135

Histria Antiqua, 20/2011

GRADINA PIAK U BOJANOM-
PRILOG POZNAVANJU VISINSKIH
NASELJA U HRVATSKOM ZAGORJU
Ivanica Pavii
Institut za arheologiju
Ulica Ljudevita Gaja 32
HR - 10000 Zagreb
e-mail: ivancica.pavisic@iarh.hr
Pod pojmom naseljavanje, odnosno naseobinske strukture oznaili smo sve one ostatke i tragove koje je ovjek ostavio
na odreenom prostoru u vrijeme kasnog bronanog doba. U sagledavanju opeg pregleda kasnobronanodobnih naselja
na prostorima sjeverozapadne Hrvatske ona mogu biti nizinskog ili visinskog tipa. Visinska naselja podiu se na obronci-
ma gorja ili na istaknutim tokama planinskih vijenaca gdje ogranci planina prelaze u doline. Na prostorima Hrvatskog
Zagorja, varadinske Podravine i Prigorja na prijelazu drugog u prvo tisuljeeoformilo se nekoliko istaknutih visinskih
naselja, trajnog karaktera koja su ukazala na kulturoloke srodnosti s ostalim visinskim naseljima na jugoistonim alpskim
i jugozapadnim panonskim prostorima. Na gradinama podiu se nadzemni objekti-kue koju su oznaile novu duhovnu
nadgradnju kasnobronanodobnih skupina. Novija istraivanja visinskih naselja donose saznanja o naseljavanju gradina
tijekom 12. st. pr. Krista.
Kljune rijei: naseobinska struktura, kasnobronanodobno naselje, Hrvatsko zagorje, varadinska Podravina, Pri-
gorje, 12.st.pr.Kr., gradina piak u Bojanom
Ivanica PAVII
U sjeverozapadnoj Hrvatskoj vodei tip kasnobron-
anodobnih naselja predstavljaju gradine. To su bede-
mima utvrena visinska naselja ija se mrea raspro-
stiranja poela iriti u vrijeme mlae kulture polja sa
arama, odnosno od prijelaza drugog u prvo tisuljee
prije Krista. Visinska naselja podiu se na obroncima
gorja ili na istaknutim tokama planinskih vijenaca gdje
ogranci planina blago prelaze u doline. Kasnobrona-
nodobna naselja nalaze se i nad prijevojima gdje kon-
troliraju puteve i ostale prilazne komunikacije. Ponekad
su ove gradine izdvojene iz brdovitog masiva i svojim
istaknutim visinskim poloajem dominiraju krajolikom
kao predstrae na ulazu u prostrane kotline. Istureni vi-
sinski poloaji stvaraju vizualnu komunikaciju s ostalim
stratekim tokama u okruenju visinskih naselja i vre
nadzor nad dogaajima u sredinjem dijelu kotline.
Prema topografskim obiljejima uz postojee izvore
materijalne kulture s gradinskih lokaliteta, vidljivo je da
su visinska naselja vezana uz odabir poloaja iznad 250-
300 m.n.v., to je bilo od posebne vanosti za podizanje
trajnih ili rjee povremenih visinskih naselja. Upravo
ovakve visinske kote pogodovale su podizanju gradin-
Ivanica Pavii, Gradina piak... (135-144)
UDK 903.4(497.5-37 Hrv. zagorje)6377
Izvorni znanstveni rad
Primljeno: 1.07.2011.
Odobreno: 16.08. 2011.
136
Histria Antiqua, 20/2011
Stalna kasnobronanodobna naselja podiu se tako-
er i na niim visinskim kotama u podnojima gorskih
ogranaka s kojih se imalo nadzor nad zbivanjima u ko-
tlinama, kao i vizualnu komunikaciju s visinskim gra-
dinskim poloajima u okruenju. Upravo takav primjer
je nizinsko naselje u Budinini uz rijeni tok Krapini-
ce i pritoke Selnice i Milnice s poloajem podno brda
Pokojec (253 m.n.v.) iznad Gotalovca. Poloaj na uzdi-
gnutoj zemljanoj gredi u Budinini uz manje rijene
tokove pogodovalo je podizanju kasnobronanodobnog
naselja. Poloaj naselja omoguavao je pregled itavog
sredinjeg dijela kotline kao i vizualnu komunikaciju s
oblinjim visinskim poloajima u okruenju. S takvih
poloaja u kotlini nadziralo se dogaaje i vizualno ko-
muciralo s visinskim poloajima na junim ograncima
gore Ivanice, brdom Sv. Kri (263 m.n.v.) i Hrainom
(352 m.n.v.) iznad Budinine.
Utvrena naselja ili gradine podignute su na gor-
skim poloajima zatienim s jedne strane utvrenom
fortifkacijom-bedemom, a s druge strane strmim i
nepristupanim padinama u koje svrstavamo gradine
piak-Bojano, Kostel u Kostelu, Krapina-Stari grad,
idovski grad u Krapinskoj Podgori, Lobor-Svetite
Majke Boje Gorske u Loboru, Sv. Magdalena u Kra-
pinskim toplicama, Pogorie kod Sv. Ivana Zeline, Ka-
menjak u Donjoj Stubici, Kosovac u Bregani, Kameni
vrh kod Ludbrega, Zagrebaki Gradec-Zagreb, Kuze-
liniznad Sesveta, Goljak iznad Podsuseda. U skupinu
visinskih naselja na prostorima zapadnog meurijeja
skih naselja za trajnije naseljavanje ne samo od kasnog
bronanog doba ve i kroz starije i mlae eljezno doba.
