Srednjevekovni Toponimi Dalmacije

UDK 94(497.
5 Breevo)653(093)
94(497.5 Polje Kanjane)653(093)
94(497.5 Petrovo polje)653(093)
929.52 Nelipii, obitelj
Primljeno: 23. 8. 2012
Prihvaeno: 29. 10. 2012.
Izvorni znanstveni rad

Srednjovjekovno Breevo i Polje Kanjane jo jedan pokuaj
ubikacije
Neven Isailovi
Istorijski institut
Kneza Mihaila 36/II
11000 Beograd
Republika Srbija
E-adresa: neven.isailovic@gmail.com

Aleksandar Jakovljevi
Istorijski institut
Kneza Mihaila 36/II
11000 Beograd
Republika Srbija
E-adresa: ayakovljevic@gmail.com
U radu se, na osnovi objavljenih i neobjavljenih diplomatikih izvora i osmanskih
popisnih defera (tp tahrr deferleri), iznose nove spoznaje i revidiraju pojedini
zakljuci dosadanje historiografje o pitanjima ubikacije utvrenoga grada Breeva
i Polja (Polja Kanjane), za koje se navedena utvrda vezivala u srednjovjekovnoj
grai. Analizom izvora dolo se do zakljuka da je spomenuto Polje najvjerojatnije
predstavljalo Petrovo polje ili barem njegov vei dio, a da se Breevo nalazilo negdje
na njegovome jugoistonom rubu.
Kljune rijei: Breevo, Polje Kanjane, Petrovo polje, Ivan Nelipi, Ivani Nelipi
Znamenita hrvatska velikaka obitelj Nelipi odavno je poela zaokupljati po-
zornost istraivaa mada je tek nedavno dobila potpuniji historiografski pregled
Neven Isailovi, Aleksandar Jakovljevi, Srednjovjekovno Breevo i Polje Kanjane
32
u doktorskome radu Ante Birina.
1
Meu temama koje su se doticale Nelipia,
najvie su obraivane one koje se mogu podvesti pod politiku povijest mada
su se meu njima nale i genealoke, heraldike i privredne teme. Historijskoj
geografji posveivane su tek pojedine studije, a i one su se prvenstveno ticale
utvrenih gradova koji su ovoj obitelji pripadali. U svega nekoliko radova obra-
ivana su i druga topografska pitanja oblasti, naselja, upe i upanije, knetva
i njihove granice.
2
Budui da su u posljednje vrijeme brojni izvori postali dostu-
pni - neki poznati od ranije, ali nedovoljno iskoriteni, a neki sasvim nepoznati
- cilj je ovoga rada, prvenstveno u domeni historijske geografje (ali ne samo nje),
zaokruiti jednu tematsku cjelinu i odgonetnuti odreene dvojbe vezane za ubi-
kaciju utvrde Breevo i Polja (katkada zvanoga Polje Kanjane), koje se uz njega
spominje u srednjovjekovnoj grai iz vremena knezova Ivana i Ivania Nelipia.
Oba ova posjeda pripadala su Nelipiima najkasnije od prve polovice 14. stoljea
(svakako prije 1345. godine) pa sve do izumiranja obitelji po mukoj liniji (1435.
godine).
3
Oslonac za ovo istraivanje i polazna toka za odreena preispitivanja dosada-
njih rezultata nalazi se ne samo u radu Stjepana Gunjae iz 1957. godine - posve-
enome ubikaciji kastruma Breevo
4
- nego i u djelima drugih povjesniara koji
su, izmeu ostaloga, pozornost posveivali i topografskim pitanjima vezanima
za posjede Nelipi: Stjepana Zlatovia, ire Kalebia, Ferde iia, ime Juri-
a, Franje Smiljania, Mladena Ania, Ante Birina i drugih.
5
Osvrt na rezultate
1
Ante Birin, Knez Nelipac i velikaki rod Nelipia, doktorska disertacija, Sveuilite u Zagrebu
Filozofski fakultet, 2006.
2
Za literaturu do 2006. godine vidi: Birin, Knez Nelipac, 59, 226245. Iz kasnije objavljene literatu-
re izdvajamo: Ivan Alduk, Srednjovjekovne tvrave u: Dalmatinska Zagora: nepoznata zemlja, Joko
Belamari Marko Gri (ur.), Zagreb: Galerija Klovievi dvori, 2007., 623634; Mate Zekan, Utvreni
gradovi i kule na rijeci Krki u: Dalmatinska Zagora: nepoznata zemlja, 637640; Mirela Alti-Slukan,
Krka kao razdjelnica velikakih gradova ubia i Nelipia na karti Matea Pagana nastaloj oko 1522.
godine, Ekonomska i ekohistorija: asopis za gospodarsku povijest i povijest okolia 3 (2007.): 5161;
Joko Zaninovi Davor Gaurina, Nelipieve utvrde na rijekama Krki i ikoli u: Zbornik radova sa
znanstvenog skupa Miljevci u prolosti (s pogledom u budunost), Marko Menui Drago Margu (ur.),
Visovac Drinovci: Miljevaki sabor, 2008., 145162.
3
Knez Ivani umro je najranije krajem lipnja 1435. godine. Do sada se mislilo da je njegov posljed-
nji spomen u travnju 1435. godine (Lajos Tallczy Samu Barabs, Codex diplomaticus comitum de
Frangepanibus I, Budapest: Magyar Tudomnyos Akadmia, 1910., 265268; Peter Rokai, Poslednje
godine balkanske politike kralja igmunda (14351437), Godinjak Filozofskog fakulteta u Novom Sadu
121 (1969.): 99100, biljeka 86; Pavo ivkovi, Tvrtko II Tvrtkovi. Bosna u prvoj polovini XV stoljea,
Sarajevo: Institut za istoriju, 1981., 177, biljeka 8687), ali jedan akt svjedoi o tome da su mu se Du-
brovani obraali i par mjeseci kasnije - Dravni arhiv u Dubrovniku (dalje: DAD), Lettere e commissioni
di Levante 11, f. 250r, 25. 6. 1435. (...) ad Olnis...di Ivanis Ban (...) Et li in Olnis se esso Signor Frussin e
Ivanis ban...a territorio desso Ivanis ban (...).
4
Stjepan Gunjaa, Ubikacija srednjovjekovnog kastruma Breevo, Rad JAZU 311 (1957.): 219238.
5
Popis vanijih djela spomenutih povjesniara, izdanih do 2006. godine donosi: Birin, Knez Nelipac,
59. Nakon 2006. godine izdavajamo radove: Mladen Ani, Srednjovjekovno plemstvo na prostoru
izmeu Zrmanje i Neretve u Dalmatinska Zagora: nepoznata zemlja, 149158; Ante Birin, Posjedi Ne-
lipia na podruju srednjovjekovnog kotara Promine u: Zbornik radova sa znanstvenog skupa Miljevci
Povijesni prilozi 43., 31-58 (2012.)
33
starije historiografje nuan je za praenje promjena u shvaanju pojedinih pro-
blemskih pitanja.
Kada su srednjovjekovni historijski izvori u pitanju, koriteni su kako oni objav-
ljeni, tako i (u manjoj mjeri) oni do sada neobjavljeni. Pored grae tiskane u Di-
plomatikome zborniku Tadije Smiiklasa i suradnika te Listinama ime Ljubia
koristili smo se i manjim zbirkama publiciranima u znanstvenim asopisima kao
i podacima koji su unoeni u tekstove te biljekama pojedinih rasprava i lan-
ka.
6
Od neobjavljenih izvora ukazujemo na vanost Sveska br. 64, koji se uva u
Kaptolskome arhivu u Splitu iako nam on, naalost, nije bio dostupan prilikom
pisanja ovoga rada kao i zbirki obitelji Frankopan i Esterhazy, koje se nalaze u
Maarskome dravnom arhivu u Budimpeti i u kojima je sauvan najvei dio
obiteljskoga arhiva Nelipi.
7
Posebnu skupinu izvora - i po karakteru i po znaenju - predstavljaju osmanski
popisni deferi iz 16. i s poetka 17. stoljea, posebno oni sastavljeni u prvim go-
dinama turske vlasti u junim dijelovima Hrvatske. Registri nekih od ovih popisa
nedavno su objavljeni, katkad i s faksimilima originalnoga teksta, dok se u arhi-
vima u Istanbulu i Ankari mogu nai i kompletni deferi zbirni (sumarni) i op-
irni.
8
Podaci iz ovih knjiga - osobito zbirnih i opirnih defera Bosanskoga i Kli-
koga sandaka te defera posadnika utvrda u ovim sandacima (iz razdoblja od
1530. do 1604. godine) - od velikoga su znaaja ne samo za prouavanje poetno-
ga razdoblja turske vlasti nego i za utvrivanje stanja na terenu uoi osmanskoga
osvajanja kao i za praenje kontinuiteta u odnosu na srednjovjekovno razdoblje,
posebno kada se radi o topografsko-naseobinskoj strukturi itavoga teritorija.
9
*
u prolosti, 117128; Isti, Cetinski knez Ivani Nelipi ban naih kraljevstava Dalmacije i Hrvatske
u Humanitas et litterae. Zbornik u ast Franje anjeka, Lovorka orali Slavko Slikovi, ur., Zagreb:
Dominikanska naklada Istina Kranska sadanjost, 2009., 289302.
6
Sime Ljubi, Listine o odnoajih izmeu junoga Slavenstva i Mletake republike IIX, Zagreb: JAZU,
18681890; Tadija Smiiklas i drugi, Codex diplomaticus regni Croatiae, Dalmatiae et Slavoniae IX
XVIII, Zagreb: JAZU, 19111990. Za potpuniju bibliografju izvora vidi: Birin, Knez Nelipac, 25,
226245. Od 2006. do danas nisu izdane nove zbirke izvora od veega znaaja za istraivanu temu.
7
Radoslav Lopai, Spomenici trakih Frankopana, Starine JAZU 25 (1892): 319329; Collectio di-
plomatica hungarica A kzpkori Magyarorszg digitlis levltra, Budapest: Magyar orszgos levltr
Arcanum, 2008. (DVDROM); Doimo Frangipane Saa Potonjak, Prilog istraivanju arhivske
grae o Franu Krsti Frankopanu Larchivio Fragipane, Joannis, Fluminensia 22 (2010): 4565.
8
Fehim D. Spaho, Splitsko zalee u prvim turskim popisima, Acta historico-oeconomica Iugoslaviae
13 (1986): 4786; 91, 164, MAD 540 ve 173 numaral Hersek, Bosna ve zvornik livlar icml tahrr
deferleri III, Ankara: T. C. Babanklk Devlet Arivleri Genel Mdrl, 2006.; Fehim D. Spaho
Ahmed S. Alii Behija Zlatar, Opirni popis Klikog sandaka iz 1550. godine, Sarajevo: Orijen-
talni institut, 2007; Osmanl Belgelerinde Hrvatistan, Ankara: T. C. Babanklk Devlet Arivleri Genel
Mdrl, 2010.
9
Babakanlk Osmanl Arivi (dalje: BOA), Tahrir Deferleri (dalje: TD) 157; BOA, TD 164; BOA, TD
211; BOA, TD 212; BOA, TD 284; BOA, TD 285; BOA, TD 440; BOA, TD 533; BOA, TD 556; BOA, TD
622; BOA, TD 728; BOA, Maliyeden Mdevver Deferler (dalje: MAD) 540.
34
Za grad Breevo osnovano se moe pretpostaviti da je jedan od starijih posjeda
Nelipi. On im je pripadao najkasnije od vremena vojvode Nelipca, a zadrali
su ga i poslije zamjene posjeda iz 1345. godine iako to prvobitno nije bilo planira-
no preliminarnim sporazumom sa slavonsko-hrvatskim banom Nikolom (kojim
je bilo predvieno da Nelipii izgube i Knin i Breevo, a steknu Cetinu/Sinj i
Klis).
10
Nakon to su pojedini povjesniari nekoliko puta pokuali ubicirati ovaj
zagonetni toponim, Stjepan Gunjaa - u opirnome radu posveenome upravo
pronalaenju lokacije Breeva (1957.) - iznio je niz dokaza za svoju pretpostav-
ku da je spomenuta utvrda bila na teritoriju sela Braevi zapadno od Mua, na
uzvienju iznad Polja Vrba, iji se dio nazivao Kanjevaa.
11
Gunjaini argumenti i
sada uivaju veliko povjerenje s obzirom na to da je autor (kao vrsni poznavatelj
ovih krajeva) proveo temeljna arheoloka, historijska i onomastika istraivanja i
do veine zakljuaka doao iscrpnim terenskim radom. Interpretacija koju emo
iznijeti da Breevo moda treba potraiti neto dalje na sjeveru ili sjeveroza-
padu od Braevia prema Petrovu polju ne osporava nuno Gunjaine nalaze
nego samo neke od njih u odreenoj mjeri dovodi u dvojbu. Stoga je prije svega
potrebno utvrditi neke injenice.
Uoi Nelipeve smrti 1344. godine njegovi su posjedi obuhvaali gradove Knin
i Breevo te jo neke utvrde u dananjoj Lici i Pounju (Srb, Poitelj, Ost[r]og i
Unac). Njegov srodnik Izan (najvjerojatnije brat) sa sinom Konstantinom drao
je utvrdu Klju blizu ua rijeke ikole (Poljice)
12
u Krku, dok je Nelipeva gra-
na, kako saznajemo iz povelje kralja Lajoa (Ludovika) Velikoga od 21. studenoga
1345. godine, imala na svome nasljednom posjedu grad Kamiak (Kamiac),
neto sjevernije od Kljua uz lijevu obalu rijeke Krke.
13
U kasnijemu dokumentu
od 21. rujna 1376. navode se posjedi kneza Ivana Nelipia Neven i Kamiak
10
Magyar orszgos levltr (dalje: MOL), Diplomatikai levltr Mohcs Eltti Gyjtemny (dalje: DL)
38486, 38487, DL 87181, DL 87539, DL 87766, DL 87794; Ferdo ii, Iz arkiva u eljeznom, Vjesnik
Kraljevskog hrv-slav-dalm. zemaljskog arkiva 7 (1905): 142147; Codex diplomaticus XI, 1913, 205208,
249252, br. 157, 158, 192; Stjepan Gunjaa, Tiniensia ArcheologicaHistoricaTopographica II, Sta-
rohrvatska prosvjeta III7 (1960): 4547; Opsada Zadra, Veljko Gortan Branimir Glavii Vladimir
Vratovi i dr, prir., MSHSM 54, Zagreb: HAZU, 2007, 120127.
11
Stjepan Zlatovi, Topografke crtice o starohrvatskim upanijama u Dalmaciji i starim graevinama
na kopnu od Velebita do Neretve, Starohrvatska prosvjeta 3 (1897) 11; Ivan Markovi, Sinj i njegovo
slavlje god. 1887, Zagreb: Dionika tiskara, 1898, 3; iro Kalebi, Povjesni prilozi topografji gradova i
tvrava u upi Cetini, Vjesnik za arheologiju i historiju dalmatinsku 50 (19281929): 301303; Gunjaa,
Ubikacija, 219238; Birin, Knez Nelipac, 204205. Zlatovi je smatrao da se Breevo nalazilo iznad
Kukuzova klanca u selu Brnaze kod Sinja, dok ga je Kalebi ubicirao na ukovoj gredi u zaseoku Dobre
kod Gornjega Mua.
12
Oba naziva ove rijeke jo uvijek su se uvala u 16. stoljeu. Franjo Raki, Prilozi za geografsko-
statistiki opis bosanskoga paaluka, Starine JAZU 14 (1882): 180, 195.
13
MOL, DL 38487; ii, Iz arkiva u eljeznom, 145147; Codex diplomaticus XI, 249252, br. 192; Bi-
rin, Knez Nelipac, 6970, 159, 162163, 181183. U citiranoj ispravi navodi se da je Kamiac iznova
sagraen. Mogue je da se ovaj posjed spominje i u ispravi o otetim dobrima kninskoga biskupa (1368.)
pod nazivom Chammezon. Vidi: Lovre Kati, Ban Emerik Lackovi otimlje dobra Kninske biskupije
(1368), Croatia sacra 3 (1932): 6, 910.
35
kao i drugi dijelovi koji mu pripadaju u Oprominju, a za koje desetinu duguje
kninskome biskupu.
14
Slino se utvruje i poveljom kralja igmunda (Sigismun-
da) iz 1408. godine kojom se knezu Ivaniu potvruju dijelovi distrikta (okruga,
kotara) Oprominje, koji je pripadao jo knezu Nelipcu.
15
S druge strane, zna se
da se Konstantinov sin Nelipac sporio s Hlapcem Boljkoviem oko sela Ljublje u
Oprominju (1377.), to znai da je i on imao svoje dijelove u ovome distriktu.
16

