)=x
3
~x
2
~l,
c) P(4) =585,
d) i ' ( l ) (,.
P(l) = 2
P(-2) = -27
P(2) = 3
3.
a),i =1,
b)* ( =3,
c) =1,
,2 =2
X2 = 4
X2 = 2, X3 = 3
2.6.4. St epenovanj e (pot enci ranj e) zbi ra i razl i ke
Ranije smo nauili da je:
<i -1 (a 0)
= / T
a '" - a a
a
3
= a a a itd
Nije teko uoiti da iste operacije moemo primijeniti na zbir i razliku oblika:
(a + bf = 1 (a*-b)
(a + bf = a + b, ali
(a + bf = (a + b)(a + b) = a
2
+ab + ab + b
2
= a
2
+ 2 ab + b
2
a to znai da je:
i
(a + bf = g
2
+2ab + b
2
Slino se kvadrira i razlika, tj. kvadrat razlike je
(a-bf = a
l
-2ab + b
2
(Da li ima slinosti u kvadriranju zbira i razlike? Obrazioi!)
< ' bU.i i b)(a + b) =
(i/ ' 'al) i !r)(a + b)-
,(' i \,i'h i 3ab
2
+b
3
l
1
(a + bf = a
3
+3a
2
b + 3ab
2
+b
3
tun .il l|iiriv.i i|U, nije teko nai da je kub razlike:
(a - bf = a
3
- 3a
2
b + 3ab
2
- b
3
j#ini.i' nio/akljuiti daje:
im
rftl '
ibr
l
,t i h
11'
1
,'ith i fr
,t' .'iili
1
b
2
.i' ' W'l> \ 3ab
2
+b
3
i' Ui'h t- 3ab
2
-b
3
a i ht'h l (Hi'b
2
+ 4ab
3
+ b
4
0 <4/tn|ii liiiioiiia \ lde se u shemi koju nazivamo Paskalov trougao (Blaise Pascal
t jjnil) (i.niriiski malematiar i fiziar):
1
10 10
I 15 20 15
za (ab)
za (a bf
za (ab)
2
za (a + b)
3
za (ab)
4
'
za (ab)
s
1 za (ab)
6
itd.
imi\.i|ii cli'iuenti (koeficijenti) u Paskalovom trouglu, nije teko zakljuiti,
i n 11 >n|n lnnoma opadajui su po stepenima prvog lana binoma (naprimjer: u
9r*ft nii'i I,T i h)
1
SII: 3, 2, 1, 0), a rastui po stepenima drugog lana (0, 1, 2, 3). Svi lano-
1 J M III ( I I I I I I hiiiiima po/itivni su u sluaju binoma zbira, a naizmjenino pozitivni i negativni
i ii lii<".i|ii ninoma ra/like.
t >i~kfilii( n|' iioiiyla je \elika olakica u stepenovanju binoma, posebno kod stepenova-
i ifi '.ii i/lii/ioci vei brojevi.
I iinn'ii l'.iskiilovog liougla, stepenuj binome:
4 I M ' 1 1
II i
b l ( x - y ) } =
I Im lii'iiim '.ii-pcnovali dafe binome, sastavimo Paskalov trougao:
'"" ' "
H ^g p R V ' '
J
'
!?
i t i I
1 I (i 4 1
I 10 m i I
I I. I * M 6 1
' -'l l-i <5 21 7 1
a )[x+y)'= x y + 5xy' + 1 0 x
J
/ + 1 OxY + 5 x ' / + x"y
5
=
= x
5
+ 5x
4
y + 10x
3
y
2
+ 10x
2
y
3
+ 5 xy
4
+ /
b) (x - y)
4
= x
4
y - 4x
3
y
l
+ 6x
2
y
2
- 4x'y
3
+ xy
4
=
= x
4
- 4x
3
y + 6x
2
y
2
- 4xy
3
+ y
4
c) (a + bf = a'b
0
+ la%
x
+2\a
5
b
2
+ 35a
4
b
3
+ 35a
3
b
4
+ 21 a
2
b
5
+ 7ab
6
+ a'b'
= a + lab + 21 a
5
b
2
+ 35a
4
b
3
+ 3 5 a V + 2la
2
b
s
+ lab
b
+ b
1
d) (x - 2)
5
=x
5
2 - 5x
4
2
1
+ 10*
3
2
2
- 10x
2
2
3
+ 5x' 2
4
- x 2
5
=
= x
5
- 10x
4
+ 40x
3
- 80x
2
-i- 80x - 32
Napomena: I z prethodnih primjera treba zakljuiti:
0 kako se raunaju koeficijenti u razvoju stepena binoma,
0 kako se raunaju izloioci sabiraka u razvoju,
0 kako se dobijajupredznaci pojedinih sabiraka,
0 koliko svaki razvoj ima sabiraka u odnosu na izloilac binoma.
1. Obavi kvadriranje binoma:
a) (2.x + l )
2
= b) (1 +3x)
2
=
c)(2x +3y )
2
= c) (2abc+ l )
2
=
2. Obavi kvadriranje binoma:
a) (a - 2)
2
=, (a +7y)
2
= b) (2a - 3)
2
=, (4x + 5)
2
=
c) (2ax - 3)
2
=, (3a - l )
2
= d) (abc - xyf = (6ax - 5bf
3 __
3. Kubiraj izraze pomou formuleza kubiranje:
a) (x + l)
3
~, (a + 2f ~- b) (xy t- 2f =, (1 -2x)
c) (xy - 2)
3
=, (3x - l )
3
= d) (abc -1 )
3
=, (2cix - 3 f
(3a + 4bf =
(a-2bcf =
a) (x +2f + 3(x - 3 f - 4(x - 4)
2
=
b) (a - 2f + (2 + af + (a + l )
3
=
c) (2a -1)
2
- (1 - 2a f + (2a + l )
3
=
d)(a + b +1)
2
= f) (3x + 2y- 4f =
e) (2a -b + 3f = %)(a-3b + 3xf =
5. Pomou Paskalovog trougla, stepenuj binome:
a)(x + y f = b)(x-yf =
c) (2a + \ f = d) (1 - 2a f =
6. Provjeri stepenovanjepomou Paskalovog trougla:
a) 125 =5
3
=(2 +3)
5
:
b) 128 =2
7
=(1 + l )
7
c) 243 =3 =
7. Stepenuj bi nompomou Paskalovog trougla:
a)(x + y)
n
= b)(a-bf
2
= c) ( 2a+l )
(Napomena: Rj eenj asu ovdjenamjerno izostavljena.)
Ko nema domovine, nema potovanja (od drugih).
(A rapska poslovica)
F. I I I M | ( I C iil .i | >I nijenu u praksi, posebno za skraeno i bre mnoenje, jer im
it |iiui vmlii t.kIi, moemo odmahpisati rjeenje naznaenog proizvoda.
liitiitti ftif'iiiiiiiii Ibiinulama koje se pamte.
hvni l i nfi i
MH- 'I I I i i K, I lnnonia oblika:
I
if /-! ii uh i ub-b
1
, paj e
ii /(i ii' h' na/.iva se razlika kvadrata.
' Ifn 11 >Mii.i vrliku nrimjenu. Treba samo uoiti o kakvomse proizvodu radi, pa
MII |ii-nili itvi llal mnoenjabinoma. Dakle, formula zapamenj e j e:
. . . 7
< i hu~..'"h) = a
2
-b
2
ili a
2
-b
2
= (a + b)(a-b)
i II 11 i'"
f< 11(
1
11 ( h i f - \
2
= 4a-\
i u l | (. i ' l | t V - 9
)M< . K*<'/' i Wb
2
-25xy
9
r2
o 25 !!" MI " c*
u ''t " '/l(0,Af 0,3/) = 0,04a
2
- 0,09b
2
j f ti dl tti ituhdVii
tuiti' 11(ii.ii. i.'id bmoma i trinoma oblika:
fcH.t ' uh i h') rt
1
: a
l
b + ab
2
- a
2
b - ab
2
-b
3
f'H.t"'.(/' ' //) '- / ) '
wlii nlil|k,i
, /, i ab i- /O = a
3
-b
3
ili a
3
-b
3
= (a- b)(a
2
+ ab + b
2
)
ai f t H d '
1
I' I v
2
) - T
1
1,111 t)|'i I \ i l )=- 3
3
- !
3
- 2 7 - 1 - 2 6
v|t,tl . * Mrf'/" t nb + 1) -a
3
b
3
-1
7 ) 8 3 3
y+y \ =
I i V 4 ^ 2
I I I L' V " + - X
I I K V 3
fttl i hi i l tova
(liiiiiitin i lnnoma oblika:
l.t ' /')('' /' i h
1
) - a
2
b + ab
2
+ a
2
b - ab
2
+ b
3
it f'ii.i mi l b
1
) - ii <rb
3
naziva se zbir kubova.
<U -qV
63
{a + b)(a
1
-ab + b
1
) = a
i
+ b
i
ili a
1
+b
3
= (a + b)(a\- ab - /r.
Primjeri:
1. Primijeni prethodnu formulu:
a)(x+y)(x
2
-xy + y
2
)=x
3
+y
3
b) (3 +2)(9 - 3 2 +4) =3
3
+2
3
=27 +8=35
c) (5 +2a)(25 - 10a+4a
2
) =5
3
+8a
3
=125 +8a
3
d) , - +2a
15 ,
9 6 27 3
- - a +4a
2
+8a
25 5 , 125
1. Obavi naznaene operaeijeprimjenomformulezarazliku kvadrata:
a) (3 ! 5fc)(3a- 5b) -
b) (rt
2
- b
2
)(a
2
+ b
2
) =
c) (a* ( //)(a
r
- b
x
) -
(R: a) 9a
2
- 25Z)
2
, b) a
4
- b\ c) a
2t
-
2. Primjenomformule, odrediti proizvod:
a) (a - 5)(a
2
+5a +25) =
b)(x
2
-y
2
)(x
4
+x
2
y
2
+y
4
) =
c)(x
a
-y)(x
2a
+ x
a
y
b
+y
2b
) =
(R: a) a
3
- 125, b) x
6
- y
6
, c)x
3
" -y
3b
)
3. Primjenomformulezazbir kubova, odrediti proizvod:
a) (, +5)(x
2
- 5x+ 25) = b) (a -1 )(a
2
- a + 1) =
c) (a
2
+ b
2
)(a
4
- a
2
b
2
+ b
2
) = d) (x" +y'')(x
2
" - x"y
1
' +y
lh
)
(R: a) a
3
+ 125, b) a
3
+1, c) a' + b
6
, A)x
3
" -y
b
)
4. Napisati u obliku razlike kvadrata:
a) (a
2
"'
1
- b
3
")(a
2
"'
1
+ b
3
")
b) (x - l)(x + l)(x
2
+ 1)(,
4
+ 1) =
c)(x"-y")(^+y")(x
2
"+y
2
")^
d) (V" -y
3
")(x
2
" \ y
3
") -
(R:a)a
4
"
+2
-b
6
", b)x
8
- 1,
2.8. RASTAVLJANJE CIJELIH ALGEBARSKIH IZRAZA NA FAK'tO
B N I I I " . T ! \ I ' I M. I proste taktore.
i 'l "'(* i'l'A' i ;')
ti * - i i imiv ljennatri faktora 5, (x-y)i (x+y) i svaki j e prost.
I fia{uvi. i|>hii racionalnih (algebarskih) izraza ima vanu primjenu kod operacija
(jrt'innilmli i/i i 'i (razlomaka).
j i-itni'iii iiini pn'.liipke rastavljanjacijelihalgebarskih izraza.
t- ali |n iiii (piiii ncije) na faktore oblika:
^ V . : ; r - % % u;
(./) (a \ bj [a + b)j
l ' i Mv v)-(x-y)'-ix-y) j.
I
ifc- iiiiiiiiiiini ni i iktorejejednostavno, jer je monomsamo naznaeni proizvod,
i-
1
t i v ' j ' ^ ' ^ - . r ? ,
1.1 ' hi' } / a - b> (a+ ~b) (a+ b)
Iiiiinliii l/i ii/i' ili polinome rastavljamo na faktore, zavisno od oblika i sloenosti.
fiMftf I f t IMl I 'itI |ilj'i'barskimizrazom- polinomom, u kome se u svakomlanu nalazi
J |filiii 1
1
imii '.lu.iju, zajedniki faktor se izvlai pred zagradu. Toj e obrnut postupak
niiliini iiiim/cnia uodnosu na sabiranje.
I
hi >/' //.'i i />l= :
U', fnr' U<(v i 2y)
>.m ii l<{\ \ i', (x+y)(a-b)
(inlliiiiiiiii iia faktore primjenom razlike kvadrata, tj.
' h (.* /'*(./ /;)
41 l i ' ( V 2V =(3x)
2
- (2yf = (3, - 2y)(3x + 2y)
fejiMil.i' !>.-!*/' (6.8a - 0,7b)(0,8a +Q,7b)
I
n' </' i l' (n b )(a + b - c)
-' Kn' -4v') = 4(x-2y)(x + 2y) i'')(v
!
i y
2
)^(x-y)(x+y)(x
2
+y
2
)
j|4H|i iii/lllii 'ili'jiciij jednakih eksponenata. To sustepeni oblika:
(./ />)(' i ab + b
2
)
('i* />' l.f f>)Ui
l
\ a
2
b + ab
2
+ b
3
)
* I./ !>)(a i a
3
b + a
2
b
2
+ ab
3
+ b
4
) itd.
{.ntiiu ii.i .i-.l.iv janjorazlikepod c). Primijetimo sljedee:
si J' 11 lil .i (</ b), a.drugi faktor j e polinomiji j e broj lanovajednak eksponentu, tj.
"i-|.|.||,'inli oil oi?voda ab. Eksponenti po "a" su opadajui (4, 3, 2, 1, 0), a po "b"
f I ' 'l
1
'"'ioci ianova poinju za 1manje od izloioca to gaj e imao stepen a
5
- , I ' / . 1 I I / ' / I ! a'h
y
+ab
4
= a
4
+ a
3
b + a
2
b
2
+ ab
3
+ b
4
J jsln I I F I | I . I . I ." '.icdili. p.i je
' / (,i /)(' i ah + a
2
b
2
+ ab
3
+ b
4
)
fi 'i ii l|iiii|i' i.i/l kc stepenajednakih eksponenata je:
(,/ h)(a"-
x
l? - a"-*b
l
+ ... + a
x
b"-
1
+ a%"-')
-2L1 \un-2.
'.Ci - i.j\U T Z T t j ..,,.,,.
b) 3*
3
- 3 = 3(*
3
- 1) = 3(*-l)(;c
2
+ x + 1)
c) . v
5
- 1 - 1 ) ( / + x
i
+x
2
+x+l)
X
1
- / {x -y)(x
6
i a-V
2
f- x
3
/ -' x
2
y
4
+ xv
5
+ / ) itd
6. Rastavljanje na faktore zbira stepena jednakili neparnih izloilaca slino |i> pitlhi
samo tojeprvi faktor zbir, adrugi faktor dobijesenaisti nain, samo to supredznaci n:il/lljj
pozitivni i negativni:+,-,+,-,...-,+.
To suzbirovi oblika:
a) a
3
+ b
3
= (a + b)(a
2
-ab + b
2
)
c) a
s
+ b
5
=(a + b)(a
4
- a
3
b + a
2
b
2
- ab
3
+ b
A
)
d) a
1
+ b
1
= (a + b)(a
6
- a
s
b + a
4
b
2
- a
3
b
3
+ a
2
b
4
- ab
5
+ b
6
)
Primjeri:
a) 27a
3
+ 27 = 27(a
3
+1) = 27(a +l )(a
2
- a + 1)
b) 2a
3
+54 =2(a
3
+ 27) = 2(a + 3)(a
2
- 3a +9)
- c)a
5
+ l = (a + l)(a
4
-a
3
+a
2
~a+ l)
;
7. Rastavljanje na faktore primjenom kvadrata i kuba binoma. To su izia/i oblik.i
&)a
2
+ 2ab + b
2
= (a + b)
2
= (a + b)(a + b)
b) a
2
- 2ab + b
2
= (a - b)
2
= (a - b)(a - b)
c) a
3
+3a
2
b + 3ab
2
+ b
3
= (a + b)
3
= (a + b)(a + b)(a + b)
d) a
3
- 3a
2
b + 3ab
2
- b
3
= (a - b)
3
= (a - b)(a - b)(a - b)
Primjeri:
a) A-
2
+10x +25 ~ (x + 5)
2
- (x + 5)(x + 5)
b) 4x
2
- 12xy + 9y
2
= (2x - 3y)
2
= (2x - 3y)(2x -3y)
c)x
3
+ 6x
2
+12x + 8 = (x + 2)
3
= (x + 2)(x + 2)(x + 2)
d) x
3
- 9x
?
-l 27.1- - 27 - (x - 3)
3
- (x - 3)(x - 3)(x - 3)
8. Rastavljanje na faktore kvadratnog trinoma. Mi emo se baviti rastavljanjcmkvmli.i
trinomajednostavnijih oblika. Toj e sluaj kada selinearni lan moe napisaii kao alyeli.tr.lil
dva slina monoma, ali tako daj e proizvod koeficijenata tih monoma jednak slobodiiinii 11
Napominjemo da se linearni lan trinoma moe napisati na beskonano mnogo naiiiii, iili tf
dinstven nain da imi proizvod koeflcijenatabudejednak slobodnomlanu. I'ak.r ii.in.Imii
kvadratni trinomrastavljasemetodomgrupiranjai izdvajanjazajednikog fakloia pieil /iij'nn
Primjeri:
a) x
2
- 5x + 6 = x
2
- 3x - 2x + 6 (jer je -3x - 2x = -5x i (-3)(-2) = 6)
= x(x- 3) - 2(x -3) = (x -3)(x - 2)
b) x
2
- x - 6 = x
2
- 3x + 2x - 6 = x(x - 3) + 2(x - 3) - (x - 3)(x + 2)
c) a
2
- 9a + 20 = a
1
- 5a - 4a + 20 = a(a - 5) - 4(a - 5) = (a - 5)(a - 4)
1. Rastavi na faktore polinome:
a) 2xy + 2xz - 2xu b) ax + bx + cx + dx =
c)ax-ay + az-au= d) axy + axz - a
2
x =
(R: a) 2x(y + z-u), b) x(a+b + c + d), c) a(x -y + z- u), d)ax(y -))
V\ < h{\ i i') b) x(a + b) -y(b + a)= ' ~
l l ' l r *) d ) a ( x - y ) + b(x-y) =
/') ' t(/ ,i) f ) x(a - b) - (b - a) -
* )!/ '. . b) (a + b)(x-y), c)(x-y)(a- 1)
t j | h .)(.! />), e) (a -b)(x -y), f) (a - b)(x + 1))
i ' b) a
2
bx
2
- a
2
b =
< fi\ i"i h'v d) ax
2
- 3bx
2
+ 3by
2
- ay
2
=
V ii V l/'V i 4a
2
b
2
=
f 'l i g) a
2
-(a- 2)
2
=
41 it.i / ii.t 'n b) a
2
6(x-l )(x +1), c)(a -Z>)(z +&)(x+iy)
rtiln i')(\+j/), e) (x - a)(x + a)(y - 2b)(y + 2b)
fl l t ' i>)(% i ?--' >'). g)4( a -1))
fitl.ii nr
ij' ' . M ' .' b) ax
2
- 2ax + a =
fni'. i W' d) x
2
y
2
- 14xy + 49y
2
=
' t,'h ' 'hi'h' f)a
6
-10a
5
b + 25a
4
b
2
=
' Hm' >>'!,' i Hl / h) a
s
- 2a
4
+ 1 =
i Ril.i <.)'. I.) ,i(x - l)
2
, c) 3a\x - a)
2
d) (xy - 7yf
. I . I ' I K I U>)'. I) a
4
(a - 5 f , g)(4a
2
-9b
2
f h)(a
4
- l )
2
)
| 1M litl'lilll'
i '
1
/. b) a
5
+ 64
2
- c)128a
3
- 2=. . . . . . . .
j f l i ' ' HltlDu'' e) - 125 b
4
- f) 125 - 8a
3
=
|r.n'/.' ' 10 h)
6
- L =
|H "I /'("
1
- 3a i- 9) b) a
2
(a + 4)(a
2
- 4a + 1 6 ) c) 2 ( 4 a - l ) ( 16a
2
+ 4a+l )
i l i . i . HI. H . ' - 10.vv+ 100/ ) e) b(a -5b)(a
2
F 5ab L- 25b
2
)
I M ' , ( ) ( . " . ' 1 0 \- 4b
2
) g) 5(ab + 2)(a
2
b
2
-2ab + 4 )
LI LLI I D I K ' I a < I ) ( + I ) ( a 2 - a I 1 ) )
,<|( |t'l llll (HIC
itt-t ' b) a
5
- 243 = c)32a
5
- 1=
l| * l. I z)a
5
-a
4
-a
2
+ a f ) a
6
+ a
3
b
3
- a%
2
- ab
5
=
f -t|I,/ i ')(,/' 2a' -4a
2
- 8a+16) b) (a - 3)(a
4
+3a
3
+9a
2
+27a +81)
.M'./ I)(Ifi,-
1
Na
3
+ 4a+l) d) (3a+l)(81a
4
- 27a
3
+9a - 1)
' I " ( K l)\a
J
l a 1) f) a(a +bf(a - b)(a
2
- ab + b
2
f
mi 1.11il i..|> I vadiatne Irinome:
<i< ' IM i '.() b)x
2
-x-12 = c)a
2
+ a- 6 =
tll K' II,/ i h e)x
2
- 2x - 15= f)x
2
-x-30 =
pi b 11/. i W> h) v
2
-Sy + 7 =
fh <tll. i ')(t 10) b) (x - 4)(x + 3) c) (a i- 3)(a - 2) d) (a - 5)(u - 3)
I I . ->)(v ' 3) I) (x + 5)(x - 6) g) (b -10)(b - 3) h) (y - 7)(y -1)
U raspravi se vidi ovjekova /iti-m
(/lhlfi\iil
Posmatrajmo izraze napisane anaiitiki u obliku:
X
2
+X+2 ,2a
2
+a + 5 . ' X
Z
+ 3y + 2 . ,
-,x * 1, .. ,a & -3, ., ,x 2, itd.
a+3 x-2
Zapisi napisani pomou realnih brojeva (konstanti), promjenljivih i racionalnih op'-i.i. i|rti
nja, oduzimanja i dijeljenja kada j e djelilac razliit od nule) nazivaju sc algcbaisltl iii^t
x
2
-2y+~'
(racionalni) izrazi. Tako u algebarskomrazlomljenomizrazu - \ ^? iioOiUiiitftt
x-2
uformi ranj u izraza upotrijebljenekonstante 1, 2, 3, promjenljivex i y i simboli opcimi|n '*,
Algebarske razlomljene izraze obiljeavamo velikimslovima latinice (A. B. C', /', (>, ), g
gradi pored njega pisat emo promjenljive koje uestvuju u izrazu. Tako cmo ovnj nl(l
raziomljeni izraz obiljeiti sa A(x,y). Algebarski racionalni izraz je, zapra\o, fuiiKi IJM ilnt
mjenljivihkoja preslikava R R.
Deilnicija: Funkci j a/: R -> R, iz sknpaR u skup R (realnih brojeva), data analitilvi -..i
Q(x)
pri emu su P(x) i Q(x) cijeli racionalni izrazi (polinomi) i Q(x)i= 0 naxi\a sc r:i/liiml|i un i
nalna funkcija jedne promjenljive.
Definiciono podruje (domena) D(f) ftmkcije/je skup svih vrijednosti i/ R /a ko c l.i (uiiU
poprima konanu, odredenu i realnu vrijednost, tj.definiranaj e za sve vriicdno.sti pioiii|i'iiI|t?
za kojcj e cijeli racionalni i/.raz (polinom) Q(x) * 0.
Primjeri:
2 ^^ j
a) Funkcija f ( x ) = j e prava razlomljena racionalna funkcija, j cr jc sk-pi-n ii;t
x -5x +6x
nika vei od stepena brojnika. Definiranaj e za svevrijednosti promj enl j nc /a kojc jc-
x
3
- 5X
2
+ 6x#0, tj.
x(x
2
- 5x + 6)^= 0, a ondaj e :
x(x - 3)(x -2)s0
Dakle, funkcija/ definiranaj e zaxeR, x^0,x&2 i x 3, tj.
/ ) ( / ) - - / A {0, 2, 3}.
+x +1
b) Funkcija f(x)= j e neprava razlomljena racionalna fiinkcija. icr jc stcpcn lmi|ii
x +l ' " ' '
!
" * ' "
vei od stepena nazivnika.
Svaki razlomljeni racionalni nepravi izraz (fimkcija) moe se napis.iti u obliku /lunt
jelog i razlomljenog pravog algebarskog izraza, tj.
(2x -1) +
JC + l
1 I I I M nule, tj. j(x) = 0, za x
2
- 1 = 0 i x
2
+ 5x+6# 0,.odnosno
i i i (i
- W I Kv I) = 0, at oj e
i I 0 -> . . x =1, ili
* J 0 -> =
IJfr - 2
rt 11 l {(-l) =
1
fl'i I tj(2) = 4
fi 11 i tj(3) =3
2x 2x
l htu ili / f ;"a,l ,tj . J ~[ - X 2_ X
js h
1
'l 'i" l.|.-il.-i.-indcfmicijom:
na skupu A.
|iMii/vi>l|ii,i ilva razlomljena racionalna izraza
B(x)*0 i g ( x ) = ^ l D(x)*0
B(x) D(x)
i k n tiluilu'lvi |c<luaki ako su definiciona podruja (domene) i podruja vrijednosti
J FIML'i I | . I / { \ J I J , ( A ' ) jcdnaka i ako su im odgovarajui zakoni pridruivanja jednaki.
il- liiiii.uiosti lunkcija:
" t e ' j
.v- l
l f ( x ) ^ -
dcfiniian.i za V x e \ {2}. (Zato?)
VII itiili l-'i" pod b)
, ,omjcnlj\e fonkcija nijedefinirana?
>tl / l t|
, i 1
x+l
a) Funkcija nijedefiniranazax = -1
b) Funkcija nijedefiniranazax
2
- 4 =0 (odnosno * =-2 ili * =2)
3. Odredi nulefunkcije:
a)f(x) =
2x + \
x
2
+l
b)f(x) =
5X-\2
x + \
Rjeenje:
Izf{x) =0 => a) 2x +1=0
1
ti. x =
J
2
4. Ispitaj da li su funkcije(identiki) jednake:
. x + \ , . , . 10x
2
a) / ( *) = 7, ^ l ' t ,
x -1 2x - 2x
5x
b)f(x) = x * \ i ( * ) =
10x
' 2X
2
- 2X
b) 3x - 12=0
tj. x =4
, x 0, * 1
, x ^ 0, x
Rjeenje:
a) ne b) da (Zato?)
2.9.1. Proi ri vanj e i skrai vanj e algebarskih razlomaka
Teorema: Ako brojnik i nazivnik algebarskog razlomka podijclimo istimbroien >l>
racionalnimizrazom, razliitimodnule, vrijednost algebarskog razlomkaneese pion
g(*) g(x): <p(x)
, zag(x) * 0 i (p(x) * 0
Dokaz: Ovu teoremu neemo dokazivati. Dovoljnojeto naprimjempokaziti.
Primjeri:
.-.-)
3 3
'
2
_
6
4 4- 2 ~8
6) l = l = i i
5 5- 3 15
, 3a _ 3a-5x 15ax ,
J
~i h~nr~
=
TTT
-
<
b
?
0
'i x * 0
7 b la-5x 35bx
a-b (a-b)(a-b) (a-b)
2
'
a
*
b
nr l nH T 7 i Pnmjenma pokazano j e kako se algebarski razlo.nc. pro.im,,,
prethodnoj teorem,, algebarski razlomak i njegovoproirenjesu jednaki
Umjestodokazai ovdjeemotvrdnjuprovjeriti nakonkretnimprimjerima.
Primjeri:
9 3-3 3
b)
c)
2 x y
J^x-x-y
4xy
2
2-2-x-y-y 2y
-(
a
~
b
)(
a
+ b) _ a + b_
(a-b)
2
(a-b)(a-b) a-b
, za x * 0 i y * 0
, za a*i
I I C I H I I M K I nule.
jUfliiinl<ii l)iti|umili cijelimalgebarskimizrazom, dva ili vie razlomaka svodimo
tml i in . ! oristi kod operacijasabiranjai oduzimanja razlomaka.
uiiii i .Mi luao najednostavniji oblik.
t- iiit /it|i'ili.iki nazivnik
<t 2x
b)
x-2
3 3 3 7 0 3
xy-xy x y + x y
f*lniiil i i\ i'li uuzajedniki nazivnik, koristimo najmanji zajedniki sadrilac (NZS)
fti.'lit) ,.paje
,'./ I ()r
2
3x _ 3x-3x _ 9x
2
lt 'n I hi c 4a 4a-3x 12ax
lit i'i'i ii l.il loie nazivnike razlomaka:
n' ii'l' i >')~xy(x-y)(x+y)
i r V(t i
*'T U ' /I'
1
xY) = x
2
y
2
(x - y)(x + y)
i j nislitin.tk piemo:
h 2x 2 x
2
y
V t * t UY\ y)(x + y) x
2
y
2
(x'-y)(x + y)
(\-2) (x-2)(x-y)
i' i i V \'v
2
(x + y) x
2
y
2
(x+y)(x-y)
tit*liii>i'il', l| svesii najednostavniji oblik:
II' h' (<i b)(a + b) a-b
t .1/1
, x,y 0 ix y
, x, y 0 i x * y
, a'* 0 ia*-b
a(a i-b)
J,, ' ' ' "'
1
+3x +5x +15 _ x(x + 3) + 5(x + 3) _
' I. .'I -7x + 3x-2\ x(x 7) +3(x-1) ~~
o i i 'i) x +5 .
, x l i x*-3
.. n\\ i x-7
>-llnl.iii|in viiji'tlnostirazlomaka:
I " '
i '
A 4 i 2 k
2
- 4
/. i ).
I* 'lU i -') ( _ 2_
i ' A 1-2
k + 2 k + 2
k-2 + - - , za k &-2 ikic cio broj.
k + 2
Mt- titt.it>i iji'luvrijednost mora biti:
t I ili k
v
2 = -1 ili 1 +2=2 ili k + 2 =-2
li l l |. / t =-3 tj. k =0 tj .k =- 4
* . i
/ l 2
"
2
H )
2
-
2
- i ,
f ? I IIII.IIIIO =- =- 1
k+2 - 1 + 2 1
k
1
- 2 (-3)
2
- 2 7
I 1111.111(1! =-- - = - 7
" " " " """ k + 2 0 +2 2
k
2
- 2 (-4)
2
- 2 14
Za* =-4,mamo =_ _ - = =- 7
abrojevi -1, -7 i -2 e Z.
4. Skrati razlomke:
|,-2|
a )
2 ,
- 4
b)
a
2
- 1
a +1
Zadaci za utvrivanje i vjebu
1. Zakojerealne vrijednosti argumentaje razlomljenaracionalnafunkeija:
l(x + \) 2a- 3
3)
12.VU- 3) a
2
(a
2
- 4)
x
2
-2y 1N a
2
+5a+6 .. .
(.-> d) deiinirana
J
5x- 5y / ( a- 3) ( a +2)
(R: a) x* 0 i x* 3, b) a* 0 i a *2, c)x* y, d) a* - 2 i a* 3)
2. Odredi definicionopodruje(domenu) funkcija:
2x
2
- 8 4a
2
- 1
a)
- A*
2
- 4x +4 8a
3
- 4a
2
- 2a+1
' x-2 n '
c) d)
.t
2
- 8x+15 a - 3.v +2.v
1 1 .
(R: a) VxeR\{-2, \, 2), b) V xe/ ?\ {- - , - },
c) V.ve/?\{3, 5}, d) Vae/?\{0, 1, 2})
3. Odredi nulefunkcije:
, ,, , 2a+6 , . , x
2
- 9
a) f ( x ) = b) f ( x ) = -
a +3a+2 , x
2
+6x + l
2x-\ ^ r, ^ 3a+2
,v +5 a +4
1 2
(R: a) a -3, b)* =3, c)x =- , d)a = - - )
4. Skrati razlomke:
. 2x +4v ,, 5a
2
-10a/>
a) b) r
' !>x + 6y 7a
3
-14a
2
/)
(q + fe)
2
+q + /> d) (a-b)
2
-a+b
C
' a + b +1 3
(R:a) b) ,a* 0,b*-, c) a+b, a+b*-\, d) ,a*b)
3 la 2 ->
, .v" -I-3.V 10 , , .r-i 6.V - 27
a) - 5 b)
x -5x +6 x
A
+ 2.v - 63
A X
2
+2X-35 ,. a
2
+ 3a - 40
c
) "1
d
)
-13,v +40 a
2
+2a - 35
x+5 3
(R: a) - , x * 3, x * 2, b) ~,x*l,x-9,
x - 3 ,v-7
, -v +3 a+8
c) -,x*8,x*5, d) r , a* - 7, a* - 5)
x o a+/
fi I iiilc- ni/lomke svedi na zajedniki nazivnik:
, 3 x JC +5 x-l x + \ 3 + x, , a +l a- 1 3a
J
) T> T ' ~T7~>
b
) . . c) , - ,
4 3 24 x 2.v 8.v a 2a a- 1
,, x 3 5 . 1 a: 2x
d
) 7' . , > "7' e)
x-4 x
2
- 16 x+4 ,v
2
~l ' .v
2
+2.v 1' x
2
-2x + \
- 3 3 - 5 . a + b a-b a+1
0r~T' 7 ' ' s)
x
2
-\' JC + I ' x ' a-b' a + b' a
2
-b
2
M Micditi cijelevrijednosti izraza:
, x
2
- 3 a
2
- 5 , x
2
- 4 ,, x
2
+3 , x . .
a) b) c) d) , pn emu sux i a cijeli brojevi.
x 2 a+2 x+2 x+1
(Uputstvo: Vidi primjer 3prethodnog izlaganja.)
/ 10 TRANSFORMACIJA RAZLOMLJENIH
ALGEBARSKIH IZRAZA
Ko jue bi u oblacima,
danas ga vidimo pod zemljom.
(Narodna izreka)
\li-i l'.u ki racionalni razlomljeni izrazi mogu biti napisani i u sloenijemobliku: kao zbir, razli-
li i pioi/vod ili kolinik dva ili vie, jednostavnijih izraza. Transformiranjetakvih izraza obavlja
-i |Hiiii|cnomoperacija: sabiranja, oduzimanja, mnoenjei dijeljenjaalgebarskog razlomka.
^10.1. Sabi ranj e i oduzi manj e al gebarski h razl omaka
II i, B, C i X brojevi ili cijeli algebarski izrazi, onda zbir (razliku), kao to j e poznato,
jiiii'iiii)
A B C A+B+C
+ + = , X*0
X X X X
l'H'ina tome, algebarske razlomke jednakih nazivnika sabiramo tako da im saberemo brojnike, a
i.imii ke prcpiemo.
-.,-:, -- ' __ V" "/ V."'*' -')
-1 x
2
-l x
2
-\ x
2
-\
3x-2-3 + 5x-6x + 3 2x-2 2(x-\) 2 , . v
^ = , x * 1 l x-A-\
x
2
-\ x
2
-\ (x -\)(x + \) x + \
Ako nazivnici razlomaka koje sabiramo nisujednaki, prvo ih treba svesti na zajedniki nazivnik
To obavljamo traenjemnajmanjegzajednikogsadrioca(NZS) .
Primjeri:
Obavi naznaene operacije
a) - + ?- + NZS(2b,6a,b,3a) = 6ab
2b 6a b 3a
9
2
-h
2
+6a
2
+4b
2
\5a
?
+3b
2
3(5a
2
+b
2
) 5a
2
+b
2
u n
= : = , a, bsi)
6ab 6ab 6ab 2 ab
a + 2b a-2b (a + 2b)(a + b)-(a-2b)(a-b) _
b).
a-b a + b (a-b)(a + b)
a
2
+3ab + 2b
2
-a
2
+ 3ab-2b
2
6ab
(a-b)(a + b) a
2
-b
2
9/7 T.
c)
a & b i a -b
2a 3a +2a + \ a +1
+ =
a-1 a - 1 a +a +1
_ 2a(a
2
+ a +1) - (3a
2
+2a +1) + (a +l)(a -1)
( a- l ) ( a
2
+a +l)
_ 2a
3
+2a
2
+2a- 3a
2
- 2a- l +a
2
- 1 _
a
3
- 1
a - 1 a - 1
2.10.2. Mnoenj e ai gebar ski h razl omaka
Ako su A, B, C, D brojevi ili cijeli algebarski izrazi, pri emu su B * 0 i D * 0, onda proizvod
razlomka definiramo formulom:
A C A-C n
, 5*0 , D*0
B D B-D
Dakle, proizvod dva algebarska razlomkajednak j e koliniku proizvoda njihovih brojnika i pro-
izvoda njihovih nazivnika.
U sluajuda subrojnici i nazivnici polinomi kojemoemo rastaviti na faktore, to prvo uinimo, a
onda semnoenjesvodi na skraivanjerazlomaka, tetako svodimo izraz najednostavniji oblik.
I II II vI naziiatcnu nmoi cnj c
.,2
x" - 4 x + \ (x
2
- 4)(x +1)
a)
x
2
+ x'x
2
-2x (x
2
+x)(x
2
-2x)
(x-2)(x + 2)(x + \) x + 2
x(x + \)(x(x-2)
B
a
2
- 6a +8 3V
2
- 3y _ a
2
- 4a- 2a +8 3y(y- l )
y-y
3
' 2a
2
- 8a y(\-y
2
) 2a(a- 4)
D a( a- 4) - 2( a- 4) 3v(y- l ) _ ( a- 4) ( a- 2)
D
~ l)0+l) 2a(a- 4) -^Cv-I )Cv +l) 2a(a-4)
) = , za ,y*0 ,a*4 ,y*\iy*-\
2a(y + \) ~
a
3
+27 a-3
C)
a
3
- 27 a
2
- 3a+9
(a+3)(a
z
- 3a +9)(a-3) a+3
^(a- 3)(a
2
+3a+9)(a
2
- 3a+9)*S>+M +
9
li.10.3. Dijeljenje algebarskih razlomaka
, a*3
Ako suA, B, C, D brojevi ili cijeli algebarski izrazi, pri emu suB * 0, C * 0 i D * 0, onda dije-
l|ciijerazlomka definiramo kao:
= , B#0,C*0,D*0
B D B C
I ){ikle, kolinik dva algebarska razlomkajednak je proizvodu djeljenikai reciprone vrijednosti
ilielioca.
hlinjeri:
(lluivimo naznaeno dijeljenje:
a)
x + 2 x + 2 x +3 (x +2)(x+3)
b)
a-2 a+2^ 8a
2
- 16a ( a- 2)
2
- ( a +2)
2
. 8a(a- 2) _
a + 2 a-2J a
2
+4a +4 (a+2)(a- 2) (a +2)'
z
2
- 4a +4- a
2
- 4a- 4 (a+2)
2
a+2
(a+2)(a-2) 8a(a- 2) ( a- 2^
:, a * 0, a * +2
i si -i i i uci j a: K.oncnik oblika
A
A C
moemopisatikao X = ,
B D
r
C
Z) -
gdjesaA,B*Q,C*0,D*Q brojevi ili cijeli algebarski izrazi, naziva se dvojni razlomak.
Izrazi AiDsu spoljanji, a B i Cunutranji lanovi dvojnog ra/.lomka. Razlomak ima glaviu. i
dvijesporedne razlomake crte.
Teorema:
nazivnik proizvodu unutranjih lanova dvojnog razlomka.
Dokaz:
A
y _ B C _ A D AD
c ~~B'~D~~B"C
=
~BC '
st0Jetrebal
dokazati
-
D
Primjeri:
b ) =
4 - u 7 4-1 4 4,
1 4-5 20 ^ . u
1 6/
Ako u brojniku ili nazivniku dvojnog razlomka imamo date i operacije sabiranja, oduzimanja
slino, onda prijerjeavanjadvojnograzlomka treba obaviti naznaene operacije.
Primjeri:
x + y 2x (x + y)(x-y)-2x
2
x
2
-y
2
-2x
2
x x-y = x(x-y) x(x-y)
' 2 2 1 1 1 ~> !
x
2
+y
2
x
2
+y
2
x-y x-y n v x-y
(-x
2
-y
2
)(x-y) ^-(x
2
+y
2
)(x-y) _ 1
x(x-y)(x
2
+y
2
) x(x-y)(x
2
+ y
2
) x ' x # y
(a + b)-2ab 2
t tili..vi naznaene operacije:
J \ + X L x f \ + x
2
l [ f *
a
" .y\ -X ; ll i; x j 1- X
2
/
b)Va-3b\ 2a+3b _ 8a
2
+m
2
2a+ 36 2a -3b 9b
2
-4a
2
,a + b a-b a
2
+b
2
c) i - -
a-b a + b a
2
-b
2
(R: a)-
\+4x+x
j,tt*\, b)
2(2a - 3b) a
2
+4ab + b
2
\ - x
' i lli.ivi naznaene operacije:
h
b, c) 72'
a
*
b
>
2a + 3b ' 2 a //
a b ^ 2ab-c(a +b)
a + b-c a-b + c a
2
-(b-c)
2
1 2a+1 3a +5a- l
b) +-
a- 1 a - 1 1 - a
c)
(a- 1)
3
(1- a) 1 -a
(R: a)
a
2
-b
2
a
1
-(b-c)
6a
3
+13a
2
+9a +1 a
3
- 3a
2
+a
b )
( a
2
- l ) ( a
2
+a +l)
C)
(1- a)
3
t iliavi naznaeno raunanje:
a)
c)
e)
ab'
2\3
(2ab )
4a
2
b
3
=
a
a-b
2a
3 (a + b)
b(b - a)
(a + b)
2
'="
l
b)
a + b
d)
(a + b) =
ab-2b
2
a+3
f)
a
2
-4b
2
a-2b a + ab
a + b 2a-4b
2 u
a b
(|t >\)-,(a,b*0), b)a,(a*-b), c)-ab, d)-
2 (a + 2 b)(a + 3)
e)a(a + b)(a *-b), j) -,(a * -b,a * 2b))
3 2
,(a * +2b,a * -3)
t iliavi raunanje:
a)
c)
ab
a + b \a b
- + - =
2ab
1 1 a
2
b
2
a b) b
2
-a
2
d)
\a b) a
2
-b
2

x
3
+x
2
+ x x
2
- x + \
x
3
+\ x
J
-\
(R: a)l b) ?, a* J b c) - ^- , a* b d) - ^- , * ? ^! )
a-b' a-b' x
2
-\
, 4 12
a) - :
5 25
b ) f a =
b
c
) : 2(a +3) =
d)
a
2
-b
2
5a + 56 a
2
-ab + b
2 e)
-16
5a
g
2
+4
l +2a +a
2
' a
2
- 4a+4
a-2 a * -1 ,
5
,, 1
b
*
0
1 1
(R: a)- b)-, c) d),a * b e)
3 b a* 0 10a 5 (a+l / / a +2 / a * 2)
6. Obavi naznaene operacije dijeljenja:
, (a 2 a + 2
a)
V
4a
3
- 16a
c)
a +2 a- 2 ) a
2
+4a +4
X
J
- X
2
- 2X +2 X
3
- 2X + X
Z
b)-
~8 2X
2
+4X + 8
X
j
-2X
2
+4X X
4
+8X
X
3
+X
2
-3X-3 'X
3
-3X
2
-3x + 9
(R: a)
- 4a
(a-2)
2
b)- c ) (x-i)(x-3)
(x + l)
2
7. Uprosti dvojne razlomke:
a)
d ) i
1 1
+
g fe
a
2
- f r
2
2a
1 1
- + -
a + 2a
2
a
2
+b
2
b)
a- 6
1
x + l _
1
e) 1+
a
2
+6
2
a- 6
1
c) l +2x +.y
2
a
4
1 + 2 x
2
+X
4
l-x x+l
b(a-b) a
2 +-
1
3+-
,2 \ 1
( \ +X
2
) 1 .10x +3
(a + x)
2
(a
2
-b
2
)
d )
x
C)
lx + 2
)
8. Uprosti dvojne razlomke:
a)
m n
~2
+
2
m
2
2 2
-mn + n
o
2w n
c)
m-n
m-n
m + n
m
2
-n
2
2 2
mr-n
2 2
d)
b)
x + l
x + l
- + 1
f o +6
U- A a + Z >
f a ^V f a +dV
U + A J U - f t J
(R: a)2(m + n) b)-
(^
2
+
2
;^
2
+mn + w
2
) a
4
+6a
2
b
2
+b
4
X + 1
mn(m-n)
2
4ab(a
2
+b
2
) ^
I i (luvi naznaene operacije:
5a
3
= a) 3a
d) (-a
3
6) (a6
4
) =
g) (-2a
3
b
3
cf =
(R: a) 15a
5
, b) 18x
3
/
b) 6*y 3x/ =
e)(a
3
)
2
=
h) ( aV )
5
=
c) -84a
3
/;
5
, d) - aV ,
c) (-la
2
b
2
) (+12aZ)
3
)=
f) (3xy
2
)
3
=
e) a , f) 21 x y , g) -32a b c , h) a b ).
