Mirko Polonijo

Dean Crnkovi

c
Tajana Ban Kirigin
Mea Bombardelli
Zrinka Franu

si

c
Ren

e Su

sanj
EUKLIDSKI PROSTORI
Sveu

cili

ste u Zagrebu Sveu

cili

ste u Rijeci
PMF-Matemati

cki odjel Filozofski fakultet u Rijeci

Recenzent
Dr. sc. Sanja Rukavina, izv. prof.
Sadrzaj
I Ani prostori 6
1 Pojam anog prostora 7
2 Potprostori anog prostora 12
2.1 Denicija ravnine . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 12
2.2 Presjek i suma ravnina . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 14
2.3 Grassmannove formule . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 15
2.4 Odnosi medu ravninama . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 16
2.4.1 Ravnine koje se sijeku . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 17
2.4.2 Paralelne ravnine . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 18
2.4.3 Mimosmjerne ravnine . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 19
3 Analiticka geometrija anog prostora 21
3.1 Linearno zavisan i linearno nezavisan skup tocaka . . . . . . . . . . . . . . . 21
3.2 Ani koordinatni sustav. Koordinate tocke . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 22
3.2.1 Dijeljenje orijentirane duzine u zadanom omjeru . . . . . . . . . . . . 24
3.2.2 Transformacija anog koordinatnog sustava . . . . . . . . . . . . . . 27
3.3 Jednadzba k-dimenzionalne ravnine . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 29
3.3.1 Parametarska jednadzba k-ravnine . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 29
3.3.2 Opca jednadzba k-ravnine . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 31
3.4 Jednadzbe hiperravnina i pravaca . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 34
3.4.1 Parametarska jednadzba hiperravnine . . . . . . . . . . . . . . . . . . 34
3.4.2 Jednadzba hiperravnine zadane tockama . . . . . . . . . . . . . . . . 35
3.4.3 Segmentni oblik jednadzbe hiperravnine . . . . . . . . . . . . . . . . 35
3.4.4 Opci oblik jednadzbe hiperravnine . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 37
3.4.5 Jednadzbe pravca . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 44
4 Konveksni skupovi 48
4.1 Baricentricne koordinate . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 48
4.2 Konveksnost . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 51
4.2.1 Poluprostori . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 52
4.2.2 Paralelotopi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 55
4.2.3 Simpleksi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 57
4.3 Orijentacija anog prostora . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 62
3
5 Ana preslikavanja 66
5.1 Pojam anog preslikavanja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 66
5.2 Svojstva anih preslikavanja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 69
5.3 Ana grupa prostora /
n
. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 71
5.3.1 Translacije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 73
5.3.2 Neka daljnja svojstva anih preslikavanja . . . . . . . . . . . . . . . . 75
5.4 Analiticki prikaz anog preslikavanja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 76
II Euklidski prostori 79
6 Pojam euklidskog prostora 80
7 Ortogonalnost. Udaljenost prostora 82
7.1 Okomitost ravnina . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 82
7.1.1 Ortogonalna projekcija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 83
7.1.2 Paralelnost dviju ravnina . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 86
7.1.3 Okomitost dviju ravnina . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 86
7.2 Udaljenost ravnina . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 87
7.2.1 Udaljenost tocke od hiperravnine . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 87
7.2.2 Udaljenost tocke od k-ravnine . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 90
7.2.3 Zajednicka normala i udaljenost k-ravnina . . . . . . . . . . . . . . . 92
7.3 Kutovi ravnina . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 96
7.3.1 Kut pravca i k-ravnine . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 96
7.3.2 Kut dvije hiperravnine . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 97
7.3.3 Kut izmedu ravnina . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 98
8 Politopi 100
8.1 Volumen paralelotopa . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 100
8.2 Volumen simpleksa . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 105
8.3 Politopi i Eulerova formula . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 109
9 Preslikavanja euklidskog prostora izometrije 112
9.1 Pomaci . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 113
9.2 Translacije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 113
9.3 Rotacije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 114
9.4 Simetrije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 117
4
Predgovor
Skripta je namijenjena studentima druge godine preddiplomskog studija matematike. Nastala
je na temelju predavanja iz kolegija Euklidski prostori na PMF-Matematickom odjelu Sveu-
cilista u Zagrebu i Filozofskom fakultetu u Rijeci Sveucilista u Rijeci. Ocekuje se poznavanje
standardnih matematickih sadrzaja prve godine studija matematike, posebice sadrzaja Lin-
earne algebre I i II.
Tocke i vektori dva su tipa matematickih objekata koji su nam od prije poznati, kao i neka
njihova svojstva. Mnoga od tih svojstava intuitivno su nam jasna, a cilj je ove skripte
teorijski ih utemeljiti. U tu svrhu morat cemo prosiriti sadrzaje linearne algebre.
Skripta je podijeljena u dva dijela. U prvom dijelu obradeni su ani prostori, a u drugom
euklidski prostori, kao posebna vrsta anih prostora.
U prvom dijelu obraduju se pojam anog prostora, potprostori anog prostora, analiticka
geometrija anog prostora, konveksni skupovi i ana preslikavanja, a u drugom dijelu pojam
euklidskog prostora, ortogonalnost, udaljenost prostora, politopi i preslikavanja euklidskog
prostora.
Premda je skripta prvenstveno namijenjena studentima matematike, moze posluziti i stu-
dentima srodnih studija.
5
Dio I
Ani prostori
6
Poglavlje 1
Pojam anog prostora
Podsjetimo se najprije nekih pojmova iz Linearne algebre koji ce nam trebati pri konstrukciji
anog prostora.
Ako je S neprazan skup, tada se svako preslikavanje : S S S naziva (binarnom)
operacijom, te pritom koristimo notaciju (a, b) = a b, gdje su a, b S.
Uredeni par (S, ) nepraznog skupa i na njemu denirane operacije naziva se grupa ako
vrijedi:
(i) (a, b, c S) (a b) c = a (b c) (asocijativnost);
(ii) (e S) (a S) a e = e a = a (postojanje neutralnog elementa);
(iii) (a S) (a

S) a a

= a

a = e (postojanje inverznog elementa).

Grupa (S, ) je Abelova ili komutativna ako je grupovna operacija komutativna, odnosno ako
je a b = b a za sve a, b S.
(F, +, ) je polje ako su (F, +) i (F 0, ) Abelove grupe (gdje je 0 neutralni element u
odnosu na operaciju +) i vrijedi distributivnost operacije prema operaciji +
(a, b, c F) a (b +c) = a b +a c.
Ako je iz konteksta jasno o kojim se operacijama radi, kazemo jos i da je F polje, a umjesto
a b pisemo ab, gdje su a, b F.
Elemente polja nazivamo skalarima.
(V, F, ) je vektorski prostor nad poljem F ako je (V, +) Abelova grupa, a za preslikavanje
: F V V (za sve a, b V , , F) vrijedi:
(i) (a +b) = a + b ;
(ii) ( +) a = a + a ;
(iii) () a = ( a) ;
(iv) 1 a = a (1 je neutralni element pri operaciji mnozenja skalara)
Elementi vektorskog prostora nazivaju se vektorima, a preslikavanje za koje vrijede svojstva
(i)-(iv) naziva se mnozenje vektora skalarima. Neutralni element grupe (V, +) naziva se
nul-vektor i oznacava sa .
7
Ako je iz konteksta jasno o kojim se operacijama radi, kazemo i da je V vektorski prostor.
Vektorski prostor nad poljem R, odnosno C, nazivamo realnim, odnosno kompleksnim, vek-
torskim prostorom.
Za vektore a
1
, . . . , a
n
V i skalare
1
, . . . ,
n
F vektor
1
a
1
+. . . +
n
a
n
naziva se linearna
kombinacija vektora a
1
, . . . , a
n
.
Vektori a
1
, . . . , a
n
su linearno zavisni ako postoje skalari
1
, . . . ,
n
koji nisu svi jednaki 0
takvi da vrijedi
1
a
1
+ . . . +
n
a
n
= . Ako vektori a
1
, . . . , a
n
nisu linearno zavisni kaze se
da su linearno nezavisni.
Baza vektorskog prostora V je skup B V linearno nezavisnih vektora takav da se svaki
vektor a V moze prikazati kao linearna kombinacija vektora iz B.
Kardinalni broj baze vektorskog prostora naziva se dimenzijom tog prostora.
Potprostor vektorskog prostora V je svaki njegov podskup W koji je i sam vektorski prostor
uz iste operacije, odnosno njihove odgovarajuce restrikcije, sto zapisujemo W _ V .
Ako su X i Y vektorski prostori nad istim poljem F, tada se preslikavanje f : X Y naziva
operator.
Operator f je aditivan ako je
(x, y X) f(x +y) = f(x) + f(y),
a homogen ako je
(x X) ( F) f(x) = f(x).
Aditivan i homogen operator naziva se linearnim operatorom.
Ako je f : X Y bijektivni linearni operator kazemo da je f izomorzam vektorskih prostora
X i Y , a za te prostore kazemo da su izomorfni.
Sada mozemo denirati pojam anog prostora.
Denicija 1. Neka je / neprazan skup, V vektorski prostor nad poljem F, te neka je
denirano preslikavanje, v : // V .
Uredena trojka (/, V, v) naziva se anim prostorom nad V , a elementi skupa / tockama tog
prostora ako vrijedi:
(A1) za svaki A / i svaki x V postoji jednoznacno odredena tocka B / tako da je
v(A, B) = x;
(A2) za sve A, B, C / vrijedi v(A, B) + v(B, C) = v(A, C) (Charlesova jednakost).
Ako je (/, V, v) ani prostor, tada se vektorski prostor V naziva pripadni vektorski prostor
ili smjer anog prostora /.
8
A
B C
Slika 1.1: Zbrajanje vektora
Najcesce se, radi jednostavnosti, sam skup / naziva anim prostorom.
Preslikavanje v : // V svakom uredenom paru tocaka (A, B) pridruzuje vektor v(A, B).
Vektori se zbrajaju prema pravilu (A2), kojeg nazivamo pravilom trokuta.
Uocimo da iz (A2) slijedi da je v(A, A) = za svaki A /.
Denicija 2. Neka su (/
1
, V
1
, v
1
) i (/
2
, V
2
, v
2
) ani prostori takvi da je /
1
/
2
, V
1
_ V
2
i v
1
restrikcija preslikavanja v
2
. Tada kazemo da je (/
1
, V
1
, v
1
) ani potprostor prostora
(/
2
, V
2
, v
2
) i to oznacavamo sa (/
1
, V
1
, v
1
) _ (/
2
, V
2
, v
2
) ili krace sa /
1
_ /
2
.
Denicija 3. Ani prostor je realan (kompleksan) ako je pridruzeni vektorski prostor realan
(kompleksan).
Ani prostor je konacno-dimenzionalan ( beskonacno-dimenzionalan) ako je pridruzeni vek-
torski prostor konacno-dimenzionalan (beskonacno-dimenzionalan).
Dimenzija anog prostora jednaka je dimenziji pripadnog vektorskog prostora. Ubuduce cemo
n-dimenzionalni ani prostor (/, V, v) cesto oznacavati sa (/
n
, V
n
, v).
Napomena. U anom prostoru opcenito nisu denirani neki pojmovi s kojima smo se
susreli vec u srednjoskolskoj geometriji, kao sto su udaljenost dviju tocaka i kut izmedu
dva pravca. Takva svojstva promatrat cemo u drugom dijelu skripte u kojem su obradeni
euklidski prostori.
Primjer 1.
Svaki vektorski prostor moze se interpretirati kao ani prostor nad samim sobom.
U tom slucaju dovoljno je denirati da je skup tocaka jednak skupu V , a preslikavanje
v : V V V denirati sa
v(x, y) = y x, x, y V.
Tada za svaki x V i svaki a V postoji takav y V da vrijedi v(x, y) = a. Ocito je
y = x +a jer je v(x, y) = y x = (x +a) x = a.
Dalje, za sve x, y, z V vrijedi v(x, y) +v(y, z) = (y x) +(z y) = z x = v(x, z). Uvjeti
(A1) i (A2) su ispunjeni, pa je (V, V, v) ani prostor.
Moze se provjeriti da je (V, V, w) ani prostor i uz preslikavanje w : V V V zadano sa
w(x, y) = k(y x), k F, k ,= 0.
9
Primjer 2.
Neka je V realan ili kompleksan vektorski prostor, a v : V V V preslikavanje denirano
sa v(x, y) = x +y.
(V, V, v) nije ani prostor. Uvjet (A1) je ispunjen, ali nije uvjet (A2). Naime, v(x, y) +
v(y, z) = (x +y) + (y +z) = x + 2y +z ,= v(x, z).
Primjer 3.
Neka je V vektorski prostor, a preslikavanje v : V V V denirano sa v(x, y) = .
(V, V, v) nije ani prostor. Uvjet (A2) je ispunjen, a (A1) nije.
Iz primjera 2. i 3. zakljucujemo da su uvjeti (A1) i (A2) nezavisni.
Primjer 4.
Neka je F polje. Vektorima cemo zvati (n + 1)-torke oblika
(a
1
, . . . , a
n
, 0), a
i
F, i 1, . . . , n, (1.1)
a tockama (n + 1)-torke:
(b
1
, . . . , b
n
, 1), b
i
F, i 1, . . . , n. (1.2)
Zbrajanje vektora i mnozenje vektora skalarom deniramo jednakostima:
(a
1
, . . . , a
n
, 0) + (a

1
, . . . , a

n
, 0) = (a
1
+a

1
, . . . , a
n
+a

n
, 0),
(a
1
, . . . , a
n
, 0) = (a
1
, . . . , a
n
, 0), F,
a funkciju v koja paru tocaka pridruzuje vektor deniramo sa
v ((b
1
, . . . , b
n
, 1), (b

1
, . . . , b

n
, 1)) = (b

1
b
1
, . . . , b

n
b
n
, 0).
Lako se pokazuje da je skup svih vektora (1.1) n-dimenzionalni vektorski prostor nad F, a
skup svih tocaka (1.2) s funkcijom v ani prostor nad tim vektorskim prostorom.
Propozicija 1. Neka je /
n
n-dimenzionalni ani prostor nad vektorskim prostorom V
n
s
preslikavanjem v : /
n
/
n
V
n
. Tada za sve A, B /
n
vrijedi:
a) v(A, B) = v(A, C) B = C;
b) v(A, B) = A = B;
c) v(A, B) = v(B, A).
Dokaz. Prva tvrdnja slijedi direktno iz uvjeta (A1).
Za dokaz tvrdnje b) pretpostavimo najprije da je A = B. Tada je v(A, B) = v(A, A) = .
Obratno, ako je v(A, B) = , buduci da je v(A, A) = , tada iz a) slijedi B = A.
Tvrdnja c) slijedi iz v(A, B) + v(B, A) = v(A, A) = prema (A2) i tvrdnji b).
10
Neka je / = (A, V, v) ani prostor i A, B /. Uredeni par tocaka (A, B) nazvamo ori-
jentiranom duzinom i oznacavamo sa

AB. Pritom je tocka A pocetna, a B krajnja tocka
orijentirane duzine

AB.
Na skupu orijentiranih duzina deniramo relaciju sa

AB

CD ako i samo ako je v(A, B) = v(C, D).

