928

uro . Medi* UDK 330.18:330.13

Izvorni znanstveni rad
SCHUMPETEROVA KONCEPCIJA POVIJESTI
EKONOMSKE ANALIZE I MODERNA
METODOLOGIJA EKONOMIJE
Autor naglaava da u ekonomskoj literaturi postoje razliite koncepcije
povijesti ekonomije kao znanosti i tu tezu on ilustrira pregledom naslova
razliitih knjiga iz historije ekonomije. Opseno razmatra Schumpererovu
koncepciju ekonomije i koncepciju povijesti ekonomije opisujui njihove bitne
osobine i specifinosti. Iznosi da je to Schumpeter uinio na specifian i zanimljiv
nain, ali njegov pristup ne daje holistiku ve parcijalnu, reduciranu i zastarjelu
sliku ekonomije kao znanosti.
Uvod
Joseph Alois Schumpeter (1883.-1950.) bio je austrijski i amerki graanin i
ekonomist, bio je Mengerov i Bohm-Bawerkov uenik, profesor politike ekonomije
na Sveuilitu u Gracu i Bonnu ; austrijski ministar financija i predsjednik
Bidermann Banke. Poslije godine 1932. bio je profesor ekonomike na Sveuilitu
Harvard u SAD. Neki povjesniari ekonomije ubrajaju ga u grupu najistaknutijih i
najutjecajnijih ekonomista XX stoljea. Pripadao je neoklasinoj koli, odnosno
njezinoj austrijskoj varijanti. Poznat je ponajprije po teoriji privrednog razvitka,
po teoriji inovacija, po teoriji poduzetnitva i kao povjesniar ekonomske misli.
Svoju koncepciju povijesti ekonomije Schumpeter je izloio u poznatoj i
utjecajnoj knjizi History of Economic Analysis koja je, u dva sveska, prvi put
objavljena godine 1954. Godine 1975. ta je knjiga prevedena na hrvatski jezik i
objavljena je (u dva sveska) pod naslovom Povijest ekonomske analize. Upravo
u tom izdanju poznata je ekonomistima na hrvatskom i srpskom govornom podruju.
U daljoj raspravi koristit emo se tim izdanjem ove knjige.
* . : Medi, doktor znanosti, docent Ekonomskog fakulteta Sveuilita u Zagrebu. lanak
primljen u urednitvu: 09. 09. 2000.
929
. . MEDI: Schumpeterova koncepcija povijesti ekonomske analize...
EKONOMSKI PREGLED, 51 (9-10) 928-953 (2000)
Najira varijabla (ili jedinica analize) koju povjesniari ekonomije uzimaju
kao predmet razmatranja jest ekonomsko miljenje, odnosno ekonomska misao koja
nastaje kao rezultat procesa miljenja. Preciznije reeno, kao predmet razmatranja
uzimaju se raznovrsni oblici i rezultati ekonomskog miljenja, kao to su: ekonomske
ideje, ekonomske hipoteze,ekonomska naela, ekonomske koncepcije, ekonomske
teorije, ekonomske doktrine, ekonomska analiza, ekonomske zakonitosti, itd.
Nazivi knjiga i kolegija iz povijesti ekonomije
U literaturi i u nastavnim planovima - problemi i sadraji iz povijesti ekonomije
pojavljuju se pod razliitim nazivima.Najei nazivi pod kojima se istrauju i/ili
izlau (prikazuju, prezentiraju) neki sadraji iz povijesti ekonomije jesu ovi:
(1) Povijest politike ekonomije
1
; (2) Povijest ekonomskih doktrina
2
(3) Povijest ekonomske analize
3
; (4) Povijest ekonomike
4
(5) Povijest ekonomske teorije
5
; (6) Razvoj ekonomskih doktrina
6
(7) Razvoj ekonomske analize
7
(8) Razvoj ekonomske misli
8
1
Vidi: Vicomte Alban de Villeneuve-Bargemont: Historie de leconomie politique, ou Etudes
historiques, philosophiques et religieuses sur leconomie politiques des peuples anciens et modernes.
Paris, 1841.; Blanqui, A.: Historie de leconomie politique, Bruxelles, 1845.; Rosenberg D.: Istorija
politike ekonomije, Beograd, 1949.; Sabolovi D.: Historija politike ekonomije, Zagreb, 1971.
2
Vidi: Heimann, E: History of Economic Doctrine, Oxford University Press, New York,
1964.; Ch. Gide i Ch. Rist: Historie des doctrines economiques. Paris, 1909. (Vidi prijevod : . id
i . Rist: Istorija ekonomskih doktrina, Beograd, 1921.); Nei, D.: Historija ekonomskih doktrina,
Sarajevo, 1967.; Hutchison, Terrence W.: A Review of Economic Doctrines, 1890.-1929. Clarendon
Press, Oxford, 1966. Lunaek, Valdemar: Povijest ekonomskih doktrina , Pravni fakultet u Zagrebu,
1996.
3
Vidi: Schumpeter, J. A.: A History of Economic Analysis. Oxford University Press, New
York, 1954.; Backhouse, R.: A History of Medern Economic Analysis. B. Blackwell. Oxford, 1985.
4
Vidi: Stigler, G. J.: Essays in the History of Economics. The University of Chicago Press,
Chicago, 1965.
5
Vidi: Patterson, S. H., ed.: Readings in the History of Economic Theory. McGraw -Hill,
New York. 1932.; Rima, I.G., ed.: Readings in the History of Economic Theory. Holt, New York,
1970.; Ekelund, R. B., Jr., Hebert, R.: A History of Economic Theory and Method, Third edition,
McGraw-Hill, New York, 1990. Ova je knjiga prevedena na hrvatski jezik pod naslovom: Ekelund,
R. B., Jr i Hebert, R.: Povijest ekonomske teorije i metode. Mate, Zagreb,1997.; Blaug, Mark:
Economic Theory in Retrospect, Fourth Edition, CUP, London, 1985.; Baleti, Zvonimir: Eko-
nomski proces i ekonomska teorija, Informator, Zagreb, 1972.; Cannan, E.: A Review of Economic
Theory, London, 1929.; Cannan, Edwin: A History of the Theories of Production and Distibution
in Enlish Political Economy from 1776 to 1846, Third Edition, Percival and Co., London, 1917.
6
Vidi: Gray, A.: The Development of Economic Doctrine, Longmans, New York, 1933.
7
Vidi: Rima, Ingrid H.: Development of Economic Analysis, Third Edition, Irwin, Homewood.
Ill., 1978.
8
Vidi: Spiegel, H. W., ed.: The Development of Economic Thought. Wiley, New York,
1952.; Mirkovi, Mijo: Razvoj ekonomske misli u XIX veku, I. K. P Gece Kona, Beograd, 1938.;
. . MEDI: Schumpeterova koncepcija povijesti ekonomske analize...
EKONOMSKI PREGLED, 51 (9-10) 928-953 (2000)
930
(9) Razvoj ekonomskih ideja
9
(10) Ekonomske doktrine
10
(11) Povijest ekonomske misli
11
(12) kole ekonomske misli
12
.
Sve navedene razlike u nazivima knjiga i nazivima znanstveno-nastavnih ko-
legija iz povijesti ekonomije, valja promatrati u kontekstu slobode miljenja, slo-
bode znanstvenog istraivanja, razliitih povijesnih situacija, tradicija, akademske
tolerancije i dijaloga koji su preduvjet za razvitak znanosti i osobni duhovni raz-
vitak studenata, znanstvenika i profesora
13
Pored toga, ovdje je potrebno imati u
vidu da ekonomija i mnogi njezini djelovi (ukljuujui i povijest ekonomije) ne
pripadaju egzaktnim znanostima, ve pripadaju u drutvenim znanostima kojih se
sadraji i nazivi esto mijenjaju s promjenama ekonomske i politike stvarnosti i
svijesti o njoj.
U ovom lanku razmatramo nekoliko vanih pitanja: (a) Kako je Schumpeter
rijeio dileme o predmetu istraivanja u povijesti ekonomije kao znanosti? (b) Kako
on, u tom kontekstu, definira ekonomiku, politiku ekonomiju i njihove veze? (c)
Kako izgleda njegova koncepcija povijesti ekonomije? (d) Kako je on sagledao,
objanjavao i rjeavao odnos izmeu pozitivnih i normativnih teorija, odnosno
oki, B.: Razvoj ekonomske misli, Savremena administracija, Beograd, 197o.; Dragievi, A.:
Razvoj ekonomske misli, Centar za kulturnu djelatnost, Zagreb,1987.
9
Vidi: Jankovi, N.: Ogled o razvoju ekonomskih ideja, Istraivako-izdavaki centar SSO
Srbije, Beograd, 1986.; Galbraith, J. K.: Ekonomija u perspektivi, Kritika povijest, (prijevod s
engleskog), Mate, Zagreb, 1995.
10
Vidi: Blagojevi, Obren, i Sekulovi, Marko: Ekonomske doktrine, Peto preraeno i
dopunjeno izdanje. Privredni pregled, Beograd, 1990.; oki, B.: Ekonomske doktrine, Savremena
administracija, Beograd, 1975.; M. Jaki i L. Peji: Doktrine velikih ekonomista, Peto izmijenjeno
i dopunjeno izdanje, Ekonomski fakultet, Beograd, 1997.
11
Vidi: Roll, E.: A History of Economic Thought, Fourth Edition, Irwin, Homewood, Ill.,
1974. Vidi prijevod: Roll, E.: Povijest ekonomske misli, Kultura, Zagreb, 1956.; erkovec, V. N.,
glavnyj red.: Vsemirnaja istorija ekonomieskoj mysli.,Tom 1, Myslj, Moskva, 1987.; Markovi,
Milo: Istorija ekonomske misli, I, II., Univerzitetska rije, Titograd., 1984.; Vrani, Ivan, red.:
Prilozi za povijest ekonomske misli na tlu Jugoslavije, Informator, Zagreb, 1984.; Stpeti, Vladimir:
Studije iz povijesti nae ekonomske misli, Zagreb, 1989.; Napoleoni, Claudio: Economic Thought
of the Twentieth Century, M. Robertson and Co., London, 1974. Vidi prijevod na hrvatski jezik:
Napoleoni, C.: Ekonomska misao XX. stoljea, CKD, Zagreb, 1981.; Screpanti, E. and Zamagni,
S.: An Outline of the History of Economic Thought, Clarendon Press, Oxford, 1995.
12
Vidi knjige iz serije: Schools of Thought in Economics, Vol. 12. E. Elgar.Aldershot.U. K.,
1992. Urednik serije poznati je povjesniar, analitiar i metodolog ekonomske misli-profesor Mark
Blaug.Vidi jo knjige: Douglas M. and Miller, A., eds: A Modern Guide to Economic Thought. An
Introduction to Comparative Schools of Thought in Economics, E. Elgar. Aldershot. (England),
1991.; Dow, Sheila C.: Macroeconomic Thought. A Methodological Approach, B. Blackwell,
Oxford, 1985.
13
O osobnom intelektualnom i duhovnom razvitku vidi podrobnije u knjigama: Russell, Peter:
Buenje planeta, (Globalni mozak). Globus, Zagreb,1989.; Capra, Fritjof: Vrijeme preokreta,
(Znanost, drutvo i nastupajua kultura), Globus, Zagreb.1987.; Prentice, Mulford: Mo duha,
Nova arka, Zagreb, 1997. Prentice, Mulford: Zablude misli; Nova arka, Zagreb, 1995.; Goleman,
Daniel: Emocionalna inteligencija, Mozaik knjiga, Zagreb, 1997.; Sria, Velimir: Upravljanje
kreativnou, kolska knjiga, Zagreb, 1994.
931
. . MEDI: Schumpeterova koncepcija povijesti ekonomske analize...
EKONOMSKI PREGLED, 51 (9-10) 928-953 (2000)
veze izmeu znanosti, ideologije i politike? Kakav je utjecaj imala njegova kon-
cepcija na kasnija kretanja u povijesti, metodologiji i filozofiji ekonomije?