' i il avi naznaeno dijeljenje monoma:
a) 15a
4
: 3a -
d) (-14a
6
Z>V): (-la
4
b
2
c) =
f)(x
2
-x+l)
7
:(x
2
-x+l)
3
=
(Rjeenje: a) 5a\ b) 5x
2
y
2
, c)-2F>>, d) 2aW,
\b) 35x
4
y
3
: lx
2
y =
\)(3x-4y)
5
:(3x-4y)
3
=
(a
2
, b
2
f:(a
2
b
2
)
4
~
c) 16x
s
y
3
:(-8x
3
y
2
)
e) (3x - 4y) , f)(x -xl l )
4
, g) (a
2
+ b
2
)
4
)
t l/idunati brojnu vrijednost cijelih algebarsMih racionalnih izraza:
a) 2a
2
- { - ab - 3b
2
-[-2ab + 3a
2
- b
2
i (-L
2
- ab + 2b
2
)]}
b) 2a
2
-{ab +[-2b
2
- 2ab - 3a
2
-(-b
2
+ <\
2
- ab + 2b)]}
za a =-2 i b = -3
(R: a) 4a
2
- 2aZ>+4Z>
2
=40, b) 6a
2
-tj 4b
2
= 60)
I Neka su dati polinomi:
a) P(x) = 4x
2
- 3x - 2
Q(x) = - X
2
- x + 3
R(x) = 3X
2
+ 2X-1
Odrediti:
1)/'(.v) l Q(x) =
3) P(x) - Q(x) +R(x) =
5) P(x) Q(x) -
b) A(x) =x
3
- 5x
2
+ lx-2
B(x)=x- 2
C(x)=x
2
- 3x+l
Odrediti:
1 )A(x):B(x) =
2) A(x) :C(x) =
Provjeriti rezultat mnoenjem.
c) A(x) = 63x
4
- 32x
3
- 47 x
2
+ I28x -
Odrediti:
A(x): B(x) =
(R: a) 1) 3x
2
- 4x+ 1
3) 8x
2
- 6
5) 12x
4
-x
3
- 16x
2
-x + 2
2 )P(x)-R(x) =
4/P(x) Q(x) =
4 )Q(x)-R(x) =
64 B(x) = 9x'+lx-8
2) x
2
- 5x - 1
4) -4x
2
- x
3
+ 1 lx
2
- lx - 6
6) -3x
4
- 5x
3
+ 6x- + lx - 3
b) 1) C(x)
c) lx
2
-9x +8)
2 )B(x)
Pomnoi polinome:
a) (x
5
+x
4
+x
3
i x
2
+x +l)(x - 1) =
c) (a - b)(a + b)(a
2
+ b
2
)(a
4
+ b
4
) =
(R: a) x
6
- 1, b) a
8
+l , e) a
8
- b
s
,
b) (a
7
- a
6
+a
5
- a
4
+a
3
- a
2
+ a -1 )(a +1) =
d) (x - y)(x +y)(x
2
- xy +y
2
)(x
2
+ xy +y
2
) =
d)x
6
-y
6
)
' B(x) B(x)
nieg stepena od B(x).
a) A(x) -- x
2
- 2x +5 b) A(x) x* i 1
' B(x) x- 1 B(x)=x -1
c) A(x) = 2x
3
- 7x
2
+ 5x-l d)A( x ) =;JC
5
-3x
2
+x
2
-l ,
B(x) = 2x-5 B(x) -x
2
-x-\ 1
3 ...
( R: a) A: - 2+ b) x
4
+x
3
+x
2
+ x + \+- , itd.)
x-\ x - \
7. Prema Bezoutovoj teoremi odredi ostatak R dijeljenja:
a) (x
2
+ +6): (x -3)= b)(x* + x
3
-5x
2
+ 6x-2):(x + 2) =
(R: a) R =30, b) R - -26 )
8. Rastaviti polinome na faktore:
a) x
2
+ 2x + 1= b) 9a
2
+ 6a + 1 = c) 3x
2
+ 6x + 3 =
x + 8x +16= 1+10a +25a
2
= 5x
3
y
2
+ \0x
2
y + 5x =
X
2
+ 4X + 4= \6a
2
+ 8a+\= 4x
2
- 24xy \ 36y
2
'
(R: a) (x + l )
2
b) (3a + l )
2
r c) 3( * +l )
2
-
(x + 4)
2
(1 i 5a)
2
5x(xy +1)
2
(x + 2 )
2
(4a+\)
2
4(x-3y)
2
9. Rastaviti na faktore sljedee binome:
a) 64A:
2
- 1= b) 1- c
2
=
x
2
-S\y
2
= 4a - 4a
3
=
49 - 4x
2
= %ax
2
- 50ay
2
=
5a
2
b
2
- 45a
2
=
(Rj eenj e: a) (Sx - l)(8x +1) b) (1 - c)(l + c)
(x-9y)(x + 9y) 4a( l - a) ( l +a)
(7 - 2x)(7 + 2x) 2a(2x - 5y)(2x + 5y)
5a
2
(b - 3)(b + 3)
10. Rastaviti na faktore polinome:
a) (x - 2)
2
- 4 = b) 9(x +2)
2
- 4(x + l )
2
=
(x+y)
2
-4y
2
= (a + b+ l)
2
- (b + 2)
2
=
7(X-3)
2
-7(X+\ )
2
= 8(x+y)
2
- 18(x +2)
2
=
(R: a) x(x - 4), (x -y)(x + 3y), - 56( x- \ ) )
b) (x +4)(5x +8), (a - \)(a +2b +3), 2(5x + 2y + 6)(2y -x-6)
11. Rastaviti na faktore:
a) a
5
+64a
2
== b) a
5
+32 =
128x
3
- 2 = a
5
- 243 =
x
4
+1000V= 32X
5
- \ =
(R: a) a
2
(a + 4)(a
2
- 4a + 16) b) (a +2)(a
4
- 2a
3
+4a
2
- 8a +16)
2(4x - \)(\6x
2
+ 4x+ 1) (a - 3)(a
4
+3a
3
+9a
2
+27a +81)
x(x + 10y)(x
2
- 10xy + 100/) (2x - 1)(16x
4
+2x
3
+ 4x
2
+ 2x+\)
12. Rastaviti na faktore:
a)x
4
+ x
3
-x
2
-x= b)x
4
+ x
3
-x
2
+\ =
ctb
4
- ab
4
+ a
4
b - ab = x
5
-x
3
-x
2
+\ =
a
5
-a
4
- a
2
+ a = ax
2
- a
2
x + bx
2
+ b
2
x =
(R: a)A'(.v- l)(.v-: 1)
?
b)(x+\)(x
3
-x+\)
ab(a - 1 )(b + 1 )(a
2
+ a+ 1 )(b
2
-b+ 1) (x - \)
2
(x+ \)(x
2
+ x +1)
a(a - \)
2
(a
2
+ a + 1) x(a + b)(x - a + b)
U - ^ - u - - "'v ; ^
c
)
x
- y ~ d)x - 64 =
e
)* -y - 0 0,001 - 8.x:
3
-
(R: a) -9(a
2
- a + 1), b) (2a +l )(a
2
+a +3)
c) (x - y)(x + y)(x
2
+ xy + y
2
)(x
2
- xy + y
2
)
d) (x - 2)(x + 2)(x
2
+ 2x + 4)(x
2
- 2x + 4)
!
e
)(x-y)(x+y)(x
2
+xy+y
2
)(x
2
-xy + y
2
)(x
2
+y
2
)(x
4
-x
2
y
2
+ y
4
)
> 0 (0,1 - 2*)(0,01 +0,2x. + 4x
2
)
t l'l Kastaviti polinome na faktore:
. 2 , C.. I r. u\ 2 , , 1 <; _ \ -2
I a) x
2
+ 5x + 6= b) a
2
+ 8a + \5 = c) a
2
+ 13a +30 =
! d) a
2
- 15a +50 =e) a
2
- 2a - 15 = f ) a
2
- a- 30 =
l' . g)y
2
+y-6= h)y
2
+ 2y-\5- i)x
2
+ x-30 =
(R: a) (x + 3)(x +2) b) (x + 3)(x + 5) c) (x + 3)(x + 10)
d) (a - 10)(a - 5) c) (a - 5)(a + 3) f) (a - 6)(a +5)
g)(y +3)(y - 2) h)(y l 5)(y-3) i) (x i-6)(.v-5)
I 'i I J okazati identitet:
a) b(b
3
+ a
3
) + ab(b
2
- a
2
) + a
3
(b + a) = (b + a)(b
2
- ab + a
2
)
b)x
s
-x
3
-x
2
+\=(x- l)
2
(x + l)(x
2
+ x+ 1)
c)x
3
+x
2
+ 4 = (x + 2)(x
2
-x + 2)
Ifi Odrediti oblast deflniranosti izraza:
x - 3 , ^ 3a+5
a) b)
x(x-2) (a-2)(a + \)
c) d)
(a +3)(a- 2) ' x
2
-2x + \
(R: a) x* 0 i x*2, b) a * 2 i a #-\, c ) a* - 3 i a* 2 , d) x* l )
l" / 1 kojevrijednosti promjenljive x izraz nije definiran?
r A -iv
2
... c
a) f ( x ) = b ) / ( x ) =
(x- l )(x +5) (x- l )(x +l)
C) f ( x ) - 4 ^ D ) f ( x ) .
x n
x(x + 3) > j ^ ' x(x
2
-1)
(R: a) x - 5, x=\, b) x =1, c) x =- 3, x= 0, d) x =0, JC =1) '
I li ()dredi oblast definiranosti algebarskog izraza:
f (
x
) =, ^J
4 1
dredi /(0), /(3), /(-2).
(x - l)(.v -i- 3)
(R: xeR\{-3,1}, / (0) =1/ ( 3) = 2) = 0)
l'i Skrati razlomljene algebarske izraze:
a)
U x 3
y
5
b)
3( f l +f e)
C)
3
(
x
+y)
2
(
2 x
~
3
y)
4
56x
3
y" 12(a + bf 18( 2X - 3J ; )
5
( . V + ^ )
a)
c)
T i aut o
fl
2
-b
2
5a
2
-\Qab
la
l
-Ua
2
b
b)
d)
(a~\Y(a + \Y
(a+\)
2
(a-\)
3
(a-b)
2
-g + b
3a -3b
/U x a + b 1 , .
TT T'
a
*
b
> b ) a*\, c)-L,a*0,a*2b, d) a-b
a-l'
la
21. Skratiti razlomljeneracionalne izraze:
a
)
c)
e)
X
2
+3x-\Q
x
2
-Sx + 6
x
2
+Sx- 24
X
2
-X-12
X
2
+X- 56
X
2
-\6X + 63
(R: a)
d)
x
+5 x*2
X-3'**3>
x+3'x*2>
b)
d)
f)
X
2
-\2X + 2T
x
2
- 2x ~ 63
X
2
- SX +6
x
2
+x-6
x
2
i 2x 24
x 13x +36
b)
e)
X_7>X*-9>
x+8
x-9'x*l>
c)
x*9
x-9'x
x + 6_ x ^ 9
x-9 'x*4
)
22. Proiriti algebarski razlomljeni izraz:
. 5x + 5y ~
3)
~ ~
sa
(
x
+xy+y
2
)
, , x - v
b) sa
x +
(R:a)
5(x + y)(x
2
+xy+ y
2
1
c)
a
2
-ab + b
2
a-b
X
2
-y
2
sa (a + b)
23. Svedi na zajedniki nazivnik sljedeerazlomljene izraze:
a
)
c)
fl-fr 2g-3b a + 4b
(R:a)
a + 6' a-b ' a
2
- b i
2a + 3b _a-b__ Sa-3b
a-b '2a + 2b'a
2
-b
2
(EZL Va--3b)(a + b) a + 4/)
b)
a-ba + b 4 ab
a + b a-b'a
3
+b
3
a
2
-b
2
' a
2
-b
2
~a
2
-b
2
b)
(a-b)(a
3
+b
3
)
(a-b)(a
3
+b
3
) '(a-b)(a
3
+b
3
)
c) m
+
M)(a_ + by (a-b)
2
2(5a-3b)
2(a
2
-b
2
)
2 (a
z
-b
2
)2(a
2
-b
2
)
, a 3D Z.U + D ,.JAT y A-Tjy ,
a) - + - = b) c ) - =
a+b a+b x-y x-y a+b a-b
,, a b , a + fe a-b _ 3a-4b a + 4b
d) = e ) - r=' r)
a-b a + b a-b a+b a + 2b a-2b
3a-2b 2b
(U: a) , a b, b)2,x*y, c) - 2 ,,a*b
". a+b . a -b
a
2
+b
2
, , 4 ab 2a(a-10&) .
a b a b a 4 o
.''>Obavi naznaene operacije:
. 3a
2
- 2rt +1 a + \ 2
a) . , L r , . . , +
a
3
- 3a
2
+ 3a-\ a
2
-2a + \ + l
x 3, r- 2 4- 2. v
2
-7.x- s 5 a - b a + b 8a
2
-1 \ab
b ) - ^ - ^ - ' 7 = c)
x + 2 x-2 x
2
-4 2a + b 2a-b Aa
2
-b
2
2(a^3a + 2) c) }
( a- 1) x - 4 4 a
2
-b
2
}(\. Rastavi razlomljeni racionalni izraz na zbir prostih razlomljenih racionalnih izraza (obrnut
puslupak sabiranju):
, 5x +l , , -x + l , 6x
2
+\\x-l
a) = b) = c) ^ =
x +x-2 x -2x-3 (x + 2)(x M)(x-3)
(R: Postupak emo pokazati nakonkretnomprimjeru zadatka pod a)
5x +1 _ 5x +1 _ A ( I) _ A(x -1) + B(x +2) _ Ax -A + Bx + 2B
x
2
+x - 2 (x + 2)(x-\) x + 2 x-V (x + 2)(x +1) (x+2)(x + \)
5x +1 (A + B)x + (-A + 2B)
tj. 7- = r su identini izrazi, paje:
x +x-2 x + x - 2
A+B = 5
- A +2B=\ Rjeavanjemovog sistemajednaina dobijamo daje:
35 =6 => 5=2
A=3
5x +1 3 2
Sada lzraz piemo: . - . . = +
A' +x-2 x + 2 x-l
b 1 2 3 + 4 1
,v-3 A-+1' x+l
+
x- 3 x +2
.'7. Dokai daje:
x-l 4 3 , , 15x~ll 1
a) .,.. ._:=. b) - - = - +
c)
x
2
+lx+ 10 a- + 5 x-1-2 ' (xl)(x-3) x -1 x-3
28 _ 2 2
x
2
- 49 x-l x + l
,'S. Obavi operacijesabiranja, azatimprovjeri rezultat (na osnovu prethodnih zadataka):
, 3 4 , , 1 2 , 3 3
a ) - = b ) - = c)
x + 2 x \ x-\ x + 3 x-3 x +3
a
>
C )
3 / l-x
2
3a-b 10a
2
5a 9a
2
-b
2
(R:a) - Z - , ^ -
1
30 + *)
30. Obavi mnoenje:
d)
ab + ac ab-ac
bd + cd bd-cd.
+ 2 rx 2a a * o .. a
2
a)
a-& a
3
+b
3
a + b a
3
-b
3
. f 2a b-a
c
) r r +
t a + 6 a
a + b
a
2
+b
2
b)
d)
r
a-b a+b^
a + b a-b)
(a
2
-b
2
)
(R: a)
a
2
-ab + b
1
a+6 b-a
a
2
+ a b + a
2
>
a
* -
b
>
b ) c ) d )
7 )
31. Obavi naznaene operaeije:
a)
3 - *
x + 2
-1
+1 JC
2x-\ 2
b)
f 5 a ,5x I0ax
lat a-x a
2
-x
2
J
2 ax
a + x a-x a
2
-x
2
a x
- +
c ) f ^ b _ a - b f
2
\ a - b a+b
1
a+b a-b
;
a-b a+b
\2
(R:a) b) 5, c) - 4)
32. Obavi dijeljenjepoiinoma:
, a
2
-b
2
a-b a
)
c)
a
2
+b
2
'a + b
3x
3
-\%x
2
y x
2
-6xy
4X
2
- 36y
z
'4x-\2y ~
b)
d
)
a" a-b
a
3
+b
3
a
2
ab + b
2
1+fljl V 1 + a
m-.-i^
{a + b)2
a
2
+ab + b
2
3x
(
R
-
a )
~ TT' b) , * K c ) d ) fl }
a
2
+b
2
7x-9y 3x + 9y
a)
c)
4x-ly 4x + ly
a + b
2x
16x- 49y
2 b)
2x-y 2 x + y j 2 x-y
d)
x + 3y'
2x~y_ 2x + 3y
^6x- 5.y 6x +5>>
3x
36x
2
(R: a) - ly, b ) ^ , c) _ L _
3x-4y 2 x + y
[ x + 3y
d) 5)
x-2y
1 " 1 1
a) = b)
a + b a
~
b
y x 2 3
x y a-b a+b
1 1 2a-b 2a + 3b
a-b a + b _ 5a- 4 b 5a + 4b
}
1 , + _ 1 "
)
2 b
2
-ab
a
~
b a + b
25a
2
-\6b
2
x-\ x i 1 2n-v 2n + v
+
e) x + \ x-\ _ 2n + v "2n-v _
' x-\ x +1 ' 2n - v 2v +v
+
x + \ x-\ 2n + v 2n-v
. 1 .. a + 3b . b 2x ,.
(R:a) , b) , c) - , d)4, e) ,x*l,
y + x b-5a a x +\
4 n
2
+v
2
f) , v * 2n i n*0, v*0)
2nv
Akoj e ad = bc, dokai da j e:
(ab + cd)
2
= (a
2
+ c
2
)(b
2
+ d
2
)
ii Akoj e a +b =1, dokai da razlika polinoma:
2(a
3
+ b
3
) i 3(a
2
+ b
2
)
ima konstantnu vrijednost, tj. da ne zavisi od promjenljivili a i b.
> \l:oj e a + b =p, a
2
+ b
2
= 1 i a
3
+ b
3
= q, dokai da je:
p
3
- 3p + 2q = 0.
m Odredi ostatak dijeljenjapolinoma
f(x) = x
1993
+x
m2
+ ... + x
2
+x +1sapolinomomg(x) = x + 1.
Uastavi na faktor polinom
J(x) = (x
2
+ x+ \)(X
2
+ X + 2)-\2
III I )okazati daj e polinom
f(x) = (x-2)
l00
+ (x-\)
50
- 1djeljivpolinomomg(x) = x
2
- 3x \ 2.
II I )okai tanost j ednakosti:
/
a
)
6x x +1 2x -1
V x
2
-4 x + 2 x-2 N
\
'' . / -l
a -b , , | 2ab ,
b
) i - r u
+ x
a -ab-b
3
V"
a +b
3
x +x-4
x
2
- 4 j
l b
- + \
\a-b
= x-2.x%2
= \,a*b
I Akoj e ay=bx, dokazati da je:
x
2
b
2
+ , =1
x
2
+ y
2
a
2
+b
2
I * 1)okai da je:
a) = 2 a b b) 888889
2
- 111112
2
=777777777
2 2
r
viSL
KRACIMA
m 3.1. UVOD^ ^
3.2. OSNOVNIIZVEDENI POJMOVI UGEOMEt Rl J I
3-3. gNOVNI I IZVERENI ST^ VOVI U GEOMETRIJI
3 4 GEOMET RI J SK E F I G U R K - " I '
, 3.5. K0NGRUENCI J A(P0DUDARNPST) DUI I UGLOVA
H 3.6. UGLOVI UZ TRANSFERZkCU
3.7. UGLOVI SA PARALELNIM I ORTOGONALNIM
3 8 MNOGOUGAO (POLIGON)
, ; 3.9. TROUGAO (TROKUT). ;
, 3.10. KONGRUENCIJATROUGLOVA
. 3.11. SIMETRIJA DUI I UGLOVA
f : 3.12. ZNAAJNE TAKE DUI I PRAVE TROUGLA
3.13. ETVEROUGAO ' , ,
3 i 4' : KONSTRUKTIVNI ZADACI O TROUGLU I ETVEROUGLU
3.15. POVRINA PARALELOGRAMA, TROUGLA I TRAPEZ/*
3.16. VEKTORI U RAVNI
W m m
" l i l i l i
<>f ' f <}
'sBm'i
Sl !
' t l ,fV
Vs
>> V
EUKLID
(oko 300. g. pr.n.e.)
Grki matematiar.
Osniva geometrije kao nauke. Poznato mu je djelo 'Elementi'
u 13 knjiga. Njegova geometrija i danasje u primjeni i naziva-
mo je euklidska geometrija.
M M M B B I
Praksa uvijek mora biti graena na dobroj teorici.
(Leonardo da Vinci)
(n'ometrijaj e nauka kojaj e imala svoje znaenje u staromvijeku, mnogo ranije no to su svoju
pi imjenu imale druge nauke. Nastala je iz praktine potrebe. Trebalo j e mjeriti zemljite. Otuda
[infienaziv (grki: geo = zemlja, metreo = mjeriti). Razvoj geometrije, kao i drugih nauka, prati
hi/voj ljudskog uma. Poseban znaaj razvoju geometrije daoj e Liuklid (oko 325. godine pr. n. e).
Niipisaoj e djelo "Elementi" u komeje sistematizirao (deduktivnommetodom) i izloio skoro sva
ilol.idapoznata znanja iz geometrije. Ovo djelo dugo vremena bilo je jedini izvor geometrijskih
/u.injau svimkolama i na svimnivoima. Biloje pokuaja da se obore neke Euklidove postavke
II L>njizi "Elementi", ali su propale. Toj e razlog da su Euklidovu geometriju smatrali apsolutnom
iiiiukom, kasnijenazvana euklidska geometrija.
l'ii|iivomLobaevskog (1793. - 1856.), Rimanna (1826. - 1866.), akasnije i drugih naunika, do-
l-.i/ano je da su mogue i drugaije geometrije (tzv. neeuklidske geometrije), bitno razliite od
I uklidove geometrije. Mi emo izuavati euklidsku geometriju.
Hpioseno reeno, geometrijaj e nauka koja izuava oblik, veliinu i medusobni poloaj pred-
iiii-la Mas u geometriji interesiraju samo geometrijska svojstva; ne zanimaju nas druga svojstva
I-.H) lo su teina, boja, hemijski sastav itd. Dakle, geometrija se bavi izuavanjemgeometrijskih
lil'iira.
|)io geometrije koji sebavi samo geometrijskimfigurama ijesvetake leeujednoj ravni, nazi-
u seplanimetrija (latinski planus = ravan), adio geometrijekoji izuava geometrijske figure ije
.vi- takene leeujednoj ravni (uprostoru) naziva se stereometrija (grki stereo = prostor).
3.2. OSNOVNI I IZVEDENI POJMOVI U GEOMETRIJI
Jedan od najveih koraka koje j'e ovjek ikada uinio
bilo je saznanje da za matematiku tvrdnju trai dokaz.
.,...".. (Bell)
\ko elimo osigurati postupnost u geometriji, onda se mora potovati prineip "od poznatog ka
ni'poznatom". Tako sesvaki novi pojamuvodi iskazom, stavomili definieijom, koristei ve poz-
mili' pojmove i injenice. Zato moramo u poetku naeg izlaganja, prije i prve definicije, za neke
po|inovepretpostaviti da su nampoznati.
I.ikvepojmove ne definiramo i nazivamo ih osnovni ili polazni poj'movi. To supojmovi za koje
k.i/emo da ine temelj, bazu na kojima izgraujemo geometriju.
11 i/boru za osnovnepojmovenismo ogranieni, ali treba nastojati dataj broj bude to manji.
I .lOka, prava i ravan su osnovni pojmovi geometrije.
Figuraj e pojamkojimemo se esto sluiti u razmatranjumnogih opih geometrijskih osobina,
U geometrijske objekte ili figure spadaju prava i ravan. Meu geometrijskim liuuiama mogu sc
uspostavljati razne relacije. Za nas su ovdje znaajne kao osnovne relacije kongruentno (podu-
darno, sukladno) i izmeu, a koristit emo poznate relacije iz algebre: jednako, manje, vec, pn-
pada, sadri i sl.
Mi emo ovdjekoristiti za:
0
0
0
osnovnepojmove: taka, pravai ravan, H
osnovne relacije: izmeu i kongruentno, J j
svi drugi pojmovi izvedeni su i takvepojmove emo definirati, iskazaii aksiomom i l n|
dokazati teoremom. j
Takeemo obiljeavati velikimslovima latinice: A,B, C,..., P, Q, ..., apravemalimslovima la- ;
tinice: a, b, c,...,p, q,..., dok emo ravni obiljeavati sagrkimslovima : a, (3, y, 8, ..., n,... j
Naosnovu osnovnih, definiramo izvcdcnepojmove. Evo nekih: "I
Slika 3.1.
Slika 3.2.
Slika 3.3.
Definicija: Dvije prave a i b sijeku se ako imaju zajcd-
nikujednu taku P (slika 3.1).
I
Definicija: Dvije prave a i b paralelne su ako pripadaju
istoj ravni (a = b) ili (a n b =0) i oznaavamo sa a II b
(slika 3.2).
Definicija: Prava a paralelnaj e ravni a akoj e (a c a) ih
(ana =0) i piemo a || a (slika 3.3).
|li limcija: Dvije ravni a i (3paralelne su ako je (a - P)
Iti (nr i(V=0) i piemo a || (3. (Slika 3.40
>
l l H M P
( f l R N HMl M^
_P
Slika 3.4.
u. OSNOVNIIIZVEDENI STAVOVI U GEOMETRIJI
Matematika, fizika i ostale egzaktne nauke olakavaju nae akcijc u
ivotu, one se slue praktinim metodama kojima olakavaju ivot.
(Bergson)
inifcMUO openito govorili o aksiomama. Oneu geometriji, analogno kao i u ostalimoblastima
in,ili malike, predstavljajuosnovepomou kojihdokazujemo izvedene stavove, ato su teoreme.
l'liii|eiioin definiranih pojmova i iskazanih aksioma, te izvodenjemjednih iz drugih teorema,
ilnlii/iiiio do itavog nizapovezanih zakljuaka.
( I M H I V U U stavove - aksiome odabirati treba tako da nebudu jedna drugoj protivrjene i da ih ima
iliiuilpio za dokazivanje teorema. Istina, treba nastojati da i aksioma bude minimalan broj, ali
itiiuil|iio zaprimjenu. U geometriji koristimo:
0 Aksiome pripadanja
0 Aksiome rasporeda
0 Aksiome paralelnosti
1.1 I. Aksi ome pri padanj a
St'iiumu pripadanja (incidentnosti) opisuju osnovne odnose
|nt|iiiiliiii|ii taaka, pravih i ravnina, tj. odreujuminimalan broj
in'iili.1kojeodredujupravu i ravan.
B
Slika 3.5.
Aliiloma 1(Aksioma o odredenosti prave): Ma kojedvijerazliite take odreujujednu i samo
iuliili piavu. (Slika 3.5.) _ _
/., ifke koje lee najednoj istoj pravoj, kaemo da su kolinearne. Za tri i vie taaka koje ne
lt /i- nii icdftbj istoj pravoj kaemo da su nekolinearne take.
Slika 3 .6.
take). (Shka 3.6.)
Aksioma 3 (Aksioma o odreenosti ravni): Za makojetri takeA, B i C kojene prinad....
pravoj, p0st0J 1 tanojedna ravan kojaihsadri (nekolinearne tafa).
P P J
'
Drugim rijeima: Kroz tri nekolinearne take odreuju jednu i samo jednu ravan.
Aksioma 4: Postoje najmanjeetmtakekojenepripadaju istoj ravni.
k o mpl a n a r n e ak0 pnpadaj u i stoj r a v n i
-
o t u d a
'
Slika 3.9.
Aksioma 5: Ako dvijetakejedne prave pripadaju ravin
onda I svetake teprave pripadajuravni a (slika 3.7.)
Aksioma 6: Ako presjek dvije razliite ravni nije pu./an
skup, ondaj e taj presjek prava^(Slika 3.8.)
Teorema: Prava p i taka A koja ne pripada pravoj p. od.e-
dujujednu i samo jednu ravan.
Dokaz: Na osnovu A2 pra\a p sadri take B i C, a prema
uvjetuteoreme nekolinearne su takeA,B i C, kojena osnoOT
A3 odreujutanojednuravan, reeimo a. Ali naosnovuAs p <z <i,
apotoA e a, to dataprava i taka odreujuravan a. \ko hi
postojalaj o neka ravan, recimo (3, koja sadri taku A i pravup, onda bi ona sadravala i laU'
B i C, atoprema A3 znai dabi seravan a podudarala saravni p, toj e kontradikcija. Dakle ra/.-:
liito od a j ejedina ravan koja sadri pravup i taku A kojanepripada pravoj p. Timeje teore-
ma doka/.ana.
Teorema: Dvije prcizvoljne
/I tZU 1/l-t-l 1laVJCV'U 1J^T-4, J,Vt ..V.
4 II i /' l.i nekolinearne take koje pripadaju samo jed-
Htif liiviu Nekaj e to ravan a. Na osnovu A5 aca i bc.a,
|ii i<U'ii' teorema dokazana.
3| i 'i. Aksi ome r aspor eda
Slika 3.10.
(i ilnr.i|ii da imamo tri kolinearne take, onda moemo govoriti o osnovnom p0j mu"i zmeu".
Al"'i<'im' rasporeda govore o osobinama pravih i rasporeda taaka na pravoj.
Alniliiiiia 7: Ako j e taka P izmeu taaka A i B, onda su |
lmki' ,-l, f' i B tri kolinearne take, a taka P je izmeu ta-
rnU/J i I (slika 3.11).
B
.Slika3.11.:
Mt'ilmua8: Ako sutakeA, B i C tri razliitetakejedneistepravep, tadajesamojedna odtihtaa-
frin/ninlu ikugedvije.
S U I N I I I . I 9: Za proizvoljne dvije razliite take A i B po-
in|I I M I icdnataka C, takva dajeB izmeu A i C, i postoji
I' n (i'ilnatakaD izmeuA i B.
Slika 3.12.
1.1 :<. Aksi oma paral el nost i
l' ui|o| knjizi "Elementi" Euklid j e postavio svoj uveni Peti postulat koji govori o paralelnim
( I >I V I I I I . I . Mnogi poznati matematiari su smatrali da sePeti Euklidov postulat moe dokazati po-
ni'nii ostalih aksioma. Medutim, svi pokuaji da se dokae kao teorema nisu uspjeli.
<|n\o| polovini 19. stoljea Lobaevski je dokazao daj e Peti Euklidov postulat potreban u si-
- I I I H I .iksioma euklidske geometrije. Promjenomsutine Petog Euklidovog postulata, mijenja se
I I MI I I . I i'i|ele geometrije. Tako nas j e Lobaevski uveo u novu, tzv. geometriju Lobaevskog, u
kn|n| i.evrijedepravila Euklidove geometrije.
Vksliuua 10: Za svaku pravu p i svaku takuA postoji samojedna prava q kojasadri taku A i
l'iinli'liM je pravoj p. (Slika 3.13.)
h <1 ,i|. siomaj e nazvana aksioma paralelnosti i u lite-
iiiliiu po/nata kao Peti Euklidov postulat.
Ii'oiciua: Ravan j e odreena dvjema paralelnim
piiiv.inui. tj. postoji jedna i samo jedna ravan koja
niili /i d\ ijeparalelne pravekojesenepoklapaju.
IhiLii/ |c jcdnostavan i uenici ga mogu izvesti sami.
1. aj K . O J I J C naunik dao poseban znaaj razvoju geometrije?
b) Koju geometriju mi izuavamo?
c) Kako nazivamo geometiiju koja izuava figure u ravni, a kako geometriju koja i/il-[
ava figure u prostoru?
2. a) Kojepojmoveu geometriji uzimamo za osnovne?
b) Kojesu relacije osnovne?
c) Koji su stavovi u geometriji osnovni, akoji izvedeni?
d) Sta je aksioma? i i
3. Da ii je sljedei iskaz aksioma, definicijaili teorema? |
Pravap jepodskupravni a akosusvetakepravep elementi ravni a.
4. Koliko najvierazliitih ravni moebiti odreeno sa: j
a) etiri nekomplanarne take, i
b) tri paralelneprave, j
c) etiri pravekojeimajujednu zajedniku taku.
(Uputstvo: a) tri nekolinearne take odreujujednu ravan itd.
b) dvijeparalelneprave odreujujednuravan itd. |
c) dvijeprave kojesesijekuodreujujednu ravani td.) 1
5. Koliko razliitih pravih odreuju etiri nekompianarne take?
(R: est pravih. Nabroj ih! ) I
6. Dataj e prava a i taka A van nje. Dokai da sve prave koje sadre taku A i sijeku prav ua, 1
pripadaju istoj ravni. I
7. Ako tri razliite ravni a, P i 5 nemaju nijednu zajednikupravu, onda one imaju najvie icdnu
zajednikutaku. Dokazati!
(Uputstvo: Koristiti As i A6)
8. Kroz takuP u prostoru konstruirati pravu paralelnu datoj pravoj p. a
(Uputstvo: Vidi definicijuparalelnihpravih. Konstruirati ravankroz datutakui datupi a\ u) |
* Tf vtl [i lalcamaA i B moemo podijeliti natri dijela- tri skupa taaka.
3.4. GEOMETRIJSKE FIGURE
Oni koji ele da ue nikad nisu besposleni
(Montesquii")
Ih'llnU-ija: Skup svih taaka prave p izmeu ma koje
iKt|f it|cne razliite take A i B, zajedno sa timtakama, |
nrt.-iv.i sc tlu, segment, odsjeak, interval. (Slika 3.15.)
B
Slika 3.15.
Ovdjeebiti rijei samo o nekimvanijimfigurama u geometriji.
/
3.4.1. Pol upr ava
Posmatrajmo pravu p na slici 3.14. i taku O koja pripada pravoj p. Taka O dijeli pravu n na
dva dijela.
O
Slika 3.14.
Definicija: Skup svih taakajedne pravep sajedne stranc
j proizvoljne take O, zajedno sa tom takom O naziva sc|
i poluprava.
lirfli* ./ i B su kraj nj e take dui. Svaka druga taka izmeu taakaA i B j e unutranja taka
dli/i l )i i / oznaavamo saAB (l itase "duAB") ili AB, ilisa malimslovomlatinicea, b, c,... i sl.
*iHHini|ei du/J /i - a.
l'inilii^nja takaS dui AB, jenako udaljenaodkrajnjihtaaka dui, naziva sesredite dui.
U'i M' kuj nj etakeA i B poklapaju, kaemo daj e AB nulta du.
)4' J. Ori j ent i rari a prava
'tlli'iiii kao to smo u algebri ureivali skup, u kome su elementi ureivani po odreenomredosli-
|K|II (lnojivi po veliini), tj. zna se koji je element prije, a koji poslije, tako i take prave moe-
nai nu'diti, odnosno: A j e prijeB ili A j e ispred B, aB j e ispred C itd.
lltii /ii.iino daj e na polupravoj taka A prije take B, tadaj e par (A, B) ureen par taaka i na
jimui| sc mogu utvrditi pozitivan i negativan smjer. Dogovoromseutvrdi koji j e smjer pozitivan,
tiiji ncgdtivan uodnosu napoetnu taku.
Ui'Unlcija: Prava na kojoj j e zadan jedan od dva smjera
tii-\ i sc orijentirana prava.
B
Slika 3.16.
f liticiiicadaj e prava orijentiranaoznaavasesaA<B (itaj: "A prije B").
I ilii/ ino/c biti orijentirana, o emu evierijei biti kasnije.
M4 . Pol ur avan
fiiln |cp pravakojaravan a dijeli na dvadijelaa' i a" takva daje a'na" =p i a'ua" = a
i Ih'llnlcijii: Skup svih taaka prave p i svih taaka s jedne strane pravep u ravni a, naziva se
i(iiiliii.i\.inravnioc.
Hfi nlici 3 17. ravan a pravomp podijeljenaj e na dvije polu-
ittun l'iavs. p naziva se granina prava poluravni. Po-
liltiU iu<A >p i a"yjp su zatvorene, aa' \ p i a" \ p su otvo- / g'
HII'poluuvni.
a
Slika 3.17.
3.4.5. Kruni ca i krug
dvijetake krunice, naziva se prenik ili dijametar krunice. Dio C.D krunice naziva se lnk i
obiljeava CD (ita se: "luk CD").
Krunica dijeli ravan na unutranju i spoljanju oblast.
Definicija: Dio'ravni (unutranjaobiast) ograniena krunicom, naziva sekrug. J
Samakrunica naziva se konturom ili rubom kruga. I
3.4.6. Ugao i
Na osnovu dosadanjeg izlaganja i nauenih novihpojmova, moemo definirati i ugao. U no\ i|0|
literaturi mogu se nai razliite definicijeugla. Mi emo ovdje dati jednu prihvatljiviju i jedno
stavnijudefinicijuugla.
Definicija: Dio nivni ogranien sa dvijepoluprave OA i
!
OB sazajedniukimpoetkomO, nazivaseugao.
Poluprave OA 1 OI5 su kraci ugla, a taka O tjeme (zajedf
niki poetak).
Kraci OA i OB su poluprave, to znai da veliinaugla n|
zavisi od duina nacrtanih krakova.
Kraci ugla dij<_ Jo ravan na dvi j e oblasti, unutranjiia
spoljanju. Ugao to ga odreduje poluprave OA i Oll
oznaavamo sa ÂOB ili ZBOA ili sa grkim sl ovi m
a, p,r,...
Definicija: Figura (skup taaka) je konveksna ako
sadri svaku du iji krajevi pripadaju toj figuri, aak>lo
nijesluaj, ondaje nekonveksna ili konkavna.
Na slici 3.20. a) j e konveksan skup (figura), a na slici 3 2(1
b) nekonveksan ili konkavan skup (figura). Uglovi moi'.ll
biti konveksni i nekonveksni.
cifinicija: Dva ugla ZAOB i ZBOC (isteravni) kojeimaju
islo tjemei jedan zajedniki krak OB nazivaju se susjedni
ilRlovi (slika 3.22.).
Dvijepravea i b, koje se
sijeku u taki O, odreuju
etiri konveksna ugla.
Dciinicija: Ako j e O presjek pravih a i b, tada par nesu-
'i|nlnili uglova koji odredujuprave i iji je presjek taka O
iin/ivamo unakrsnim uglovima (slika 3.23.).
Nii sl. 3.23. imamo dva para unakrsnih uglova.
Ih'linicija: Susjedni uglovi ZAOB i ZBOC ija j e unija
ii|irueni ugao nazivaju se naporednim uglovima (slika
i M.).
Ilt'linicij a: Dva ugla su jednaka ako se oni mogu kreta-
ii|i'iudovesti do uzajamnogpoklapanja.
Akii jejedan ugao jednak svomnaporednomuglu, onda se Slika 3.24.
iiii uaziva prav.
himveksan ugao j e otar ako je manji, a tup ako je vei od
1'i.ivog ugla.
Akn su OA i OB istepoluprave (slika 3.25.), tadaje: 0 - -
.i) Uniju polupravih OA=OB i skupa svih ostalih taaka O A
i.ivni anazi vamo puni ugao; Slika 3 25
h) Polupravu OA ' OB nazivamo nulti ugao.
Oi'dnicija : Za dva ugla kaemo da su komplementni akoje njihov zbir jednak pravomuglu.
IMIuicija : Za dva uglakaemo dasu suplementni akoj e njihov zbir jednak opruenomuglu.
Definicija: Skup svih taaka u ravni jednako udaljenih od
jedne utvrene (fiksne) take u toj ravni na/.iva se
krunica (slika 3.18). :. ,. ,. ... .. :
U literaturi moe senai i ovakva definicija: Krunicaj e geo-
, i irlniVn uHnliptiih nd iedlll'
I I Uivij. r\K.\> JV, jvuoh rviun. pi uuuui a^ uiugug maiva,
j oiidasetakav ugao naziva oprueni ugao (slika 3.21.).
A
O
Slika 3.21.
o
Slika 3.22.
Slika 3.23.
B
B
0
b)
Slib,, ? 70
O
Slika 3.22.
Slika 3.23.
B
Zadvijedui kaemo da sunadovezane akoje krajnjatakajedne, poetnataka druge dui.
A Q
Slika 3.27:
Slika 3.28.
Figura koju obrazuju nadovezane dui naziva se mnogougaona, poli-
gonalna ili mnogokutna izlomljena linija, koja moe biti otvoiena
(sl. 3.26.) i zatvorena (sl. 3.27.).
efinicija: Poligonalna linija je unijauzastopmh nad<ne/anih dui,
od kojih nijedna od dvije susjedne nadovezane dui ne pripadaju
istoj pravoj.
Zatvorena poligonalna Iinija u ravni dijeli ravan na unutranju i spo-
ljanju oblast.
Definicija: Unija zatvorene poligonalne linije i njeneunutranje ob-
lasti naziva sepoligon, mnogougao (mnogokut). Takva figura nazi-
va sei poligonalna povr (slika 3.27. i 3.28.).
Napomenimo da sepod poligonomesto podrazumijeva zatvorena po-
ligonalna linija.
Poligon na slici 3.27. j e konveksan, a na slici 3.28. j e nekonveksari
(konkavan).
1. Kojesmo osnovne geometrijske figure nauili?
2. a) Definiraj polupravu.
b) Definiraj du.
c) Definiraj orijentiranu pravu.
d) taje poluravan?
3. taj e krunica?
a) Definiraj krug. b) Koji su elementi krunice?
4. Definiraj ugao.
a) Koje su figure konveksne? b) Kojesu figure nekonveksne?
5. Odredi uniju i presjek dvijepoluprave Op i Oq.
6. Kakav ugao obrazuju dvijeparalelne prave?
7. Kakav ugao obrazuju dvijeparalelne orijentirane prave?
96
Vi v I i v i i u n u t n u i u n ^r uL i UUMI vnuo I , OUr\L MUI MU3 I )
DUII UGLOVA
l'fi'iuci su imali priliku upoznati se sa pojmompodudaran (kongruentan) jo u osnovnoj koli.
Ni|i bilo teko isjei figure od papira i "poklapanjem" eksperimentalno "dokazati" kongruenciju.
I MI I I I U uencija dui moe se uzeti kao osnovni pojam, a kongruencija uglova i mnogouglova defi-
I I I I . I sc i dokazujena osnovu aksioma.
'15.1. Aksi ome kongruenci j e
lvd|c navodimo aksiome kojegovore o kongruenciji (podudarnosti) dui i uglova.
Aksioma 11: Za takeA i B pravep i takuA îste ili neke drugeprave q, postoji sa iste strane
l.ifke/f, tanojedna takaBu takva daje du A\B\ kongruentna dui AB. (Slika 3.29.)
i*iii|cnicu da su dui kongruentne piemo AB = A{B
(.'imk zakongruencijuj e =).
Aksioma 12: Za ugao AOB u ravni a i za polupravu
i>! /, n istoj ili nekoj drugoj ravni a^ postoji sa date
*ili.iiK' prave tano jedna poluprava 0\Bh takva da su
(IovlÔB i A\0\Bx kongruentni, tj.
Z AOB =Z A\0\B\. (Slika 3.30.)
3!S2. Izomet ri j sko presl i kavanj e
I' i'i-oinetriji se koristimo, kao i u algebri, pojmompreslikavanja. Pojampreslikavanja ovdje ima
Um' opravdanja, jer se u algebri moe zamijeniti pojmomtransformacija. Zato emo ovdje dati
licilccudefiniciju(samo kao pojam, jer ekasnijeo izometriji biti vie rijei):
IMiiiicija: Obostrano jednoznano preslikavanje skupova taaka, kojimse duinama i uglo-
viin.1 pridruuju kongruentne (podudarne) dui i uglovi, naziva se izometrija (grki izo =isto,
tiif'ti oo=mjeriti).
l n.ii'avnoj praksi ovo preslikavanje nazivamo kratko kretanjem, i to geometrijskimkretanjem,
ji i |C to samo preslikavanje, anijekretanjeu fizikom smislu.
Mi". se dalje zakljuiti iz definicije da izometrijsko preslikavanje uva odnose pripadnosti i
ni'.|iincda (uva udaljenost taaka), au skladu sa aksiomama kojesmo ranije uili.
07
F = F'.
E
I)..
Slika 3.31.
Iz definicijekongraencije zakljuujemo da su odgovarajue (homologne) dui jednake i lmmo-
logni uglovi jednaki (homologne dui suAB i A,Bh AC i A,C, itd.).
Kada se radi o uglovima i duima znak ' =" i "=" znai isto, pa za dui AB = A'B' j e isto to
AB = A'B'.