Stoga bi moglo biti osnovano traiti prvobitne posjede Nelipi upravo u Opro-
minju, okrugu koji se prostirao du lijeve obale Krke do granica sa ibenskim
distriktom. Na Oprominje se s istone strane danas nadovezuje Petrovo polje o
ijim se granicama i opsegu u srednjemu vijeku ve pisalo.
17
Prema istraivanjima Franje Smiljania Kninski komitat (upanija) sastojao se
od distrikata Oprominje, Petrovo polje
18
(koje je obuhvaalo i dananje Kosovo
polje), Unaice i distrikta samoga Knina (koji je moda ukljuivao i mikroregije
oko Strmice i Plavna).
19
Ovakvi Smiljanievi zakljuci nesporni su za poetak
15. stoljea, ali se ne moe pouzdano utvrditi je li takvo ustrojstvo bilo na snazi
i u prethodnome razdoblju jer raspoloivi izvori predstavljaju zbir fragmentarne
grae, uglavnom iz kasnoga srednjeg vijeka. Nema dokaza da su komitati (upa-
nije) u Hrvatskoj u svakome trenutku bile podijeljene na odreene distrikte ili
provincije kao na neke nie administrativne jedinice. To je bio prostor naseljen
slobodnim posjednicima Hrvatima kao i Vlasima pa se najpreciznijom ini ocje-
na da su navedeni distrikti bili manji geografski (ili katkad politiko-geografski)
teritoriji koji su u upaniju/knetvo objedinjavani kroz vlast odreenih velikaa
i plemia ili kroz vezanost za odreeno regionalno sredite. I crkvena organiza-
cija (dijeceze, arhiakonati ili pak crkveno-porezni desetinski kotari) mogla je
14
MOL, DL 38493; Birin, Posjedi Nelipia, 124127. Neven se kasnije javlja kao posjed Konstanti-
nova sina Nelipca.
15
MOL, DL 87806; ii, Iz arkiva u eljeznom, 167169.
16
Vladimir Rismondo, Trogirsko i splitsko zalee u nekim dokumentima iz druge polovine XIV. i po-
etka XV. stoljea, Radovi Filozofskog fakulteta Zadar 1415 (19751976) 491493; ime Juri, Graa
za bibliografju Cetinske krajine do 1980. I. dio. Povijesni spomenici prvoga reda, Zbornik Cetinske
krajine 3 (1982): 5657; Birin, Posjedi Nelipia, 124.
17
Stjepan Gunjaa, Hrvatsko historijsko Kosovo u: Ispravci i dopune starijoj hrvatskoj historiji III,
Zagreb: kolska knjiga, 1975, 129168; Franjo Smiljani, Teritorij i granice Kninske upanije u sred-
njem vijeku, Radovi Filozofskog fakulteta u Zadru 27 (14) (198788): 135149; Isti, Graa za povijesnu
topografju kninsko-drnikoga kraja u srednjem vijeku u: Arheoloka istraivanja u Kninu i Kninskoj
krajini, Izdanja Hrvatskog arheolokog drutva 15, Zagreb: Hrvatsko arheoloko drutvo, 1992, 5563.
Nije nam, naalost, bio dostupan magistarski rad Franje Smiljania Kninska upanija (knetvo) u svje-
tlu izvorne grae od 10. do 15. stoljea (Sveuilite u Splitu Filozofski fakultet u Zadru, 1983.).
18
Jedno od tumaenja imena Petrova polja daje Frano Radi u: Graditeljski uresni i nadpisni ulomci
hrvatsko-bizantinskoga sloga sa crkve Bl. Gospe u drnikom Gradcu, Starohrvatska prosvjeta 4 (1898.):
107108. On smatra da ovaj naziv potjee od nekadanje crkve Sv. apostola Petra u Gradcu.
19
Franjo Smiljani, Entstehung und Entwicklung des Verteidigungssystems der upanija Knin vom
11.16. Jahrjundert, Balcanoslavica 1112 (19841985): 135145; Isti, Teritorij i granice, 135137,
140, 146147.
36
predstavljati nekakav okvir, ali treba biti oprezan pri poistovjeivanju politikih
i crkvenih granica nekoga teritorija. Te su se granice mogle, ali i nisu morale,
poklapati.
20
Ovo istiemo zato to i srednjovjekovni i osmanski izvori ukazuju na
postojanje veega broja teritorija i kotara (distrikata) u iroj okolici Knina i rela-
tivnu promjenljivost njihovih granica kao i na preklapanje nekih od njih.
Oprominje se tako spominje skoro samo u 14. stoljeu, a Petrovo polje iskljuivo
u 15. stoljeu.
21
Kamiak se 1372. godine navodi kao grad u distriktu Oprominje
kraj Krke. Zatim se 1376. godine u Oprominju (u izvoru je ovoga puta izostala
rije distrikt, to jest kotar, okrug) navode i Kamiac i Neven, dok dokument iz
1408. godine navodi da Ivaniu pripada grad Klju u distriktu Oprominje s dije-
lovima koji su Nelipcu pripadali u Oprominju.
22
Nakon 1408. godine provincija
ili kontrata Prominja pojavljuje se samo u usamljenome dokumentu iz 1437. go-
dine.
23
Javlja se, meutim, Petrovo polje i to prvi put u povelji iz 1411. godine kao
Campus Petri na samome kraju isprave, bez bliega odreenja na koji se teritorij
odnosi.
24
U povelji iz 1412. godine (sporne autentinosti i datiranja) grad Klju -
koju godinu ranije naveden u distriktu Oprominje - stavlja se u provinciju Petrovo
polje.
25
Petrovo polje ponovno se javlja i 1428. godine u dokumentu kojim knez
Ivani keri zalae Kamiak i Klju kao i provinciju Petrovo polje, koja oito obu-
hvaa ove gradove.
26
Petrovo polje se, opet kao provincija, javlja i u dokumentima
Kninskoga kaptola iz svibnja i lipnja 1434. godine, s time to na jednome mjestu
(28. svibnja) stoji neposredno uz grad Klju (castrum Chlucz cum provincia Cam-
20
Josip Adamek, Agrarni odnosi u Hrvatskoj od sredine XV do kraja XVII stoljea, Zagreb: JAZU Cen-
tar za povijesne znanosti Sveuilita u Zagrebu Sveuilina naklada Liber, 1980, 7089.
21
Ne stoji tvrdnja Franje Smiljania da se selo Petrovo Polje (Petrovo polli) spomenuto 1342. godine
nalazilo na teritoriju dananjega Petrovog polja. To se naselje nalazilo u Cetini, blizu Pobraia (prope
Pobracich), sela koje je u Sinjskoj nahiji zabiljeeno ve u prvome turskom deferu iz 1530. godine (Po-
pradik), a javlja se i kasnije. Mezra (pustoselina) Petrova Poljica takoer se javlja u Sinjskoj nahiji u 16.
stoljeu. Vidi: BOA, MAD 540, 185; Splitski spomenici. Dio prvi Splitski biljeniki spisi. Svezak I Spisi
splitskog biljenika Ivana pok. ove iz Ankone (13411344), Jakov Stipii Ante Nazor, prir., MSHSM
53, Zagreb : HAZU, 2002, 8788; Smiljani, Graa za povijesnu topografju, 5659, 6162; Spaho i dr.,
Opirni popis Klikog sandaka, 256, 397. Fra Karlo Kosor ubicira naselje Petrovo Polje izmeu Otavica
i Gradca, to je mogue, ali ne i izravno provjerivo. Ovo se naselje (pod tim imenom) javlja tek u mle-
tako doba. Vidi: Karlo Kosor, Drnika krajina za turskoga vladanja, Kai 11 (1979.): 137; Smiljani,
Graa za povijesnu topografju, 58, 61. Oprominje se, pak, pominje i kao possessio iz koga dio prihoda
ide kninskome biskupu (Kati, Ban Emerik Lackovi, 6, 910).
22
MOL, DL 38493, DL 87538, DL 87806; ii, Iz arkiva u eljeznom, 154155, 167169; Codex diplo-
maticus XIV, 1916, 440442, br. 329.
23
Note cronologiche e documenti raccolti da Giovanni Lucio Traguriense, Bullettino darcheologia e
storia dalmata 7 (1884): 4243; Smiljani, Graa za povijesnu topografju, 5859, 6162.
24
MOL, DL 38506, DL 87835; ii, Iz arkiva u eljeznom, 170; Tallczy Barabs, Codex diploma-
ticus de Frangepanibus I, 166169.
25
MOL, DL 7327, DL 38508, DL 107996; ii, Iz arkiva u eljeznom, 170. Radi se najvjerojatnije o
falsifkatu koji datira najkasnije iz 1436. godine.
26
MOL, DL 88004, DL 88005, DL 88007; ii, Iz arkiva u eljeznom, 171; Tallczy Barabs, Codex
diplomaticus de Frangepanibus I, 211215, 225226.
37
pum Petri vocata), a na drugome (15. lipnja) uz grad Kamiak (castri Camichacz
cum provincia Campi Petri).
27
U nizu dokumenata od 29. sijenja 1437., kojima
su regulirani odnosi izmeu Talovaca i Katarine, keri Ivania Nelipia (ujedno
udovice Ana Frankopana), datacija glasi Petrovo polje (Petrowapolya).
28
Petro-
vo polje biljei se vie puta u notarskim spisima iz 15. stoljea bez dodatne odred-
nice (samo kao Petrovo poglie ili Campus Petri), ali s jasnim znaenjem teritorija
(kraja), a ne naselja.
29
Iz svega prethodno navedenoga moe se najprije zakljuiti
da se termini distrikt (okrug) i provincija po svemu sudei ne razlikuju. Ono to
je jo vanije jest da se Oprominje i Petrovo polje na odreen nain preklapaju
jer obuhvaaju iste gradove u razliito vrijeme, a nikada se ne spominju zajedno.
Gotovo se moe pomisliti da je termin Oprominje u jednome trenutku (izmeu
1408. i 1411. godine) zamijenjen terminom Petrovo polje, koji je obuhvaao te-
ritorij dananje Promine, Miljevaca i Petrova polja te juni dio Kosova polja, kao
to su istaknuli Gunjaa i Smiljani. Poto se Oprominje (provincia seu contrata
Promynya) ipak spominje i 1437. godine, prije e biti da je njegov pojam suen
i ogranien priblino na teritorij dananje opine Promina, dakle bez podruja
Miljevaca.
30
Ne moemo biti sasvim sigurni je li i Kosovo u nekome periodu ti-
jekom srednjega vijeka bilo distrikt (provincija), ali je izvjesno da selo pod tim
imenom ne odgovara u potpunosti nijednome danas postojeem naselju.
31
Iz tur-
skih popisa moe se vidjeti da se ono nalazilo na teritoriju juno i jugoistono od
Knina, koje se poetkom 16. stoljea nazivalo nahijom Kosovo (Kosova).
32
27
MOL, DL 7327, DL 88081, DL 107996; ii, Iz arkiva u eljeznom, 172; Tallczy Barabs, Codex
diplomaticus de Frangepanibus I, 250256.
28
MOL, DL 38523, DL 38524, DL 88111, DL 88112; Radoslav Lopai, Hrvatski urbari. Svezak I, Zagreb:
JAZU, 1894, 6; ii, Iz arkiva u eljeznom, 173175; Tallczy Barabs, Codex diplomaticus de Fran-
gepanibus I, 274282. Vjerojatno se ova datacija ne odnosi na naselje Petrovo Polje nego na istoimeno
podruje.
29
Stjepan Gunjaa, Hrvatsko historijsko Kosovo, 137139, 141144; Smiljani, Graa za povijesnu
topografju, 5658, 6062.
30
Note cronologiche, Bullettino 7 (1884): 4243; Smiljani, Graa za povijesnu topografju, 59, 62.
Spomenuta su sela Badanj, Ljuboti, Nepekure i Leli (kod Nevena), koja su nekada pripadala knezu
Ivaniu Nelipiu. Sva se nalaze u okolini planine Promine, s time to je Badanj znatno blii Petrovome
polju.
31
DAD, Diversa de Foris VIII, f. 34v kasni prijepis navodne, moda falsifcirane, isprave kralja Dabie
od 7. studenoga 1392. godine: (...) ville Vuranschina dicte, in districtu de Cossovo prope Tninium site (...).
Vidi i: Bogumil Hrabak, Tradicija o srednjovekovnoj Bosni u Dubrovniku XV i XVI veka u: Radovi sa
simpozijuma Srednjovjekovna Bosna i evropska kultura, Fikret Ibrahimpai, ur., Zenica: Muzej grada
Zenice, 1973., 352, biljeka 34; uro Toi, Dvije povelje bosanskog kralja Stjepana Dabie, Istorijski
asopis 39 (1992): 16 /ir./; Mladen Ani, Knin u razvijenom i kasnom srednjem vijeku, Radovi Za-
voda za povijesne znanosti HAZU u Zadru 38 (1996): 9293. S druge strane, o snanim argumentima u
korist tvrdnje da su naselje Kosovo i teritorij Kosovo polje u 15. stoljeu pripadali Petrovome polju vidi:
Kati, Ban Emerik Lackovi, 1, 6, 911; Gunjaa, Hrvatsko historijsko Kosovo, 129168; Smiljani,
Teritorij i granice, 145146; Isti, Graa za povijesnu topografju, 56, 58, 6061.
32
BOA, TD 164, 36, 47, 353355, 370; BOA, MAD 540, 169173; 91, 164, MAD 540 ve 173 numaral I,
3, 1416, 1920; Spaho i dr., Opirni popis Klikog sandaka, xiiixiv, 2, 89, 101102, 179, 393, 395396,
409, 414, 419, 424428, 430; Osmanl Belgelerinde Hrvatistan, 270271, 274. Napominjemo da se u def-
38
Podruje nekadanjega Oprominja (u uemu smislu) u tursko je vrijeme veim
dijelom postalo nahija Neven. U njoj su 1530. zabiljeena dananja sela Bobo-
dol, Britane
33
, Drinovljani (Drinovci), Kaoine, Velui, utvreni grad Neven i
jo desetak (uglavnom neubiciranih) sela, dok se termin Petrovo polje tek tada
pouzdano poeo odnositi uglavnom na prostor polja koje se od Uzdolja prualo
u smjeru jug-jugoistok do ispod Drnia, Ruia, Umljanovia i Gradca. Velui,
koji se (u odnosu na ostala oprominjska sela blia rijeci Krki) nalazio blie Drni-
u, navodi se 1550. godine u nahiji Petrovo polje, dok su ostala i dalje pripadala
Nevenu.
34
Vratimo se sada pitanju ubikacije Polja, za koje su od neposredne vanosti pret-
hodna razmatranja. Naime, na osnovi usporedbi prozopografskih i topografskih
podataka pokuat emo utvrditi gdje se, zapravo, nalazilo Polje ili Polje Kanjane
za koje se u poveljama vezuje kastrum Breevo. Do sada je bilo poznato da se ova
utvrda spominje u dokumentima iz 1345., 1372., 1379. i 1424. godine.
35
Smatralo
se da nakon toga nestaje iz izvora.
36
U povelji kralja Ludovika iz 1345. godine (i
njezinoj potvrdi sporne autentinosti iz 1406. godine) navodi se grad Breevo
(Brechewo) cum campo qui vocatur Polle, dok je u njegovoj ispravi iz 1372. go-
dine grad Breevo (Brecheuow) in campo Kanyamezu.
37
Dokument o saboru u
teru iz 1530. godine, prvome u kojemu su popisane hrvatske zemlje kao vilajet Hrvat - kadiluk Skradin,
spominje nahija Kosovo s Butinom Vasi, koja je sa svih strana okruivala grad Knin. Ve u prvome popisu
tu je zabiljeeno selo Kosovo, ali i Zvjerinac, Orli, Ramljane, Kovai, Vrbnik, Polaa, Biskupija, Kaptol i
druga. Kasnije se ta nahija nazivala samo Kosovo. Sjevernije se nalazio teritorij koji su inile nahije Strmi-
ca (Strmika), Plavno i Popina. Butina Vas je selo, to je posvjedoeno vie puta u srednjemu vijeku, koje
se nalazilo nedaleko od dananjega Golubia i Vrpolja (Kati, Ban Emerik Lackovi, 5, 910; Smiljani,
Graa za povijesnu topografju, 56, 61; Zoraida Demori Stanii, Leglise Saint-Etienne de Golubi,
Hortus artium medievalium 4 (1998): 223, 229). Ovo je selo 1550. godine zabiljeeno u Strmikoj nahiji.
Napomena: Biskupija i Kaptol su 1530. godine, zbog svojih timarnika, ubiljeeni u nahijama Livno i
Ostrovica, ali s oznakom da pripadaju Sinju, koji je, ini se, bio sredite vilajeta Hrvat (BOA, TD 164, 345,
363). Sredinja nahija toga vilajeta nahija tvrave Sinj obuhvaala je i naselja udaljena vie od stotinu
kilometara od Sinja, to pokazuje da u tome trenutku jo uvijek nije bila od vee vanosti precizna terito-
rijalizacija unutar prostora koji e neto kasnije biti defniran kao Kliki sandak.
33
Kraj Britana se nalazio grad Kamiac. Vidi: Smiljani, Graa za povijesnu topografju, 59.
34
BOA, TD 157, 360364, 10871091; BOA, TD 164, 3536, 47, 234, 344, 363, 370371; BOA, MAD
540, 2, 169174, 181, 183184, 192194; Smiljani, Teritorij i granice, 147148; Spaho i dr., Opirni
popis Klikog sandaka, 88; Kreimir Kui, Miljevci za vrijeme turske vladavine 15221683 u Zbornik
radova sa znanstvenog skupa Miljevci u prolosti, 205220.
35
MOL, DL 38486, 38487, DL 87181, DL 87539, DL 87766, DL 87794; Codex diplomaticus XI, 205208,
br. 157158, 249252, br. 192; Codex diplomaticus XIV, 440442, br. 329; Gunjaa, Ubikacija, 221222,
230231; Mladen Ani, Gospodarski aspekti stoarstva Cetinskog komitata u XIV. stoljeu, Acta hi-
storico-oeconomica Iugoslaviae 14 (1987.): 70, biljeka 3, 80, 95, biljeka 119; Isti, Knin, 90, biljeka 128.
36
Kreimir Kui navodi dva spomena Breeva u pisanim dokumentima s konca 14. stoljea, ali nismo
mogli nai toan izvor toga podatka. Vidi: Kreimir Kui, Povijest Dalmatinske zagore, Split: Knjievni
krug, 1997, 87.
37
ii, Iz arkiva u eljeznom, 145147, 154155; Codex diplomaticus XI, 249252, br. 192; Codex di-
plomaticus XIV, 440442, br. 329. Poveljom iz 1345. godine knezu Ivanu potvruje se Breevo s Poljem,
a onom iz 1372. godine Breevo u Polju Kanjane. Re mez (pa tako i u Kanyamezu) na maarskome
znai polje.
39
Cetini od 6. studenoga 1379. navodi kao odvojene (ali susjedne) cjeline Breevo
i Polje.
38
U notarskome spisu iz 1424. godine navodi se, pak, sluaj preseljenja
seljaka iz ibenskoga distrikta u Breevo.
39
Meutim, polje pod imenom Kanjane
ne spominje se samo uz Breevo 1345. i 1372. godine nego i samostalno u dvije
isprave iz pedesetih godina 14. stoljea kao campo Kanane i Polye Kanyane. U oba
sluaja spomenuto Polje vezano je za Nelipie i sreivanje odnosa s lokalnim
plemstvom na teritoriju pod njihovom vrhovnom vlau ili utjecajem.
40
O tome
e vie rijei biti neto kasnije. Moglo bi se naslutiti, iako to ostaje u domeni hi-
poteze, da je i Polje Karnam (campo Carnam), na kojemu je 1323. godine odran
sastanak hrvatskoga plemstva s banom, zapravo Polje Kanjane.
41
Teko je osporiti da su sva Polja spomenuta u prethodnim dokumentima zapravo
Polje Kanjane, koje se, dakle, spominje pet puta od 1345. do 1379. godine. Kao to
je ve navedeno, Gunjaa je u svojemu lanku o ubikaciji Breeva ustvrdio da je
reeno polje zapravo Kanjevaa, jedan dio veega polja Vrba ispod sela Braevi.
Toponim slinoga imena naao je prethodno i u Umljanoviima na granici Pe-
trova polja i Polja Vrba pa je zakljuio da se naziv mogao i seliti. On je, meutim,
naveo i drugo miljenje, poteklo od iia. Upitao se radi li se moda o selu Kanja-
ne u Petrovu polju, u podnoju planine Svilaje, odnosno je li se jedan dio Petrova
polja ranije zvao Polje Kanjane.
42
Poto smo ranije ustvrdili da je Petrovo polje, po
svemu sudei, kasniji naziv i to za veu cjelinu, koja je na kraju obuhvatila i veli-
ke dijelove Oprominja, trebalo bi reafrmirati mogunost da je podruje dana-
njih Kanjana istono od Drnia zaista prostor Polja spomenutoga u prethodnim
38
Gunjaa, Ubikacija, 221222, 230231; Isti, Kratak pregled prolosti Sinja i okolice, Sinj: Drutvo
Cetinjanin, 1977, 15; Ani, Gospodarski aspekti, 70, biljeka 3, 80. Gunjaa kae da je navedeni do-
kument iz 1378. godine, a Ani ga datira 6. studenoga 1379. godine. Baria Kreki, citirajui jedan
stariji Gunjain rad, takoe navodi 1379. godinu (dodue, 6. listopada, a ne studenoga): Baria Kreki,
Jedan mletaki dokument o Nelipiima, Historijski zbornik 1920 (19661967): 413. Moda se radi o
pogreci ili o razlici izmeu godine samoga dogaaja i godine zapisivanja izvjea. Prijepis isprave, koji
nismo imali prilike sami pogledati, nalazi se u Svesku 64 Kaptolskoga arhiva u Splitu na fol. 37r37v.
39
Ani, Gospodarski aspekti, 70, biljeka 3, 80, 95, biljeka 119; Isti, Knin, 90, biljeka 128. inje-
nica da se osobe iz ibenika sele u grad Breevo mogla bi, mada ne nuno, svjedoiti da se on nalazio
blie ibeniku nego Splitu i Trogiru, to bi opet ilo u korist njegove ubikacije na podruju Petrova polja,
o emu e vie rijei biti u daljem tekstu.
40
MOL, DL 38488, DL 38490; Mladen Ani, Splitski i Zadarski kaptol kao vjerodostojna mjesta,
Fontes 11 (2005): 3740, 6466.
41
Ioannes Lucius, De regno Dalmatiae et Croatiae Libri Sex, Amstelaedami : Ioannes Blaev, 1666, 378;
Ferdo ii, Miha Madijev de Barbazanis, Rad JAZU 153 (1903.): 38, 40; Gunjaa, Tiniensia Archeo-
logica-Historica-Topographica II, 37; Birin, Knez Nelipac, 22, biljeka 102. Pitanje je za koje se tono
polje moe vezati onaj Campus koji je, uz Knin, Pset i Vrhriku, na Splitskome saboru (sinodu) iz 1185.
godine proglaen upom Kninske biskupije (Kati, Ban Emerik Lackovi, 10). Zapravo, gotovo je sigur-
no da se to odnosi na dananje Petrovo polje, ali nije sigurno da je ono nosilo to ime jo u 12. stoljeu.
42
Gunjaa, Ubikacija, 230232. Iako je posluao savjet Ferde iia, koji je natuknuo da Breevo i Po-
lje potrai na podruju Petrova polja i sela Kanjane, Gunjaa je naposljetku zakljuio da Kanjane teko
mogu biti lokacija Breeva jer se nalaze na rubu spomenutoga polja, a tamo nisu naeni ostaci vee
gradine, to jest zidane utvrde.
40
izvorima. Za to je potrebno pristupiti daljoj analizi raspoloive prozopografske i
topografske grae.
Posebno vana osoba za rjeenje ove povijesne zagonetke odreeni je Ivan Dmi-
nojevi, osoba koja se - osim ako se ne radi o vie osoba istoga imena i prezimena
- godinama moe pratiti u okruenju Nelipi. Dminojevi je bio njihov fami-
lijar, a poznato je da su Nelipii, kao velikai pod zatitom kralja, brojne pred-
stavnike lokalnoga plemstva uvodili u svoju slubu nakon to su njihove posjede
podveli pod svoju kontrolu.
Ne moemo biti sigurni tko je tono bio Ivan Dminojevi, ali se on rano javlja u
slubi kneza Ivana. Moglo bi se samo pretpostaviti da je njegov otac bio Dminoje,
sin Martina Ludovia, ovjek kneza Nelipca, koji se 4. listopada 1343. javlja kao
svjedok prilikom zakljuenja mira izmeu Nelipi i Mleana.
43
Isti Dminoje
neto kasnije, u prosincu iste godine, javlja se kao Nelipev poslanik u Veneciji.
44