Izbor predmeta istraivanja i stare dileme o odnosu politike ekonomije
i ekonomike
Schumpeter jasno istie da je povijest ekonomije mogue koncipirati i pisati
(a) kao povijest ekonomske misli, (b) kao povijest politike ekonomije ili (c) kao
povijest ekonomske analize.On se opredjeljuje za pisanje povijesti ekonomske
analize, odnosno za povijest ekonomike (jer ta dva pojma uzima kao sinonime).Na
nekoliko mjesta istie da se povijest ekonomske analize bitno razlikuje od povijesti
ekonomske misli i povijesti politike ekonomije.
14
Glavna je razlika izmeu navedenih koncepcija u pojmovnom razumijevanju
ekonomije kao znanosti i u izboru predmeta istraivanja kojim se ona bavi. Sljedei
neoklasinu kolu, Schumpeter smatra da ekonomija kao znanost, u uem i stroem
smislu rijei, mora biti vrijednosno neutralna znanost iz koje je potrebno istiti i
izbacivati subjektivne, vrijednosne sudove i druge ideoloke elemente - jer se oni
u njoj, kroz itavu povjest, ponavljaju i isprepliu s objektivno znanstvenim ele-
mentima.
Ekonomija se, prema neoklasinoj koncepciji, ne mora baviti vrednotama i
ciljevima, ve samo tehnikama analize (analitikim oruima) i instrumentima ost-
varivanja ciljeva koje pred znanost i znanstvenike postavljaju subjekti izvan
znanosti (obino politiari ili drugi nositelji drutvene moi).Ovdje se ekonomski
sistem promatra kao skup trita, odnosno kao samopokretan stroj. Studij ekonomije
obino poinje studijem mikroekonomije i razumjeva se, uglavnom, kao studij
funkcioniranja trita i horizontalnih (odnosno funkcionalnih) veza izmeu su-
dionika pojedinih trita. Makroekonomija se pojavljuje poslije i kao dodatak
mikroekonomiji.Takvu vrstu ekonomije (kao znanosti) Schumpeter (isto kao L.
Robbins i drugi neoklasiari) oznauje terminom - ekonomika. Svoju koncepciju
ekonomike (koja se znaajno razlikuje od koncepcije L. Robbinsa i drugih neokla-
siara) i Schumpeter nudi kao zamjenu za politiku ekonomiju, tj. kao zamjenu za
drugi, drugaiji i iri pristup ekonomiji.
Politekonomski pristup ekonomiji, pored rasprave o ekonomiziranju i tehni-
kama ekonomske analize, sasvim jasno prihvaa i identificira neke politike i eko-
nomske vrednote (kao to su sloboda, jednakost,pravednost, efikasnost, demokra-
cija, itd.) i itav problem ekonomiziranja razmatra u tom irem (danom ili izabra-
nom) drutvenom i povijesnom okviru, vodei rauna, ne samo o horizontal-
noj, nego i o prostornoj , vremenskoj i hijerarhijskoj (okomitoj) dimenziji eko-
nomskih odnosa. Razmatra, pored toga, veze izmeu ekonomije i politike, povije-
14
Vidi: J. A. Schumpeter: Povijest ekonomske analize, Informator, Zagreb, 1975., prvi svezak,
str. 32.
. . MEDI: Schumpeterova koncepcija povijesti ekonomske analize...
EKONOMSKI PREGLED, 51 (9-10) 928-953 (2000)
932
snu uvjetovanost ekonomskih sustava i stanje i kretanje proizvodnih odnosa izme-
u ekonomskih subjekata, socijalnih grupa i drava. Slijedei tzv. vrijednosno
neutralni (u biti inenjerski i mehanicistiki pristup ekonomiji kao znanosti)
Schumpeter za predmet istraivanja, naprotiv, uzima samo tehnike ekonomske
analize stvarnosti i kroz itavu ih knjigu bezuspjeno pokuava osloboditi od
vrijednosnih sudova i drugih subjektivnih elemenata.
Ekonomisti su dugo ekonomiju kao znanost poistovjeivali s politikom
ekonomijom, tj. s onom znanstvenom disciplinom s kojom je ekonomija, u vrije-
me klasine liberalne kole, zapoela svoj razvitak. Njezini osnivai (Adam
Smith, David Ricardo i drugi) definirali su predmet istraivanja u politikoj eko-
nomiji i poeli je izdvajati iz filozofije, etike, religije i politike. Oni su formirali
posebno znanstveno podruje (politiku ekonomiju) koje je zadralo veze s filo-
zofijom, etikom, ideologijom i politikom. Mnogi su povjesniari povijest ekono-
mije vidjeli i pisali kao povijest politike ekonomije, zapostavljajui historije os-
talih znanstvenih ekonomskih disciplina i izbacujui ih iz ope povijesti ekono-
mije kao znanosti.
Nakon pojave Marshallove knjige Principi ekonomike (1890.), u neo-
klasinoj je koli (koja zapoinje svoj razvitak marginalistikom revolucijom u
sedamdesetim godinama 19. stoljea) nastala zbrka u terminima i u pojmovnom
razumijevanju ekonomike i politike ekonomije i njihovih meusobnih od-
nosa. Pokuavajui iz ekonomije izbaciti moralne sudove i ekonomiju kao znanost
pribliiti fizici i drugim egzaktnim znanostima, sve je vei broj neoklasinih eko-
nomista odbacivao termin politika ekonomija i zamjenjivao ga terminom
ekonomika, tretirajui ekonomiku kao opu, uvodnu i vrijednosno neutralnu
znanost. Pritom su neki, kao na primjer A. Marshall (1842.-1924.), ekonomiku
uzimali kao sinonim za politiku ekonomiju. Marshallovi sljedbenici taj su termin
i njegov sadraj sve vie koncipirali i definirali kao alternativu terminu, pojmu i
koncepciji politike ekonomije. U tom se kontekstu, u podruju dominacije
neoklasine kole, ekonomika (a ne politika ekonomija) tretirala kao osnovna
ekonomska disciplinu preko koje se studenti, na prvoj godini studija, uvode u eko-
nomsku znanost.
Povijest ekonomije neoklasiari su poeli promatrati i pisati kao povijest
ekonomike ili kao povijest ekonomske analize, to je i Schumpeter prihvatio. Na-
kon krize kejnzijanizma na Zapadu i marksizma na Istoku, u osamdesetim i u
devedesetim godinama XX. stoljea, takve su tendencije obnovljene i osnaene u
svim tranzicijskim zemljama u kojim su nositelji politike moi prihvatili neoli-
beralnu (neoklasinu) kolu kao teorijsku osnovicu objanjavanja, organiziranja i
usmerivanja ekonomskih procesa. Sadanja kriza procesa tranzicije (i neo-
liberalne kole) motivira znanstvenike da ponovno preispituju i kompariraju razne
koncepcije uvodnog kolegija na studiju ekonomije i razliite koncepcije povijesti
ekonomije.
Promatrajui ekonomiju i povijest ekonomije sa drugaijeg filozofskog i me-
todolokog stajalita, ovdje elim naglasiti da su neoklasine redukcije ekonomije
933
. . MEDI: Schumpeterova koncepcija povijesti ekonomske analize...
EKONOMSKI PREGLED, 51 (9-10) 928-953 (2000)
na ekonomiku i povijesti ekonomije na povijest ekonomike neprihvatljive, isto
tako kao to su neprihvatljive redukcije ekonomije na politiku ekonomiju i re-
dukcije povijesti ekonomije na povijest politike ekonomije. Ta su dva pristupa
neprihvatljiva zato to nude (i mogu nuditi), previe reduciranu i parcijalnu sliku
ekonomije i povijesti ekonomije.
Ekonomija je postala irok i razgranati sistem znanja o proizvodnji, raspo-
djeli, razmjeni i potronji materijalnih dobara i usluga - u razliitim tehnolokim,
institucionalnim i drugim povijesnim uvjetima. Nju, kao znanstveno podruje, ne
smije se brkati s ekonomikom ili politikom ekonomijom. One su samo dvije ( i to
poetne) posebne znanstvene discipline koje se jasno razlikuju po metodolokoj
osnovi, po metodama i predmetu istraivanja.
15
Ekonomija kao znanstveno
podruje, pored njih, obuhvaa jo i niz drugih znanstvenih disciplina ( kao to su
javne financije, raunovodstvo, monetarna ekonomija itd.). Neprihvatljivi su i po-
kuaji zamjene politike ekonomije ekonomikom (to se sada zbiva u tran-
zicijskim zemljama) i pokuaji zamjene ekonomike politikom ekonomijom.
Neprihvatljivi su zato to obino nemaju spoznajno valjano obrazloenje, ve se
zadovoljavaju interesnim i politikim kriterijima i objanjenjima toga postupka. U
tom postupku znanstveni kriteriji vrednovanja najee zapostavljaju ili za-
mjenjuju politikim kriterijima koje (direktno ili posredno) namee jedan centar
politike moi (koji preferira, recimo, iri, politekonomski pristup ekonomiji) ili
drugi centar moi (koji preferira, recimo, ui, ekonomistiki pristup i ekonomiku.)
Najbolja su rjeenja tih starih (ali jo uvijek aktualnih) metodoloko-teo-
rijskih dilema u tranzicijskim zemljama prihvaanje slobode miljenja, kritike i
akademske tolerancije; a pluralizam kola ekonomske misli; otklanjanje termi-
noloke i pojmovne zbrke i razgraniivanje politike ekonomije i ekonomike kao
posebnih znanstvenih disciplina koje imaju niz dodirnih toaka, ali razliiti pri-
stup, razliit predmet istraivanja te posebnu, razliitu ulogu u nastavnim plano-
vima i obrazovanju razliitih profila ekonomista.
Stari problem ideoloke pristranosti, ideolokog iskrivljivanja injenica i
problem manipulacije vrednotama i moralnim sudovima, (koji se pojavljuje kako
u politikoj ekonomiji, tako i u ekonomici i drugim disciplinama) moe se - i mora
- rjeavati na drugi nain: priznavanjem i jasnim definiranjem (a ne negiranjem)
etikih osnova ekonomskih znanja; komparacijama, kritikama i poticanjem kon-
kurencije na strani ponude znanja; afirmacijom obrazovanja u kojem dominira
socijalizacija (a ne manipulacija); metodama irenja, a ne metodama suavanja
svijesti; irenjem povijesnog i holistikog (a ne jednodimenzionalnog) pristupa
studiju ekonomije; zatim uz pomo studija povijesti ekonomske misli i irenjem
svijesti o relativnosti znanstvenog znanja, odnosno svijesti o prednostima i nedo-
stacima, dometima i ogranienjima pojedinih pristupa i kola ekonomskog mi-
15
O razlici izmeu politike ekonomije i ekonomike pisao je akademik Adolf Dragievi u
nekoliko radova.Vidi, na primjer, ove knjige: Adolf Dragievi i Stjenko Vranjican: Politika
ekonomija, Prvi dio, Pravni fakultet Zagreb, 1995., str. 136-140.; Dragievi Adolf i Dragievi
Draen: Leksikon ekonomije i informatike, Informator, Zagreb, 1999., str.139.
. . MEDI: Schumpeterova koncepcija povijesti ekonomske analize...
EKONOMSKI PREGLED, 51 (9-10) 928-953 (2000)
934
ljenja, itd. Tek poslije toga, studenti i drugi potroai znanstvenih znanja mogu
doi do realne svijesti o svom identitetu i sami mogu izabrati ovaj ili onaj pogled
na svijet; ovu ili onu viziju ekonomije; ovu ili onu vrijednosnu orijentaciju i na
njoj zasnovano znanstveno znanje. Tek poslije toga naruitelji i potroai znan-
stvenih znanja mogu biti u poziciji slobodnog graanina koji izabire i prihvaa (ili
ne prihvaa) ovu ili onu koncepciju znanosti, ovu ili onu koncepciju njezine po-
vijesti.
Schumpeterovo opredjeljenje za ekonomiku i povijest ekonomike specifino
je i razliito od niza drugih teoretiara neoklasine kole.Specifinost njegova rje-
enja vidi se najprije u tome to je sintagmi ekonomska analiza dao novi smisao
i novi (iri) sadraj , to emo u nastavku ove rasprave podrobnije prikazati.