Dokazimo da je relacija ekvivalencije na skupu orijentiranih duzina:
1. Reeksivnost
Za svake dvije tocke A, B / je v(A, B) = v(A, B), pa je

AB

AB.
2. Simetricnost
Ako je

AB

CD, odnosno v(A, B) = v(C, D), onda je v(C, D) = v(A, B), dakle

CD

AB.
3. Tranzitivnost
Neka je

AB

CD i

CD

EF, odnosno v(A, B) = v(C, D) i v(C, D) = v(E, F).
Tada je v(A, B) = v(E, F), iz cega slijedi

AB

EF.
Vektore prostora V
n
mozemo identicirati s klasama ekvivalentnih orijentiranih duzina, pa
pisemo
v(A, B) = [

AB].
Takoder, po dogovoru, pisemo
v(A, B) =

AB,
odnosno vektore identiciramo s predstavnicima klasa ekvivalencije orijentiranih duzina.
Denicija 4. Neka je O /
n
neka cvrsta tocka anog prostora. Tada vektor v(O, T) =
r
T
V
n
nazivamo radijus-vektorom tocke T s obzirom na ishodiste O.
O
T
r
T
Slika 1.2: Radijus-vektor tocke T s obzirom na ishodiste O
Uvjet (A1) mozemo sada interpretirati na ovaj nacin: svakoj tocki O /
n
pridruzen je
vektorski prostor radijus-vektora ciji je pocetak u O.
Taj prostor radijus-vektora izomorfan je s vektorskim prostorom V
n
.
Uocimo da je u vektorskom prostoru istaknut jedan element, nul-vektor, dok su u anom
prostoru svi elementi (tocke) ravnopravni.
11
Poglavlje 2
Potprostori anog prostora
2.1 Denicija ravnine
Denicija 5. Neka je T
0
tocka n-dimenzionalnog anog prostora /
n
, V
n
njemu pridruzeni
vektorski prostor i W
k
k-dimenzionalni potprostor od V
n
. Skup svih tocaka T /
n
za koje
je

T
0
T W
k
naziva se k-dimenzionalna ravnina (k-ravnina) tockom T
0
sa smjerom W
k
i
oznacava sa
k
, tj. ravnina
k
tockom T
0
sa smjerom W
k
je skup
_
T /
n

T
0
T W
k
_
. (2.1)
Ubuduce cemo smjer ravnine oznacavati sa W.
Primjer 5.
Posebno, 0-ravnina se sastoji od samo jedne tocke. Pridruzeni vektorski prostor je trivijalan,
W
0
= . Prema tome je svaka tocka anog prostora 0-dimenzionalna ravnina.
n-ravnina je identicna s cijelim prostorom /
n
.
Denicija 6. U n-dimenzionalnom anom prostoru (n 1)-ravnina naziva se hiperravni-
nom, a 1-ravnina se naziva pravcem.
U deniciji k-ravnine istaknuta je jedna tocka. Pokazimo da su sve tocke k-ravnine ravno-
pravne.
Propozicija 2. Neka je / ani prostor, ravnina tockom A / sa smjerom W, a B
bilo koja tocka te ravnine. Tada je =
_
T /

AT W
_
=
_
T /

BT W
_
.
Dokaz. Odaberimo bilo koju tocku B =
_
T /

AT W
_
. Treba dokazati da tocka
T pripada ravnini ako i samo ako je

BT W, odnosno da vrijedi

BT W T .
Pretpostavimo da je

BT W. Kako je B to je

AB W. Slijedi da je

AT =

AB+

BT
W i zato je T .
Obratno, iz T slijedi da je

AT W pa je i

BT =

AT

AB W.
12
Propozicija 3. Neka je /
n
ani prostor nad V
n
i neka je
k
k-dimenzionalna ravnina
tockom A /
n
sa smjerom W
k
_ V
n
. Ravnina
k
je k-dimenzionalni ani prostor nad
vektorskim prostorom W
k
.
Dokaz. Odaberimo u
k
bilo koje dvije tocke B i C. Tada je

BC W
k
, a preslikavanje
v : /
n
/
n
V
n
inducira preslikavanje v

:
k

k
W
k
jednakoscu v

(B, C) =
v(B, C) =

BC, B, C
k
. (Preslikavanje v

je restrikcija preslikavanja v).

Uvjet (A1) za
k
slijedi iz denicije ravnine i prije dokazane ravnopravnosti tocaka u
k
(propozicija 2).
Uvjet (A2) vrijedi za cijeli prostor A
n
, pa vrijedi posebno i za
k
.
Dokazali smo da je svaka k-dimenzionalna ravnina anog prostora /
n
k-dimenzionalni ani
potprostor od /
n
. Pokazimo da vrijedi i obrat te tvrdnje.
Propozicija 4. Svaki k-dimenzionalni ani potprostor anog prostora /
n
je k-dimenzionalna
ravnina prostora /
n
.
Dokaz. Neka je (
k
, W
k
, v

) k-dimenzionalni ani potprostor anog prostora (/

n
, V
n
, v), te
neka je T
0

k
. Dokazimo da je

k
=
_
T /
n

T
0
T W
k
_
. (2.2)
Buduci da funkcija v

preslikava
k

k
u W
k
, za svaku tocku T
k
je

T
0
T W
k
.
Obratno, ako za neku tocku T /
n
vrijedi

T
0
T W
k
, onda zbog uvjeta (A1) iz denicije
anog prostora mora biti T
k
.
Ubuduce pojmove ravnina i ani potprostor koristimo kao sinonime.
Primjer 6.
Neka je V
n
n-dimenzionalni vektorski prostor nad poljem F, a /
n
ani prostor nad V
n
.
Neka je A /
n
i a
1
, a
2
, . . . , a
m
V
n
pri cemu je dim[a
1
, a
2
, . . . , a
m
] = k.
1
Tada je skup

k
=
_
X

AX =
m

i=1

i
a
i
,
i
F
_
potprostor od /
n
dimenzije k, buduci da je skup
W
k
=
_

AX

X
k
_
=
_
m

i=1

i
a
i

i
F
_
k-dimenzionalni potprostor od V
n
razapet vektorima a
1
, a
2
, . . . , a
m
, tj. W
k
= [a
1
, a
2
, . . . , a
m
].
1
Najmanji vektorski prostor koji sadrzi vektore v
1
, . . . , v
m
zovemo vektorski potprostor razapet vektorima
v
1
, . . . , v
m
i oznacavamo sa [v
1
, . . . , v
m
].
13
2.2 Presjek i suma ravnina
Znamo da je presjek dvaju potprostora nekog vektorskog prostora V potprostor od V , te da
je presjek (konacno ili beskonacno mnogo) potprostora od V takoder potprostor od V .
Za potprostore anog prostora vrijedi sljedeca tvrdnja.
Propozicija 5. Neka su
1
i
2
potprostori anog prostora /
n
nad prostorom V
n
. Presjek

1

2
potprostora je ili prazan skup ili potprostor od /
n
.
Dokaz. Pretpostavimo da je
1

2
,= . Tada postoji bar jedna tocka A
1

2
.
Promatrajmo skup W radijus-vektora svih tocaka T presjeka
1

2
s obzirom na ishodiste
A. Pokazimo da je W potprostor od V
n
. Naime,
W =
_

AT

T
1

2
_
=
_

AT

T
1
_

AT

T
2
_
pa je W presjek potprostora od V
n
i kao takav i sam potprostor od V
n
. Zato je
1

2
potprostor anog prostora /
n
tockom A s pridruzenim vektorskim prostorom W.

1

2
moze biti prazan skup, npr. kada je
1
= A,
2
= B, za A ,= B, A, B /
n
.
Iz propozicije 5 slijedi da je presjek konacno mnogo potprostora anog prostora /
n
ili prazan
skup ili potprostor od /
n
. Takoder je presjek beskonacno mnogo anih potprostora od /
n
ili prazan skup ili ani potprostor od /
n
.
S druge strane unija anih potprostora od /
n
ne mora biti ani potprostor od /
n
.
Nadalje, uocimo da smo u dokazu propozicije 5 pokazali da je, u slucaju kada ani prostori

1
i
2
s pripadnim smjerovima W
1
i W
2
nisu disjunktni, smjer ravnine
1

2
jednak
W
1
W
2
.
Denicija 7. Neka je / ani prostor i S neprazni podskup od /. Presjek svih potprostora
prostora / koje sadrze S, odnosno skup

SPA
P je potprostor od / koji se naziva prostor
razapet skupom S i oznacava sa [S].
Neka je T skup nekih ravnina prostora /. Potprostor razapet skupom T, odnosno skup
[
_
QF
Q] naziva se suma (spoj) ravnina iz T i oznacava sa

QF
Q.
Ako su
1
i
2
ani prostori, onda njihovu sumu oznacavamo sa
1
+
2
. Ako je A tocka,
onda umjesto +A pisemo + A.
Presjek svih anih potprostora koji sadrze neprazan skup S najmanji je ani potprostor
koji sadrzi taj skup. Pritom je anom potprostoru

SPA
P pridruzen vektorski prostor

SPA
W
P
, gdje sa W
P
oznacavamo vektorski prostor pridruzen anom potprostoru P. Time
je opravdana upotreba oznake [S] i naziva prostor razapet skupom S, analognih oznaci i istom
pojmu za vektorske prostore.
Suma ravnina je asocijativna operacija, odnosno za ravnine
1
,
2
i
3
nekog anog prostora
/ vrijedi (
1
+
2
) +
3
=
1
+ (
2
+
3
).
14
Primjer 7. Suma hiperravnine i tocke
Neka je /
n
ani prostor, A /
n
i
n1
hiperravnina tog prostora.
Ako je A
n1
, tada je
n1
A =
n1
pa je suma jednaka
n1
. Ako A /
n1
, tada
za B
n1
vektor

AB nije u smjeru hiperravnine
n1
, ali je u smjeru sume
n1
+ A.
Stoga je smjer sume n-dimenzionalni vektorski prostor, pa je suma citav prostor /
n
.
2.3 Grassmannove formule
O dimenzijama presjeka i sume dvaju potprostora anog prostora izrazenih pomocu dimen-
zija samih potprostora i njima pridruzenih vektorskih prostora govori sljedeci teorem.
Teorem 1. (Grassmannove formule)
Neka su
1
i
2
ravnine n-dimenzionalnog anog prostora /
n
, te neka su W
1
i W
2
smjerovi
tih ravnina.
Ako je
1

2
= , onda je
dim(
1
+
2
) = dim(
1
) + dim(
2
) dim(W
1
W
2
) + 1. (2.3)
Ako je
1

2
,= , onda je
dim(
1
+
2
) = dim(
1
) + dim(
2
) dim(
1

2
). (2.4)
Dokaz. Istinitost formule (2.4) neposredno slijedi iz formule
dim(W
1
+W
2
) + dim(W
1
W
2
) = dim(W
1
) + dim(W
2
)
koja vrijedi za vektorske potprostore
2
, jer je u tom slucaju
dim(W
1
W
2
) = dim(
1

2
). (2.5)
Neka je sada
1

2
= . Neka je dim(
1
) = k, dim(
2
) = l. Uzmimo da ravnina
1
sadrzi
tocku A, ravnina
2
tocku B i da je baza prostora W
2
skup b
1
, b
2
, . . . , b
l
.
Ocito

BA / W
2
, jer bi u suprotnom bilo A
1

2
sto proturjeci pretpostavci.
Zato je skup S =
_

BA, b
1
, b
2
, . . . , b
l
_
baza prostora W
3
= [

AB] + W
2
i dimW
3
= l + 1.
Ravnina tockom A koju odreduje potprostor W
3
dana je sa A+
2
pa je dim(A+
2
) = l +1.
Buduci da je
1
(A +
2
) ,= , iz (2.4) slijedi
dim(
1
+
2
) = dim(
1
+ (A +
2
)) =
= k + (l + 1) dim(
1
(A +
2
)).
(2.6)
Nadalje je zbog (2.5)
dim(
1
(A +
2
)) = dim(W
1
W
3
).
2
Neka su W
1
i W
2
potprostori vektorskog prostora V . Najmanji vektorski prostor koji sadrzi W
1
i W
2
naziva se suma potprostora W
1
i W
2
i oznacava sa W
1
+ W
2
. Ako je W
1
W
2
= , onda kazemo da je
suma W
1
+ W
2
direktna.
15
Neka je B
2
. Dokazimo da

AB / W
1
+ W
2
. Pretpostavimo li suprotno, odnosno da je

AB W
1
+ W
2
, tada postoje vektori x W
1
i y W
2
takvi da je

AB = x + y. Zatim,
postoji tocka C
1
takva da je

AC = x, pa je prema (A1)

AB =

AC +

CB = x +

CB,
odnosno

CB = y W
2
. Zbog toga je C
2
, odnosno C
1

2
, sto je u kontradikciji s
pretpostavkom da je
1

2
= .
Time smo dokazali da

AB / W
1
+W
2
, pa buduci da je W
3
= [

AB, b
1
, . . . , b
l
], vrijedi
W
1
W
3
= W
1
W
2
,
pa iz (2.6) slijedi
dim(
1
+
2
) = k +l + 1 dim(W
1
W
2
),
odnosno, vrijedi (2.3).
Direktna je posljedica teorema 1 je sljedeci korolar.
Korolar 1. Neka je
k
1
k-dimenzionalna, a
l
2
l-dimenzionalna ravnina n-dimenzionalnog
anog prostora /
n
. Tada je
dim(
k
1
+
l
2
) k +l + 1. (2.7)
Znak jednakosti u (2.7) vrijedi ako i samo ako su ravnine
k
1
i
l
2
disjunktne, a suma
potprostora W
k
1
, W
l
2
_ V
n
direktna.
2.4 Odnosi medu ravninama
Pitanje medusobnih odnosa dviju ravnina
k
1
i
l
2
anog prostora /
n
prirodno je povezano
s razmatranjem pridruzenih potprostora W
k
1
, W
l
2
vektorskog prostora V
n
.
Denicija 8. Za ravnine
1
i
2
anog prostora /
n
kazemo da su paralelne, i pisemo

1
|
2
, ako za pripadne vektorske potprostore W
1
i W
2
vrijedi W
1
_ W
2
ili W
1
_ W
2
.
Za ravnine
1
i
2
kazemo da su paralelne u uzem smislu ako su paralelene i disjunktne.
Denicija 9. Za ravnine
1
i
2
anog prostora /
n
kazemo da su mimosmjerne (mi-
moilazne) ako se ne sijeku (disjunktne su) i nisu paralelene.
Dvije ravnine anog prostora mogu:
1) se sjeci, odnosno imati neprazan presjek,
2) biti paralelene,
3) biti mimoilazne (mimosmjerne).
16
2.4.1 Ravnine koje se sijeku
Jedan dovoljan uvjet da se dvije ravnine sijeku, tj. da im presjek bude neprazan, daje sljedeca
propozicija.
Propozicija 6. Neka su
k
1
i
l
2
ravnine u anom prostoru /
n
s pridruzenim potprostorima
W
k
1
i W
l
2
za koje je dim(W
k
1
W
l
2
) = m. Ako je
k +l m n (2.8)
onda se ravnine
k
1
i
l
2
sijeku.
Dokaz. Kad bi ravnine
k
1
i
l
2
bile disjunktne, prema jednakosti (2.3) bilo bi
k +l m + 1 = dim(
k
1
+
l
2
) n,
odnosno
k +l m n 1 < n,
sto je u suprotnosti sa (2.8).
Propozicija 7. Neka su
1
i
2
ravnine u anom prostoru /. Nadalje, neka su ravninama