To to je on njegov familijar ve 1343. godine ukazuje na to da nije potjecao s
prostora Cetinske upanije, koja tada nije pripadala Nelipiima, nego vjerojatno
s prostora Kninske upanije odnosno Oprominja ili Polja, koje je u tome tre-
nutku Nelipac drao. Jedini Dminoje koji se kasnije spominje odreeni je knez
Dminoje de Churvach (vjerojatno: iz Hrvaca). On se u jednome fragmentarnom
dokumentu iz 1356. godine navodi kao poslanik kneza Ivana kralju Ludoviku od
kojega je trebao traiti potvrdu darovnice knezu Domaldu, prenesene na Nelip-
ie.
45
Ako se radi o identinoj osobi, zbunjujua je konstatacija da je Dminoje iz
Hrvaca - naselja ije je postojanje neosporno posvjedoeno (ali u Cetini) i koje je
u drugome izvoru navedeno kao selo kroz koje prolaze granice posjeda jednoga
drugog Nelipieva familijara Semjuna Pavlovia.
46
Stoga je mogue da se radi o
drugome Dminoju, koji s onim iz 1343. godine nema nikakve veze ili, pak, o po-
greci kojom se ta ista osoba vezuje za Hrvace. Izvjesno je samo da bi se traenje
Polja Kanjane kod Hrvaca teko moglo opravdati.
Prvi dokument u kojemu se spominje Ivan Dminojevi nije datiran, ali pretpo-
stavljamo da je iz razdoblja oko 1355./1356. godine.
47
Tu se raspravlja o nekim
posjedima ranije spomenutoga Semjuna Pavlovia u Cetinskom komitatu (u-
paniji) i Ivana, sina pokojnoga Dminoja, u Polju Kanjane, koje ta dvojica dre
suprotno volji svoga gospodara kneza Ivana Nelipia. Dakle, Cetinska upanija i
43
Ljubi, Listine II, 1870, 196200, br. CCCXXXII; Juri, Graa za bibliografju, 40.
44
Ljubi, Listine II, 209, br. CCCXLVIII; Juri, Graa za bibliografju, 41. Mogue je da je Dminoje
bio i neimenovani izaslanik koji je u Nelipevo ime iao Mleanima koncem 1342. godine. Vidi: Juri,
Graa za bibliografju, 37.
45
Note cronologiche, Bullettino 5 (1882): 55; Codex diplomaticus XII, 1914, 383, br. 285; Juri, Graa
za bibliografju, 49. Dokument je sauvan u fragmentu u Lucievim biljekama.
46
MOL, DL 38488; Ani, Splitski i Zadarski kaptol, 6566.
47
Splitski kaptol postao je locus credibilis neto poslije 1350. godine. Vidi: Ivan Ostoji, Metropolitanski
kaptol u Splitu, Zagreb: Kranska sadanjost, 1975, 8487; Ani, Splitski i Zadarski kaptol, 1177.
41
Polje Kanjane jasno se razlikuju, a Dminoje se navodi kao pokojni. U dokumentu,
iako je nalog za ophodnju (reambulaciju) posjeda sadrao i sluaj Ivana Dmino-
jevia, rijeeno je samo pitanje posjeda navedenoga Semjuna u okolini Sinja.
48