Schumpeterovo razgraniivanje vanih pojmova
Pokuajmo sada vidjeti kako Schumpeter definira i razgraniuje neke osno-
vne pojmove kojima se koristi, kao to su: ekonomska misao, vizija stvarnosti,
znanost, ekonomika (ekonomska analiza) i politika ekonomija. Razlikovanje i
razgraniavanje pojmova vano je za razumijevanje pitanja: zato Schumpeter po-
vijest ekonomije koncipira kao povijest ekonomske analize koja se, kako i on na-
glaava, bitno razlikuje od povijesti politike ekonomije i povijesti ekonomske
misli?
Polazna kategorija, poetna jedinica analize, odnosno poetni predmet
razmatranja u Schumpeterevoj Povijesti ekonomske analize jest ekonomska mi-
sao, premda on to posebno ne naglaava. Iz ekonomske misli on izdvaja one nje-
zine elemente (ekonomsku povijest, ekonomsku sociologiju, statistiku i - nejasan
pojam - teoriju) koje smatra posebno znaajnima i koje oznauje terminom
ekonomika, odnosno ekonomska analiza.
Ekonomsku misao Schumpeter definira kao ukupnost svih miljenja i elja
koje se tiu ekonomskih predmeta, osobito koja se tiu javne politike u vezi s tim
predmetima, i koja, u nekom datom vremenu i mjestu, kolaju u javnoj svijesti.
Javna svijest, pak, istie Schumpeter, nikad nije neto nediferencirano ili homo-
geno, ve rezultat podjele odgovarajue zajednice na u grupe ili klase razliitog
karaktera. Drugim rijeima, javna svijest odraava manje-vie varljivo, i u nekim
vremenima varljivije nego u drugima, klasnu strukturu odgovarajueg drutva i
grupne svijesti i stavove koji je formiraju. Kako te grupne svijesti imaju razliite
mogunosti da dou do izraaja, a osobito da ostave svoj biljeg na literaturi koju
e imati pred oima kasnije generacije, pojavljuje se pitanje interpretacije koje je
uvijek teko, a ponekad i nemogue rijeiti. Javna svijest vremena i mjesta ne raz-
likuje se samo po pojedinim dijelovima ve i prema poloaju i inteligenciji poje-
dinaca koji ine isti horizontalni ili vertikalni dio. Jedna je stvar s politiarima,
druga s trgovcima, farmerima i radnicima koje ti politiari predstavljaju. A nju
mogu u sisteme politike ekonomije unijeti pisci koji pripadaju ili se sami pri-
935
. . MEDI: Schumpeterova koncepcija povijesti ekonomske analize...
EKONOMSKI PREGLED, 51 (9-10) 928-953 (2000)
druuju pojedinim grupama.Sa druge strane ona moe graniiti, ili se djelomino
poklapati, s analitikim radom, kao to je est sluaj s raspravama koje su pisali
pripadnici trgovake i industrijske buroazije.
16
(Pojedine termine i sintagme is-
taknuo je . M.)
U razumijevanju i definiranju znanosti Schumpeter se koristi empirizmom i
instrumentalnim pristupom. On najprije daje prilino iroku , otvorenu , ali spornu
definiciju znanosti, a zatim sadraj toga pojma sve vie suava na tehnike analize
stvarnosti. Znanost je - pie Schumpeter- svaka vrsta znanja koja je predmet
svjesnih napora na njegovom poboljanju.Takvi napori dovode do navika uma
metoda i tehnika - i vladanja injenicama koje su izdvojene pomou tih tehnika,
a te su navike iznad nivoa mentalnih navika i injeninog poznavanja
ivota.Prema tome, mogli bismo prihvatiti praktino identinu definiciju: znanost
je svako podruje znanja koje je razvilo specijalizirane tehnike utvrivanja
injenica i interpretacije ili zakljuivanja (analiza). Naglaavajui socioloke
dimenzije te definicije, Schumpeter dalje istie: znanost je svako podruje znanja
u kojem postoje ljudi, takozvani istraivai ili znanstvenici ili uenjaci, koji rade
na zadai poboljanja postojeeg fonda injenica i metoda, i koji, inei to, stjeu
poznavanje injenica i metoda koje ih razlikuje od laika i, konano, i od obinih
praktiara. Mnoge druge definicije - istie Schumpeter, slijedei princip rela-
tivnosti znanja i tolerancije - bile bi jednako dobre. U definiranju znanosti i oc-
jeni nekog podruja kao znanstvenog ili neznanstvenog ne treba, kae Schum-
peter, biti osjetljiv, jer nazvati jedno podruje znanstvenim ne bi smjelo znaiti ni
kompliment, niti suprotno od toga.
17
U istraivanju povijesti ekonomije Schumpetera zanimaju prvenstveno i-
njenice koje se mogu verificirati opaanjem ili eksperimentom i metode koje se
zasnivaju na logikom zakljuivanju iz provjerljivih injenica. Slijedei filozofiju
empirizma i stajalite empirijske znanosti, bar toliko koliko su njezina naela
priznata u ekonomiji mi moramo - istie Schumpeter, ime relativizira svoju
koncepciju - imati u vidu i ovo: ...iako emo interpretirati doktrine s tog staja-
lita, time ne polaemo pravo ni na kakvu apsolutnu valjanost; te iako, rezoni-
rajui s tog stajalita, moemo bilo koju tvrdnju ili metodu proglasiti pogrenom
naravno uvijek u odnosu na povijesne uvjete u kojima su formulirane - time ih ne
iskljuujemo iz okvira znanstvene misli u naem prvotnom (najirem) smislu ri-
jei, ili da se izrazimo neto drugaije, ne poriemo im znanstveni karakter - to se
mora ocjenjivati, ako to uope treba, prema profesionalnim standardima svakog
vremena i mjesta.
18
U daljem tekstu ostalo je ipak nejasno to su to profesio-
nalni standardi svakog vremena i mjesta - objektivni kriteriji vrednovanja ili sub-
jektivne procjene zasnovane na nekim filozofskim i etikim orijentacijama koje
prihvaa neka znanstvena i drutvena zajednica? Poslije emo vidjeti da su i kod
16
J. A. Schumpeter: Povijest ekonomske analize, Informator, Zagreb, 1975., prvi svezak,
str. 33.
17
Isto, str. 6-7.
18
Isto, str. 8.
. . MEDI: Schumpeterova koncepcija povijesti ekonomske analize...
EKONOMSKI PREGLED, 51 (9-10) 928-953 (2000)
936
Schumpetera kriteriji vrednovanja i profesionalni standardi ipak znaajno de-
terminirani s onim od ega on pokuava pobjei, tj. vizijom stvarnosti, metafizi-
kom ekonomije, etikim orijentacijama, subjektivnim procjenama i subjektivnim
izborom jedne od moguih opcija.
Pojam politike ekonomije Schumpeter reducira na normativnu teoriju i eko-
nomsku politiku, to je pogreno. Pod sistemom politike ekonomije - istie on -
shvaam izlaganje sveobuhvatnog sistema ekonomskih politika koje njihovi au-
tori zastupaju na temelju nekih zajednikih (normativnih) naela, kao to su
naela ekonomskog liberalizma, socijalizma, itd.
19
Politika ekonomija, prije
Schumpetera i u njegovo vrijeme, a pogotovo u naem vremenu, pored norma-
tivnih sadri i tzv. pozitivne teorije i niz drugih aspekata koji izlaze iz dualistike
podjele ekonomske teorije na normativnu i pozitivnu.
Termine ekonomika i ekonomska analiza Schumpeter upotrebljava kao
sinonime.Kao to se nekad sintagma politika ekonomija koristila (to je bilo
pogreno) za oznaavanje ope ekonomske teorije, tako i Schumpeter ini istu
greku, jer termine ekonomika i ekonomska analiza upotrebljava za oznai-
vanje ope ekonomske teorije, istiui da se ona razlikuje od posebnih i pri-
mijenjenih disciplina, kao to su- novac i bankarstvo, privredni ciklusi, vanjska
trgovina, itd.
Slijedei scijentizam, Schumpeter ekonomiku kao znanost, razumijeva i ob-
janjava kao instrumentalno znanje, koje je dobijeno upotrebom specijalnih teh-
nika analize i koje je oieno od vrijednosnih sudova, ideologija i politike eko-
nomije. Njegovo definiranje ekonomike bitno se razlikuje od poznate definicije
Lionela C. Robbinsa(1898.-1984.) koju slijedi veina neoklasinih ekonomista
(Schumpeter i po tome predstavlja posebnu pojavu unutar neoklasine kole). U
knjizi Essay on the nature and significance of economic science L. Robbins je
godine 1932. odbacio do tada uobiajeno shvaanje da sve aktivnosti koje pri-
donose ekonomskom blagostanju jesu ekonomske aktivnosti. Ekonomska aktiv-
nost ljudi (koja je usmjerena na proizvodnju, raspodjelu, razmjenu i potronju
materijalnih dobara i usluga) ima tehnoloke, etike, politike, pravne, prostorne,
vremenske, organizacijske, alokacijske i druge dimenzije i aspekte. U njoj se po-
javljuje i nesklad izmeu ljudskih elja i ciljeva, s jedne i oskudnih resursa,
materijalnih sredstava i raspoloivog vremena, koji se mogu upotrebljavati alter-
nativno, sa druge strane. U koncipiranju i definiranju osnovne ekonomske dis-
cipline, neoklasiari, od L. Robbinsa pa do naeg vremena uglavnom naputaju tu
cjelovitu viziju ekonomskih aktivnosti. Oni iz nje izdvajaju, naglaavaju i istra-
uju samo jedan od navedenih aspekata, tj. problem nesklada izmeu potreba (e-
lja) i raspoloivih materijalnih sredstava, odnosno problem alokacije (i proiz-
vodne upotrebe) rijetkih resursa koji se mogu koristiti alternativno. Pojam eko-
nomske aktivnosti L. Robbins reducira na onu vrstu ponaanja ljudi koja rjeava
njihove dileme o tome: kako se ponaati u svijetu oskudnosti i rijetkosti ma-
19
Isto, str. 32.
937
. . MEDI: Schumpeterova koncepcija povijesti ekonomske analize...
EKONOMSKI PREGLED, 51 (9-10) 928-953 (2000)
terijalnih resursa i sredstava koja su oskudna, a ljudske potrebe i elje neograni-
ene?
Ekonomika je, prema Robbinsu, znanost koja je neutralna prema vrednotama
i ekonomsko-politikim ciljevima.Ona istrauje samo ono ponaanje ljudi koje
poprima oblik izbora, tj. znanost koja prouava ljudsko ponaanje kao odnos iz-
meu ciljeva i oskudnih sredstava koja su podobna za alternativnu upotrebu.
20
Tako je ekonomija reducirana kako je Kotarbinski govorio - na jednu vrstu
prakseologije, odnosno na deduktivnu i inenjersku znanost. Ovom kritikom ne
elim rei da takva vrsta znanja nije potrebna.Naprotiv, potrebna je, posebno u
obrazovanju jednog profila ekonomskih strunjaka, tj. ekonomskih tehniara, koji
se zadovoljavaju tom vrstom i razinom znanja i ne ele stjecati drugaije, ire i
vie vrste i razina znanja. Slijedei mehanicistiko poimanje stvarnosti i utilita-
rizam,takva koncepcija ekonomije (pogotovo ako se nudi kao jedina i bez po-
vijesnog uvida u nastajanje i sadanje stanje ekonomije kao znanosti) suava vi-
dno polje sudenata i ekonomista. Ona ih pretvara u inenjere ekonomizma i sluge
onih koji odreuju vrednote i ciljeve kojim ekonomisti i njihova ekonomistika
analiza moraju sluiti kao sredstvo ostvarivanja neke i neije moi.
Premda Schumpeter dijeli Robbinsovo shvaanje o vrijednosnoj neutralnosti
ekonomike, Schumpeterova je koncepcija specifina i bitno se razlikuje od
Robbinsa po tome to Schumpeter u ekonomiku ukljuuje ekonomsku povijest,
statistiku i teoriju. Termin teorija on ovdje upotrebljava za oznaivanje ku-
tije s alatima, tj. za oznaivanje hipoteza, aksioma, teorema, zakona i objanjenja
dobijenih na osnovi specijaliziranih tehnika analize i racionalnog zakljuivanja.