U prilog tome govore postojei materijalni ostaci u ma-
njoj ili veoj mjeri iz svakog od istraenih visinskih na-
selja. Kasnobronanodobna naselja smjeena su na pri-
rodno branjenom poloaju i fortifkacijama zatienom
prostoru unutar obrambenog sustava visinskih naselja.
U veini sluajeva ovakve strateke toke pokazale su
se pogodne za obitavanja i svrsishodne tijekom kasnog
bronanog i starijeg eljeznog doba kada je postojala
mrea manjih i veih naselja povezanih u zajedniki
sustav s nekoliko znaajnih naselja na zagorskim pro-
storima. Visinski poloaji bili su sigurnije strateke to-
ke za obranu njenih itelja, pruale su bogatstvo uma,
divljai, izvore voda i ostala rudna bogatstva od glinita
do kamenoloma.
Visinska kasnobronanodobna naselja smjeena su
na zatienim gorskim poloajima gradinama koje ima-
ju eso oblik kupolastog ili stoastog uzvienja. Podno
samih vrhova proteu se terasasto oblikovani poloaji
koji su svojim gotovo niveliranim povrinama zaravni
pruali pogodne uvjete za podizanje kasnobronano-
dobnih nastambi. Naselja podignuta na visokim grebe-
nima zatiena su s jedne strane utvrenom fortifka-
cijom-bedemima, a s druge strane strme nepristupane
padine predstavljaju prirodnu zapreku. U ovu skupinu
ubrajamo najvei broj visinskih naselja na prostorima
sjeverozapadne Hrvatske, koritenih tijekom kasnog
bronanog doba kao stalna ili privremena boravita.
sl. 1. piak - Gradina I i II
(foto: I. Pavii)
Ivanica Pavii, Gradina piak... (135-144)
137
Histria Antiqua, 20/2011
gradine i pripadaju veem gospodarstvu iz vremena
kasnog bronanog i starijeg eljeznog doba. Nazivamo
ih kue jer su sve podignute iznad zemlje, najee na
osnovi ivca. Bile su ukopane dosta plitko i to na onim
poloajima koji su zahtijevali statiku osnovu kue. To
vie nisu ukopane zemunice ve prvi kasnobronano-
dobni nadzemni objekti-kue iz visinskih naselja u Hr-
vatskom Zagorju.Srodni primjeri nadzemnih kua po-
tjeu iz kasnobronanodobnih naselja Lobor-Svetite
Majke Boje Gorske, varadinskoj Podravini-Sigetec
kod Ludbrega, te Kalnik-Igrie II u kalnikom Prigor-
ju, datirane u mlau fazu kulture polja sa arama, Ha B
stupanj (Filipec & Kovaevi 2003, 17-18; imek 1982,
265-278). Na ranije porijeklo podizanja nadzemnog
objekta na prostorima zapadnog meurijeja, upuuje
nalaz prve pravokutne kue iz turopoljskog naselja Veli-
ka Gorica jug s kulturolokim obiljejima grupe Virovi-
tica, Br D-Ha A1 stupanj (Burmaz & Bugar 2007, 174-
176). Konstrukcija kue poivala je na osnovi drvenih
stupova s nadgradnjom od drvenih greda i oplatom od
kunog lijepa.
Po sredinjem dijelu akropole piaka odvijala se ko-
munikacija u naselju na to ukazuju tragovi kamenog
taraca uz kuu B. Kue su pratile prirodne litice brije-
ga na osnovama ivca (kriljevakog vapnenca i lapo-
ra) koji su na nekim dijelovima klesani da bi se postigla
niveleta podnice. Podignute su na osnovama od ivca
ili su ukopane u padinu brijega i oslonjene na drvene
stupove, koji su nosili drvenu konstrukciju zidova. Ne-
dostaju nam podaci o vrsti krovita, vjerojatno su nosile
dvoslivni krov. Na vanjskom istonom rubu kue C bili
su vidljivi ostaci sagorjele vee drvene grede na kojoj je
vjerojatno poivalo krovite kue koje se uruilo u po-
aru.
Pojedinani nalazi tragova prua otisnutog u kuni
lijep, te izgorjelih drvenih dasaka i greda od konstrukci-
je zida kue ukazuju na kasnobronanodobnu gradnju
stambenih objekata.
Tipovi kasnobronanodobnih kua na piaku ima-
le su vrlo jednostavnu unutranjost koja se sastojala od
glinene podnice s jednim ili vie vatrita. Uz vanjski
rub kue postavljena je pe ili vee zapeeno i ograeno
ognjite. Mlai tip kue D pokazuje ve jednu sadraj-
niju strukturu naina stanovanja, podizanjem podzida
kue na osnovi od klesanih kamenih blokova. Nepozna-
te su nam visine kamenog podzida, ali mnotvo klesa-
nih kamenih blokova pronaenih s unutarnje strane
stambene povrine kue D ukazuje na ovakav nain
ulaze Maria gradina i naselje Kalnik-Igrie na ko-
jem jo nije utvren fortifkacioni sustav naselja. Tu se
ubrajaju i kasnobronanodobna naselja nizinskog tipa
Sv. Petar Ludbreki kod Ludbrega, Delovi Grede II kod
Koprivnice, Sigetec kod Martijanca i Zbelava kod Va-
radina.