Dminojevi se ne spominje u ispravi kninskoga biskupa iz 1356. godine kojom se
potomci kneza Domalda odriu svoje darovnice za Cetinu, to jest prenose ju na
Nelipie. U tome se dokumentu, meutim, navodi da se Domaldii (Slavogost
i Domald Iliji te njihovi neaci Hrvatin i Nerad) ne odriu samo darovane im
Cetine nego i sel u Polju, narodnim jezikom zvanom Polje Kanjane i Otave.
49

Domaldii su, dakle, ako se nije radilo o falsifkatu, od kralja dobili i Polje Kanja-
ne. Za razliku od navodne darovnice Andrije II., koja se spominje i na drugim
mjestima i koja je (kao transumpt) sauvana u cijelosti, spomen ove povlastice
(privilegija) susreemo iskljuivo u dokumentu od 24. kolovoza 1356.
50
Ne ula-
zei u pitanje autentinosti obje darovnice, oito je da su Nelipii od Domaldia
zahtijevali da se odreknu svih posjeda koji su bili pod kontrolom kneza Ivana,
nezavisno od toga kome su i po kojemu pravu prvobitno pripadali.
51
Upadljiv je u
tome dokumentu samo izostanak Kamika i dijelova u Oprominju. Stoga bi pret-
postavka da su se Domaldii (kao Nelipievi roaci) odrekli itavoga teritorija
roda Svai mogla biti tona.
52
Na to da je Polje Kanjane moda ipak kraj oko sela Kanjane ukazuje i drugi topo-
nim koji se uz njega javlja Otave. Gunjaa ovim izvorom nije raspolagao pa nije
mogao primijetiti slinost Otava s dananjim Otavicama. Otavice su selo juno
od Kanjana s kojima granie, takoer pod obroncima Svilaje, na mjestu gdje se
Petrovo polje poinje suavati. Ova injenica ojaava pretpostavku da je Polje
za koje se vezuje grad Breevo zapravo Petrovo polje ili barem njegov istoni dio.
Meu svjedocima navedene isprave koju je izdao kninski biskup javlja se, pri-
rodno, mnotvo ljudi iz okoline Knina, ali ne bi bilo iznenaujue da su neki od
njih bili familijari Nelipi koji su to i ostali kada je knez Ivan s majkom bio
prisiljen prepustiti Knin kraljevim katelanima. Tako je tu knez Jari, spomenut i
1371. godine u Humu u Nelipievoj slubi, i jedan plemeniti ovjek iz Uzdolja.
53

Meutim, za nau temu vanije je to to se u rijei Zevoyg, koja dolazi kao blia
48
MOL, DL 38488; Ani, Splitski i Zadarski kaptol, 39, 6566.
49
MOL, DL 38490; Ani, Splitski i Zadarski kaptol, 6465. U originalu stoji in campo quod vulgari-
ter dicitur Polye Kanyane et Othaua villas. Iz ove konstrukcije nije sasvim jasno da li se Polje narodnim
jezikom zvalo Polje Kanjane i Otava, ili su potonja dva toponima bila imena sel u Polju.
50
Codex diplomaticus III, 1905, 101102, br. 82; Juri, Graa za bibliografju, 2021.
51
MOL, DL 38490; Note cronologiche, Bullettino 5 (1882): 55; Codex diplomaticus XII, 383, br. 285,
474, br. 364; Juri, Graa za bibliografju, 4950; Ani, Splitski i Zadarski kaptol, 3740, 6667. Svi
pomenuti Domaldii, sa jo nekoliko svojih roaka, opet su se odrekli svih darovnica i prava na Cetinu
u svibnju 1358. godine.
52
Spisi splitskog biljenika Ivana pok. ove iz Ankone, 204205; Opsada Zadra, 120127; Birin, Knez
Nelipac, 1015.
53
Rismondo, Trogirsko i splitsko zalee, 494; Ani, Splitski i Zadarski kaptol, 6465.
42
odrednica uz svjedoka Jurja (Georgius de Zevoyg), moda krije selo Siveri, koje
se i smo nalazi blizu Kanjana, neto zapadnije prema dananjemu Drniu, tako-
er na teritoriju koji se i sada naziva Petrovo polje.
54
Ivan Dminojevi javlja se kasnije i kao jedan od podkatelana kneza Ivana Nelip-
ia u Sinju (1377.) kada je bio meu optuenima za pljaku bosanskih trgovaca
koji su poslovali sa Splitom.
55
Isti Dminojevi navodi se kao ovjek iz Polja, koji
je (zajedno s lanovima svoje druine: Mihovilom (Michael) Dogahom i Umilje-
nom (Humilenus) Geeniem
56
) na saboru (shodu) u Cetini pod Sinjem 1379. op-
tuen za napad na kneginju Margaretu, udovicu kneza Ivana Nelipia.
57
U dijelu
svoga lanka o Breevu, u kojemu je raspravljao o dokumentu koji se tie ovoga
zbora, Gunjaa se pozivao i na jednu ispravu iz 1371. godine (takoer iz Splitsko-
ga kaptola i neobjavljenu), u kojoj se spominje Siveri u Polju (villa Siverichi in
Pole), za koje on smatra da je Petrovo. S druge strane, ini nam se pogrenim nje-
gov zakljuak da se Polje u ispravi iz 1379. godine, ovaj put spomenuto odvojeno
od Breeva mada neposredno ispred njega, odnosi na Sinjsko polje jer se Dmino-
jevi koju godinu ranije navodi kao sinjski podkatelan.
58
Kao familijar Nelipi
on je mogao potjecati iz bilo kojega kraja pod njihovim utjecajem, a slubovati u
Sinju ili nekoj drugoj utvrdi. On, dakle, nije morao biti iz sinjske okolice.
Gunjaa je svoju tezu o Polju kao Sinjskome polju ponovio i u drugim tekstovima
u kojima otkriva vie detalja o dokumentu iz 1379. godine. U njima navodi da je
Ivan Dminojevi, zaveden avoljim duhom, poslije mise napao kneginju pod
Sinjem prijetei joj da nee iva ui u grad. Njezini pratitelji su je, meutim, zati-
tili bacajui kamenje na Ivanovu druinu. Spomenuti skup zakazan je nakon toga
kako bi Margareta upitala plemenite ljude i Vlahe svojega knetva opravdavaju
li Dminojevia koji, umjesto nje i njezina maloljetnog sina Ivania, eli zavladati
Sinjem i Cetinom iako ga je ona obdarila brojnim slubama i posjedima u Cetin-
skoj upaniji, meu kojima je bio i poloaj avinskoga katelana. Nelipiima
su okupljeni potvrdili vjernost, a Dminojevi se, prirodno, nije pojavio na sabo-
ru. Kako je njegov sluaj zavrio, nije nam poznato.
59
Izvjesni Ivan Dminojevi
54
MOL, DL 38490; Ani, Splitski i Zadarski kaptol, 6465. Zevoyg moe biti pisarski previd koji stoji
umjesto oblika Zeverig.
55
Vladimir Rismondo, Pomorski Split druge polovine XIV st. Notarske imbrevijature, Split: Muzej grada
Splita, 1954, 2022; Mladen Ani, Putanja klatna. Ugarsko-hrvatsko kraljevstvo i Bosna u XIV. stoljeu,
Zadar: Zavod za povijesne znanosti HAZU Mostar: ZIRAL, 1997, 263264; Isti, Ser Ciprijan Zani-
nov. Rod i karijera jednog splitskog patricija druge polovice XIV. stoljea, Radovi Zavoda za povijesne
znanosti HAZU u Zadru 39 (1997.): 5962.
56
Ime nekoga Umiljena sauvano je u dananjemu toponimu Umljanovii, zabiljeenome u ranim mle-
takim katastrima i kao Umiljenovi. Ovo selo nije zabiljeeno u osmanskim popisima, bar ne pod
tim imenom. Prezime navedenoga Umiljena Geenia identino je prezimenu katelana Perka (Percho
Gessenich, avinski katelan iz 1377. godine, takoer slubenik Ivana Nelipia). Vidi biljeku 55.
57
Gunjaa, Ubikacija, 221222, 232; Ani, Gospodarski aspekti, 70, biljeka 3, 80.
58
Gunjaa, Ubikacija, 221222.
59
Stipe Gunjaa, Tragom istraivanja prolosti Sinja i okolice, Slobodna Dalmacija, Split, 2123. III
43
spominje se i kao svjedok jedne sudske odluke u ibeniku iz 1386. godine, ali ne
moemo znati radi li se o istoj osobi.
60
Ono to bi moglo ukazivati na rjeenje dvojbe koju je otvorilo spominjanje Si-
veria u Polju pomalo je zagonetna pojava Ivana Dminojevia u jo jednome
dokumentu, ovoga puta iz 1403. godine. Naime, vojvoda Hrvoje Vuki Hrvati-
ni izdao je nalog Ninskome kaptolu da ispita neke tvrdnje o pobuni puana koja
se dogodila u ibeniku 1358. godine. Navedeni kaptol nalog je proveo i, izmeu
ostalih, ispitao i odreenoga Ivana Dyminaeuig iz Siveria.
61
Smatramo da se i
ovdje radi o iskvarenome pisanju imena istoga Ivana Dminojevia iako je prolo
blizu pedeset godina od njegova prvog spomena. Zato? Uz njega se takoer spo-
minje i Nenad(a) Semjuni, sin Semjuna Pavlovia, jo jedna osoba za koju zna-
mo 35 godina prije 1403. godine.
62
Jednostavno, ispitani su upravo oni plemii,
familijari Nelipi (gospodara svih krajeva sjeverno od ibenika) koji su bili su-
vremenici dogaaja iz 1358. godine.
63
Semjuni je, tovie, bio iv i 1420. godine.
64