Nakon razmatranja prigovora da nikakva analiza danih prilika neke privrede
niti primjena jedne teorije nije mogua bez uvoenja povijesno-politikog okvira
unutar kojeg oni moraju da se potvrde, Schumpeter, naknadno, u ekonomsku
analizu ukljuuje i ekonomsku sociologiju, s oitom namjerom da ona popuni
prazninu koja je nastala iskljuivanjem politike ekonomije.Prema Schumpeteru,
dakle, ekonomika ili ekonomska analiza kao opa ekonomska znanost, obuh-
vaa ukupnost povijesnih, statistikih, teorijskih i sociolokih tehnika analize i
rezultate koje, takozvani istraivai (ili znanstvenici), uz pomo tih tehnika, do-
bivaju i prikazuju javnom mnijenju.
Ekonomska analiza - istie Schumpeter - bavi se pitanjem kako se ljudi po-
naaju u bilo kojem vremenu i do kojih ekonomskih posljedica dovode ponaajui
se tako; ekonomska sociologija bavi se pitanjem zato se oni ponaaju onako kako
se ponaaju.
21
Pritom Schumpeter u analizu ljudskog ponaanja ukljuuje ne sa-
mo analizu ljudskih akcija, motiva i sklonosti, ve i analizu drutvenih insti-
tucija koje su vane za ekonomsko ponaanje, kao to su drava, nasljeivanje
20
Citirano prema knjizi: C. Napoleoni: Ekonomska misao XX. stoljea, CKD. Zagreb, 1976.,
str. 32.
21
Schumpeter, A. J.: Povijest ekonomske analize, I., str. 18.
. . MEDI: Schumpeterova koncepcija povijesti ekonomske analize...
EKONOMSKI PREGLED, 51 (9-10) 928-953 (2000)
938
vlasnitva, ugovor itd. Na taj se nain neki sadraji politike ekonomije (uklju-
ujui vrednote i interese, koji se javljaju kao motivi ponaanja) ponovo (ali na
druga i mala vrata) vraaju u Schumpeterovu koncepciju znanstvene ekono-
mike.
Sve to pokazuje da se Schumpeter, bjeei od termina politika ekonomija
i od vrijednosnih sudova, nije uspio osloboditi ni od vrijednosnih sudova, niti od
sadraja politike ekonomije. Sve to pokazuje da potreba razgraniavanja ideo-
logije i ekonomske znanosti, odnosno potreba iskljuivanja ideolokih (i drugih )
zabluda iz ekonomske znanosti, nije dovoljan razlog (ve nevjeti izgovor) za na-
putanje politike ekonomije i zamjenu te znanosti irokom (Schumpeterovom) ili
uom (Robbinsovom) koncepcijom ekonomike. Subjektivizam i ideoloki ele-
menti (kao istine ili kao zablude) prisutni su ne samo u politikoj ekonomiji nego,
isto tako, u ekonomici i u drugim disciplinama. Tako se, na primjer, itava neo-
klasina koncepcija ekonomike, koja pretendira na objektivnost, zasniva na sub-
jektivnoj teoriji vrijednosti, na subjektivnim iskazima, odnosno na subjektivnoj
teoriji korisnosti roba i usluga!?
Ideologija i ekonomska analiza
Schumpetera zanima pitanje: moe li ekonomska analiza biti odvojena od
utjecaja ideologije u istoj mjeri u kojoj su tehnike analize u fizici (i drugim eg-
zaktnim znanostima) odvojene od ideologije? Nakon podrobnijeg (i loe sistema-
tiziranog) razmatranja toga pitanja, on je sam zakljuio da je teko, gotovo ne-
mogue, postii potpuno odvajanje procesa ekonomske analize od ideologije . Za-
to on pokuava vidjeti gdje ideoloki elementi mogu u njega ui i koja su naa
sredstva da ih prepoznamo i odstranimo
22
Taj vrijedan cilj (koji moraju slijediti povjesniari i analitiari ekonomske
misli), teko je, kae Schumpeter, ostvariti, jer svakom analitikom naporu nu-
no prethodi predanalitiki spoznajni in koji prua sirovinu za analitiki napor.
Taj predanalitiki spoznajni in Schumpeter oznauje terminom vizija stvarnosti ,
a neki drugi metodolozi to nazivaju metafizikom osnovom znanosti.
23
Zanim-
ljivo je istie Schumpeter da vizija te vrste ne samo da mora povijesno pret-
hoditi pojavi analitikog napora u bilo kojem podruju, ve takoer mora iznova
ulaziti u povijest svake razvijene znanosti svaki put kada nas ui da gledamo stva-
ri u svjetlu kojeg izvor ne moemo nai u injenicama, metodama i rezultatima
ranijeg stanja znanosti.
24
22
Isto, str. 35.
23
Vidi, na primjer, knjigu: uro unji: Metodologija . igoja tampa, Beograd, 1999., str.
7-34.
24
J. A Schumpeter: Povijest ekonomske analize, I., str. 35.
939
. . MEDI: Schumpeterova koncepcija povijesti ekonomske analize...
EKONOMSKI PREGLED, 51 (9-10) 928-953 (2000)
Analitiki posao poinje materijalom koji nam prua naa vizija stvari, a ta
vizija je, gotovo po definiciji, ideoloka. Ona pokazuje sliku stvari kakvu mi vidi-
mo i gdje god postoji bilo koji motiv da se eli vidjeti radije u jednom nego u dru-
gom svjetlu, nain na koji gledamo stvari jedva se moe razlikovati od naina na
koji ih elimo vidjeti.(Psiholozi tu pojavu oznaauju terminom perceptivna
greka - primjedba . M.) to je potenija i naivnija naa vizija, manja je mogu-
nost da se konano pojavi neto to bi moglo pretendirati na opu valjanost.
25
Moralne i ideoloke stavove Schumpeter tretira (to je ispravno) kao sub-
jektivne kategorije, kao dio javne svijesti koja je bitno uvjetovana socijalnim i
klasnim poloajem ljudi, a tehnike ekonomske analize tretira (to je sporno) kao
objektivne elemente, koje je postepeno mogue oistiti od vrijednosnih sudova i
ideologija.
Slijedei stav da je vrijednosne sudove mogue i potrebno izdvojiti iz zna-
nosti, i Schumpeter se ponekad koristi tehnikom suavanja svijesti, tj. s voenjem
svih moguih opcija na dvije, prikazujui jednu kao dobru, a drugu kao lou.
Povijest ekonomske misli - istie on - mogue je pisati kao povijest koja za cen-
tralni predmet ima praenje promjene vrijednosnih stavova, ideologija ili sistema
politikih ekonomija, tako da se samo usput spominju tehnike ekonomske analize
i analitika dostignua.U suprotnom pristupu, analitika su dostignua centralni, a
vrijednosni stavovi sporedan predmet razmatranja.U treem, holistikom pri-
stupu (o kojem Schumpeter ne govori) vrednosni sudovi i tehnike analize ne
razdvajaju se na dva suprotna tabora, ve se razmatraju u njihovoj meuovis-
nosti kao dio ire cjeline.
Ope karakteristike Schumpeterove Povijesti ekonomske analize
Schumpeter prihvaa drugi, tzv. ui pristup povijesti ekonomije iz koje se
izdvajaju neki njeni elementi i uzimaju kao glavni predmet istraivanja.Slijedei
taj pristup, Schumpeter za glavni predmet istraivanja uzima tehnike ekonomske
analize i njihovo napredovanje kroz povijest, nastojei (ali bezuspjeno) da te teh-
nike analize oisti od vrijednosnih sudova i ideologija. Analizu vrijednosnih su-
dova, ciljeva i ideologija Schumpeter ipak, ni deklarativno, sasvim ne naputa,
ve to tretira kao usputan i sporedni zadatak. Poistovjeujui (to je pogreno)
ekonomsku znanost s intrumentaliziranim znanjem, tj. s tehnikama analize,
Schumpeter predlae da analiziramo sam znanstveni proces da bismo vidjeli gdje
ideoloki elementi mogu u njega ui i koja su naa sredstva da ih prepoznamo i
odstranimo.
26
Neemo, naravno, - kae Schumpeter - zanemariti ope stanje
oko ekonomske misli u kojem su, u razliitim vremenima, analitiari obavljali
svoj rad. Ali to stanje i njihove povijesne promjene nikad nisu na glavni predmet
25
Isto, str. 36.
26
Isto, str. 35.
. . MEDI: Schumpeterova koncepcija povijesti ekonomske analize...
EKONOMSKI PREGLED, 51 (9-10) 928-953 (2000)
940
interesa.Ono ulazi kao stimulativni ili destimulativni utjecaj na analitii rad koji
e ostati glavni junak kroz cijelu nau dramu.
27
Spomenuto ope stanje oko
ekonomske misli Schumpeter opisuje veoma detaljno, i esto mu posveuje vie
prostora nego svom glavnom junaku!? Nakon toga itatelj Schumpeterove
Povijesti.... teko moe iz cjeline teksta izdvojiti ono to Schumpeter naziva
napredak u tehnikama ekonomske analize. Upravo zbog razdvajanja glavnih
junaka i pozornice njihova djelovanja, itatelj , isto tako, teko moe uoiti i iz-
dvojiti drugu vrstu napretka, tj. napredak ljudskoga roda u oslobaanju od ideo-
lokih i politikih zabluda. U prostoru veza i odnosa izmeu zananosti i ideo-
logije, Schumpeter je, dakle, dobro uoio problem i dobro postavio zadau hist-
oriara, ali ga sam nije dobro obavio. Razlozi su mnogobrojni, a glavni su, ini se
ovi: prvo, tretiranje ideologije (koja ima polivalentna znaenja) kao iskrivljene
slike svijeta (to i mnogi marksisti ine), bez znanstvenih elemenata u njoj; i dru-
go, suavanja znanstvenih elemenata povijesti ekonomske misli na tehnike eko-
nomske analize. To je suavanje vidljivo i iz ove njegove reenice:
Pod povijesti ekonomske analize razumjevamo - istie Schumpeter - po-
vijest intelektualnih napora ljudi da shvate ekonomske pojave, ili, to izlazi na
isto, povijest analitikih ili znanstvenih aspekata ekonomske misli.
28
Ako se teh-
nike analize zasnivaju na nekoj viziji stvarnosti, odnosno na nekoj ideologiji, tada
bi, historiari pratei napredak u tehnikama analize, morali procjenjivati i kre-
tanje, tj. regres, stagnaciju ili napredak u oslobaanju od ideolokih, ekonomsko-
-politikih i drugih zabluda - koje su u nekom vremenu i narodu tretirane kao
znanost i imale ulogu pokretake snage (motiva) u ponaanju pojedinaca, soci-
jalnih grupa, drava i drugih institucija. Sociolozi znanja upozoravaju nas da su u
povijesti ljudskoga roda zablude imale isto tako veliku (ako ne i veu, znaajniju)
ulogu nego to su je imale istinite ideje. U kretanju ljudskoga duha istine i zablude
stalno se prate i isprepleu. ini se da je to imao u vidu i veliki francuski filozof,
matematiar, sociolog i ekonomist Antoyne Condorcet (Antoan Kondorse, 1743-
-1794) kada je pisao: Povijest opih zabluda i nain na koji su ope zablude uve-
dene u narod i rairene u njemu... jeste dio historijske slike progresa ljudskoga
duha.
29
Zapostavljuji pitanje regresa ili napretka u oslobaanju od zabluda, Schum-
peter istie da je osnovna svrha njegovog istraivanja opisati ono to bismo mo-
gli nazvati procesom geneze znanstvenih ideja - procesom u kojem ljudski napori
da shvate ekonomske pojave, proizvode, poboljavaju i rue analitike strukture u
neprekidnom slijedu.
30
(Istaknuo . M.). Proces geneze znanstvenih ideja u
27
Isto, str. 33.
28
J. A. Schumpeter: Povijest ekonomske analize, I., Informator, Zagreb,1995., svezak prvi,
str. 3.