Za AABC i AA'B'C (slika 3.31.) vrijedi:
AABC= AA'B'C
AB = A'B' Z.A = AA'
AC = A'C i Z B - Z. B'
BC=B'C ZC=ZC
3.5.3. Mj erenj e dui
J edna od osobina dui, u geometrijskomsmislu, je njena veliina. Veliina dui je njena du/ina
Duinu dui dobijamo mjerenjemnekomodabranomjedinicommjere. Veliinu dui izraavamo
mjernimbrojemduine dui, koju nazivamo aritmetika vrijednost i jedinicommjere.
Definicija: I zmjeriti du AB nekom dui MN znai nai broj k (k > 0), takav da |e
AB = k-MNpri emuj e MVjedinica mjere, abroj kmjerni broj ili aritmetika vrijednost du/i
AB (slika 3.32.).
B
M
o
N
AB ~ 5 MN, k ~ 5
AB = 5 MN
Slika 3.32.
U praksi dui mjerimo: lmm, lcm, ldm, lm, l kmi td. Osnovnajedinicaj e lm. O mjerenjui jedi-
nicama mjereuenici e izuavati u fizici.
ii'i m|crenjudui, mjerenjeuglova definirasena sljedei nain:
Ol 'l i i i i ci j i i : Izmjeriti veliinu nekog ugla a znai odrediti razmjeru (kolinik) izmedu veliine
iij'l.i i veliineuglauzetog zajedinicu mjere.
Jimi iciliiiicemjereu praksi seprimjenjuju: 1stepen, 1grad, 1radijan.
Mli>|H'ii definiramo kao devedeseti dio pravog ugla i obiljeavamo sa 1. Manjajedinica od ste-
pi'iiii |c minuta, amanjajedinica od minutej e sekunda, tj.:
I" =60'(60 minuta)
1
1
- 60" (60 sekundi)
t 1 =60'=60 60" =3600"
kil II si -tepen dijeli na 60', a minuta na 60", to se ovaj sistemmjerenjanaziva seksagezimalni
(liiliii'.Ki \cxagesimtts - czdeseti).
Inml |c sloti dio pravog ugla. On se dijeli na sto centezimalnih minuta, a minuta se dijeli na sto
i.iili'/nnalnih sekundi (latinski centezimus =stoti). To je razlog da se ovakav sistemnaziva cen-
U-1111.1I111sistemmjerenja. Uvoenjemovog sistema za mjerenjeuglova, htjela se napraviti sli-
iinil 11 udnosu namjerenjeduine. Meutimtojo u praksi nije prihvaeno.
Imiil si' obiljeava sa lgr, centezimalni minut sa l', acentezimalna sekunda sa 1".
lcr " 100'
I - 100"
lgr = 100' = 10000"
liuillliiii
l i'iimviM icdinica zamjerenjeuglova, posebno u tiigonometriji, j e radijan, aoznaava sesa rd.
rna
lirt 1/ osnovne kole znamo da ie duina / krunog luka data formulom 1= ,,
180
, tj. da j e
kolinik duine Iukai poluprenika krunice za
1 1 1
' 1X0"
Ml I I J' 10 sialna vrijednost.
l'Hini|.'iiom veliine ugla a mijenja se i kolinik. Znai
li lii f obzira na duinu poluprenika, kolinik ostaje isti.
11ii oiobina omoguava namdadefiniramoradijan.
Mr l l nki j a: Centralni ugao nekekrunicekoji natoj kru-
tiii 1 isijcca luk ijaj e duina jednaka njenompolupre-
iiikn, 11.1/ivase r adi j an.
(Slika 3.33.)
Slika 3.33.
I liik li', akoj e r poluprenik krunice, / duina luka, aveliina ugla u radijanima, ondaje a =
I ffp
Un |e/ - ,w (obimpolukruga), ondaje a = = = nrd .
r r
/
Za / =O =2m => a =2jt, a to znai da su uglovi:
360 = 2nrd
180 = Krd
90 = rd
2
Uobiajeno j e da se oznaka radijan (r) i ne pie, paj e dovoljno pisati 90
(1
" niih|!tni
vara veliini ugla od 90.
Ako j e A veliina istog ugla a izraena u stepenima, B u radijanima, a (
1
u gi.'idim.i, tiinlti
iskazati opa formula: = =.
180 7i 200
Primjeri:
1. Ugao od 72 izraziti u radijanima.
2. Ugao od izraziti u stepenima.
Rjeenje:
1. I z formule a ^^rd slijedi 2. a =
180 n
7 2 = l ^ = = 2^- 180 2;r _ o
180 20 5 3 ~ 7t 3 ~
1. Napravoj auoi moeti ri kol i neametake, redomA,B, C,>.Nekaj e .//) =9nn //i fi
I zraunati:
a) AB +D
b) veliinu dui ije su krajnjetake sredite dui ABi CD .
(R: a) Jb + (W^7d-J-9-6---3
b) Neka su P i Q sredine dui AB i CD . ~PQ ~BCl + ~BP I-T3. Kako |c
~AB CD AB + CD 3' \ c . '
BP + CQ = - + = = =1,5, tj. PQ = b 1.5 /,i )
2 2 2 2
2. Rastojanje sredine O dui AB od ma koje take M uzete na produetku lc ilu/i, ji-dnul nH
luzbiru rastojanjate take od krajeva te dui. Dokazati!
(R: MO = (MA 4- MB) : 2)
3. Uglovi a i p su komplementni, ugao 8j e suplementan saugl oma, a s.ic .suplcmciil.iii ! up)
Koliko iznosi zbir 8 + E ?
(R: 8 +e= 270)
4. Ako se zna daj e a - y=90 i (3 +y =90, kakav j e ugao a , kakav j e ugao [5, a k. I K M U U
a i p meusobno?
(R: a i P su suplementni j er j e a +y ==180)
t'liiciiinc i h) Kompiemenme ugiuvc . m ,
!'. M", M," b) 120, 134, 156)
t I |i|>in iitnc i b) suplementne uglove, ako su uglovi dati u gradima: 150 gr,
M>c.i, .'0t.i, 50 gr b) 50 gr, 80 gr, 150 gr)
iu-piii. ilui iinla iznosi 90. Koliki su ovi uglovi
H cn I'i u iadijanima, c) u gradima ?
I I''" b ) ~ c) 150 gr, 50 gr)
i\f f i U. 'l I 15 izraziti u radijanima.
.I'f -I .'// n
*4 )! ' l /l
I
I/I azi u stepenima.
| i i ' ' ! ' < )
I OVI UZ TRANSVERZALU
Svijet je knjiga pisana jezikom matematike.
(Galilei)
ji i'i'ii 'miIiii pi avep i q presjeene pravom t.
i lniiisvi-rzala (zajednika sjeica). (Slika :
F (itiii I I I I . I p i q obrazuje dva skupa uglova
0 i /i '.kup r/\, fi\, Y\, S, koji se nazivaju
ftii4(i i fiilu I!I liansverzalni uglovi.
Iiti iiiiliiw iuo/ciiio podijeliti na:
-|tnl|.i
r
iii|iwi', //, /,, S\ i
|ti ivmilni'iiin' S, U\, P\.
jjmlii ti nnir.lci /alni uglovi mogu biti:
aia\ / i / \
PiP\ SiS\
| | ...i^lii'ini
ll'iMllji IIK'III U l
| | >ll|l|iillll
P in
ai/\
piS\
S i a\
yi i
SiP\
Slika 3.34.
!i "i iii '.ii'.|cdna ugla, sa iste strane transverzale, j edan vanjski, drugi unutranji i
ilt i|i in.-itii, na/ivaju se saglasni uglovi.
(ii ii iii Mi-,|fdiiii ugla, oba vanjska, ili oba unutranja, koji lee sa raznih strana trans-
lii'l H lii itili l|i'incna, nazivaju se naizmjenini uglovi.
tjemena, nazivaju sesuprotni uglovi.
Navodimo dvijeteoreme, ijedokaze nijeteko izvesti:
t
P
{
a l P
Teorema: Ako su pravep i q paralelne, piesjeene
transverzalomt, onda su:
a) saglasni uglovi kongruentni, tj.
a-auPPu ...
b) naizmjenini uglovi kongruentni, tj.
a=Sup=yx,...
c) Suprotni uglovi suplementni, tj.
a+Y\ = 180, /?+ 8, = 180,...
Icorcina: Uglovi s paralelnimkracima, oba isto ili oba suprotno orijentirani su kongruentni.
iSlika 3.36.a i 3.36.b)
Slika 3.35.
Vrijedi i obrnuta teorema:
Teorema: Ako su saglasni i naizmjenini uglovi kongruentni, a suprotni uglovi suplemcnlni,
onda supravep i q, presjeene transverzalomt, paralelne, tj.
Ako su: a= au p=J3\,...
a= Su p = Y\,...
a +f) \ 180, p + a, - 180,...
tada sup |[ q.
l>l>.i/' Ako su oba kraka dva ugla paralelna u istomsmjeru (slika 3.36.a), onda se oni izometri-
|iimpieslikavaju tako da se krak OA prevodi u krak 0,A,, a krak OB u krak 0,B,, a to znai da
I I | ; J O AOB preslikava u ugao A,0,B,, pa sli uglovi sparalelnimkracima uistinu jednaki.
i hcaju da su oba kraka suprotno orijentirana onda se uglovi prevode u unakrsne uglove za
kH' /nmo da sukongruentni, atimej e teorema dokazana.
rt'orema: Uglovi s paralelnimkracima, dva isto a dva suprotno orijentirana, su suplementni.
(Slikj 3.36.c)
I
lldlt/: Nijeteko uoiti sa slike3.36.C da su uglovi AOB i A,0,B, suprotni, aprema ranije iskaza-
ini| lcoiemi, suprotni uglovi susuplementni, pajeZAOB + ZA,0,B, = 180, toje trebalo dokazati.
Napomena: Nije teko uoiti da su na slici 3.35. uglovi ai S ili p i y unakrsni. (Koji sujo unu.j , 2 U g | o v j s o r t o g o n a , n i m ( o k o m i t i m ) kraci ma
krsni uglovi?)
Primjer: Dokazati da su unakrsni uglovi jednaki.
Dokaz: Kako su ai podnosno ai y naporedni (tj. suplementni), to je:
a +/? ==180^
a + y -180
a + p = a + y, odnosno P = y , paj e tvrdnja tana.
H pi.i'<si se koristi termin uglovi s normalnimkracima, a mnogo je bolji uglovi s ortogonalnim
(tikoiuilim) kracima.
11wi uulamogu imati ortogonalne krakeu tri sluaja:
a) da su oba otra
b) da su obatupa i
c) daj ejedan otri, adrugi tup.
3.7. UGLOVI S PARALELNIM I ORTOGONALNIM KRACIMA
Napretkom i usavravanjem matematike,
uvjetovano je blagostanje drave.
(Napoleon)
3.7.1. Ugl ovi s par al el ni m kraci ma
I
Ako posmatramo uglove s paralelnimkracima, onda su mogui sljedei sluajevi: isto orijenlniifl
ni, suprotno orijentirani i jedan par isto, drugi par suprotno orijentiran. j
I i'tircina: Dva uglas ortogonalnimkracima su kongruentna ako su
nI nli.i otra ili
li) nli.i tupa.
CosiaraK einjemca zaKijuci sam).
Teorema: Uglovi s ortogonalnimkracima su suplementni, akojejedan otar adrugi tup.
IMII I-inli: Zbir unutranjihuglova konveksnog mnogougla od n stranica dat je formulom:
Dokaz mogu izvesti i uenici sami.
Posljedica: Ako su kraci jednog ugla ortogonalni na krake dmgog ugla, onda su ovi uglovi
jednaki ili suplementni.
S= (n-2) 180
1. Ugao koji obrazuje visina sputena na krak jednakokrakog trougla sa osnovicomtrougla jcd-
nak j e polovini uglapri vrhu. Dokai!
2. U AABC simetrala ugla a obrazujesa stranicomBC ugao s=\ 17. Izraunaj otar ugaocpizmc
dupraveBC i simetralc spoljanjeguglakodvrha A.
3. Simetrala spoljanjeguglapri vrhujednakokrakog trouglaparalelnaj e osnovici. Dokai!
4. Izraunaj ugao y u AABC ako se simetrale uglova a i fi sijeku pod uglomkoji j ejednak uulil
180-/. '
5. U pravouglomtrouglu visina i teina linija hipotenuze obrazuju sa katetama jeidnake uglnvc,
Dokai!
3.8. MNOGOUGAO (POLIGON, MNOGOKUTNIK)
Priroda ne ini skokove
(Aristote!)
Ranijesmo dali pojammnogougla. Ovdjeebiti vierijei o vrstama i osobinama mnogouglo\ a.
U literaturi se esto pod mnogouglompodrazumijevazatvorena izlomljenamnogougaona linija
Odsjeci izlomljene linije su stranice, a zajednike take odsjeaka nazivaju se tjemena lli
vrhovi mnogougla. (Slika 3.38.)
Prema broju stranica razlikujemo trougle (trokute) satri stranicc,
etverougle (etverokute) sa etiri stranice, petougle (petokutc)
sapet stranicaitd.
Prema meusobnompolo/a|u stranica, etverougli mogu. biti-
paralelogrami, trapezi i trapezoidi.
Du koja spaja dva meiisobno nesusjedna tjemena naziva stfj
dijagonala.
Konveksni ugao izmeu polupravih AB i AE (a), naziva se
unutranji ugao, a ugao i/nieu polupravih AB i AX (a,) na-1
ziva sespoljanji ugao mnogougla (slika 3.38.).
finkii/ l'omato namj e daj e zbir unutranjihuglova u trouglu
Jciliifik 180 (to ekasnijebiti konkretno dokazano).
hl|i' I t-ko uoiti da kada iz jednog vrhamnogougla povuemo
vi ili|<i)',onale, dijelimo ga na n - 2 trouglova (vidi na primje-
lii pi'loiigla sa slike 3.39., auvjeri se i na vieprimjera). Kako
l/lin uglova trougla 180 (a u mnogouglu ih ima n - 2), to j e
liirintvi'dnjatana.
Zbir vanjskih uglova konveksnog mnogougla od
>i ilniiuca, jednak je 360.
ttnliii/ Nekasu unutranji uglovi mnogougla a,, a2,a a
|.itl|.iii|i pu p2,..., P. Nijeteko uoiti dasu susjedni uglovi
ii, i fl, suplementni i daj e
ai + P\ = 180
^ , + /?2=180
,+p =m
"iiiliiiiinjemimamo
I.., i ,o i .. +an) + (px+ p2+ ... +P) = n 180 kako j e +a2 +- + =(
n
- 2)-180 =S zbir
ihiili!iii|iliuglova, aP\ + p2 + + P ~ S zbir spoljanjihuglova imamo:
V i S n 180,
l .') 180+ 5 = 180
.1 I Kl)" - 360 +S = n 180 aodavdejeS =360, toj e trebalo dokazati.
Hi-llniija: Mnogougao u kome su sve stranice i svi uglovi meusobno kongruentni, naziva se
|ii mMni.
11III cma: Ugao pravilnog mnogougla od n stranica dat je formulom
a =
(n - 2)-180
Hiiltii/, Kako su svi uglovi, prema prethodnoj definiciji pravilnog mnogougla meusobno kon-
tjiiiciillli, to se jedan od uglova dobija kada se zbir unutranjih uglova konveksnog mnogougla
|.iI |. li sabrojemuglova, tj. a =
1 8 0
, toj e trebalo dokazati.
Dokaz jejednostavan. (Dokaite sami!)
3.8.3. Mnogougao i kruni ca
Slika 3.41.
Ako u mnogouglu sva tjemenapripadajujednoj kruniei, <1 sto
znai da su tetive te krunice stranice mnogougla, onda ka-
emo daj e mnogougao upisan u krunicu, ili daj e kru/nicn
opisana oko mnogougla. Takav mnogOugao nazivamo totivni
(slika 3.41.). J
Nijeteko dokazati sljedeu teoremu.
Teorema: Suprotni uglovi tetivnog etverougla su suple-1
| mentni, tj.
a+y= 180
f3+ 8= 180
Dokaz: Za dokazivanje prisjetimo se daj e centralni ugao jed
nak dvostrukomperifernomuglu. Ostalo zakljuite sami.
Za mnogougao ije sve stranice dodiruju istu krunicu, ka/cmo
daje opisan oko krunice, ili krunicaj e upisana u mnogougjo,
Takav mnogougao nazivamo tagentni mnogougao. (Slika 3.42.)
Teorema: Zbir duina dviju suprotnih stranica tangentnog
etverougla jednak je zbiru druge dvije suprotne stranice
istog etverougla, tj.
a + c b + d.
Dokaz je izostavljen, ali uenici ga mogu i sami izvesti, tako to e uoiti da su tangentne du/i
povuene iz take van krunicejednake itd.
Napomena: Nije teko zakljuiti da se oko svakog pravilnog mnogougla moe opisati i upisati
krunica.
Primjeri:
1. Izraunati zbir unutranjih uglova konveksnog:
a) estougla, b) desetougla c) petnaestougla
Rjeenje: S = (n -2) 180
a) S6 = (6 - 2) 180 =4 180 =720
b) S|0 =(10 - 2) 180 =8 180 =1440
c) Sl5 = (15 - 2) 180 =13 180 =2340
a) petougla b) osmougla ct) avanaesiougia
( - 2) - 180
Klfsciiie: a -
n
(5-2)-180 3-180
a) a --
;
5 = ^ - 3-36 - 108
(8- 2) -180 6-180
b)a= =- =3-45 =135
8 8
(12-2)180 10-180
15 10-15=150
I I )ylovi etverougla su a, 2a, 3ai 4a. Koliki j e ugao ai koliki su ostaliuglovi etverougla?
K|?fanje: a + 2a + 3a+4a = 360
10a = 360
a = 36, 2a= 72, 3a = 108, 4a= 144
I l/iaunaj broj dijagonala:
a) osmougla b) dvanaestougla
|(|c>i(>iije
. n n(n-3)
i'iiie: D = ~
a) Dt ="
v
' 2 =45=ZU o) L >n- 2
/iidaci za utvrivanje i vjebu
I Ako jeu etverouglu ugao a = 40, koliki suostali uglovi akoj e y- a = 60 i /3 - 8= 30.
(R: y= 100, /?=125, 8= 95)
} /bi r makoja dva spoljanjauglaetverougla, jednak j e zbiru dvanesusjednauglau tometve-
imij'.lu. Dokai!
(Uputstvo: a + f}+ y + 8= 360 itd.)
i I) pctouglujedanugaoj e a, asvi ostali uglovi serazlikujuza20. Koliki suuglovi tog petougla?
(Rv a = 68, 88, 108, 128, 148)
I Oihedi broj dijagonala:
a) devetougla b) jedanaestougla c) trinaestougla.
(R: a) 27, b)44, c) 130)
*' Koji mnogougao imabroj stranicajednak broju dijagonala?
(R:w = 5)
(i <lilredi mnogougao kod kogaje:
a) broj stranicajednak broju dijagonala
b) broj dijagonala tri puta vei odbroja stranica
c) broj dijagonalak puta vei odbroja stranica
(R: a) =5, b) n=9, c)n = 3 + 2k)
I Kohko stepeni imaugao pravilnog:
a) estougla b) desetougla c) petnaestougla.
(R: a) 120, b) 144, c) 156)
v"- /" - ', o)n= 15, c) n = 16 )
9. Izrazi u stepenima i radijanimajedan ugao pravilnog:
a) petougla b) osmougla
(R: a) 108 ili b) 135 ili )
5 4 >
3.9. TROUGAO (TROKUT)
| Svaki uspjehje trijumf upornosn
O v S biri ^ -
t r 0 U
f
( tr okU t) mn
g0U
g
a0 k
J
j
stranice. Toj e konveksna figura.
Ovdjecebiti rijeci o nekimvanijimosobinama trougla.
3.9.1. Ugl ovi t rougl a
Teorema: Spoljanji ugao trougla jednak j e zbiru dva unu-
tranjanjemunesusjedna ugla(slika 3.43.), tj. /?, = a+y
Dokaz: Ako u taki B povuemo polupravu Bx paralehio sa
AC, onda dobijemo uglove ei (p, gdjesu: <j >=a saglasni i t; - y
naizmjemni, akako je /?, = +t o j e i/?, = + t o je ,
trebalo dokazati.
Teorema: Zbir unutranjih uglova trouglaj e 180.
Dokaz slijedi iz prethodne teoreme. (Dokai sam!)
Nijeteko dokazati i sljedeu teoremu:
Teorema: Zbir spoljanjihuglova trouglaj e pun ugaO (360).
I z prethodneteoreme slijedeposljedice:
Posljedica 1: Akoje u trouglu a +p =y, ondaj ey =90.(Dokai).
Posljedica 2: Unutranji ugaojednakostraninogti'ouglaiznosu60. (Zato?)
Posljedica 3: Otri uglovi jednakokrakog pravouglog tiougla iznose 45.
Posljedica 4: Uglovi na osnovici jednakokrakog trougla su otri.
Posljedica 5: Trougao nemoe imati dvaprava ili dvatupaugla. (Zato?)
huvodimo teoremu bez dokaza, akojasemoeprovjeriti naprimjerima.
I corema: Makoja stranica trougla veaj e od razlika, amanjaod zbira dugedvije stranice.
|liii)>imrijeima, ako su a, b i c straniceAABC, ondaje:
\b - c\ < a \ <c<a + b
N.i usnovu ove teoreme moe sezakljuiti: Da bi tri dui moglebiti stranicenekog trougla, onda
iinii.i|U biti zadovoljeni uvjeti prethodne teoreme.
I'ilinjcr: Provjeriti dali datedui mogu biti stranice trougla?
a) a =8, b ~6, c = 12
b) a - 7, b 20, c-- 5 '
lt)c(enje: a) da b) ne (Zato?)
t n.H, Odnos stranica i uglova trougla
l idi ema. U svakom trouglu, naspram vee stranice je vei ugao.
Diikii?/. Nekaj e AB =c najduastranica AABC. Konstruirajmo
(,i0lui D tako da j e BC = BD. Tada smo dobili jednakokraki
M Hli kome su uglovi na osnovici DC kongruentni i ozna-
I ' I I I I O. ih sa s. ZC= y = <p+s paj e y> s. U AADC spoljanji
ni'.ioj e s paj e s= a + (p, odaklej e s> a, to znai i daj e
; a. Na isti nain dokazujesedaj e y> fi, paj e timeteorema D
ilul..i/,ana. Slika3.44.
I'nsljedica: Najduastranicapravouglog trouglaj e hipotenuza. (Zato?)
Di linicija: Trougaoje jednakokraki ako ima jednake dvije stranice.
I, ilnake stranice u jednakokrakom tiouglu nazivamo kraci, a preostala stranica naziva se osnovi-
.ii ili baza.
I'nsljcdica: Naspramjednakih stranica lee jednaki uglovi.
I.. /nai da su uglovi na osnovici jednakokrakog trougla jednaki.
Udinicija: Trougao j ejednakostranini ako su mu svetri stranice jednake.
Niipomena: Prema uglovima, trouglove dijelimo na: otrougle, tupougle i pravougle.
3.9.4. sr eanj a du t rougi a
Definicija: Du koja spaja sredine dviju straiiiea trougla, naziva se srednja du ili srednia
nija trougla.
l i -i r
Slika 3. 45.
Teorema: Srednja du trougla paralelna je treoj straiuci tro-
ugla, ajednaka njenoj polovini, tj.
MN\\AB i MN = ^ AB
t
B Dokaz ove teoreme e biti izveden neto kasnije kao poseban
zadatak. :
1. Ako ma koju taku Cna krunici spojimo duima sa krajevimaprenikaAB, dobijamo pi a\o
ugli trougao AABC spravimuglomkod tjemenaC. Dokazati!
(Uputstvo: Spajanjemtake C sacentromkrunice O dobijamo dvajednakokiakii
trougla, adaljeprimjenjujemoteoremu o spoljanjemuglu troi igla)
2. Odredi uglove trougla ako su oni pisani u obliku: a, 2ai 3a.
(R: 30, 60, 90)
3. Izraunati ugao koji obrazujudvijevisinejednakostraninog trougla.
(R: 120)
4. Visina koja odgovara krakujednakokrakog trougla obrazujesa osnovicomugao S. Izraziu po-
mou Ssve spoljanjei unutranjeuglove trougla.
(R: a=90- S)
5. Dokazati daj e visina trougla manjaod svakestranice trougla izmeu kojih ona lei.
6. Dokazati daje zbir visina manji od obima tog trougla.
7. Svaka stranica trougla manjaj e od njegovogpoluobima. Dokai!
(Uputstvo: a<b +c itd.)
8. Teina du je manja odnjegovog poluobima. Dokazati!
a
(Uputstvo: t <c + itd.)
3.10. KONGRUENCIJA (PODUDARNOST, SUKLADNOST)
TROUGLOVA
1
Raclje divan nain ivota. On nam rastjeru/c
dosadu, koja ovjeka esto vie mui od bijedc
(Adelfeh)
Na osnovu definicije izometrije dui i uglova, moemo govoriti i o izometriji figura uopce
sukhdno^st)
1 nj e 1

, Z
met r i j i t r ou
8
l ov a
'
ko
J '
u
nazivamo kongruenci j a (podudarnost ili
fluUija: Dva trougla AABC sukuu6.
Kiivii uAA\B,C\ i topi emo:
&ABC = A\B\C\ i
AB=A\A\ =i
UVUUll J- -
iC = A\C\
BC = B\C\
P = Px
r=n
hiiiil'iuencija dva trougla moe se dokazati pod odreenim
wvjciiin.i, tj. da su im kongruentna odgovarajua (homo-
Ittnn.i) po tri elementa. Medu kongruentnim(jednakim) ele-
IIH iilmiamorabiti bar jedna du.
ktmgruenciji (podudarnosti) trouglova govore etiri n
tiuit'ine
A
l ,,,,rCU
D ô V g r J i r r ^. C , su kongruentna ako i samo ako su dvije stranice i ugao koji
mii' obiazujukongruentne sa odgovarajuimelementima drugog trougla, tj
(AB = A\B\ i AC = A\C\ i a= a\) <=> AABC= AA\B\C\
lliikii/
1
Iz pretpostavke imamo daj e AB = AtBh a na os-
iiiivu aksioma A\\ postoji tano jedna poluprava A,X sa
lilr slianeprave A\B, sa kojej e i Q, takva &nA\B\ zahva-
11 i .io kongruentan uglu a. Kako j e a= a\ to se îA'po-
M.ip.i sakrakomugla a,, pataka C\ e A{X.
NII nsnovu istog aksioma Au na polupravoj A\X postoji
inriio |edna taka C' takva daj e A,C'~AC. Ali, kako j e
/,/ 'i 4C i C,eA,X, toj e C'=C,. Prema tome, postoji kretanje (izometrija) koje AABCpresli-
hivu u \A\B\C\ pa sutrouglovi (premadefiniciji o kongruenciji) kongruentni, tj.
AABC- AA\B\C\ i
BC= B\C\
P - P\
y=f\, a time jeteorema dokazana.
n.iale teoreme navodimo bez dokaza.
I'corema (USU)-(Drugi stav) . , i
|)va liougla ABCiA,B,C, sukongruentni ako i samo ako sujediia stranica i nanjoj nalegla dva
n,.la icdnog trougla kongruentni saodgovarajuimelementima drugog tiougla, tj.
(AB = A,B, i a^ a, i P- P\) AABC^. AA,B,C,
l'eorema (SSS)-(Trei stav) ,
I )va iiougla ABC i A\B,C\ su kongmentni ako i samo ako su stranicejednog trougla kongruentne
s.i odgovarajuimstranicama drugog trougla, tj.
(AB - A,B\ i AC = A,C, i BC = B\C\) o AABC = AA,B\CX
Teorema (SSU)-(etvrti stav)
Dva trougia ABC i A,BXCX su kongruentna ako i samo ako su dvije stranice i jedan ugao nas
pramvee stranice kongruentni sa odgovarajuimelementima dmgog trougla, tj.
(AB=AXBX i BC = BXC\ i a=a, i BC>AB) o AABC= AA\lixC\
r
Iz prethodnih teorema slijedeposljedice.
Posljedica 1: Dvajednakostranina trouglasukongmentna akoimajukongruentnupojednu stranicu.
Posljedica 2: Dvajednakokraka trougla su kongruentna ako su kongruentne:
a) osnovica i krak, ili
b) ugao na osnovici (ili kod tjemena) i jedna stranica.
Posljedica 3: Dva pravougla trougla sukongruentna ako su imkongruentne:
a) jedna kateta i hipotenuza,
b) odgovarajuekatete,
c) jedan otar ugao i jedna stranica.
Primjeri:
:C
N"
/
A D B A,
Slika 3.48. C
/ 1
k
2>
<
A B
Slika 3.49.
1. Dokazati da su ti'ouglovi ABC i A\B\C\ kongmcntni
ako jc a ~ ax,c = C\, hc = hc\, gdjej e hc visinakoj;i oil
govaru stranici c.
Rjeenje: Iz uvjeta zadatka imamo da su a =a, i c ~ ct
Dokazat emo da su uglovi /.B=Z.B\. Kakoj e po prct|io-
stavci hc=hc\ i BC=BXCU a uglovi ZD=ZD\=90, lo liii
osnovu (SSU) ABCD = AB\C\D\, aonda imamo dajeP fi\, i
a to znai da suAABC= AA\B\C\. s
2. Ako su u trouglu dvije visine kongruentne, onda |c to\
jednakokraki trougao. Doka/.iti!.
Rjeenje: Neka su u AABC dui AN\ i BN2 ortogonaliK' na
kraketrougla. Nijeteko zakljuiti ci.i jc
AABN\=AABN7, paj e S
ZBAN\ s ZBAN2, aondaj e AABC zaista jednakokraki
Zato?
Zadaci za utvrivanje gradiva
1. Dokazati da su dvatrougla kongruentna ako su imkongruentne:
a) stranice a i b i visina hc, \
b) stranica c, visina hc i ugao a, |
c) stranice b i c i leina du lr.
2. Dokazati dasuvisinekojeodgovarajukracimajednakokrakog trouglameusobno kongruentnc i
3. Ako trougao ima dvyekOngruehtne visine, ondaj e taj trougaojednakokraki. Dokazati! {
4. Dokazati daj e teina dukoj a odgovara hipotenuzi pravouglog trougla kongruentna polo\ inil
hipotenuze. }
Strpljivost, to je temelj vrline.
(Balzac)
i i i '.. netrijskompreslikavanju kojenazivamo simetrijabit erijei kasnije. Ovdjeemo primije-
mli kongruenciju i objasniti pojamsimetrale dui i ugla.
311.1. Si met r al a dui
Di'linicija: Prava ortogonalna na du u njenomsreditu
sesimetrala tedui (slika 3.50.). naziva:
M
l'i'orema: Svaka taka simetrale duijednakoje udaljena
od krajevadui.
O B
Slika 3.50.
IJoka/:: Nekaj e M proizvoljna taka simetrale dui (slika 3.50.). Spajanjemtake M sakrajnjim
l.u'kainaA i B dobit emo AAOM i ABOM, koji su kongruentni. Dokaimo to:
AO = OB (po definiciji)
ZAOM = ZBOM =90 (jer j esl AB po definiciji)
OM=OM (zajednika du)
l'icimstavu SUS: AAOM = ABOM, pa sudui AM = BM, toje trebalo dokazati.
I'osljcdica: Trougao AABM na slici 3.50. jejednakokraki.
(Ko|ii jo posljedicumoe samiskazati?)
3.11.2. Si met r al a ugl a
Dcfinicija: Polu prava kojapolazi iz tjemenaugla i dijeli taj ugao
nad\ akongruentnauglanazivasesimetrala ugla (bisekktrisa).
'l'eorema: Svaka taka simetrale uglajednako j e udaljena od
ki akova tog ugla.
Slika 3.51.
o A
a)
O
Slika 3.52.
A
b)
Dokaz ;: Posmatraj slike3.52.ai 3.52.bpadokaz izvedi zaobasluaja. Primijeni prethodno gradivo.
Znaajne take trougla su eentar upisane i centar opisane krunice, ortocentar i teite. 7na
ajne dui trougla su teinica ili medijana i visina, a znaajne prave trougla su simetrale umi-
tranjihuglova i simetrale stranica trougla. U praktinoj primjeni znaajnetake trougla eslo se
koriste.
3.12.1. Cent ar upi sane kruni ce
Ako iskoristimo osobinu simetrala uglova, nije teko dokazati da se u svaki trougao moe upisati
krunica.
Teorema: Simetrale unutranjih uglova trougla sijeku se u istoj taki. Ta taka naziva se centar
upisane krunice.
Dokaz: Neka u A \BC (slika 3.53.) taka O, .v..,r\v/; ~ \()}
presjek simetrala uglova kod tjemena ZA i Z.B. Dui OP.
OR i OS ortogonalne na stranice trougla. Prema teoremi o'
simetrali ugla im.imo daj e OP = OR ali i OP = OS, a onda
j e i OR = OS. To znai da taka O pripada i simetrali ugla
ZC. Prema tome. moemo pisati OP = OR = OS, pa j e (J
jednako udaljena od stranica trougla. Take P, R i S pripa-
dajui krunici sa ccnlromu O kojaj e upisanau AABC, ioje
trebalo dokazati.
Treba uoiti daj e du AA\ duina simetraleugla A.
Ako vanjskimuglovima, naprimjer kod vrhova B i C, konstruiramo simetrale uglova, njihov pie-
sjek je centar upisane spoljanje krunice trougla. Znai da se svakomtrouglu mogu upisati 111
spoljanjekrunice,
Za trougao moe se rei daje tangentni, jer seu njegauvijek moe upisati krunica.
3.12.2. Cent ar opi sane kruni ce
Moe se dokazati da tri proizvoljne nekolineame take A, B, C odreuju krunicu, odnosno u\ i-
jek predstavljajutjemena trougla.
Teorema: Simetrale stranica ma kog trougla imajujednu zajedniku taku. Ta taka naziva se
centar upisane krunice.
.i <54.). Kako Oei', AO = BO i Oes2 => BO = cu,
5
I
I ml.ivdc je AO = BO = CO, a to znai da se taka O na-
{<1 II.I sve tri simetrale stranica AB, BC i AC, tj. nas\, s2 i
i, | lo zajednikataka, ajednako j e udaljenaod vrhova
Mt ', l|, vrhovi (tjemena) pripadaju skuputaaka opisane
Mii/nicc, toje trebalo dokazati.
/akljuak. Oko svakog trougla moeseopisati ta-;
uojedna krunica.
l'rougaojeuvijek tetivni, jer seoko njegauvijekmoe
opisati krunica.
11?.3. Ort ocent ar
Ifrllniiija. Du ija j e jedna krajnja taka tjeme, a
liii|',!i lcrajnja taka ortogonalna projekcija tog tjemena
liusiipiotnu stranicu trougla, naziva sevisina trougla, tj.
vi'iiiiii irouglaj e ortogonalna du sputena iz tjemena na
imsptainnu stranicu.
Ii'incina: Prave koje sadre visine, sijeku se u jednoj
liit'lii, kojasenaziva ortocentar trougla.
ilnli.i/ Neka su na slici 3.55. AA\, BB\ i CC, visine
inmj'la AABC. U tjemenima AABC povuemo prave
l'/l' || AB, A'C || AC i B'C || BC, pa se moe dokazati da
iti l.iku A,BiC sredita stranica B'C, A'C i A'B' trougla
\ l'/Cf' (Zato?). Znai visine AABC su simetrale stranica
\ l'H t
1
, akako smo ranijedokazali, one sesijekuujednoj
Im'ki, ?imej e teorema dokazana.
I 12.4. Tei t e t r ougl a
llt linicija: Du koja spaja tjeme trougla i sredite naspramne stranice, naziva se teina du,
lli U'/ina linija, ili teinica trougla.
I ttiiTina: U svakomtrouglu sve tri teine dui sijeku se ujednoj taki, koja se naziva teite
litmglii. Udaljenost teita od svakog tjemenatrougla, dvaputaj e dua od udaljenosti teita od
Mi-dislasuprotne stranice trougla.
Mokii/ Neka suAN i BM teine dui AABC (slika 3.56.), kojesesijekuu taki T. Tvrdimo daje
W\ si -dnjadu ABC (Zato?).
M,
'Nl
T / -
'Si
. N
JVI.
j erj e:
E\ (kaonaizmjeniniuglovi),
M\N\\\MN\\AB i
AB
r
A B
MN =M^N{ ~ , pa j e prema ranije dokazanoj te<>i mi
M\N\ srednjalinija \ iBTi
AN{ - N\T TN i
BM\ = M\T= TM ili
AT = 2 TN, odnosno BT = 2 TM, to j e trebalo dokazati, a onda zakljuujemo da |e
TN =-ÂN . Taka Tpripada i teinoj dui konstruiranoj iz take C.
Slika 3.56.
Deflnicija: Presjek simetrala uglova, simetrala straniea, visina i teinih dui trougla ABC, na-
zivajuseznaajne take trougla.
Napomena: Za teite trougla i njegovu osobinu znao je antiki matematiar Arhimed (287.-
-212. pr.n.e.). Osobine teinih dui trougla daoj e Heron (I stoljeen.e.), ali j e osobine doka/.io
Leonardo iz Pize (1220. godine). Poznati vicarski matematiar Euler (1707.-1783.) dokazao jc
da supresjek simctrala stanica trougla, ortocentar i teite tri kolinearne take. Prava kojoj o\v li i
takepripadaju naziva seOjlerova prava.
1. Konstruiraj krunicu upisanu u AABC.
2. Konstruiraj krunicu opisanu oko AABC.
3. Odredi konstruktivno ortocentar AABC.
4. Svaki AABCi]e su dvijevisinejednakejejednakokraki. Dokazati!
5. Svaki trougao ijesu dvijeteine dui jednakeje jednakokraki.
Dokazati!
6. Visina AAX i BB\ AABC obrazuju sa stranicomAB uglove iji j e zbir jednak uglu kod tjemcna
C. Dokazati!
7. Zbir teinih dui AABC vei j e od 3/4 njegovogobima. Dokazati!
8. Akoj e taka O ortocentar u AABC, dokazati daje ZAOB+ZC= 180.
ivot je vesela igra za one koji misle.
(Tennyson)
lli'tluicija: Mnogougao koji ima etiri stianice naziva se
Mvcrougao.
Iiii/i kojeobrazuju etverougao nazivaju sestranice. Stranice
iinil'ii biti susjedne i naspramne. Zajednike take dvije su-
>.|i'(lnc stranice nazivaju se tjemena. Du koja spaja dva ne-
'ii'.|cdiiatjemenanaziva sedijagonala etverougla.
Slika3.57.
I'i'iirema: Zbir unutranjih uglova etverougla iznosi 360. Zbir vanjskih uglova etverougla
i/nosi 360.
Ihiluiz Prvi dio teoremej e lahko dokazati. Dovoljnoje povui dijagonalu AC i uoiti da se tako
i'i-lvciougao dijeli na dva trougla, a znamo daj e zbir uglova trougla 180. Kako imamo dva tro-
iijil.i, toje zbir unutranjihuglovaetverougla 2 180 =60.
I Huj'Klioteoreme dokaite sami.
' I puistvo: Zbir unutranjeg i spoljanjeguglaj e 180, itd.)
113.1. Par al el ogr am
lli'linicija: etverougao koji ima dvapara parelenih
stranica, naziva se paralelogram.
I'm.ilclogrami mogu biti pravougli i kosougli. Pravougli para-
liloi'i.imi su pravougaonici i kvadrati, a kosougli rombi i
iiniilioidi.
fiii osiiovu definicije paralelograma proizilaze sljedee teore-
iin 0n|ihovimosobinama, kojenijenuno dokazivati.
a
Slika 3. 58.
I ciircma: a) Naspramne straniceparalelograma su kongruentne,
l') Naspramni uglovi paralelograma su kongruentni,
i) I 'glovi na istoj stranici paralelograma su suplementni,
I) l)i|agonale paralelograma se polove.
Mn/c seiskazati i slijedea (obrnuta) teorema:
I i-orcma: etverougao j e paralelogramako vai jedna od sljedeih osobina:
n) n.ispramne stranice su mu kongruentne,
li) uaspramni uglovi su mu kongruentni,
i) uglovi na istoj stranici su suplementni,
il) dijagonalemu se polove.
i.13.2. Pr avougaoni k
Defmicija. Pravougli paralelogram nejednakih susjednih stranica
naziva se pravougaonik.
Pravougaonikje paralelogram, pa sve osobine koje vrijede za pai ale-
Q logram, vrijede i za pravougaonik. Medutim, za pravougaonik vii|c-
Slika 3.59. de i sljedee osobine:
Teorema: Dijagonale pravougaonika su kongruentne.
Dokaz j ejednostavan. Dovoljnoje povui dijagonalei uoiti dvakongruentna trougla.
Posljedica: Kako su dijagonalepravougaonika kongruentne i polove se, to.se oko pravougaonika
moe opisati krunica.
Pravougaonik je dvoosno simeti'ina figura.
3.13.3. Romb
Detinicija: Jednakostranini paralelogram nejednakih susjednih uglo-
va, naziva se romb.
Kako je romb jednakostranini paralelogram, to pored osobina
koje vrijede za sve paralelograme, za romb vrijedi i sljeden
teorema koju navodimo bez dokaza:
Teorema: Akoj e paralelogramromb, onda vrijedi:
a) Dijagonaleromba su meusobno ortogonalne,
b) Prave odreene dijagonalama su simetraleuglova ijase tjemenaspajaju,
c) Prave odreene dijagonalama sunjegoveosesimeti-ije.
Posljedica: U romb semoeupisati krunica, iji jecentar presjek dijagonala.
Definicija: Pravougli jednakostranini paralelogram naziva se
kvadrat.
Poto je kvadrat paralelogram, imasveosobineparalelograma. 'I o |r '
pravougli paralelogram pa ima osobine pravougaonika ali |
jednakostranini paralelogrampa imai sve osobine romba.
Dakle, kvadrat jejednakostranini pravougli paralelogramokn ko;>ii
se moe opisati i ukoji semoe upisati krunica. Dijagonale su oi lu
gonalne i polove se. Kvadrat j e pravilni etverougaojer imajednuko !
stranice i uglove
(' sluaju da je paralelogram kosougli, a ima nejednake susjedne stranice, onda se on naziva
lomboid. Preciznije seto moe iskazati sljedeomdefiPicijom:
t'linicija. Paralelogramnejednakih susjednih stranica i uglova naziva se rombbid.
/adaci za utvrivanje i vjebu
I Dokazati daparalelogramsaortogonalnimdijagonalamaimajednake stranice.
(Uputstvo: Kako sedijagonalepolove, to su trouglovi ABC i /f/J Ckongruentni...)
Dokazati da su sredine stranicaromba tjemena pravougaonika.
I Dokazati da su sredine stranicapravougaonika tjemena romba.
4. Dokazati da su sredine stranica kvadrata tjemenadrugog kvadrata.
'i Dokazati daj e teina du, koja odgovara hipotenuzi pravouglog trougla, jednaka polovini
lupotenuze.
1.13.6. Tr apez
Delinicija: Konveksni etverougao koji ima samo jedan
p.u paralelnih stranica naziva se trapez.
I'.ualelne stranice trapeza nazivaju se osnovice (a i c na
slii'i 5.62.), a druge dvije, neparalelne stranice (b i d), na-
/ I V J J U sekraci trapeza.
K.islojanje h izmeu osnovica naziva se visina trapeza.
Ako iejedan krak trapeza ortogonalan na osnovicu, trapez
|i- puivougli.
Dctinicija: Du koja spaja sredine krakova trapeza naziva se srednja dii (srednja linija)
liti|ieza.
I < ema: Srednjadu trapeza paralelnaj e osnovicamai
l' ilnakanjihovoj aritmetikoj sredini.
Iiukaz: Neka je dat trapez ABCD i neka je srednja du
MN (slika 3.63.). Spojimo takuD sa lakomN i dobijenu
iln/ pi oduimo do presjeka saosnovicomu taki E. Doka-
' I I MO daj e ABEN= ACD/V.
Slika 3.62.
Kakoj e ZA/=Z/*/(unakrsni uglovi)
BN=NC (sredina kraka)
ZB=ZC( naizmjenini uglovi)
slijedi daje ABEN - ACDN (USU) i DC = BE
Kako j e ABEN = ACDN, toj e trapez ABCD po povrini jednak AAED. Srednja du trouglaje u
isto vrijemesrednjadu trapeza, paj e AB || DC || MN.
U AAED, MN j e srednja du pa j e AE=2MN, a MN j e i srednja du trapeza. Kako |e
AE=AB +BE =AB+DC, toj e AB+BC=2MN, a time smo dokazali daj e srednja du trapeza zaista
paralelna osnovici i jednaka aritmetikoj sredini osnovica trapeza.
Definicija: Trapez j ejednakokraki ako sumu kraci kongruentni.
Navodimo neketeoremebez dokaza, jer su jednostavni.
Teorema: Simetrala jedne osnovice jednakokrakog trapeza |c
simetrala i druge osnovice i simetrala cijelog trapeza.
A B
Slika 3.64.
Posijedica: Uglovi na osnovici jednakokrakog
trapeza su kongruentni.