Ukoliko je nae tumaenje ispravno, Ivan Dminojevi bio je iz Siveria u Polju,
sela koje je bilo pod vrhovnim utjecajem Nelipi. U istome selu je i knez Ivani
1399. godine poklonio posjede svoga lokalnog familijara, Jurja Stipia drugome
svome slubeniku Stjepanu Bujiniu iz Butine Vasi kod Knina.
65
Spomenuti Buj-
ini spomenut je kao homo regius u povelji kralja Sigismunda iz 1397. godine i
bio je jo jedan od svjedoka koje je Ninski kaptol ispitivao 1403. godine.
66
Ukoliko je Dminojevi, kao to kau izvori, bio iz Polja, to jest Polja Kanjane, a
preciznije iz Siveria, moe se ustvrditi da je to Polje zahvaalo i iri prostor nego
1957, 3; Isti, Kratak pregled prolosti Sinja, 15; Ivan Botica, Franjevaki samostan i crkva sv. Marije u
podgrau Cetini pod Sinjem (primjer povijesnog diskontinuiteta), Povijesni prilozi 38 (2010): 15.
60
Mirko Zjai, Spisi ibenskog notara Slavogosta, Starine JAZU 44 (1952): 226.
61
MOL, DL 42802, DL 50060; Ferdo ii, Nekoliko isprava iz poetka XV stoljea, Starine JAZU 39
(1938): 200, 203205; ibenski diplomatarij. Zbornik ibenski isprava, Josip Barbari Josip Kolanovi,
ur., ibenik: Muzej grada ibenika, 1986, 6567; Milko Brkovi, Isprave bosansko-humskih srednjovje-
kovnih vladara ibeniku, Radovi Zavoda za povijesne znanosti HAZU u Zadru 50 (2008): 2830, 4344.
Original isprave oteen je i u njemu se ne vide imena ispitanih svjedoka. Zbog toga postoje praznine i u
prijepisu u ibenskome diplomataru. Meutim, u drugome suvremenom prijepisu, sauvanom u zbirci
Nikole Jankovia u Maarskome dravnom arhivu, imena su sauvana, a meu njima je i Dminojevi-
evo. ii ga je pogreno proitao kao Deymtacening. U nalogu za provoenje istrage kao homo regius
spominje se i Matej Dminojevi iz Siveria, moda Ivanov brat. ii, pak, u svome izdanju proputa
navesti da je Matej iz Siveria (de Siverichy). Pored spomenutih Dminojevia, nalog i izvjee spominju
jo ljudi sa irega teritorija: iz Butine Vasi, Razvaa, Lukaria (Lukara) i iz Cetine. Iako su sve to homines
regii, radi se nedvosmisleno o familijarima Nelipi.
62
Codex diplomaticus XIV, 172173, 211212, br. 116, 151.
63
MOL, DL 42802; ii, Nekoliko isprava, 203205.
64
Ani, Gospodarski aspekti, 92, biljeka 105; Ivan Luci, Povijesna svjedoanstva o Trogiru II, Split :
Knjievni krug, 1979, 919.
65
MOL, DL 87661; ii, Iz arkiva u eljeznom, 162; Codex diplomaticus XVIII, 1990, 479480, br.
335. O selu Butina Vas vidi u biljeci 32.
66
MOL, DL 42802; ii, Nekoliko isprava, 203205; Codex diplomaticus XVIII, 228229, br. 155
44
to se isprva moglo zakljuiti.
67
Ono je obuhvaalo najvei dio dananjega Petrova
polja (u najmanju ruku sredinji i istoni, na potezu od Drnia i Siveria k istoku),
a ime sadanjega sela Kanjane u neposrednoj je vezi s njim. Kao to smo ve na-
veli, ini se da je poetkom 15. stoljea - spajanjem dijelova distrikata Oprominje,
Polje i Kosovo - formirana cjelina zvana Petrovo polje. U tursko vrijeme veliko
Petrovo polje ponovno se razgradilo pa je taj naziv poeo oznaavati samo pr-
vobitno Polje (ravnicu koja se pruala du gornjega toka ikole i sjeverno od
njega do Klanca kod utvrenja Petrovac), dok je Oprominje egzistiralo kao nahija
Neven obuhvaajui Miljevce i kraj zapadno od planine Promine, a Kosovo je
bilo istoimena nahija.
68
Navedena tumaenja mogla bi ugroziti Gunjaino rjeenje ubikacije Breeva, ali
ne nuno. Problematian je posebno akt iz 1379. godine koji odvaja Polje i Bre-
evo, dok ih drugi akti jasno spajaju.
69
Mogue je da je Breevo tom prilikom na
saboru nastupalo kao grad, a Polje kao njegov okrug (distrikt). Striktno geograf-
ski promatrano, selo Braevi - za koje je Gunjaa smatrao da odgovara Breevu
- prije bi trebalo pripadati teritoriju zvanome Zmina (ili moda distriktu Ogorje)
nego Polju Kanjane.
70
Poznato je da je Ogorje - navoeno bez odrednice, ali ini
se kao distrikt, a ne selo - pripadalo Nelipiima kao i da su oni imali svoje fami-
lijare iz Zmine, ali nije sasvim jasno je li taj teritorij bio samostalan ili je naelno
pripadao Cetinskom ili Klikom knetvu, jer svakako nije mogao pripadati ni
Kninskoj upaniji ni Oprominju odnosno Petrovom polju.
71

Pa opet, nije utvreno dokle su se tono pruali Polje Kanjane i Zmina. Do sada
poznati srednjovjekovni izvori gotovo da ne spominju naselja du toka rijeice
Vrbe te je teko utvrditi kojoj su geografsko-politikoj cjelini oni pripadali. S jed-
ne strane, na tome prostoru planinski masivi Svilaje i Mosea mjestimino se
pribliavaju i oteavaju komunikaciju Braevia i Petrova polja pa je teko pomi-
sliti da su oni inili istu teritorijalnu cjelinu. S druge strane, ne moe se iskljuiti
mogunost da je uski zaravnan prostor izmeu spomenutih planina (polje du
67
Mogla bi se iznijeti pretpostavka da Ivan Dminojevi nije izvorno iz Siveria nego da se tu naknadno
doselio voljom svojih gospodara Nelipi, ali je to malo vjerojatno. Iza epiteta de najee je slijedilo
mjesto iz kojega osoba izvorno potjee, a ne mjesto u kojemu ivi.
68
BOA, TD 157, 360364, 10871091; BOA, TD 164, 3536, 47, 234, 344345, 363, 370371; BOA,
MAD 540, 2, 169174, 181, 183184, 192194; 91, 164, MAD 540 ve 173 numaral I, 3, 4, 1416, 1920;
Spaho i dr., Opirni popis Klikog sandaka, xiii, 73, 8290, 99101, 106, 352, 390, 393, 422. Tursko admi-
nistrativno ureenje ovoga kraja vie podsjea na situaciju na terenu iz druge polovice 14. stoljea nego
na onu iz prve polovice 15. stoljea.
69
Gunjaa, Ubikacija, 221222, 230231; Ani, Gospodarski aspekti, 70, biljeka 3, 80.
70
Codex diplomaticus XIV, 172173, 211212, br. 116, 151; Kalebi, Povjesni prilozi topografji, 300;
Kreimir Kui, Plemii s podruja upe Zmina u srednjem vijeku, Zbornik Odsjeka za povijesne zna-
nosti HAZU 17 (1999): 5, 910. Pritom treba imati u vidu da nije sasvim jasan ni pojam Zmine u vrijeme
Nelipi. Taj je termin bio u uporabi, ali se koristio znatno manje nego ranije, s neodreenim znae-
njem i teritorijalnim okvirom.
71
Kui, Plemii s podruja upe Zmina, 5, 8.
45
toka Vrbe), na potezu izmeu dananjih Umljanovia i Braevia, bio linija pove-
zivanja.
72
O tome svjedoi i injenica da je ve u rano tursko vrijeme Polje Vrba
jednim dijelom pripadalo Zmina polju, a drugim Petrovom. Granica izmeu na-
hija bila je upravo negdje kod Ramljana, Braevia i Crivca. Za srednjovjekovno
razdoblje sigurno je samo da su Zmina i Ogorje pripadali Splitskoj nadbiskupiji,
a Petrovo polje Kninskoj biskupiji. Naalost, izravnoga spomena Breeva s Poljem
Kanjane nema ni u jednome dokumentu koji se tie desetine.
73
Ako su nae pret-
postavke tone, ovi su posjedi u crkvenome pogledu bili podreeni kninskome
biskupu.
Do sada nepoznat dokument iz zbirke ibenskih isprava koje se uvaju u Ma-
arskome dravnom arhivu otvara odreeni prostor za precizniju ubikaciju Bre-
eva. U toj se ispravi Kninskoga kaptola izdanoj 30. srpnja 1487. godine navo-
di tekst ugovora kojim plemi Ivan, Danijelov sin i unuk Dujma Hranislavia iz
Breeva, stanovnik ibenika, prodaje iz nude (za stotinu zlatnih dukata) svoje
zemljine dijelove na posjedima (in possessionibus) Breevo (Brechewo), Suhovari
(Zwhowari), Breevice (Brechewicze) i Poljane (Polyane) u Kninskom komitatu
(in comitatu Tyniensi existentes) Tadiji Humskome.
74
Ovaj dokument vaan je iz
vie razloga zato to sadri jo jedan spomen Breeva i to s kraja 15. stoljea,
zato to donosi nazive (najvjerojatnije susjednih) sela te zato to navodi da se svi
spomenuti posjedi nalaze u Kninskoj upaniji (komitatu). Meutim, on otvara
i odreene dvojbe. Naime, nijedan od navedenih posjeda, to jest naselja danas
vie ne postoji. Breevo je, ini se, ve tada svedeno na razinu sela (navodi se
kao possessio, a ne castrum), dok Breevice upadljivo podsjeaju na Braevi te
isprva djeluje da je Gunjaa zasigurno bio na pravome tragu.
75
Pa opet, Breevo i
Breevice jasno su navedeni kao dva razliita naselja (posjeda), a ve smo rekli da
se podruje dananjega Braevia nalazi na granici izmeu teritorija Zmine (koja
nije pripadala Kninskoj upaniji, u sastavu koje su bili posjedi navedeni u spo-
menutome dokumentu iz 1487. godine) i Polja Vrba, koje je u 15. stoljeu moglo
(ali nije moralo) initi teritorijalnu cjelinu s Poljem Kanjane / Petrovim poljem,
72
Gunjaa i Smiljani spominju tektonsko ulegnue koje se prostire od Knina do Braevia, podijeljeno
na vie polja. Gunjaa, Hrvatsko historijsko Kosovo, 131132; Smiljani, Graa za povijesnu topogra-
fju, 5556.
73
MOL, DL 38493, DL 38499; Birin, Knez Nelipac, 89, 9899, 203.
74
MOL, DL 50087. Ivan je prodao svoje zemljine dijelove, zatim ono to je dobio od pokojnoga Marina
Vlatkova Vitanovia iz Breeva (a condam nobili Marino Wlathkonis Vytanowich de dicta Brechewo),
koji je ivio u selu Bristivica (Bryschywicha) u trogirskom distriktu, kao i sva svoja prava na spomenute
posjede. Tadija Humski je vojvoda Tadija Vlatkovi. Vidi: Sran Rudi, O potomcima vojvode Jurja
(ura) Radivojevia. Prilog rodoslovu Vlatkovia u Spomenica akademika Marka unjia, Dubravko
Lovrenovi, ur., Sarajevo: Filozofski fakultet, 2010, 233241. /ir./
75
Gunjaa, Ubikacija, 231236. Breevice bi mogle (ali i ne bi morale) biti nekadanje podgrae Bre-
eva. U vezi s tim trebalo bi razmotriti i etimologiju osnove (korijena) Bre-/Bra- jer postoji vie topo-
nima koji ju sadre.
46
a samim time i s Kninskim knetvom. Neka pojanjenja, stoga, treba potraiti u
osmanskim izvorima.
Nakon otkrivanja isprave iz 1487. godine turski deferi dobivaju na znaaju kao
izvor za ubikaciju Breeva. Naime, sela koja se u tome dokumentu navode spo-
menuta su ve u prvome turskom opirnom deferu koji je nastao nakon osva-
janja kninsko-drnikoga teritorija, a dijelove kojega je (uz odreene propuste u
itanju) objavio Fehim D. Spaho.
76
U sastavu nahije Petrovo polje (Petrova pole)
i Petrova gora tada se navode sljedea sela: selo Treskale, selo Ljubiina s mezrom
(pustoselinom) Vrba
77
i batinom Tvrtkovi, selo Gradac (danas Gradac) i, to
je za ovaj lanak osobito vano, sela Suhovare i Breevi,
78
koja su nastala od
istoimenih mezri.
79
S druge strane, u nahiji Zmina polje (zmina pole), za koju se
naglaava da pripada Cetini, navode se sela Hmu (danas Mu) i vrljevo (s me-
zrama Luka, Dobro Selite, Oradovica, Hoa, Strmikue i Vuica), selo Dobri
80
,
selo Bidni (s mezrom Bidni i jajlakom Ljubotina), selo Tomina s mezrom Mi-
leina, selo Podastinje (danas Postinje), selo Ogorje kod Klisa (s mezrama Konji
81