29
Antoyne Condorcet: Esquisse dun tableau historique des progres de lesprit humain.
(Nacrt jedne povijesne tablice napretka ljudskog duha), 1795.
30
Schumpeter, navedeno djelo, svezak prvi, str. 5.
941
. . MEDI: Schumpeterova koncepcija povijesti ekonomske analize...
EKONOMSKI PREGLED, 51 (9-10) 928-953 (2000)
ekonomici, u osnovi se, smatra Schumpeter, ne razlikuje od analognih procesa u
egzaktnim znanostima.
Bitne (spoznajno valjane i korisne) osobine Schumpeterove povijesti eko-
nomike izraene su u ovim njegovim tezama: Prvo, predmet ekonomike je u biti
jedinstven proces u povijesnom vremenu. Nitko se ne moe nadati da e razumjeti
ekonomske pojave neke epohe, ukljuujui i sadanju, ako adekvatno ne vlada
povijesnim injenicama i adekvatnom dozom povijesnog smisla ili onoga to mo-
emo nazvati povijesnim iskustvom. Drugo, povijesni pregled ne moe samo
odraavati isto ekonomske injenice, ve nuno i institucionalne injenice koje
nisu isto ekonomske : prema tome on prua najbolju metodu za razumjevanje
meusobne povezanosti ekonomskih i neekonomskih injenica i kako bi razliite
drutvene znanosti morale biti povezane
31
(Istaknuo . M.). Prema tome , svaka
rasprava koja pokuava prikazati sadanje stanje znanosti stvarno prikazuje
metode, probleme i rezultate koji su povijesno uvjetovani i koji imaju smisla samo
u odnosu prema povijesnoj pozadini iz koje izviru.Da kaemo istu stvar neto
drugaije: stanje neke znanosti u nekom vremenu ukljuuje njezinu povijest i ne
moe se na zadovoljavajui nain prikazati, ako se ta implicitna povijest ne uini
eksplicitnom.
32
Znanstvenu je analizu potrebno razlikovati od rasta ekonomskog znanja -
ako se ono zbiva u pojedinim kolama ekonomskog miljanja. Znanstvena ana-
liza - kae Schumpeter - nije naprosto logiki konzistentan proces koji poinje s
nekim jednostavnim pojmovima i onda pravolinijski poveava koliinu znanja.
Ona nije naprosto sve vee oktrivanje objektivne istine - kao to je, na primjer,
otkrivanje porjeja Konga. Ona je vie neprestana borba s ostvarenjima naih
vlastitih umova i umova naih prethodnika i napreduje, ako uope napreduje, u
cik - cak liniji, ne kao logika, ve kao utjecaj novih ideja, ili opaanja ili potreba, i
to onako kako diktiraju sklonosti i temperament novih ljudi.
33
Klasina situacija i standardno mjerilo napretka
Slijedei svoju koncepciju ekonomike, Schumpeter istie:Razvitak analiti-
kog rada, koliko god bio remeen interesima i stavovima zainteresiranih grupa,
pokazuje karakteristinu osobinu koja je potpuno odsutna u povijesnom razvoju
31
Isto, str. 11-12.
32
Isto, str. 4. Upravo takva povijesna svijest o ekonomiji nedostaje naim ekonomistima.Ne
mogu je ni imati, jer se ona ne proizvodi i ne iri na ekonomskim fakultetima u naoj domovini.U
formiranju nastavnih planova, na poetku devedestih godina, Povijest ekonomske misli kao
znanstvena i nastavna disciplina, jednostvno je izbaena iz veine ekonomskih fakulteta u Hrvatskoj,
a za raun irenja raznih specijalistikih kolegija iz podruja poslovne ekonomije.Zadrana je samo
na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu gdje se predaje samo na smjeru teorijske ekonomije, koji upisuje
i slua veoma mali broj studenata.
33
Isto, str. 4.
. . MEDI: Schumpeterova koncepcija povijesti ekonomske analize...
EKONOMSKI PREGLED, 51 (9-10) 928-953 (2000)
942
ekonomske misli kao i povijesnom slijedu sistema politike ekonomije. Ta ka-
rakteristina osobina, prema Schumpeteru, jest mogunost objektivnog utvri-
vanja znanstvenog napretka u tehnici analize raznih ekonomskih problema, kao
to je, recimo problem konkurentskih cijena. U tom sluaju, smatra Schumpeter,
moemo govoriti o znanstvenom napretku u ekonomici u vremenu od J. S. Milla
do P. Samuelsona, u istom smislu u kojem moemo govoriti da postoji tehnoloki
napredak u vaenju zubi izmeu vremena J. S. Milla i naeg vlastitog.
Naa sposobnost da govorimo o napretku u tim sluajevima oigledno je
posljedica injenice da postoji iroko prihvaen standard, ogranien naravno na
grupu strunjaka, koji nam omoguuje da razvrstamo razliite teorije konkurent-
ske cijene u niz iji se svaki lan moe nedvojbeno nazvati viim od prethodnog.
Dalje zapaamo da je taj raspored povezan s tokom vremena u smislu da kasnija
teorija konkurentske cijene gotovo uvijek zauzima vie mjesto u nizu analitikog
savrenstva: kada to nije sluaj, to je mogue pripisati izvananalitikim i, u tom
smislu, neredovnim utjecajima. (Istaknuo .M.) Sve to pokazuje da je Schum-
peter napredak ekonomske znanosti razumijevao kao usavraavanje i akumulaciju
znanja, odnosno analitikih tehnika - unutar jedne kole koju je preferirao, a ne,
recimo - kako to ini Thomas Kuhn - kao smjenjivanje paradigmi koje sadre ne
samo pojmove i teorije, tehnike analize, itd., ve i ono to Schumpeter naziva vi-
zija stvarnosti.
Nasuprot ekonomskoj analizi, nastavlja dalje Schumpeter, u povijesti eko-
nomske misli ili u nizu sustava politike ekonomije ne moemo, istie on, govoriti
o znanstvenom napretku, jer u njima ne postoji valjan standard za interpers-
onalne usporedbe, pa pojam napretka nema objektivno ve samo subjektivno
znaenje, koje, prema Schumpeteru, nije znaajno za povijest ekonomije.(!?) Na
primjer, ne bi - kae Schumpeter - imalo nikakvog smisla govoriti o superiornosti
ideja Karla Velikog o ekonomskoj politici, koje otkriva njegovo zakonodavno i
administrativno djelovanje, nad ekonomskim idejama, recimo, kralja Hamurabi-
ja... Mjesto nekog sklopa ekonomske misli u povijesnom nizu zbivanja razliko-
vat e se, kae Schumpeter, prema vrednosnim sudovima suca, a za ostalo bit e-
mo preputeni naoj emocionalnoj, estetskoj ili politikoj preferenciji. Doista -
nastavlja dalje Schumpeter - moemo vie voljeti svijet modernog diktatorskog
socijalizma nego svijet Adama Smitha, ili obrnuto, ali svaka takva preferencija
spada u istu kategoriju subjektivnih ocjena, kao to su, da plagiramo Sombarta,
ljudske sklonosti za plavue ili brinete.
34
Schumpeterove poglede ovdje moemo samo kratko komentirati, izraava-
jui neka neslaganja s njegovim tezama i kritiku tih teza. Prvo, tono je da pojam
napretka u znanosti pripada subjektivnim procjenama i da ga je veoma teko obje-
ktivizirati bez neke konvencije o pojmu napretka i standardnom mjerilu tog na-
pretka. U spomenutim komparacijama Schumpeter je, ini se, pobrkao (i na isti
rang stavio) razne vrste subjektivnih procjena (estetske, moralne, politike, ak-
34
Isto, str. 34.
943
. . MEDI: Schumpeterova koncepcija povijesti ekonomske analize...
EKONOMSKI PREGLED, 51 (9-10) 928-953 (2000)
sioloke ili vrijednosne te gnoseoloke procjene) koje nemaju istu vanost i ulogu
u analizi pitanja: postoji li, (i ako postoji - kako se mjeri i izraava) napredak u
ekonomskoj znanosti. Za raspravu o tome pitanju vane su prvenstveno gno-
seoloke (a ne estetske i moralne) procjene, jer se znanost i znanstvenici (uklju-
ujui i ekonomsku znanost i povjesniare ekonomije) bave ponajprije pitanjem
istinite spoznaje ekonomske stvarnosti i - ako istinu prihvate kao vrednotu - i-
renjem istina i otklanjanjem zabluda. Drugim rijeima, vane su procjene ovih
pitanja: je li neka teorija spoznajno valjana ili nije, tj. je li istinita ili pogrena;
doprinosi li rastu znanja (i svijesti o relativnosti tog znanja) ili rastu zabluda; pro-
iruju li neke tehnike analize stvarnosti ljudska znanja i vjetine ili usavravaju
vjetinu manipulacije i navoenja ljudi na pogrene zakljuke, itd.
Drugo, napredak ekonomske znanosti moemo definirati kao progresivno
kretanje ekonomskih teorija u nekom vremenu i prostoru prema nekome cilju.Cilj
je aksioloka
35
kategorija i proizilazi iz prihvaenog sustava vrednota.Ako istinitu
spoznaju ekonomske stvarnosti (i otklanjanje zabluda) razumijevamo kao osnovni
cilj ekonomske znanosti, tada i njezin napredak moemo razumjeti kao progresiv-
no poveavanje njezine kognitivne moi. Svaka rasprava o napretku ili nazado-
vanju ekonomske znanosti pretpostavlja vrednovanje i vrednosne sudove o tome:
to je bolje, a to loije, to je vie, a to nie. No, takve moralne vrijed-
nosne sudove valja razlikovati od gnoseolokih vrijednosnih procjena, tj. od ocje-
na je li neko objanjenje ispravno ili pogreno. Ako za neko objanjenje kaemo
da je bolje od drugoga, to ne mora znaiti da je istodobno i - ispravnije, blie istini,
itd. Termin bolje moe znaiti da je neto bolje u smislu efikasnosti, obuhvat-
nosti, kompleksnosti itd., ali to ne mora, samo po sebi, biti i blie istini, ve moe
biti i dio novih zabluda, pogotovo ako se za cilj izabere korisnost, a ne istina,
manipulacija, a ne socijalizacija, itd.
Objektivizirano mjerilo napretka u politikoj ekonomiji i ekonomici - moe
biti, recimo, spoznajna valjanost, odnosno istinitost neke teorije u smislu slaganja
njenih sudova s ekonomskom realnou. Drugo,mjesto nekog sklopa ekonomske
misli u povijesnom nizu zbivanja uvijek se razlikovalo i razlikovat e se - prema
vrednosnim sudovima suca, jer se oni ne mogu iskljuiti iz procesa vrednovanja.
U otvorenom i pluralistikom drutvu, vrijednosni sudovi u znanstvenim raspra-
vama i udbenicima nisu sami po sebi problem - ako su njihova relativnost, njiho-
ve metodoloke i etike osnove - jasno izraene i podlone kritici, osporavanju,
komparaciji s ostalim vrijednosnim sudovima itd. Problem nastaje kada se jedan
vrijednosni sud, jedna koncepcija, jedan parcijalni pristup itd., namee fizikom
silom ili sofisticiranim metodama okupacije i onesposobljavanja svijesti - i , u tom
kontekstu, prikazuju kao jedino mogui i spoznajno valjani pristup, potiskujui
sve ostale pristupe.
35
Aksiologija (grki: aksios= vrijedan i logos=nauka, znanost) filozofska je disciplina koja za
predmet razmatranja ima ljudske vrednote. Njezin je osniva H. Lotze koji je u djelu Mikrokozmos
I-III., 1856-1864., postavio osnovice te discipline. Lotze je postavio tezu da su vrednote ono to
izaziva u nama osjeaj ugode ili ono to elimo da se ostvaruje i da vrijedi kao poeljno i prakticirano
stanje ljudskih odnosa.
. . MEDI: Schumpeterova koncepcija povijesti ekonomske analize...