Teorema: Simetrale krakovajednakokrakog trapeza sijeku seujednoj taki. Tatakaj e cenut
opisane krunice.
Teorema: Dijagonalejednakokiakog trapeza su kongruentne.
Slika 3.65.
3.13.7. Del t oi d
A
Slika 3.66.
Dokaz: Treba dokazati daj eAC = BD. Trouglovi AABD =
AABC, jer je:
AB = AB (zajednika stranica)
ZA = ZB (uglovi na osnovici)
AD = BC (kraci sujednakokrakog trapeza)
Prema tomeAC = BD, toje trebalo dokazati.
Definicija: etverougao koji ima dva para kongruentnih susjed-
nih stranica naziva se deltoid.
Teorema: Prava odreena dijagonalom deltoida, koja spa|a
tjemena uglova koje obrazujujednake stranice, njegovaj e osa
simetrije.
inorajuAAC s AADC. Poto je:
AB = AD (po definiciji deltoida)
BC = DC (po definiciji deltoida)
AC = AC (zajednikestranice) .
ln|c \ABC=AADC (SSS), atimeje teorema dokazana.
I'nsljcdica 1: Uglovi kojeobrazujunejednakestranicedeltoidakongruentnesu.
I'iisljcdica 2: Dijagonale deltoida su ortogonalne, a ona koja pripada osi simetrije polovi drugu
ili|.if>onalu.
I'i'orcma: Simetrale uglova deltoida sijeku se ujednoj taki, kojaj e centar upisane krunice u
l l l 'l l Ol d.
Dnkii/jeizostavljen, ali seova tvrdnjamoe iahko dokazati.
/itdaci za utvrivanje i vjebu
I a) Definiraj trapez.
b) Kojeelemente ima trapez?
c) Definiraj jednakokraki trapez.
d) Dokai dasuuglovi naosnovici jednakokrakog trapeza kongruentni.
1
a) Defmiraj deltoid.
b) Koje su osobine dijagonala deltoida?
c) Dokai da su uglovi kojeobrazujunejednake stranice deltoida kongruentni.
i Ako se dijagonale ujednakokrakom trapezu sijeku pod pravimuglom, ondaj e visina jednaka
*mlii|oj..dui. Dokai!
I Ako spojimo sredita stranica jednakokrakog trapeza, kakav se etverougao dobije? Pokai
^nii'.liiikcijom.
I ii|.igonaieACi BCjednakokrakog tiapezasijekuseutaki M. Trebadokazati dajeAAMD = ABMC.
\ 14. KONSTRUKTIVNI ZADACI O TROUGLU I ETVEROUGLU
mmmmmmmmmmmmmm*. - ~ '.">*
I Meni ne treba pomo. im tee, tim bolje.
1 Najbolje radimn borbi.
| N. Tesla
I nii'.iuiktivne zadatke rjeavamo kao praktine vjebe, nakon teorijske obrade gradiva geomet-
il(i Ovdje se sistematiziraju znanja, poev od definicija, aksioma, teorema i dokaza, te osobina
j.n|i ilniih geometrijskih figura, prije svega dui, uglova, trouglova, pa i etverouglova, uglavnom
liimln'il kojesmo mi u ovoj tematskoj cjelini obradili.
'i i|i
,f
iavanjekonstruktivnih zadataka koriste sepojmovi: "konstruirati", "data figura", "presjek",
I np l.iaka" itd., ali podrazumijevajui dasu ti pojmovi jasni i trivijalni.
Ili lliucija: Geometiijski konstruirati neku figuru znai rijeiti zadatak konstrukcijom, sluei
-i'i.iuio linijaromi estarom.
0 konstrukcija
0 dokaz
0 diskusija
r
Analiza j e traenjenaina da se rijei konstrukcija. Ako je konstrukcijajednostavna, onda atiali/n
nijepotrebna. Analizomse uoavaju zavisnosti izmeu poznatih i traenih elemenala /adane li
gure, ana osnovu kojihtreba obaviti konstrukciju.
Da bismo uoili vezu izmeu traene i poznate figure, koristimo sepomonomskicom, koju iui|
ee crtamo slobodnomrukom, a koja treba da predstavlja datu figuru, esto sn naglaenimdii
timpodacima. Crte - skicaradi se uz pretpostavku daj e zadatak rijeen.
Nakon uoenih i traenih elemenata, pristupamo konstrukciji, odnosno rjeenjuzadatka.
Konstrukcija se sastoji u tome da se, na osnovu izvedenih zakljuaka iz analize, traena llguin
nacrta konanimbrojemosnovnih konstrukcija, anaosnovu datih elemenata.
Konstrukcijajedobro uraena ako sesvaki "korak" opie, anesamo nacrta.
Dokaz ima za cilj da seutvrdi da li obavljenakonstrukcijazadovoljava sveuvjete zadatka.
Pri dokazivanju koristimo sve nama potrebne i dokazane teoreme, iskazane definicijei aksionii'
Cinjenice koje se konstrukcijompotvruju, idu u prilog dobrog rjeenjazadatka i kaemo <la su
tanepo konstrukciji.
Diskusija: U ovoj etapi utvrujesebroj rjeenjazadatka. Diskusijomse ispitujuuvjeti rjeivosti,
3.14.1. Pri mj eri konst r ukt i vni h zadat aka o t rougl u
1. Konstruirati AABC ako su mu dati elementi: stranica c, visina hc i teina du tc.
Rjeenje:
a) Analiza: Moemo skicirati, proizvoljan AABC i oznaimo date elemente, kao na slici 3.0/
Uoavamo dapravougli ADEC imakatetu CD i hipotenuzu CE, gdjej e E sredite date dui c
c
b) Konstrukcija: Konstruirajmo pravougli ADEC u kome j e kaict|>
CD = hc i hipotenuza CE = tc.
Na pravoj DE konstruirajmo takeA i B s.i raznih strana take E, lakn
daj e AE = EB = cf.2, gdjeje c data du/ I ako je konstrukcija zavKt'
na, jer imamo sva tri tjemenatrougla. 't
D E
Slika 3.67.
Podaci:
D E
Slika 3.68.
c) Dokaz: Stranica c = AB datoj dui, a CD j c konstruirana ortogon.il
no naAB tako da CD = hc.
Taka E je po konstrukciji sredina dui AB, a du CE = tc. Dakle, II
konstruiranomAABC dui c, hc i tc odgovaraju datimelementima /,i
datka.
d) Diskusija: Taka E j e presjek praveAB i krunice k(c, tc), avisiim
CD = hc j e visina sputena napravu AB iz'take C.
0 akoj e hc < tc, zadatak ima dvarjeenja,
0 akoj<shc = tc, zadatak imajedno rjeenjei D = E,
0 akoj e hc > tc, zadatak nemarjeenja.
Uji'euje:
Anali/a: Konstruiramo pravougli ABC. U taki C rotiraj-
1110katetu CB u kongruentnu du CBV na pravoj AC tako
tlii |e C izmedu A i B, (slika 3.69.). Tako dobijena du
l/i[ |e jednaka zbiru kateta. ABtCB j e jednakokraki sa
nli uuuglomZBBXC =45. Tako sedobijeAAB,B sapoz-
n.iloiustranicomi sa dva ugla na toj stranici (osnova kon-
Muikci)e po USU).
Ktiiisli ukcija: Konstruirajmo du B,A = a + b i u taki
//, //?/?,C =45, au taki A ZCAB = a.
I'u-sjck. krakova uglova je taka B, a normala iz take B
1111 tlu/ B,A sijee tu du u taki C. Tako smo konstruirali
li,i/cni pravougli AABC.
Iloka/. slijedi iz analize konstrukcije.
Dlskusija: Zadatak imajedno rjeenje.
I Konstruirati AABC ako j e dato: stranica c, razlika druge
ii // ti akoj e a > b).
MjKcnje:
Viiuli/a: Ako seobavi rotacija stranice CA oko tjemena C
I ugao y, takaA sepreslikava u taku D&BC, tako daj e
(I > . IC, ato znai daj e BD = a-b.
Ni|e teko izraunati ZBAD. Trougao ADC j e jednako-
li.iki, pa ako sa oznaimo ugao na osnovici AD, onda
i-
\X(f-y=a + j3 i
a + j3
. Kakoj e s spoljanji
a-
, paj ekon- I O' . I O. loj e ZBAD = e- P, tj. ZBAD =
iiiikt i|aAABD mogua.
Kimslrukcija: KonslrukcijomAAB moemo dobiti dva
iji".i'iij:i (slika 3.72.). Konstruiramo du AB = c i polu-
pi.iMi Ap koja sa AB obrazuje ugao
a - p
. Krunica k
tK b) moe da sijee polupravu Ap u takama D i D\.
11. nu-na C i Ct dobiju seu presjeku simetrale s dui AD i
pi.ne BD, odnosno simetrale i dui AD\.
Htikii/ Slijedi iz analizei konstrukcije.
Slika 3.73.
Podaci:
0 ako poluprava Ap sijee k(B, a - b) u dvije uke,
postojedva rjeenja: hABC i AABC\.
0 ako je poiuprava Ap tangenta na k(B, a - b), posto
j ej edno rjeenje: AABC = AABC\.
0 ako poluprava Ap ne sijee k(B. a - b), nenu
ljeenja. :
4. Konstruirati trougao ABC ako mu je dat obim i d\ii;
ugla.
Rjeenje: :
Analiza: Konstruirajmo proizvoljan AABC i rotirajmo stu i
nice AC = b i BC = a na pravu AB (slika 3.73.). Stuiuc.i
ACse preslikavaudu AD~AC, astranica li(' uilu/ BE B('
AACD i ABCE su jednakokraki, iji su uglovi na osno\i-
cama cd2i /?/2 (Zato?). T>w, DE=a+b+c j e ohmAAlU '
Konstrukcija: Konstruirajmo datu du DE= a + b <i u
takama D ZADC =a/2 i E ZBEC =p/2. Kraci konsiiui
ranih uglova sijeku se u taki C. Kako su DC i EC o-.no
vice jednakokrakih trouglova ACDA i AECB, nj i ho.c si
metrale sijeku du DE u takama A i B. Spajanjemt.i.ika
A,BiC dobijamo trani trougao A ABC.
Dokaz slijedi iz analize i konstrukcije.
Diskusija: Zadatak imajedno rjeenje.
3.14.2. Pri mj eri konst r ukt i vni h zadat aka o et ver ougl u
, 1. Konstruirati trapez, ako su mu date stranice a,b,c i <1
Podaci:
Rjeenje:
a
c 'v Analiza: Konstruirajmo proizvoljni trapez ABCD. I 'nui
^ cimo pravup kroz taku C paralelnu pravoj AD. Dobiiciu
~~' du CEje kongruentnai paraleba dui AD, adu BE = a
c
Konstrukcija: Konstruirajmo trougao EBC ije su siiaiu
ce EB = a - c, BC = b i CE = d. Na pravoj BE nancMnui
du AB i u taki A konstruirajmo pravu paralelnu E(, .I II
taki C konstruirajmo pravu paralelnu AB. U presjeku lili
pravih dobijamo tjeme D. Tako dobijamo traeni tiapc/
(slika 3.75. odgovara elementima zadatka.)
Dokaz je jednostavan.
Diskusija: Zadatak imasamojedno rjeenje.
suaniuc a
UlKcnjc:
\iializa: Neka j e ABCD proizvoljan pravougaonik. Ako produimo
limiku BC za dijagonalu d =BD i spojimo takeD i E, dobijamo jedna-
hiln.iki ADEB. Simetrala osnoviceDEprolazi kroz tjeme B.
Ii| Konstrukcija: Konstruirajmo stranicu a = CD i u taki Cortogonalu
i |o osnovica jednakokrakog ADEB, a njena simetrala prolazi kroz
liifkn B koja se nalazi na pravoj CE. Tako smo dobili tri tjemena pravo-
iiiuiuiiika B, C i D, a etvrto tjemejepresjek paralele CD kroz B i paralele
lli Kio/.
11 Dokaz: Svi elementi odgovaraju zadanim podacima. (Kako e to
|nn\|criti?)
ill Dlskusija. Zadatak ima samojedno rjeenje.
A
di-b
B
E
Slika 3.76.
Podaci:
d+b
Slika 3.77.
/tulaci za utvrivanje i vje/bu
I Akooznaimo: straniceAABC saBC = a, AC = b i AB - c, naspramneuglove sa a, pi y, odgova-
titjtui- visinesaha, hb i hc, teinedui sat, tj, i tc i obimsa O, konstniiraj taj trougao, akoj e dato:
a) b, c, tc b) c, a, th c)c,a- b, P ( > b)
d)a,b + c,a e) O, a, (3 f) O, P, y
(liputstvo: Pogledaj primjere.)
i Isniistruirati jednakokraki trougao ako su poznati:
a) osnovica a i ugao na osnovici,
b) osnovica a i zbir kraka b i visine ha.
(Uputstvo: a) Po USU, b) u sreditu osnovicekonstruiraj ortogonalu ha + b itd.)
1
Kmistruiraj pravougli ttougao ijaj e hipotenuza c, akatetea i b, akoj e zadato:
a) a, a b) a, p c) b - a, a (b > a) d) a + c, a
I Kunstruiraj jednakostranini trougao ako muj e datarazlika stranice i visine, tj. a - hu.
> (Uputstvo: Konstruiraj pravougli trougao iji j ejedan ugao 60, akatete a - h,. itd.)
Koiistniirati paralclogramakoj c dato:
a) a, d\ i d2 b) a, a,d\.
fi l'.niistruirati romb akoj e dato:
a) dx i d2 b) a, dx
c) d\, a
7. Konstruirati pravougaonik akoj e dato:
a) a i d b)d,a + b c)a,b + d
8. Konstruirati kvadrat akoj e dato:
a) d- a b) a + d
9. Konstruirati trapez u kojemsu a i c osnoviee, b i d kraci, d\ i dijagonale i h visina, ako jc
poznato:
a) a, b, c, h b) a, c,d,a
10. Konstruirati jednakokraki trapez akoj e dato:
a)a, bic b)a,b,a c)a,c,d d)a + d,b,d
11. Konstruiraj pravougli trapez ako je dato:
a) b, d\, d2 b) b, d2, P
12. Konstruirati deltoid akoje dato:
a) a, d\, d2 b)ds,a + b,
3.15. POVRINA PARALELOGRAMA, TROUGLA I TRAPEZA
Marljivost je majka dobre srei'v.
(Cervantes)
Povrinomfigure, likau ravnini, nazivamo veliinu dijelaravni ogranienog zatvorenomkontuioni
Taj dio ravni naziva se ravna povr. U naemsluaju kontura j e etverougao - paralelogi.ini,
trapez i trougao.
Veliina povri naziva se povrina.
Praktina potrebaj e da se ravni predmeti meusobno uporeuju po veliini. Da bi se to upoiedi
vanjeu praki moglo obaviti, predmeti se vezujuza brojeve, pa se veliine predmeta izraa\ ajui
uporeduju pomou brojeva. U ovomdijelu geometrije izuavamo kako se izraunava brojna vn
jednost veliinepovrine, kao karakteristina vrijednost.
Za odredivanjepovrine, prije svega, treba odrediti povr kojase uzima zajedinicu povrine lo
f
.
u osnovnoj koli nauili smo daje tapovr kvadratna, ijaj e stranicajedinica duine.
Odredivanjepovrinejeste odreivanje broja koji pokazujekoliko se putajedinica povrine s.idiî
na posmatranoj povri. U praksi se mjerenjene obavlja prenoenjemjedinica za povrinu, ncj'.ti
se izvode pravila-formule, pomou kojih se, na osnovu podataka o duinama stranica ili nekili
drugih podataka, raunanjemodreuje veliina povrine geometrijskih figura. Za izvoenjc loi
mule trebaznati daza dvijepovri kojeimajujednakepovrinekaemo dasujednake. Prema ovonl
tvrenju, kongruentni trouglovi ili etverouglovi i uope sve geometrijeske figure ije se povi
f
ii
mogu izometrijomdovesti do poklapanjasujednake povrine. Zato zakljuujemo:
Kongruentriepovri imajujednake povrine.
Medutim, moemo govoriti ojednakimpovrinamft
j VIj tepovri,nisu;kongnientne.Naslici 3.79. figtl*i
ic tBCD i AED sujednake povrine ali nisu knn
gi iioutne. To zhai da:
A B A B C Povri mogu imati razliite oblike, a jedn.ikrti
Ifort'ma: Povrina pravougaonikajednakaj e proizvodu njegovih susjednih stranica, tj.
P-a-b
lloka/:
D D
R
R -
A M a" B
Slilca 3.79.
Ri - Q i
AM, M B
Slika 3.80.
I Nt-kj su mjerni brojevi duina a i b prirodni brojevi i to AB = a = 5jedinica, a BC = b =4
H'tlmice, a dui AM = MQ jedinica za mjerenje duine (slika 3.79.), onda j e AMQR jedinica
iii|i-if /a povrinu. Sada nije teko provjeriti da u svakomod 5 stupaca ima po etiri kvadratne
|i liniic, to znai da ima 5 4 - 20 kvadratnihjedinica paj e povrina P =5 4 =20, ato vrijedi
i opci sluaj:
P = a-b kvadratnih jedinica.
I Nck i su mjerni brojevi duinejedne ili jedne i druge stranice razlomci (racionalni brojevi), tj.
mkiiic Al\ = --, BC = zi, toj e isto to i AB = - - l =21-i -, odnosno BC-- =10- - .
2 3 2 6 6 3 6 6
t [i'ilitticu mjere povrine uzimamo esti dio AMX od AM, onda stranicaAB = 21AMU odnosno
II< 10 AM\. Zato sc povrineizraunavajunaosnovu 1.
t ' . I I O I I O se dokazuje i ako su stranice a i b pravougaonika realni brojcvi, ali D C
in nvil|i'ueemo razmatrati.
5ltu\iju da su stranice pravougaonika jednake, onda je to kvadrat, pa je a = b, '
ifliiir.iio P = a a pa to piemo:
a
P = a
2
I
I n-l'.i n.iglasiti da se esto uz mjerni broj povrine izostavlja "kvadratna jedi- ^
a B
Vn", l| da se, umjesto sa povrinom, radi sa njenim mjernim brojevima. Slika 3.81.
Povri ri a par al el ogr ama
IhAii/iii emo sljedeu teoremu:
irmi'iiiii: Povrina paralelograma jednaka j e proizvodu duine njegove osnovice i njoj odgo-
t4|iuV visine, tj.
P = a h
visina
A E a B F
Slika 3.82.
DE = h. Povlaenjem\ isine i u ueki ('na pra\u .ili, ilobijamodv
kongruentna trugla MED = ABFC (Zato?). Dakle, povrsnu dnlu
paralelogiama ABCD jednaka j e povrini pravougaonika Ei-'('l
Tako zakljuujemo daje PABCD =PEFCD = a h, A timej e teoicil
dokazana.
3.15.3. Povri na t r ougl a
Teorema: Povrina trouglajednakaj e polovini proizvoda duinejedne stranice i odgovaidjui'p
visine, tj. J : :
r _aha bhb _ chc
B a C
Slika 3.83.
Dokaz: Nije teko pokazati da j e svaki trougao jednak polovl
paralelogramajednakih osnovica i visine (Zato!).
Na slici 3.83. AABC jt kongmentan polovini paralelogiama AHt'
Kako j e povrina paralelograma P = aha, to j e povrina A/llt
ah
P = , a toje trebalo dokazati.
Napomena: Za izraunavanjepovrine trougla mogu sekoristiti i druge formule, kao to sir
1. P = tJs(s - a)(s - b)(s - ),
a+b+c ,
gdjesu a, b i c stranice, a s= poluobimtrougla. (Heronova formula )
2. P = s r, gdjeje s poluobim, ar poluprenik upisane krunice.
a-b-c
3. P =
4R
, gdjesu a, b ic stranice, aR poluprenik opisane krunice.
4. U sluajudaj e A4i?Cjednakostranini, tj. a = b =c, tada vai:
a
2
S
P = -
* Heron, grki matematiar, ivio u 1. stolj. n.e.
VniTiua Povrina trapezajednakaj e polovini proizvo-
iln/lni.i duina osnovica i (duine) visine trapeza, tj.
r _ (a + c) h
a B c
t v Slika 3.84.
Miiliii/ Nije tesko dokazati da su povrsma trapeza ABCD
I \ l/'.'/J jednake jer su ABEF = A CDF (Zato?), a
(a + c) h
|imi
f
.nia AAED j e P = , atoje i povrina trapeza, paje tvrdnja dokazana.
j 'llinji'ii
I l.-i.iCuiiati obim i povrinu pravougaonika ija je dijagonala D =26, jedna stranica 6=10 cm.
Hji'<ti'iijc: Primjenom Pitagorine teoreme izraunamo
aliiiiinu:
<J ,I' -b
2
=V26
2
- 10
2
=V676-100 =V76 =24cm
0--2(a + b) P = a b
0 = 2(24+10) /' 24- 10
O =68 cm P =240 cm
2
Slika 3.85.
} l<ii'.lo|diije izmeu dvije paralelne stranice paralelograma je 8 cm, ajedna od tih stranica je
Ifi,.
1
1 iii. Kolikaje povrina tog paralelograma?
i l |fi ni j o. P - a h 16,2 8- 129,6 cm
2
' \kn clverougao ima ortogonalne dijagonale i d2, tadaj e njegova povrina data formulom
f '
l[
. Dokazati.
H|i>(i'iiji': Nekaj e d2 = x + y. Povrina etverougla ABCD
ttiii/c sc i.izloiti na dva trougla AABC i AACD, paje
I' L
J
AABC,
+
PMCD>
f , ,
d
iy = A(x + y) = dx-d2
i f ' / 2 2 2 '
a toje trebalo dokazati. Slika 3M:
1 'IIMncc AABC su 13, 14 i 15cm. Izraunati povrinu tog trougla, poluprenik upisane i opisa-
lii l-iii/iuce.
t(ji ii n|c: Koristit emo Heronovu formuluza povrinu:
a+b+c 13+14+15
P = Js(s -a)(s- b)(s - c) s=-
2 2
P = -y/21(21-13)(21-14)(21-15) =V2T 876
P =V 7-3-2-4-7-2-3 =4l
2
-l
2
-A
2
=7'3- 4
P = 84 cm
2
=21
_ P__ 84
V
~ s ~ 21
r = 4 cm
/? =
4i? 4P
13-1415 65
4-84
R = 5,125 cm
5. U pravouglomtrapezu duine paralelnih stranica 8 i 6cmjedan ugaoj e 45. Izraunati P". IM
nu tog trapeza.
Rjeenje: Kakoje ZB = 45, toje EB = CE = AD = 2 cm, paje:
(a+c)h
P = -
A E
a
"
c =2 B
Slika 3.87.
P =
2
(8 +6)2
P = 14 cm
2
1. Obimpravougaonika ABCD j e 100 cm. Nekaj e taka E sredina stranice AB, ataka F s\< lm.i
stranice CD. Spajanjemtake E i F dobijamojo dvapravougaonika AEFD i BEFC. Akoj c obim
jednog od tadvapravougaonika 70cm, izraunati duinu stranicepravougaonikaABCD i povimii.
(R: a - 30 cm, b 20 cm, P 600 cm
2
)
2. Kvadrat i pravougaonik imajujednake povrine. Izraunati obimkvadrata, akoj e obimpiavo
ugaonika 50 m, adua stranica pravougaonikaje 4puta vea od krae stranice pravougaomka.
( R : a =20 cm, b =5 cm, X = 10cm, O = 40 cm)
3. Akojednu stranicu kvadrata produimo za 2 cm, a drugu za 5cm, dobijamo pravougaonik Cija
je povrina za45 cm
2
vea od povrine kvadrata. Kolikajepovrina kvadrata?
(R: a - 5 cm, P--25 cm
2
)
4. Povrina trapezaj e 40 cm
2
, avisina 8cm. Odredi osnovicetrapezaako seonerazlikujuza 5cm.
(R: a = 7,5 cm, c = 2,5 cm)
5. Odredi povrinu &.ABC ijesu stranice 13cm, 40 cmi 45 cm.
(R: P = 252 cm
2
)
6. Stranicejednog trougla su 9 cm, 10 cmi 17 cm, a drugog 3 cm, 25 cmi 26 cm. Provjei i da li
su impovrine jednake.
7. Odredi poluprenike upisane i opisne krunice trougla, ako su mu stranice a=3cm, b =25 cin
i c =26 cm.
325 4
(R:
R =
cm, r = - c m )
8. Otri ugaorombaje 60. Izraziti njegov obimi povrinupomoupoluprenikar upisanekrunice.
16 r S 8r
2
V
(R: O = -- , P = - )
I Susicdne stranice paralelograma su 16 cm i 12 cm. Drugoj stranici odgovara visina 8 cm.
1/iiiCiiiiaj visinu prve stranice paralelograma.
(R: 6 cm)
11 Kolikesu osnovicetrapeza akoj ejedna odnjihtri puta dua od druge, rastojanjeizmeu njih
|ll ciii, apovrina tog trapeza iznosi 84 cm
2
?
(R: 4,2 cmi 12,6 cm)
U l)at jc trapez ijesu osnovice a = 8cmi c = 5 cm, avisina h = 6 cm. Izraunaj povrinu tra-
juv.i koju ine:
a) dua osnovica i srednjadu tog trapeza
b) kraa osnovica i srednjadu tog trapeza
(R: 43,5 cm
2
, 34,5 cm
2
)
116. VEKTORI U RAVNI
Svo djelovanje prirode samo je matematika
posljedica malog broja ustaljenih zakona.
(La Place)
1 UM. Osnovni poj movi o skal ari ma i vekt or i ma
t'nr.uuiuci hemiju, fiziku, elektrotehniku, a posebno geometriju, susreemo se sa veliinama
ln|i' '.ii okarakterizirane samo brojnomvrijednou i veliinama koje su odreene brojem(inten-
'lltlm I), pravcemi smjerom. Veliine odreene samo brojnomvrijednou nazivaju se skalari
l|i tltiilarne veliine, a veliine okarakterizirane intenzitetom, pravcemi smjeromsu vektori ili
tvltliirske veliine.
fiiiillcii skalamih veliina su: duina dui, povrina geometrijeske figure, zapremina tijela, tempe-
4 I H I H , gustina tijelai sl.
hlinifii \ektorskih veliina su: sila, brzina, jaina elekt-
iifiir sli ii|e, jaina magnetnog polja itd.
ÎIIIIMK' i vektorske veliine moemo grafiki predstaviti
M"imslici3.88.
Iii'ilu'ki, skalarnu veliinu predstavljamo pomou jedne
Jti.'l t'ija|e duinajednaka njenombroju.
I ' I I HM' I I I sluajupredstavljenjeskalar odpetjedinicamje-
KUlik.i 3.S8.a)
(Hdliko predstavljanjevcktorske veliine, osimdu-
ftneilu/i, treba dati pravac i smjer te dui. Na slici 3.88.b du AB ima pravac kao i prava AB, a
fciih i utl A do B. Strelica pokazujesmjer, slovo A poetak, aB kraj. Dmgimrijeima, za du ka-
ft'liiutlu |e orijentirana ako za tu du utvrdimo poetak i kraj, tj. ako njene take uzmemo kao
ifilrnpai taaka. U geometrijskomsmislu kae sedaj e to vektor.
A . . . B
AB=5 j.m.
a) A
Slika 3.88.
[iMl.iit-ija : Orijentiranu du nazivamo vektor.
odnosno, koriste semala slova latinice.
Smjer vektora oznaavamo strelicomnad poetnimi krajnjimslovom AB ili ako gaozn.iimo sil
malimslovom a . Kod oznake vektora sa AB, znai daj e A poetna, aB krajnjataka, a vekloi
BA znai daj e poetak vcktora u taki B, a kraj u taki A. Prema tome AB ^ BA . Vekti >reoln
ljeavamo i sa: a,b,fh,x,...
Duinu vektora nazivamo jo i apsolutna vrijednost, modul ili intenzitet i oznaavamo s.i
= AB ili || = a. M
AB
Ako su take A i B identine (podudaraju se) (A = B), ondaje intenzitet vektora AB - 0, Ji \cklni
senazivanula-vektor ili nulti vektor i oznaava sesa 0 . Pravac i smjer nul-vektora nijeodicdcn
J
Definicija: Za dva vektora kaemo da sukolinearni ako i samo ako imajuisti pravac.
a) b)
Slika 3.89.
a) b)
Slika 3.90.
Na slici 3.89. a) i b) vektori su kolinearni. Imajuisti pravac i isti smjer. Na slici 3.90. a) i b) vt'k-
tori imaju isti pravac, ali suprotan smjer. Iz ovekonstatacijemoe se iskazati slijedea:
Detinicija: Za dva vektora kaemo dasujednaki ako imajujednake duine, istipravac i isli sni|ii
Svi nulti vektori su jednaki.
Mi emo ovdjerazmatrati svojstva slobodnih vektora, odnosno njihovih predstavnika, kojc i'itM
kratko zvati vektorima, s timto emo, ukoliko to bude potrebno, naglaavati da su to slobmliil
vektori.
Slobodne vektore moemo pomjerati du prave, koja se esto naziva nosa, ili po pravima kujii
su meusobno paralelne. Kako se slobodni vektori mogu pomjerati po paralelnimpravima. n|ilm
vi poeci mogu se dovesti u taku koju elimo.
Vektori koji se mogu pomjerati samo po pravoj, ali ne i po paralelnimpravima, nazivaju sc vi'k
tori vezani za pravu.
Deflnicija: Vektor ijaje duina(modul) jednaka 1nazivasejedinini vektor ili ort vektor.
J edinine vektore obiljeavamo sa: ao,bo, ili sa e\,e2,ei itd.
lll i CD su suprotni vektori (slika 3.91.).
Slika 3.91.
.116.2. Sabi r anj e i oduzi manj e vekt or a
U|ii>iacijesabiranja i oduzimanja vektora ne izvode sepo pravilima
illiiMaja i oduzimanja brojeva, jer vektor osimbrojne vrijednosti
llliii piavac i smjer. Ovdjeemo definirati geometrijsku sumu i razliku
u'kloia. Treba znati da se vektori nazivaju nadovezani ako je kraj
li'ilnogu isto vrijemepoetak drugog vektora.
Dfliuicija: Zbir dva nadovezana vektora AB i CD j e vektor iji j e
|nnVlak napoetku prvog, akraj nakrajudrugog vektora, tj.
AB+BC=AC
Slika 3.92.
I' 'iluaju da vektori nisu nadovezani, onda se oni paralelnim pomjeranjem uvijek mogu dovesti u
1'iiliiAij nadovezanih vektora.
Il'invieri da li je intenzitet zbira jednak zbiru intenziteta sabiraka?)
"I i i 'i i mnj ej e obmuta operacijasabiranju. Zato izrelacije
b + x = a imamo daj e
x = i-b , atoj e isto to
x = d + ( /;)
111 i Ktora a oduzimamo vektor b tako da vektoru a dodamo
*ii|inilan vektor vektoru b , tj -b .
d-b d + (-b) ; '
hhl|i'ilica: AB + BA = 0 tj.
~AB = ~~BA
I
Slika 3.96.
a+b =b +a
Tanost relacije vidi se sa slike 3.96. (zbir s desne i s Ii|eve strftt
dijagonala paralelograma).
b) asocijacije, tj.
{a + b)+c = d + (p + ')
Daj e osobina asocijacijetana, vidi sesaslike 3.97.
Prema tome, moemo zakljuiti daje zbir tri i vie vektora vektoi. i|l i
poetak napoetku prvog, akraj nakrajuposljednjeg vektora.
3.16.3. Mnoenj e vekt or a real ni m broj em
Definicija: Proizvod realnog brojak i vektora a j e vektor ka , i j i j e intenzitet jednak pioi/\n
du brojak i intenziteta vektora a, apravac isti kao u vektora a, akoj e k > 0, asuprotan ikn|
k<0, tj.
k a =
ka, k >0
- ka, k<0
Primjeri:
1. Pomnoiti vektor sa3 i sa-3.
3a = 3a
- 3 a = - 3a
3?. -3f
2. Ako za a0 uzmemo jedinini vektor (|a0| =l ), odredi vektore a =5a0 i b = -3a0, a /;it
odredi njihove intenzitete.
a = 5 an
b =- 3a0
H=N=I
5
I -
=5-1=5
\b\ = -3b0 = | - 3| =3-1=3
Teorema: Potreban i dovoljan uvjet da dva vektora budu kolinearni jeste da postoje --.ilnl
brojevi m i n, od kojihbar jedan nijenula, takvi daje:
md + nb =0
a = b | =>a=kb
m
' t - i ' ( I I K I I nb) = Q(m *$)=>
D.ikle, (md + nb =0) => (a = kb), atoznai kolineamostjezadovoljena. |
^hn kb)=>(d-kb=Q)^(ma + nb= 0)
Dakle, (a=kb)=> (a-kb =0). Zato moemo zakljuiti:
ma + nb = Oo a = kb , atimej e teorema dokazana.
Nlft' tflkoprovjeriti dazamnoenjevektorabrojemvai slijedee:
a) m-d = d-m (komutativnost) |
b)m-(nd) = (m-n)a (asocijativnost) i
c) (m + n)a = ma + na 1
tl) m(d + b) = tnii + rnb 1
iliti|t-ri:
I I inkii/!ili da su vektori: )
(/ = 6m -15 - 3/5 i |
/>=2j3+10n-4m paralelni. i
lljili'iijf, Vektoremoemo pisati
a = 6m-15n-3p pomnoimo prvi sa2
h-2p + \0n-4m adrugi sa-3, pa saberimo
'a =12w-30K-6/>
3b =12w~30 - 6p , aonda j e
'a =-3b, tj . 25+36 =0
lln îiiiOi ili suvektori kolinearni, paj e tvrdnja tana.
L tl M .avektori a,b,cid ako su vektori m,n i p nadovezani vektori uzastopnih stranica ti
-
o-
bpl'i i iikn |e:
m = 3d - 2c + 4d .
n - 2b - d - 3d
fj--3c -a-b
Hjt-!t'(i|f Akosuvektori th,n i p vektori uzastopnihstranicatrougla, ondaje:
iii + n + p = 0
I ' - 2c +4d) + (2b - d - 3d)+ (3c- a - b ) =0
l \d-a -d)+ {lb-b)+ (3c -2c)+ [4d-3d)= 0
. + b + c + d = 0 '
i l t' -tntf 1 tlasu vektori a,b,c i d uzastopne stranice etverougla.
1. Dokazati daj e srednja du trouglaparalelna osnovici jednaka (kongruentna) njenoj polovini
(Uputstvo: Dokaz izvesti pomou vektora).
2. Dokazati daj e srednjadu trapezapar al el na osnovicamajednaka njihovompoluzbiru.
(Uputstvo: Ako j e ~MN srednja du trapeza, onda semoe pisati
MN = MA + AB ) BM .........
+ i td.)
MN - MD + DC + CM
3. Dati su vektori d i b . Konstruisati vektore:
1 - ' , X 3 ' 1
a) a+-b = b) -ab =
2 4 4
c) -5+-b= d) 2,5a-1,5/; =
' 5 7
(Uputstvo: Grafiki predstaviti zbirove)
4. Ispitaj zakoju vrijednost k e R su vektori a, b i kolinearni ako za njihvrijedejednakoslr
a = b - kc i b = c + ka (k* 0)
(Uputstvo: Zamjeni b u prvujednakost, pae dobiti daj e d=c 1to znaida su kolineami)
5. Akoj e ABCD paralelogrami O proizvoljnataka, dokazati da j e
OA i OC - ()B + OD.
Zadaci za sistematizaciju i samostalan rad
1. Za koje pojmove u geometriji kaemo da su:
a) osnovni b) izvedeni (Navedi primjere!)
2. Da li su logiki ispravne definicije:
a) kvadratj eparalelogramkodkogasustranicejednakeauglovi pravi
b) krunicaj e kruna linija
c) ravanj e beskonana ravna povrina |
d) prave suparalelne ako nemaju zajednikih taaka
3. Koliko j e pravih odreeno sapet raznih taaka, od kojih:
a) tri leena istoj pravoj b) etiri leena istoj pravoj
4. Koliko j e ravni odreeno satri nekolinearne take i dvijeprave koje se sijeku?
5. Koliko j e ravni odredeno sa etiri prave koje se sijeku ujednoj taki i od kojih nijedna od tn
ne leeu istoj ravni?
6. Unutranji uglovi trougla su 3(p, Acpi 5<p.
Odredi u stepenima unutranje i spoljanje uglove tog trougla.
(R: 3cp+4cp+5cp=180 <p =15)
7. Spoljanji ugao kod tjemenajednakokrakog trougla iznosi 108. Izraunati unutranje i spo
ljanjeuglove tog trougla.
(R: Unutranji uglovi su 72, 54, 54, aspoljanji 108, 126, 126)
f
a) visinakojaodgovarajednomkrakuobrazujesakrakomugao od 32
b) visine koje odgovaraju kracima sijeku sepod uglomod 48 3
(Uputstvo: Primijeniti teoremu o uglovima u trouglu) i
l
>, Dokazati daj e zbir unutranjihuglova proizvoljnog etverougla punugao.
|d, Izraunati ugao koji obrazuju simetrale uglova a i flAABC, akoj e poznat ugao y.
11 \ko j e du AB prenik, a C proizvoljnatakakrunice, doka/.ati daj e A/l/iC pravougli. i
17 I)ataj e du AB i taka M. Konstruirati krunicu tako daj eAB tetiva, asadri taku M. i
(Uputstvo: Simetrale dui AB i BM sijeku seu centru krunice) i
11 Dokazati daj e zbir teinih dui vei odpoluobima AABC.
14 Dokazati dasuvi si nekoj eodgovaraj uki -aci maj ednakokrakog trougla kongruentne. i
I "i Dat j e proizvoljan AABC. Ako su A h Bx i C{ take u ravni datog AABC takVe da su AABCU
\(AB{ i ABCA, jednakostranini, dokazati da su dui AAU BBX i CC, kongruentne medusobno. i
(Uputstvo: Iz kongruencijeAA,C=BB,Cvidi seprvi diotvrdnje, aostatak dokaite sami)
U>Ako se na produetku teine dui BBt trougla AABC odabere taka D takva daj e B,D=BBU
ilobijamo etverougao ABCD. Dokazati daj e etverougao paralelogram. i
1/ Akosespojesredinestranicapravougaonikadobijeseromb. Dokazati! |
IH Ako sespojesredinestranicaromba dobijesepravougaonik. Dokazati! i
I <>Akoj e T teite AABC, dokazati daje: TA +TB +TC =0 . !
,'<) Dokazati da za proizvoljna dva AAiB,C, i AA2B2C2 ija su teita T, i T2 vai jednakosti!
/I, X2 +B ^ +cj c^=37]7^
A^ + AJi
!+ itd. (nai suprotne vektore) )
Tj'^T^+A^+A^
(R: 7J 2 =7;51+f i 152+5252
7;r2=7;c1 +c1c2 +c2c2
}I Konstruiraj AABC akoj e zadano
d)a+b,a,p b)a + b + c,a,P
c)a + b,ha,p d )a,p,tb
(Uputstvo: Koristi pravila konstrukcijerijeenih zadataka)
Konstruiraj jednakostranini AABC ako muj e data:
a) visina h b) razlika stranice i visinea~h
) I Konstruiraj jednakokraki AABC sa osnovicoma akoj e dato:
a)a,a b)aip c)a + b,P d)b-a,a(b>0)
M. Konstruirati pravougli trougao hipotenuze c akoj e dato:
a) a , a b)aip c) tc, a d) a, hc
25. Konstruirati paralelogramakoj e dato:
a) a, d\, d2 b) a, a, d\ c) ha, du d2
26. Konstruiraj romb akoj e dato:
a)dud2 b)a,d{ )d\,a d)a,d\+d2
27. Konstruiraj pravougaonik akoj e dato:
a)a,d b) d,a + b c)a,b + d d) R,a-b (a>b)
28. Konstruiraj kvadrat akoj e dato:
a) d-a b) a + d
29. Konstruiraj trapez osnovica a i c i krakova b i d ije su dijagonale d{ i d2 i visina h ako jc
dato:
a)a,c,b,h b) a, c, d, a c) a, c, d\, d2
30. Konstruiraj jednakokraki trapez akoj e dato:
a) a, b, c b) a , b , a c) a, c, d
31. Konstruiraj pravougli trapez akoj e dato:
a)b,dx,d2 b)b,d2,p
32. Zbir teinih dui AABC vei j e od njegovog obima. Dokazati!
2 2
(Uputstvo: Prema dokazanoj teoremi znamo daje: ta + tb > c itd.)
33. Primjenomosobine teine dui datu du a podijeliti na tri jednaka dijela. j
(Uputstvo: Konstruiraj proizvoljan trougao ijaj ejedna teina du a)
34. Koliko j e keramikih ploica potrebno za oblaganje kupatila oblika pravougaonika dumr
2>5mi irine 1,20 m, akoj e duinaploice 20 cmi irina 8 cm.
(R: 187,5)
35. J edna stranica pravougaonika iznosi dvijetreine druge stranice, aobimtog pravougaonik.i |i'
100 cm. Kolikaj e njegova povrina?
(R: 600 cm
2
)
36. Dvije susjedne stranice paralelograma su 12 m i 16 m. Prvoj stranici odgovara visina 8III
I zraunaj visinu kojaodgovara dragoj stranici.
(R: 6 m)
37. Povrina zemljita oblika trougla iznosi 840 m
2
. J edna stranica ima duinu 38 m. Koliko jr la
stranica udaljena od suprotnog tjemena?
(R: 44,21 m)
38. Dui koje u jednakokrakom trapezu spajaju sredine susjednih stranica ine romb. Dok.i/l'
Koji dio trapeza pokriva taj romb?
39. I zraunaj povrinu deltoida ako su duine njegovihdijagonala 12 cmi 7 dm.
(R: 42 cm
2
)
TW, i j uuui v/ v uuugi a ow vni , v m n j vni . i vuun. u i uu j v j puvi oui ui
(R: 252 cm
2
)
tl. S(i anice tiougla su a = 20 cm, Z>=13 cm, c = 11cm. Odredi najduu visinu tog trougla.
(R: Najdua visinaj e hc = 12 cm)
I,'. M|erni broj povrine romba j e 2400, a mjerni broj duine jedne dijagonalej e 60. Izraunaji
vt'liinu obima romba i duinu poluprenika upisane kruniceu taj romb. i
(R: O = 200, r = 24)
-II. Mjerni brojevi duina stranica paralelograma su a ~ 25 cmi b ?= 6 cm, a mjerni broj duine
|filiic dijagonale j e d\ = 29 cm. Izraunati veliinu povrine, veliinu visina h\ i h2 i veliinu
tliiiHc tlijagonale paralelograma.
(R: P = l20cm\ h, = cm, h2 =20cm, d2 =-j48\cm)
4. KOORDINATNI SISTEM U RAVNI
4.1. PRAVOU
i|
4.2. UDALJEN
4
- 3 - %Z MJ
4.4. FUNL^CIJE
4.5. FUNKCIJ
^" 4.6. FUNKC
4.7.;;PRIM
- J Pi
RENE DESCARTES
(1596.-1650.)
Francuskifilozof, matematiar ifiziar.
Primjenom koordinatnog sistema iskoristava veze izmeu algebre i
geometrije, zasnivajui analitiku geometriju.
i n v v w w u i w u t i w * / w i i >#i i i r i i i v i w î a i
Matematika istina nije nijednostavna ni sloena.
Onaje samapo sebi takva.
(Emil Lemon)
O
P(x,y)
R
11 prethodnompoglavlju dokazali smo teoremu koja govori daj e ravan odreena sa dvije pra
1
koje se sijeku, naprimjer: x i y. Te dvije prave moemo odabrati tako da se sijeku pod pravi
nglom, i ako ih orijentiramo, onda one ine sistemkoji nazivamo pravougli (pravokutni) Deka
lnv (Descartes) koordinatni sistem. Orijentirane prave
nsizivaju se koordinatne ose. Njihov presjek, obilje-
fm sa O, j e zajednika taka i naziva se koordinatni
poetak ili ishodite koordinatnog sistema. (Slika
4,1.)
J odna od osa obiljeenaj e sa Ox i nazivamo j e apscis-
na osa, a druga, kojaj e ortogonalna na nju, obiljeena
|c sa Oy i nazivamo j e ordinatna osa. Rayan odreena
koordinatnim osama naziva se koordinatna ravan i
obiljeavasa xOy.
IJ tako dobivenomkoordinatnomsistemu nijeteko od-
icditi poloaj take u ravni xOy i to tako da proizvoljnu
laku P projiciramo na koordinatne ose, odnosno odre-
dimo udaljenost te take od koordinatnih osa. Udalje-
uost take P od ordinatne ose QP=OR =x naziva se
apscisa take P, a udaljenost take P od apscisne ose
PR=QO=y naziva se ordinata take P. Brojne vrijed-
nosti x i y nazivamo koordinate takeP i krae oznaa-
vamo ovako: P(x, y). ato kaemo daje poloaj take u
koordinatnoj ravni stTOgo odreden ako su date njene
koordinate (amoglo bi serei projekcije).