1
i
2
redom pridruzeni vektorski prostori W
1
i W
2
, te neka je A
1
i B
2
. Tada
vrijedi

1

2
,=

AB W
1
+W
2
.
Dokaz. Pretpostavimo da je
1

2
,= . Tada postoji tocka T takva da je T
1

2
.
Buduci da vrijedi A, T
1
, slijedi da je

AT W
1
. Analogno je

TB W
2
. Stoga je

AT +

TB =

AB W
1
+W
2
.
Obratno, pretpostavimo da je

AB W
1
+W
2
. Tada postoje vektori x W
1
i y W
2
takvi
da je

AB = x +y. Prema deniciji anog prostora za tocku A
1
i vektor x W
1
postoji
tocka C
1
takva da je

AC = x. Analogno, za tocku B
2
i vektor y W
2
postoji
tocka D
2
takva da je

BD = y, odnosno

DB = y. Tada je

AB =

AC +

CD +

DB = x +

CD +y =

AB +

CD.
Slijedi da je

CD = , odnosno C = D prema Propoziciji 1 b), pa je C
1

2
. Dakle,

1

2
,= .
Vrijede sljedece tvrdnje:
Ako se ravnine
k
1
i
l
2
sijeku, njihov presjek
k
1

l
2
je takoder ravnina (propozicija
5).
Ako se ravnine
k
1
,
l
2
anog prostora /
n
sijeku i sadrzane su u nekoj ravnini
r
,
onda za dimenziju m njihovog presjeka vrijedi nejednakost m k + l r. Posebno je
m k +l n. Ove tvrdnje posljedice su cinjenice da je
k
1
+
l
2

r
/
n
.
17
Ako je presjek ravnina
k
1
,
l
2
ravnina
m
3
, tada postoji jedinstvena ravnina
r
, di-
menzije r = k +l m, koja sadrzi ravnine
k
1
i
l
2
. U tom slucaju je

r
=
k
1
+
l
2
, W
r
= W
k
1
+W
l
2
.
Posebno je
k
1

l
2
tocka ako i samo ako je W
k
1
+W
l
2
direktna suma.
2.4.2 Paralelne ravnine
Primijetimo da je inkluzija
k
1

l
2
poseban slucaj paralelnosti.
Nadalje, ako su ravnine
k
1
i
l
2
paralelne i istih dimenzija, onda za pripadne vektorske
prostore vrijedi W
k
1
= W
l
2
.
Primjer 8. Paralelnost pravaca i ravnina u /
3
p
1
p
2
1
2
Slika 2.1: Paralelnost pravaca i 2-ravnina
Za pravce p
1
i p
2
i 2-ravnine
1
i
2
na slici 2.1 vrijedi:

1
|
2
, p
1
|
1
, p
2
|
1
, p
1
p
2
, p
1
|
2
, p
2
|
2
.
Uocavamo da paralelnost ravnina nije tranzitivna, jer vrijedi p
1
|
1
i
1
| p
2
ali p
1
p
2
.
Propozicija 8. Neka je u anom prostoru /
n
zadana k-dimenzionalna ravnina
k
1
i tocka
P. Postoji jedinstvena k-dimenzionalna ravnina
k
2
tockom P koja je paralelna s
k
1
.
Dokaz. Opisana ravnina
k
2
je ani potprostor tockom P sa smjerom W
k
1
, gdje je W
k
1
vek-
torski prostor pridruzen prostoru
k
1
.
Primjer 9.
Presjek neparalelnih hiperravnina anog prostora /
n
je (n 2)-dimenzionalna ravnina.
Neka su
n1
1
i
n1
2
neparalelne hiperravnine u anom prostoru /
n
, te neka su W
n1
1
i
W
n1
2
njima pridruzeni vektorski prostori. To su ocito razlicite hiperravnine, pa postoji tocka
A
n1
1
takva da vrijedi A /
n1
2
. Stoga je A +
n1
2
= /
n
, pa je i
n1
1
+
n1
2
= /
n
.
18
Ako pretpostavimo da je presjek zadanih hiperravnina prazan, tada odgovarajuca Grass-
mannova formula daje:
dim(/
n
) = n = dim(
n1
1
+
n1
2
)
= (n 1) + (n 1) dim(W
n1
1
W
n1
2
) + 1
= 2n 1 dim(W
n1
1
W
n1
2
)
pa je dim(W
n1
1
W
n1
2
) = n 1.
Iz toga zakljucujemo da su smjerovi hiperravnina
n1
1
i
n1
2
jednaki, pa su te hiperravnine
paralelne, sto je u kontradikciji s pretpostavkom. Stoga slijedi da je presjek hiperravnina
neprazan.
Primjenimo li Grassmannovu formulu (2.4) dobivamo:
n = dim(
n1
1
+
n1
2
) = n 1 +n 1 dim(W
n1
1
W
n1
2
),
dim(W
n1
1
W
n1
2
) = n 2,
pa je
dim(
n1
1

n1
2
) = dim(W
n1
1
W
n1
2
) = n 2.
2.4.3 Mimosmjerne ravnine
U anom prostoru /
3
dva pravca mogu biti mimosmjerna (slika 2.2), ali pravac i 2-ravnina
to ne mogu biti.
q
p
Slika 2.2: Mimosmjerni pravci u prostoru /
3
U anom prostoru dimenzije vece od 3, pravac i 2-ravnina mogu biti mimosmjerni.
Sljedeca propozicija opisuje nacin konstrukcije mimosmjernih ravnina u /
n
.
Propozicija 9. Neka su
k
1
i
l
2
neparalelne ravnine anog prostora /
n
koje se sijeku, te
neka je
m
3
=
k
1

l
2
.
Ako je k +l m < n, onda je svaka k-dimenzionalna ravnina, koja je paralelna sa
k
1
i nije
sadrzana u
k
1
+
l
2
, mimosmjerna s
l
2
.
19
Dokaz. Kako je r = k + l m < n, to je
r
=
k
1
+
l
2
pravi potprostor od /
n
pa postoji
tocka C takva da je C /
n
i C /
r
.
Oznacimo sa
k
C
k-dimenzionalnu ravninu tockom C koja je paralelna s
k
1
(propozicija 8).
Pokazimo da su ravnine
l
2
i
k
C
mimosmjerne.
Ravnine
k
C
i
l
2
nisu paralelne, jer bi u suprotnom bilo ili W
k
1
W
l
2
ili W
k
1
W
l
2
, sto je u
proturjecju s pretpostavkom da ravnine
k
1
i
l
2
nisu paralelne.
Neka je
r
C
ravnina tockom C paralelna sa
r
. Zbog C /
r
je
r
C
,=
r
. Tada je
k
C

r
C
i zato
k
C
ne sijece
l
2
, buduci da bi u suprotnom tocka promatranog presjeka pripadala
paralelnim ravninama
r
i
r
C
. Dakle, ravnine
l
2
i
k
C
su mimosmjerne.
Primjer 10.
Ako cijeli brojevi k, l, m i n zadovoljavaju nejednakosti
0 m k, 0 m l, k +l m < n,
tada u n-dimenzionalnom anom prostoru /
n
postoje mimosmjerne ravnine
k
i
l
2
sa
smjerovima W
k
1
, W
l
2
V
n
ciji presjek W
m
3
= W
k
1
W
l
2
ima dimenziju m.
Da bismo konstruirali mimosmjerne ravnine
k
i
l
2
primjenom propozicije 9, najprije cemo
konstruirati neparalelne ravnine
k
1
i
l
2
koje se sijeku u m-dimenzionalnoj ravnini
m
3
.
Odaberimo u vektorskom prostoru V
n
potprostore W
k
, s bazom a
1
, . . . , a
m
, a
m+1
, . . . , a
k
, i
W
l
, s bazoma
1
, . . . , a
m
, b
1
, . . . , b
lm
, tako da njihov presjek W
k
W
l
bude m-dimenzionalni
potprostor W
m
s bazom a
1
, . . . , a
m
.
Neka je A bilo koja tocka prostora /
n
, te neka su
k
1
i
l
2
ravnine tockom A sa smjerovima
W
k
i W
l
. Ravnine
k
1
i
l
2
su neparalelne i sijeku se u m-dimenzionalnoj ravnini
m
3
koja
sadrzi tocku A i ima smjer W
m
. Ravninu
k
paralelnu sa
k
1
i mimosmjernu sa
l
2
mozemo
konstruirati na nacin opisan u propoziciji 9.
Primjer 11.
Ako ravnina
s
sadrzi mimosmjerne ravnine
k
1
i
l
2
sa smjerovima W
k
1
i W
l
2
, onda je
s k +l m + 1, gdje je m = dim(W
k
1
W
l
2
).
Ova tvrdnja trivijalno slijedi iz (2.3), jer ravnina
s
sadrzi potprostor
k
1
+
l
2
.
Primjer 12.
Ako su
k
1
i
l
2
mimosmjerne ravnine u anom prostoru /
n
pozitivnih dimenzija, onda
vrijede nejednakosti
k n 2, l n 2. (2.9)
Nejednakosti (2.9) slijede iz prethodnog primjera za s = n.
Primjer 13.
Neka je
n1
1
hiperravnina, a
k
2
k-ravnina u anom prostoru /
n
, pri cemu je k 1. Na
temelju nejednakosti (2.9) zakljucujemo da ravnine
n1
1
i
k
2
ne mogu biti mimosmjerne.
20
Poglavlje 3
Analiticka geometrija anog prostora
Opcenito se moze proucavati analiticka geometrija bilo kojeg anog prostora. Medutim,
takva opcenitost ponegdje zahtijeva detaljnije deniranje te posebnu notaciju. Buduci da
smo orijentirani prema euklidskim prostorima kojima je pridruzeno polje realnih brojeva R,
mi cemo ubuduce promatrati realne ane prostore.
3.1 Linearno zavisan i linearno nezavisan skup tocaka
U ovom poglavlju denirat cemo linearno zavisan odnosno linearno nezavisan skup tocaka u
anom prostoru /
n
sa smjerom V
n
.
Neka je u /
n
dan skup koji sadrzi k + 1 tocku A
0
, A
1
,. . . , A
k
.
Promotrimo vektore

A
i
A
j
za i, j 0, 1, . . . , k i sa V (A
0
, A
1
, . . . , A
k
) oznacimo potprostor
od V
n
kojeg odreduju ti vektori. Neka je p njegova dimenzija. Kako je

A
i
A
j
=

A
i
A
0
+

A
0
A
j
=

A
0
A
j

A
0
A
i
,
svi se vektori

A
i
A
j
mogu prikazati kao linearne kombinacije vektora kojima je pocetna tocka
A
0
. Na taj nacin vektori

A
0
A
1
,

A
0
A
2
, . . . ,

A
0
A
k
(3.1)
cine bazu prostora V (A
0
, A
1
, . . . , A
k
), odnosno
V (A
0
, A
1
, . . . , A
k
) =
_

A
0
A
1
,

A
0
A
2
, . . . ,

A
0
A
k
_
.
Broj linearno nezavisnih vektora medu njima je najvise k. Dakle,
dimV (A
0
, A
1
, . . . , A
k
) = p k.
21
Denicija 10. Skup A
0
, A
1
, . . . , A
k
tocaka anog prostora je linearno zavisan (linearno
nezavisan), ako je skup vektora
_

A
0
A
1
,

A
0
A
2
, . . . ,

A
0
A
k
_
linearno zavisan (linearno nezav-
isan).
Kazemo jos i da su tocke A
0
, A
1
, . . . , A
k
linearno zavisne (linearno nezavisne).
1
Radi jednostavnosti za linearno zavisan (linearno nezavisan) skup tocaka reci cemo da je to
zavisan (nezavisan) skup tocaka.
Pretpostavimo da je prvih p vektora u (3.1) linearno nezavisno. Tada p-dimenzionalna
ravnina odredena tockom A
0
i vektorima

A
0
A
1
, . . . ,

A
0
A
p
sadrzi sve zadane tocke. Ne postoji
ravnina dimenzije manje od p koja sadrzi sve tocke A
i
, i = 0, 1, . . . , k.
Ako je p < k, tocke A
0
, A
1
, . . . , A
k
su linearno zavisne.
Ako je p = k, tocke A
0
, A
1
, . . . , A
k
su linearno nezavisne.
Dakle, linearno nezavisan skup tocaka A
0
, A
1
, . . . , A
k
anog prostora /
n
sadrzi jedna i
samo jedna k-dimenzionalna ravnina tog prostora.
3.2 Ani koordinatni sustav. Koordinate tocke
Analiticka geometrija nekog prostora temelji se na koordinatizaciji tog prostora. U n-
dimenzionalnom anom prostoru /
n
uvest cemo koordinatni sustav pomocu pridruzenog
vektorskog prostora V
n
nad poljem F.
Denicija 11. Neka je /
n
ani prostor, O /
n
bilo koja tocka, te neka je B = e
1
, e
2
, . . . , e
n

bilo koja baza tom anom prostoru pridruzenog vektorskog prostora V

n
nad poljem F. Uredena
(n + 1)-torka
(O; e
1
, e
2
, . . . , e
n
) (3.2)
naziva se ani koordinatni sustav.
Tocka O je ishodiste, a e
1
, e
2
, . . . , e
n
su koordinatni vektori tog anog koordinatnog sustava.
Tocke E
1
, E
2
, . . . , E
n
za koje vrijedi

OE
i
= e
i
, i = 1, 2, . . . , n, nazivaju se jedinicne tocke, a
skup A

OA =

OE
i
, F naziva se i-ta koordinatna os.
Tocke O, E
1
, E
2
, . . . , E
n
u potpunosti odreduju koordinatni sustav, a osnovno im je svojstvo
da je skup tocaka O, E
1
, E
2
, . . . , E
n
linearno nezavisan.
Za bilo koju tocku T /
n
pripadni radijus-vektor r
T
moze se na jedinstven nacin prikazati
u obliku
r
T
=

OT = x
1
e
1
+x
2
e
2
+. . . +x
n
e
n
, x
i
F, i = 1, . . . , n. (3.3)
1
Neka je /
n
n-dimenzionalni ani prostor i A
0
, A
1
, . . . , A
k
/
n
. Ako je k > n i svaki (n + 1)-
clani podskup skupa A
0
, A
1
, . . . , A
k
linearno nezavisan, onda kazemo da su tocke A
0
, A
1
, . . . , A
k
u opcem
polozaju. Kada je k n kazemo da su tocke A
0
, A
1
, . . . , A
k
u opcem polozaju ako je skup A
0
, A
1
, . . . , A
k

linearno nezavisan.
22
E
2
E
1
T
O
e
2
e
1
r
T
Slika 3.1: Ani koordinatni sustav prostora /
2
Na taj nacin je izborom koordinatnog sustava (3.2) u anom prostoru /
n
svakoj tocki T /
n
na jednoznacan nacin pridruzena uredena n-torka skalara iz F.
Vrijedi i obratno. Neka je (x
1
, x
2
, . . . , x
n
) bilo koja uredena n-torka skalara iz F. S obzirom
na odabranu bazu prostora V
n
jednoznacno je odreden vektor v =

n
i=1
x
i
e
i
te tocka T
takva da je

OT = v.
Denicija 12. Neka je (O; e
1
, e
2
, . . . , e
n
) ani koordinatni sustav prostora /
n
i T /
n
.
Brojevi x
1
, x
2
, . . . , x
n
takvi da je