EKONOMSKI PREGLED, 51 (9-10) 928-953 (2000)
944
to je standardno mjerilo napretka u ekonomskoj analizi, tj. to je njezin ter-
tium comparationis ? U razmatranju ovog pitanja ni Schumpeter nije izbjegao (niti
je mogao izbjei) subjektivnost u izboru standardnog mjerila, odnosno kriterija
vrednovanja. U procjeni rasta i napretka ekonomskog znanja Schumpeter se slui
originalnom metodom i usporedbom nekog autora, njegovih tehnika analize, nje-
govih teorija itd. s tzv. klasinom situacijom te usporedbom raznih klasinih situ-
acija u kretanju ekonomije kao znanosti. Klasina situacija u kretanju znanosti jest
ono stanje znanosti koje T. Kuhn i njegovi sljedbenici, poslije, tj. od 1962., ozna-
uju terminom paradigma, poslije koje slijedi tzv. uobiajeno (normalno) stanje
znanosti unutar te paradigme.
36
)
Nakon razdoblja bujanja i ukrtanja analitikog napretka nastupa razdoblje
sistematizacije i zatvaranja dotadanjih rezultata u cjelovit i iroko prihvaen si-
stem. Takvo stanje zrelosti Schumpeter naziva klasinom situacijom, koju obino
karakterizira neko standardno djelo. Schumpeter istie profesor Z. Baleti - prati
analitiki napredak po pojedinim autorima, ali njegov sistematski presjek daje
kroz pregled takvih klasinih situacija.
37
Pojedini autori ili kole i njihove teh-
nike analize usporeuju se sa standardnim djelom i procjenjuje se njihovo mjesto,
njihov doprinos u kretanju ka znanjima i tehnikama analize koja su formulirana u
klasinoj situaciji i njezinom standardnom djelu. Prednost je te metode - kako
istie Z. Baleti - u tome to omoguuje cjelovit uvid u neke karakteristine toke
razvitka ekonomije. Nedostatak je to, to ne pokazuje kontinuitet razvitka i to ne-
kim piscima, (obino osnivaima klasine situacije i piscima njezinih standardnih
djela) daje preveliku vanost: njihove ideje i tehnike analize Schumpeter uzima
kao vrhunac znanja i kriterij vrednovanja za sve ideje i tehnike analize koje su im
prethodile ili su u istom vremenskom horizontu.
Prva klasina situacija nastala je na svretku 18. stoljea u engleskoj klasi-
noj politikoj ekonomiji, odnosno u klasinom liberalizmu. Standardno je djelo iz
te teorijske situacije Smithovo Bogatstvo naroda (1776.). Druga klasina situa-
cija nastala je oko sredine 19. stoljea, a njezino je klasino djelo knjiga-udbenik
Johna Stuarta Milla pod naslovom Naela politike ekonomije s nekim njihovim
primjenama na drutvenu filozofiju (1848.). Millovo djelo je bilo standardno
zato to je imalo pretenzije na cjelovitost i konanost i dosta se dugo zadralo kao
standardni udbenik. Ali ono nije bilo najbolja sinteza dotadanjeg razvoja, niti je
samo po sebi bilo veliko analitiko dostignue. Sam je Schumpeter dovoljno jasno
vidio slabosti svog izbora, pa se u prikazu analitie situacije gotovo jednako slui
Ricardom, Marxom i Seniorom koliko i Millom. On je dobro uoio da je Mill vie
36
Vidi: T. Kun: Struktura naunih revolucija, Nolit, Beograd, 1974.; V. Afri: Struktura
socioloke teorije, Naprijed, Zagreb, 1989.; Horst Hanuch, ed: The Legacy of Joseph Schumpeter,
E. Elgar Publishing, 1999. Sintagmu klasina situacija koriste R. B. Ekelund, Jr. i R. F. Hebert u
knjizi: Povijest ekonomske teorije i metode, Mate, Zagreb, 1997., str.8. Tom se sintagmom koristi
i Roger Backouse u knjizi A History of Moder Economic Analysis, B. Blackwell, Oxford, 1985.,
str. 282.
37
Z. Baleti: Schumpeterova povijest ekonomske analize, Ekonomist, br. 2, 1997., str. 257.
945
. . MEDI: Schumpeterova koncepcija povijesti ekonomske analize...
EKONOMSKI PREGLED, 51 (9-10) 928-953 (2000)
razorio nego integrirao analitie osnove klasine kole, a s druge strane, da je u
analizi ponude i potranje blii Marshallu nego klasinoj koli, s nezgodnom ocje-
nom da je to u Milla sve vie liilo na zbrku nego na vrst i promiljen red. (sv. I.,
str. 498-500).
Posve je sigurno da bi Ricardo-Marxova analiza bila daleko impresivnija i
reprezentativnija za stanje ekonomske analize do 1870. Zato se Schumpeter ipak
odluio za Milla? Odgovor nije teko nai u njegovom nastojanju da dokae kon-
tinuitet analitikog napretka izmeu klasine kole (i ranijih pisaca) i marginalista
(Jevons, Menger, Walras, Marshall) pod kraj stoljea. Mill je Schumpeteru poslu-
io kao most prema novim pravcima graanske ekonomije, dok bi Ricardo i Marx
bolje posluili kao dokaz rascjepa, na koji je Marx inae ukazivao.Preko Milla
Schumpeter je lake branio svoju vlastitu koncepciju, ali njegov izbor Milla kao
reprezentanta klasine situacije ostaje nedovoljno uvjerljiv.
38
Trea klasina situacija zapoela je marginalistikom revolucijom (1870. i
1871.), a traje sve do 1930-tih godina, odnosno do kejnesijanizma. Schumpeter
ovdje daje pregled razvoja ekonomske teorije koju je najbolje poznavao, na ijoj
izgradnji je sam suraivao i koju je najvie volio. To je jedan od najboljih prikaza
tog dijela povijesti ekonomske analize, kako po linostima, tako i po teorijskim
problemima.
39
Istaknuti su teoretiari tog razdoblja Jevons, Menger, Walras,
Marshall, Bohm-Bawerk, Wieser, V. Pareto, J. B. Clark, Fischer i drugi.
Iz grupe spomenutih teoretiara Schumpeter izdvaja i najvie cijeni Leona
Walrasa (1834.-1910.) i njegove radove iz podruja iste teorije ili pozitivne eko-
nomije. Preciznije reeno, Walrasovu teoriju ope ekonomske ravnotee Schum-
peter smatra vrhuncem dotadanjih (ali i kasnijih) analitikih znanja. Primjenjuje
je kao standardno mjerilo kretanja ekonomske analize prema tom vrhuncu ili u
druge sfere,u druge vrste znanja ili zablude. Walrasa i njegovu teoriju ope ravno-
tee Schumpeter tretira tako ponajprije zbog toga to slijedi fizikalnu koncepciju
ekonomike i to u Walrasu i njegovoj teoriji vidi mogunost ostvarivanja svog
ideala, tj. elje za transformacijom ekonomike u strogu ili egzaktnu znanost kakva
je fizika. U podruju iste teorije Walras je, procjenjuje Schumpeter, najvei od
svih ekonomista i to zbog toga to je njegov sistem ekonomske ravnotee... je-
dino djelo jednog ekonomiste koje moe izdrati usporedbu s dostignuima teo-
retske fizike.
40
Premda je, nastavlja Schumpeter, to Walrasovo djelo sada (1954.)
zastarjelo, njegov se sistem ekonomske ravnotee jo nalazi u temeljima veine
najboljih teorijskih radova naeg vremena.
Walrasovu normativnu ili socijalnu ekonomiju Schumpeter ocjenjuje veoma
loe i sa aljenjem konstatira da je Walras istoj teoriji i socijalnoj ekonomiji pri-
davao jednako znaanje!? Na alost - pie Schumpeter - sam je Walras pridavao
38
Isto, str. 258.
39
Isto, str. 258.
40
Schumpeter A.: Povijest ekonomske analize, II., str. 690.
. . MEDI: Schumpeterova koncepcija povijesti ekonomske analize...
EKONOMSKI PREGLED, 51 (9-10) 928-953 (2000)
946
isto toliku vanost svojim sumnjivim filozofijama o drutvenoj pravdi, svom pla-
nu nacionalizacije zemlje, svojim projektima kontrole novca i drugim stvarima
koji nikakve veze nemaju s njegovim velianstvenim dostignuem na podruju
iste teorije
41
etvrta klasina situacija nastaje s Keynesom i kejnzijanskom revolucijom u
tridesetim i etrdesetim godinama. Ovaj je dio povijesti ekonomike nedovren i
fragmentaran, tako da - kako Z. Baleti kae - on vie lii na dodatak knjizi nego
na njezin ravnopravni dio. Neki odjeljci nisu izvorno ni pisani za knjigu, a negdje
se radi o nedovrenim biljekama. Schumpeter je ipak ostavio dovoljno jasnu
ocjenu J. M. Keynesa i njegovog analitikog doprinosa koji je izraen u Keyne-
sovoj knjizi Opa teorija zaposlenosti, kamate i novca (1936.). Kao to je zapo-
stavio i podcijenio ulogu Ricarda, Schumpeter je, na isti nain, podcijenio ulogu
Keynesa u formiranju moderne makroekonomike.Keynes zapravo obnavlja Ricar-
dovo naglaavanje znaaja raspodjele u procesu ekonomske reprodukcije. On to
ini u raspravama o (ne)jednakostima u raspodjeli dohotka i analizom sklonosti
potronji i tednji kod raznih socijalnih grupa. Ta nas rasprava vodi prema soci-
jalnoj ekonomiji koja prethodi istoj teoriji, to Schumpeter izbjegava, elei
ostati na razini iste teorije i njezinih tehnika analize. U tome Schumpeter ne
uspijeva , jer se socijalna ekonomija u njegova objanjenja vraa ponovo pod na-
zivom vizija injenica i znaenja.
Vizija injenica i znaenja - istie Schumpeter- prethodi analitikom istrai-
vanju, a Keynesovo je istraivanje izvrstan primjer i dokaz za tu tezu. Keynes je,
prema Schumpeteru, imao viziju ostarjelog kapitalistikog sustava u Engleskoj.
Engleski kapitalizam bio je u krizi i stagnaciji.Keynes je imao viziju da se iz tak-
vog stanja moe i mora izii veim stupnjem koritenja postojeih kapaciteta i
mjerama ekonomske politike, tj. regulacijom globalne efektivne potranje koja
stimulira poveanje ponude i vodi ka formiranju kratkorone ravnotee u uvje-
tima nepotpune zaposlenosti. Schumpeter ispravno procjenjuje da je Keynes opi-
sao zatvoren i statiki model privrede koji se sastoji od pet endogenih varijabli
(narodni dohodak, zaposlenost, potronja, investicije i kamatna stopa) i novca koji
je egzogena varijabla, jer se nalazi pod kontrolom drave. Ovisnost tih varijabli o
psiholokim zakonima, odnosno o funkciji potronje, funkciji investicija i funk-
ciji sklonosti likvidnosti jesu - istie Schumpeter - tri velika pojednostavnjenja iz
kojih Keynes izvodi dalekosene i teorijski neutemeljene zakljuke o potrebi dr-
avne intervencije radi ostvarivanja ravnotee u uvjetima nepotpune zaposlenosti
(to osporavaju neoklasiari) i njegove vizije izlaza iz krize.
U interpretaciji i ocjeni J. M. Keynesa, Schumpeter ovdje, oito, brani pret-
hodno neoklasinu poziciju i njezinim vizijama i stavovima pokuava interpre-
tirati i procijeniti drugu paradigmu, odnosno novu klasinu situaciju. (Takvu situ-
aciju moemo nazvati - klasinom metodolokom grekom povjesniara ekono-
mije!). Zbog toga Schumpeter dolazi do dvojbenih, pogrenih i i nepovoljnih
41
Isto, str. 690.
947
. . MEDI: Schumpeterova koncepcija povijesti ekonomske analize...
EKONOMSKI PREGLED, 51 (9-10) 928-953 (2000)
ocjena Keynesa kojeg uporeuje s Ricardom, smatrajui da obojica predstavljaju
zastranjivanje od glavnog smjera kretanja ekonomske analize. Keynes je - istie
Schumpeter - bio ravan Ricardu i po tome to je njegovo istraivanje izrazit pri-
mjer onoga to smo ranije nazvali ricardovskom manom, naime obiaja da teak
teret praktinih zakljuaka natovari na oskudno temeljno naelo koje tome nije
doraslo, ali koje se u svojoj jednostavnosti nije inilo samo privlanim ve i uvjer-
ljivim.