Svakataka ravni kojoj su koordinate racionalni brojevi
naziva se racionalna taka ravni. Skup taaka ravni je
beskonaan i moe se dokazati posvuda gust, jer svaku
taku moemo projicirati na koordinatne osi i za svaku
taku dobijemo koordinate. Zato kaemo da j e svakoj
lacionalnoj taki ravni pridruen ureen par racionahuh
brojeva i obrnuto, svakom ureenom paru racionalnih
brojevapridruenaj e taka u ravni.
Koordinatni sistemu ravni omoguuje obostrano jedno-
/nano pridruivanje izmeu taaka te ravni i uree-
nlh parova brojeva. Zato se ravan naziva koordinatna
lavan.
Koordinatne ose dijele koordinatnu ravan na etiri kva-
dranta, koje smo oznaili rimskimbrojevima I, II, III,
IV (slika4.2.). Slika4.2.
Slika 4.1.
y'
I I I
( - , +) ( +, +)
0(0,0)
x
( - , - , )
O (+,.)
III IV
i ajjsuisa 1 oramata su negativne; dok je u IV kvadrantu apscisa pozitivna, a oidi-
nata negativna.
Take na ordinatnoj osi imaju apseise jednake nuli, a take na apscisi imaju ordinate jednakc
nuli.
;
Koordinatni poetak ima i apscisu i ordinatujednaku nuli, tj. 0(0, 0).
Na slici 4.3. predstavljene sutake u koordinatnomsistemu xOy\
A(?>,V),B(A,2),C(-X-*)iD(5,-3).
T:
Primjeri:
y'
A(3,4)
B(-4,2)
1
1
r
1
1
1
1
1 ! x_
1
1
1
O(0,0) |
1
1
1
1
}
1
KJ
1
O- D(5,-3)
C(-3,-4)
Slika 4.3.
y'
"" "^B(3,6)
0(3,2,5)
o
1
1
1
1
|D(3,0)
iD
C(-6,-l)
A(5,-2)
Slika 4.4.
1. Odrediti poloaj takeu koordinatnomsistemu:
A(5, -2), B(3, 6), C(-6, -1), D(3, 0).
Rjeenje: Na slici 4.4.
2. Konstruirati trougao i etverougao ako su date ko-
ordinate:
a) trougao: A(5,0), B(-3, 4) i C(0, -4)
b) etverougao: A(6, 1), B(0, 4), C(-4, -2), D(4, -4)
Napomcna: Pored pravouglog koordinatnog sistema, u ravni ima i drugih koordinatnih sistcma
(kosougli, polarni itd.). U polarnomkoordinatnomsistemu takau ravni j e odreena uglomi uda-
llniosu od koordinatnog poetka. U geografiji susreemo meridijane i paralele, koji predstavlja-
|ii kooi dinatnumreu na sferi i sl.
y '
1
B(-3,4)
\ o
/ X
A(6,l )
C(-4,-2)
D(4,-4)
Slika 4.5.
4.2. UDALJENOST DVIJE TAKE
Oni koji ele neto da naue, nikada nisu besposleni.
(Montesguieu)
Nckii su date A(xh yi) i B(x2, y2) dvije take u koordinat-
tm| ia\ni xOy. (Slika 4.6.)
Nt|c lcsko uoiti daj e duina AB hipotenuze, a(x2 - Xi)
I lf. i'i) duine katetepravouglog AABC, zakojegvrije-
fll l'iUgoiina teorema:
ii lo jc formula pomou koje izraunavamo udaljenost
i/uu'dudvijetake u ravni.
t'i lni|Cf*i:
I ()d cditi udaljenost izmeu taaka: A(5, 8) i 5(2,4).
HfKeiije:
AB = TJ(X2-Xi)
2
+(y2-yi)
2
=V ( 2- 5)
2
+( 4- 8)
2
AB = yj(~3)
2
+(- 4)
2
=^9 +16=425 =5
y '
B(x2,y2)
|y2-yi
0
X
Slika 4.6.
Rjeenje: Akoj ejednakokraki, onda mora imati dva kraka (stranice) jednake. Provjerimo:
AB = ^(x2-xx)
2
+(y2-yx)
2
AB = tJ(2 + 4)
2
+ (6 - 4)
2
AB = 4 b
2
+2
2
= V36 + 4 = V40
AC = ^(3-2)
2
\ ( - 7 - 6 )
2
, ]
//C =J l
2
+(- 13)
2
=S/l +169 - Vl70
tfC-V(3 +4 )
2
+( - 7 - 4)
2
T
y'
B ( - 4, 4) ^-
^?A ( 2, 6)
0 ^
H C(3,-7)
Slika4.7.
BC =YJ 7
2
+(-11)
2
=A/49+121:=Vl70
Kako j e ,4C =5C =Vl70 , to je trougao jednakoli.iki I
njegov obi mj e: O = AB+AC + BC = ^[40+ 2^fv?0
4.2.1. Koor di nat e sr edi ne dui . Koordi nat e t ei t a t rougl a.
y
1
B(x2,y2)
A f r , ^)
0 X
Neka proizvoljna taka >) pripada pravoj n) I
5(^2, >"2) i nekaje datarazmjerak, pri emu takaM di|i'l|
du AB u razmjeri AM : MB (slika 4.8.), onda se koouli
natetakeM mogudobiti iz formula:
xj +kx2
1 + k
y =
yi +ky2
1+k
Slika 4.8.
U sluaju da taka M dijeli du AB na dvajednaka dijeltl,
tj. da se taka M nalazi na sredini dui AB, onda j c uw
mjerak=l, pa formuleimaju oblik:
y,
' Qx3,y3)
>- - ^^( x2>y2)
A(xy,)
0
X
Slika 4.9.
144
x = -
X1 "f"
yi+y2
Ako su take A(xh y\), B(x2, y2) i C(x3, y3) tjemena 11 ti
ugla, onda su koordinate teita T(x, y) tog trougki dalc
formulama:
x =
+*2 +*3 ,._y 1 +yi +y^
Dakle, koordinate teita trouglajednake su aritmetiknn
sredinama odgovarajuihkoordinata njegovihtjeiiKiu
I
Rjcsenje:
A: =
y =
Xj 4" X2 1+2+1 2
~3
3 3
^1+^2+^3 0+2- 3
/iiai. koordinate teita su T
1
4.2.2. Povri na t r ougl a
Ni'ka su data tjemena trougla u koordinatnom sistemu
>!. A(xhy{), B(x2,y2) i C(x3,y2). (Slika4.10.)
Nijc teko uoiti da se veliina povrine trougla dobija
iikn se od zbira povrina dva trapeza A'CCA i CB'BC
IIIIKM U i od te veliine oduzme veliina povrine trapeza
rifn-i, tj.
P = P.
A'CCA
+
PCB'BC ' PA'B'BA
y
C(x3,y3)
L^-r 5c2,y2)
A[x,,y,)! |
1 ! . J
0
A' x3-x, C' x2-x3 B' x1
niliiohno:
Slika 4.10.
r ' Vl +^3X^3 ~*l ) , 0^2 +yz)i.Xl -*3> 0^1+^2X^2 ~*l )
2 2 2
lll n.ikonobavljenihoperacija i sreivanja imamo relaciju:
2P = |xx(y2 - y3) + x2(y3 - yx) + x3(î -y2)\
11111|c Ibimula pomou koje izraunavamo povrinu trougla ako su poznate koordinate tjemena
SIH' ukoordinatnoj ravni xOy.
luli.i uoiti da su svake tri nekolineame take u ravni, tjemena trougla. Meutim, ako sve tri
l'ii'ki pripadaju istoj pravoj, ondajepovrina takvog trouglajednaka nuli, tj. P ~ 0 ili
tMnpiedstavljauvjet kolinearnosti tri take,
l -'i.ii'unavanjempovrine trougla pomou prethodne formulezarjeenjemoguej e dobiti:
0 daj e povrinajednaka nuli (to znai da su tjemena kolinearna)
> daje povrina pozitivna vrijednost (akoj e trougao pozitivne orijentacije) P >0
0 daje povrina negativna vrijednost (akoj e trougao negativne orijentacije). P <0
I
1
ilufnjuda se za povrinu dobije negativan broj, treba uzeti njegovu apsolutnu vrijednost, jer
|iiiu
f
.in.i nemoe biti negativna.
Rjeenje:
2P =xi(yz - y3) + x2(y3 - yx) + - y2)
2P =0(0 +4) -2(-4 - 3) +1(3- 0)
2P =-2(-7) +3
2P =14+3
2P =17
P =8,5
2. Pokai da su takeA(3, 2), 5(2, -2) i C(4, 6) kolinearne.
Rjeenje: Uvjet kolineamosti je: P A A B C = 0, odnosno
2P = Xi(y2 - y3) + x2(yi - y{) + x3(y, - y2)
2P = 3-(-2 -6) + 2 (6 - 2) + 4-(2 + 2)
2P = 3 (-8) +2 - 4 + 4- 4
2P =-24 +8+16 =0 => P - 0, paj e tvrdnja tana.
1. Odredi poloaj taaka u koordinatnomsistemu: A(3, -5), 6(2, 7), C(-2; 3,5), D(-4, -6), (-5, Ofl
2. Konstruiraj trougao ijasutjemena: A(5, 0), 5(-3, 4) i C(0, -4).
3. Konstruiraj etverougao ijasutjemena /4(6, 1), 5(0, 4), C(-4, -2) i D(4, -4).
4. Izraunati udaljenost taaka: S
a)/I (-4,-2),S(8,3)
b)/((8,-14),/i (l , 10)
c)yl (-7,-3),5(-l ,12)
(R: a) 13, b) 25, c)17)
5. Odredi obimtrougla ijasu tjemenatake:
a
) A(~4, 2),/i(-7, -3),C(3,2)
b) A(5, 5), /i(7, -4), C(I ,3)
(R: a)0 = V34+7 + 5^5, b)O = 2^5 + 2^85 )
6. Odredi povrinu trougla ijasutjemena: rf
a) /1(5, -2), B(-2, 6), C(-3, -4) 1
b) A(8, 3), S(-4, -2), C(5, 7)
(R: a) P = 39, b) P = 31,5 ) |
7. Spojiti sredine stranicatrouglaA(5, 6), 6(3,4), C(l , 8) i pokazati daj e povrina novogtiouj'lii
jednaka ^ PMnc.
8. Provjeriti da li j e AABC, ijasutjemena^(-2, 1), 5(2, 5) i C(-4, 1), jednakostranini.
9. Dokazati daj e etverougao: A(2, 4), 5(4, 7), C(l, 6) i >(-1^3) paralelograma.
(Uputstvo: Provjeriti da li etverougao imadvapara naspramnih stranicajednake duine)
10. Dokai daj e trougao A(-2, -1), B(-6, 1) i C(-5, -7) pravougli.
11. Provjeriti dali sutake kolinearne:
a)/l (2,-2),6(4,6)i C(3,2)
b) A(-5, 3), 6(-3, 1) i C(3, -1)
T visoka planina e se osuti ako je
potkopava svakog dana.
(Indoneanska poslovica)
1|iio|iorcionalnimveliinama susreemo se u svakodnevnomivotu. Dovoljnoj e ui u prodav-
tthii 1 'ioiti daje za veu koliinu robepotrebno izdvojiti vie novaca. Za dvaputa veu koliinu
i.ili' i'otrebno j e izdvojiti dva puta vie novaca, a za etiri puta manju koliinu robe potrebno j e
l#il\'n|il:i etiri puta manje novaca.
Mi ilulim, ako itamo neku knjigu svakog dana po dva sata, treba nam, naprimjer, 12dana daje u
i-|tI1111 proitamo, ali ako svakog dana itamo tri puta due, tj. po 6 sati, trebanamtri puta manje
rfdiiH, paemo knjiguproitati za 4 dana.
|i itvii dvaprimjerajavljajusepo dvijeveliine kojezavisejedna od druge, ali nena isti nain. U
|in.iin sluaju veliine se poveavaju i smanjujuistovremeno, a u drugomsluaju, dok se jedna
Vclli'iiKi poveava, drugasesmanjujei obrnuto. Zajednikozaobaprimjeraje dasezaveliinekaeda
<11|iiuporcionalne ili srazmjerne, i touprvomsluajudirektno, au drugomobmuto proporcionalne,
P nvoi tematskoj cjelini bit erijei o takvimveliinama;
411.1. Razmj era (omj er)
I hlims i/medu dvabroja ili dvijeveliine naziva serazmjeraili omjer.
fiiliioskoji namgovori za kolikojejedna veliina vea, odnosno manjaod druge, naziva se arit-
mtf IMia razmjera (omjer).
hliulcr: Akoj e neka du a = 9 cm, a druga b = 5 cm, ondaj e du a za 4 cmvea od dui b, od-
liiiniii' 9- 5=4.
Aniiiu'liku razmjeru piemo a - b, a broj koji dobijemo oduzimanjem nazivamo razlika
m/inii'ie.
Mv ift-111itmetikerazmjerejednake su ako su imrazlikejednake.
I
4
tiii|cr: 10- 7 i 8- 5 suj ednakerazmj ere,j ersui mrazl i kej ednake.
Vlliui'lifkerazmjererijetko suu upotrebi.
lliliios kojimizraavamo koliko j e puta neka veliina vea, odnosno manja od druge, naziva se
jji'iimeli ijskarazmjera.
hliujcr: Date su dui a =8cmi b =4 cm. Za du a kaemo daj e dvaputa vea od dui b.
I ii Diuclrijsku razmjera piemo u obliku a : b ili i itamo a prema b.
t b
flni| koii dobijemo dijeljenjemnazivamo kolinik (kvocijent) a_ g c m
IM/lll|l'IC. I I
Hii/ni|ciu iz prethodnog primjerapiemo u obliku 8 : 4 =2 i taj | b=4 cm ^
lnu| 11.1111"govori" koliko putaj e du a vea od dui b.
fn dvije geometrijske razmjere kaemo da su jednake ako su Slika 4.ll.
linkolinici razmjerejednaki.
Iii'ninclrijske razmjere esto se upotiebljavaju, pa se ak svaka upotreba rijei "razmjera" vee
fii j;cometrijsku razmjeru, pri emu se rije "geometrijska" izostavlja. Meutim, kako se dobija
iiifniiskimputem, bez obzira na veliine, uvijek za rezultat dobijamo neimenovan broj, to se moe
kl|iiiti danaziv "geometrijska" namaneko veliko opravdanje.
! gcuuicirijsKurazmjeru.
Rjesenje: Aritmetika razmjeraje: a - b =12cm- 4 cm=8 cm.
Du a j e za 8cmdua od dui b.
Geometrijskarazmjeraje: a : b =12cm: 4 cm=3.
Du a je 3puta dua od dui b.
2. Razmjera duine prema irini uionice j e 4 : 3. Kolikaj e njena duina, ako njena irinu iniii
vrijednost 6 m.
Rjecnje: a : b = 4 : 3
a = (4:3)b
a = (4 : 3) 6
a -' 8m, tj. duina uionicc j e 8 m.
4.3.2. Proporci j e
Reenoj e da dvijerazmjeremogu biti jednake. J ednakosti kojeformirajujednake razmjere na/i-
vamo proporcije. Dvijejednake razmjereformirajuprostu proporciju, tj.
a:b = k i c : d - k zapisujemo
a : b = c : d ili =
b d
i kaemo dabrojevi a, b, c i d ineprostu geometrijsku proporciju (ili samo proporciju).
Ako tri broja a,b '\c ineproporcijua :b = c: a ili b : a = a : c, tada sebroj a naziva geometrij-
ska sredina ili srednja proporcionala brojevab i c.
Proporcija koju formirajunajmanjetri jednakerazmjerenaziva seproduena proporcijn.
Primjer:
a : l = b : n = c : p = d: r (= k), odnosno = = = = k
l n p r :.:..
Ovakvuproporciju nazivamo produena, amoemoje pisati i u obliku
a : b:c: d=l: n : p : r,
Ovaj zapis ima smisla samo ako se uzima kao dogovoren krai zapis prethodnog nizajednako.sti
razmjera. '
Proste proporcije oblika a : b = c : d, gdjesu a i d vanjski, a b i c unutranji lanovi, imaju sl|c-i
deu osobinu:
Teorema: Cetiri realna broja, razliita od nule, formirajuprostu proporciju ako i samo ako |c
proizvod vanjskihjednak proizvodu unutranjih lanova proporcije, tj.
(V a, b, c i d e R) (a, b, c, d* 0)
ad = bc<z>a:b=c:d
Dokaz:
1. Nekaje a : b = c : d odnosno =. Na osnovu osobinejednakosti, mnoenjemproporci|c sa
b d
bd, imamo:
ad =cb
ad^cb- !
bd : !
a c
=, odnosno a : b = c : d, to je trebalo dokazati. I
b d |
1/ oveslijedesljedeeosobine: j
Ako vrijedi: a : b = c : d, onda vrijedi ]
a:c = b : d )
d: b = c : a
l'ioporcije semogu proirivati i skraivati tako daseistimbrojem, razliitimod nule, pomnoe:
0 lanovi jedne razmjere
0 lanovi objerazmjere
l'riinjeri:
I 7a proporciju a : b = c : a slijedi
a
,2 _
bc odnosno a -
a ova formulapredstavlja geometrijsku sredinu brojeva b i c.
.'. Odredi nepoznati lanproporcije:
a) ,T : 8-6 : 12 b) 10: * =15 : 9
12x - 8 -6 i 5.v =90
.v '48: 12 x = 90 : 15
x=4 x=6
c) 18 : 24 ~9 : x d) 24 : 8 ^^: 48
18x = 24- 9 8x = 24-48
x - (24 9): 18 x =24- 6
x '-12 x= 144
Odredi geometrijsku sredinu brojeva
a) 32 i 18 b) 36 i 25
Ujeenje:
a) JC =V32-18 =V16-2-18 =Vl 6-36 =4- 6 =24
b) 36 : x =x : 25
x~ - 36 25
x =A/36-25
x = 6 - 5 =30
-1,1/, proporcijea:b =c:d, dokazati daje: (a +c): (a - c) = (b + d): (b - d)
Ujeenje. a : b =c: d =k
a:b = k=> a = kb
c : d -- k -> c - - kd
a + c = (b + d)k a-c = (b - d)k
(a + c) :(b + d)= k (a - c) :{b- d) = k
Kako su objestraneovihjednakosti jednake, to morajubiti i lijeve, odnosno:
(a + c):(a-c) = (b + d):(c-d)
b) 2 : a: =1 :
3 6 9
c)(9+x):6=x:5
I V I J C S I proporciju:
a) x:l- = 2-:6-
8 2 4
(R: b) x =l )
4 9
2. Rjei proporciju:
a) (a
3
+8) : (a
2
- 4) =A: : (a - 2)
b) 4 : 3=(49 -x): x
(R: a) x =a
2
- 2a + 4, b)x~ 21, c)x = 45)
3. Primjenomosobineproduene proporcijeodredi x, y, z, t, ako je:
a)x+y+z + t= 190 i b) x + y + z + t = 198 i
x:y:z:t= 1: 2: 3: 4 X\y\z\t =- . - - -
3 2 3 2
(R: a) 19, 38, 57, 76, b) 22, 33, 44, 99)
4. Na osnovu datejednakosti, napii odgovarajuu proporciju:
a) 5 4 =2 10 b) 8- 2 4
c) (2 - b) - b c d) a
2
3- 5
5. Uglovi petougla odnose sekao 2: 3: 4: 5 : 6. Izraunati uglove tog petougla
(R: 54", 81, 108, 135, 162) '
6. Rijeiti proporcije:
( 3 1 - 4
f 3 2} ( 1 1
8-6 :j 3+1
l 4 3 J l 2 4
3 I + I
2 3 l 3 2,
<
2+3
3 2
4.4. FUNKCIJE DIREKTNE PROPORCIONALNOSTI
Snagajeu idejama koje nas nadahnjnju i u
iljevima za koje s<? borimo
Pojamfunkcijeuemcima nije nepoznat. Treba se podsjetiti da rije funkcijapotie od latimke
rijeci tuncdo, a znai vrenje dunosti; U biologiji toj e rad koji obavlja neki organ, a u maie.nu
t 0
J
e
P
r o m
J enl j i va veliina koja zavisi od druge veliine. U funkcionalnoj zavisnosti su pu.
porcionalne veliine, kojemogu biti: direktne i obrnute (indirektne) proporcionalnosti
Ovdje ce biti rijei prvo o veliinama, odnosno funkciji direktne proporcionalno.sti. Podimouf
moeprikazati i pomou tabele:
X l 2 3 4 5 6
y 3 6 9 12 15 18
nvinn primjeru data su dva skupa brojeva: skup A, odreen brojnim vrijednostima duj
.iiiiu-.'i (rougla i skup B, koji izraava obimc tog trougla.
I.ihi-le uoavamo zavisnost elemenata skupa B - {3, 6, 9, 12, 15, 18} od elemenata sku
(1,2, 3, 4, 5, 6}, koju moemo predstaviti i pomou uredcnih parova: (1, 3), (2, 6), (3,
(5, 15) i (6, 18).
I'llnilcr
i 'iv.il.i uenik Ia razreda ima svoje ime. Uenici tog razreda inejedan skup, a imena dmgi ski
Suikniii elementu prvog skupa pridruujemo po jedan element drugog skupa. To pridruivai
iirtpi'.iinoje u imeniku uenika.
Ihnkvili i slinihprimjeramoemo iskazati neogranieno.
Mi|i' li'ko uoiti, posebno u prvomprimjeru, daje zadana fiinkcije(tj. izraenafunkcionalana5
lnni'.l) |K>mou skupa uredenih parova. Napisali smo skup ureenih parova, tako da pi-va veli
Ihi n/ii.iava vrijednost nezavisne promjenljive, adrugazavisne promjenljive.
Vii|eilm>sU nezavisnepromjenljivex suu naemprimjerumjerni brojevi duine stranicajednak
liiiiiifnogtrougla, azavisno promjenljiveveliinesu mjerni brojevi obima tog trougla.
Nii nMumi prethodno reenog, vrijedi sljedeadefinicija:
|l i l l i i i i i j a: Ako su dati neprazan skup X neprazan skup Y i poznat zakon (propis, pravilo) n
ii'iiiuvii kojegsvakomelementu .teTpridraujemo jedan i samo jedan element ye Y, kaemo d
|i /.i i l .'i i a funkci j a/saskupaXi vrijednostimaû skupu Y. To piemo: i
f : X> Y, azakonj ey =f(x)
I inuliuivanje(preslikavanje) prikazanoje na slici 4.12.
Miiip naziva se oblast definiranosti ili domena, a skup Y
iihlii'.l kojoj pripadaju vrijednosti funkcijeili kodomena (anti-
liniii'iia) lunkcijc.
i ilil.i'.l dvliniranosti (domena) moe biti i podskup nekog skupa,
lii pn-lskup, anecijeli skup.
Mi i i-i ui ovdje, uglavnom, prouavati funkcije kod kojih je
iililnM deliniranosti skup realnih brojeva R ili neki njegov podskup XcR, a i oblast vrijednosti i
HI |I 'I ".U' biti skup R, to nije potrebno uvijekposebno naglaavati. i
I- iln'..uLinjeg izlaganja mogli smo nauiti kako je odreen pojam funkcije i da se funkcija moi
l'l l.'.ivnli: : .
tabelarno (ili pomou ureenih parova)
formulom (esto se kae analitiki) i
grafiki (crteomu pravouglomDekartovomkoordinatnomsistemu)
I iiiikrionalnu zavisnost iz prvog primjera pisali smo (analitiki) formulom:
y=kx (keR, k / 0) toje isto to i
y
= k i \ i y \ x = k,
, v- 7 - -- , x i mvai llurilllllVUj Uj AUJfl Illltl h\ UJU
primjenu, pored matematike, u svimprirodnimnaukama i u svakodnevnomivotu.
4.4.1.Tok i graf i k f unkci j e y = kx
Kako se nad promjenljivomx obavlja operacija mnoenja, oigledno funkcijazadana say kx
j edefinirana u skupu R, jer dati izraz ima smisia VxeR.
Posmatrajmo konkretan primjer takve funkcije, funkci j uy = 3x, uzimajui proizvoijne vrijednosli
zapromjenljivux u tabeli:
X , -3 -2 -1 0 1 2 3
7 -9 -6 -3 0 3 8 9
Iz tabele se vidi da veimvrijednostima promjenljivex odgovaraju vee vrijednosti promjenl|ivc
y (direktna proporcionalnost), tj. kad nezavisna promjenijiva raste, onda i fiinkcija raste. /nak
fimkcije je isti kao i znak nezavisnepromjenljive. (Slika 4.13.)
Ako sada uzmemo funkcijuj; =-2x i slino prethodnomprimjempredstavimoj e tabelarno za is(c
proizvoijne vrijednosti promjenljivex:
X -3 -2 -1 0 1 2 3
y 6 4 2 0 -2 -4 -6
U ovomsluaju, uoavamo da poveavanjemnezavisne promjenljivex, flmkcijay opada i dajc
znak fionkcijesuprotanznakunezavisnepromjenljivex.
U Dekartovomkoordinatnom sistemu (siika 4.13.) predstavimo uredene parove za funkcipi
y 3.v:
(-3,-9), (-2,-6), (-1,-3), (0,0), (1,3), (2,6), (3, 9)
Ureeni parovi u koordinatnomsistemu predstavljaju takejedne prave, pa se kae da su takc
koiinearne.
Ako u istomkoordinatnomsistemu i za drugu funkcijuy = -2x predstavimo uredene parove:
(-3,6), (-2,4), (-1,2), (0,0), (1,-2), (2,-4), (3,-6)
Uoavamo da su to takoder kolinearne take, jer pripadaju istoj pravoj.
Na slici 4.13. vidi se da ureeni parovi - takepripadajupravima, jer j e dovoljno take spojiti da
sedobijeprava linija, to opravdava naziv funkcije(linearna).
Na osnovu aksioma o odredivosti prave, zakonstrukciju grafikadovoljnesu dvijetake (dva iue
enaparaA(xu y{) i B(x2, y2)) da bismo grafik funkcijeprikazali u koordinatnoj ravni.
Za funkcijuy = kx posmatrat emo dva sluaja - prema tome da li j e koeficijent k pozitivan lli
negativan broj.
a) Za k > 0, neka sux, i x2 dvijeproizvoljne vrijednosti nezavisne promjenljivex, ali takve da |c
Xi<x2, onda su odgovarajuevrijednosti funkcijey, <y2.
Nije teko dokazati da, ako nezavisna promjenljiva vrijednost x raste, tj. ako j e x, < x2, oiula i
zavisnapromjenljivaraste, tj. y, < y2. Pokaimo to.
k(x, - x2) < 0
kx i - kx2 < 0
kxi < kx2, odnosnoy, <y2.
Dakle, zaxi <x2 =>y, <y2, funkcijaraste zak>0
I ake grafikay = kx su iznad ili ispod Ox ose, to zavisi da
li su apscisepozitivne ili negativne.
Vnjednost nezavisne promjenljivex za koju je funkcijejed-
luka nuli, naziva senula funkcije. Nula funkcije za y = kx
|c /a x = 0, a to je taka koordinatnog poetka Dekartovog
sistcma.
b) /a k < 0, moemo dokazati da funkcijaopada kada neza-
vistidpromjenljivax raste, tj. zax, <x2=>y, >y2.
Dokaz: Akoj eî <x2, ondaj e razlika:
Xi -x2 < 01k, amnoenjemove nejednakosti sa k,
(/i 0) nejednakost mijenjasmisao, tj.
k(x\ - x2) >0
kx, - kx2 > 0
kx, > kx2, odnosno_VI >y2, tojetrebalo dokazati.
/.akljuak: Za funkcijuj' kx, k * 0 vrijedi:
zak> 0, akoj exi <x2 =>y, <y2
zak <0 , akoj exi <x2 =>yt >y2
I incarna funkcijadirektne proporcionalnosti y =kx rastekada mu zavisna promjenljivax raste za
/, -i , aopada kada mu nezavisna promjcnl jiva rastc zak < 0.
I'corema: Grafik funkcijej^=kx (keR, k* 0) jeprava kojaprolazi kroz koordinatni poetak.
Dokaz: Oigledno j e da taka 0(0, 0) i A( 1, k) pripadaju grafiku (pravoj) y = kx, tj. koordinate
lih laaka zadovoljavajujednainu y = kx. Prema aksiomu odreenosti prave, takama O i A pri-
pad.i samo jedna prava p, pa konstruirajmo tu pravu i pokaimo da proizvoljna taka M grafika
lunkcijey = kx pripada toj pravoj p. Neka takaM imaproizvoljnekoordinate M(x3, y3), koje za-
do\oljavajuy3 =kx3, to odgovara grafiku.
Pictpostavimo suprotno, tj. da se taka M ne nalazi na pravoj p. Tada take 0(0, 0), A( 1, k) i
,\l(\., v3) inc AOAM, ijaj c povrina:
2P = X,(y2 - y3) + x2(y3 -y,) +x3(y, - y2), odnosno
2P - 0(& - y3) +1(y3 - 0) -i- x3(0 - k)
2 P=y3-kx3,
Kakojey3 = kx3, toje P =0, to znai da su take kolineame, odnosno da pripadajujednoj pravoj.
1akoj e dokazano daj e grafik funkcijey = kx prava kojaprolazi kroz koordinatni poetak Dekar-
lo\ ogpravouglog sistema i kroz taku A( 1, k).
Ako koeficijentuk dajemo razliite vrijednosti, naprimjer -2, -1, 1,2, , dobijamo razliite funk-
ci|e analitiki (formulom), tabelarno i grafiki:
l y r 2 -2 -4
y = - X
X -1 l: 2
y 1 -1 -2
y=x
X -1 1 2
y
1 1 2
y = 2x
X -1 1 2
y
-2 2 4
i
y =
l
X
X -1 1 2
y
1
"2
1
2
1
a V
1 ) 2 )
\ V \
\
*
\ V (i ,-i i
/- l ,- 2)
T
Slika 4,14.
f f
Na slici 4.14. moemo
UOi ti : t; | M.;\:i <y s;;r
Za k > 0 funkeijay = kx
raste kada nezavisna pro-
mjenljiva(argument) x ras-
te. Graftk prolazi kroz koordinatni poetak i I i III kvadrant. Sa po
zitivnimsmjeromx-ose gradi otai ugao i vei j e to j e koefici|cnl
po apsolutnoj vrijednosti vei, a maii|i toj e koeficijcnt manji. -1
Za & <0 funkcijay = kx opada Lida nezavisna promjenljivax i asu-
Grafik prolazi kroz II i IV kvadrant. Ugao koji grafik gradi s po/i
tivnimsmjeromx-osej e tup i vei toj e koeficijent /cpo apsolutnoj vrijednosti manji.
Dakle, pravac prave grafika funkcijey = kx zavisi od koeficijentak i to kako po znaku taki i pu
apsolutnoj vrijednosti. Zato sekoeficijent k naziva ugaoni koeficijent ili koeficijent smjera
1. Prikai funkcijutabelarno i grafiki:
a)y = Ax b)y = -Ax
2. Ispitaj tok i nacrtaj grafik flinkcije:
c) y=-x
. 4
d) y = --x
'. 4
a) y = 0,5x b)y = --x c)2x+y = 0 d) 3x + 6y = 0
3. Za kojevrijednosti k pravay = (k
2
- l)x spozitivnimsmjerom;t-ose zatvara:
a) otar ugao
b) tup ugao
(Uputstvo: Izraz napisati u obliku k
2
-1 = (k - \)(k +1) pa utvrditi kadaj e on
pozitivan ili negativan.)
4. Nacrtaj grafik funkcijedate sa:
a)y=\x\ b)y =
b ) / = | * | - | 3 * | f ) y:
g)\x-y\ = l
j x c)y= 13x|
| x - 2 | +3
h) i A' |-1y j -a, a g R.
d ) y = 10,6*1
f
Ljubav prema znanju srodna je mudrosti.
(Konfuije)
l'osmatrali smo funkciju direktne proprocionalnosti y = kx, i uoili smo daj e njen grafik prava
kn|aprolazi kroz koordinatni poetak 0(0, 0). s
Nijeteko uoiti daj e i funkcijaoblikaj* = kx + n, linearna i daje njengrafik uDekartovompra-i
vougaonomkoordinatnomsistemu, takoer, prava. Nastalaje paralelnimpomjerenjempravey = kx,
II piavcu>-osezaudaljenost parametra n. Pokaimo to nakonkretnimprimjerima.
I'rimjer: Datu funkcijupredstaviti tabelarno i grafiki na istomkoordinatnomsistemu.
n)l' =2x
X -1 0 1 1
/ - V v /
y
-2 0 2 \
/ - V v /
2x + 2
/ - V v / X -1 0 1 / - V v /
y 0 2 4
/ - V v /
2x-2
' r
X -1 0 1
. y -4 -2 0 YX x
-2x + 2
( V
VI
X -1 0 1
( V
VI
y
4 2 0
( V
VI
-2x - 2
( V
VI
X -1 0 1
y
0 -2 -4 Slika 4.15.
1/ u\ ihprimjeramoemo zakljuiti:
l'.n.nnetar k, koji smo nazvali koeficijent smjera, odreuje ugao koji prava zatvara s pozitivnim
>iii ciomoseOx, aparametar n odredujeodsjcak naosi Oy.
\lvii lunkcijeimaju isti koeficijent smjerak, arazliit odsjeak n, (naprimjer: y = 2x + 2,y = 2x-2),
niiil.i sunjihovi grafici (prave) paralelni.
M'ii lunkcijeimajurazliit koeficijent smjerak, aisti odsjeak n, (naprimjer: y = 2x + 2,y = -2x + X),
niiil.i senjihovi grafici (prave) sijekuu istoj taki naosi Oy, u "n" (Slika 4.15.).
I'iikaiimo sada vane osobine funkcijeoblikay = kx + n.
I I imkcija^= kx + n j e definiranaza svevrijednosti nezavisno promjenjivexeR. (Zato?).
1
Nnlafunkcijeje vrijednost apscise (taka) u kojoj grafik (prava) sijeeosu Ox, tj.
n
zay = 0 => kx + n = 0, paj e kx = -n, odnosno x = , 0.
k
J Ci(X f\> ^ \J
y >O.V* e
n
v p
+
<
y < 0,Vx e
b) za&<0
' n
3^>0,Vxe| - oo,-
A:
<0,Vx e | - ,+00
k
4. Funkcijay = kx + n
a) za k > 0, raste od -oo do +< kada nezavisno promjenjiva veliina x raste otl -
do+oo.
b) za k < 0, opada od +oo do -ookada nezavisno promjenjivaveliinax raste -oood l s
do.
(Posmatiaj primjere na slici 4.15.).
5. Grafik funkcijecrta se, na osnovu dvije take (prema aksiomu o odreenosti prave) i to nulc
odsjeka na osi Oy (tj ."").
Osimovih osobina, uoimo i slijedee:
a) za n =0, prava prolazi kroz koordinatni poetak
b) za k = 0, prava ima obl i ky =n, tj. prolazi kroz taku (0, n) paralelno osi Ox.
Primjenomosobina od 1) do 5) ispitujemotok i crtamo grafik funkcijeoblika
y = kx + n. v
Primjeri:
1. Tspitaj tok i nacrtaj grafik funkcije y=- j x- 1
Rjeenje:
1. Definiranaj e VxeR,jer senad nezavisno promjenljivomobavljajuoperacije defmiraneu R.
2. Nula funkcije:
v =0, za x-l = 0=>x = 2
2
3. Znak funkcije:
y>0, ^- x- l >0 =>x>2, tj .j >0,Vxe(2,+oo)
y <0, ^x - l <0 => x<2, tj .><0,Vx e (-o,2)
* V > 0, pa funkcijaraste od -PO do +ookadax raste od
do+oo'
t (iiafik: Za predstavljanje funkcijeu koordinatnom sisr
lenm, dovoljnoj e odrediti na osi Ox nulu i presjek prave
IIII (J v-osi.
.1(7,0) i B{0, 1)
i Odrediti vrijednost prametra m za koju e funkcija:
2m \x +5 biti rastua.
4,
o
B(0,-1)
Slika 4.16.
U|cenje:
I );i lii fimkcija bila rastua, mora njen koeficijent smjera biti pozitivan, tj.
2 m - - > 0
4
2m >
8m > 1 =>m > ^
l'iinkcija je rastua za sve vrijednosti m e (
P r o v
J
e r l !
)
/;iidaci za utvrivanje i vjebu
I. lspitaj tok i nacrtaj grafik za slijedee funkcije:
z)y = -2x+l b)y = 3x- 5
, 3 1 - ' " " - ' 2'
c)
+
T
d) y = ~x + 0,5
1
l)ate su funkcije: y = - x + 3 i y = -5x + 4
Koj aj e od datih funkcijarastua, akoja opadajua? (Objasni.)
I / a koje e vrijednosti k, funkcija:
a)y = (2k-3)x + 5
c) y = (\-k)x + ~
biti rastua?
'I. Odredi vrijednosti a za koje efunkcija:
a) y - (a - 3)x i 2
c)>- (1 -2).r +0,5
biti opadajua.
k 2
b) y = x-
' 2 3
k 2
d) v = x +
' * 4 3
3
b) y = x~
'
y
3 5
a 3
d) y = x
'
y
3 5
Sutina matematike je u njenoj sloboih.
Njen dananji razvoj je samo jojedan dokaz te slobode
(Kantor)
Definicija: Preslikavanje zadano u skupu R sa:
y^-,(x*0,k c_R,k*0)
x
naziva se funkcija obrnute (ili indirektne) proporcionalnosti.
Broj k j e koeficijent proporcionalnosti, xj e nezavisno promjenljiva veliina, ay zavisno pro
mjenljiva. Osimtoga, za promjenljivu veliinu (funkciju) y kaemo daj e obrnuto proporcionaliiii
nezavisnoj veliini x.
Funkcija y = j e defmirana za svaku vrijednost promjenljive (argumenta) x, osimza x =0, |ci
x
tada vrijednost nema smisla.
Veliinu k nazivamo i parametrom, jer moe imati razne numerike vrijednosti i ne zavisi od
argumenta
Navedimo primjer funkcijeobrnute proporcionalnosti:
Primjeri:
1. U skupu pravouglih trouglova koji imajujednaku povrinu, naprimjer P =2 cm
2
, ijesu Lilcle
4
x i y, pisemo povrsmu: =2, odnosno xy =4 ili y = .
2 x
Ni j e teko uoiti da se u sluaju promjene katete x pn
istoj povrini mijenja i dmga kateta. Koeficijent propoi
cionalnosti j e 4.
2. Data je funkcija ohinute proporcionalnosti y - .
. . . . . . x \
Predstaviti j e tabelarno l guifiki.
X +i +2 3 4 + i
2
+ i
3
+ i
4
y i a
2
+ i
3
+ i
4
+2 3 +4
Slika 4.17.
Za grafik smo dobili dvi|e grane u I i III kvadrantu. Takvu
krivu nazivamo hiperbola. I z grafika vidimo da, kad.i
apsolutne vrijednosti argumenta x rastu, da funkcija op.i
da, ali nikada ne moe imati vrijednost 0 i obrnuto, kada apsolutna vrijednost argumenta.* opad.i.
onda apsolutna vrijednost funkcijey raste.
X i +2 3 4 + i
2
+ i
3
-
H

y +1
1
T
2
1
* 3
1
+2 +3 +4
(irafik funkcijej e hiperbola i nalazi se u II i I V kva-
iliantu (slika 4.18.). U ovom sluaju vidimo da, kada
mvavisno promjenljiva (argument) raste, tada i funkcija
vlasle.
hinkcija nema nule. Grane hiperbole u oba sluaja se
iicogranieno pribliavaju koordinatnim osama, ali ih
mgjene sijeku.
I'iava (u ovomsluaju koordinatne ose) kojoj se pribli-
vakriva, naziva se asimptota. U naemsluaju x-osa
i r-osa su horizontalna i vertikalna asimptota hiperbole.
II |)icthodnimprimjerima koeficijent k j e imao vrijed-
iiosl/i =1i k = -\.
yj
X i
0
ÔOo ;
/ 1
/ ^^
Slika 4.18.
I'osmatrat emo sada opi sluaj funkcije y = (k * 0,x e R,x * 0) .
(iva lunkcijaj e definirana za sve vrijednosti nezavisno promjenljivex 0, a to znai definicioni
iltup je /?\{0}. S
k
iirnfik funkcije y = j e hiperbola i njenegrane e senalaziti u I i I I I kvadrantu ako j e k > 0, ai
ii II i IV, akoj e k<0. Grane hiperbole udaljenijesu od koordinatnih osa ukoliko j e apsolutna vri-
li'ilnost koeficijcntak vea, i obrnuto.
V f o d -oo do 0
>'
1 od 0 do -oo
V f o d 0 d o +oo
l od +oo do 0
f od- oodoO
T od 0 do +oo
/ o d 0 do +oo
f o d -oo do 0
Tok funkcije y = . i
x
U sluaju da j e k > 0, kad argument x raste od oo do 0, funkcijay \
opada od 0 do -oo, a kada argument x raste od 0 do +oo, funkcija y
opada od +oo do 0.
U sluaju daj e k < 0, kad argument x raste od -oodo 0, funkcija y
raste od 0 do +oo, a kada argument x raste od 0 do +oo, funkcijav
raste od-oo do 0.
k
Za x = 0, funkcija y = nije definirana.
x
Znakfunkci je y =
x
N osnovu uradenih primjera moemo zakljuiti da je:
, n U > 0 , V x> 0 _ , U> 0 , V x< 0
> 0, < 0 < 0, Vx > 0
Vnlinptote su koordinatne ose x = 0 i y = 0.
k
I spitivanje toka i ertanje grafika fnnkcije y =, obavlja se po slinompostupku kao to smo (u
obavljali i za funkciju obl i kay = kx + n, samo to funkcija obrnute proporcionalnosti y---~
nema nule, ali ima asimptote.
Dakle, ispitivanje sevri po takama. To emo provjeriti na primjerima.
2,5'
:
Primjer: I spitaj tok i nacrtaj grafik funkcije y = -
1. Funkcijaj e definirana \fxeR\{0}.
25
2. Funkcija y =' nema nule. (Zato?)
X :
3. Rast i opadanje: k = 2,5> 0, pay opada od 0 do -cokad argument x raste od -oodo 0 i opada od
+oo do 0 kad argument x raste od 0 do +o, tj.
o
x
X f od- oodoO
y 4 od 0 do -oo
X f odOdo+co
y 4 od +oo do 0
4. Znak funkcije: Kakoj e k =2,5 >0, to je:
y<0,Vxe(-oo,0)
y> 0, Vxe(0, +oo).
5. Asimptote su koordinatne ose, tj. <9x-osa i
Oy-osa.
Slika 4.19.
6. Grafik crtamo na osnovu tabele. (Slika 4.19.)
' X ' ' -5 -2,5 -1 -0,5 0,5 1 2,5 5
y
-0,5 -1 -2,5 -5 5 2,5 1 0,5
4s
2s
s
s/2
O
1 2 3
Slika 4.20.
Primjer: Nacrtaj grafik fimkcije c = , pri emuj e c-bi/ma,
i'-preeni put i -vrijeme.
t +1 +2 +4 +0,5 +0,25
c +s +s/2 s/4 +2s +4s
Funkcija
c =
~ predstavlja brzinu jednog kretanja. Prem.i pii
rodi problema, grafik ima samojednu granu hiperbole. (Zasto!)
Primjer: U analitikom izrazu funkcije y = odrediti p.ua
x
metar "a" tako da funkcijabude identina safunkcijomy = - .
2x
3 3 3
Rjeenje: 2a = =, a fiinkcijaima oblik y =
l'riinjer: I spitaj tok i nacrtaj grafik funkcije y = ^
x-2
I Definiranaj e VxeR\{2}.
)., Funkcija nema nule.
V Rasti opadanje:
jfc =4 >0, pa>' opada od 0 do -ookad argument x
Ki st e od -oo do 2 i opada od +oo do 0 kad argument x raste
od 1 do +co, tj.
X t od -oo do 2 f od 2 do +oo
y 4 od 0 do -oo ôd +oo do 0
I Znak funkcije: Kako j e k = 4 >0, to je:
y < 0, Vxe(-oo, 2)
y>0, Vxe(2, +oo).
S Asimptote: Funkcija ima dvijeasimptote: horizontalna
|c Ox-osa, avertikalna nijevie Oy-osa, jer j e dolo do
I I DI lzontalnog pomaka zax = 2.
0 (.irafik:
V -2 0 1 3 4 6
V -1 -2 -4 4 2 1
y'
1
\ 4
X
x=2
Slika 4.21.
I Ispitaj tok i nacrtaj grafik funkcije:
3 5 1
a) y=,x* 0 b) y = , x * 0 c) y= ,x^0
x x 2x
). Ispitaj tok i nacrtaj grafik funkcijc:
1 3 2
a) y = b) y =,xO c) y = ,x#0
2x 4x 3x
\ I'ovrina trougla iznosi 8 cm
2
. J edna njegova stranica iznosi x cm, a odgovarajua visinay cm.
l /uzi ti visinuy kao funkcijuargumenta x, ako j e povrina stalna.