Na najzapadnijoj toki Hrvatskog zagorja pod
obroncima Kotrunovog brijega u selu Bojanom iznad
srednjovjekovne crkvice Sv. Martina uzdie se gradin-
ski prapovijesni lokalitet piak. Smjeen na zati-
enom poloaju visoke Konike gore, kao prirodna
gorska barijera titio je usjeeni klanac sutlanske doline
u Harinoj laki i Sutlanskoj Poljani. Kasnobronano-
dobno naselje smjeeno je povie termalnog izvora u
Harinoj laki kojeg su znale prepoznati ve najstarije
ljudske zajednice.
Svojim istaknutim stratekim poloajem na oku-
ci visoke hridi gradina piak imala je ulogu vanog
stratekog poloaja i nadzora nad susjednim visinskim
ograncima Olimske gore i gore Rudnice na tajerskoj
strani. Prapovijesni naseobinski lokalitet zaposjedao je
sjeverozapadne i istone padine Kotrunovog brijega
s poloajima na gradini I-piak i gradini II-piak na
uzvisini koju tvore etiri istaknuta platoa, elipsastog
oblika. Manja gradina piak-I sluila je u obrambene
svrhe jer je na njoj podignut obrambeni suhozidni be-
dem. Ona je prijevojem bila spojena s drugom veom
gradinom piak-II. Na terasastim poloajima akropole
piak II bila su podignuta etiri kasnobronanodobna
nadzemna stambena objekta-kue i jedan u podnoju
najnie terase.
Dominantni poloaj gradine II-piak u Bojanom
uzvisini od 493 m.n.v. znalaki je odabran za due obi-
tavanje na ovim prostorima. Blizina stalnih izvora voda
u usjeku izmeu obiju gradina, neposrednog glinita,
povoljna konfguracija terena s plodnim obradivim po-
vrinama, umskim zaleem i lovitima, predstavljali
su osnovne uvjete za trajnije naseljavanje. Podizanje
prapovijesnog naselja na piaku uvjetovala je pogodna
konfguracija terena na gradini II-piak na kojoj su u
kasno bronano doba na gotovo niveliranim terasama
podizani nadzemni prapovijesni objekti-kue u vrijeme
kasnog bronanog i starijeg eljeznog doba.
Akropola piaka-gradina II svojim poloajem zau-
zimala je posebno mjeso u svrhu podizanja prapovije-
snog naselja. Dosada je istraeno pet etvrtastih ili pra-
vokutnih nadzemnih objekata-kua, raznih povrina
(6,50-8,70 m) od kojih su sve izgorjele u poaru. Stam-
beni objekti grupirani su na rubnim dijelovima platoa
Ivanica Pavii, Gradina piak... (135-144)
138
Histria Antiqua, 20/2011
sl. 2. piak Gradina II- kua A
enih ognjita i pei na otvorenome potvruju kera-
miku produkciju u samom naselju piak. Pojava ra-
znovrsnih tipova kamenih gladilica, bruseva ili noeva
pronaenih uz vanjske rubove pei, pokazuje raznoliki
repertoar alatki koritenih u keramikoj produkciji.
Premda nedostaju nalazi kalupa za lijevanje bronanih
predmeta, pojedinani nalazi grumena bronce ukazuju
na izradu bronanih predmeta u naselju.
Podnice kua bile su prekrivene tragovima gara i
paljevine pomjeana s kunim lijepom, te mnotvom
keramikih ulomaka koji su pripadali raznim oblicima
naseobinskog posua (zdjelama, loncima, alicama i pi-
tosima). Uz keramiko posue javljaju se i grijalice, te
prenosna ognjita i prljenovi od tkalakog stana raznih
oblika i veliina, te razni oblici kamenih alatki.
Autohtona keramika produkcija u naselju ukazu-
je na trajnije naseljavanje ovog visinskog lokaliteta uz
popratne primjere posuda s kronoloko-tipolokim
obiljejima iz istonoalpskog kulturnog kruga. Prevla-
davaju uglavnom raznovrsni oblici keramikih posuda
naseobinskog tipa (pitosi, lonci, zdjele, alice i amfore)
od grube, prelazne i rijee fne keramike. Ornamentalni
motivi su dosta oskudni, stilski ujednaeni i po svojim
tipolokim karakteristikama veu se za mlau fazu kul-
ture polja sa arama, odnosno kulturnu skupinu Velika
Gorica i i II, zapadne grupe meurijea u sjeverozapad-
noj Hrvatskoj.
Keramografja iz kasnobronanodobnog naselja pi-
ak u svom raznolikom repertoaru najee nosi obi-
gradnje kue tijekom zavrne faze V kasnog bronanog
i poetka starijeg eljeznog doba. U sredinjem dijelu
kue D prostor oko triju ivca bio je ispunjen podnicom
od uto-zelene ili tamno-smee gline koja je pratila
obrise kue. Unutranji prostor kue defnirale su sjeda-
la od plono odsjeenog kamenja i vei kameni blokovi
u sredinjici koji su mogli sluiti kao menze.