42
Schumpeter ovdje slijedi interpretaciju Keynesa koju je profesor John Hicks
izloio u lanku Mr. Keynes and the Classics ( Econometrica, April, 1937.).
Hicksova interpretacija Keynesove Ope teorije zaposlenosti, kamate i novca
poslije e (u pedesetim godinama) postati temelj Hicks-Samuelsonove neokla-
sine sintezu uz pomo koje neoklasina kola integrira Keynesa u svoje okvire i
tretira ga samo kao poseban sluaj u kretanju neoklasine kole. Osnovna Hick-
sova i Schumpeterova ocjena Keynesa izraena je u njihovom stavu da Keynes
nije dao znaajniji doprinos ekonomskoj teoriji, ve je , u svom statikom modelu
privrede, dao znaajniji doprinos ekonomskoj politici. U Opoj teoriji zaposle-
nosti, kamate i novca Keynes je, prema Schumpeteru, skupio i sistematizirao ide-
je koje su bile rairene u njegovom vremenu.To je tono, ali to ne umanjuje Key-
nesovu ulogu u povijesti ekonomske misli.
Keynesov doprinos ekonomskoj analizi, prema Schumpeteru, vie je posre-
dan. Drugi su, naime, pisci, polazei od njegova modela, dodali dinamika raz-
matranja, pa je Keynes na taj, posredan nain, pridonio razvitku moderne makro-
ekonomike. Schumpeter dalje tvrdi da e u povijesti ekonomske misli vanije
mjesto zadrati Keynesove preporuke za ekonomsku politiku, nego njegov ana-
litiki doprinos. Takva bi ocjena istie s pravom profesor Baleti - mogla biti
uvjerljiva, da Keynes nije, nasuprot, walrasovskoj tradiciji, teorijski obrazloio
potrebu ekonomske politike i sam dao vaan doprinos razradi teorije ekonomske
politike, to je Schumpeter olako izgubio iz vida.
43
42
Isto, str. 981.Vidi jo i prvi svezak, str. 463. u kojem Schumpeter govori o Ricardovom
zastranjivanju. Kao to je Schumpeter davao loe ocjene o Keynesu, isto tako je i J. M. Keynes
davao loe ocjene o Walrasu kojeg Schumpeter smatra vrhuncem ekonomske znanosti. U jednom
pismu J. Hicksu , Keynes pie: Nadam se da u Vas jednom moi uvjeriti da Walrasovska teorija i
sline sheme granie s potpunom besmislicom, vidi: Zeitschrift fur Nationalokonomie. No. 1,
1975., str. 4-5; i R. Entov: Veliie i padenie krivoj Fillipsa, Mirovaja ekonomika i medunarodnye
otnoenija, No. 3, 1983., str. 72. Zanimljivo je da je J. M. Keynes negativno ocjenjivao i Marxov
Kapital. Ovu Marxovu knjigu Keynes je ocijenio kao zastarjeli ekonomski prirunik ... ne samo
pogrean s ekonomskog gledita, nego i bez interesa za moderni i bez mogunosti primjene u njemu.
Vidi: J. M. Keynes: Essays in Persuassion, str. 300.
43
Z. Baleti: Schumpeterova povijest ekonomske analize, Ekonomist, br. 2, 1997., str. 260.
. . MEDI: Schumpeterova koncepcija povijesti ekonomske analize...
EKONOMSKI PREGLED, 51 (9-10) 928-953 (2000)
948
Schumpeter i moderna metodologija ekonomije
Schumpeter i njegova knjiga Povijest ekonomske analize znaajno su utje-
cali na mnoge kasnije povjesniare ekonomske misli koji su se koristili Schum-
peterovim idejama i ocjenama u pisanju udbenika iz ove znanstvene discipline.
Taj je utjecaj, ipak, najizrazitiji kod povjesniara koji dolaze iz neoklasine kole i
koji, slijedei Schumpetera, povijest ekonomije percipiraju i piu, uglavnom, kao
povijest neoklasine kole i njezine ekonomske analize. Neoklasinoj koli i nje-
zinim idejama, tehnikama analize i teoretiarima, oni obraaju najveu panju i
daju najvie prostora. Ostalim teoretiarima i kolama miljenja nastalima prije
neoklasike, poslije marginalistike revolucije ili koje se razvijaju u istom povijes-
nom vremenu, neki moderni sljedbenici Schumpetera posveuju relativno malo
panje i malo prostora, tretirajui ih kao stepenice koje vode prema neoklasi-
noj koli ili kao alternativne pristupe koji odstupaju od neoklasine kole,odnosno
od glavne struje ekonomike, (mainstream of economics), kako neoklasiari sa-
mi sebe vole nazivati.Takvi sljedbenci Schumpetera jesu, na primjer, Roger Bac-
house,
44
R. B. Ekelund, Jr., i J.R. Hebert.
45
U modernoj filozofiji i metodologiji ekonomije Schumpeterov utjecaj mno-
go je manji nego u povijesti ekonomske misli. Njegove metodoloke koncepcije o
klasinoj situaciji u povijesti ekonomske misli, zatim ideja o viziji ekonomije
itd., nisu podrobnije razvijane u modernoj filozofiji i metodologiji ekonomije. U
tim se disciplinama spomenuti Schumpeterovi termini pojavljuju pod drugim na-
zivima i s neto drugaijim sadrajima. Spomenute Schumpeterove ideje i kon-
cepcije mogu se usporediti s nekim koncepcijama koje razvijaju T. Kuhn, I. Laka-
tos i drugi znanstvenici koji se bave filozofijom i metodologijom znanosti.
Prije tih usporedbi ovdje se moramo podsjetiti da su glavni modoeni meto-
doloki programi (softwares) za razumijevanje, analizu i procjenu ekonomskih
(i ostalih) znanstvenih teorija, ovi:
(1) Poperov falsifikacionizam
(2) Kuhnove paradigme
(3) Lakatosevi znanstveno-istraivaki programi
(4) Papinove linije istraivanja.
Ti se metodoloki programi koriste u razliitim znanstvenim podrujima i
disciplinama.U povijesti ekonomske misli upotrebljavaju se Kuhnove paradigme,
a najvie Lakatosevi znanstveno-istraivaki programi.Ovdje emo zbog toga us-
porediti Schumpeterove pojmove i koncepcije s pojmovima i koncepcijama koje
su ponudili T. Kuhn i I. Lakatos, pretpostavljajui da su Kuhnovi i Lakatosevi
44
Vidi: R. Backhouse: A History of Modern Economic Analysis, B. Blackwell, Cambridge
USA, 1991.
45
Vidi: Ekelund R. B., Jr. i Hebert R. F.: Povijest ekonomske teorije i metode, Tree izdanje,
Mate, Zagreb, 1997.
949
. . MEDI: Schumpeterova koncepcija povijesti ekonomske analize...
EKONOMSKI PREGLED, 51 (9-10) 928-953 (2000)
softwares za analizu i procjenu ekonomskih (i drugih) znanstvenih teorija - poz-
nati naim itaocima. Ono to Schumpeter naziva klasinom situacijom u povi-
jesti ekonomije, Thomas Kuhn i njegovi slijedbenici u metodologiji ekonomije
(od esdesetih godina do sadanjeg vremena) oznauju, kako je ve reeno, termi-
nom paradigma.
Pojam paradigme kod Kuhna, tj. u njegovoj knjizi Struktura naunih revo-
lucija (1962.) prilino je neprecizno odreen. Zato je Kuhn, u kasnijim raspra-
vama, dopunjavao sadraj svoje koncepcije o ulozi paradigmi u razvitku znanosti.
Ne ulazei podrobnije u te rasprave, paradigmu moemo definirati kao osnovno,
cjelovito, sustavno objanjenje stvarnosti koje mnogi znanstvenici i korisnici
ideja dugo vremena smatraju vrhuncem znanja i uzorom koji valja slijediti i prim-
jenjivati u svom nainu miljenja i ponaanja.Nakon pojave paradigmatskog
(uzornog) objanjenja slijedi faza tzv. normalne znanosti (kretanje znanstvenog
miljenja unutar prihvaenog paradigmatskog objanjenja), zatim faza anomalija,
kriza, znanstvena revolucija iz koje nastaju nove paradigme koje zamjenjuju pret-
hodnu.
Kuhn, ini se, nije poznavao koncepciju klasinih situacija kojom se Schum-
peter koristi kao metodolokim programom za procjenu stanja i napretka eko-
nomske znanosti.U povijesti ekonomije Schumpeter, kako smo vidjeli, pronalazi
niz klasinih situacija, odnosno niz paradigmi, ali se ne bavi podrobnije njihovim
odnosima i meusobnim smjenjivanjem klasinih situacija u ulozi dominantne i
vodee paradigme.Kuhn, naprotiv, smatra da u jednoj zreloj znanosti moe po-
stojati samo jedna paradigma.
Ono to Schumpeter naziva vizija stvarnosti ili predanalitiki spoznajni
in koji nudi grubi materijal za kasnije rezultate, drugi autori (D. Mair i A. Miller,
J. Robinson, G. Myrdal) to nazivaju pogled na svijet, ideoloke vrednote,
ideologija, subjektivni i politiki faktori u procesu spoznaje, itd.
46
Schum-
peterovu metodologiju moemo, dalje, komparirati i s Lakatosevom metodolo-
gijom znanstveno istraivakih programa. Schumpeterov pojam vizije ekono-
mije, ima kod njega onu ulogu koju u Lakatosevom znanstveno-istraivakim
programima ima pojam tvrde jezgre. To su dijelovi istraivanja koje znanstve-
nici, obino, ne smatraju spornima, ve ih prihvaaju kao pretpostavke daljih ana-
liza i objanjenja stvarnosti. Schumpeterova kutija s alatima, odnosno tehnike
ekonomske analize, imaju onu ulogu koju u Lakatosevoj metodologiji ima pojam
zatitnog omotaa koji se nalazi oko tvrde jezgre znanstvenih teorija.
47
Sve to
pokazuje da je Schumpeter zanimljiv i za metodologiju ekonomije.
46
Vidi: D. Mair and A. Miller, eds: A Modern Guide to Economic Thought, str.9-10. R.
Backhouse: A History of Modern Economic Analysis, str. 282.; J. Robinson: Ekonomska filozofija,
str. 3, 12-13.
47
Neke od ovih komparacija nalazimo i u knjizi: M. Blaug: The Methodology of Economics,
str. 34. M. Blaug je na drugome mjestu, interpretirao i ocijenio Keynesove ideje, koristei se
Lakatosevom metodologijom znanstveno-istraivakih programa. Blaug je J. M. Keynesu dao veu
ocjenu i znaajniju ulogu nego Schumpeter.
. . MEDI: Schumpeterova koncepcija povijesti ekonomske analize...
EKONOMSKI PREGLED, 51 (9-10) 928-953 (2000)
950
Zakljune napomene
Schumpeterov pristup ekonomiji kao vrijednosno neutralnoj znanosti, osim
njezine otvorenosti i tolerantnog odnosa prema normativnim teorijama, ipak pred-
stavlja (a) primjer parcijalnog pristupa razumijevanju predmeta istraivanja u
ekonomiji kao znanosti i (b) primjer parcijalnog pristupa u izboru predmeta istra-
ivanja u povijesti ekonomije.On sam nije dosljedno slijedio svoj pristup, jer je
njegova Povijest ekonomske analize (1954.) puna subjektivnih procjena i vred-
nosnih sudova - zbog kojih mu kasnije generacije ekonomista i studenata moraju
biti zahvalne. Pored toga, ni Schumpeter, niti ostali sljedbenici neoklasine
ekonomike ne mogu dati zadovoljavajue objanjenje na pitanje: zato najvei dio
ekonomike kao znanosti zasnivaju na subjektivnim procjenama potroaa i proiz-
voaa, tj. na subjektivnoj teoriji korisnosti, odnosno na individualnoj psihologiji
- ako subjektivne procjene i vrijednosni sudovi ne pripadaju znanosti! Moderni su
neoklasiari, ini se, zaboravili ili ignoriraju, jednu vanu (i na prvi pogled para-
doksalnu) spoznaju koja dolazi iz sociologije znanja, ekonomske metodologije i
ekonomske filozofije, a koju moemo ovako formulirati:
Osnovni je paradoks znanosti (ukljuujui i ekonomsku znanost) u tome to
ona poiva na psiholokim, etikim, politikim i drugim neznanstvenim pretpos-
tavkama koje ona preuzima iz drugih misaonih sistama!