1
I Koja od taaka: A(-4, -2), B(4, 2), C(-4, 2), D(4, -2), E(~,6) i F( ,16) pripadaju grafiku
g
lunkcijeu zapisu y = , x 0 .
x
'i. Ispitaj tok i nacrtaj grafikefiinkcija:
2 4
a) y= -,x*l b) y =
x-l , , , , , , x - 3
, 1 1 .. 2 3
c) y= ,-v* d) v = ,xt
2x-l 2
>y
2x-3 2
(i. IJ funkciji y = ,x^0 , odrediti parametar a tako da j e ta funkcija identina sa funkcijom
x
3
i'-,x*0.
4x
4.7. PRIMJENA PROPORCIONALNIH VELIINA
U praksi, posebno u fiziei i hemiji, koriste seproporcionalne veliine. Ovdjeemo pokazati kakd
se mogu rjeavati praktini problemi i zadaci. Koristit emo neke praktine algoritme za i icavil
njezadataka, bez namjere da ovi sadraji budu izloeni sa nekomstrogommatematikoni pieci/
nou. Pokazat emo kako serjeavajuzadaci direktne i zadaci obrnute proporcionalnosti.
4.7.1. Di rekt na pr opor ci onal nost
Primjer: Od 6,6 mtofa kroja saije tri odijela. Koliko se odijela moe saiti od 19,8 mislo^
tofa?
Rjeenje: Dajmo shemu zarjeavanjeovog zadatka u obliku:
^ 6, 6mtofa , | 3odi jel a
19,8mtofa x odijela
19,8:6,6 3
6,6x = 19,8 3
_ 19,8-3 _ 198-3 _ 198 _ 99
6,6 " 66 22 ~11
tj. x = 9 odijela
Dakle, od 19,8 mtofakroja moe saiti 9 odijela.
Kao to vidimo, ovdjeje formiranaproporcija za direktno proporcionalne veliine.
Strelica od x prema 3 odreuje razmjeru. Oigledno je da od vie metara tofa moemo saili f
vie odijela.
To suupravo (direktno) proporcionalne veliine. Smjer strelica odreujeredoslijed pisanja bni|c
vaurazmjeri, pa tako i proporciju, koju smo koristili u rijeenomzadatku.
4.7.2. Obr nut a pr opor ci onal nost
U sluaju obrnuto proporcionalnih veliina, primjeujemo da ako poveamo jednu, druga, /nvN
naveliina se smanjuje, i obrnuto. Zbog toga eu shemi strelice imati razliite smjerove.
Primjer: Tri radnika mogu neki posao zavriti za 12 sati. Za koliko e taj posao zavrili CVInl
radnika?
Rjeenje: Isti posao vei broj radnika e zavriti za krae vrijeme, a to znai da se povi'i'ii
nj embroja radnika smanjuje broj sati i obratno. Prema tome, veliine su obimilu
proporcionalne.
Rijeimo ovaj zadatak koristei ovu shemu:
^3radni ka ^12sati
4radnika xsati
4 : 3=12 :x
4x = 3 12
x = 9 sati
.7.3. Procent nl racun
l'inii|ci proporcionalnih Veliina je i procentni raun, koji se u uvjetima snanog tehnolokog i
liniiomskog razvoja u svimsferamaivota i rada primjenjujekadaje potrebno stalno prorauna-
vnli pioduktiviiost rada, rast dohotka, promjenecijena, u koli procent prolaznosti uspjeha uenika
llil 'I o )erazlog da, na ovommjestu, ponovimo formulei njihovu primjenu u izraunavanju pro-
ii'iila (/>), glavnice (G) i procentnog iznosa (/), te da na konkretnimprimjerima uoimo njihovu
iiu'ilusobnuzavisnost i praktinu primjenu.
<il.ivnica, procentni iznos i procent vezani su osnovnomproporcijom:
G : 100= I :p i\i
G : 1= 100 :pi\i
100 : G p : /,
ml.iuleprimjenomtzv. trojnogpravila izraunamo potrebnu veliinu:
/ 100 r G p 7 100
G = , / = , p=
p 100 G
l'i lui|er: U odjeljenjuIa razreda od 35 uenika, razredj e zavrilo 30 uenika. Izraunati procent
prolaznosti odjeljenja.
I (|r4t'iije:
_ / 100 _ 30-100 _ 600
P
~ G ~ 35 ~ 7
p 85,71%
hlnili-i': Opina Brko, prije rata, prema posljednjempopisu stanovnika, imala j e 87.332 sta-
novnika. Ako se zna daje godinji prirast iznosio 1,32 %, zakoliko sebroj stanovnika
poveavao?
M|i'tfiije:
I =^ P = 1,32 _ ^ stanovnika
100 100
/.iuliici za utvrivanje i vjebu
I M ii sc plati u gotovom, cijenarobej e niaza20% i iznosi 2628 dinara. Koliki j e popust?
(Uputstvo: Ovdjej e7=2628 din, aprocentje 100-20=80%. Trai seglavnica G)
! I'ini/voa je bio duan da hotelu isporui 117 kg voa. U transportu, uslijed isparavanja, voe
F U U T I I . I leini (smanji masu) za 6,4%. Koliko kilograma voa proizvoa treba otpremiti hotelu,
l'i Lnnsnici dobili potrebnu koliinu?
>tt: 125 kg)
4 I nliki ieprocenat prolaznosti uenikajednog odjeljenjaod 32 uenika, ako se zna da razred
{tiui.ol|,r
.i) 4 uenika b) 5 uenika
i tt: a) 87,50%, b) 84,38%) j
11,53%?
(R: 156uenikaI razreda)
5. Od 543 uenika jedne srednje kole, na popravni ispit kod jednog profesora pala su 22 uc
nika. Kolikoj e to u procentima?
(R: 4,05%)
Zadaci za vjebu i samostalan rad
1. Konstruiraj trougao u Dekartovomkoordinatnomsistemu ako su mu tjemena: A(0,-4), 5(5,0),
C(-3,4).
2. Konstruiraj etverougao, a zatimizraunaj obimako su koordinate tjemena take u Drkailo
vompravouglomkoordinatnomsistemu: A(-4,-2), 5(4,-4), C(6,l) i D(0,4).
(R: O = V68 +V52 +V29 +V45 27,56)
3. Konstruiraj du i izraunaj njenu duinu:
a)//(-3,l ), #(5,7) b) A/(-l,10), N(2,2)
c)C(-3,2),Z)(3,6) d) P(-l,6), Q(-4,2)
(R: a) AB-10, h) MN- yJl3, c) CD =V2 , d) PQ=5)
4. Odrediti koordinate takepresjeka dijagonale paralelograma
^(2,1), 5(7,3), C(8,7) i D(3,5).
(R:5(5,4))
T
c)A(l, 10), 5(8,-14)
5. Odrediti udaljenost taaka:
a) A(8,-3), 5(-4,2), b) ^(8,14), 5(-4,6)
(R: a) 13, b) 14,4, c) 25)
6. Odrediti duine stianica i povrinu trougla, ija su tjemena:
a)/f(5,-2),5(-3,-4),C(-2,6)
b) A(-4,-2), 5(5,7), C(8,3)
7. Paralelogramima poznate koordinate tri tjemenaA(\,2), B(-5,-3) i C(7,-6), odredi koorduutc
etvrtog tjemena D(x,y).
, (R: Z)(13,-l))
8. Spojiti sredine stranica trougla A(3,4), 5(5,6) i C(l,8) i pokazati daj e povrina novog trmigln
jednaka 1/4povrine trougla AABC.
9. Dokai daj e trougaoA(-2, -l ), 5(2,5) i C(-4,l) jednakokraki.
10. Provjeriti dali jeetverougao: A(2,4), 5(4,7), 0(1,6), D(-1,3) paralelogram.
(Uputstvo: Pokazati da etverokut imadvaparajednakih naspramnih stranica).
11. Dokazati daj e trougao A(-2,-l), B(-6,l) i C(-5,-7) pravougli.
12. Odrediti koordinate take A(4,y), tako da ta taka bude kolinearna sa takama M5,-4),
M0,7).
a) 1:2=1:
' 2 3 3 3
c) (a
2
- l):(a - 1) =(a+1):1
' 3 4 3 2
d) (2 - X
2
):(2 +x) =(2 +x): 1
ll. Dataj e proporcija a:b=c:d. Iz dateproporcije dokazati da vrijedei slijedeeproporcije:
a)(a + b):a = (c + d):d b)(a+b):b = (c + d):d
c) (a - d):a=(c - d):d d) (a - b):b = (c - d):d
e) (a + b):(a -b) = (c + d):(c - d)
l'i l/raunati a, b, c akoj e dato:
a:b:c = 3:4:5 i a + b + c = 12
(R: Z =18, b = 24, c = 30)
Ifi l'glovi petougla odnose sekao 2:3:4:5:6 =a:b:g:d:e. Odrediti veliine tih uglova.
(Uputstvo: a + b+g + d + e = 540 itd.)
11 Odrediti geometrijsku sredinu za brojeve:
a) 9 i 4 b) 36 i 81 c) (a +b)
2
i (a - bf d)ab iab
(R: a) 6, b) 54, c)a
2
-b
2
, d) aV )
IK Rijeiproporciju
27
(R: x = )
v
38
' 3 I
i +2^
3 2
3 i + i i
2 4
171,
(R: x = )
v
184
l') Kijei proporiju (a
3
- b ):x = (a + ab + b ):(2a + 3b)
(R:x = 2a
2
+ab-3b
2
)
.'(I I )ataje funkci j a/x) =2x. Odredi:
a)M b)/(a/2) c)f(3a)
.1.1inearna funkcija^=kx + n, k * 0 je data tabelom:
X -1 0 1 2
y
-5 -3 -1 1
fCakoglasi njen analitiki prikaz (formula)?
Dataje linearna funkcijatabelom
a) X 1 2 3 b) X 1 2 3
y
4 6 8 y
0 2 4
Napii njen analitiki prikaz (formulu).
(R: a)y =2^+2, b)y = 2x-2)
! I Nacrtaj grafik funkcije
a) y = -3x b) y = -x
' I l-pitaj tok i nacrtaj grafik funkcije
a.)y=2x- 1 b)y = -2x + 3
c) y = -~x
c) y = 0, 5x+ 1
u mu u mi i VUMH zatimnacrtaj gratik 1 lzracunaj povrsmu K O J U iaj gianK. giaui
26. U funkciji>>=(a - 2)x +5odrediti parametar a tako da grafik spozitivnimsmjeromx-ose gradi:
a) otar ugao b) tup ugao
27. Odredi vrijednost m za koje efunkcija y = 2 m -
4
x + 7 biti opadajua.
28. U funkciji y = (2k - 3)x +5 odrediti parametar k tako da njen grafik bude paralelan sa giati
komfunkcijey = 3x - 1.
29. Nacrtaj grafik funkcijeu istomkoordinatnomsistemu:
1 1 4 4
a) y=- b) y = c) y=- d) y =
..: X X X
30. Ispitaj tok i nacrtaj grafik funkcije
v . 2 , , 0,5 . . .
a) y= b) y = -
3x ' 2x
31. Ispitaj tok i nacrtaj grafik funkcije
2 0,5 , 2
32. U 10vrea moe se spakovati 450 kg krompira. Koliko treba vrea za 1800 kg krompira''
(R: 40 vrea)
33. Zapokrivanje3 stambeneporodinezgradetreba9600komadacrijepa. Koliko crijepatreba/a po
krivanje5takvihstambenihporodinih zgrada?
(R: 16000 komada crijepa)
34. J ednu kiiu sazida 8radnika za 35 dana. Koliko radnika tu kuu moe sazidati za 56 dana?
(R: 5 radnika)
35. Kada neki posao zavri 15 radnika za 40 dana, kolikoj e radnika potrebno da isti posao z.ivilf
za 24 dana?
(R: 25 radnika)
36. Neko j e kupio 3,2 m tofa za odijela i platio 65,84 KM po 1 m. Koliko treba da plati lot
kadaj e popust 24,5%?
(R: 169,07 KM)
37. U jednoj koli na kraju kolske godine biloj e 720 uenika, arazredej e ponavljalo 58 ucnikn
Kolikoj e to u procentima?
(R: 8,05%)
38. I zraunaj procent prolaznosti na prvompolugoditu u:
a) svomodjeljenju
b) odjeljenjusvoga prijatelja
39. U jednomodjeljenjuima 32 uenika. Od tog broja 5j e odlinih, 12 vrlodobrih, 13j e dolmli
uenika. Ostali uenici razred su zavrili sa dovoljnimuspjehom. Izraziti uspjeh toga odjeljcnia II
procentima. ,
V " 2J
(R: a = 4, C(4, 6))
41, Date su koordinate tri tjemena paralelograma A(l, 2), B(5, 4) i C(7, 8). Odredi koordinatc
(icmenaD(x, y). . . i
(R: D(3, 6))
42, Odredi povrinu etverougla ijesu koordinate tjemenaA(l, 2), B(-2, 5), C(-2, -4) i D(2, -6). i
(R: P =61,5)
43, Izraunaj povrinupetougla ako sunjegovatjemenaA(6,1), B(-2,7), C(-8,2), D(l, -8) i E(5, -4). i
( R: P= 111,5)
'14. Tjemena trougla suA(-2, 0), 5(4, 6), 0(12, -2). I zraunaj njegovu povrinu:
a) analitiki
b) pomou I leronovc formule i
(R: a) P =24; b) a = S-j2, 6= loV2, c = 6>p2 ) i
V
5. I ZOMEtF
X
RIJSKA PRESLIKAVANJA RAVNI
P
% ft
l
1
M M
GEORG CANTOR
(1845.-1918.)
Njemaki matematiar.
Jedan je od osnivaa teorije skupova, koji su danas ostiova
savremene matematike..
v v n i n i&t /IVIC I rti uc
wm
Matematika obdaruje ovjeka

neim slinim novom ulu:\
(D.Charles)
I crmin preslikavanje, funkcija, transformacija, pridruivanje, primjenjuje se u svim oblastin:
matematike. Posebnoj e vano preslikavanjeskupova taaka u geometriji. J edno od takvih presl
kavanjaje i izometrija, o emu j e bilo rijei u poglavlju Geometrije u ravni. U ovompoglavlj
ilataje definicija izometrije. Izometrijsko preslikavanje tijesnoj e vezano za kongruenciju (podti
darnost) figura. Moe se iskazati sljedeadefinicija:
Definicija: Preslikavanjej e izometrijaako i samo ako ono uvaudaljenost izmeu taaka.
i
l'ostoje preslikavanja koje ravan preslikavaju u samu sebe, pravu u pravu, du u kongruentni
ilu, ugao u kongruentan ugao itd., ali uvijek pri preslikavanju ostajeouvana udaljenost izmei
laaka. Takva preslikavanjanazivamo izometrijskimpresiikavanjemili, kratko, izometrija.
Medutim, ima i preslikavanja kojeravan preslikavaju u samu sebe, pravu u pravu, du u du itdi
ali nijeouvana udaljenost izmeu taaka. Takva preslikavanjanisu izometrijska. i
IJ daljemizlaganju upoznat emo neke izometrije kojima se data ravan preslikava u samu sebe
Smatrat emoda seradi o izometrijamaisteravni, naprimjer kolskatabla ili uenika sveska i sl. i
1/ometrijeodravaju kolinearnost, rasporedtaaka i kongruenciju.
()d izometrijskihpreslikavanjanajvanijesu: i
0 translacija, i
0 rotacijai
0 simetrija.
5.2. TRANSLACIJA RAVNII OSOBINE TRANSLACIJE
Dabismo objasnili translacijuravni a u samu sebe, posmatrat emoutoj ravni figuru F i vektor V .
hefinicija: Translacija ravni n za vektor v je preslikavanje
lavni u samu sebe, kojeproizvoljnu taku M teravni preslika-
vau taku M, isteravni, tako daj e MM{ =v .
Iranslaciju obiljeavamo:
[(\/M e )TV-(M) = M, ] o MM\ = v
/a figuru F\ kaemo da j e dobijena iz figure F translacijom.
I ake W i M| e 7t koje pripadaju figurama F i Fu nazivaju se
odgovarajue ili homologne take translacije, avektor V naziva
.se vektor translacije.
I/ometrija translacijomj e strogo odreena ako namj e poznat
\cktor translacije V.
Slika 5.1:
Ako su namA 1 n tacKe ngure r, a/i\ 11>\ uuû.uaj
vektori AA, i BBX odgovarajui vektori translacije.
UVV ÛVUL UL V^NV^
Teoreina: Translacija u ravni j e izometrija.
Dokaz: Pretpostavimo da su A, B proizvoljne take i l|, li\
njihove slike u translaciji za vektor v . Tada je, po dcllmciji
translacije, AA{ =v - BB\ , a odatle na osnovu teoreme o jed-
nakosti vektora slijedi daj e AAX = BBX, a stim i AB = f ,/^,
to znai daj e translacija izometrija.
Posljedica 1: Translacijomse du AB preslikava u sebi kon
gruentnu i paralelnu d\x A\B\. (Slika 5 3.)
Slika 5.2. Posljedica 2: Translacijom se prava p preslikava uscbi pa
ralelnu pravup\. (Slika 5.4.)
Posljedica 3: Translacijomse ugao AOB preslikava u sebi kongmentan ugao A,OiB,. (Slikj 5.5.)
Posljedica 4: Translacijomsemnogougao preslikava u sebi kongruentan mnogougao. (Slika 5(>.)
Slika 5.3 Slika 5.5. Slika 5.6.
Posljedica 5: Ako se dvije figureF i F\ mogu translacijomdovesti do poklapanja, onda MI OIIC
kongruentne.
Primjeri:
1. Translacijompreslikati jednakostranian trougao AABC za vektor V .
Rjeenje: Nekaj e dat jednakostranini AABC.
Preslikavanjetranslacijomemo obaviti tako da
AA\= v tj. Ti: (A) = A,
BBt=v tj. T,(/i ) = B, J
CC, =v t j . I , (C') =, ,atoznai da jc:
AA,B,C, = T , ( \AliC). \
2. Obavi translaciju ct\ei ougl a za dati vcktor v , azaluit
za dati vektor U (to piedstavlja slaganje ili kompo/u-i|ii
translacijc).
Slika 5.8.
I tokaz: [ T , (A) = A, i T n (A,) = A2 ]=> T 5 ( r 5 (A))= A2
AA i =v i A\A2=U
BB, = v i B\B? = u
CC, =v i C,C2 = ti
=> AA2 = v+u
=> BB2 =v + ti
=>CC2 = v + u
T 5 ( T 5 (ABCD))= T ; + 5 (ABCD)
V + u
I (Ibavi translaciju za dati vektor v :
a) jednakokrakog AABC
c) pravougaonika ABCD
b) proizvoljnog AABC
d) kvadrata ABCD
) l'ianslacijompreslikati krunicu (O, 2 cm) za vektor v, nakoj oj lee tri take A, B, C, u
kiuhiicu (0\, 2 cm) ila koj oj lee take A\, Bx, C\, kojaj e kongruentna sa datom krunicom
(<>, 2 cm).
I Konstruirati dvije krunice sa centromu C i C,, pa du AB postaviti tako daj e AB \\CC\, i da
l.ii-kaA pripada prvoj, atakaB drugoj krunici. (Da li zadatak imauvijek rjeenje?)
(Uputstvo: Izvri translaciju vee krunice sa centromu C za Auimn AB u smjeru vek-
tora CC', , pa kroz taku presjeka krunica sa centromu C i krunice sa centiom
u C\ konstruirati pravu paralelnu sa CCi.)
I I )atesu dvijekrunice (C, R) i (Cu R\), du AB i prava p.
Kmistruirati du MN = AB ije su krajnjetakejedne najednoj, a druge na drugoj krunici, tako
>litliude MN
'i ()saq sijeeoba kraka ugla xOy.
k i mslruirati pravup\\q tako da njenodsjeak izmeu krakova ovoguglabudejednak datoj dui d.
(Uputstvo: Izvri translaciju kraka Ox datog ugla u smjeru oseq za duinu d.)
U osnovnoj koli smo izuavali preslikavanje koje smo nazivali rotacija oko take O. Tacka ()
naziva se centar rotacije. Rotacija j e odreena stainom (fiksnom) takom (centrom) O i oii|cn
ti rani mugi om . (Slika 5.9.) I skazat emo u neto stroijoj formi definiciju rotacije:
Definicija: Rotacija u ravni n oko centra O za ugao a j e presiikavanje Ro a ravni n u sanui
sebe, koje proizvoljnu taku A/preslikava u taku M, tako da j e:
OM = OMx i ZMOM, a.
Preslikavanje rotacijomobiljeavamo:
(VM e n)R0i5 (M) = Mx, M, e n
Taka O naziva se centar rotacije, a a ugao rotacijc, kop
obiijeavamo sa CC , to znai daj e orijentiran.
Centar rotacije O preslikava se u samog sebe i predsiavl|it
nepokretnu taku rotacije.
Ako j e ugao rotacije a=0, onda se figura F preslikava u
samu sebe. (Kakva j e rotacija ako j e ugao a =+360 >)
To j e identino preslikavanje.
Teorema: Rotacijaj e izometrija.
Slika 5.9.
Dokaz: Neka j e u posmatranoj rotaciji A, slika take A, II
B| siika take B. Neka j e dal|c taka A, VI I I I
' " ZAOB.
Dokaimo daj e AB=A ,3,.
ZA OA i ~a=ZA OB+ZBOA , =
~ZBOA.il/ t\OBi=ZBOBu
a to znai da j e
ZAOB=Z \xOBi
Kako su po definicip lotacije:
OA=OA,
OB-OBi
Z.AOB-Z \i()B
toj e AAOB = AAiOBi, a ondaj e i AB = A,B,
Dakle, udaljenost taaka j e sauvana, pa j e rotaci|.i
izometrija, toj e i trebalo dokazati.
Posljedica 1. Rotaci j omseugao preslikava u sebi kongruentan ugao.
Posljedica 2. Rotaci j om se mnogougao preslikava u sebi kongruentan mnogougao (trougao n
trougao, etverougao u etverougao itd.)
Posljedica 3. Rotaci j omse prava preslikava u pravu
-45"
;M
M,
Slika 5.11.
N A a
> i V b
B
\ >
>
C
Slika 5.12.
Slika 5,13.
1. Datu pravup rotirati oko datetake O /a ugao a -45.
Rjeenje: Kako j e rotacija izometrija, konstrukciju rotaci-
j e prave p obavit emo tako da roti ramo samo
j ednu taku M prave p (podnoj e ortogonale, slika
5.11.) za dati ugao a = -45. Pravap, j e ortogonalna
na rotiranu ortogonalu OM,.
Ro.-.i5(/^) P\
Napomena: U sluaju da stavimo predznak uglu rotacije,
onda nije potrebno stavljati strelicu, jer
predznak odreuje orijentaciju ugla rotacije.
2. Date su tri paralelne prave: a, b i c. Konstmirati
kvadrat ABCD, tako da take A, B i Cpri padaj u
pravima, b i c, tj. Aea, Bsb i Cec.
Rjeenje: Odaberimo proizvoljnu taku Beb. Kako j e
ugao ZABC= 90 i BA--BC, to j e R,I 9(A)=C.
Na isti nain j e Ceai , gdj e j e Rs.90(a)=a|.
Tako konstruirajmo a, i ai nc={C}. Dalja
konstrukeijaj e oigledna. (Vidi sliku 5.12.)
3. Date su tri krunice k,, k2 i k3 sa zajednikimcentrom S.
Konstruirati jednakostranini trougao AABC, tako da
tjemenaA, B, Cpri padaj u redomkrunicama k\, k2 i k3.
Rjeenje: Odaberimo proizvoljnu taku Bek2. Kako j e
AB=BC, to j e RB(50(A)=C, a odavde slijedi da j e Ce/c,,
gdjej e 'i=Rfl((0(&i). Prema tome, konstrukcijom kinnice
k'i imamo Cel,r\k2. Centar S
1
krunice k\ j e: RB0(.S')=.S\
Tako dobijemo taku C, a onda konstruiramo krunicu
k(B, BQ i dobijamo Aeknkt, tako daj e ZCBA= 60. Ako
j e kinJ c3={C, C}, onda imamo dva nepodudarna rjeenja
AABCi A'B'C (slika 5.13.).
I. l)atu pravup rotirati oko take O u ravni P za ugao - 60.
a) ako se taka O nalazi van prave p
b) ako se taka O nalazi na pravoj p (Oe p)
(IJpulslvo: Rotiraj dvijetake (A.Bc p) za ugao a - 60)
I. Konstruirati AABC, pa ga rotiraj za ugao a=120 oko take O teravni, akoj e taka:
a) uj ednomtjemenu trougla AABC.
b) van trougla AABC
feDat j e ZXOY i takaA u nj egovoj unutranjoj oblasti. Konstruirati jednakostranini AABC ija
ietjemenaB i C leati na kracima ovog ugla.
5.4.1. OSOBINE CENTRALNE SIMETRIJE
Slika 5.14.
Posmatrajmo u ravni n taku S kojaj e sredite dui AA, (slikn
14.). Tada moemo rei da su takeA i A, simetrine u odnosu
na taku S, a ta takaj e centar simetrije. Taka ./ je simclniiii
saAi u odnosu na taku S, atakaAt j e simetrina sataj nin I
u odnosu na S.
Taka 5j ejedinstveno sredite dui AA, i A,A, S jc simetniin
samoj sebi, tj. toje stalna, fiksna taka. Na osnovu prethodnoji
definirasepreslikavanjeravni u samu sebe.
efinicija: Centralna simetrija ravni n sa centromu faki (>
j e preslikavanje te ravni u samu sebe, kojimse svaka lak.i
(M e 7i) prevodi utakuM,, tako daj e OM = OM,.
Centralnu simetriju zapisujemo:
(VMen) S0(M) = M, => OM = OM,
Slika 5.15.
Teorema: Centralna simetrijaj e izometrija.
Dokaz: Treba dokazati da/.i proizvoljnu du AB ravni u. poslo|r
takeA,,B, i O, takve da |e S0(/ f) /!,, S0(B} B, i taka O iu<
pripada pravoj AB, tada se moze dokazati aj e
AB=A,B, t
Nijeteko uoiti daje (slika s 16.)
' A0-A,0 '
B0=B,0
ZAOB=ZA,OB, le ic: AA0ÂA,OB,, paj e 1
AB=A,B,, toj c liehalo dokazati.
Kako smo du A,B, dobili ceatralnom simetrijomdui AB, lu
je zaista centralna simeti i|.i i/ometrija, a to znai daj e to pic
slikavanjekojeuva udaljenost taaka.
Kao posljedica oveteoreme i prethodne definicijeje:
Teorema: Akoj e duAB centralno simetrina sa dui A,B,, ondaje:
AB,=A ,B.
Dokaz:KakojeSo(A)=AiiSo(B)=B,,tojeSo(AB)=AB,,paje
AB,=A,B, to je trebalo dokazati (vidi sliku 5.16.).
Iz prethodnih teorema i definicija centralno simetrinih figura slijedi:
Posljedica 1: Centralno simetrine figure sumeusobno kongruentne
Posljedica 2: Centralno simetrine prave su medusobno paralelne
Posljedica 3: Paralelogramj e centralno simetrina figura
Nije teko uoiti daje centralna simetrija specijalan sluaj rotacije iji je ugao rotacije a=180"
Sveosobinekojevrijedezarotaciju, vrijede i za centralnu simetriju.
I Nekaje dat proizvoljanparalelogramABCD. Koristei samo
llinjar (tj. povlaei samo prave) podijelimo taj paralelogram
lin;lvakongrucntna etverougla.
U|ccuje: Treba odrediti centar O simetrije paralelograma.
I o |c takapresjeka dijagonala.
Kv.ikaprava koja sadri centar simetrije O, ane sadri tjeme,
|IMIIIO je od traenih rjeenja. (slika 5.17.) (Zato?)
Konstruirati AA,B,C, centralno simetrian datom AABC,
ilkoje centar take O van AABC.
It|c<enje: Kako je:
S 0 (A)=A,
S0(B)=B,
S0(Q=Ci aodavdej e S0(ABQ=A,B,C,
Slika 5.17.
/adaci za utvrivanjc i vjebu
I Konstruirati AA,B,C, centralno simetrian AABC, akoje centar simetrije: i
a)taka/l , b) taka O u trouglu c) taka M na stranici BC
' |)at je proizvoljan etverougao ABCD. Konstruirati etverougao A,B,C,D, centralno simetri-
fini ilatometverouglu, iji j e centar simetrijeO, presjek njegovih dijagonala. ;
I Dalesu tri nekolinearne takeA, B i C. Konstruirati centralno simetrinu taku Cj u odnosu na
II ccntralno simetrinu taku C2 u odnosu na takuB. Dokai daj e C1C2 =2AB
(Uputstvo: Nakon konstrukcijenai daje C,C2 srednjadu ACC,C2)
I l)at je ugao bAc i u njegovoj oblasti takaM. Konstruirati AABC, tako daje Aea, Beb i damui
|r du AM teina du.
5.5. OSNA SIMETRIJA. OSOBINE OSNE SIMETRIJE
l'nroda namnudi veliki broj primjera osne simetrije: list na
tlivclu, cvijet u cvijetnjakuili na livadi, tijelo ovjekai sl.
I'nsmatrajmo du AB i simetralu te dui s (slika 5.19.). Za
hiku B kaemo daje simetrina taki A u odnosu napravu s.
'iicdite dui ABje taka S, Ses i AS ' SB. Akoje prava nls i
11.1 toj pravoj taka M, onda je na toj pravoj n mogue nai
inCku M,, tako da su take M i M, simetrine u odnosu na
pi.ivu s, tj. da j e s simetrala dui MM,. Prema tome svakoj
tiiki van praves moemo odrediti simetrinu taku u odnosu
1111pravu.v.
n
M 0 Mj
A S
s
B
Slika 5.19.
- J J T.
M M,
s
Definicija: ZafiguruFkaemo daj e osno simeninasa ligurom t
u odnosu na pravu s, kao osu, ako V M e F postoji takaM I.
takva daj e pravas ortogonalna na du MM\ u njenomsrediUi.
Slika 5.20.
Osnu simetriju obiijeavamo:
(VMea)Ss(A/)=Mf
Simetrine take M i M, na figurama F i F\ prema osi s su lioiiiu
logne ili odgovarajue take osne simetrije. Prava s prem.i ko|ii|
su figure simetrine, naziva se osa simetrije, a simetrija, o: ni ili
aksialna simetrija (axsis = osa).
Teorema: Osna simetrijaj e izometrija.
Ss \ a - > a
Dokaz: Nekaj e du A \B\ simcli icna dui AB u odnosu na os s,
Treba dokazati da) eAB=A\ B\ . , >j
Da bismo to dokazali, uoimo da su trougli kongruentni:
AAOS = AA\OS, jer j c j
A0 = A\0 (po dcfiniciji) JM
OS=OS (zajcdnikestranice)
ZAtOS = ZAOS= 90'\ p.i ie |
AS = A\S / f l
ABO\S= AB\OtS (naisti nainkaoprethodnakongni I MI H)
BS = B\S
Iz kongruencijeAAOS s AA\OS teABO\S = AB\0\S moe se zakljuiti:
ZASB = ZA\SB\, akao j e
AS = A\Si
BS = B\S, paj e
AASB = AA\SB\ i AB=A\BX, toje trebalo dokazati.
Dakle, preslikavanje osnom simetrijom ouvana j e udaljenost taaka, pa j e ova osna simclii|ii
izometrija.
Na osnovu defmicijeosne simetrije, tedokazane teoreme o izometriji, slijede posijedice:
Posljedica 1. Prava se osnomsimetrijompreslikava u pravu.
Posljedica 2. Osnom simetrijomparalelne prave se preslika\,i|it
uparalelne prave.
Posljedica 3. Ugao se osnom simctrijompreslikava u sebi kutir
gruentni ugao 'J i
Posljedica 4. Osnomsimetrijommnogougao se preslikava u Ht>l||
kongruentni mnogougao. |
Posljedica 5. Osnom simetrijom krunica sc preslikava u
kongruentnu kiu/nicu.
Slika 5.22.
Primjeri: Dokazati da j e jednakokiaki trougao osno simeti ifnn
figura ijaj e osa simetrije simetrala osnovici trougla.
fi s(C)=C
!.,(.!) -B
il,(An\ = DB
\AIX'= ASDCpaj e
l( BC
Inlnakokraki AABCje osno simetrina figura.
l'dsljedica: Osa simetrije jednakokrakog AABC j e simetrala
ugla pri vrhu toga trougla, tj . ZACD = ZBCD
(slika 5.22.).
I'rlmjcr: Datomtrouglu AABC konstruirati simetrini trougao
\'li/J |Ci u odnosuna osus, ako ta osa sijee AABC.
ttfi^vnje: Prema definiciji osne simetrije, konstruirajmo take
li, li|, a onda i C,. Spajanjem tih taaka dobijemo traeni
l,ll\( [. Nijeteko provjeriti da su:
WliC = AA\B\C\
I D.itaj e pravap i take M i N. Konstruirati du MXNX kojaj e simetrina sa dui MN u
iui piavup, ako su take M i N:
a) sa iste strane u odnosu napravu p
b) sa raznih strana u odnosu napravu p
c) da sejedna od taaka nalazi na pravoj p.
! I ).il je AABC. Konstruiraj simetrini trougao A4(5|C, u odnosu na pravu s koja:
a) sadri tjcmc A i nesijeestranicu BC
b) sijeestraniceAB i BC, Bes
c) ne sijee AABC
Kniistruirati .etverougaoi ABCD simetrian u odnosu napravu , ako:
a) j e etverougao sjedne straneprave s
b) se tjemeB nalazi na pravoj s
c) pravas sijee etverougao
4 Dnkazati da j e proizvod dvije osne simetrije u odnosu na dvije paralelne ose ravni
Hnii-.l.icija.
1. Konstruirati translaciju date dui AB zavektor V .
2. Konstruirati translaciju date kruniceK(0, R) za vektor V .
3. Dati ugao ZAOB preslikaj translacijomravni u ugao ZA'O'B' za dati vektor m.
4. Nacrtaj pravu p i vektor V . Konstruiraj pravu px =Tp (p). Kojaj e to translacija kod koji'
T,() = ?
5. Zadane su dvijeparalelne prave a i b. Odrediti translaciju kojapreslikava aub.
6. Zadani AABC preslikaj translacijomu AA \B\C\, akoj e vektor translacije:
a) vektor ~AB b) vektor 2AC
I. Translacijompreslikaj etverougao ABCD u etverougao A\B\C\D\ zavektor AC.
8. Dat j e AABC totivaj za ugao 120 oko:
a) tjemenaB b) take O u trouglu c) take S van trougla
9. Datu pravu a rotirati za ugao od -60 oko take O, ako je:
a) taka Oea b) Oea
10. Dati kvadrat ABCD preslikati rotacijomza ugao a=45, akoj e centar rotacije O:
a) u presjeku dijagonale kvadrata
b) van kvadrata
I I . Ako dvijeprave pripadaju istoj ravni, i ako su ortogonalne na nekoj pravoj te ravni, onda su
onemeusobno paralelne. Dokazati.
(Uputstvo: Primijeni translaciju) x
12. Dat j e proizvoljni etverougao ABCD. Konstruiraj centralno simetrinu figuruA vB\C\l >,, ako
se centar simetrije nalazi:
a) u etverouglu
b) van etverougla
13. U ravni a date suprave a i b i taka C van tihpravih. Konstruirati takuA napravoj a i taku
B napravoj b tako da C bude sredite dui AB.
(Uputstvo: Koristi centralnu simetriju)
14. Konstruiraj centralno simetrinu sliku datekrunice K(0, R), akoj e njen centar Ox:
a) izvan date krunice
b) na krunici
c) u krugu
!(. Dokazati da su dijagonaleromba njihoveose simetrije.
| /, Dat j e AABC. Konstruiraj osno simetrinu sliku tog trougla u odnosuna teinu liniju AA\.
IH. Konstruiraj krunicu osno slmetrinu datoj krunici u odnosu na osup koja:
a) sijee krunicu
b) ne sijee kranicu
6. LINEARNE JEDNAINE (JEDNADBE)
NEJEDNAINE (NEJEDNADBE)
LEONHARD EULER
(1707. - 1783.)
vicarski matematiar, djelovao u Petrogradu i Berlimt Po.nata
su mu djela iz matematike analize i teorije brojeva. L (>ti-ioi ;<)
dini oslijepioje, ali je i dalje radio na naunom polju.
II Budi strpljiv u iskuenju, a zahvalan u izobilju.
I (Arapska izreka)
l'osmatrajmo sljedee izraze:
7 =7, 9 3 - 2
3
4 =5
2
- 6 5, - .==,- 4- , 13 - 7 =2 3 itd.
3 3'2
Ako su namdati brojni izrazi ili ako su namdata dva broja, pa izmeu njih moemo staviti rela-
i iju"=", onda kaemo da smo dobiii brojnu ili numeriku jednakost.
Ii'dnakost u kojoj j e lijevajednaka desnoj strani, za sve vrijednosti promjenljiveiz nekog skupa,
iiii/ivase identitet na tomskupu. (Znak za identitet je =).
I'rimjeri: a
2
-b
2
=(a- b)(a + b)
x
2
-\=(x-\)(x+\)
x
z
-\=(x-\)(x
2
+ x+\)
X
3
+8=(x + 2)(x
2
- 2x +4) i td.
Svedatejednakosti zadovoljene su za svevrijednosti argumenta iz R.
I'iovjerimo tanost tvrdnjezaneke konkretne vrijednosti promjenljive:
x
3
-\=(x-\)(x
2
+ x+\)
zax = 3 3
3
- 1=(3 - 1)(3
2
+3 +1)
27- 1=2- ( 9 +3 +1)
26 =2 13, paj ejednakost (identitet) zadovoljena
zax = 5 5
3
- 1=( 5- 1) ( 5
2
+5 +1)
124 =4 31, jednakost (identitet) j e zadovoljena.
U osnovnoj koli izuavali smo jednakosti koje smo nazivali jednainama. To su posebne jedna-
kosti kojedefiniramo na ovaj nain:
Neka sunamdate funkcijej(x) i g(x) definiranena istompodskupu skupa realnih brojeva R.
Definicija: J ednakost j(x) = g(x) nazivamo jednaina (jednadba) sajednomnepoznatom, ako
|c ona zadovoljena samo za odredene vrijednosti argumenta koji u njoj figurira.
Aigument* ujednaini naziva se nepoznata ili nepoznanica.
I'icma broju nepoznatih, jednaine mogu biti jednaine sajednom, jednaine sa dvije, jednaine
satri nepoznate itd.
Dcfinicija: Vrijednost nepoznate za kojujednaina prelazi u istinitu numeriku jednakost, na-
/i\ ase rjeenje ili korijen jednaine.
I'rimjer: Pokazati daj ex==2 rjeenjejednaine: i
3x - 2 = 4 ^ . .,' I
/ai nj enomvrijcdnosti x =2 ujednaini imamo: i
3 2 - 2 =4 <=>6-2=4
S\a rjeenjajedne jednaine obrazuju skup rjeenja tejednaine. Rijeiti jednainu, znai naii
skup svih rjeenjatejednaine u skupu R.
181
Ovakve i slinejednaine rjeavali smo u osnovnoj koli, pa je:
4x - 2x = 3 +1
' 2x - 4 => x 2
x 2j e rjeenjejednaine, jer ako to rjeenjeuvrstimo umjesto nepoznatex, dobil tenuj
jednakost
4- 2- 3 = 2- 2+1
8- 3=4+l => 5=5
J ednaina se naziva linearna akoj e najvii stepen nepoznatej ednakj edan, j ednai naj e kvadialn.i
akoj e njenstepen dva, kubna ili jednaina treeg stepena akoj e njennajvii stepenjednak li l itd.
Ako su lijeva i desna strana jednaine_/(x) =g(x) algebarski (racionalni ili iracionalni) izi JZI, /a
jednainu sekae daj e algebarska, aako to nijesluaj, jednainaj e transcedentna.
Algebarskejednaine mogu biti:
a) cijelejednaine (ako su lijeva i desna strana polinomi)
b) razlomljeneraeionalnejednaine (ako senepoznata pojavi u nazivniku razlomka) l
c) iracionalnejednaine (ako senepoznata nalazi pod korijenom).
J ednaine su algebarske ako se nad nepoznatomobavljaju samo algebarske operacije (s.ihnan|c,
oduzimanje, mnoenje, dijeljenje, stepenovanje i korjenovanje).
U svimdrugimsluajevimajednaine su transcedentne. Primjeri takvihjednaina su:
2*-8 =0 ili 2si nx +1 =0
6.2. RJEAVANJE LINEARNIH JEDNAINA
SA JEDNOM NEPOZNATOM
I
Budi kao pelajedi lijepo i doltio,
a i ostavljaj lijepo i dohm
(Narodna izi < ka)
Da bismo rijeili linearnujednainu sajednomnepoznatom, prvo j e potrebno ispitati za ko|c \ ii-
jednosti nepoznatih linearna jednaina ima smisla, tj. za kojej e vrijednosti nepoznate jednain<i
definirana.
Postojejednaine koje imaju samojedno ljeenje, toj e uobiajeno kod linearnihjednaina, jcd-
naina kojenemaju rjeenjai jednaina kojeimajuvierjeenja.
Definicija (ekvivalentnih jednaina): Za dvijejednaine kae se da.su ekvivalentne ako iiiujii
isti skuprjeenja.
Drugimrijeima, dvijejednaine su ekvivalentne ako sva rjeenjaprve jednaine zadovol|a\d|ii
drugujednainu i, obrnuto, sva rjeenjadruge zadovoljavajui prvujednainu.
Znak za ekvivalentnejednaineje: o
Pri rjeavanjujedne lineame jednaine, datu jednainu transformiramo iz jednog oblika u diugi,
ali tako da su svejednaine meusobno ekvivalentne. Prevodenje iz jednog oblika u drugi obavlia-
mo transformacijama, koje se zasnivaju na pravilima ekvivalentnih jednaina. Ta pravila zasni\.i|u
sena sljedeimteoremama kojenijepotrebno dokazivati.
li'orema: Ako se lijeva i desna stianajednaine pomnoi (podijeli) istimizrazomrazliitimod
nulc. dobit e sejednaina ekvivalentna datoj jednaini.
I'iiinjenomdefinicija i teorema o ekvivalenciji jednaina, rijeit emo primjer u kome istiemo
i-lape transformacije iz jednog oblika u drugi, preko niza ekvivalentnih jednaina, do konanog
ijeenjajednaine.
I'rimjer:
x + \ + x-\ _2x + \
4 2 3
I Prvi korak transformacijejednaine j e da se oslobodimo razlomka, mnoei jednainu zajed-
iiikimsadriocem12. Tako dobijemo ekvivalentnu jednainu:
3(,v i 1) i 6(x - 1) - 4(2.r +1)
>, Drugi korak j e oslobaanje od zagrada, tj. obavimo naznaeno mnoenje i tako dobijemo novu
i'kvivalentnu jednainu:
3x + 3 + 6x-6 = 8x + 4
V, U ovoj etapi transformacije razdvajamo poznate i nepoznate lanove. To inimo na osnovu
lisoremao ekvivalenciji jednaine. Tako dobijemo ekvivalentnu jednainu:
3x + 6x - Sx = 4 - 3 +6
I, Reduciranjemlanova dobije se ekvivalentna jednaina:
x = 7,a toj e rjeenjejednaine.
V Da dobiveno rjeenje x = 7 zadovoljava poetnu jednainu, na kraju treba obaviti provjeru
uvrtavanjemvrijednosti za nepoznatu. Ako j e rjecnjetano, onda se dobije eljena jednakost,
ndnosno:
x +1 x 1 2x + \ . .. ,
- + = zax - 7 lma vrijednost:
4 2 3
7+1 7- 1 2-7 +1
2 +3=5, ato znai * =7j e rjeenjedate
4 2 3
lednaine.
(J radit emo nekoliko karakteristinih primjeralinearnihjednaina sjednom nepoznatom.
I 'rimjeri: _ / |t, 4 ,,
I, Rijeiti jednainu:
17- [\2x - (15 - 2x) - 11] = \6x - [36 - (5x - 9) +7x] - 52 . . v
lljeenje:
17- [12A: - (15 - 2x) -11] =16* - [36 - (5r - 9) +7x] - 52
17-[12x- 15 -11] =I6x - [36- 5* +19+7x] - 52 ,
17- 12A 15-' 2x,+ 11=I6x - 36 + 5x - 9 - 7x - 52 ,
-12x - 2x -\6x - '5x + 7x = -36 - 9'- 52 - 17 -'l 5 - 11
'-28x = -140/-(-l )i
28* -1140 x 5 (Provjeriti tanost rjeenja!)