i Ogorje), selo Ramljani (danas Ramljane) i selo Raduni (s mezrom Ogorje i, u
sklopu Ogorja, mezrama Marinovica, Luka i Rika).
82
Spaho je istaknuo da ostala mjesta, poznata iz kasnijih popisa, nisu ukljuena u
defer zato to je tada bio osvojen samo jugoistoni dio Petrova polja, ali Kor-
nelija Jurin Starevi ispravno primjeuje da je taj prostor svakako bio zauzet
tijekom dvadesetih godina 16. stoljea te navodi da spomenuta naselja nedostaju
zbog zaputenosti i nesreenosti prilika na terenu.
83
Meutim, i ostala su naselja,
zapravo, bila popisana ve 1530. godine, ali u drugome deferu onome koji obu-
76
Spaho, Splitsko zalee, 4786. Ovaj defer potjee iz 1530. godine. U spomenutome radu on je dati-
ran 1528. godine kada je otpoeo popis Bosanskoga sandaka, koji je okonan sredinom 1530. godine.
Vidi: BOA, TD 157, 12; Kanuni i kanun-name za bosanski, hercegovaki, zvorniki, kliki, crnogorski i ska-
darski sandak, Sarajevo: Orijentalni institut, 1957., 34; Hazim abanovi, Bosanski paaluk. Postanak i
upravna podjela, Sarajevo: Svjetlost, 1982.
2
, 107.
77
Postojanje mezre Vrba ne pomae u potpunosti ubikaciji Ljubiine jer su zaseoke ovoga imena imala
mnoga sela du toka rijeice Vrba (avoglave, Crivac, Braevi i druga). Vidi: Mirko Koreni, Naselja
i stanovnitvo Socijalistike Republike Hrvatske 18571971, Zagreb: Republiki zavod za statistiku SR
Hrvatske, 1979., 215, 658, 666. Najvei od ovih zaselaka nalazi se danas na tromei Ramljana, Braevia
i Radunia. Turski deferi biljee spomene hidronima i toponima Vrba i Vrb(n)ica u selima i mezrama
Ljubiina, ujak, Mileina, Ramljani, Raduni, Podastinje te Donja i Gornja Vrbica. Sva ova mjesta
nalaze se u nahijama Petrovo polje i (veim dijelom) Zmina polje. Videti: BOA, TD 533, 488; BOA, TD
622, 259B, 261A261B, 267B269B.
78
Spaho ovaj toponim ita na vie naina: Brkovi, Preevi, Prekovi, Perkovi.
79
BOA, TD 157, 360364; BOA, TD 164, 3536; Spaho, Splitsko zalee, 5056.
80
Dobri je zapravo Dobre, zaselak Gornjega Mua. Vidi: Koreni, Naselja i stanovnitvo, 666.
81
Moda Konjsko kod Klisa. Spaho je ovaj toponim proitao kao Kuti.
82
BOA, TD 157, 371379; BOA, TD 164, 37; Spaho, Splitsko zalee, 5764. Vie o nahijama Petrovo
polje i Zmina polje vidi u: abanovi, Bosanski paaluk, 207.
83
Spaho, Splitsko zalee, 48; Kornelija Jurin Starevi, Demografska kretanja u selima srednjodalma-
tinskog zalea u 16. i poetkom 17. stoljea, Prilozi za orijentalnu flologiju 54 (2004): 144146, biljeka
13.
47
hvaa timare lanova posade utvrda Bosanskoga sandaka.
84
Veina sel Petrova
polja pripala je mustahfzima Nevena (sela Siveri i Bioi), Sinja (selo Vitani)
i Drnia (sela Tepljuh, Gajin
85
, Buhanci - drugim imenom Hrastovica, Mioi,
Badanj, Otavice i Grahovica te mezre Goranci i Liani). Spomenuta naselja drali
su najistaknutiji predstavnici turske uprave u Drniu dizdar, kethuda (u ovome
sluaju dizdarov zamjenik), imam i drugi. Pored ovih, drnikim posadnicima pri-
padalo je i selo itni te mezre Sedrami, Unei i Linjak kao i mezra Velui za
koju se navodi da pripada Nevenu. U Zmina polju mustahfzima sinjske utvrde
pripadala su samo sela Gornji i Donji Zmini te mezra Zilova Polje (Zelovo).
86
U sljedeemu opirnom deferu Bosanskoga sandaka iz 1542. godine
87
dolo je
do grupiranja posjeda u sandakbegov has pa je veina sela Petrova polja izuzeta
iz posjeda mustahfz i popisana na jednome mjestu. Navedena su sljedea nase-
lja: sela Vitani, Gradac, Gajin, Ljubiina, Treskale, Breevi, Suhovare, Otavice,
Sedrai (kao ispaa na Petrovoj gori), Buhanci ili Bumanci (drugim imenom
Hrastovica), Bioi, Mioi, Tepljuh, Siveri, Badanj i Poljice s Brnaom
88
kao i
mezra Goranica (Goranci) i varo utvrde Drni (naselje u podgrau Drnia).
89
U
Zmina polju takoer nije bilo veih promjena. Pored naselja navedenih u popisi-
ma iz 1530. godine spominju se i mezra Luka (drugim imenom Crnica)
90
, mezra
Prugova, mezra Cera (koja pripada Crnici/Luci), mezra Gizdavac (koja pripada
Dobriu), selo Proi, selo Kruica, selo Zilova Polje (Zelovo) i mezre Kotoranje
i Stratog.
91
U popisu koji se odnosi na posadnike utvrd iz 1542. godine navode
se sljedea mjesta koja se vezuju za teritorij Petrova polja: mezre ujak (ojak,
vijak), Rahi i Lug te Linjak, Liani (u blizini Drnia) i unjar. Sva spomenuta
84
Posadnici su drali mnoga naselja i selita, ne samo na teritoriju Petrova polja, nego na itavome no-
voosvojenom podruju. Meutim, veina ovih posjeda, bar u sluaju Petrova polja, ve do 1542. godine
nai e se u okviru sandakbegova hasa. Tvravski defer iz 1530. godine prvi je na ovim prostorima
koristio Aladin Husi, koji je utvrdio njegovo znaenje za demografju srednjodalmatinskoga zalea.
Vidi: Aladin Husi, Demografske prilike u srednjodalmatinskom zaleu poetkom 16. stoljea, Prilozi
za orijentalnu flologiju 55 (2005): 227241.
85
Gajin (Gajine) je zaselak Ruia. Vidi: Koreni, Naselja i stanovnitvo, 216. Gajin se spominje i u mle-
takim katastrima. Vidi: Mirela Slukan-Alti, Povijest mletakog katastra Dalmacije, Arhivski vjesnik
43 (2000): 193, 196.
86
BOA, MAD 540, 169, 171173, 177, 179, 181, 192194.
87
Popis itavoga Bosanskog sandaka, u okviru kojega se tada jo uvek popisivao teritorij Klikoga
sandaka, otpoeo je sredinom 1540. godine, a zavren je u prvoj polovici 1542. godine. Vidi: BOA, TD
211, 3; Kanuni i kanun-name, 59.
88
Za Poljice s Brnaom, za razliku od ostalih sela i mezri, nije specifcirano da pripadaju Petrovu polju.
Kako se ovo mjesto vie ne spominje, pretpostavljamo da je pripadalo nekoj drugoj, vjerojatno susjednoj
nahiji, moda Nevenskoj u kojoj se, inae, spominje naselje Poljica (moda dananje Puljane).
89
BOA, TD 211, 619624.
90
U selu Prugovo i danas postoji zaselak Crnija Luka. Vidi: Koreni, Naselja i stanovnitvo, 660. Nema
sumnje da je to ista ona Luka spomenuta i 1530. godine kao mezra uz Hmu i vrljevo.
91
BOA, TD 211, 635640. Sva naselja Zmina polja u ovome se deferu nalaze u hasu klikoga san-
dakbega.
48
naselja i selita dre sinjski i drniki mustahfzi.
92
U opirnome popisu Klikoga sandaka iz 1550. godine navodi se popis vlakih
naselja nahije Petrovo polje. Redom se spominju ve poznata naselja, s izuzetkom
Pavia koji se javlja prvi put. To su: sela BuhabciHrastovica, Sedrai (Sedrami
na Petrovoj gori), Gajin, Ljubiina, Treskale, mezra unjar (u blizini Sedramia),
sela Breevi, Otavice, Gradac, Mioi, Bioi, Tepljuh, Vitani, Pavi (Pari),
Siveri, Badanj, Suhovare, Velui (u blizini Siveria; nekada pripadao Nevenu),
Goranci te varo utvrde Drni.
93
Vlaka naselja Zmina polja obuhvaaju nepro-
mijenjen teritorij: sela Proi, Dobri, Gizdavac (koji pripada selu Dobri), Bid-
ni, Kruice, Ogorje, Hmu i vrljevo, mezre Vuica, Hoa i Proina, Strmikua,
Luka, to jest Crnica (koja pripada Hmuu), mezru Prugova, mezru Cera (koja
pripada Crnici Luci), mezru Donje Zelovo Polje, selo Tomina s mezrom Mileina,
mezru Kotoranje i Stratog te sela Podastinje, Raduni i Ramljani.
94
Ovi podaci, s
manjim varijacijama u pisanju toponima, potvreni su i u drugim raspoloivim
popisima Bosanskoga i Klikoga sandaka iz 16. i ranoga 17. stoljea.
95
U izvodima iz defera koje je objavio Spaho primjetan je izostanak bilo kakva spo-
mena Kanjana. Meutim, taj se toponim spominje ve od 1530. godine, s time to
se nalazi u dijelu popisa gdje su zavedeni timari nahije Livno.
96
Ti popisi svjedoe
u korist iznesene pretpostavke o Polju Kanjane, ali ukazuju na to da se u rano
tursko vrijeme ve radilo o neto uemu prostoru. Naime, u osmanskome deferu
iz 1530. godine javljaju se mezre iroti
97
, Banovina i Kadijino Brdo, koje ine
mezru zajedno s livadom ili poljem (mer) zvanim Kanjani. Ovaj posjed vezan je
za timarnika Hasana, Jusufova sina, ali se kao njegov pravi uivatelj javlja vojvoda
Murat
98
, koji je na sebe preuzeo obavezu isplate novanih davanja za spomenuta
92
BOA, TD 212, 538, 549, 575, 639, 649651, 663.
93
BOA, TD 284, 96101; BOA, TD 285, 3036; Spaho, Splitsko zalee, 7783; Spaho i dr., Opirni
popis Klikog sandaka, 8288.
94
BOA, TD 284, 8287; BOA, TD 285, 1621; Spaho, Splitsko zalee, 6569; Spaho i dr., Opirni popis
Klikog sandaka, 6973. Vie o ovim naseljima vidi u: Kui, Povijest Dalmatinske zagore, prema regi-
stru.
95
BOA, TD 533, 476488, 696702; BOA, TD 556, 32, 3536, 139, 144; BOA, TD 622, 254A263B,
265A269B; BOA, TD 728, 337340, 373, 378379. Vidi i: Jurin Starevi, Demografska kretanja,
139167.
96
BOA, TD 157, 1032; BOA, TD 164, 345.
97
Dalje u radu usvojeno je itanje iroti mada se spomenuti toponim u deferima javlja napisan na
vie naina: Hironik/Hirvenik (BOA, TD 157, 1032; BOA, TD 164, 345), Jirotik/Jirvetik (BOA, TD 284,
112; BOA, TD 440, 269); Hirenik/irenik/renik (BOA, TD 533, 479; BOA, TD 622, 257/B); Dobretik/
Dobrenik (BOA, TD 556, 32; BOA, TD 728, 340).
98
U popisima iz 1530. godine spominje se kao vojvoda Murat, Husrev-begov kethuda (ehaja), ali i
kao Murat-beg. Radi se o osobi lokalnoga podrijetla rodom iz ibenika gdje je njegov brat (sa kojim
je nastavio odravati odnose) obavljao sveeniku slubu. U historiografji je usvojeno i da je njegovo
prezime Tardi. Kao osloboeni rob nalazio se u Husrev-begovoj (dugogodinji bosanski sandakbeg)
slubi kao njegov najblii suradnik, livanjski vojvoda i kasnije prvi upravitelj (mtevelli) Husrev-begova
vakufa u Sarajevu. Istaknuo se prilikom osvajanja Klisa 1537. godine te je zbog svojih zasluga imenovan
49
zemljita na kojima e nastati itluk Kanjani odnosno Kadijino Brdo, kako e biti
poznat iz iduih popisa. Iako ini geografsku cjelinu s nahijom Petrovo polje i
njezinim ve spomenutim selima, u deferu se vezuje za livanjske timarnike i sinj-
ski kraj, pa je naznaeno da u iremu smislu pripada i Sinju.
99
Sasvim je jasno da
je Kadijino Brdo zapravo dananje selo Kadina Glavica, koje se nalazi na jednome
humu u polju.
100
Srednjovjekovno Polje Kanjane bilo je iri geografski pojam te
nismo skloni da hum na kojemu se nalazi Kadina Glavica proglasimo lokacijom
Breeva kao ni nekoliko okolnih lokaliteta, uvjetno reeno, pogodnih za utvrdu.
U Petrovu polju se 1530. godine, nezavisno od Kanjana, ali i drugih naselja ove
nahije, navodi i selo Kosma u uivanju begova iz roda Udoviia.
101
U dva opirna popisa Klikoga sandaka iz 1550. godine mer Kanjani i dalje se
navodi kao mezra u nahiji Petrovo polje zajedno s prethodno navedenim Kadi-
jinim Brdom (Kadinom Glavicom), irotiem i Banovinom.
102
Za Banovinu se,
uvidom u topografske karte, moe utvrditi da se radi o vrelu i kraemu vodotoku
zvanome Banovaa u zaseoku Metrovii izmeu dananjih Kanjana i Otavica.
Moda se i u ovome toponimu krije spomen na hrvatsko banstvo Ivania Nelipi-
a.
103
Svi ovi posjedi bili su u Murat-begovim rukama, a potom i u rukama njego-
vih sinova Mehmed-bega i Arslan-bega te unuka (Mehmedovih sinova) Ahmed-
bega i Ali-bega.
104
Kao selo Kanjani se spominju tek u deferima s kraja vladavine
za prvoga namjesnika novoustanovljenoga Klikog sandaka. Vidi: Evlija elebi, Putopis. Odlomci o
jugoslovenskim zemljama, Sarajevo: Veselin Maslea, 1973, 124, biljeka 173; Vakufname iz Bosne i Her-
cegovine (XV i XVI vijek), Lejla Gazi, ur., Sarajevo : Orijentalni institut, 1985, 53, 5859, 6566.
99
BOA, TD 157, 1032; BOA, TD 164, 345. Mezraa- Hironik Banovina ve Kd depesi dimekle marf
(TD 164: mehr) mersyla Kakani (TD 164: Kanani) nam mezraadr (TD 164: tbi-i Sin).
100
Gunjaa je i Kadinu Glavicu i Balinu Glavicu kod Umljanovia razmatrao kao mogue lokacije Bre-
eva. Vidi: Gunjaa, Ubikacija, 231232.
101
BOA, TD 164, 370. Vjerojatno se ipak radi o selu Kosmai (Kosmai) u Petrovoj gori, blizu Suhoga
(danas Primorskog) Doca. Vidi: Kui, Povijest Dalmatinske zagore, 76, 80, 97, 114, 131.
102
BOA, TD 284, 112; BOA, TD 285, 46; BOA, TD 440, 269; Spaho, Splitsko zalee, 84; Spaho i dr.,
Opirni popis Klikog sandaka, 99, 433, 436. Spaho je, u lanku iz 1986. godine, dao izvod iz zbirnoga
defera posadnika utvrda (Ankara, Tapu ve Kadastro Genel Mdrl, Kuyd- Kadme Arivi 242).
U svim deferima zapisane su istovjetne biljeke o promjeni korisnika spomenutih zemljita. Iz njih se
saznaje da su ona jo uvek inila dio timara, u ovome sluaju Hasana, dizdara drnike utvrde i da su na-
kon Murat-begove smrti (952. godine po hidri = 1545./1546.) prenesena na njegove sinove Mehmed-
-bega i Arslan-bega, s time da nastave isplaivati godinje rente namijenjene izdravanju spomenutoga
timarnika. Godina Murat-begove smrti poznata je na osnovi natpisa postavljenoga iznad njegovoga
grobnog mesta (trbe), koje se nalazi unutar dvorita Husrev-begove damije u Sarajevu. Vidi: Mehmed
Mujezinovi, Islamska epigrafka Bosne i Hercegovine, Sarajevo: Veselin Maslea, 1974, 299300.
103
Vojnogeografski institut u Beogradu (dalje: VGI), Topografska karta (dalje: TK) 1:25000, sekcija Split
23. O banstvu Ivania Nelipia pogledati: Birin, Cetinski knez Ivani Nelipi ban, 289302. Karlo
Kosor navodi predaju da je Banovaa dobila ime po banovcu Neoriu kojega su na tome mjestu ubili
Turci 1538. godine. Meutim, ovaj lokalitet spominje se ve 1530. godine u osmanskome deferu. Vidi:
BOA, TD 157, 1032; Seid M. Tralji, Drni esnaestog i sedamnaestog stoljea, Radovi Instituta JAZU
u Zadru 19 (1972): 395; Kosor, Drnika krajina, 130; Kui, Povijest Dalmatinske zagore, 97.
104
BOA, TD 533, 477479; BOA, TD 556, 32; BOA, TD 622, 255B257B.
50
Selima II. (1566.1574.) isto kada i iroti.
105
Pored cjeline oko Kanjana u deferu
iz 1550. godine navedene su i mezre Brtan, Strieva, iroka (u blizini Krueva u
ibenskome kraju), Konj i Podkonj i Tribohovina s Mednom Njivom, koje pripa-
daju Petrovu polju.
106
Deferi iz posljednje etvrtine 16. stoljea bogatiji su informacijama; prvi put po-
kazuju itavo Petrovo polje kao cjelinu i donose neke veoma vane podatke. Tako
se u zbirnome deferu iz razdoblja Selima II. u Petrovu polju navode sljedea
sela: Dobreti (zapravo iroti), Kanjani, Bioi, Tribohovina (Trbounje), Pavi
(Pari), Siveri, Tepljuh, Grahovica, Goranci, Buhaj (ili Suhaj), Gajin, Gradac,
Otavice, Suhovare, Breevi i Ljubiina, a ista sela spominju se i u zbirnome popi-
su iz vremena Ahmeda I. (1603.1617.) kao i ve otprije poznata naselja Treskale
i ujak (ojak).
107
Vie podataka, meutim, donose opirni deferi iz 1574. i 1585./1586. godine. Iz
prvoga od ta dva popisa saznajemo za postojanje Murat-begova vakufa (zaklade)
u okviru kojega je oporuno ostavljen u nasljedstvo prihod od zemljita u sklopu
nahije Petrovo polje namijenjen odravanju damije u utvrdi Klis.
108
Taj je vakuf
obuhvatio najbolju zemlju u sreditu Petrova polja sastavljenu od dijelova sela
iroti i Siveri. Selo iroti inilo je nekada jedinstvenu cjelinu s Poljem (kasnije
selom) Kanjane i izlazilo je na rijeku ikolu gdje je imalo pet vodenica (mlinica),
kako se navodi u ovome deferu. U blizini istoga sela pokraj ikole nalazila se i
mezra Krevina sa umom u okolici. Dio sela iroti i dio sela Kanjani formirali
su itluk Kadijino Brdo u posjedu Murat-begovih potomaka.
109
Osim toga, u oko-
lini Kanjana spominje se i jedna crkva kao i mezra Zidi (1585./1586.: Zdidi).
110