OT = x
1
e
1
+x
2
e
2
+. . . +x
n
e
n
, x
i
F
nazivaju se koordinate tocke T u koordinatnom sustavu (O; e
1
, e
2
, . . . , e
n
) te pisemo

OT =
[x
1
, x
2
, . . . , x
n
] i T(x
1
, x
2
, . . . , x
n
).
Ishodiste O ima koordinate (0, 0, . . . , 0).
Jedinicna tocka E
i
odredena je sa

OE
i
= e
i
=
n

j=1

ij
e
j
, gdje je
ij
=
_
1, za i = j
0, inace
Kroneckerov simbol. Ocito je E
i
(0, . . . , 0, 1
..
i-to mjesto
, 0, . . . , 0).
Izborom anog koordinatnog sustava uspostavljena je bijekcija izmedu skupa svih tocaka
anog prostora /
n
i skupa svih uredenih n-torki skalara iz polja F.
Primjer 14.
Neka su Ai B dvije tocke anog prostora /
n
s koordinatama A(x
1
, x
2
, . . . , x
n
) i B(y
1
, y
2
, . . . , y
n
)
u koordinatnom sustavu (O; e
1
, e
2
, . . . , e
n
).
Odredimo koordinate vektora

AB.
Iz r
A
=

OA =
n

i=1
x
i
e
i
, r
B
=

OB =
n

i=1
y
i
e
i
i

AB =

OB

OA slijedi

AB = r
B
r
A
=
n

i=1
y
i
e
i

i=1
x
i
e
i
=
n

i=1
(y
i
x
i
)e
i
pa su [y
1
x
1
, y
2
x
2
, . . . , y
n
x
n
] koordinate vektora

AB.
23
3.2.1 Dijeljenje orijentirane duzine u zadanom omjeru
Denicija 13. Neka je u anom prostoru /
n
zadan pravac p i tri tocke tog pravca A, B, X,
pri cemu je A ,= B ,= X. Ako je

AX =

XB onda kazemo da tocka X dijeli orijentiranu

duzinu

AB u omjeru , R, ,= 1 i pisemo (ABX) = .
Omjer je uvijek razlicit od 1, jer bi u tom slucaju iz

AX =

XB slijedilo A = B.
Drugim rijecima, za A = B iz

AX =

XB slijedi = 1 neovisno o X.
Promotrimo zasto je u deniciji naglaseno B ,= X.
Za X = B je

XB =

XX = , pa za A = B jednakost

AX =

XB vrijedi za sve , a za
A ,= B nije ispunjena ni za koji R.
Za X = A je

AX =

AA = i

XB =

AB ,= , pa je = (ABA) = 0.
Primjer 15.
Za tocke X
1
, X
2
, X
3
na slici 3.2.1 vrijedi:
(ABX
1
) =
1
,
1
> 0
(ABX
2
) =
2
,
2
, 1)
(ABX
3
) =
3
,
3
1, 0)
X
3
X
2
X
1
A
B
Slika 3.2: Dijeljenje orijentirane duzine u zadanom omjeru
Neka je u prostoru /
n
zadan ani koordinatni sustav i tocke A, B, X /
n
pri cemu je
A(a
1
, a
2
, . . . , a
n
), B(b
1
, b
2
, . . . , b
n
), X(x
1
, x
2
, . . . , x
n
) i neka je

AX =

XB. Tada je

AX = [ x
1
a
1
, x
2
a
2
, . . . , x
n
a
n
] ,

XB = [ b
1
x
1
, b
2
x
2
, . . . , b
n
x
n
] ,
pa iz jednakosti

AX =

XB slijedi
r
X
r
A
= (r
B
r
X
),
24
odnosno
x
i
a
i
= (b
i
x
i
), i = 1, 2, . . . , n.
Rjesavanjem jednadzbi po x
i
dobivamo:
x
i
=
a
i
+b
i
1 +
, ,= 1, i = 1, 2, . . . , n. (3.4)
Posebno je vazan slucaj kada je = 1. Tada iz (3.4) slijedi:
x
i
=
a
i
+b
i
2
, i = 1, 2, . . . , n. (3.5)
Tocka X za koju je (ABX) = 1 zove se poloviste orijentirane duzine

AB, a njezin radijus-
vektor je

OX =
1
2
(

OA +

OB).
Polovista orijentiranih duzina

AB i

BA se podudaraju.
Primjer 16.
Neka je (ABP) = x. Odredimo omjere (APB), (BAP), (BPA), (PAB) i (PBA).
Ako je (APB) = y
1
, onda je

AB = y
1

BP, pa iz

AP = x

PB slijedi

AB +

BP = x

BP

AB = (1 +x)

BP
y
1
= 1 x.
Ako je (BAP) = y
2
, onda iz

BP = y
2

PA i

AP = x

PB slijedi

PA = x

BP

BP =
1
x

PA
y
2
=
1
x
.
Ako je (BPA) = y
3
, onda iz

BA = y
3

AP i

AP = x

PB slijedi

AP = x (

PA +

AB)
(1 + x)

AP = x

BA

BA =
1 + x
x

AB
y
3
=
1 + x
x
.
25
Ako je (PAB) = y
4
, onda iz

PB = y
4

BA i

AP = x

PB slijedi

AB +

BP = x

PB
(1 +x)

PB =

BA

PB =
1
1 + x

BA
y
4
=
1
1 + x
.
Ako je (PBA) = y
5
, onda iz

PA = y
5

AB i

AP = x

PB slijedi

PA = x (

PA +

AB)
(1 +x)

PA = x

AB

PA =
x
1 + x

AB
y
5
=
x
1 + x
.
Primjer 17. Koordinate tezista trostrane piramide
Zadani su vrhovi A
i
(x
i
1
, x
i
2
, x
i
3
) piramide A
1
A
2
A
3
A
4
. Odredimo kooordinate njegovog tezista
T.
T
A
1
A
2
A
3
A
0
T
4
P
1
Slika 3.3: Trostrana piramida A
1
A
2
A
3
A
4
s tezistem T
Neka je T
4
teziste trokuta A
1
A
2
A
3
.
Koristeci poznate cinjenice da teziste trokuta dijeli tezisnicu tog trokuta u omjeru 2 : 1, a
teziste trostrane piramide dijeli tezisnicu te piramide u omjeru 3 : 1, dobivamo

OT
4
=

OA
1
+

A
1
T
4
=

OA
1
+
2
3

A
1
P
1
=

OA
1
+
2
3
(

A
1
A
2
+

A
2
P
1
) =

OA
1
+
2
3
(

A
1
A
2
+
1
2

A
2
A
3
)
=
1
3
(

OA
1
+

OA
2
+

OA
3
).
26
Nadalje je

OT =

OT
4
+
1
4

T
4
A
4
=

OT
4
+
1
4
(

OA
4

OT
4
) =
3
4

OT
4
+
1
4

OA
4
=
3
4

1
3
(

OA
1
+

OA
2
+

OA
3
) +
1
4

OA
4
=
1
4
4

i=1

OA
i
.
Prema tome je teziste trostrane piramide odredeno sa
T
_
x
1
1
+x
2
1
+x
3
1
+x
4
1
4
,
x
1
2
+x
2
2
+x
3
2
+x
4
2
4
,
x
1
3
+x
2
3
+x
3
3
+x
4
3
4
_
.
3.2.2 Transformacija anog koordinatnog sustava
Promotrimo koordinatne sustave (O; e
1
, e
2
, . . . , e
n
) i (O

; e

1
, e

2
, . . . , e

n
) u anom prostoru /
n
.
Kako su e
1
, e
2
, . . . , e
n
i e

1
, e

2
, . . . , e

n
dvije baze istog vektorskog prostora V
n
, to je veza
medu njima dana matricama prijelaza A i B:
e

j
=
n

i=1

ij
e
i
, A = (
ij
) , det A ,= 0, (3.6)
e
j
=
n

i=1

ij
e

i
, B = (
ij
) , (3.7)
gdje je B = A
1
, det B =
1
det A
,= 0.
Neka je

OO

=
n

i=1

i
e
i
. Nadalje, neka je T /
n
bilo koja tocka s koordinatama (x
1
, x
2
, . . . , x
n
)
u prvom koordinatnom sustavu i koordinatama (x

1
, x

2
, . . . , x

n
) u drugom koordinatnom sus-
tavu. Odredimo vezu medu tim koordinatama.
Zbog

OT =

OO

T, odnosno

T =

OT

OO

, vrijedi
n

i=1
x

i
e

i
=
n

j=1
x
j
e
j

n

j=1

j
e
j
=
n

j=1
(x
j

j
)e
j
=
=
n

j=1
_
(x
j

j
)
n

i=1

ij
e

i
_
=
n

i=1
_
n

j=1

ij
(x
j

j
)
. .
x

i
_
e

i
.
Zbog jednoznacnosti prikaza vektora s obzirom na zadanu bazu vrijedi
x

i
=
n

j=1

ij
(x
j

j
), i = 1, 2, . . . , n (3.8)
27
Analologno, iz

OT =

OO

T, slijedi
n

i=1
x
i
e
i
=
n

i=1

i
e
i
+
n

j=1
x

j
e

j
=
n

i=1

i
e
i
+
n

j=1
x

j
_
n

i=1

ij
e
i
_
=
n

i=1

i
e
i
+
n

i=1
n

j=1

ij
x

j
e
i
=
n

i=1
_

i
+
n

j=1

ij
x

j
. .
x
i
_
e
i
pa je
x
i
=
n

j=1

ij
x

j
+
i
, i = 1, 2, . . . , n (3.9)
Jednadzbe (3.8) i (3.9) poznate su kao jednadzbe transformacije koordinata tocaka anog
prostora. Uocimo da, za razliku od jednadzbi transformacije baza vektorskog prostora,
jednadzbe transformacije koordinata tocaka anog prostora nisu homogene.
Uz uobicajene oznake
X =
_

_
x
1
.
.
.
x
n
_

_
, X

=
_

_
x

1
.
.
.
x

n
_

_
, A
0
=
_

1
.
.
.

n
_

_
, A = (
ij
), A
1
= (
ij
) = B,
dobivene jednadzbe se mogu napisati u matricnom obliku
X

= A
1
(X A
0
), (3.10)
X = AX

+A
0
. (3.11)
Ekvivalentnost jednadzbi (3.10) i (3.11) je ocita.
Matrica A naziva se matrica prijelaza, odnosno transformacije, iz koordinatnog sustava
(O; e
1
, e
2
, . . . , e
n
) u koordinatni sustav (O

; e

1
, e

2
, . . . , e

n
).
Posebno, ako je e
i
= e

i
, i = 1, 2, . . . , n, tada je A = A
1
= E (E oznacava jedinicnu matricu)
pa jednadzbe (22) i (23) poprimaju oblik
x
i
= x

i
+
i
,
x

i
= x
i

i
,
i = 1, 2, . . . , n. (3.12)
Transformacija ovog tipa naziva se translacija koordinatnog sustava za vektor

OO

.
Primjer 18. Transformacije koordinata tocaka anog prostora
Odrediti jednadzbe transformacije koordinata anog prostora /
4
pri prijelazu sa sustava
(O; e
1
, e
2
, e
3
, e
4
), gdje je e
i
=

OE
i
, i = 1, . . . , n, na sustav (E
2
;

E
2
O,

E
2
E
1
,

E
2
E
3
,

E
2
E
4
).
Ishodiste drugog koordinatnog sustava je tocka E
2
, pa je

OO

OE
2
= e
2
= [0, 1, 0, 0].
28
Izrazimo vektore drugog koordinatnog sustava pomocu vektora polaznog sustava.
e

1
=

E
2
O = e
2
= [0, 1, 0, 0]
e

2
=

E
2
E
1
=

E
2
O +

OE
1
= e
1
e
2
= [1, 1, 0, 0]
e

3
=

E
2
E
3
=

E
2
O +

OE
3
= e
3
e
2
= [0, 1, 1, 0]
e

4
=

E
2
E
4
=

E
2
O +

OE
4
= e
4
e
2
= [0, 1, 0, 1]
Koordinate vektora e

i
u sustavu (O; e
1
, e
2
, e
3
, e
4
) su elementi i-tog stupca matrice prijelaza,
pa je
A =
_

_
0 1 0 0
-1 -1 -1 -1
0 0 1 0
0 0 0 1
_

_
.
Jednadzba transformacije koordinata u matricnom obliku je
X = AX

+A
0
=
_

_
0 1 0 0
-1 -1 -1 -1
0 0 1 0
0 0 0 1
_

_
_

_
x

1
x

2
x

3
x

4
_

_
+
_

_
0
1
0
0
_

_
.
3.3 Jednadzba k-dimenzionalne ravnine
Neka je u /
n
zadana k-dimenzionalna ravnina
k
odredena tockom T
0
i k-dimenzionalnim
potprostorom W
k
_ V
n
, te neka je odabran ani koordinatni sustav (O; e
1
, . . . , e
n
) prostora
/
n
i baza a
1
, a
2
, . . . , a
k
prostora W
k
.
3.3.1 Parametarska jednadzba k-ravnine
Neka je
k
k-dimenzionalna ravnina tockom T
0
sa smjerom W
k
. Svaka tocka T
k
zadovoljava jednakost

T
0
T =
k

j=1

j
a
j
,
j
R.
Neka je r
0
radijus-vektor tocke T
0
. Tada za radijus-vektor r tocke T iz jednakosti

OT =

OT
0
+

T
0
T slijedi
r = r
0
+
k

j=1

j
a
j
. (3.13)
Svakoj tocki T
k
na opisani je nacin jednoznacno pridruzena k-torka realnih brojeva
(
1
,
2
, . . . ,
k
). Obratno, svaki radijus-vektor r odreden jednakoscu (3.13) za bilo koju k-
torku realnih brojeva (
1
,
2
, . . . ,
k
) jednoznacno odreduje tocku T ravnine
k
.
29
Jednakost (3.13) zadovoljavaju, dakle, radijus-vektori r tocaka ravnine
k
i samo oni, pa se
zato kaze da je (3.13) jednadzba ravnine
k
.
Skalari
1
,
2
, . . . ,
k
su ane koordinate tocaka ravnine
k
kao k-dimenzionalnog prostora
s obzirom na koordinatni sustav (T
0
, a
1
, a
2
, . . . , a
k
) .
Uobicajeno je da se skalari
1
,
2
, . . . ,
k
nazivaju parametrima, a (3.13) parametarskom
jednadzbom ravnine
k
u vektorskom obliku.
Promotrimo sto predstavlja skup radijus-vektora svih tocaka ravnine
k
. Za tocku T
k
je
r
T
= r
0
+w , w W
k
,
sto znaci da je skup r
T
[ T
k
linearna mnogostrukost
2
r
0
+W
k
odredena vektorom r
0
i
potprostorom W
k
.
Jednadzba (3.13) moze se jednostavno zapisati u koordinatnom obliku, ako uvedemo ove
oznake
r
0
=
n

i=1
x
0
i
e
i
,
r =
n

i=1
x
i
e
i
,
a
j
=
n

i=1

ij
e
i
, j = 1, 2, . . . , k .
Uz te oznake, iz (3.13) slijedi
n

i=1
x
i
e
i
=
n

i=1
x
0
i
e
i
+
k

j=1

j
n

i=1

ij
e
i
=
n

i=1
_
x
0
i
+
k

j=1

ij

j
_
e
i
,
pa je
x
1
= x
0
1
+
11

1
+
12

2
+. . . +
1k

k
x
2
= x
0
2
+
21

1
+
22

2
+. . . +
2k

k
. . . . . . . . .
x
n
= x
0
n
+
n1

1
+
n2

2
+. . . +
nk

k
.
(3.14)
Jednadzbe (3.14) su parametarske jednadzbe k-ravnine
k
u koordinatnom obliku.
Posebno ce jednadzba pravca
1
imati oblik r = r
0
+ a, gdje vektor a zovemo vektorom
smjera tog pravca.
2
Neka je V vektorski prostor nad poljem F i W potprostor od V . Skup V/W = a + W[ a V sa
zbrajanjem (a + W) + (b + W) = (a + b) + W i mnozenjem skalarom (a + W) = (a) + W, F, je
vektorski prostor nad F, kojeg nazivamo kvocijentni prostor nad V po potprostoru W. Elementi skupa V/W
zovu se linearne mnogostrukosti.
30
Ako je a =

n
i=1

i
e
i
, onda parametarske jednadzbe pravca
1
u koordinatnom obliku
glase
x
1
= x
0
1
+
1
x
2
= x
0
2
+
2
. . . . . .
x
n
= x
0
n
+
n
(3.15)
Analogno se dobiva da je parametarska jednadzba 2-ravnine
2
u vektorskom obliku
r = r
0
+
1
a
1
+
2
a
2
(3.16)
odnosno u koordinatnom obliku
x
i
= x
0
i
+
i1