Infrastruktura kua sadravala je vatrita, zapeena
ognjita i pei na otvorenome. Vatrita se javljaju unu-
tar kue, nepravilnog su oblika i manjih dimenzija. Uz
vanjski rub kue postavljena je pe ili ograeno zape-
eno ognjite. Ognjita su bila okruglog ili polukrunog
oblika (80-90 cm) i postavljena su izvan kue. Graena
su od zapeene gline s obrubom i ograena kamenjem
ili bez njega. Uz ognjita ili pei pratila se i najvea kon-
centracija materijalnih ostataka, osobito ulomaka po-
suda. esa je pojava fragmentarnih nalaza ivotinjskih
kostiju, kojima su se stanovnici piaka hranili, a njiho-
vi ostaci pripisani su nalazima divlje svinje, ovce i jelena.
Pei su graene na otvorenome i pratile su vanjsku
konstrukciju kue, kao to je to bilo vidljivo na kuama
C i D. Pei su bile veih dimenzija promjera od 1.70 do
2.10 m (220 m) promjera. Ognjite pei sastojalo se od
zapeene gline. Na nekim mjestima bilo je ispunjeno
plosnatim kamenim blokovima poredanim jedan do
drugog na kojeg se polagalo keramiko posue prili-
kom peenja. Iznad ognjita bila je podignuta glinena
kupola od koje su se sauvali tragovi arko crvene gline
razasute u prahu unaokolo pei. Nalazi tragova zape-
Ivanica Pavii, Gradina piak... (135-144)
139
Histria Antiqua, 20/2011
T. 3. piak- 1-7 keramika
T. 4. piak 1-4 keramika
T. 1. piak- 1-3 keramika
T. 2. piak 1-5 keramika
Ivanica Pavii, Gradina piak... (135-144)
140
Histria Antiqua, 20/2011
nedostaju na tipovim lonaca sa piaka. Srodni tipovi
lonaca potjeu iz grobnih cjelina mlae grupe Rue III,
kakvi se openito ne javljaju na visinskim naseljima za-
padnog meurijeja.
Kasnobronanodobno naselje piak svojim polo-
ajem na krajnjem zapadnom dijelu Republike Hr-
vatske, stoji na raskrsnici puteva izmeu Dolenjske,
tajerske i Prisavlja. Ta kulturna povezanost odraava
se u srodnim materijalnim ostacima osobito tipologiji
lonaca, zdjela i alica koji ih povezuju u skupinu srodnih
kulturnih grupa Rue, Dobova i Velika Gorica, mlae
kulture polja sa arama. Te srodnosti izraene su na go-
tovo svim tipovima posuda karakteristinim za mlau
kulturu polja sa arama, Ha B stupnja. Postoje i neke
tipoloke razlike izmeu tih kulturnih skupina koje se
odnose na nedostatak rukih trbuastih lonaca ukrae-
nih viseim girlandama, koje na piaku nadomjeaju
uzduna plastina rebra. Ono to ih povezuje to je opa
pojava srodnih tipova zdjela S-proflacije s izvuenim
rubom na van, glatkih stijenki, kakve poznajemo iz ra-
nih virovitikih nekropola starije kulture polja sa ara-
ma, grupe Virovitica I (Pavii 1993, T. 9, 4). Mlai ti-
povi zdjela S-proflacije zadrale su skoro u potpunosti
svoju prvobitnu izvornu formu posude. Razlike se opa-
aju na naglaenom zaobljenom trbuhu i skraenom
izvuenom rubu. Dopunjuje ih nain ukraavanja tijela
posude, koji kod mlaih tipova zdjela S-proflacije do-
biva razne dekorativne ukrase izvedene u tehnici urezi-
vanja ili plastinih rebara postavljenih u obliku metopa
na tijelu posude ili urezanih viseih trokuta s inkrusta-
cijom (Pavi 1993, T. 6, 1, 3). U najei tip posude
ubrajaju se zdjele uvuena ruba ukraene fazetiranjem
i kaneliranjem, kakve se javljaju na ostalim srodnim
nizinskim naseljima starije kulture polja sa arama na
prostorima srednjeg Podunavlja i jugozapadne Panon-
ske nizine (Pavii 1986/1987, 1, 2, 6; Pavii 1993, T. 5,
7-8). S grupom Rue povezuje ih takoer srodni mlai
tipovi zdjela uvuenog ruba ukraenog ljebljenjem ili u
kombinaciji zareza s urezanim krugovima, kakvi se ne
javljaju u srodnim naseljima, Kalnik-Igrie II ili zagre-
baki Gradec.