Pored ve spomenutih sela u Petrovu polju sada se spominje i selo Bui (naselje-
105
BOA, TD 533, 478479; BOA, TD 556, 32.
106
BOA, TD 284, 112113; BOA, TD 285, 4647; Spaho i dr., Opirni popis Klikog sandaka, 99101.
Ovdje se, meutim, ne radi o pravilno defniranoj teritorijalnoj cjelini nego o mezrama na kojima su se
naselili Vlasi nahije Petrovo polje uslijed ega se i zadrala geografska pripadnost spomenutome terito-
riju iako je nedvojbeno da se pojedina od spomenutih mjesta nalaze izvan njega. Samo se za Tribohovi-
nu s Mednom Njivom zasigurno moe rei da je zaista pripadala Petrovu polju jer se zapravo radi o selu
Trbounje sa zaseokom Medina, dok je, na primjer, Podkonj najvjerojatnije Potkonje kod Knina.
107
BOA, TD 556, 32, 139; BOA, TD 728, 338340, 378379. Popis iz vremena Selima II., s odreenim
pogrekama u itanju, objavljen je u: Osmanl Belgelerinde Hrvatistan, 277, 283.
108
U deferima se biljei kao asna damija Murat-begova u utvrdi Klis i prvi se put jasno spominje tek
1585./1586. (BOA, TD 622, 235/A) s prvim zabiljeenim popisom ove tvrave mada je sasvim izvjesno
da je morala nastati neposredno po osvajanju Klisa. Izvodi iz vakufname spomenute damije u iji je
vakuf ulazio, izmeu ostaloga, i itluk u Petrovu polju, za koji se u ovome radu utvruje da se zapravo
radi o itluku Kanjani odnosno Kadijino Brdo, zabiljeeni su tek u opirnome deferu iz 1604. godine.
Krai izvodi iz ovoga popisa navedeni su u: Fehim D. Spaho, Damije i njihovi vakuf u gradovima
Klikog sandaka poetkom XVII vijeka, Anali Gazi Husrev-begove biblioteke 56 (1978): 225.
109
BOA, TD 533, 479; BOA, TD 622, 257/B. Na tome podruju i danas su ouvani toponimi Krevine i
Begluk, koji pripadaju teritoriju sela Kadina Glavica. Videti: VGI, TK 1:25000, sekcija Split 14.
110
Zaselak Zidi nalazi se na obroncima Svilaje izmeu Paria i Kanjana. Vidi: Koreni, Naselja i
stanovnitvo, 215216. Kao Sdidnich navodi se i u mletakim katastrima (prema: Slukan-Alti, Povijest
mletakog katastra, 192).
51
no muslimanima) s pet vodenica na ikoli.
111
Od posebne je vanosti podatak da
je selo Suhovare dijelilo panjak (otlak) i mezru Marovina sa selom Maovice kod
Vrlike, a mezra unjar sa zimskom ispaom bila izmeu sela Ljubiina i Ramlja-
na, dok su selo ujak i Ljubiina dijelili tri vodenice na rijeci Vrbi.
112
Spektar podataka dodatno iri opirni popis iz 1585./1586. godine u kojemu,
osim ve navedenoga, stoji da selo Kanjani ima dvije vodenice na rijeci Grabovici
(Grabove), Otavice imaju etiri na vodi Otavac, Breevi pet na vodi Breevi,
Suhovare dvije na rijeci ikoli, a Ljubiina (pored tri koje je dijelila sa selom uj-
kom) jo est na rijeci Vrbi. Jednu vodenicu na ikoli posjedovao je i Murat-be-
gov vakuf. Pored toga, u popisu se navodi da se u selu Gradac odravao panaur
(sajam). Ovaj defer sadri jo mnogo obavijesti o ustrojstvu nahije i teritorija
Petrova polja, ali to nije od znaaja za temu ovoga lanka.
113
Na osnovi izloenoga moemo zakljuiti da su sela Suhovare i Breevi, uz koje se
1487. godine spominje i Breevo, dio nahije Petrovo polje te da se navode u svim
deferima od 1530. do 1604. godine. Mjesto Poljane ne spominje se u osmanskim
deferima, osim ako se na njega ne odnosi selo Poljice (spomenuto samo u deferu
iz 1542. godine), za koje se osnovano sumnja da ipak nije bilo dio nahije Petrovo
polje.
114
Eventualna veza toga mjesta s naseljem Petrovo Polje, koje se spominje
u ranim mletakim katastrima, ne moe se utvrditi.
115
Na osnovi popisa naselja
Zmina polja vidimo da su prisutna gotovo sva sela koja danas okruuju Braevi,
ali samoga Braevia nema. Moda je kasnije dolo do seobe toponima, o emu je
govorio i Gunjaa.
116
Pa opet, treba uzeti u obzir ve nagovijetenu mogunost da
je veliki dio Polja Vrba bio smatran dijelom Polja Kanjane, a zatim i Petrova polja.
Ova se opcija ne smije iskljuiti, ne samo zato to srednjovjekovni izvori ne go-
vore mnogo o ovome prostoru, nego i zato to u osmanskim izvorima nedostaju
upravo imena svih dananjih mjesta na potezu izmeu Gradca i Braevia (to su
Baljci, Umljanovi, avoglave, Kljake, Mirlovi Polje, Crivac, Pribude; ali i Krike
i Rui, zapadno od Gradca), a u sklopu Petrova polja navodi se mezra Vrba, koja
pripada selu Ljubiina i koja se nalazi na istoimenoj rjeici.
117
Ljubiina, pritom,
kako jasno stoji u popisu iz 1574. godine, granii s Ramljanima.
118
Spaho je, u
111
Bui je danas zaselak sela Rui. Koreni, Naselja i stanovnitvo, 216. Pominje se i u mletakim
katastrima. Slukan-Alti, Povijest mletakog katastra, 193, 196.
112
BOA, TD 533, 477488.
113
BOA, TD 622, 254A263B.
114
BOA, TD 211, 624. Vidi i biljeku 88. Odreeno selo Poljice spominje se na teritoriju Nevena jo
1530. godine, a zatim i 1550. godine, a ono bi se moglo odnositi na Puljane u optini Promina, naselje
u ijim se okvirima danas nalaze ostaci utvrde Neven. BOA, TD 157, 1090; BOA, TD 284, 103; Spaho i
dr., Opirni popis Klikog sandaka, 90. Poljane su, moda, zaselak Mirlovi Polja.
115
Slukan-Alti, Povijest mletakog katastra, 192.
116
Gunjaa, Ubikacija, 235.
117
BOA, TD 157, 360361.
118
BOA, TD 533, 488.
52
skladu sa svojim itanjima defera, ukazao na mogunost da je Breevi zapravo
zaselak Perkovi izmeu Umljanovia i Kljaka, ali to ne zvui kao uvjerljiva opcija
jer se radi o zaseoku ije je ime vezano za prezime njegovih itelja.
119
Redoslijed spominjanja sela u osmanskim popisima nije ujednaen i ini se ne-
sistematinim. Pa opet, vrijedi spomenuti da se Breevi u deferima najee
javlja uz sela Gradac (Gradac), Suhovare, Otavice, Ljubiina i ujak a sva ona
bila su u sastavu nahije Petrovo polje. Ako bi takav redoslijed imao bilo kakav
geografski smisao, to bi ukazivalo na to da se navedeno mjesto nalazilo negdje u
jugoistonome, suenom dijelu Petrova polja. U tome kraju u srednjem su se vije-
ku susretale granice Kninske upanije (komitata), klikoga i ibenskoga distrikta
(okruga) te teritorija Zmine.
120
Kada se uzmu u obzir podaci iz defera iz 1574.
i 1585./1586. godine - da je selo Ljubiina imalo vodenice na rijeci Vrba, selo
Breevi na vodi Breevi, a selo Suhovare na reci ikoli - moglo bi se zakljuiti
da su se sva ova mjesta nalazila negdje izmeu Braevia i Ruia.
121
Stoga posto-
ji mogunost da je Breevi doista dananji Braevi, mjesto nad Poljem Vrba,
okrueno skoro sa svih strana teritorijem nahije Zmina. Na to bi mogao ukazivati
i nedostatak spomena susjednih mjesta Crivac i Pribude.
122
Meutim, kao protu-
argument moe se navesti i podatak da je selo Tomina, navoeno u svim deferi-
ma, zajedno s Mileinom i Riipoljem u Zmina polju, danas zaselak Braevia.
123

Takoer, izvorini dio potoka i rijeke Vrbe pripadao je selima Raduni, Podastinje
(Postinje) i Ramljani.
124
Ne smijemo smetnuti s uma ni injenicu, koju smo ranije
ve istaknuli, da se Breevo i Breevice/Breevi, prema izvoru iz 1487. godine,
jasno razlikuju. Stoga se ubikacijom Breevia nuno ne ubicira i utvrda Breevo.
Ukoliko se, pak, toponim selio, nije mogao otii predaleko. Kastrum Breevo
i drugi toponimi vezani za njega prvobitno su se, dakle, morali nalaziti negdje
na podruju izmeu Kriki i Kanjana na sjeveru i Braevia na jugu. Na tome
podruju postoji vie gradina i lokacija pogodnih za manje utvrde kakva je bila i
119
Spaho, Splitsko zalee, 56, 78; Spaho i dr., Opirni popis Klikog sandaka, 84. Kornelija Jurin Star-
evi primijetila je slinost Spahova Preevia i Braevia te istaknula da se vjerojatno radi o tome selu,
a ne o Perkoviu (Jurin Starevi, Demografska kretanja, 145, biljeka 13).
120
Josip Kolanovi, ibenik u kasnome srednjem vijeku, Zagreb: kolska knjiga, 1995, 1017.
121
BOA, TD 533, 488; BOA, TD 622, 259A, 260B, 261A, 261B.
122
Kreimir Kui navodi spomen dvojice ljudi iz Crivca iz 1470. godine pozivajui se na lanak Vjeke
Omaia koji nam nije bio dostupan. Vidi: Kui, Povijest Dalmatinske zagore, 70, 83. Kasniji, provjereni
spomeni Crivca i Pribuda su tek iz 17. stoljea.
123
BOA, TD 157, 376; BOA, TD 164, 37; BOA, TD 211, 638639; BOA, TD 284, 8586; BOA, TD 285,
1920; BOA, TD 533, 698; BOA, TD 556, 35; BOA, TD 622, 266B267A; Spaho, Splitsko zalee, 61,
68; Spaho i dr., Opirni popis Klikog sandaka, 72. Prema topografskim kartama dananji Braevi po-
dijeljen je na dvije vee celine jedna se neposredno oslanja na selo Mileinu, dok se druga, vea, nalazi
iznad Polja Vrba (Tisna Vrba). Vidi: VGI, TK 1:100000, sekcija Split. U ranome mletakom katastru iz
1709. godine sela Mileina i Braevi navode se zajedno (kao Bracevich-Millessina) i to u sklopu trogir-
skoga kotara. Podsjeamo da je Mileina u svim turskim deferima pripadala nahiji Zmina polje. Vidi:
Slukan-Alti, Povijest mletakog katastra, 191.
124
Vidi i biljeku 77.
53
Breevo.
125
Meutim, potrebno je provesti dodatna i detaljna arheoloka istraiva-
nja kako bi se utvrdilo je li neka od spomenutih gradina iz srednjega vijeka. Sm
naziv Gradac (Gradac) ukazuje na postojanje utvrenoga grada pa bi moda bilo
primjereno i tamo potraiti srednjovjekovno Breevo, koje je, oito, u 15. stoljeu
izgubilo znaaj da bi na koncu izgubilo i ime. Nije nevana ni injenica da se u
ovome selu odravao sajam. Toponimi Kanjevaa u Umljanoviu i Braeviu ne
oznaavaju Polje Kanjane jer smo ve uvidjeli da je ono bilo vea cjelina iako je
vjerojatno da iza svih spomenutih naziva stoji isti lingvistiki korijen (kanj-).
126

