Ti koja ima ruke nevinije od mojih

Vesna Parun
Ti koja ima ruke nevinije od mojih
i koja si mudra kao bezbrinost.
Ti koja umije s njegova ela itati
bolje od mene njegovu samou,
i koja otklanja spore sjenke
kolebanja s njegova lica
kao to proljetni vjetar otklanja
sjene oblaka koje plove nad brijegom.

Ako tvoj zagrljaj hrabri srce
i tvoja bedra zaustavljaju bol,
ako je tvoje ime poinak
njegovim mislima, i tvoje grlo
hladovina njegovu leaju,
i no tvojega glasa vonjak
jo nedodirnut olujama.

Onda ostani pokraj njega
i budi pobonija od sviju
koje su ga ljubile prije tebe.
Boj se jeka to se pribliuju
nedunim posteljama ljubavi.
I blaga budi njegovu snu,
pod nevidljivom planinom
na rubu mora koje hui.

ei njegovim alom. Neka te susreu
oaloene pliskavice.
Tumaraj njegovom umom. Prijazni guteri
nee ti uiniti zla.
I edne zmije koje ja ukrotih
pred tobom biti e ponizne.

Neka ti pjevaju ptice koje ja ogrijah
u noima otrih mrazova.
Neka te miluje djeak kojega zatitih
od uhoda na pustom drumu.
Neka ti mirie cvijee koje ja zalivah
svojim suzama.

Ja ne doekah naljepe doba
njegove mukosti. Njegovu plodnost
ne primih u svoja njedra
koja su pustoili pogledi
gonia stoke na sajmovima
i pohlepnih razbojnika.

Ja neu nikad voditi za ruku
njegovu djecu. I prie
koje za njih davno pripremih
moda u ispriati plaui
malim ubogim medvjedima
ostavljenoj crnoj umi.

Ti koja ima ruke nevinije od mojih,
budi blaga njegovu snu
koji je ostao bezazlen.
Ali mi dopusti da vidim
njegovo lice dok na njega budu
silazile nepoznate godine.

I reci mi katkad neto o njemu,
da ne moram pitati strance
koji mi se ude, i susjede
koji ale moju strpljivost.

Ti koja ima ruke nevinije od mojih,
ostani kraj njegova uzglavlja
i budi blaga njegovu snu!