Ornamentika s porijeklom iz Basarabi kulture iz
Karpatske kotiline znatno je utjecala na formiranje
Ruke grupe, Ha B1-B3 stupnja. Pri dekoriranju ruke
grobne keramike primjenjena je ornamentika u pojavi
srodnih geometrijskih motiva i prilagoena lokalnoj
lonarskoj tradiciji domaih majstora koji su defni-
rali secifnu tipologiju keramografje Ruke grupe u
tajerskoj (Mller Karpe 1959, 115). Ona je svojom
ljeja lokalne produkcije. Uz domau tipologiju posuda
prate se i vanjski utjecaji, koji se javljaju na posudama
karakteristinim za stariju i mlau kulturu polja sa a-
rama na prostorima srednjeg Podunavlja i jugozapadne
Panonske nizine. U veoj mjeri zastupljeni su razni ti-
povi lonaca, kakvi se javljaju na srodnim visinskim nase-
ljima na prostorima zapadnog meurijeja. Preteno su
zastupljeni tipovi lonaca s izvuenim rubom koninog
ili zaobljenog tijela s ukrasom plastine trake s otiskom
prsta ili plastinih rebra. U skupini trbuastih lonaca iz-
dvaja se tip lonca (L 7) s izvuenim rubom ukraenim
otiskom tupog predmeta, koji nosi lokalna tipoloka
obiljeja kakvi se ne javljaju na ostalim srodnim visin-
skim naseljima na prostorima zapadnog meurijeja
(Pavii 1993, T. 2). U skupini trbuastih lonaca, lokal-
na obiljeja pokazuje i tip lonca (L 11) kratkog ramena
te izduenog tijela s rukama na ramenu, koji je genet-
ski povezan s virovitikim loncima s jeziastim drka-
ma (Pavii 1993, T. 7, 1). Kod mlaeg tipa lonca vrat
i rame postaju krai, a tijelo izdueno kao i na srodnim
tipovima ara grupe Velika Gorica I (Vinski Gasparini
1973, T. 105, 25). Osim trbuastog tipa lonca u naseo-
binskim slojevima na piaku javlja se i tip bikoninog
lonca (L 6a) s izvuenim fazetiranim rubom s tipolo-
kim obiljejima grupe Baierdorf-Velatice, kakvi se tako-
er javljaju u grupi Zagreb ili Virovitica II, prema Dular
(Dular 2002, 197). Tipovi amfora spljotenog trbuha s
visokim cilindrinim vratom s ukrasom ljebljenja na
ramenu sa piaka (A 1) pokazuju usku povezanost sa
srodnim tipovima amfora ruke grupe, nekropole Rue
I, Ha B1 stupnja (Pavii 1986/1987, sl. 2).
S istonoalpskim kulturnim krugom grupe Stillfri-
ed, naselje piak povezuje tip lonca s naglaenim za-
obljenim trbuhom, izduenim cilindrinim vratom i
izvuenim rubom s ukrasom bukla na ramenu (Pitioni
1957, sl. 359, 3). Mlai tipovi lonaca dobivaju kuglasti
oblik tijela s odsjeenim rubom. Ukraeni su urezanim
motivom dvostrukog ili trostrukog niza viseih trokuta
(L 10). Kuglasti lonci sa piaka tipoloki su povezani
sa srodnim kuglastim loncima iz naselja Goljak kod
Podsuseda i tipovima ara grupe Velika Gorica I. Ku-
glasti lonci porijeklo vuku od tipova bikoninih lonaca
(u fukciji ara) glatkih stijenki grupe Zagreb I, koji su se
zadrali kroz mlau kulturu polja sa arama Sa piaka
potjee i tip velikog trbuastog lonca (P 1) s izvuenim
rubom koji ima analogije sa arom tipa Krupae mla-
e grupe Velika Gorica II, Ha B2 i B3 stupnja, prema
K. Vinski Gasparini. Mlai tipovi lonaca grupe Velika
Gorica nose jeziaste drke na donjem dijelu tijela koji
Ivanica Pavii, Gradina piak... (135-144)
141
Histria Antiqua, 20/2011
tipologiji posuda izdvaja se nekoliko karakteristinih
lokalnih oblika posuda secifnih za ovo naselje. U na-
selju piak nedostaju karakteristini tipovi virovitikih
posuda, ali zato pojava nekih tipova trbuastih lonaca
sa rafranim trokutima na ramenu i zdjela s uvuenim
fazetiranim i kaneliranim rubom s obiljejima grupe
Zagreb, povezuju ih u zajedniki kulturni krug visin-
skih naselja koja su se poela formirati u vrijeme Ha A1
stupnja na prostorima zapadnog meurijeja. Naselje
je dostiglo svoj vrhunac razvoja tijekom mlae kulture
polja sa arama kada se u repertoaru naseobinske ke-
ramografje javlja bogat izbor tipova posuda s preteno
lokalnim obiljejima, ali i nekim stranim utjecajima. To
se odnosi na tipove trbuastih lonaca s kratkim vratom
i izvuenim rubom ukraenih cik-cak ukrasom na ra-
menu (L 11), tipovi trbuastih pitosa, trbuasti lonci
kratkog vrata s dvije okrugle ruke na ramenu (L 10,
kuglasti lonci s odrezanim rubom (L 12), zdjela S-prof-
lacije s ukrasom plastinih rebra u obliku metopa (Z 7),
bikonine zdjele (Z 8), zdjele uvuenog ruba ukraene
kruiima (Z 6d), te amfore s koninim vratom s uz-
dunim ljebljenim linijama na ramenu (A 2), trbua-
ste amfore s uzdunim ljebljenim linijama na ramenu
(A 3). U odnosu na ostala srodna visinska naselja ke-
ramografja sa piaka pokazuje najveu zastupljenost
motiva izraenih u tehnikama urezivanja, ubadanja i
igosanja nastalu pod vanjskim utjecajima s istonoalp-
skih prostora (grupe Rue) i podunavskih (grupe Vl)
prostora u zavrnoj fazi mlae kulture polja sa arama.