Zato lokaciju Breeva nije nuno traiti u ovim selima.
Ako uzmemo da su Suhovare, Breevi i Ljubiina bila susjedna sela, moemo
dodatno suziti spomenuti prostor traei toku na kojoj se pribliavaju vodotoci
ikole, Vrbe i (danas nepoznatoga) Breevia. To bi bio prostor koji zahvaa dije-
love sela Rui, Gradac, Umljanovi, Baljci, Mirlovi Polje, Kljake i avoglave. to
se identifkacije rijeka i potoka tie, danas su, pored ikole i Vrbe, praktino sve
ostale tekue vode u Petrovom polju i Polju Vrba periodinoga karaktera i krat-
koga toka, a njihova imena nisu ubiljeena na detaljnim topografskim kartama.
Zato je teko naslutiti koja bi od njih mogla biti voda Breevi. Ako se promatra
samo jugoistoni dio polja, najvea od tih rjeica tee izmeu Baljaka i Gradca
nakon ega se kod Ruia ulijeva u ikolu. Meutim, manji potoci mogu se nai
i na drugim mjestima: sjeverno od Gradca, u Umljanoviima, na dvije lokacije
kod avoglava i Crivca, u samome polju Tisna Vrba zapadno od Braevia i tako
dalje.
127
U svim sluajevima radi se o periodinim vodotocima koji se ulijevaju ili
u ikolu ili u Vrbu. Vrela ima mnogo, ali su na veini njih, u nedostatku snage
vode, teko mogle biti izgraivane mlinice.
128
injenica da je selo Suhovare dije-
lilo ispau na Svilaji sa selom Maovice ukazuje na to da se ono nalazilo negdje na
podruju Gradca, Baljaka ili Mirlovi polja dovoljno blizu ikole, ali tako da se
teritorijem oslanja na teritorij Maovica.
129
S druge strane, sela Ljubiina i ujak
prostirala su se na podruju dananjih naselja Kljake, avoglave i Crivac jer se,
kao to smo ve naveli, kae da su graniila s Ramljanima u Zmini.
130
125
VGI, TK 1:25000, sekcije Split 14, Split 23, Split 24, Split 41, Split 42. Treba obratiti pozornost
na glavice (humove u polju) i uzvienja koja se nazivaju gradinama.
126
Gunjaa, Ubikacija, 232236; VGI, TK 1:25000, sekcije Split 23, Split 42.
127
VGI, TK 1:25000, sekcije Split 23, Split 41, Split 42. Treba napomenuti i da jedna rjeica protjee
pored Kadine Glavice i ulijeva se u ikolu kod lokaliteta Begluk (VGI, TK 1:25000, sekcija Split 14).
Meutim, vjerojatnije je da je se ovaj vodotok prije moe identifcirati kao reka Grabovica (Grabovac)
na kojoj je selo Kanjani imalo vodenice.
128
Vidi biljeku 125. Ne treba zanemariti ni mogunost da su pojedina vrela ili vodotokovi tijekom vre-
mena nestali ili promijenili ime. Usp. Kreimir Kui, Four Lakes from a Mercators Map of Croatian
Regions and Causes of Teir Extinction, Geoadria 6 (2001): 515.
129
BOA, TD 533, 487; VGI, TK 1:25000, sekcija Split 24. Na svega nekoliko kilometara razmaka nalaze
se Maovike Razvale i Baljaka Ljut.
130
BOA, TD 533, 488.
54
Ako bi se redoslijed spominjanja sela zanemario kao nesistematian i stoga nebi-
tan, Breevo bi se moglo traiti praktino na bilo kojemu mjestu u Petrovu polju
gdje je bilo uvjeta za postojanje utvrde. Jedino je sigurno da to nije mogla biti
utvrda Drni, ije je postojanje posvjedoeno 1494. godine, svega sedam godina
nakon posljednjega spomena Breeva.
131
Promjene koje su se dogaale tijekom
prve polovice 17. stoljea ne mogu se vie pratiti na osnovi popisnih defera jer je
prestala potreba za sastavljanjem te vrste popisa. Stoga je posljednji zbirni defer
kojim raspolaemo s poetka toga stoljea.
132
Kandijski rat kao i sukob Turaka i
Mleana oko Drnike krajine, koju su privremeno osvojili Venecijanci (1648.) da
bi ju mirovnim ugovorom povratile Osmanlije (1669.), oito je doveo do velikih
promjena u odreenim naseljima pa i onima jugoistono od Drnia. Neka od
njih nedvojbeno su i nestala.
133
Mletake mape i katastri s poetka i iz sredine
18. stoljea ne pomau pri ubikaciji spornih toponima kao ni matrikule jer se u
njima vie ne spominju (barem ne pod tim imenima) brojna sela, meu kojima su
i Ljubiina, Suhovare i Breevi.
134
Naseobinska struktura tada ve poinje sliiti
na ovu dananju.
135
Ni kartografski izvori nisu od velike pomoi. Fra Maurova mapa iz sredine 15.
stoljea, kao ni Paganova, Lazarusova i Merkatorova karta iz 16. stoljea, ne rjea-
vaju problem Breeva i Breevia, a neke od njih otvaraju dodatna pitanja putem
navoenja toponima koji nisu poznati iz pisanih izvora.
136
Stoga moramo zaklju-
iti da - bez dodatnih arhivskih i terenskih istraivanja - tona lokacija kastruma
i naselja Breevo ne moe biti pouzdano utvrena.
137*
131
MOL, DL 50087; Tralji, Drni, 393394; Gunjaa, Hrvatsko historijsko Kosovo, 146.
132
BOA, TD 728. Opirni defer Klikoga sandaka iz 1604. godine nalazi se u Ankari (Tapu ve Kadastro
Genel Mdrl, Kuyd- Kadme Arivi 475) i nije nam bio dostupan.
133
Kosor, Drnika krajina, 142176. Neka od dananjih mjesta, nezabiljeenih u turskim popisima,
spominju se, meutim, ve sredinom 17. stoljea u izvjeima o izbjeglima iz Drnike krajine poslije
ustanka iz 1648. godine (Rui, Umljanovi, Mirlovi).
134
Gunjaa, Hrvatsko historijsko Kosovo, 157158; Slukan-Alti, Povijest mletakog katastra, 181,
192197.
135
Koreni, Naselja i stanovnitvo, 212217, 658669. Pogledati i prezentaciju Dravnoga zavoda za
statistiku Republike Hrvatske:
http://www.dzs.hr/Hrv/pxweb2003/database/Naselja%20i%20stanovnistvo%20Republike%20
Hrvatske/Naselja%20i%20stanovnistvo%20Republike%20Hrvatske.asp (pogledano 15. kolovoza 2012.
godine).
136
Seid M. Tralji, Tursko-mletake granice u Dalmaciji u XVI. i XVII. stoljeu, Radovi Instituta JAZU
u Zadru 20 (1973) 446458; Monumenta cartographica Jugoslaviae II. Srednjovekovne karte, Gavro A.
krivani, pr., Beograd: Istorijski institut Narodna knjiga, 1979. /ir./; Sinia ivkovi, Jugoslovenske
zemlje na starim geografskim kartama: 16, 17, 18. vek, Beograd : NIP Jugoslavija Eko Narodna biblio-
teka Srbije, 1990; Alti-Slukan, Krka kao razdjelnica, 5161.
137
Od posebne koristi bila bi istraivanja arhivske grae iz ibenika, Trogira, Venecije i Vatikana iz
razdoblja od poetka 15. do kraja 17. stoljea, ali i detaljna arheoloka ispitivanja Petrova polja.
* Ovaj je lanak rezultat istraivanja na projektu MPNTR RS br. 177029.
55
Prilog
Isprava Kninskoga kaptola od 30. srpnja 1487. godine, kojom se utvruje da je
plemi Ivan, Danijelov sin i unuk Dujma Hranislavia iz Breeva, prodao svoje
zemljine dijelove u naseljima Breevo, Suhovari, Breevice i Poljane u Kninskoj
upaniji (komitatu), zajedno sa svim svojim pravima na njih, Tadiji Humskome
za stotinu zlatnih dukata.
(Magyar orszgos levltr, Diplomatikai levltr Mohcs Eltti Gyjtemny
50087)
Nos capitulum ecclesie Tyniensis memorie commendamus tenore presencium,
signifcantes quibus expedit universis, quod nobilis Johannes, flius condam Da-
nielis flii condam Doymi Hranyzlawich de Brechewo, habitator Sybenici, coram
nobis personaliter constitutus, sua ac fliorum et heredum suorum personis, qu-
orum onus et gravamen in se assumpmens si in infrascriptis non persisterent,
confessus est sponte et relatu sue vive vocis in hunc modo, quod ipse, quibu-
sdam suis arduis necessitatibus ipsum ad presens urgentibus compulsus, univer-
sas et singulas suas possessiones et porciones possessionarias, ipsum a condam
nobili Marino flio Wlathkonis Vytanowich de dicta Brechewo, habitatore in
villa Bryschywicha districtus Traguriensis, ac alias omnes porciones possessio-
narias ipsum hereditarias in possessionibus Brechewo, Zwhowari, Brechewicze
et Polyane, legittime spectantes et pertinentes in comitatu Tyniensi existentes,
habitas omneque ius suum dictas possessiones et porciones possessionarias tan-
gentes et concernentes, egregio Tadeo Hwmzki pro centum forenis auri puri et
iusti ponderis per ipsum Johannem, uti dicitur, iam plenarie habitis et receptis,
ut id retulit coram nobis, perpetue vendidisset, prius tamen, uti dicitur, requisitis
et amonitis universis propinquis, vicinis et commetaneis si quis ipsorum dictas
possessiones et porciones possessionarias emere voluisset, quorum nemo volu-
it nisi prefatus egregius Tadeus. Imo, coram nobis, prefatus nobilis Johannes
per se suosque heredes et successores predictas possessiones et porciones posse-
ssionarias cum universis et singulis earundem iuribus, utilitatibus et pertinen-
ciis terris videlicet arabilibus, cultis et incultis, silvis, nemoribus, pratis, pascuis,
fenetis, campis, montibus, collibus, vallibus, vineis vinearumque promontoriis,
arboribus fructiferis et silvestribus, aquis aquarumque decursibus et generaliter
quarumlibet utilitatum integritatibus ad easdem de iure et consuetudine spectan-
tibus et pertinentibus, pro predictis centum forenis auri prefato egregio Tadeo
suisque heredibus et successoribus dedit, vendidit, tradidit et contulit, perpetue
et irrevocabiliter habendum, tenendum, possidendum, usufruendum pro anima
et corpore disponendum ad libitum sue voluntatis. Insuper, prefatus Johannes,
nominibus et personis quibus supra, promisit et se obligavit suosque heredes et
successores, occasione predictarum possessionum et porcionum possessionaria-
56
rum iam venditarum, prefatum egregium Tadeum Hwmzki suosque heredes et
successores ab omnibus impedire volentibus tueri, protegere et defensare, in lite
et extra, suis propriis laboribus et expensis. In quorum testimonium atque ro-
bur perpetue frmitatis, presentes cum appensi sigilli nostri duximus concedere.
Datum feria secunda proxima post festum beati Jacobi apostoli, anno Domini
millesimo quadringentesimo octuagesimo septimo.
57
Another Attempt at Locating Medieval Breevo and Polje
Kanjane
Neven Isailovi
Te Institute of History
36/II Kneza Mihaila Street
11000 Belgrade
Serbia
E-mail: neven.isailovic@gmail.com
Aleksandar Jakovljevi
Te Institute of History
36/II Kneza Mihaila Street
11000 Belgrade
Serbia
E-mail: ayakovljevic@gmail.com

Summary
Tis essay, based on both newly found and previously known sources, presents
the results of research concerning new possibilities for identifcation of the locati-
on of medieval toponyms Breevo and Polje Kanjane (Kanjane Field), held by the
Croatian magnates, the Nelipi family. On the basis of source material from the
medieval period, it is concluded that Polje, also known as Polje Kanjane, which is
mentioned together with castrum Breevo, is most probably a fourteenth-centu-
ry name for what later came to be known as Petrovo polje, or, at least, its largest
part. Te connection between the todays settlement Kanjane and the mentioned
Polje is pointed out. Also, data collected from a series of documents concerning
the person of Ivan Dminojevi, one of the familiares of the Nelipi family, led to
the conclusion that Polje Kanjane encompassed a larger area and also included
the village Siveri. Petrovo polje is probably a somewhat later name (from the
early ffeenth century) for an even larger territory, which included most of the
former districts of Oprominje, Kosovo and Polje Kanjane. Trough the discovery
of a document from 1487, it is now known that Breevo still existed in the late ff-
teenth century and was located in the vicinity of the villages Suhovari, Breevice
and Poljane (all in the County of Knin). At the same time, through the analysis
of Ottoman sources, primarily defers (tp tahrr deferleri), from the sixteenth
and early seventeenth centuries, it was possible to conclude that the notion of
Polje Kanjane (mer Kanani) survived into the early years of Turkish rule, but
was reduced to the area around the villages Kanjane and Kadina Glavica. Te vi-
llages Suhovare (on the river ikola) and Breevi (on the river Breevi), which
58
correspond to Suhovari and Breevice mentioned in 1487, were recorded in all
Turkish defers from 1530 to 1604. Tese villages do not exist anymore (at least
not under those names), but were most probably located somewhere in the region
between the modern villages Gradac and Braevi. However, the exact location of
these settlements is not known and, therefore, neither is that of castrum Breevo.
It was also concluded that the nahiyes Zmina polje and Petrovo polje bordered
each other somewhere along the river Vrba, between todays settlements Ramlja-
ne, Raduni and Mileina (which are confrmed in the censuses of Zmina polje)
and Crivac, avoglave and Kljake (which are presumed to have been the part of
Petrovo polje). Taking everything afore-mentioned into consideration, the cla-
im made by Stjepan Gunjaa, the author of the article from 1957 dedicated to
the localization of Breevo, that this particular fortress was located in the village
of Braevi, above the section of Vrba feld called Kanjevaa, may or may not
be accurate. Tis paper suggests that medieval Breevice (Breevi) may corres-
pond to a part of the todays village Braevi, but that castrum Breevo itself was
probably located somewhere to the north or northwest, in the area of villages
surrounding the junction of the rivers Vrba and ikola. Only new archival and
archaeological research could lead to more accurate answers to the question of
location of the mentioned fortress.
Keywords: Breevo, Polje Kanjane (Kanjane Field), Petrovo polje, Ivan Nelipi,
Ivani Nelipi.

Srednjevekovni Toponimi Dalmacije

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

You might also like

Srednjevekovni Toponimi Dalmacije

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Srednjevekovni Toponimi Dalmacije

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

UDK 94(497.

You might also like