1
+
i2

2
, i = 1, 2, . . . , n . (3.17)
3.3.2 Opca jednadzba k-ravnine
Jednadzbe (3.14) su parametarske jednadzbe ravnine
k
s parametrima
1
,
2
, . . . ,
k
. Elim-
inacijom tih parametara dobit cemo opcu jednadzbu ravnine
k
.
Jednadzbe (3.14) napisane u obliku

11

1
+
12

2
+. . . +
1k

k
=x
1
x
0
1
. . . . . . . . .

k1

1
+
k2

2
+. . . +
kk

k
=x
k
x
0
k
. . . . . . . . .

n1

1
+
n2

2
+. . . +
nk

k
=x
n
x
0
n
(3.18)
mozemo shvatiti kao sustav n jednadzbi s k nepoznanica
1
,
2
, . . . ,
k
kojemu je matrica
sustava
A = (
ij
) .
Kako su stupci te matrice koordinate vektora a
1
, . . . , a
k
s obzirom na bazu e
1
, . . . , e
n
, oni
su linearno nezavisni, tj. rang A = k.
Bez gubitka opcenitosti mozemo pretpostaviti da je minora koju odreduje prvih k jednadzbi
razlicita od nule, odnosno da je

11
. . .
1k
. . . . . . . . . . . . .

k1
. . .
kk

,= 0 .
Zbog toga sustav

11

1
+
12

2
+. . . +
1k

k
= x
1
x
0
1
. . . . . . . . .

k1

1
+
k2

2
+. . . +
kk

k
= x
k
x
0
k
(3.19)
ima jedno rjesenje, ono je oblika

j
= L
j
(x
1
x
0
1
, . . . , x
k
x
0
k
) , j = 1, . . . , k ,
31
gdje je L
j
homogeni linearni polinom
3
pa se moze zapisati

j
= L
j
(x
1
, . . . , x
k
) +
j
, j = 1, 2, . . . , k . (3.20)
Ako se to rjesenje uvrsti u posljednjih n k jednadzbi sustava (3.18) dobivamo
x
k+1
=
k+1,1
x
1
+
k+1,2
x
2
+. . . +
k+1,k
x
k
+
k+1
. . . . . . . . .
x
n
=
n,1
x
1
+
n,2
x
2
+. . . +
n,k
x
k
+
n
(3.21)
Dakle, svaka je k-dimenzionalna ravnina u /
n
odredena sustavom nk nezavisnih linearnih
jednadzbi.
Nezavisnost jednadzbi (3.21) je ocita ako imamo u vidu matricu sustava
B =
_
_

k+1,1
. . .
k+1,k
1 . . . 0
. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

n,1
. . .
n,k
0 . . . 1
_
_
,
jer je rang B = n k .
Vrijedi i obrat, svaki skup n k nezavisnih linearnih jednadzbi oblika (3.21) predstavlja
jednu k-dimenzionalnu ravninu. Dovoljno je uociti da se (3.21) moze pisati i ovako
x
1
=
1
. . .
x
k
=
k
x
k+1
=
k+1,1

1
+. . . +
k+1,k

k
+
n
. . .
x
n
=
n,1

1
+. . . +
n,k

k
+
n
sto je specijalni oblik parametarskih jednadzbi k-ravnine odredene tockomT
0
(0, . . . , 0,
k+1
, . . . ,
n
)
i linearno nezavisnim vektorima:
[1, 0, . . . , 0,
k+1,1
, . . . ,
n,1
], . . . , [0, 0, . . . , 1,
k+1,k
, . . . ,
n,k
] .
Nezavisnost tih vektora slijedi iz cinjenice da matrica kojoj su ti vektori stupci ima rang k.
Jednadzbe (3.21) su zato jednadzbe k-dimenzionalne ravnine.
Naravno, svaki sustav linearnih jednadzbi ekvivalentan sustavu (3.21) predstavlja jednadzbu
te k-ravnine. Opcenito, takav ekvivalentan sustav cini n k nezavisnih linearnih jednadzbi
oblika
a
1,1
x
1
+a
1,2
x
2
+. . . +a
1,n
x
n
= b
1
. . . . . . . . .
a
nk,1
x
1
+a
nk,2
x
2
+. . . +a
nk,n
x
n
= b
nk
(3.22)
3
Preslikavanje f : R
n
R denirano sa f(x) =

a
i
1
,...,i
n
x
i
1
1
. . . x
i
n
n
, gdje je x = (x
1
, . . . , x
n
), je
homogeni polinom stupnja d ako je a
i
1
,...,i
n
= 0 za sve i
1
, . . . , i
n
za koje je

i
k
,= d . Za d = 1
homogeni polinom je oblika f(x) =
1
x
1
+ . . .
n
x
n
i naziva se homogeni linearni polinom.
32
pri cemu je matrica A =
_
_
a
11
. . . a
1n
. . . . . . . . . . . . . . . . . .
a
nk,1
. . . a
nk,n
_
_
ranga n k.
Svaki sustav linearnih jednadzbi (3.22) uz dani uvjet za rang matrice sustava predstavlja
opci oblik jednadzbe k-ravnine.
Naime, skup svih rjesenja tog sustava je linearna mnogostrukost r
0
+ W
k
, a ona odreduje
jednu k-ravninu.
Primjer 19. Odredivanje opce jednadzbe k-ravnine zadane parametaskom jednadzbom
Neka je ravnina u /
5
zadana parametarskom jednadzbom
x
1
= 2 +
1
+
2
x
2
= 1 + 2
1
+
2
x
3
= 3 +
1
+ 2
2
x
4
= 3 + 3
1
+
2
x
5
= 1 +
1
+ 3
2
Odredimo sustav linearno nezavisnih jednadzbi koje odreduju tu ravninu, odnosno njenu
opcu jednadzbu.
Vektori a
1
= [1, 2, 1, 3, 1] i a
2
= [1, 1, 2, 1, 3] , su linearno nezavisni, pa je ravnina
dvodimenzionalna. Za njenu opcu jednadzbu potrebne su, dakle, tri nezavisne jednadzbe s
nepoznanicama x
1
, x
2
, x
3
, x
4
, x
5
.
Treba iz parametarske jednadzbe ravnine eliminirati parametre. Iz prvih dviju jednadzbi
mogu se izraziti
1
i
2
:

1
=x
1
+x
2
+ 1

2
= 2 x
1
x
2
3
Ako se uvrste tako izrazeni parametri
1
i
2
u preostale tri jednadzbe dobije se opca jed-
nadzba prostora
3 x
1
x
2
x
3
= 8
x
1
2 x
2
+x
4
= 3
5 x
1
2 x
2
x
5
= 7
Primjer 20. Odredivanje parametarske jednadzbe k-ravnine iz njene opce jednadzbe
Odredimo parametarske jednadzbe ravnine u /
4
zadane sustavom jednadzbi
x
1
+ 2 x
2
+ 3 x
3
+ x
4
= 3
x
1
+ 4 x
2
+ 5 x
3
+ 2 x
4
= 2
2 x
1
+ 9 x
2
+ 8 x
3
+ 3 x
4
= 7
3 x
1
+ 7 x
2
+ 7 x
3
+ 2 x
4
= 12
5 x
1
+ 7 x
2
+ 9 x
3
+ 2 x
4
= 20
33
Taj je sustav rjesiv jer matrica sustava i prosirena matrica sustava imaju rang 3.
_

_
1 2 3 1 3
1 4 5 2 2
2 9 8 3 7
3 7 7 2 12
5 7 9 2 20
_

_
1 0 7 3 -3
0 1 -2 -1 3
0 0 6 3 -7
0 0 0 0 0
0 0 0 0 0
_

_
Prve tri jednadzbe su linearno nezavisne, a polazni sustav jednadzbi ekvivalentan je sustavu
x
1
+ 7 x
3
+ 3 x
4
= 3
x
2
2 x
3
x
4
= 3
6 x
3
+ 3 x
4
= 7
Ravnina je 1-dimenzionalna, odnosno pravac, pa je za parametarski oblik jednadzbe ravnine
potreban jedan parametar.
Ako uzmemo da je x
4
= , onda je:
x
1
+ 7 x
3
+ 3 = 3
x
2
2 x
3
= 3
6 x
3
+ 3 = 7
Sredivanjem dobijemo parametarsku jednadzbu ravnine
x
1
=
31
6
+
1
2

x
2
=
2
3
x
3
=
7
6

1
2

x
4
=
3.4 Jednadzbe hiperravnina i pravaca
3.4.1 Parametarska jednadzba hiperravnine
Prema razmatranjima u 3.3.1. parametarska jednadzba u vektorskom obliku hiperravnine

n1
odredene tockom T
0
(r
0
) i vektorima a
j
, j = 1, 2, . . . , n 1, je
r = r
0
+
1
a
1
+. . . +
n1
a
n1
, (3.23)
a pripadne jednadzbe u koordinatnom obliku glase
x
1
= x
0
1
+
11

1
+. . . +
1,n1

n1
.
.
.
.
.
.
x
n
= x
0
n
+
n1

1
+. . . +
n,n1

n1
(3.24)
34
Eliminacija parametara
j
iz sustava (3.24) je u ovom slucaju vrlo jednostavna. Neka je
T(r), r = [x
1
, . . . , x
n
], bilo koja tocka hiperravnine
n1
. Jednadzbe (3.24) daju odredbeni
sustav za pripadne vrijednosti parametara
1
, . . . ,
n1
tocke T. Da bi ovaj sustav imao
rjesenje, prema Kronecker-Capellijevom teoremu, matrica sustava A =
_
_

11
. . .
1,n1
. . . . . . . . . . . .

n,1
. . .
n,n1
_
_
i prosirena matrica sustava A
pr
=
_
_
x
1
x
1
0

11
. . .
1,n1
. . . . . . . . . . . . . . . . . . .
x
n
x
n
0

n1
. . .
n,n1
_
_
moraju imati isti rang.
Stoga je nuzno

x
1
x
0
1

11

1,n1
x
2
x
0
2

21

2,n1
.
.
.
.
.
.
.
.
.
x
n
x
0
n

n1

n,n1

= 0, (3.25)
sto je trazena jednadzba hiperravnine
n1
.
3.4.2 Jednadzba hiperravnine zadane tockama
Neka je u prostoru /
n
zadano n linearno nezavisnih tocaka T
i
(r
i
), i = 1, 2, . . . , n. Tada
postoji jedna i samo jedna hiperravnina
n1
koja sadrzi tocke T
i
, i = 1, 2, . . . , n.
Da bismo odredili jednadzbu hiperravnine
n1
promatramo vektore
a
j
=

T
1
T
j+1
= r
j+1
r
1
, j = 1, 2, . . . , n 1,
te ovaj slucaj svodimo na slucaj opisan u prethodnom poglavlju.
Ako je T
i
(x
i
1
, x
i
2
, . . . , x
i
n
) i T (x
1
, x
2
, . . . , x
n
) bilo koja tocka hiperravnine
n1
, onda
jednadzbu hiperravnine
n1
, prema (3.25), mozemo pisati u obliku

x
1
x
1
1
x
2
1
x
1
1
. . . x
n
1
x
1
1
x
2
x
1
2
x
2
2
x
1
2
. . . x
n
2
x
1
2
.
.
.
.
.
.
.
.
.
x
n
x
1
n
x
2
n
x
1
n
. . . x
n
n
x
1
n

= 0 .
Determinanta na lijevoj strani jednakosti moze se svesti na determinantu

x
1
x
2
. . . x
n
1
x
1
1
x
1
2
. . . x
1
n
1
.
.
.
.
.
.
.
.
.
x
n
1
x
n
2
. . . x
n
n
1

= 0. (3.26)
3.4.3 Segmentni oblik jednadzbe hiperravnine
Hiperravnina
n1
koja ne sadrzi ishodiste O koordinatnog sustava i nije paralelna ni sa
kojom od koordinatnih osi odsjeca na koordinatnim osima redom segmente s
1
, s
2
, . . . , s
n
(slika 3.4).
35
T
1
T
2
T
3
s
1
s
2
s
3
O
x
1
x
2
x
3
Slika 3.4: Segmenti
Segmentima s
i
na koordinatnim osima hiperravnina
n1
je potpuno odredena. Ona
sadrzi tocke
T
i
(0, . . . , 0, s
i
, 0, . . . , 0) , i = 1, 2, . . . , n .
Iz jednakosti (3.26) slijedi

x
1
x
2
. . . x
j
. . . x
n
1
s
1
0 . . . 0 . . . 0 1
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
0 0 . . . s
j
. . . 0 1
0 0 . . . 0 . . . s
n
1

= 0
iz cega razvijanjem determinante po elementima prvog retka dobivamo
n

j=1
(1)
j+1
x
j

s
1
0 . . . 0 0 . . . 0 1
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
0 0 . . . s
j1
0 . . . 0 1
0 0 . . . 0 0 . . . 0 1
0 0 . . . 0 s
j+1
. . . 0 1
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
0 0 . . . 0 0 . . . s
n
1