Naselje piak po svojoj keramografji s obiljejima
ruke grupe razlikuje se od ostale skupine visinskih ka-
snobronanodobnih naselja. Ono pokazuje i srodnosti s
tipologijom keramike s kulturolokim obiljejima grupe
Velika Gorica I i II koja se javlja i na ostalim visinskim
naseljima na prostorima zapadnog meurijeja.Naselje
je poelo egzistirati od Ha A2 stupnja i nastavila svoj
razvoj u vrijeme mlae kulture polja sa arama na pro-
storima zapadnog meurijeja, Ha B1-B2-B3 stupnju.
Istraivanja naselja piak ukazala su da njena kera-
mografja nosi najveu zastupljenost motiva urezivanja,
ubadanja i igosanja koja pokazuju tipoloka obiljeja
grupe Rue, koja je egzistirala u tajerskoj od Ha B1-B3
stupnja. Time se njena granica rasprostiranja pomie
dalje na istok do piaka i naselja Lobor, a vjerojatno i
do naselja Kalnik-Igrie II (Karavani 2009,40).
Gradina piak u kulturolokom smislu pokazu-
je pripadnost visinskim gradinskim naseljima kasnog
bronanog doba, poput srodnih gradina na irim zagor-
skim prostorima gradine Kostel, Krapine Stari grad,
ornamentikom znatno utjecala na lokalnu produkci-
ju keramografje sa piaka koja je u odnosu na ostalu
tipologiju posua sa srodnih visinskih naselja u zapad-
nom meurijeju pokazuje najizrazitije utjecaje iz Po-
dravlja, grupe Rue I-III. Stoga se granica grupe Rue
moe pomaknuti istonije, a naselje piak uz svoju
lokalnu keramiku pokazuje srodna tipoloka obilje-
ja keramografje grupe Rue. Poluloptaste alice sa uz-
dignutom trakastom rukom sa piaka vezane su uz
srodne tipove alica nekropole u Dobovi, kao i naselja
ruke grupe Ormo, Brinjeva gora i Pobreje. One po-
kazuju kontinuitet oblika alica iz starije kulture polja
sa arama grupe Zagreb s analogijama u mlaoj kulturi
polja sa arama u naselju Goljak kod Podsuseda i ne-
kropoli Velika Gorica I.
Keramografja sa piaka pokazuje srodnosti, ali ra-
zlike s grupom Velika Gorica na prisavskim prostori-
ma. Tipologija trbuastih lonaca s izvuenim rubom i
okruglim rukama na ramenu (L 9) vue porijeklo iz
grupe Zagreb s time da mlai tipovi lonaca izduenog
tijela ukazuju na analogije sa starijom grupom Velika
Gorica I. are tipa Krupae kuglastog tijela s izvuenim
rubom pokazuju srodnosti s velikim pitosima sa pia-
ka. Srodnosti se opaaju na kuglastim loncima ravnog
ruba s ukrasima urezanih trokuta s inkrustacijom, po-
put srodnih primjera vreva iz nekropole Treerovac i
Brinjeve gore. Analogije se prate i na tipovima zdjela S-
proflacije ukraenih pseudovrpastim ukrasom, kakve
se javljaju na nekropoli Velika Gorica, te na srodnim
naseljima Lobor i Kalnik-Igrie II koje ih povezuje u
zajedniki kulturni krug visinskih naselja mlae kulture
polja sa arama s obiljejima grupe Rue II.
Ono to nedostaje u naselju piak, kao i u veliko-
gorikoj keramografji su mlai tipovi bikoninih zdjela
kratkog ramena i izduenog tijela (Z 14), glatkog tijela
ili ukraenog pseudovrpastim motivom, koji se javljaju
u visinskim naseljima Belaj, Kosovac i zagrebaki Gra-
dec, Ha B3 stupnja. Sa piaka nedostaju takoer i tipo-
vi vreva s ljevkastim vratom, karakteristini za grupu
Velika Gorica I. U velikogorikoj nekropoli nedostaju
tipovi zdjela uvuena ruba, ukraenih raznim geome-
trijskim motivima koje se na piaku veu uz ruku
grupu. Naselje piak i velikogoriku keramografju po-
vezuju i tipovi bikoninih alica s uzdignutom rukom.
Keramografja iz naselja piak preteno s obilje-
jima lokalne produkcije, pokazuje raznoliki repertoar
oblika posuda karakteristinih za mlau kulturu polja
sa arama koje pokazuju analogije sa srodnim visinskim
naseljima u zapadnom meurijeju, Ha B stupnja. U toj
Ivanica Pavii, Gradina piak... (135-144)
142
Histria Antiqua, 20/2011
tipa visinskog kasnobronanodobnog naselja srodnosti
se iskazuju u istovremenim naseljima na istonoalp-
skim prostorima poput naselja Hrbinga, Hasreitha u
Gleinztalu, Pichlinga kod Ktlacha, do Mosta na Soi
na najzapadnijoj toki rasprostiranja (Mller Karpe,
1974, 17; Pitioni 1954, sl. 30; Teran 1985; Tiefengra-
ber 2007, 67).