48
Mnogi sporovi izmeu
raznih grupa ekonomista, recimo izmeu kejnzijanaca i monetarista, nastaju zbog
toga to se njihve paradigme (ili linije istraivanja), njihove teorije i politike, esto
zasnivaju, u krajnjoj liniji, na neproverljivim metafizikim postulatima i zato ne
mogu meusobno komunicirati, jer se u raspravama vrlo brzo doe do tih bazinih
postulata.
49
U rjeavanju pozitivno-normativne dihotomije, Schumpeter je ekonomiku
koncipirao uglavnom kao pozitivnu znanost, pokuavajui je pribliiti klasinoj
Newtonovoj fizici, odnosno mehanici. To su zastarjela vizija i zastarjeli uzor
nadvladan novim paradigmama u fizici (Einsteinova teorija relativiteta, atomska
fizika, kvantna fizika i teorija kaosa). Ekonomski teoretiari i analitiari ne prate
dovoljno promjene i dostignua moderne fizike. Zato oni ekonomsku stvarnost jo
opisuju i koncipiraju uglavnom uz pomo termina iz klasine fizike (kao to su,
trini mehanizam, ravnotea itd.)
50
Zapostavlja se pitanje utjecaja, recimo, kvan-
48
Vidi podrobnije u knjigama: uro unji: Metodologija,igoja tampa, Beograd, 1999.;
Daniel M. Hausman and Michael S. McPherson: Economic Analysis and Moral Philosophy,
Cambridge University Press.Cambridge, 1966.
49
L. Peji i M. Jaki: Principi ekonomije, Savremena administracija, Drugo izdanje, Beograd.
1991., str. 308.
50
O utjecaju klasine fizike na ekonomiju i medicinu vidi podrobnije u knjigama: F. Capra:
Vrijeme preokreta, Globus, Zagreb, 1986., str. 109-306.; Capra Fritjof: Tao fizike, Opus, Beograd,
1989.; Peji Lazar i Miomir Jaki: Doktrine velikih ekonomista, Ekopres, Beograd, 1991., str. 10-
-11. S. Bowlws i R. Edwards: Razumijevanje kapitalizma, kolska knjiga, Zagreb, 1991., str. 15.;
Ronald Mik: Smith, Marks i poslije njih, Istraivako-izdavaki centar, Beograd, 1981., poglavlje:
Uspon i pad pojma ekonomske maine, str. 205-218. U knjizi Tao fizike, veliki fiziar F. Capra
951
. . MEDI: Schumpeterova koncepcija povijesti ekonomske analize...
EKONOMSKI PREGLED, 51 (9-10) 928-953 (2000)
tne fizike i teorije kaosa, na viziju ekonomske stvarnosti, zatim na razumijevanje
ekonomskog sistema i ekonomske politike. (To je, ini se, vana zadaa sadanjih
i buduih generacija ekonomskih teoretiara i analitiara). Osim veze s fizikom,
ekonomija kao znanost, ima vezu i s tehnologijom, filozofijom, etikom, mate-
matikom, politikom i ideologijom. Ekonomika, kao znanstvena disciplina i eko-
nomija kao znanstveno podruje (skup raznih ekonomskih disciplina) imaju svoje
filozofske, etike i politike dimenzije koje ine osnovu i dio te znanosti. O njima
je potrebno otvoreno raspravljati, to Schumpeter i ini, premda ih iskljuuje iz
ueg pojma ekonomike. Pri tome, kako je i Schumpeter isticao, valja razlikovati
zainteresiranu obranu neke vrednote (slobode, pravednosti, demokracije, efi-
kasnosti itd.) od ideoloki iskrivljene analize, to se ubrajaju u zadae analitiara i
povjeniara ekonomske i politike misli.
Schumpeter je dobro uoio problem i ponudio jedno reenje (redukcija
ekonomije na ekonomiku i povijesti ekonomije na povijest ekonomske analize)
koje neke grupe ekonomista prihvaaju, a druge odbacuju.Tako je problem
konceptualizacije povijesti ekonomije do danas ostao otvoren i aktualan.
Ako Schumpeterovu koncepciju povijesti ekonomije promatramo sa stajalita
modernih tendencija u filozofiji, metodologiji i povijest ekonomije, tada moemo
rei da je on, na specifian i veoma opiran nain, izloio istoriju samo jednog
dijela ekonomije, tj. povijest ekonomike. Pritom je vie koristio kartezijansko-
-euklidovski ( njutnovski), nego babilonski (odnosno ajntajnovski i holistiki)
nain miljenja o ekonomiji kao znanosti. Specifinosti Schumpeterove koncepcije
su ove:
Slijedei pozitivizam i empirizam kao metodoloko-filozofske osnove eko-
nomije, Schumpeter razgraniuje pozitivne i normativne teorije, naglaujui da je
za povijest ekonomije najznaajnije pratiti razvitak pozitivne ekonomije i tehnika
ekonomske analize, smatrajui da se one u povijesnom nizu mogu razvijati i
objektivno vrednovati, a normativne teorije ne mogu.
Schumpeter ekonomiku i ekonomski sistem promatra sa stajalita mehanike i
opisuje ih (isto kao i mnogi drugi predstavnici neoklasike) terminima preuzetima
iz klasine fizike (trini mehanizam, ravnotea, itd.). Zbog novih faza razvitka
fizike i zbog njihova utjecaja na percipiranje i tumaenje ekonomske realnosti,
Schumpeterova (i ostale mehanicistike vizije ekonomije) zastarjele su. Ako
ekonomiju i danas elimo promatrati i opisivati pomou koncepcija i termina koje
preuzimamo iz fizike, tada se moramo koristi najnovijim dostignuima fizike
51
(tj.
jasno istie da promjena sistema vrednota kod istraivaa utjee na rezultate njegovog istraivanja
tako savremena fizika dovodi u pitanje mit o vrednosno-neutralnoj nauci (str.17). Vidi: F. Capra:
Tao fizike, Opus, Beograd, 1989., str. 17.
51
O utjecaju fizike na formiranje, kretanje i sadanje stanje ekonomije kao znanosti vidi vie
u knjizi: Fritjof Capra: Vrijeme preokreta, Znanost, drutvo i nastupajua kultura, Globus, Zagreb,
1986. U tom je kontekstu zanimljiva i knjiga: J. Rifkin: Entropy, Bantam, London, 1981. Ona je kod
nas prevedena pod pogrenim i udnim nazivom: J. Rifkin: Posustajanje budunosti, Naprijed.,
Zagreb., 1985.
. . MEDI: Schumpeterova koncepcija povijesti ekonomske analize...
EKONOMSKI PREGLED, 51 (9-10) 928-953 (2000)
952
kvantnu teoriju i teoriju kaosa).(ini se da problem stagflacije jo nije rijeen,
pored ostalog i zbog toga to jo upotrebljavamo zastarjele vizije ekonomskih
procesa, u kojim se, posebno na relaciji monerani sektor - realni sektor, esto
pretpostavljaju reverzibilnost i mehanike veze, koje su u stvarnosti mnogo sloenije
i ne-reverzibilne.) U tom se kontekstu ini da je otvoren ili tzv. babilonski
(Einsteinovski ili holistiki) pristup ekonomiji i povijesti ekonomije iri i plodniji
od zatvorenog ili tzv. cartezijanskog, njutnovskog naina ekonomskog miljenja.
52
Schumpeterova knjiga Povijest ekonomske nalize, zbog navedenih razloga
i zbog svoje opirnosti i zahtjevne razine, nije prikladna kao udbenik iz povijesti
ekonomske misli. Ona se - kako s pravom istiu J. B. Ekelund, Jr. i R.F. Hebert
moe upotrebljavati samo kao dopunska literatura, odnosno kao koristan
enciklopedijski vodi kroz povijesne majstorije to ih je iskuavala ekonomska
analiza
53
LITERATURA
1. Backhouse ,Robert: A History of Modern Economic Analysis, B. Blackwell, Oxford,
1985.
2. Baleti ,Zvonimir: Schumpeterova Povijest ekonomske analize, Ekonomist, br.
2, 1977.
3. Blaug, Mark: The Methodology of Economics, Cambridge University Press,
Cambridge, 1992.
4. Capra, Fritjof: Vrijeme preokreta, Globus, Zagreb, 1986.
5. Capra, Fritjof: Tao fizike, Opus, Beograd, 1989.
6. Dow, C. Scheila: The Methodology of Macroeconomics Thought, A Conceptual
Analysis of Schools of Thought in Economics, E. Elgar, Cheltenham, UK, 1996.
7. Ekelund ,R. B.,Jr. i Hebert, R. F.: Povijest ekonomske teorije i metode, Mate, Zagreb,
1997.
8. Kun ,Tomas: Struktura naunih revolucija, Nolit, Beograd, 1974.
9. Mair, Douglas and Miller G. Anne, eds: A Modern Guide to Economic Thought, E.
Elgar, Aldershot. UK, 1991.
10. Peji, Lazar i Miomir, Jaki: Doktrine velikih ekonomista, Ekopres, Beograd, 1991.
52
O otvorenom i zatvorenom modelu ekonomskog miljenja vidi podrobnije u knjizi: Sheila C.
Dow: The Methodology of Macroeconomic Thought, A Conceptual Analysis of Thought in
Economics, E. Elgar Cheltenha, UK, 1996., str. 10-21. Kritiku mehanicistikog poimanja ekonomije
vidi jo i u knjigama: S. Bowles i R. Edwards: Razumijevanje kapitalizma, kolska knjiga, Zagreb,
1991., str. 14-15.; Ronald Mik: Smit, Marks i posle njih, Deset ogleda o razvoju ekonomske misli,
Beograd., 1981., poglavlje: Uspon i pad pojma ekonomske maine, str. 205-218.
53
R. B. Ekelund, Jr. i R. F. Hebert: Povijest ekonomske teorije i metode, Mate, Zagreb,
1997., str. 10.
953
. . MEDI: Schumpeterova koncepcija povijesti ekonomske analize...
EKONOMSKI PREGLED, 51 (9-10) 928-953 (2000)
11. Peji, Lazar i Miomir, Jaki: Principi ekonomije, Drugo izdanje, Savremena
administracija, Beograd, 1991.
12. Schumpeter, J. A.: Povijest ekonomske analize, I, II, Informator, Zagreb, 1975.
13. Sesardi, N.: Filozofija nauke, Nolit, Beograd, 1986.
14. unji, uro: Metodologija, igoja tampa, Beograd, 1999.
SCHUMPETER S CONCEPT OF HISTORY OF ECONOMIC ANALYSIS
AND MODERN METHODOLOGY OF ECONOMY
Summary
The author points that there are different concepts of history of economy as a science
in economic literature. He demonstrates it by giving a review of different book titles from
the field of history of economy. After that the author considers Schumpeterss concept of
economy as a science as well as his concept of the history of economy. Both of these
concepts were explained in Schumpeters book History of Economic Analysis (1954). The
author of the paper describes their essential charactheristics and specialities. He argues that
Schumpeter, first, reduces economy (as a science) to the economics and then- the history of
economy to the history of economic analysis. Schumpeter did that in a very special and
interesting way; however, he remains within positivism and the neoclassical school. Such
approach does not generate holistic framework, but a partial, reduced and old-fashioned
picture of economy. One to this ond other reasons Schumpeters book History of Economic
Analysis is not adequate text-book of history of economy.It could be used only as one of
the study guides to history of economic analysis. At the end of the paper the author compares
the Schumpeters concept of economy, on the one side, and modern methodology, on the
other side.