+ (1)
n+2
s
1
s
2
. . . s
n
= 0.
Primijetimo da je determinanta u jtom clanu sume u gornjoj jednakosti jednaka
(1)
n+j
s
1
. . . s
j1
s
j+1
. . . s
n
, pa iz te jednakosti neposredno slijedi
x
1
s
1
+
x
2
s
2
+. . . +
x
n
s
n
= 1 , (3.27)
sto je segmentni oblik jednadzbe hiperravnine
n1
.
36
Primjer 21. Segmentni oblik jednadzbe hiperravnine
U anom prostoru /
3
zadane su tocke T
1
(2, 1, 3), T
2
(0, 2, 0) i T
3
(4, 1, 0) . Odrediti
segmentni oblik jednadzbe hiperravnine
2
koja sadrzi tocke T
1
, T
2
i T
3
.
Uvrstimo li koordinate tocaka T
1
, T
2
i T
3
u (3.26) dobivamo

x
1
x
2
x
3
1
2 1 3 1
0 2 0 1
4 1 0 1

= 0 , (3.28)
iz cega slijedi
x
1
8
+
x
2
2
+
x
3
12
= 1 .
3.4.4 Opci oblik jednadzbe hiperravnine
Jednadzba (3.27) je linearna s obzirom na x
1
, x
2
, . . . , x
n
. Isto vrijedi za jednadzbe (3.25) i
(3.26). Ova cinjenica je u skladu s nasim razmatranjima u 3.3.2 gdje smo ustanovili da se
k-dimenzionalna ravnina n-dimenzionalnog anog prostora analiticki predocuje sa n k
nezavisnih linearnih jednadzbi i obrnuto, da svaki sustav sa n k nezavisnih linearnih
jednadzbi predstavlja jednu k-dimenzionalnu ravninu u n-dimenzionalnom anom prostoru.
U slucaju hiperravnine je k = n 1. Prema tome, svaka hiperravnina u n-dimenzionalnom
anom prostoru /
n
moze se analiticki predstaviti jednom linearnom jednadzbom oblika

1
x
1
+
2
x
2
+. . . +
n
x
n
+
0
= 0 (3.29)
pri cemu nisu svi
i
jednaki nuli.
Jednadzba (3.29) je opci oblik jednadzbe hiperravnine.
Veza jednadzbi (3.27) i (3.29) dana je sa
s
i
=

i
, i = 1, 2, . . . , n .
U /
3
hiperravnina je 2-ravnina, a predocena je linearnom jednadzbom

0
+
1
x
1
+
2
x
2
+
3
x
3
= 0 .
Ako hiperravnina
n1
sadrzi ishodiste, onda je
0
= 0 , pa njezina jednadzba ima oblik

1
x
1
+
2
x
2
+. . . +
n
x
n
= 0 .
Primjer 22. Koordinatne ravnine
Neka je (O;

OE
1
, . . . ,

OE
n
) ani koordinatni sustav u prostoru /
n
. Ravnina odredena
tockama O, E
1
, . . . , E
i1
, E
i+1
, . . . , E
n
predstavlja i-tu koordinatnu hiperravninu
n1
i
.
Lako se pokazuje da tocka (x
1
, x
2
, . . . , x
n
) pripada koordinatnoj hiperravnini
n1
i
ako i
samo ako je x
i
= 0. Stoga je x
i
= 0 jednadzba koordinatne hiperravnine
n1
i
.
37
Svaka k-dimenzionalna ravnina je presjek n k hiperravnina. k-dimenzionalna ravnina
tockama O, E
i
1
, E
i
2
, . . . , E
i
k
je presjek koordinatnih hiperravnina
n1
i
k+1
, . . . ,
n1
i
n
, pri cemu
je
i
k+1
, . . . , i
n
= 1, 2, . . . , n i
1
, . . . , i
k
,
pa je ona zadana sustavom jednadzbi
x
i
k+1
= 0

x
i
n
= 0
Tako je, na primjer, i - ta koordinatna os OE
i
zadana sustavom jednadzbi
x
1
= 0, . . . , x
i1
= 0, x
i+1
= 0, . . . , x
n
= 0 .
Uvjeti paralelnosti dviju hiperravnina u koordinatnom obliku dani su sljedecim teoremom.
Teorem 2. Neka su hiperravnine
1
i
2
zadane jednadzbama

1
. . .
1
x
1
+
2
x
2
+. . . +
n
x
n
+
0
= 0 ,

2
. . .
1
x
1
+
2
x
2
+. . . +
n
x
n
+
0
= 0 .
(i) Hiperravnine
1
i
2
su jednake ako i samo ako je

1
=

2

2
= . . . =

n

n
=

0

0
. (3.30)
(ii) Hiperravnine
1
i
2
su paralelne ako i samo ako je

1
=

2

2
= . . . =

n

n
. (3.31)
Dokaz. (i) Da bi bilo
1
=
2
nuzno je i dovoljno da sustav

1
x
1
+
2
x
2
+. . . +
n
x
n
+
0
= 0

1
x
1
+
2
x
2
+. . . +
n
x
n
+
0
= 0
odreduje hiperravninu. Ta cinjenica je ekvivalentna sa zahtjevom da je
rang
_

1
. . .
n

0

1
. . .
n

0
_
= 1,
iz cega slijedi (3.30).
(ii) Hiperravnine
1
i
2
su paralelne ili ako se podudaraju ili ako se ne sijeku.
U prvom slucaju trazeni uvjet (3.31) je sadrzan u (3.30). U drugom slucaju promatrani
sustav jednadzbi mora biti nerjesiv i zato je
rang
_

1
. . .
n

0

1
. . .
n

0
_
= 2, rang
_

1
. . .
n

1
. . .
n
_
= 1,
odnosno vrijedi (3.31).
38
Primjer 23.
U prostoru /
n
su zadane tocka T
0
(x

1
, . . . , x

n
) i hiperravnina
n1
1
jednadzbom
1
x
1
+

2
x
2
+. . . +
n
x
n
+
0
= 0 .
Odredimo hiperravninu koja sadrzi tocku T
0
i paralelna je sa zadanom hiperravninom.
Neka je

1
x
1
+. . . +
n
x
n
+
0
= 0
jednadzba trazene hiperravnine
n1
2
. Prema uvjetu (3.31) vrijedi

1
= t
1
, . . . ,
n
= t
n
,
pa je jednadzba te ravnine

1
x
1
+. . . +
n
x
n
+
0
= 0 , (3.32)
gdje je
0
=

0
t
. Nadalje, uvjet T

n1
2
daje

1
x

1
+. . . +
n
x

n
+
0
= 0 . (3.33)
Oduzimanjem jednakosti (3.32) i (3.33) dobijemo

1
(x
1
x

1
) + . . . +
n
(x
n
x

n
) = 0 , (3.34)
sto je jednadzba trazene hiperravnine.
Primjer 24. Hiperravnine koordinatnim ravninama
Promotrimo uz koje je uvjete
1
x
1
+
2
x
2
+. . . +
n
x
n
+
0
= 0 jednadzba hiperravnine
koja sadrzi k-dimenzionalnu koordinatnu ravninu odredenu tockama O, E
1
, . . . , E
k
, 1
k < n.
Trazena k-ravnina sadrzi tocke s koordinatama (x
1
. . . , x
k
, 0, . . . , 0) . Uvrstavanjem u
jednazbu hiperravnine dobivamo

1
x
1
+. . . +
k
x
k
+
0
= 0 .
Ova jednakost mora vrijediti za sve realne brojeve x
1
, . . . , x
k
, pa je zato
1
=
2
= . . . =

k
=
0
= 0 .
Dakle, jednadzba trazene k-ravnine je

k+1
x
k+1
+. . . +
n
x
n
= 0 .
Slicno se pokazuje da hiperravnina
1
x
1
+
2
x
2
+. . .+
n
x
n
+
0
= 0 sadrzi k-dimenzionalnu
koordinatnu ravninu O +E
i
1
+. . . +E
i
k
ako i samo ako je
i
1
= . . . =
i
k
=
0
= 0 .
39
x
1
x
2
x
3
2
x
3
Slika 3.5:
2
. . .
1
x
1
+
2
x
2
= 0
Primjer 25.
Ako u jednadzbi hiperravnine . . .
1
x
1
+
2
x
2
+. . . +
n
x
n
+

= 0 variramo samo
0
,
dobit cemo skup paralelnih hiperravnina.
Stoga, ako je
i
1
= . . . =
i
k
= 0 i
0
izabran po volji, tada je hiperravnina paralelna
s k-ravninom O +E
i
1
+. . . +E
i
k
.
Posebno je hiperravnina paralelna s koordinatnom osi OE
i
k
ako i samo ako je
i
= 0 .
Primjer 26. Medusobni polozaj dvije hiperravnine u prostoru /
3
Neka su u prostoru A
3
zadane dvije ravnine
2
1
i
2
2
svojim jednadzbama

2
1
. . .
1
x
1
+
2
x
2
+
3
x
3
+
0
= 0

2
2
. . .
1
x
1
+
2
x
2
+
3
x
3
+
0
= 0
(3.35)
Sustav (3.35) odreduje ravninu koja je presjek hiperravnina
2
1
i
2
2
.
Postoje tri mogucnosti s obzirom na rangove matrica
A =
_

1

2

3

1

2

3
_
i A
pr
=
_

1

2

3

0

1

2

3

0
_
.
To su
a) b) c)
rang A 1 1 2
rang A
pr
1 2 2
Slucaj rang A = 2, rang A
pr
= 1 nije moguc, jer je rang A rang A
pr
.
40
x
1
x
2
x
3
2
2
x
2
Slika 3.6:
2
. . .
1
x
1
+
3
x
3
+
0
= 0
a) Ravnine
2
1
i
2
2
su identicne, prema teoremu 2.
b) Prema Kronecker - Capellijevom teoremu sustav kojeg cine jednazbe zadanih ravnina
nema rjesenja. Ravnine
2
1
i
2
2
su paralelne u uzem smislu.
c) Promatrani sustav ima rjesenja, a skup svih rjesenja je pravac, odnosno 1-ravnina u /
3
zadana s dvije nezavisne linearne jednazbe (3.35).
Primjer 27. Medusobni polozaj tri hiperravnine u prostoru /
3
Ispitajmo medusobni polozaj triju hiperravnina prostora /
3
, zadanih jednadzbama

2
1
. . .
1
x
1
+
2
x
2
+
3
x
3
+
0
= 0

2
2
. . .
1
x
1
+
2
x
2
+
3
x
3
+
0
= 0

2
3
. . .
1
x
1
+
2
x
2
+
3
x
3
+
0
= 0
(3.36)
Pripadna matrica sustava A i prosirena matrica sustava A
pr
su
A =
_
_

1

2

3

1

2

3

1

2

3
_
_
i A
pr
=
_
_

1

2

3

0

1

2

3

0

1

2

3

0
_
_
.
Razlikujemo pet slucajeva:
a) b) c) d) e)
rang A 3 2 2 1 1
rang A
pr
3 3 2 2 1
41
a) Sustav (3.36) ima jedinstveno rjesenje, a to znaci da je
2
1

2
2

2
3
tocka. Skup rjesenja
homogenog sustava linearnih jednadzbi

1
x
1
+
2
x
2
+
3
x
3
= 0

1
x
1
+
2
x
2
+
3
x
3
= 0

1
x
1
+
2
x
2
+
3
x
3
= 0
(3.37)
je nul - prostor, odnosno tocka (0, 0, 0).
Slika 3.7: Presjek triju 2-ravnina je tocka
b) Sustav (3.36) nema rjesenja, a skup rjesenja sustava (3.37) je jednodimenzionalni vek-
torski prostor. Moguca su ova dva slucaja:
(b1) Niti koja dva retka matrice A nisu proporcionalna. U ovom slucaju svake dvije od
zadanih 2-ravnina sijeku se u pravcu, a taj pravac je paralelan trecoj 2-ravnini.
Slika 3.8: Presjek svake dvije 2-ravnine je pravac
(b2) Dva retka matrice A su proporcionalna. U tom slucaju dvije 2-ravnine su paralelne,
a treca ih sijece.
42
Slika 3.9: Dvije 2-ravnine su paralelne
c) Sustav (3.36) je rjesiv i skup rjesenja ima dimenziju 1. Tada je
2
1

2
2

2
3
pravac.
Slika 3.10: Presjek tri 2-ravnine je pravac
d) Sustav (3.36) nije rjesiv, a rjesenje sustava (3.37) je dvodimenzionalni vektorski prostor.
Sve tri 2-ravnine imaju isti smjer i
2
1

2
2

2
3
= .
Slika 3.11: 2-ravnine se ne sijeku
e) Sve tri jednadzbe (3.36) odreduju istu 2-ravninu
2
1
=
2
2
=
2
3
.
43
Primjer 28. Medusobni polozaj 2-ravnina
1
2
i
2
2
u /
4
Neka je ravnina
1
2
zadana jednadzbama

11
x
1
+
12
x
2
+
13
x
3
+
14
x
4
=
1

21
x
1
+
22
x
2
+
23
x
3
+
24
x
4
=
2
i neka je ravnina
2
2
zadana jednadzbama

31
x
1
+
32
x
2
+
33
x
3
+
34
x
4
=
3

41
x
1
+
42
x
2
+
43
x
3
+
44
x
4
=
4
Oznacimo sa M matricu sustava kojeg cine sve cetiri jednadzbe, a sa M
pr
pripadnu prosirenu
matricu sustava. Moguci slucajevi su:
a) rang M = rang M
pr
= 4
U ovom slucaju
1
2

2
2
je tocka, a pridruzeni homogeni sustav
4

j=1

ij
x
i
= 0 , i = 1, 2, 3, 4
ima samo trivijalno rjesenje.
b) rang M = 3, rang M
pr
= 4
Ravnine
1
2
i
2
2
nemaju zajednickih tocaka, a kako je skup rjesenja pridruzenog ho-
mogenog sustava jednodimenzionalni vektorski prostor, to su
1
2
i
2
2
mimosmjerne
ravnine koje su paralelne s istim pravcem.
c) rang M = rang M
pr
= 3
Promatrani sustav linearnih jednadzbi je rjesiv, a
1
2

2
2
je pravac.
d) rang M = 2, rang M
pr
= 3
Ravnine
1
2
i
2
2
nemaju zajednickih tocaka, a skup rjesenja homogenog sustava je
2-ravnina, pa je
1
2
|
2
2
.
e) rang M = rang M
pr
= 2
Od cetiri linearne jednadzbe nikoje tri nisu linearno nezavisne, a kako su vec prema
pretpostavci prve, odnosno druge dvije jednadzbe nezavisne, ocito je
1
2
=
2
2
.
3.4.5 Jednadzbe pravca
Promotrimo podrobnije jednadzbe pravca u prostoru /
n
. Razmatranja u 3.3.1. su pokazala
da pravac
1
odreden tockom T
0
(x
1
0
, . . . , x
n
0
) i vektorom smjera a = [
1
, . . . ,
n
] ima
jednadzbu u vektorskom obliku
r = r
0
+a, (3.38)
odnosno parametarske jednadzbe u koordinatnom obliku
x
1
= x
1
0
+
1
. . . . . .
x
n
= x
n
0
+
n
.
(3.39)
44
Eliminacijom parametra iz gornjih jednadzbi dobivamo
x
1
x
1
0

1
=
x
2
x
2
0

2
= . . . =
x
n
x
n
0

n
(3.40)
Jednadzba (3.40) poznata je pod nazivom kanonska jednadzba pravca.
Ako je pravac
1
odreden s dvije razlicite tocke T
i
= (x
1
i
, . . . , x
n
i
) , i = 1, 2, onda za vektor
smjera a tog pravca mozemo uzeti vektor