LITERATURA
BURMAZ, J., & BUGAR, A., 2007., Okretite Velika Gorica jug, HAG 3, Zagreb, 174 - 176.
DULAR, J., TOMANI JEVREMOV, M., 2010.,
Ormo, OIAS 18, Ljubljana 2010.
DULAR, J., CIGLENEKI, S., DULAR, J., 1995 b.,
Kuar eleznodobno naselje in zgodnjekranski stavbni kompleks na Kuarju
pri Podzemlju, Opera Instituti Archaeologici Sloveniae 1, Ljubljana.
DULAR, J., 1999 a., ltere, mitlere und jngere Bronzezeit in Slowenien- Forschunsstand und Pro-
bleme, Ljubljana, AV 50, 81.
DULAR, J., 1999 b., Hhensiedlungen in Zentralslowenien von der Kupfer- bis zur Eisenzeit, Prhi-
storische Zeitschrief, Band 74, Hef, 2, Bonn, 129-153.
DULAR, J., KRI, B., SVOLJAK, D., TECCO HVALA, S., 2000.,
Prazgodovinska viinska naselja v dolini Krke (Vorgeschichtliche Hhesiedlun-
gen im Krka-tal), ArhVest 51, Ljubljana, 119-136.
DULAR, J., KRI, B., 2004., eleznodobno naselje na Cvingerju pri Dolenjskih Toplicah, ArhVest 55, Lju-
bljana, 207-250.
FILIPEC, K., KOVAEVI, S., 2003.,
Lobor-Svetite Majke Boje Gorske, Lobor.
KARAVANI, S., 2009., Te Urnfeld Culture in Continental Croatia, Zagreb
LAMUT, B., 1989., Kronoloka skica prazgodovinske naselbine v Ormou, AV 39-40, Ljubljana
1988-1989, 235-276.
LAMUT, B., 2001., Ormo-Te Chronological Structure of the Late Bronze and Early Iron Age Set-
tlement, UPA 78, Wien, 2001., 207-242.
MLLER KARPE, H., 1959., Beitrge zur Chronologie der Urnenfelderzeit nordlich und sdlich der Alpen,
RGF,22, Berlin
MLLER KARPE, H., 1974, Zur Defnition und Bennenung chronologischer Stufen der Kupferzeit, Bron-
zezeit und ltere Eisenzeit, u: Jahresber. Inst. Vorgesch.Univ. Frankfurt, Frankfurt
7-18
PAVII, I., 1987/1988., Rezultati probnih istraivanja na prethistorijskoj gradini piak u Bojanom,
PrilInstArheolZagreb, vol. 3-4, Zagreb, 5-23.
PAVII, I., 1993, K asnobronanodobno naselje piak u Bojanom Prilog poznavanju Ru-
ke grupe, Ptujski arheoloki zbornik ob 100-letnici Muzeja in Muzejskega drutva,
Ptuj,171- 188.
PAVII, I., 1998., Nakit kasnog bronanog doba s nalazita piak u Bojanom, PrilInstArheoZa-
grebu, 13-14, Zagreb, 23-37
PAVII, I., 2001, Die sptbronzezeitlichen Siedlung piak in Hrvatsko Zagorje, UPA 78, Bonn,
165-180.
Sv. Magdalene iznad Krapinskih toplica, zagrebakog
Gradeca do Igria na Kalniku. Kulturoloke srodnosti
pokazuje i sa susjednim slovenskim naseobinskim loka-
litetima u slovenskom dijelu Podravine od Ormoa do
Ptuja, Brinjeve gore do Rua (Maria Rast kod Maribo-
ra), Potele, Gornje Radgone u Pomurju, Kuera i Cvin-
gerja u Beloj krajini i Dolenjskoj. U pogledu ovakvog
Ivanica Pavii, Gradina piak... (135-144)
143
Histria Antiqua, 20/2011
PAVII, I., 2003, Novi nalazi fbula u obliku violinskog gudala u Hrvatskom zagorju- Prilog po-
znavanju razdoblje starije kulture groblja sa arama, PrilInstArheolZagrebu, 20,
Zagreb, 47-55.
PAVII, I.a, 2003., Tragom arheolokog naslijea u okolici Harine lake u opini Zagorska sela
prilog zatiti ambijentalne arhitekture, Autentinost i memorijalna mjesa, Muzej
Staro selo Kumrovec, Kumrovec, 302-313.
PAVII, I, 2006., Podruje Konjine i okolice u svjetlu prapovijesnih arheolokih vrela, HrvZag,
br. 1 2, god. XII, Krapina, 7 20.
PAVII, I., 2007., Arheoloka svjedoanstva o prolosti Stubice i okolice, HrvZag, br. 3- 4, god.
XIII, Krapina, 8 - 24.
PITIONI, R., 1957, U rgeschichte des stereichischen Raumes, Wien
IMEK, M., 1981., Sigetec, Ludbreg-naselje starijeg eljeznog doba, ArhPregl 22, Beograd 41-43.
IMEK, M., 1982., Dosadanja arheoloka istraivanja u Sigecu, Koprivnica 1982., 493-501.
IMEK, M., 1984., Najnovija istraivanja prethistorije ludbrekog kraja, Ludbreg.