3
' a
2. Rij eiti j ednainu:
(3x-\f+(4x- - f=(5x+ - f
9x
2
-6x + 1 + 16x
2
- 4x + t = 25x
2
+ 5x+ -
4 4
9X
2
+16X
2
-25X
2
-6X-4X-5X = -1
-15a- =-1 =>x- -i -
1 5
(I zvriti provjeru!)
i ivijcsin]
U|cenje:
Jo
3. Rijeiti jednainu:
1 2
- + -
1x-l
x-3 JC-1 (x-3)(x-Y)
Rjeenje: Prije rjeavanja, odredimo definiciono podrujejednaine. Oigledno dajednaina mo/c
imati rjeenjesve vrijednosti, osi mza A =3 i x= 1, tj. njeno definiciono podrujejeD = R \ | , J }
1 2 _ 3x-l
x-3 x-l ~ (x-3)(x-l)
( x - l ) + 2(x - 3) = 3x - 7
x - 1+ 2x - 6 = 3x - 7
3A- - 3.v - -7 -i 1+6
0x = 0, a to znai daj e svaka vrijednost x,x*3 i x ^ 1, rjeenje
6.3.
date jednaine.
DISKUSIJA RJEENJA LINEARNE JEDNAINE
Svaka linearnajednaina moe se nakonj edne ili niza transformacija svesti na oblik
ax = b
koji semoenazvati ureeni oblik linearnejednaine sjednomnepoznatom.
Vrijednosti a i b su realni brojevi ili algebarski izrazi.
Posmatrat emo sljedee sluajeve:
1. Ako j e a * 0, a b ma koji broj, jednainaj e odreena i imaj edno rjeenje:
b
x = .
a
Napomeni mo daj e: x > 0, ako j e a > 0 i b >0 ili za a < 0 i b < 0
X <0, ako j e a > 0 i b < 0 ili za a < 0 i b > 0
A- -- 0, za b -- 0, a t- 0
2. Akoj e z =0, a & ^0, rjeenjenepostoji, jednainaj e nemogua i svodi se na oblik:
0x = b.
Ovdje nije mogue nai broj za rjeenjejednaine x, takvo da sepomnoi sa nulom, ada da|c bioi
razliit od nule.
Takvajednaina j e nemogua.
3. Ako j e a = 0 i b =0, rjeenjemoe biti svaki broj, jednaina j e neodreena i svodi se na oblik
-
0x = 0
Zajednainu kaemo da ima beskonano mnogo rjeenja.
ijesin pa oDaviu U I S K U S I J U i j esenj a jeanacme:
kx-2 = k-x
kx - 2 = k - x
kx + x = 2+k
x(k+l) = 2 + k
1. za k+ 1& jednaina imajedinstveno rjeenje:
2 + k
X = ,
k+\
2. z a& +l =0, & 2 + k*0 imamo x
OJC = 2 + k => 0x = 1 rjeenjenepostoji, jednainaj e neinogua. I
) Rijei i diskutiraj rj eenj ajednaine:
(m
2
- x)m - (x - n
2
)n = 0 r
(t|ccnje:
(m
2
- x)m - (x - n
2
)n = 0
m
3
-mx-nx + n
3
= 0
-mx - nx = -(m
3
+ n
3
)
-(m + n)x = -(m
3
+ n
3
)l-(-1)
(m+ n)x = m
3
+
3
;
1. za m + n 0 => m & -n rjeenjejednaine j e
x = m
2
-mn+n
2
2. za m + n = 0=>m = -n jednaina ima oblik
0x = 0, jednainaj eneodreena i imabeskonano mnogoljeenja.
Zitdaci za utvrivanje i vjebu
I. Rijei jednainu:
a) 2x - {3x - [6x - (lx - 6x) ]} =48 b) 5(JC -1,2) = 3x + 0,4 +9(0,2x - 0,36)
c) (4a
2
- a + 3)9 - 4(9a
2
- a + 3)
(R: a) x - 12, b).v" 15,8, c) a = 3)
\ >Rijeiti jednainu:
, 3x-2 1 x-5
3 )
+
i
=
"
2.v- l . 1 . 2 5a:- 3
3x + 4
c)
3 A - 5 5A - 3 x-4 _ .3_ 3x- 4 5A - 1_ 3A _ - 1
2 3 4 2
(R: a) x = 2, b).v =3, c). v- 12 , d) x =2)
* Rijeiti jednainui
a) (2A - 5)
2
+3x(x - 1) = (3x +2)
2
- 2x(x + 8) - 17
b) (3A - 2)
2
- (A +3)
2
=(2A +5)(4A - 7) - 42
c) (7A - l )
2
- (5A +3)
2
- 18=(3A- 2)(8A +5) - 8A + 19
(R: a) X =2, b) X =3, C)A =-1)
C)
Zx- 5 Zx +5 4x
z
- 25 x-4 x + 4 - 16
3x-2 3x- 5 7
2x +5 2x- 5 4x
2
- 25
2 . 7 ,
( R:a)* = 6, b) x =y , c) * = - )
5. Rijei i diskutiraj rjeenjajednaine:
a) k(x - k) - 2(x - 2k) =4
b) a
4
+a
2
x- x- 1 =0
c)a
2
(a-x)-b
2
(b + x)-abx-0
(BL\&)x = k-2,k*2 b) x =-(a
2
+ 1), a * + 1 c)x = a-b)
6. Dataj e jednaina:
2>x-2a x-5 a
a+b 2a-b
a) rijeiti jednainu
b) odredi relaciju izmeu a i b, tako:
1. da rjeenjejednainebudejednako 0
2. dajednaina bude nemogua
( R . a ) x = + b) 1. je= 0 z a o = 0 ilifl =76 2,za a = ~b)
5a-4b
3
7. Dataj e jednaina:
3x + 9 a-b -a
2
+2ab-b
2
a-b a + b a
2
-b
2
Rijei jednainu:
a) x = 3, a b
8. Rijei jednainu s apsolutnim vrijednostima:
a) 4 - \2x + 3| =JC +1 b) 3x + \3 - 2x\ =4x- 2 : :>
c) \3x-2\-3 +x = \2x +4| d) |x - 2| +|x - 3| =18- |x - 1|
3
2x + 3, 2x + 3 > 0=>x >
(R: a) |2x +3| =
2
3
- (2x +3),2x +3<0=>x < -
3 3
1. x> : 4 - (2x +3) =x +1 2. x < : 4 +2x + 3=x +l
2 2
4 - 2x - 3 =x +1 2x- x = - 4- 3+l
-3x =3- 4+1 x -6
-3x =0 =>x =0 Rjeenjej ex =0 ili x =-6
9
b) x = (nijerjeenje. Zato?), c) x =- , d) x =-4, x =8)
3 ^
h) |2x- 8|- 5x =10(x +l ) e) x +4|- j x- 2|=x- 2
0 3 x +2|-2lx +2| - l = 6 f) 3- x - 2- x =10
6.4. PROBLEMI S JEDNOM NEPOZNATOM
U|eavanje linearnih jednaina ima izuzetno vanu primjenu u raznimdjelatnostima u praksi. U
^kolskoj nastavi, jedna od prvih primjenaj e rjeavanjeraznih problema.
I'ioblemi suzadaci dati rijeima(tekstom) ukojimasuopisani brojni podaci sanepoznatomveliinom.
I'akve zadatke susreemo u aritmetici, geometriji, fizici, hemiji itd. Paljivimrasuivanjempoz-
naie i nepoznate veliine moemo izraziti pomou jednaine. Mi to kaemo da nepoznate i poz-
mileprevodimo na algebarski jezik u obliku jednaine.
I'ioblemi, posebno sloeni, rjeavajusepomou sljedee sheme:
1. Izbor nepoznate veliine
2. Povezivanjepoznatih i nepoznatih veliina u izraz
3. Postavljanjejednaine
4. Rjeavanjejednaine
5. Provjera tanosti rijeenog problema
l'rimjeri:
I Obimjednog etverouglaj e 27 cm. Odredi njegovestranice ako sezna da su mu dvije stranice
isle duine, trea stranica j e za 4 cmdua od jedne od datih stranica, a etvrtajednaka polovini
lics stranice.
:
Ujeenje:
/adatak treba proitati i dobro ga shvatiti, aonda odabrati nepoznatu i povezivati poznate i nepo-
/nate veliine.
Ncpoznataj e duina stranicex, pa su redomstranice
x +4
x + x + x + 4 + =27
' ' 2
:
j e obimetverougla
h ':2x +2x +8+x +4 =54
/\ i-12 =54
'/i - 42 => x =6
Slunice etverougla su 6, 6, 10, 5.
I'rovjera: O = a + b+ o+d, pa j e
6 +6 +10+5=27 => 27 =27
strukog traenog broja. Koj i j e to broj?
Rjeenje: Nekaj e cifrajedinice x, ondaj e cifradesetice 8 -x.
Traeni broj je: 10(8 - x) + x, abroj kada mu cifrezamjene mjesta
\0x+S-x.
Prema uvjetu zadatka imamo:
1 0 A - T ( 8 - x) - 1 0 I 2 | 1 0 ( 8 - x) + A' L
1 0 A + 8 - A = 1 0 + 2 ( 8 0 - 1 0 A + A )
1 0 A + 8 - x= 1 0 + 1 6 0 - 2 0 A + 2 A
10A- A +2 0 A - 2 A = 1 7 0 - 8
27A =162 => A =6
8 - A = 8 - 6 = 2
62 =2 26 i 10
To j e broj 62.
3. Otac ima 53, a sin 17 godina.
a) Za koliko e godina otac biti tri puta stariji od sina?
b) Prije koliko godina je otac bio deset puta stariji od sina?
Rjeenje:
a) 53 otac, a 17 sin
53 +A =3(17 +x)
53 +A =51 +3x
2 = 2 A = > A 1 " V'
Kroz samo 1godinu, otac e biti 3 puta stariji od sina.
b) 53 - A= 10(17- x )
53- A = 170- 10A
10A - A = 170- 53
9A = 117 => A = 13
Prije 13 godina, otacj ebi o l Oputastari j i odsi na.
Zadaci za utvrivanje i vjcbu
1. Duina osnovice jednakokrakog trougla j e 10 cm, a povrina mu j e 60 cm
2
. Odredi duinu
visine koja odgovara osnovici.
(R: 12 cm)
2. Koji broj treba dodati brojniku i nazivniku razlomka da bi se dobio razlomak ?
3. Otac ima 36 godina, a sin 12. Poslijekoliko godina e otac biti dva puta stariji od sina? Koliko
e tada godina imati svaki od njih?
(R: 12 godina)
4. Broj 90 treba rastaviti na dva dijela, tako da j e petostruki prvi dio za 9 vei od dvostrukog
drugog dijela. Koj i su to dijelovi?
(R: 5A =2(90 - A) +9. Brojevi su 27 i 63)
ali u obrnutomredu. Koji j e to brojV
(R: x =4, Traeni broj j e 45)
6. Ako neki broj pomnoimo sa 2, pa iza njega dopiemo cifra 5, nastali broj podjelimo sa 11 i
tomkoliniku dodamo 1, dobit emo taj dvostruki broj. Koji j e to broj?
_ 2a-10+5 .
( R : - +1 =2 A , A = 8)
11
7. Stup stoji svojomtreinom u zemlji, polovinom svoje duine u vodi, a 20 cmj e iznad vode.
fColikaj e duina stupa?
(R: 120 cm)
3. Koliki su kraci jednakokrakog trougla komej e osnovica 36 cm, a krak za 6 cmdui od visine
na osnovicu?
(R:24, 30, 36)
9. Brzine dva biciklista odnose se kao 5 : 4. Za 4 sata prvi prevali 12 kmvie od dragog. Koj om
sebrzinomkreu biciklisti?
4
(R: 4A =4 A +12, brzine biciklista su 15km/h i 12km/h)
6.5. NEJEDNAKOST I NEJEDNAINE (NEJEDNADBE)
Radoznalost je osnova svake kritinosti.
Posmatrajmo relacije:
5 >3 8 <15 +2
2
.
7 >-2(7 - 3) 2 - <8 -
2 4
Ovakve relacijenazivamo brojne iii numerike nejednakosti.
Nejednakost (u oznaci ">" i "<") napisana samo pomou posebnih brojeva naziva se brojna ili
numerika nejednakost.
Simbol a b), kojimoznaavamo da sejedan element nalazi u relaciji <(odnosno >) s
drugimelementom, naziva se nejednakost. Pri tome podrazumijevamo daj e skup S, kome pripa-
daju elementi a i b, ureen u odnosu na relaciju <, tj. da vrijede ove dvije osobine:
1. I zmeu svaka dva elementa a i b iz S postoji jedan i samoj edan od ova tri odnosa:
a = b, a<b, a> b.
l.lza<b,b<c ili a < b, b < c slijedi daj e a < c.
Mi emo se ograniiti na sluaj kada j e S Q R i relacija <j e relacija tzv. prirodnog ureenja, tj.
relacija ureenjapo veliini elemenata.
Neka su namdati i zrazi / ( A) i g( A) u istoj oblasti argumentax u kojoj suova dva izraza definirana.
Moe se postaviti pitanje: Za koje vrijednosti argumenta x su vrijednosti prvog izraza manje (od-
nosno vee) od vrijednosti drugog izraza, tj. za kojevrijednosti A je:
/ ( A ) > G ( A ) ili/(x)<g(x)?
Timene izraavamo tvrdnju daj e vrijednost/(x) zaista manja(ili vea) od vrijednosti g(x).
Mejednakosti oblika:
, / ( A ) > G ( A ) i \ i f ( x ) < g ( x ) l
.u,.t|u uvjvuiv n-jvunatvuauiuiic.jcuxmtiuc îicjcunuuzDej sjeanomnepoznarom(nepoznamcomj.
Argument (varijabla) x u nejednaini naziva senepoznata ili nepoznanica. Svaka vrijednoM .ngu
menta x za kojuje ncjednainaJ(x) > g(x) odnosnof(x) < g(x) istinita (tana) nazna sc ricsenjc
nejednaine.
Akounejednaini imavienepoznatih, ondamoemo govoriti onejednaini sadvije, tri itd. nepo/natc.
Nejednakosti kod kojih su lijeva i desna strana polinomi, najvieprvog stepena pri nekom.irgu
mentu (argument x) nazivaju se linearne nejednaine sjednomnepoznatom. U sluaju da |e nc
poznata najviedrugog stepena, nejednainaje kvadratna itd.
Primjer: Linearne nejednaine sjednomnepoznatomsu:
3x + 6 < 0
5x-2<x-2
4x + 2 > + 1
3x + 2 + x < x - 1+x iii
ax + b> 0
ax + b < 0 i td.
6.5.1. Osobi ne nej ednakost i
Ako su a, b i c ma koji brojevi iz R, onda na osnovu navedenih osobina relacije <(odnosno )
ureenjamoemo posmatrati sljedeeosobine nejednakosti:
1. Akoj e a > b => b < a ili
a<b=> b>a
Smisaonejednakosti semijenja, akostranemeusobno zamijenemjesta.
2. Iz a<bib<c^>a<c
Iz a + c a b => a +c >b c ili
Iz a<b=>ac<bc
Ako lijevoj i desnoj strani nejednakosti dodamo ili oduzmemo isti broj, vrijednost nejednakosli
nee sepromijeniti (osobina monotonije kod sabiranja).
4. a > b i c > 0 =>ac > bc ili
a> b i c <0 => ac < bc,
Ako lijevu i desnu stranu nejednakosti pomnoimo (ili podijelimo) pozitivnim brojem, .sniisnu
nejednakosti se ne mijenja, meutim, ako lijevu i desnu stranu pomnoimo (ili podijelimo) U'JMI
tivnimbrojem, smisao nejednakosti semijenja(osobina monotonije mnoenja).
Sve ove, ai mnoge drugenejednakosti u skupuR, uenicima supoznate od ranije.
6.5.2. Ekvi vai ent ne nej ednai ne
Definicija: Za dvije nejednaine kaemo da su ekvivalentne ako imaju ista rjeenja, tj. al.o |r
svako rjeenjeprveujedno rjeenjei drugenejednakosti i obrnuto.
-
Primjer: Nejednaine su ekvivalentne:
2x \ 3 > x i 2i2x> x - 1
jer imajuisti skup rjeenjaR (-1, +oo)
Da bismo jednu nejednainu rijeili, moramo obaviti vie transformacija od sloenijeg do |ulnn
stavnijeg oblika. Svaki novi oblik transformacijemora biti ekvivalentan prethodnoj nejednai nn
lik: jeanacine. sncne teoreme navoaimo L za iransrormaciju nejeonauma, K.OJC SHJCUC iz, UUGUI
vai ajuihosobina nejednakosti.
Teorema: Ako lijevoj i desnoj strani nejednaine/(x) <g(x) ili f(x) > g(x) dodamo ili oduzme-
mo isti izraz koji j e definiran u definicionompodraju nejednaine, dobivena nejednaina je
ekvivalentna datoj, tj.
f x ) +cp(x) <g(x) <p(x) ili J(x) <p(x) >g(x) +<p(x)
Naovoj teoremi zasniva sepravilo o "prenoenju" lanova sjedne na drugu stranu nejednaine. [
l'rimjer: Nekaje data nejednaina
5x >3x - 4 (rjeenjej ex >-2)
i nejednaina
5x + >3x- 4 + (rjeenjej ex>-2), |
2 2
II toznai da sunejednaine ekvivalentne.
Teorema: Nejednaina/(x) <g(x) ekvivalentnaje nejednaini:
k(x) -Ax) < k(x) g(x) za k(x) > 0 v, , ,
l o znai da, ako nejednainu pomnoimo izrazom(brojem) veimod nule, smisao nejednakost
ic ne mijenja, a ako j e pomnoimo izrazom(brojem) manjimod nule, smisao nejednakosti scj
mijenja. 1
l'rimjer: |
3x >2x - 1 (ima rjeenje: x >-1) i
/n A =4 =J>4 3x >4(2x - 1) (imarjeenje: x >-1),
II sto znai da sunejednaine ekvivalentne.
0.6. RJEAVANJE LINEARNIH NEJEDNAINA
Hiino kao kod rjeavanjalinearnihjednaina, kod rjeavanjalinearnih nejednaina koristimo dc-
tuiioiju i teoremu o ekvivalentnimnejednainama, kojimse iz jedne sloenije dolazi do jedno-
.lavnijeekvivalentne polaznoj iz kojeserjeenjamogu direktno odrediti.
Svaku linearnu nejednainu moemo svesti na oblik: j
ax + b> 0 ili ax + b< 0
l'osmatrajmo sada samo oblik |
ax + b> 0
(11joenjimaove nejednainemoe sezakljuiti sljedee:
. v . b '
za a > 0rjesenjasu x > ,
a : . . . ' : \
. . b ' I
zaa < 0rjesenjasu x < - |
a j
zaa =0, b > 0rjeenjej e VX<ER, a I
zaa =0, b < 0nejednaina nemarjeenje. fj ]
1. Rijeiti nejednainu:
3x - 2 > -5
3x > -5 +2
3x>-3 => x>-l
Dakle, rjeenjasu svi brojevi vei od -1. Rjeenjemoemo pisati u obliku:
x > -1 ili xe(- l , +oo)
Rjeenjasemogu prikazivati i grafiki kao na slici:
- 2 - 1 0 1 2
2. Rijeiti nejednainu:
-5(-3JC +2) - 7 >-4(-5 +3) ili
15x - 10- 7 >20x - 12
Transformacijomnejednainu prevodimo ujednostavniju ekvivalentnu nejednainu.
1. Clanove nejednaine prenosimo sjedne na drugu stranu, uz promjenu znakova lanu
kojcg prcnosimo.
I5x - 10- 7 >20x -12
15* - 20x >10 + 7- 12
2. I stoimene lanove nejednaine sabiramo i tako dobijamo ekvivalentnu nejednainu
-5x > 5
3. Kad nejednainu mnoimo ili dijelimo negativnim brojem, smisao nejednainc sc
mijenja. U naemsluaju treba dijeliti sa-5, pa j e
-5x >5 <->x <-1, odnosno, konano rjeenj ej e:
Vxe(-oo, -1).
/ / , , ,
!
-3 - 2 - 1 0
\
Zadaci za utvrivanje i vjebu ^ v
1. Rijeiti nejednainu: - v
a) 3x-6< -2x +4
b) -5(-3x +2) +4 (-5* +3) >0 "
v
yCV
,3+x 2x n \V
c) + >0
4 3
(R: a) Vxe(-oo, 2), b) Vxe(-oo, | ) , c) Vxe(-oo, 17))
2. Rijeiti nejednai.nu:
. -v +1 5x +1 1
a) <0
2 3 6
, . n 3x +l 4x- l l l x
b) 0 <x +
2 3 6
. 9x + l 8x+l 12x + l
c) ;; <0
3 4 12
(R: a) Vxe(0,+oo), b) nema rjeenja, c) nemarjeenja)
a) 3x - 2 <mx +3
b) mx + 4 >2x +m
2
c) 2kx - 1 >x + Ak
2
(R aI (3 - m)x < 5 b) c)
5 , 1 4A
2
+1
/a m < 3 =>x < zam>2=> x> m + 2 za k < => x < -
3-m 2 2k -1
1
/a m =3 =>xe(-oo, +oo) za m =2 nema rjeenja za k = nemarjeenja
5' 1 4k
2
+1
/a m> 3 =>x > za m < 2=>x< m +2 zak> - . = x>
3-m 2 2k-l
4 Piikazati daj e nejednaina
2x- 3 3x- 4 9x- 5
zadovoljena za Vxe/?.
5 6 10
S, /a kojej e vrijednostix vrijednost funkci j e^=3x - 2vea od 10.
h Riieiti nejednainu:
8 1x 5 3x +7
x - 2 - + < 2
3 2 2 4
(R: Vxe[3,+oo))
I Kijeiti nejednaine:
a) |l - |l |l x||j <5
b) |l - |l x|| >t, (/ j e realan parametar)
0.7. SISTEMI LINEARNIH NEJEDNAINA
S JEDNOM NEPOZNATOM
I ivi|c ili vie nejednaina sj ednomnepoznatomobrazuju simultani sistemnejednaina s jednom
in'pn/natom. Rijeiti sistemnejednaina sj ednomnepoznatom, znai odrediti skup rjeenjakoji
/iiilovoljavasve date nejednaine. Dakle, toj e presjek skupova rjeenjasvih nejednaina sistema.
I lnhiajenoj e da sisteme nejednaina zapisujemo u kolone, nejednainu ispod nejednaine, ili u
inivi|cvrijemekao konjunkcija, jednu pored druge, toj e teezapisivati kada imavie nejednaina.
I l|n' i oblik sistema od dvijenejednaine sajednomnepoznatomzapisan na oba naina:
i 6, >0
N.I I b2<0 ili axx + b\ >0 A a2x + b2<0
mjeri: Rijeiti sisteme nejednaina:
4x - 3>9 2. 4x- 1 <2x +3
5 - x <1 2x - 1>1- 3x
4*>.12 |: 4
>-4 1- r- n
x>3
zx i- > 1 + 1
2x <4
5x> 2
x<2
x<4 x >
xs(3, 4)
0 1
0 2 1
5
3. Rijei simultani sistemnejednaina sj ednom nepoznatom:
3(x- l ) <2( x+ 1)-1
\3(x + 1) 4(x +n -2
Rjeenje: / N
3x - 3 <2x -i 2 - 1 ;
3x +3 <4x +4V2
3x-2x<3+2-\
3x - 4x <4 - 2 - 3
jc<4
- x <- i l - ( - n
x >l => xe[l, 4] j 0 I
Kao sistemlinearnih nejednaina rjeavamo i nejednaine koje semogu svesti tia oblik proizvoi' 1
ili kolinika, oblika
(ax + b)(cx + ) >0 ili
cx + d
Primjer: Rijeiti nejednainu: (2x - 6)(x+j-) > 0
Koristei ekvivalenciju, moemo nejednainu napisati kao sisterh na dva naina. Nejednaina e
biti zadovoljena zapisana kao dva sistema:
1. 2x - 6 >0 2. 2x - 6 <0 ,
x+ - > 0 ili
3
2 ' .
x+ <0 *
3
>
1. 2x- 6>0=>x>3
- >0=>x >- -
3 3
2. 2x- 6<0: =>x<3
x+ - <0=>X <- -
3 3
xe(3, +00)
/
1
s
xe(-oo, -)
.istema, tj. R: xe(- oo,- - )u(3, +00)
l'n rjeavanju nejednaina tipa proizvoda ili kolinika, moe se obaviti ispitivanjem znaka
svivki faktor, pa sena osnovu toga zakljui znak cijelogizraza i tako dobijerj eenj e.
I'rimjer: Rijeiti nejednainuj;(x - 2)(x +3) >0~)
lti|eimo odgovarajuejednaine: x2 ^.0'=^x = 2\
x + 3--0-->x---3
I J obivena rjeenjaporedamo po veliini i formiramo tabelu
X ( 1 2 + 00
( x - 2 V ' "
v 1 ,yt
1 - 0 i
/
+ "
x + 3x-~ " \J - 0 + 1/
+
((x^2j:(x+3): h + 0 -i 0! +
1/ tabele moemo neposredno proitati rjeenjakoja zadovoljavaju proizvod, a to su:
(x- 2)(x +3) >0, Vxe(-oo, 3)u(2, +00) \
h-
1, Rijei sistemnejednaina:
a) 2x +3 >5
x-3 <2
<t
c) 2x + 1 > x - ~
2x -1 < 1 - 3x
b) 2x - 5 > -x - 2
-2(x + 1) >
,, x +l c
d) <x - 5
2
x + 4
<2x-3
5 2
(R: a)xe(l , 5), b) Nema rjeenja, c)xe(- , ), d)xe(l l ,+00))
2, Rijei nejednaine:
a) (x - 2)(x +3) >0 b) (2x - l)(3x +5) <0
c) (x - 2)(5 - x)(l +2x) <0 d) - 3)(x +5)(3 - 2x) < 0
(R: Zadatke treba rijeiti pomou tabela. Rjeenja su:
5 1'
a)xe(-oo,-3)u(2,+oo), b) x e
3'2
c)xe(- ^,2)u(5,+oo), d)xe(- 5,|)u(3,+co))
- * v) <. ci <0 d) >0
2x +3 2x-3 3 x+3 x-5
P(x)
(R: Transormirati u oblik - ''- >0, pa pomou tabela doi do rjeenja:
3 - 2""'''
1
''3 ' ' 5
a) * ( - - , - - ) , b)xe(-oo-)u(9,+oo), c) xe( - 3- ) , d) *e(-oo,-3)u(5,+>))
1. Rijei nejednaine:
a)7x +4>6 +5x b)2(x +1) - 5x>2 - 3 x
c) 6* - 8 <3x - 4 d) 3x -7 >5x-\
(R: a)xe[l ,+oo), b)xe(-oo,2), c)xe(- oo,|], d)xe(-oo,-3))
12 4 6
, . 3x +1 4x -1 .
b) x <0
2 3
. 3x + \ 4x-\ \\x
c) x + <0
2 3 6
(R: a) xe(0,+oo), b)xe(- ^,+oo), c) VxeR)
3. Rijei nejdnaine:
. 5x +l 8x +1
a)
3 4
10x +l
12
<0
, , X \ - x \ + x
b)
6 4 3
x - 2
24
>0
. X l ^-x l +x
c)
8 4 3
x - 2
24
>0
(R: a)xe(0,+oo), b)xe(12,+oo), c) V x e R )
4. Zadanaj e funkcija_y =2x - 5. Odredi x tako da fimkcijaima veu vrijednost od 53.
(R:xe(29,+oo)) -
5. Zakoj evrijednosti parametra k j e rjeenjejednaine:
2
2-k , .
= 0 i x * l
x -1 - k
a)pozi ti vno b)negati vno c)j ednako0
' 7(k + x)- 11 =(k + 2)(k-2) + 3(x+ 1)
Odredi interval u kome se nalazi parametar k da bi korijenjednaine bi o negativan.
k
2
-lk +10 '
(R: x = a uvjet j e x<0, ato znai (k-2)(k-5) <0 => ke(2,5))
2 3 '
7 U iednaini odredi k, tako darjeenjebude:
3x-k kx-4
a) nula
(R:Za 2k-9*0=>x =
b) pozitivno
83Jfc
2k-9
c) negativno
a) k =| , b) k e c) k e ( - <, |) u( |, +oo
f8. Rijei nejednaine, a onda diskutiraj ijeenja:
a) ax + 5 > 3x + a +4 b) mx +6 >.v - 2
c) x(m
2
+ \)> m
4
- 1 d)x + k<\+kx
(R: a) ae(3,+oo)=>;t > a< 3 =>x < a = 1=>< 0, a =3 nema rjeenja,
a-3 a-3
,m = \=> VxeR, m> \ =z> x > b)m<\=>x<~
\-m \-m
c) VmeR =>x>m
2
- 1 d)k< 1=> x< l,k= \ => nema rjeenja, k > 1=> x > 1
9. Rijei nejednaine pomou tabele:
a) (x + 3)(x +7) >0 b) (* - 5)(* +2) >0
c) (x - 3)(x + 5)(3 - 2x) < 0 d)(x-2)(x-\)(x + 3)<0
(Rj eenj e: a) xe(-oo,-7)u(-3,+oo),
b)xe(-oo,-2)u(5,+oo),
X -oo -7 -3 +00 X -OO -2 5 +00
x +3 -
I - 0 + x - 5 - 1 -
0 +
x +7 - 0 + 1
+ x +2 - 0 + 1
+
(x +3)(x +7) + 0 - 0 + (x - 5)(x +2) + 0 - 0 +
c) i d) isti postupak kao pod a) i b))
10. Rijei nejednainu:
X ~ 5 A
a) - <0 b ) I ^>0
^
2
'
3 x
n
c) >0
1 -
X
1
d) >1
x + 3 ' x-\ ' x-3 ' 2x +5
(Uputstvo: Postupak j e slian kao u prethodnom zadatku.)
^
2 1
a ) <
x + 2 x-3
b)
1 3
<-
1 -x x + 3
c)
2 3
<-
1 - 2x x + 5
1 \ \ \
(R:a) Vxe(-oo,-2)u(3,8);b) Vxe(-3,0)u(l ,+oo);c) V x e| - 5, - - u -,+oo )
o) \ 2. y
l l . Kijesi nejcuimuiuc.
x + 2 _ ' . x
2
+5x + 4
a ) > 0 b) < 0
X
2
-2X + 3 X-5X-6
(R: a) Vxe(-2, +00); b) Vxe(-oo, -4)u(-l , 6))
13. Za koje vrijednosti a e R j e razlomak ^- 7 negativan?
.. 4 - 1
14. U skupu N rijei sljedee nejednaine:
a)5-x<2x + 8 b) 4x - 17 >5* - 23
3x-\
b)2x-6<-x + l e) < 1
' 2x-3
(R: a) VxeN b)xe{l , 2,3,4, 5,6}
c) xe {1, 2, 3, 4} d) xe {1})
15. U skupu Z rijei sljedee nejednaine:
N , . . 6x-9
a) <- 1 b) <2
;
2x + 6 2.V-5
X 3x- l , ,, 5.V - 24
c) <1 d) <4
2x-3 ' ' ' ' x-6
(R: a) xe {-2, -1, 0} b)xe {0,1,2}
c)xe{- l , 0, 1} d)xe{l , 2, 3, 4, 5})
16. Odredi parametar a (aeR) tako da rjeenjejednaine bude pozi ti vanbroj :
x 2ax+l + 3a . 4a+1 . .
a) = 5a-2x b) =3- 2 a
' 2 x-2
(R: a) ae(-oo,-2)u(l ,+00); b ) a e
17. Odredi parametar a (aeZ) tako da rjeenjejednaina bude negativno:
, 5 + ax-2a \ - a + 6x ,. 3ax 2 a + 9x-1
a) = b) =
(R: a) a=8; b) oe{0, 1, 2, 3})
18. Odredi vrijednost parametara m i n tako da sistemi imajurjeenja
a)(m+n- 3)x +(2nwn)y=2 b) ( 3m- n +1) y +(m+2n- 4) y =6
( 4m- l )y +(m+3n- l ) y =6 (8m+n - 8)y +( 2m- 3n +5)y =20
x= 1, y =2 x= 1, y =0
19. Diskutovati rj eenj a sistema
a) ( a- l )x +2ay =-2 b) ( a+l ) x + ( 2a- l ) y=- 2- a
2ax +(a-l )y - a+1 =0 (a +3)x +( 3a- l ) y =a +1
liijeit emo nekoliko zadataka o nejednakostima:
Zadat akl .
I lokazati da za svaki pozitivan broj x vrijedi nejednakost: X H >-1
x
Kjeenje: Zax= 1vrijedi jednakost.
/a x >1=>x - 1>0, akvadriranjemdobije se(x - 1)
2
>0, tj.
\
2
-2X + 1 > 0
+ 1> 2x, di j el j enj emsa x imamo:
x + >2, odnosno x + >2
x x
Zadatak 2.
I)okazati da vrijedi nejednakost: x
2
+ y
2
> 2xy (x, yeR)
Hokaz: \Zx,ycR vrijedi
(x-y)
2
>0
x
2
- 2xy + y
2
> 0, odnosno
x
2
+ y
2
> 2xy, toj e trebalo dokazati.
Zadatak 3.
1)okazati da za pozitivne brojevex, y, z, vrijedi nejednakost:
x
2
+ y
2
+ z
2
>xy + xz + yz
Dokaz: I z prethodnog zadatka imamo:
x
2
+ y
2
>2xy
x
2
+ z
2
> 2xz
y
2
+ z
2
> 2yz sabiranjemse dobije:
2x
2
+ 2y
2
+2z
2
>2(xy + xz + yz), odnosno
x
2
+ y
2
+ z
2
> xy + xz + yz, toj e i trebalo dokazati.
Zadatak 4. Dokazati da vrijedi nejednakost: ~~~ - 4ab,(,b >0)
vea ili j ednaka od geometrijske sredine dva nenegativna broja.
Dokaz: Ni j e teko zakljuiti da j e:
{47i-Sj> 0
a - 2-Jab +b >0
a+b>2V abj : 2
^- ^- >yf ab ,to j e trebalo dokazati.
2 rr a + b . a +b
1 1
+
a b
2
+b
2
<J- , za sve pozitivne realne brojeve a, b, gdje znak
vrijedi ako i samo akoje a = b (tj. harmonijska sredinaj e manja ili jednaka od geometrijske sie-
dine, aaritmetika sredinaj e manjaili jednaka od kvadratne sredine).
Zadaci za vjebu i samostalan rad
1. Dokazati da zaa, beR i a>0 i b>0, slijedi:
b) -Ja +*Jb > *Ja + b
s b
a) - + - >2
b a
(R: a) Tvrdnjaslijedi za
r i r\
2
a b
>0. J ednakost je zadovoijena za a=b
b) Oigledno vrijedi nejednakost >a+b.)
2. Dokazati da za a, b, ceR vrijedi: + + >3.
b c a
(Uputstvo: Na osnovu zadatka 1. pod a) oiglednaje tvrdnjazadatka. Za a=b=c vrijcdi
jednakost.)
3. Dokai daza svako xeR vrijedi:
a) x
2
+x + \>Q b) 2x
2
+ * + 3>0
(R: a) x
2
+x + \ =
V 2,
+- >0, VxeR
4
b) 2x +x + 3 = 2
' 2 X 2^
X ++
2 3
=2
l V 5
>0, VxeR)
4. Dokai da za:
a) a + b > 1, vrijedi a
2
+ b
2
> - j
b) a
2
+b
2
> 1, vrijedi a
4
+b
4
>-
(R: a) I z a + b>\=>a
2
+2 ab + b
2
>1. K akoj e(a- f t)
2
>0, tj.
a
2
-2ab + b
2
>0 sabiranjemovihnejednakostiimamo-:
2a
2
+2b
2
> 1, tj. a
2
+b
2
>.
( a
2
-b
2
f >0^>a
4
-2a
2
b
2
+b
4
>0
Sabiranjemovih nejednakosti imamo: a* +;b
4
> )
5. Dokazati daza a, b, ceR i za a>0, b>0, c>0, vrijedi:
(a+b)(a+c)(b+c)>%abc.
(R. iz
a + b
> J^b, > Va, > Jbc , mnoenjemnejednakosti imamo
2 2 2
(a + b)(a + c)(b + c)>Sabc)
6. Dokai daje:
_1_ J _ + + _ ! _ > !
51 52 "' 100 2
/R. 1 > * __J >1 1 =1 . Sabiranjemse dobije:
1
50+1 2- 50' 50+2 250'"" 50+50 2 -50
_L + _L+ +_ 1 _ >5 0 ^ =, pa jetvrdenje tano).
51 52 "' 100 2-50 2
fr
SISTEMI LINEARNIH
JEDNAINA (JEDNADBI)
7.1, LINI
7.2v METODE Rl
IAMDE1
\ FI KA
JEDNAINI
73^ROJAI\
7%. GRAfl

J*
_ .
M mmmM
m
%
'im
r #
-./v' .
George Boole
(1815.-1864.)
Engleski logiar i matematiar.
Dao je veliki doprinos matematici, pa je po njemu jedna oblast
algebre nazvana Bulova (Booleova) algebra. Bulova algebra
ima vanu ulogu u matematikoj logici, funkcionalnoj analizi,
teoriji vjerovatnoe, kao i u raunarstvu i informatici.
7.1. LINEARNA JEDNAINA (JEDNADBA) S DVIJE NEPOZNATE
(
Znanje je orue, a ne cilj. j
(L.N.T.) ;
U ovoj tematskoj cjelini razmatrat emojednaine sadvijenepoznate. Ograniit emo senaskupj
realnih brojevaR.
Posmatrajmo jednaine:
3x +2y = 2, x-2y=l, (x - 2) + 2(y +5) =4 i td.
Svaka od ovihjednaina imadvijenepoznatex i y.
Definicija: Svaka formula oblika: ax + by = c, gdjesux iy realne nepoznate, a dati brojevi a, b
i c iz R koeficijenti, naziva sejednaina sa dvije nepoznate.
Linearna jednaina sa dvije nepoznate j e funkcija, kojaza pojedine vrijednosti nepoznatih ;
postajetaan ili netaan iskaz. ;
Tako jednaina:
2x - y =5postajetaan iskaz
zax =4 iy = 3, anetaan iskaz zax =2iy = 1.
Svaka dva broja(ureenpar) kojazadovoljavajujednainu, nazivaju serjeenja. i
Da bismo nali jedno rjeenjelinearnejednaine ax + by = c sa dvijenepoznate, uzmimo zajedni
nepoznatu proizvoljnu vrijednost ax iz R. Tadajednaina ax + by = c postajeaci\ + by = c linearnj
jednaina sjednomnepoznatom. Akoje rjeenjeovejednaine_y =b\ iz R, ondaj e aa\ + bb\ = i
tana numerikajednakost, ato znai daje ureen par b\) rjeenjejednaine ax + by = c. Ni
isti nainzax = a2 nali bismoy = b2, drugo rjeenjejednaine ax + by = c. Nastavimo li ovaj po
stupak, moemo zakljuiti dajednaina ax + by = c imabeskonano mnogo rjeenja.
Primjer: Odrediti nekoliko rjeenjajednaine:
2x+y = 3 \
Rjeenje: Za vrijednost jedne od nepoznatih biramo proizvoljno jedan realan broj. Zamjenor
togabrojau datujednainu izraunamo vrijednost drage nepoznate.
J ednainu 2x + y = 3moemo pisati u obliku
y = -2x i 3, :
a onda za odabrane vrijednosti x izraunavamo vrijednosti y, tj.
. x =-3=>y = 9
x =-1 :=>y - 5
x =0 =>y = 3 itd.
Postupak mocmo nastaviti ncogranieno.
Lineamejednaine sa dvijenepoznate kojeimajucjelobrojnekoeficijentei za kojesetraerje
njeu skupu cijelih prirodnih brojeva (a ponekad i u skupu racionalnih brojeva) nazivaju se lin
arne Diofantovejednaine (Diofantes - poznati matematiar III vijeka, ivio oko 250. god; nov
ere).
'osmatrajmo sada dvijejednaine sa dvijenepoznate, kojeinejednu cjelinu:
axx + b\y = C\
a2x l b?y = ct
Ivaka od datihjednaina ima beskonano mnogo ijeenja (skup rjeenja). U timskupovima i|c-
enja, mogu senai i vrijednosti nepoznatih brojevazaxiy kojeobjejednaine prevode u nuine-
ikejednakosti, odnosno istovremeno zadovoljavaju i jednu i drugu jednainu. Za takve d\ i|c
sdnaine kae se da ine sistemod dvijejednaine sa dvije nepoznate, a vrijednosti argumcnata
i y, kojeistovremeno zadovoljavajuobjejednaine, nazivaju serjeenjadatog sistema lineainili
;dnaina.
J sistemu jednaina:
a\x + b\y = c\
a2x + b?y = c2 *
rojevi (izrazi) au a2, bh b2, c{, c2e R nazivajusekoeficijenti, ax iy su nepoznate (nepoznanicc).
lijeiti sistemjednaina sa dvije nepoznate:
a\X + b\y = c i
a2x + biy = c2,
nai odrediti skup svih ureenih parova nepoznatih x i y kojezadovoljavaju svaku od datih |cd-
aina.
istemod dvijejednaine sa dvijenepoznate rjeavamo tako da ga prevedemo u takav ekvivalen-
msistemsa dvije nepoznate u komejedna od njegovihjednaina sadri samojednu nepoznatu,
: koje se najednostavan nain izraunava ta nepoznata. Uvrtavanjemte nepoznate u drugu jc-
nainu ekvivalentnog sistema, izraunavamo i drugu nepoznatu.
)efinicija: Dva sistemajednaina su ekvivalentna, ako i samo ako imaju istarjeenja.
rimjer: Rijeiti sistemjednaina:
3(x+y) = 6 + 3y ,.. .
XA
rvujednainu emo transformirati u njoj ekvivalentnu, ali jednostavniju jednainu:
3y + 3x = 6 + 3y
yjiA
3y+3x-3y = 6
yjA
3x = 6
Xl4
x = 2 i y = 4 su traena rjeenjasistema.
odrjeavanjasistema linearnihjednaina nailazimo na sljedee mogunosti:
Broj jednaina manji od broja nepoznatih (naprimjer dvijejednaine satri nepoznate). Takav
sistemimabeskonano mnogo rjeenja.
Broj jednaina vei od brojanepoznatih. Takav sistemje mogu samo uz odreene uvjete.
Broj jcdnainajednak broju nepoznatih. To su sistemi od dvijejednaine i dvijenepoznate ili
tri jednaine i tri nepoznate itd. Nas interesira rjeavanjeovakvih sistema.
Sistemoddvijejednaine sadvijenepoznaterjeavaseu dvije etape.
U prvoj etapi sistemjednainasetransformirauekvivalentansistemoblika:
a\X+ b\y = C\
a2x + biy = c2
gdjesukoeficijenti aua2,b\,b2,c\,c2 realni brojevi koji nezavise odpromjenljivihJC iy.
U drugoj etapi odaberemo najpogodnijumetodu (postupak, algoritam) zarjeavanje.
Ovdje emo se upoznati sa sljedeimmetodama rjeavanja sistema od dvijejednaine sa dvije
nepoznate:
1. Metoda supstitucije(zamjene)
2. Gausovametoda (K.F. Gauss, 1777. - 1855. g., njemaki matematiar, fiziar i astronom)
3. Metoda determinanata
4. Grafikametoda itd.
7.2.1. Met oda supst i t uci j e (zamj ene)
Metodomsupstitucije, sistemod dvijejednaine sa dvije nepoznate rjeavamo tako da iz jedne
odjednaina datog sistema izrazimojednu pomou druge nepoznate. Tako sedobijeformula za-
mjene. Zamjenomtako dobijene formuleu drugujednainu, nastajejednaina sajednomnepoz-
natom, kojuznamo rjeavati. Pokaimo taj postupak.
Nekanamj e dat sistemjednaina:
a\X + b\y = c\
a2x + b2y = c2
Iz drugejednaine izrazimo nepoznato^, pa imamo:
a\.x -i b\y - C\
b2 ' ' ' ' ' ' ' '
a zatimvrijednost_y uvrstimo u prvujednainu, paje:
y = 0)
b2
Rjeavanjem ove jednaine izraunavamo vrijednost nepoznate x, a zatim iz druge jednaine i
vrijednost j;. Tako dobijemo rjeenja:
c\b7-c2b\ . a\c2-a2cx ,
axb2-a2bx axb2-a2bx
Primjeri:
1. Rijeiti sistemjednaina:
2x+y = -10 i
3x - 2y = - 8
J / - - 1 0 - 2 x
3x - 2v = - 8
3x - 2(-10 - 2x) = - 8 y -10 - 2x
3x + 20 + 4x = -8 7 = -10 - 2(-4)
7x = -28 =>x = -4 y = - 2
Rjecnjeje: x--4
y - - 2 ili kao urcen par (-4, -2).
2. Rijeiti sistem jednaina pomou supstitucije:
x + ay = a
2
x-b\'-'b
2
'
x + ay = a
2
x + ay = a
2
x = b
2
+ bv y = a-b
b
2
+ by + ay = a
2
x + a(a-b) = a
2
ay + by = a
2
-b
2
x + a
2
- ab ~ a
2
y(a + b) = a
2
-b
2
x = ab
y ~ a - b, a -b
Rjeenjeje: x = ab
y = a-b (a* -6).