T
1
T
2
.
Kako je

T
1
T
2
= [x
1
2
x
1
1
, . . . , x
n
2
x
n
1
], jednadzba (3.40) poprima oblik
x
1
x
1
1
x
1
2
x
1
1
=
x
2
x
2
1
x
2
2
x
2
1
= . . . =
x
n
x
n
1
x
n
2
x
n
1
. (3.41)
Jednadzba (3.41) je jednadzba pravca kroz dvije tocke.
Primijetimo da neki od nazivnika u (3.41) mogu biti jednaki 0. No, kako je jednakost (3.41)
ekvivalentna jednakosti x
i
x
i
1
= (x
i
2
x
i
1
), to u slucaju x
i
2
x
i
1
= 0 za neki i,
mozemo iskljuciti taj razlomak iz jednakosti (3.41) i dodati jednakost x
i
x
i
1
= 0.
Jasan je smisao kanonske jednadzbe pravca u kojoj su nazivnici koordinate vektora smjera
pravca i u slucaju kada neke od tih koordinata poprimaju vrijednost 0. Stoga cemo po
dogovoru dozvoliti zapise jednadzbi (3.41) i kada su neki od nazivnika jednaki 0.
Uvjete paralelnosti dvaju pravaca daje sljedeca propozicija.
Propozicija 10. Neka su pravci
1
1
i
2
1
zadani kanonskim jednadzbama

1
1
. . .
x
1
a
1

1
=
x
2
a
2

2
= . . . =
x
n
a
n

2
1
. . .
x
1
b
1

1
=
x
2
b
2

2
= . . . =
x
n
b
n

n
.
Da bi zadani pravci bili paralelni nuzno je i dovoljno da vrijedi

1
=

2

2
= . . . =

n

n
. (3.42)
Pravci
1
1
i
2
1
se podudaraju ako i samo ako uz uvjete (3.42) vrijede i uvjeti
b
1
a
1

1
=
b
2
a
2

2
= . . . =
b
n
a
n

n
. (3.43)
Dokaz. Neka je a = (
1
, . . . ,
n
), b = (
1
, . . . ,
n
) te neka su W
1
1
i W
2
1
vektorski prostori
pridruzeni redom prostorima
1
1
i
2
1
. Iz
1
1
|
2
1
slijedi W
1
1
= W
2
1
. Buduci da je
a, b W
1
1
, vrijedi a = b , iz cega slijedi (3.42).
Obratno, na temelju jednakosti (3.42) je a = b, a to znaci da je [a] = [b]. Vrijedi, dakle,
W
1
1
= W
2
1
, pa je
1
1
|
2
1
.
Tocka B = (b
1
, . . . , b
n
) pripada pravcu
1
2
. Kako je
1
1
=
2
1
ako i samo ako je
1
1
|
2
1
i B
1
1
, drugi dio tvrdnje teorema slijedi iz prvog dijela.
45
Osim kanonskom jednadzbom, pravac u anom prostoru /
n
moze biti zadan sustavom lin-
earnih jednadzbi oblika

i1
x
1
+. . . +
in
x
n
+
i0
= 0 , i = 1, 2, . . . , m; m n 1, (3.44)
pri cemu matrica sustava i prosirena matrica sustava imaju rang n 1. Drugim rijecima,
pravac je predocen kao presjek n 1 hiperravnina. To je, u skladu s uvedenom terminologi-
jom, opca jednadzba pravca.
Prijelaz od opce (3.44) na kanonske jednadzbe pravca (3.40) postizemo odredivanjem koor-
dinata dviju razlicitih tocaka pravca (3.44) i uvrstavanjem dobivenih koordinata u (3.41).
Drugi nacin je da se sustav (3.44) rijesi po x
1
, . . . , x
n1
. Kao rezultat dobivamo
x
i
=
i
x
n
+a
i
, i = 1, 2, . . . , n 1 (3.45)
odakle odmah dobivamo kanonsku jednadzbu zadanog pravca
x
1
a
1

1
=
x
2
a
2

2
= . . . =
x
n1
a
n1

n1
= x
n
.
Na temelju jednakosti (3.45) pravac je predocen kao presjek od n 1 hiperravnina od kojih
je svaka paralelna s po jednom (n 2)-dimenzionalnom ravninom 0 + E
1
+ . . . + E
i1
+
E
i+1
+. . . +E
n1
, i = 1, . . . , n 1.
Primjer 29.
Neka je pravac
1
/
3
odreden s dvije nezavisne jednadzbe

1
. . .
_

1
x
1
+
2
x
2
+
3
x
3
+
0
= 0

1
x
1
+
2
x
2
+
3
x
3
+
0
= 0 .
Pretpostavimo da je

1

2

1

2

,= 0 .
Tada gornji sustav mozemo rijesiti po x
1
i x
2
i tako dobivamo
x
1
=

2

1
x
3
+

2

1
x
2
=

3

1
x
3
+

0

1
ili

1
. . .
_
x
1
=
1
x
3
+
2
x
2
=
1
x
3
+
2
.
(3.46)
Pravac
1
predocili smo kao presjek dviju ravnina od kojih je prva paralelna s osi x
2
, a druga
s osi x
1
.
46
x
1
x
2
x
3
2
1
2
2
1
Slika 3.12: Pravac kao presjek hiperravnina u prostoru /
3
Uvjet paralelnosti pravca i hiperravnine daje sljedeca tvrdnja.
Propozicija 11. Hiperravnina
n1
, zadana jednadzbom

n1
. . .
1
x
1
+. . . +
n
x
n
+
o
= 0
paralelna je s pravcem
1
, zadanim kanonskim jednadzbama

1
. . .
x
1
a
1

1
=
x
2
a
2

2
= . . . =
x
n

n
ako i samo ako vrijedi

1
+. . . +
n

n
= 0 . (3.47)
Dokaz. Iz jednadzbe pravca
1
dobivamo
x
i
=
i
+a
i
, i = 1, 2, . . . , n , (3.48)
sto uvrsteno u jednadzbu hiperravnine
n1
daje
(
1

1
+. . . +
n

n
) = (
1
a
1
+. . . +
n
a
n
+
0
) (3.49)
Ako je
1

1
+. . .+
n

n
,= 0, onda iz (3.49) dobivamo jedinstvenu vrijednost za parametar
, a nakon toga iz (3.48) jedinstvene vrijednosti koordinata x
i
tocke
1

n1
. Te koordinate
glase
x
i
=

1
a
1
+. . . +
n
a
n
+
0

1
+. . . +
n

i
+a
i
, i = 1, . . . , n .
U ovom slucaju ocito
1
i
n1
nisu paralelni.
Neka je
1

1
+. . . +
n

n
= 0. Ako je desna strana u (3.49) razlicita od 0, jednakost (3.49)
ne daje rjesenje za i zato su
1
i
n1
paralelni u uzem smislu. Ako je desna strana u
(3.49) jednaka 0, jednakost je zadovoljena za sve . U tom je slucaju
1

n1
, sto je
paralelnost u sirem smislu.
Posebno, hiperravnina
n1
je paralelna s osi x
i
ako je
i
= 0 .
47
Poglavlje 4
Konveksni skupovi
Do sada nismo razmatrali neke bitne geometrijske pojmove kao sto su poluprostor, konvek-
snost, relacija lezati izmedu. Ti se pojmovi u anom prostoru nad bilo kojim poljem F
ne mogu uvesti na prirodan nacin. Zato je potrebno suziti klasu polja i razmatrati ane
prostore nad uredenim poljima, na primjer nad poljem realnih brojeva R.
U daljnjim razmatranjima /
n
je n-dimenzionalni realni ani prostor.
4.1 Baricentricne koordinate
Neka je u anom prostoru /
n
zadan skup od k + 1 nezavisnih tocaka A
i
, i = 0, 1, . . . , k s
pripadnim radijus-vektorima r
i
= (a
i
1
, a
i
2
, . . . , a
i
n
).
Tocke A
i
odreduju jedinstvenu k-dimenzionalnu ravninu
k
.
Stavimo li a
j
=

A
0
A
j
, j = 1, . . . , k, tada se jednadzba ravnine
k
moze zapisati u obliku
r = r
0
+
1
a
1
+. . . +
k
a
k
,
odnosno, zbog a
j
= r
j
r
0
u obliku
r = (1
1
. . .
k
)r
0
+
1
r
1
+. . . +
k
r
k
.
Oznacimo li koecijent 1
1
. . .
k
sa
0
, slijedi
r =
0
r
0
+
1
r
1
+. . . +
k
r
k
, (4.1)
pa dobivamo sljedece parametarske jednadzbe ravnine
k
u koordinatnom obliku
x
1
=
0
a
0
1
+
1
a
1
1
+. . . +
k
a
k
1
,
x
2
=
0
a
0
2
+
1
a
1
2
+. . . +
k
a
k
2
,
. . .
x
n
=
0
a
0
n
+
1
a
1
n
+. . . +
k
a
k
n
.
(4.2)
Pritom je

0
+
1
+. . . +
k
= 1. (4.3)
48
Za svaku tocku T(r)
k
odredeni su na jedinstven nacin realni brojevi
0
,
1
,. . . ,
k
koji
zadovoljavaju uvjet (4.3).
Obratno, svaki izbor realnih brojeva
0
,
1
,. . . ,
k
koji zadovoljavaju uvjet (4.3) odreduje
jednakostima (4.2) jedinstvenu tocku T(r)
k
.
Za proizvoljne realne brojeve i u anom prostoru / izraz A + B, A, B /, nema
smisla ako nije naglaseno ishodiste. Kao sto pokazuje slika 4.1., opcenito je

OA +

OB
razlicito od

A +

B.
O
O
B
A
T
T
Slika 4.1: Ovisnost izraza A +B o ishodistu
Kada je + = 1, tocka A +B jednoznacno je odredena neovisno o ishodistu.
Propozicija 12. Neka su A
1
,. . . , A
n
/ i
1
,. . . ,
n
R. Tocka
1
A
1
+ . . . +
n
A
n
ne
ovisi o ishodistu ako i samo ako je

n
i=1

i
= 1.
Dokaz. Neka su O, O

/ dvije razlicite tocke. Kada kazemo da tocka

1
A
1
+ . . . +
n
A
n
ne ovisi o ishodistu, mislimo da su tocke T i T

za koje je

OA
1
+. . . +
n

OA
n
=

OT

A
1
+. . . +
n

A
n
=

jednake. Tada je

TT

TO +

OO

= .

TT

= (
1

OA
1
+. . . +
n

OA
n
) +

OO

+
1

A
1
+. . . +
n

A
n
=
1
(

A
1
O +

OO

A
1
) + . . . +
n
(

A
n
O +

OO

A
n
)+
+ (1
1
. . .
n
)

OO

=
1

A
1
A
1
+. . . +
n

A
n
A
n
+ (1
n

i=1

i
)

OO

= +. . . +nv + (1
n

i=1

i
)

OO

= (1
n

i=1

i
)

OO

49
Buduci da je

OO

,= , uvjet da su tocke T i T

jednake, tj.

TT

= ekvivalentan je uvjetu
da je
1
n

i=1

i
= 0,
odnosno
n

i=1

i
= 1.
Buduci da tocka T, takva da je

OT =
1

OA
1
+. . . +
n

OA
n
, ne ovisi o ishodistu O kada
je
n

i=1

i
= 1 ,
u tom slucaju pisemo
T =
1
A
1
+. . . +
n
A
n
i kazemo da je tocka T ana (ili baricentricna) kombinacija tocaka A
1
, . . . , A
n
.
Denicija 14. Neka linearno nezavisne tocke A
0
, A
1
, . . . , A
k
odreduju ravninu
k
i neka
je T
k
. Koecijenti
0
,
1
, . . . ,
k
u jednadzbi
T =
1
A
1
+. . . +
n
A
n
za koje je

0
+
1
+. . . +
k
= 1 (4.4)
nazivaju se baricentricne koordinate tocke T u odnosu na n-torku tocaka (A
0
, A
1
, . . . , A
k
) .
Kazemo jos i da je tocka T baricentar sustava (A
0
, A
1
, . . . , A
k
) s tezinama
0
,
1
, . . . ,
k
.
Pojam baricentricnih koordinata uveo je njemacki matematicar A.F. Mobius (1790-1868).
Primjer 30. Veza baricentricnih koordinata i povrsina
Neka su A, B i C nekolinearne tocke. Tada je povrsina trokuta kojeg one odreduju razlicita
od 0 .
Neka je X tocka trokuta ABC i neka su , , njene baricentricne koordinate u odnosu
na trojku (A, B, C), odnosno
X = A + B + C .
Tada je

AX =

AB +

AC ,
pa vrijedi
|

AB

AX| = 2P(ABX) = |

AB

AC| = 2 P(ABC) ,
|

AC

AX| = 2P(AXC) = |

AC

AB| = 2 P(ABC) ,
odnosno
=
P(ABX)
P(ABC)
, =
P(AXC)
P(ABC)
.
50
Buduci da je
P(ABC) = P(XBC) + P(AXC) + P(ABX)
slijedi
= 1 =
P(ABC)
P(ABC)

P(ABX)
P(ABC)

P(AXC)
P(ABC)
=
P(XBC)
P(ABC)
.
Dakle,
X =
P(XBC)
P(ABC)
A +
P(AXC)
P(ABC)
B +
P(ABX)
P(ABC)
C .
4.2 Konveksnost
Uvedimo sada relaciju lezati izmedu.
Denicija 15. Neka su A
0
, A
1
i T tocke prostora /
n
.
Kazemo da tocka T lezi izmedu tocaka A
0
i A
1
ako je

A
0
T =

A
0
A
1
i 0 1. (4.5)
U tom slucaju ocito su A
0
, A
1
i T tri tocke jednog pravca.
Nadalje, ako tocka T lezi izmedu A
0
i A
1
, tada T lezi i izmedu A
1
i A
0
. Zaista, iz (4.5)
dobivamo

A
0
A
1
=

A
0
T +

TA
1
=

A
0
A
1
+

TA
1
i zato je

A
1
T = (1 )

A
1
A
0
, 0 1 1.
Denicija 16. Skup svih tocaka koje leze izmedu dviju tocaka A
0
i A
1
naziva se segment i
oznacava sa A
0
A
1
. Tocke A
0
i A
1
nazivaju se krajevi segmenta A
0
A
1
.
Neka su r
0
i r
1
radijus-vektori tocaka A
0
i A
1
. Iz izraza (4.5) vidi se da je A
0
A
0
A
1
( = 0),
A
1
A
0
A
1
( = 1). Takoder je segment A
0
A
1
podskup pravca
1
= A
0
A
1
, koji prema (4.1)
ima jednadzbu
r =
0
r
0
+
1
r
1
, uz uvjet
0
+
1
= 1 . (4.6)
Usporedivanjem jednakosti (4.6) i (4.5) uvidamo da su baricentricne koordinate tocaka seg-
menta A
0
A
1
jednake
0
= 1 ,
1
= , odnosno da su tocke tog segmenta karakterizirane
sa

0
0,
1
0,
0
+
1
= 1.
Denicija 17. Podskup K anog prostora /
n
naziva se konveksnim skupom ako on za
svake dvije svoje tocke sadrzi i segment kojem su te tocke krajevi, odnosno ako vrijedi
A, B K AB K .
51
Primjeri konveksnih skupova su prazan skup, segment, k-ravnina i prostor /
n
.
Iz denicije konveksnog skupa neposredno slijedi da je presjek konacno ili beskonacno mnogo
konveksnih skupova opet konveksan skup.
Nadalje slijedi da je presjek svih konveksnih nadskupova nekog skupa S takoder konveksan
skup. Taj konveksan skup je sadrzan u svakom konveksnom nadskupu od S, dakle, to je
najmanji konveksan skup koji sadrzi skup S.
Denicija 18. Neka je S skup. Najmanji konveksan skup koji sadrzi skup S nazivamo
konveksno zatvorenje (konveksna ljuska) od S i oznacavamo sa Conv S .
S
Conv S
Slika 4.2: Konveksno zatvorenje skupa S
Vrijedi
S
1
S
2
Conv S
1
Conv S
2
Conv (Conv S) = Conv S .
Primjer 31. Konveksna zatvorenja
ConvA, B = AB
ConvA, B, C = ABC
4.2.1 Poluprostori
Medu svim ravninama prostora /
n
hiperravnine imaju jedno svojstvo koje druge ravnine
nemaju. To svojstvo opisuje sljedeci teorem.
Teorem 3. Ako je hiperravnina anog prostora /
n
, onda se komplement /
n
moze
na jedinstven nacin prikazati kao unija dvaju disjunktnih konveksnih skupova A
n
1
i A
n
2
.
Skupovi