TERAN, B., 1985., O jantarju z Debelega vrha nad Predgradom, AV 35, Ljubljana, 110 127.
TERAN, B., 1990., Stareja eljezna doba na slovenskem tajerskem, Catalogi in monografje 25, Lju-
bljana.
TERAN, B., 2001., Die sptbronze- und frheiesenzeitliche Besiedlung im nordstlichen Sloweni-
en, Bonn 2001, UPA 78, 125-135.
TIEFENGRABER, G., 2007, Zum Stand der Erfoschung der Mitel und Sptbronzezeit in der Steiermark,
Studien zur Mitel- und Spzbronzezeit am rand der Sdostaplen, Wien, 67-113.
VINSKI GASPARINI, K., 1973., Kultura polja sa arama u Hrvatskoj, Zadar.
VINSKI GASPARINI, K., 1983, Kultura polja sa arama sa svojim grupama, u: Bronzano doba PJZ knj. IV, Saraje-
vo 1983, 547-646.
VINSKI GASPARINI, K., 1984., Ludbreg - Prethistorija ludbrekog kraja, Ludbreg, 39-48.
VRDOLJAK, S., 1994, Tipoloka klasifkacija kasnobronanodobne keramike, OpuscA, 18, Zagreb,
7-81.
VRDOLJAK, S., 1996, Prapovijesno naselje na Kosovcu kod Bregane (Samobor), OpuscA, 20, Zagreb,
179-188.
ZARADIJA KI, A., 2004., Sveti Martin kult sveca i njegova tradicija u Hrvatskoj, Zagreb.
Ivanica Pavii, Gradina piak... (135-144)
144
Histria Antiqua, 20/2011
SUMMARY
THE LATE BRONZE AGE SETLEMENT OF PIAK IN BOJANO:
A CONTRIBUTION TO THE KNOWLEDGE OF HIGHLAND SETLEMENTS
IN THE HRVATSKO ZAGORJE REGION
Ivanica PAVII
Te Hrvatsko Zagorje region, with its diverse relief and particular topographic traits, represents a separate micro-region
in the area of central Croatia where life has been present in al historical periods. Zagorje, thanks to its strategic position,
is of particular importance with resect to the appearance and development of individual cultures from prehistory to the
Middle Ages.
Te prehistoric hilfort site of piak is located on the wesernmost point of Hrvatsko Zagorje, in the vilage of Bojano,
above the medieval Church of St. Martin, under the slopes of Kotrunov Brijeg hil. piak, located on a protected area of
the high Konika Gora mountain, overlooked as a natural barier the gorge of the River Sutla valey at Harina laka and
Sutlanska Poljana. With its prominent strategic position at the turn of a high clif, the hilfort of piak had an important
strategic position and took the role of supervising the neighbouring highland areas of Mt. Olimpska Gora and Mt. Rudnica
on the Styrian side. Te prehistoric setlement site of piak also occupied the north-wesern and easern slopes of Kotrunov
Brijeg hil with positions at Hilfort I - piak and Hilfort II - piak located at an elevation consisting of four prominent
eliptical plateaux. Judging by its defensive dry-stone wals, the smaler Hilfort - I piak was used for defensive purposes.
Tis hilfort was connected by a pass to the other, bigger Hilfort piak - II. Four Late Bronze Age above-ground dweling
structures (houses) were built in teraced positions of the acropolis of piak - II, while one such dweling was built at the foot
of the lowest teraced area.
Setling on piak started in the late phase of the early Urnfeld Culture. Tis conclusion is based on the fnd of a bronze
fbula whose bow has a particular fnish, and pins with spiraly bent heads dated in the Horizon Hoard II - Veliko Nabre.
Te setling intensity continued during the late phase of the Urnfeld Culture which is coroborated by accompanying fnds
pointing to local ceramic production in the setlement. Te setlement of piak, viewed in its later phase through material
remains and relevant fnds recovered at al four dweling structures, indicates that there were cultural connections with
similar highland setlements which bear the typological traits of the Velika Gorica group and are located under the slopes of
Mt. Medvednica, Mt. Ivanica, Mt. Kalnik and in the Sava River basin. On the other hand, it has been observed that the
hiltop setlement of piak was closely related to the Late Bronze Age setlement sites of the Drava River basin and to the
south-easern Alpine circle.
Te dominant position of Hilfort II - piak in Bojano at 493 m msl was consciously chosen with the aim of being
setled for a long time. Te vicinity of permanent water springs in the ravine between the hilforts, the nearby clay pits, the
favourable confguration of the terain with fertile cultivable soil, woods in the background and hunting grounds, al ofered
basic conditions for more permanent setlement. Te founding of the prehistoric setlement at piak was conditioned by a
favourable confguration of the terain at Hilfort II piak, where above-ground prehistoric structures houses were built
on almost leveled teraces in the Late Bronze Age. During the archaeological investigations so far conducted, four structures
houses of diferent dimensions were opened. Te houses were grouped at the edge of the hilfort plateau and, according to
curent data, they belonged to a unique economy of the Late Bronze Age.
Te Late Bronze Age site of piak is a double hilfort type of setlement and belongs to the group of highland setlements
of the wesernmost area of the Hrvatsko Zagorje region.
Ivanica Pavii, Gradina piak... (135-144)