3. Rijeiti sistem metodom supstitucije:
5 2
x+3 y-1
3 5
= 26
= 27
x+3 y-1
3a bismo rijeili ovaj sistem, treba uvesti smjenu:
1 1
u, v
x + 3 y -1
iada sistem piemo u obliku:
5u - 2v = 26
3u - 5v= 27
5 u = 26 + 2v
3M - 5v = 27
26 + 2v
w
5
26+2v . 26- 6
3 - 5v = 27 -5 u = -
5' 5
78 + 6v - 25v = 135 u = 4
-19v = 57
v = -3
eenjeje: u = 4
v = -3
1 , 11
= 4 => 4x + 12 = 1 =>x =
x +3 4
1
=- 3 =>1 =-3y + 3 => y =
v . . 11 2
Rjesenjesistemaje: x = v =
1. Rijeiti metodomsupstitucije sljedee sisteme:
a) 3x + 2y= 12 b) 5x ! 3y - 9
x = 3v-l x-2v = l
c) 3x + 2y= 14 d) 3x - 2y = -12
5x- 8v= 12 5x +4v =2
( R : a)x = 2,y = 3, b) X - 3,>=-2, c) X =4,j>=1, d) x =-2, y = 3)
2. Rijeiti sistemejednaina metodomsupstitucije:
a) (x +y)-2- 3(2x - 3y) = -41
2(5x - 3v) - 2(x - 4v>=10
b) 2(x + 2): 3(2^- 1) = (x +7): 3(y + 4)
2x - v = 1
( R : a,)x = 2,y = -3, b) x = 3,j> = 5)
3. Rijeiti sistemejednaina metodomsupstitucije:
3x-y- 2 x + 2y-3 _ 1
3 2 ~ ~ 3
_ , , 2x + 3y - 4 2
x - 2 y + 3 =
S -
2x-y + l 3x-4y + 3 _
2 4
5x- 2y +3 2x-3y-6
x-2y + 5 x-y +11
4 6 ~ 2"
(3x-l):(3v-l)=(2x-l):(2v + 3)
(R: a)x = 3,y = 2, b)x=13,y = -14, c)x = 5,y = 3)
4 2 9 ^
- + = = _ 4 2 1
: ..,: ... = 1 -
I Z L J I Z U I 2x-y + l 5x-3y + 4 2
)
2
C>
3X-2y-3 ~ x-3y + 7
= l d
) 3(3.r - 4)
3
- 2(2>. 7)
2
- 57
1 3 1
M3x_-4)
2
- 5C2v +7)
2
=
3x--2y-3 x-3y + l 4
(R: a) x=8, 2-j-^-, b) x=3,y=5, c) x=3, j;=2, d) = , x2=3, ,y ,=-2,y2=-5)
18 3
5. Rijciti sistemjednaina:
a) ax + by = a
1
+ 2ab - b
2
b) ax + by = a
ax - bv = a
2
+ b
2
bx + ay = 6
3
c) 2x - 3y = 5 d) 3ax -5y = a
5 ax +2y =3a 5x-2 v = 3
(R: a)x = a + b,y = a - b, b) x = a
2
+b
2
,y = -ab,
9a+10 19a 15- 2a 4a s
C)
'
V =
L5a+4 ' " " " T ^+4"'
Na isti nain, kao to serjeavajusistemi jednaina sa dvije, rjeavajuse i sistemi od tri jcdnai
nesatri nepoznate, tesistemod etiri jednainesaetiri nepoznate:
6. Rijeiti sisteme od tri jednaine satri nepoznate:
a)x=y+z + 3 b)x+y + z = 2
y=x + 2z-6 2x-y + z = 5
z = 2x - y - 5 x +3y +2z = 2
c)x + 3y-z =-4 d)2x+y-z=l
2x+y+z = 3 x + 2y + z-K
3x +2v +2z = 5 3x-v-z = -2
(R: a)x-2, y = -2,z= 1, b) x =l,y = -1, z =2,
c)x= \,y = -l,z = 2, ,d)x =l,_y =2,z =3)
1.2.2. Gausova met oda
^lekaj e dat sistemsadvijejednaine sadvije nepoznate:
a,x + b\y = Cx
a2x +b^y =c2
jausovommetodomdati sistemtransformiraseu ekvivalentan sistemtrougaonog oblika, tj.
a\X + b\y = c,, (aubuCi&R) {
ay = $, (a, (iei?) a* 0
: drugejednaine sistema izraunamo vrijednost nepoznate y =, aonda uvrtavanjem\ii|cd
a
jsti y uprvujednainu odredimo i vrijednost nepoznate
IIIVl II OlJCUtiVl liavill. ' ' S','!"'.';:^'!-.:.-:'...::;:^:
Mnoenjem"pogodnim" brojevima prvu i drugu jednainu, ali tako da kada ih saberemo, kod
drugejednaine ostaje samo jedna nepoznata, dok prvajednaina sistema ostajenepromijenjena.
Tako dobijemo trougaonu shemu iz koje se izraunajedna od nepoznatih. Drugu nepoznatu nije
leko izraunati iz prvejednaine.
(iausov postupak praktino seprovodi na ovaj nain:
a,x 1 b\y = C| | a2, a2 * 0
a2x +biv =Cj |(-at),
a\a2x +a2b,y = a2C\
-a\(hx -a\b?y = -fljCo
a\X + b,y = C\
(aibz - a^b^v = gic? - CM^
a\x + b\y ~ c\
y=
a
>
C2
-
a2C
Ua\b2-a2b\*0)
a,b2 - a2b\
Uvrtavanjemvri j ednosti j uprvu jednainu:
alX + b\- =c,,
a,b2 a2b,
aiz ovejednaine izraunavamo vrijednost x
x = c , h - c 2 b \ ( f l A _ f l A ^ 0 )
a,b2 - a2b,
Na ovaj nain i pomou Gausove metode sistemjednaina od dvijenepoznate imarjeenja:
c,b? c2b, a,c2-a2c, , , ...
a,b2-a2b\ a,b2-a2b\
Primjeri:
1. Rijeiti sistemjednaina Gausovommetodom:
x + 3y = % | (-2)
2x - 4v =6
-2x -6y = -16
2x - 4v = 6
x + 3y = 8
-lOv =-10
x + 3y = 8 / '
v = 1 'v,
x +3=8
x =5 Rj eenj ej e: x~5
y = 1
ax- bv = a -b
2 ax = 2 a
2
=> x = a
ax + by = a
2
+ b
2
x = a
a-a + by = a
2
+ b
2
y = b =>"Rjeenjeje: x = a
y = b
3. Rijei sistemjednaina GausoVommetodom:
x + y -1 2x - y +1
=2
2x-3y+ 5 ^ x + 2y + 2
15
Ovaj sistemprvo treba svesti na standardan oblik, aonda primijeniti Gausovu metodu.
x + y-1 + 2 ( 2 x - y + 1) = 8
5(2x -3v + 5) + 3(x + 2v + 21 =30
x+y- 1 +4x-2y + 2 = 8
10x - 15v +25 +3x +6y +6=30
5x-y = l | (-9)
13x-9v =-l
a sada primjenomGausove metode dobijamo:
-45x i- 9y = -63
13x - 9v =-1
5x-y = l
-32x = -64 x =2
5x-y = l
x = 2
10-y = l
y = 3 => Rj eenj ej e: x =2
7 = 3
U sluaju da j e sistemjednaina sloenijeg oblika, onda se primjenomGausove metode sistem
prvo transformira u ekvivalentni sistemjednostavnijeg (standardnog) oblika, a onda se primi|eni
Gausova metoda.
Gausova metodaj o se naziva metodajednakih koeficijenataili metoda sabiranja.
1. Rijeiti sistemGausovommetodom
a) 3x +57=21 b) 5x+5 =8y
5x-2y = 4 5x +y =40
c)lx+y = 25 d) 5x-3y= 16
5x-y=12 6x + y =10
(R: a)x = 2,y = 3, b)x = l,y=5, c)x-3,y = 4, d)x = 2,y = -2)
, 2 3 . , . 5 4 . 27
a) x v =l b) ~x +y = -2
3 5 8 7 28
2 2 2 _ 1 1
x +y =- 74 x-2y = 6
4 3 3 2 6
c) (x - 2f - (2y - 3)
2 _
x
2
- 4y
2
- 41
5x + 3v = 9 '
d) (12x - 5): (4y + 3) = (3x + 22): (y + 18)
3x - v = 4 -
(R: a) x- 312,j ; - -345, b) x =-2,y~--3,c)x = 3,y -4.,, d)x = 3,y = 5)
3. Rijeiti sistemGausovommetodom:
a) -
2
=1
: <
2x + y-1 x + 2y 3 .:;';.;,,
3 4
v;=-i ;.v;;;;,;;.
2x + y-l x + 2y-3
,.3x-y-2 x + 2y-3 1
b) - - =
3 2 3
2x +3v - 4 2
x - 2v +3 - =
:
. ... .. 3 . . . 3
, 2 , 10
c) + =3
x-2y 3 x + y
3 5 5
2x-4y 6x + 2y 4
(R: a) x =1,7 =2, b) x =3,7 =2, c) x =3, 7 =1).
4. Svedi sistemna standardan oblik, uvodenjcmsmjene, aonda rijei Gausovom metodom.
! 1 , , 4 , 5
a) - T + ^ = ^
b
>
x-y + 2
+
\ - x - y 10 5x- 2 y - 9 3x- 47 +5 6
1 4 3_ 2 5 _ J_
X - 7 +2 x - 7 - 1 10 5x- 27- 9 3x- 47 +5
T
6
c) (4x - 3)
2
- 5(37 -1)
2
=5 d) 2(2x - 5)
2
- 3(4^+3)
2
=38
3(4x - 3)
2
+2(3v - l f =83 (2x - 5)
2
- 4(4v +3)
2
=9
(R: a)x =7,7 =4, b)x =3,7 =2, c)xt =2,7t =1, x2 =- - , 72 -
2
111
-"3:
d)x\ = 5, 7,=l7,x2 = 0, y2=b
-2x + 7y +3z =11
c) 2a - b - c =4
3a + - 2c =11
3a- 26 +4c =11
x - 2v - 3z = 2
d) a + b + c = -1
2a - & + 2c = -4
4a + 6 + 4c = -2
(R: a) x
c) a =- ^, & =l -^,c =2
3, y = 2 , z = l , b)x = 5, y = 3, z = - l ,
1 . . 5 _ H
2'' ~7'~ "14'
d) a = 1, b = 2, c = -2)
7.3. POJAM DETERMINANTE DRUGOG I TREGEG REDA
Izraz oblika a,b2 - a2b\, koji se dogovorompie u obliku kvadratne sheme
ct\ u b\
a2 b2
determinanta drugog reda, gdjesurealni brojevi au a2, b\, b2 suelementi determinante i to:
au b\ su elementi prve, a2, b2 su elementi druge vrste.
au a2 su eiementi prve, b,, b2 su elementi druge kolone.
au b2 su elementi glavne, a2 i bt su elementi sporedne dyagonale.
Vrijednost determinante definiramo:
naziva sc
b\
b2
def
a{b2 -a2b\
Prema tome, vrijednost determinante jednaka j e razlici proizvoda elemenata glavne i elemcnata
sporedne dijagonale.
Primjeri: Izraunati vrijednost determinante:
12 3|
1. D =
2. D
5 i
! - l
0
= 2- 7- 5- 3 =14-15 =-1
(-1) ( - 4 ) - 0 - 2 = 4 - 0 = 4
Analogno, determinanta treeg reda od elementa: ah b;, c,-(i =1, 2, 3) j e broj (izraz):
a\b2c3 + b\c2a3 + c\a2b3-a3b2c\-b3c2ai-c3a2b\ .
koji seoznaava shemom:
b ,
Determinanta treeg redaimatri vrste i tri kolone, glavnu i sporednu dijagonalusapo tri elementa.
Vrijednost determinante moe seizraunati pomou Sarusovog praVila. (P.S. Sarrus, 1798. - 1861. g,
francuski matematiar).
Sarusovimpravilomvrijednost determinante treeg reda izraunavamo tako da se saberu proizvo
di elemenata glavne dijagonale i njoj paralelnih elemenata sapozitivnimznakomi proizvoda elc-
menata sporedne dijagonale i elemenata paralelnih njoj sa negativnimznakom. Algebarski zbir
tako dobivenih proizvoda predstavljavrijednost determinante treeg reda, tj.
D
b\ c.
2
b
2
a,
7 1
*
^ X / odnosno
\
D =
ax bx cx
a2b2c2
a3b3 c3
def nej ,
= a\b2c3 + b\c2a3 + C\a2b3 - a3b2C\ - hc2a\ - c3a2b\
Primjer: Odrediti vrijednost determinante treeg reda:
2 1 3
D= 4 - 2 1 =2- ( - 2) - 2 + 4- 3- 3 + l - l - ( - l ) - ( - l ) - ( - 2) - 3- 3- l - 2- 4- l - 2 =
- 1 3 2 = - 8 + 3 6 - 1 - 6 - 6 - 8
D -7
7.3.1. Rj eavanj e si st ema j ednai na pomou det er mi nant e
Pomou determinanata rjeavamo sistemejednaina na sljedei nain:
Neka namj e dat sistem:
a\X+b\y = C\
aix +biy = c?
Formirajmo detenninante drugog reda odkoeficijenata:
,-a7b\ j e determinanta sistema , j ~~S
D =
D
a, b\
a2 b2
b
l
c2 b 2
a\ C\
a2
c2
C\b2 - c2bx je determinanta zanepoznatu x
axc2-a2c\ je determinanta za nepoznatu^
Ranijesmo dokazali da surjeenjasistema:
axx + b\y = C\
a-,x + biv = c->
cxb2 - c2bx
>y-
axc2 -a2cx
axb2 -a2bx a}b2 -a2bx
Uporedivanjemdobijenih formula sa determinantama uoavamo da se one mogu pisati pomo\
determinanata
Dx . .
x = *~, v - ; j erj e
D D
D = a\b2 - a2b\, Dx = cxb2 - c2b\ i Dy = aic2 - a2c\
Navedene formule, pomou kojih serjeavajusistemi linearnihjcdnaina sadvije nepoznate,
predstavljajuKramerovo pravilo (Gabriel Cramer, 1704. - 1752. g., vicarski matematiar).
1. Rijeiti sistemjednaina:
2x +j/ =-10
3x-2v = -8
2 1
D
Dx =
D
y =
3 - 2
- 10 1
- 8 - 2
2 - 10
3 - 8
Dr 28
=- 4 - 3=- 7
= 20 +8 = 28
=- 16 +30 =14
* D - 7
4
14 ' . .
7 =-^j - = =- 2 . Rjesenjesistema je:
2. Pomou determinanata rijeiti sistem:
x-3y = m
mx + 6v = 1
Rjeenje: D =
Dr =
1 - 3
m 6
m - 3
1 6
1 m
m 1
=6+3tk =3(2+m)
= 6m +3=3(2m +1)
= 1 m
2
Dx 3(2m +1) 2m +1
x =. = = -, m
D 3(m + 2) m + 2
Dy 1 -m
2
y=-Z- = -,m*-2
D 3(2+m)
1. Nai vrijednost determinante:
a)
- 5 2
6 - 3
b)
0,5 - 2
1 2
2
(R: a) 3, b) 2, c ) - 1)
72
a)
x - 2
5 1
2x 3
3x 5
=15 b)
(R: a) x =5, b)x = 2, c)a=l)
3. Nai vrijednost determinante treeg reda:
= 2 c)
a 4
2a 12
=4
2 - 1 3 2 1 - 1 1 3 - 1
a
) 1 2 - 2 b) 1 2 1 c) 2 1 1
3 - 4 5 3 - 1 - 1 3 2 2
(R: a) -15, b) 9, c)-4)
1 2
^
y = , mi4)
m + A
4. Pomou determinanata rijeiti sistemjednaina:
a) 7x - 8y =62 b) 2x + 3y = 3%
7x +8v =78 2x + 2y =54
c)x-ly +37 0 d) mx - 2y = 1
x +8v - 53 - 0 8x - mv = 2
(R:a)x=10,7=l , b)x=A3,y=-\6, c)x=5,y=6, d) x =
5. Rijeiti metodomdeterminanata sistem:
a)3x-2y = 0 b)x-2y = 8
6x +v =15 2x-y = l
c)6x- \ \y =-35 d) 2x-y = l
3x - 2v =-14 3x+ly = 2
(R: a) x =2,7 =3, b) x =2, y = -3, c) x =-4,y = 1, d) x =3, y = -1)
6. Rijeiti sistemod tri jednaine s tri nepoznate pomou determinanata:
a) 2x + y-z=\ b)x + 3y-z = -4
x + 2y + z = % 2x+y + z = 3
3x - y - z = -2 3x + 2y + 2z = 5
(R: a) x =1, y =2, z =3, b) x =1, y =-1, z =2 )
m + 4
7.4. GRAFICKA METODA I DISKUSIJA RJESENJA SISTEMA DVIJE
JEDNAINE SA DVIJE NEPOZNATE
Sistemod dvijejednaine sa dvijenepoznate moe serijeiti grafiki.
Rjeavanje sistema grafikommetodom sastoji se u tome da se svaka od jednaina sistema o<
dvijejednaine sa dvije nepoznate
axx + hxy - t'i, ax,b\,C\*0
a?x + bzv = Co, a2, b2, c2 * 0
K h
h h
a to su analitiki izrazi linearnih funkcija, o kojimaj e ve bilo rijei. Grafiki, linearna funkcijau
koordinatnomsistemuj e prava.
Rjeenjazadanog sistema suvrijednosti x i y koj ezadovoljavajui j ednu i drugujednainu sistema.
Medutim, kakav odnos mogu imati prave u koordinatnomsistemu, a prema tome i kakvarjecnja
moe imati sistem, vidi se saslika 7.1,7.2. i 7.3.
Dvijepravepi i p2u ravni mogu imati sljedee poloaje:
1. dasesi j eku(sl i ka7.1.), t). pinp2={M}=> sistemimajedinstveno rjeenje(si stemj e odreden)
2. da su paralelne (slika 7.2.), tj. p\Op2 ={0}=>si stemnema rj eenj e(si stemj e protivrjean lli
nemogu)
3. da sepodudaraj u (slika 7.3.), tj. p\C\p2 p\ = p2 sistemima beskonano mnogo rjeenia,
tj. sistemj e neodreen
Na osnovu koeficijenata a\, a2, b\, b2, cx i c2eR unaprijed se moe utvrditi o kakvomse sistemu
radi.
Nekaj e dat sistem:
a\X + b\y = c\
aix + bjv = c->
Rj eavanj emsistema proizvoljnommetodomrjeenja su:
(a\b2 - a2b\)x = b2C\ - b\C2 D x = Dx
(axb2-a2b\)y = a\C2-a2C\ ili toj e isto: D-y = Dy
a) Akoj e a\b2 - a2b\ # 0, ato znai:
* , sistemj e odreden tj. imajedinstveno rjeenje:,
a2 b2
x =~L J i - L >y r , - L l (Slika 7.1.)
axb2 -a2bx axb2-a2bx
= & , sistemj e nemogu, jednaine su protivrjene i rj eenj a ne postoje, je:
2
b
2
C
2 . .'!..::
su izrazi nemogui (slika 7.3.), tj. i
0 x = Dx I
0-y = Dy
c) Ako j e a\b2 - a2b\ = 0 i b2c{ - b\C2 =0, tj. i
= = , sistemj e neodreen, tj. ima beskonano mnogo rj eenj a. Svaki par vri
a2 b2 c2 \
jednosti argumenata x i y koji zadovoljavajednu, zadovoljava i drugujednainu sistema
Ni j e teko primijetiti da j e u ovomsluaju jedna jednaina nastalamnoenjemdrugejed
nainebrojemrazliitimod nule.
Primjeri:
1. Datj e sistemjednaina:
2 13
2x +3y= 13 => y = x +
3 3
1 .
v = x + 4
2
3x + 6y = 24:
Kako j e:
2 3
toj e sistemodreden i imamoijeenje:
x = 2
y = 3 toj e prikazano na slici 7.4.
Grafici se sijeku u taki M(2, 3).
2. Dat j e si stemj ednai na:
2x+y = 2 =>y = -2x + 2
4x + 2v = 8 =>v = -2x + 4
Kakoj e:
2 1 2
= sistemj e nemogu i nema rjeenja, jer je:
D - 0, Dx = -4, Dy =-8
a rjeenje0 x = -4 i 0 y = -8 toj e nemogue.
Grafici su paralelne prave (vidi sliku 7.5.).
3. Dat j e sistem:
2x +y - 2 =>y = -2x + 2
4x +2y = 4 => y = -2x +2 atoj e ista prava.
Kakoj e:
2 1 2
= = sistemj e neodreden, ti. ima beskonano
4 2 4
mnogo rjeenja. Rj eenj ej e V x, ysR, j er j e:
D =0, Dx = 0, Dy = 0
0- x =0, 0-.y =0
Grafici sepodudaraj u (vidi sliku 7.6.).
Slika 7.4.
<
1
\
. \ ^
v v ,
0 \ \
Slika 7.5.
Slika 7.6.
5x - v =-2
D =
Dr
D
y =
Rjeenje:
10 - 3 m
5 -1
- 4 ~ 3 m
=
Rj eenj ej e:
v _ _ ~2(3w - 2)
5(3- 2)
=- 10+15m=5(3m-2)
=4- 6m =2(2- 3w) =-2(3 - 2)
=- 20+20=0
D
0
5(3- 2)
' 2^1
m^
3,
2 . .
a) J ednadinaj e odreena za 3m- 2 ^0, odnosno za m* - j i imajedinstveno rjeenje:
2
i y ~0
5
2
b) Za 3 - 2 = 0 => m= sistemjeneodreden i ima beskonano mnogo rjeenja.
5. Rijeiti sistemi diskutirati rjeenja:
(a+ l)x +(2a - 1)7=2 - a
(a +3)x +(3a - l)y =a + 1
a +1 2a -1'
a +3 3a- lj
D =
= (a + l ) ( 3 a - l ) - ( a + 3) ( 2a- l ) =
= 3a
z
+2a - 1 - 2a
2
- 5a +3 =
=a
2
- 3a +2=( a- 1) (a - 2)
Dx =
2 - a 2a- 1,
+1 3a - 1
=(2- a)(3a -1) - (a +l)(2a -1) =
=- 3a
2
+7a - 2- 2a
2
- a +1=
=- 5a
2
+6a - 1 =(1 - Sa) (a - 1)
a +1 2- al
a+3 a+1
= (a +l ) 2 - ( a +3) ( 2- a) =
=a
2
+2a+l - (- a
2
- a +6) =
=a
2
+2a+ 1 +a
2
+ a - 6 =
_2
- 2a
2
+3a - 5 =(2a +5) (a - 1)
D X = D x i D- y =Dy
(a - 1) (a - 2) x =(1 - 5a)(a - 1)
(o- l ) (a- 2) - y = (2a + 5)(a - 1)
b) Akoje a =1i a^2 sistemj e neodreden i imabeskonano mnogo rjeenja.
0 x =0 i 0-7 =0
c) Akoje a * 1, a a =2 sistemj e nemogu i nemarjeenja, jer je:
0 x =(1- 5a) (a -1)
0- 7 =(2a + 5)(a- 1)
1. Predstavi grafiki sistemjednaina:
a) 2x +37=12 b) 3x +47= 10
3x +2v= 13 6x +8v =20
c) 6x + 9y - 11
6x + 9y = 24
2. Za kojevrijednosti parametra a sistemj e nemogu?
(a- ))x + 2y~ 6
2 ax + 6y =11
(R: Za a = 3 sistemj e nemogu)
3. Odrediti m i k, tako da sistembude neodreen:
2(m - k)x - my + 5 =0
(2m - k)x - (m + k+ l)y +10=0
(R: Za m=3 i k = 2 sistemje neodreen)
4. Odrediti relacijuizmeu mi k, tako da sistembude nemogu:
(m+3)x +37=5
(k + 2)x +2y =7
3k
(R: Za m = sistemje nemogu)
5. Zakoju vrijednost parametra msistemjednaina nemarjeenje:
5x - 7 =8
2mx - 5y =18
6. Zakojuvrijednost parametra a sistemnemarjeenja:
3x - 27- 5
2(a+ l k +7y= 13
25
(a - 3av = 5a + 1
odrediti parametar a, tako dasistembudeneodreden. Provjeri ljeenje.
(R: a =4)
. Dat j e sistemjednaina:
4a- 7
x - 2y = -
3x- y =
a + 4
3a-4
a + 4
a) Rijeiti dati sistem.
b) Za koju vrijednost parametra a sistemnemarjeenje?
c) Odrediti parametar a, tako da je:
\.x = 0
2. x =y
3.x = -6
2a 3 3a- 5 , ' . . v .
( R: a)x = , v = , b) Sistemnema riesenie za a -
7
a+4 a+4
3 1
c) l . x =0za a =- l ,y =--,
1
2. x=yza a = 2, x =y =,
6
21 4
3.x =- 6zaa = ,y =- 9)
8 11
1. Rijeiti sistemjednaina metodomsupstitucije:
a)3x-2y = 4 b)3x+y = 0
x + 2y = 4 x + lv = 20
c)4x+y = 4 d)2x + 4y = 5
2x - y = -1 x - v = 1
1 3
(R: a)x = 2,y= 1, b)x = -\,y=3, c)x = - , y = 2, d)x = - , y
'.. Rijeiti sistemGausovommetodom:
a) 4x - y = 9 b)4x-5y = 22
3x + 2v = 4 3x + 2y = 5
c) 3x- 2y = -12 d) 3x + 2y = -\\
5x + 4y = 2 5x-7y = -8
(R: a)x = 2,y = -1, b)x = 3,y = -2, c)x = -2,y = 3, d)x = -3,y
a) 3x-5y = 25
4x+v= 18
c) 5x-2y= 18
6x +7v =-16
b) 5x - 3y = 16
6.x +v =10
d)x - 2y =22
7.x - v =29
6x +7v =- l o r
( R: a) x =5, ^=-2, b) x =2, ^=-2, c) x =2,j , =-4, d) x = 12, y - 5)
Rijeiti sistemjednaina:
a) 3(2x-\)-2(y +3) =1
2(3x +2) - C2y +4) = 10
4x + 9y + \
x-3y +1
3x-6y + \0 _ 1
x + 9y +1 ~ 4
b)6(3x +2) +5(y-1) =-12
d{v - +3(7.v +5) = 43
d) x( y- l ) - K 3+x) =4
x + 2y-\ _]_
. v - x +2 3
1
(R: a)x =\,y = -2, b)x = -3,y = l , c)x = -2,y = ~, d)x-5,y--3)
. Rijeiti sistemuvoenjemsmjene:
a) - +- =8
x y
2 - 1 =3
* y
. l l '
c) + =5
b) 2 + i = - l
A: y
3 6
+ = 12
x 1 y + 2
_2 1_
x 1 y + 2
d)
=4
10 1 _ t
x - 5 % +2
25
3
- 2
x- 5 y+2
( R : a ) x ^ . y = \ . = ^ = ^ ^
6. Uvodenjemsmjenerijei sistemjednaina:
+ = b) , 2 6
a) +
x-y x + y 10
4 9 1
x-y x + y 10
1 1
- + -
2x + y-\. x + 2y-3
= 1
2x +j ' - 1 x + 2y-3
- = 1
c)
_1_
x- .y +2 1 x y 10
1 1 _
x-y + 2 x + y-\ 10
2 10 ,
d) +- =3
' x-2y 3x + y
3 5
2x- 4y 6x +2.y 4
(R: a)x =7,y =3, b)x =l , y =2, c)x =7,>=4, d)x = 3, ^- l )
- i
3x - mv =-1 zadovoljavauvjetx >G i y > 0.
8. Za kojevrijednosti a i b sistemjednaina
(a + 2b)x + (a - 3b)y = 13
(2a - 4b)x + (2a - 5b)v = -10a+b
ima rjeenjex = 4, 7 =5?
(R: a = 3, b =2)
9. Zakojevrijednosti parametra m, sistemjednaina
(m- l)x +2y = m- 1
(m - + (m +3)v =5je nemogu?
(R: m =1)
10. Zakojeje vrijednosti parametra m sistemjednaina
4x - my = 6
mx-v = 2 m
a) nemogu b) neodreen
11. Rijei sistem, pa diskutiraj rjeenjasistema (za msR)
a) (m +l)x +3y =3 b) mx +y = m
x + (m - l)y = 1 2mx + mv = 4
c)2mx + 4y = 3 d)3x-my = 2
x + y = -2 x-2y = m
3 1
(R: a) Za m ^2 sistemimajedno rjeenjex = ,y =
m+2 m+2
Za m=2, sistemimabeskonano mnogorjeenja.
Za m = -2, sistemnemarjeenja.
,. . . -.. . , . v . m + 2
b) Zam 0 im ^2 sistemlmajednorjesenje: x = , y =-2
m
Zam = 2 sistemimabeskonanomnogorjeenja
Za m = 0, sistemnemarjeenja.
c) Za m 2 sistemimajedno rieenje: x = , y =-
4 m + 3
2m-4 2m-4
Za m = 2 sistemnemarjeenja
z: * J m
2
-4 3m-2
d) Za m ^6sistemlmajedno rjesenje: x = , y =
m-6 m-6
12. Odredi uvjet da sistem ima jedno rjeenje i nai ga, ako je:
a) a x - b y = b b) ax + by = b
bx + av = a x-v = a
,u ' 2ab a
2
-b
2
(R: a)x= 2 ,y
a +b " a
2
+b
2
'
h(\ 4- n\ /._/!
2
^
, ^ , v - b(\ + a) b-a
2
b) za a^t-b sistemnna rjesenje: x = ,y =
a+b a+b
a) Lx- iy + z = -\ b)x + iy + 2z = o
x + y-z = 0 lx + 2y-z= 10
3x-v + 2z = l \2x + v-z = 0
(R:a)x = l,y = 2,z = 3, b)x = -l,y = 5,z = -l)
14. Rijei sistemjednaina:
a)x + 2y + 3z = 32 b)2x-3y + 4z=S
2x+y + 3z = 31 3x + 4y-5z = -4
3x + 2v + z = 28 4x - 6v + 3z = 1
c)2x-3y + 4z=5 &)2x-3y + 4z=5
-x + 2y + 3z = 2 -x + 2y + 3z = 2
x - v + Iz =7 x-v+lz = 3
(Uputstvo: Metoda determinanataj e najpogodnijazarjeavanje)
ci)\x + \ y = -2 b)^x + ly=4
1 1 < :.'.
x-y = 10 - ~x +- y =$
c)4x + y = 4 d)2(2x-l)-2(2y + 5) = l
2x-y = -l 3(3x +2) - (2y +4) =10
(R: a)x = 4,y = -6 b)x = -3,y = 8 c)x = \ , y = 2, d)x = l,y = -2)
16. Rijeiti sisteme:
,, x+ v x-y n
a) 6(3x + 2) + 5(y-l) = -12
b)
~ T 3
8
x + y x-y , ,
4(x-2) + 3(2y+) = 31 + =
+ 3 = d.) ~7
=
~~~T
2 5 x + 4 7- I
g x-2y_x f y _2_ = _i_
5 2 3 x + 2 y +1
(R: a)x = -3,y = l b) x = 18, y = 6 c) x = 12, y =6 d) x =1,7 =3)
, 4x +9y +1 , 2j c- v +3 . v-2j' +3 .
a)x(y-l)-y(3 + x) = 4 b) / = 2 c) * f = 4
x + 2y-3 2 3x-6y + 10r ! 1 3x-4y + 3 ^ 4x-2y-9
y-x + 2 ~ 3 x + 9y + l 4 4 3
(R: a)x = 5,y = -3 b)x = -2,y = \ c)x =7,y =5)
. 10 1 , , ' 2 10
a) + =1 b) + -
x 5 y + 2 x-2y 3x + y
25 3 3 5 5
-+ = 2
x-5 y + 2 2x-4y 6x + 2y 4
(R: a)x = 10,y = -3 b)x = 3,y = l )
19. Odredite uvjete za realne parametre tako da sistemimajedinstveno rjeenje, a zatimnai to
rjeenje, ako je:
a)ax-by = b b)(a + c)x-by=bc
bx + ay = a x + y = a + b
x y 1 x y a
2
+b
2
c) + = d) + - -
a + b a-b a-b a-b a + b a
2
-b
2
x
y -
1
*
a + b a-b a + b a + b a-b
(R: a)x = ,y= , a
2
+b
2
* 0 b)x = b,y = a, a + b + c* 0
a +b
l
a +b
. a b ,. a + b a-b . , . ,, .
c)x = ,y = , a*+b d)x , y = , a*0,b*0,a* +b)
a- b a + b 2 2
10. Diskutiraj rjeenjasistema jednaina:
a)3x-my = 2 b)mx + y = m
x 2y m 2mx + my = 4
c) 2x - my - 3 d) (m + l)x + 3y = 3
4x-6y = 2m x + (m-l)y = l
(R: a) zam * 6 sistemimajedinstveno rjeenje x = , y = -
m-6 m-6
zam = 6 sistemnemarjeenja
b) zam & 0 i m # 2 sistemimajedinstveno rjeenje x = -
m + 2
, y = -2
m
za m = 2 sistemimabeskonano mnogo rjeenja
zam = 0 sistemj e nemogu, nemarjeenja
c) za m * 3 sistemimajedinstveno rjeenje x = y =3
za m = 3 sistemimabeskonano mnogo rjeenja)
11. Rijei sistemejednaina saapsolutnimvrijednostima ,
a)2|x| +3^=9 b)|x|- 2^=l
2x-y = -5 3|x| +4>=8
. , (x,x>0 , . 3 .
(R: a)x=- ^ aondaj ex = - - , y = 2
1 1
[ x , x <0 2
L 3
b) x, -2,y, ='~,x.2 =~,y =
2
c) Nema rjeenja d)jc =2,jv =-l )
22. Rijei sistemejednaina sa apsolutnimvrijednostima:
; | a- - i | +| ; ' - 5| = I / , ; | x +i | +| y - i | = 5
y = 5+\x-l\ |x +l| = 4^- 4
, 1 11 3 11 , , _ 0
(R:a) =~>y,
=
2'
y2 =
~2 ^
=3
'
y
'
=
23. Rijei sistemejednaina:
a) 2x-y-z = 4
3x + 4y - 2z = 11
3x-2y + 4z = 11
c) x + y z = 5
2x-y+3z = -8
-3x + y-z = 1
(R: a) x =3, y = z = 1
b)x + y + 2z = -l
2x-y + 2z = -4
4x + y+4z = -2
d) x + y-z = a
x + z y = b
y + z-x = Ci
b) x = \,y = 2,z = -2
c) x =y = 1, z = -3 d) x =
a + b
,y = -
a + c
,z=-
b + c.
>
1 1 1
o
a) + + =9
x y z
i + I - I = l
x y z
1 - 1 +1 =3
x y z
1
b)
1
x + y
2
x + z
3
z + y
= 1
= 1
= 1
c) - + - = S
x y
1 +1 =13
1+1 =11
y
2
(R: a) x = ,y = ,z =
' 2 3 4
b) x = 0,y = l,z = 2 c) x
a) x + y + 2z - 3t = 1
3x y - z - 2t = 4
2x + 3y z -1 = 6
2 + 2y + 3z-t = 4
b)x + 2y + 3z-2t = 6
2x-y-2z-3t = 8
3x + 2y-z + 2t = 4
2x-3y + 2z + t = -
Ako se brojniku nekog razlomka doda 3, dobije se 2, a ako se od brojnika istog razlomka
;me 5, dobije se 1. Koj i j e to razlomak?
13
(R: x = 13, y =8. Traeni razl omakJ
e
~)
U dvocifrenombroj u prva cifra j e jednaka trostrukoj vrijednosti drage. Ako od tog broja
zmemo broj koji se dobije zamj enomcifara, dobije se 36. Koj i j e to broj ?
(R: To j e broj 62)
Ako se dvoci frenombroju doda broj koji se dobije zamj enomnjegovih cifara, dobije se 110,
0 se od njega oduzme taj broj dobije se 36. Koji j e to broj ?
(R: Toj ebroj 37)
Uenik j e za 8 sveski i 5 olovaka platio 55 KM, a drugi uenik j e iste takve 4 sveske i 2
'keplatio 26 KM. Kolikaj e cijenasveske, akolika olovke?
(R: 5 K M i 3 KM)
J edan ugao trouglaj e 70, arazlika draga dvaj e 10. Odredi uglove trougla.
(R: 60, 50, 70)
Akoj ednu stranicu pravougaonika poveamo za 15 cm, a drugu umanj i mo za 20 cm, njegova
ovrina umanj i za 24 dm
2
. Meutim, ako prvu stranicu umanj i mo za 10 cm, a dragu povea-
za 15 cm, onda se njegova povrina povea za 15dm
2
. Odredi stranice pravougaonika!
(R: a =150 cm, b = 60 cm)
Majkaj e 26 godina starija od kerke. Za 10 godina ona e biti tri puta starija od svoje kerke.
iko godina ima majka, akoliko kerka?
(R: Maj ka ima 29 godina, akerka 3 godine)
Otac ima 30 godina, a sin 6. Za koliko e godina otac biti dva puta stariji od sina?
(R: Za 18 godina)
Prva cijev napimi bazen vodomza 9 sati, adruga za 12. Za koje vrijeme bi napunili bazen vo-
1ako bi obje cijevi bile ukljuene istodobno?
, 1 1 1 36 . r . . . ,
(R: + = =>x=, ti .za5sati i 8mi nuta )
9 12 x 7
Simbol Upotreba
e a e A
g aA
c AczB
c A<ZB
U AkjB
0 . 0
f-.A-^B
< a a > b
< a a>b
A=B
s AsB
a*b
* a*b
II \a\
A=>B
o AoB
V (\/a)(aeA)
3 (3a)(aeA)
N
Z
Q
i
Znaenje
a j e element skupa A
a nijeelement skupa A
A j e podskup od B
A j e pravi podskup od B
presjek skupovaA i B
unijaskupovaA i B
prazan skup
funkcijasaA na B
aj emanj eodf o
a j e vee od b
a j e manj eili j ednako b
a j e vee ili j ednako b
A j e identiki j ednako B
A j e kongruentno sa B
aj e priblinoj ednako b
a j e razliito od b
apsolutna vrijednost broja a
znak implikacije
znak ekvivalencije
za svako a koj ej eu A
postoji auA
skup prirodnih brojeva
skup cijelih brojeva
skup racionalnih brojeva
skup iracionalnih brojeva
alfa
beta
gama
delta
epsilon
zeta
eta
teta
I i
KK
AX
Mp
Nv
34
Go
rbi
jota
kapa
lambda
mi
ni
ksi
omikron
Pi
Pp
2 C T
T T
Yu
Ocp
XX
Qco
ro
sigma
tau
ipsilon
fi
hi
psi
omega
DDATAK 3: MATEMATIKE FORMULE
I R I T M E T I K A I A L G E B R A
\psolutna vrijednost realnog broja:
I 1 I a,a>0
l
a
l
=
\-a,a < 0
'roporcije
1
a:c = Iv.d
d:b = c:a
d:c = b:a
IN . \(ab)-.(cd) = a:c = b:d
b) a: o = c: a=><
+ b): (c + d) = (a - b): (c - d)
c) a:b = b:c =>b = -Ja geometrijska sredina
a + c
d) a-b = b-c=z>b = aritmetikasredina
2
tepeni (potencije)
a" -a-a-a-...-a,(n e N,a e R) a"'-a" = a
m +
"
n
a
x
=a a
m
: a" = a
m
~", a*0
a*=l,(a*0) a" b" = (ab)"
a~" = , (a 0, neN) (a"')" = a
m
" , (a*0, aeR, m,neN)
a
tepenovanje(potenciranje) zbira i razlike
(a bf = a
2
2ab + b
1
(a bf = a
3
3a
2
b * 3ab
2
b
3
(a bf = a
4
Aa
3
b + 6a2b
2
4ab
3
+ b"
| 5. i'askaiov trougao
1 za (ab)
1 1 za (abf
1 2 1 za (aibf
1 3 3 1 za (abf
1 4 6 4 1 za (abf
1 5 10 10 5 1 za (a6)
s
1 6 15 20 15 6 1 za (abf
6. Rastavljanjena faktore
a
2
-b
2
=(a-b)(a+b)
a
3
-b
1
=(a-b)(a
2
+db+b
2
)
a
3
+b
3
- (a+b)(a
2
-ab + b
2
) :
a
A
-b
4
=(a-b)(a
3
+a
2
b + ab
2
+b
3
) = (a*b)(a + b)(a
2
+b
2
)
a
5
- b
5
=(a-b)(a* +a
3
b + a
2
b
2
+ab
3
+b
4
)
a
s
+b
5
=(a + b)(a
4
-a
3
b+a
2
b
2
-ab
3
+b
4
)
a
s
- b
6
=(a-b)(a
5
+a
4
b + a
3
b
2
+a
2
b
3
+ab
4
+b
5
)
a
s
+b
6
=(a-b)(a
5
-a
4
b + a
3
b
2
-a
2
b
3
+ab
4
-b
5
)
1. Kvadratni trinom
x
2
+px + q = (x-x^)(x-x2) gdj ej e xt +x2 = p i xx -x2 = q
8. Linearnejednaine s j ednomnepoznatom
ax = b
a) a * 0jednainaj e odreena i imajedinstveno rjeenje:
b
x=
a
b) a = 0 i b = 0jednainaj e neodreena i imabeskonano rjesenja
0 x ^ 0
c)a = 0ib^0 jednainaj e nemogua i nemarjeenja
0-x = b
9. Determinante drugog i treeg reda
,/ef
a2b\
1
a2
1
b2
= a
A -
a2b\
i
c
i clef
*
a2 b2
C
2
= a b2c3 + bxc2a3 + cxa2bi~ a^b^c^-b^c
a 3 b, c3
X V. X 1111ijviio ut/ranunaiHi na ijcsavanje sisrema jeanaCma
atx + bty = q
a2x + b2y = c2
>=
Dx Dy
x = , y = , D* 0
D D
a
\ c, b. Clt c.
a2 b2
I
c2
1
b2
' Py =
1 1
2
C
2
asx + bxy + cKz = d^
' Dx Df D
a2x + b2y + c2z = d7 x =, v = ,z =*s D * 0
D D D
a3x + byy + c^z = d}
a
\ b\ c
i d\ b\ c
i
a
\ d\ c
i
a
i b\ d\
D =
2
b2 c 2 d2 b2 c 2 ,Dy = a2 d2 C
2 , D,=
a2 b2 d2
a
3 b3
C
3 d3 K
C
3
a3 d3
C
3 3
b3 d3
LEMENTI ANALI TI KE GEOMETRI J E
y
' B(x2, y2)
^ / ^ m ^ i )
A( xy, )
0 X
daljenost dvije take:
oordinate sredita dui:
y
1
C(x3Jy3)
A(xi ,y! )
o
X
Koordinate teita trougla:
X | ~f~X<2 X ^
y = -
yi +y2 +^3
y = -
3 3
Povrina trougla:
2P = \x{(y2-y3) + x2(y3 -y,) + x3(yi -y2)\
ijeljenjedui u datomomjeru:
Xj +kx2 +ky2
l + k '
y
l + k
Uvjet kolinearnosti tri take:
*iO?.-.y.i) >x2(y3-y,) +x3(y\-y2) = 0
II UHUMJti I K.1JA
A B
Zbir uglova u trouglu:
a +P +y= 180
C
Zbir uglovaumnogouglu: Broj dijagonala u mnogouglu:
n n(n-3)
Sn = (n-2) 180
D n =
2 ^
b /
b
\ a
/ P
A c- B
Pravougli trougao:
a
1
=pc b
2
= qc a
2
+ b
2
= c
1
h
2
=p-q P = ~
Povrina trougla:
a
K bhh chc
i-b
P = yls(s - a)(s - b)(s - c), s =
abc abc
P
P = rs, r =
s
etverougao:
Paralelogram
a+b + c
Romb
t
P = ah
0=2(a+b) 0 = 4a
As a / B
J ednakostranini trougao:
h = -
a
2
a f i
P
R =
a 'S
2
a f i
Pravougaonik Kvadrat
P = ab
0 = 2(a+b)
P= a =
0 = 4a
d = ayp2
i rapez:
m
( M J J V U t v 1
P =
a + C
h mh
0 = a+b + c + d
Krunica i krug:
0=2rn
rjza
Pi = -
2
n a rl
180
P = r
2
n:
360 2
Pp = (R
2
-r
2
)n
0= a+b+c + cl
OA OB = OC
2
= t
2
1# %P
s,
TV

Matematika Za I Razred Srednje Škole

Uploaded by

Document Information

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Matematika Za I Razred Srednje Škole

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

1 1 M ^ i ; : : - i ^; f ^ m H m l M v f

.' jfl.. .. . .;'].v ;

Matematika obdaruje ovjeka

You might also like