A
n
1
= A
n
1
i

A
n
2
= A
n
2
takoder su konveksni.
Dokaz. Neka je
1
x
1
+
2
x
2
+ . . . +
n
x
n
+
0
= 0 jednadzba hiperravnine . Za svaku
tocku T (x
1
, x
2
, . . . , x
n
) /
n
deniramo
f(T) =
1
x
1
+
2
x
2
+. . . +
n
x
n
+
0
.
52
Oznacimo sa A
n
1
skup svih tocaka T za koje je f(T) > 0, a sa A
n
2
skup svih tocaka T za
koje je f(T) < 0.
Tada je skup

A
n
1
odreden nejednakoscu f(T) 0 , a skup

A
n
2
nejednakoscu f(T) 0 .
Jasno je da su skupovi A
n
1
i A
n
2
disjunktni i da je A
n
1
A
n
2
= A
n
.
S druge strane vrijedi

A
n
1


A
n
2
= .
Dokazimo konveksnost skupova A
n
1
, A
n
2
,

A
n
1
,

A
n
2
.
Neka su A(a
1
, a
2
, . . . , a
n
), B(b
1
, b
2
, . . . , b
n
) dvije tocke u /
n
s radijus-vektorima a i b
. Segment AB je skup tocaka T kojima su radijus-vektori a + (1 )b , 0 1 .
Koordinate tocke T su
x
i
= a
i
+ (1 )b
i
, i = 1, . . . , n ,
pa je
f(T) =
n

i=1

i
a
i
+ (1 )
n

i=1

i
b
i
+
0
= f(A) + (1 )f(B) . (4.7)
Stoga, ako tocke A i B pripadaju jednom od skupova A
n
1
, A
n
2
,

A
n
1
,

A
n
2
, taj skup sadrzi i
citav segment AB . Svaki od tih skupova je, prema tome, konveksan.
Dokazimo jedinstvenost.
Neka je sada A
n
= S
1
S
2
neka dekompozicija skupa A
n
na dva disjunktna
konveksna skupa. Ako je ta dekompozicija razlicita od one na A
n
1
i A
n
2
, tada barem u
jednom od skupova S
1
i S
2
, na primjer u skupu S
1
, postoje dvije tocke A A
n
1
, B A
n
2
.
Tada je f(A) > 0 i f(B) < 0. Na temelju jednakosti (4.7) slijedi da postoji , 0 < < 1,
takav da za tocku T s radijus-vektorom a +(1 )b vrijedi f(T) = 0, pa segment AB
sadrzi tocku hiperravnine , a ona ne pripada skupu S
1
. To je u suprotnosti s konveksnoscu
skupa S
1
. Time je teorem dokazan.
Denicija 19. Skupovi A
n
1
i A
n
2
iz teorema 3 zovu se otvoreni poluprostori odredeni
hiperravninom .
Skupovi

A
n
1
i

A
n
2
zovu se zatvoreni poluprostori odredeni hiperravninom .
Napomena. Ako su a
1
, a
2
, . . . , a
n
linearno nezavisni vektori i A
0
(r
0
) tocka prostora /
n
,
onda za svaku tocku T(r) postoji jedinstven prikaz oblika
r = r
0
+
1
a
1
+. . . +
n
a
n
. (4.8)
Sve tocke za koje je
n
= , za neki realni broj , tvore hiperravninu
n1
koja sadrzi
tocku s radijus-vektorom r
0
+a
n
i kojoj je smjer paralelan s vektorima a
1
, a
2
, . . . , a
n1
.
Skup tocaka koje ne pripadaju hiperravnini
n1
dijeli se na dva skupa koji su konveksni;
jedan sadrzi tocke za koje je
n
> , dok drugi sadrzi tocke za koje je
n
< .
Ta dva skupa su otvoreni poluprostori.
Potpuno je analogna situacija ako se promatraju sve tocke T(r) ciji je radijus-vektor r
odreden sa (4.8) i pritom je
i
> ili
i
< , za odabrani indeks i .
Korolar 2. Svaka k-dimenzionalna ravnina prostora /
n
moze se prikazati kao presjek
2(n k) poluprostora.
53
Dokaz. Znamo da je svaka k-dimenzionalna ravnina presjek n k hiperravnina.
Oznacimo te hiperravnine sa
n1
j
, j = 1, . . . , n k .
Zatim, ako su A
n
j
i B
n
j
zatvoreni poluprostori odredeni hiperravninom
n1
j
, onda je

n1
j
= A
n
j
B
n
j
,
pa je

k
=
nk

j=1
_
A
n
j
B
n
j
_
(4.9)
prikaz k-ravnine
k
.
Primjer 32.
U anom prostoru /
3
zadane su tocke A(1, 1, 1), B(2, 3, 4) i C (4, 5, 2) koje odreduju
ravninu
2
. Pravac AB odreduje dvije poluravnine u
2
.
2
C
je ona poluravnina u
2
koja sadrzi tocku C. Treba prikazati
2
C
kao presjek zatvorenih poluprostora.
Jednadzbu ravnine
2
dobijemo uvrstavanjem koordinata tocaka A, B i C u (3.26)
x
1
x
2
x
3
1
1 1 1 1
2 3 4 1
4 5 2 1
= 0 , (4.10)
pa je

2
. . . 7 x
1
6 x
2
x
3
= 0 .
Ravninu
2
ocito mozemo prikazati kao presjek sljedecih zatvorenih poluprostora

2
. . . 7 x
1
6 x
2
x
3
0
7 x
1
6 x
2
x
3
0
Jednadzba pravca
1
odredenog tockama A i B je
x
1
1
2 1
=
x
2
1
3 1
=
x
3
1
4 1
,
odnosno

1
. . .
x
1
1
1
=
x
2
1
2
=
x
3
1
5
,
pa je

1
. . . 2 x
1
x
2
= 1
5 x
1
+x
3
= 6
(4.11)
Buduci da se pravac
1
nalazi u hiperravnini
2
, a u opcem obliku pravac je presjek dvije
hiperravnine, dovoljno je uzeti jednu od hiperravnina sustava (4.11), npr. 2 x
1
x
2
= 1, i
provjeriti vrijedi li za koordinate tocke C 2 x
1
x
2
1 ili 2 x
1
x
2
1 . Buduci da je
8 + 5 = 3 1, zakljucujemo da tocka C lezi u poluprosotru 2 x
1
x
2
1 .
Dakle,
2
C
je presjek sljedecih zatvorenih poluprostora
7 x
1
6 x
2
x
3
0
7 x
1
6 x
2
x
3
0
2 x
1
x
2
1 0
54
4.2.2 Paralelotopi
Neka su A
i
(r
i
) , i = 0, 1, . . . , k, linearno nezavisne tocke prostora /
n
.
Tada su i vektori a
j
=

A
0
A
j
, j = 1, 2, . . . , k linearno nezavisni.
Denicija 20. Skup tocaka prostora /
n
kojima su radijus-vektori zadani sa
r = r
0
+
k

j=1

j
a
j
gdje je 0
j
1
naziva se k-dimenzionalni paralelotop prostora /
n
razapet vektorima a
1
, a
2
, . . . , a
k
i oznacava
sa P
k
(A
0
, . . . , A
k
) .
Skup tocaka s radijus-vektorima
r = r
0
+
k

j=1

j
a
j
gdje je 0 <
j
< 1
naziva se nutrina paralelotopa P
k
(A
0
, . . . , A
k
), a skup tocaka paralelotopa koje ne pripadaju
nutrini naziva se rub paralelotopa i oznacava sa P
k
.
A
0
A
1
A
2
A
3
a
1
a
2
a
3
Slika 4.3: Paralelotop P
3
(A
0
, A
1
, A
2
, A
3
)
Promatramo n-dimenzionalni paralelotop P
n
(A
0
, . . . , A
n
) prostora /
n
, tj. skup tocaka s
radijus-vektorima
r = r
0
+
n

j=1

j
a
j
, 0
j
1 . (4.12)
55
Pokazimo da je n-dimenzionalni paralelotop P
n
(A
0
, . . . , A
n
) prostora /
n
presjek zatvorenih
poluprostora. U tu svrhu oznacimo sa A
n
i
skup svih tocaka s radijus-vektorima
r
0
+
k

j=1

j
a
j
gdje je
i
0, dok ostali koecijenti
j
, j ,= i, poprimaju bilo koje realne vrijednosti.
Na temelju razmatranja u 4.2.1. skup A
n
i
je zatvoreni poluprostor.
Analogno je skup B
n
i
tocaka s radijus-vektorima
r
0
+
k

j=1

j
a
j
gdje je
i
1, dok ostali koecijenti
j
, j ,= i, poprimaju bilo koje realne vrijednosti, takoder
zatvoreni poluprostor.
Ocigledno je paralelotop P
n
(A
0
, A
1
, . . . , A
n
) u /
n
presjek zatvorenih poluprostora A
n
1
,
B
n
1
,. . . , A
n
n
, B
n
n
.
Korolar 3. Paralelotop P
n
(A
0
, . . . , A
n
) prostora /
n
je konveksan skup.
Dokaz. Zatvoreni poluprostori su konveksni, a presjek konveksnih skupova je konveksan
skup.
Denicija 21. Tocke s radijus-vektorima
r
0
+
n

j=1

j
a
j
(4.13)
za koje je svaki od parametara
1
,
2
, . . . ,
n
jednak ili 0 ili 1 nazivaju se vrhovi paralelotopa
P
n
(A
0
, . . . , A
n
) prostora /
n
.
Broj vrhova n-dimenzionalnog paralelotopa je 2
n
. Posebno, skupu vrhova pripadaju tocke
A
0
, . . . , A
n
. Vrhovi su, dakle, tocke
A
0
(r
0
) , A
1
(r
0
+a
1
) , . . . , A
n
(r
0
+a
n
) ,
A
1,2
(r
0
+a
1
+a
2
) , . . . , A
i,j
(r
0
+a
i
+a
j
), . . . , A
n1,n
(r
0
+a
n1
+a
n
),
. . . , A
1,2,...,k
(r
0
+
k

j=1
a
j
) , . . . , A
1,2,...,n
(r
0
+
n

j=1
a
j
) .
Uvrstimo li u (4.13) za parametar
i
vrijednosti 0 ili 1, a za sve ostale parametre
j
, j ,= i,
vrijednosti 0
j
1 dobivamo (n1)-dimenzionalne paralelotope koji se nazivaju (n1)-
dimenzionalne strane od P
n
(A
0
, . . . A
n
).
56
Denicija 22. Neka je P
k
(A
0
, . . . , A
k
) paralelotop prostora /
n
. Skup tocaka prostora /
n
kojima su radijus-vektori zadani sa
r = r
0
+
k

j=1

j
a
j
,
gdje je
r
1
, . . . ,
r
s
0, 1 za neke r
1
, . . . , r
s
1, . . . , k i 0
j
1 za
j / r
1
, . . . , r
s
, naziva se (k s)-dimenzionalna strana paralelotopa P
k
(A
0
, . . . , A
k
) .
Pritom se 1-dimenzionalne strane nazivaju bridovima, dok su 0-dimenzionalne strane vrhovi.
Dvije (n1)-dimenzionalne strane paralelotopa P
n
(A
0
, . . . , A
n
) odredene sa
i
= 0 i
i
= 1
su medusobno paralelne, odnosno leze u paralelnim (n 1)-ravninama.
Oznacimo sa N
n
k
, broj k-dimenzionalinih strana n-dimenzionalnog paralelotopa. Vidjeli
smo da je
N
n
0
= 2
n
,
a opcenito za N
n
k
vrijedi sljedeca tvrdnja.
Propozicija 13. Broj N
n
k
k-dimenzionalnih strana n-dimenzionalnog paralelotopa
P
n
(A
0
, . . . , A
n
) je
N
n
k
= 2
nk
_
n
k
_
. (4.14)
Dokaz. (n k)-dimenzionalna strana paralelotopa P
n
(A
0
, . . . , A
n
) sastoji se od tocaka s
radijus-vektorima
r = r
0
+
n

j=1

j
a
j
,
gdje je
r
1
, . . . ,
r
k
0, 1 za neke r
1
, . . . , r
k
1, . . . , n i 0
j
1 za
j / r
1
, . . . , r
k
.
Zato je
N
n
nk
= 2
k
_
n
k
_
,
odnosno
N
n
k
= 2
nk
_
n
n k
_
= 2
nk
_
n
k
_
.
Na primjer : N
3
0
= 8, N
3
1
= 12, N
3
2
= 6.
4.2.3 Simpleksi
Denicija 23. Konveksno zatvorenje skupa A
0
, A
1
, . . . , A
k
od k + 1 linearno nezavisne
tocke anog prostora /
n
naziva se k-dimenzionalni simpleks razapet vrhovima A
i
i oznacava
sa S
k
(A
0
, A
1
, . . . , A
k
) .
57
A
1
A
2
A
3
A
0
Slika 4.4: Simpleks S
3
(A
0
, A
1
, A
2
, A
3
)
Teorem 4. Neka su A
i
(r
i
), i = 0, 1, . . . , k linearno nezavisne tocke anog prostora /
n
.
Simpleks S
k
(A
0
, A
1
, . . . , A
k
) je skup svih tocaka prostora /
n
kojima su radijus-vektori zadani
sa
r =
0
r
0
+
1
r
1
+. . . +
k
r
k
, (4.15)
gdje je
i
0 za i = 0, 1, . . . , k i
0
+
1
+. . . +
k
= 1 .
Dokaz. Neka je S skup svih tocaka prostora /
n
s radijus-vektorima oblika (4.15). Taj skup
je konveksan. Naime, za dvije tocke T

(r

) i T

(r

) skupa S s radijus-vektorima
r

0
r
0
+

1
r
1
+. . . +

k
r
k
i r

0
r
0
+

1
r
1
+. . . +

k
r
k
tocke segmenta T

imaju radijus-vektore oblika

r = r

+ (1 )r

=
k

i=0
(

i
+ (1 )

i
)r
i
, 0 1.
Ocito je

i
+ (1 )

i
0, za i = 0, 1, . . . , k.
Pored toga vrijedi
k

i=0
(

i
+ (1 )

i
) =
k

i=0

i
+ (1 )
k

i=0

i
= 1 .
Preostaje pokazati da svaki konveksan skup K koji sadrzi tocke A
i
, i = 0, 1, . . . , k, sadrzi i
citav skup S.
Ovaj dio dokaza provest cemo indukcijom po broju k. Ako je k = 0 tada je S = A
0
pa je
S K. Pretpostavimo zatim da je k 1 i da tvrdnja vrijedi ako je broj vrhova simpleksa
manji od k +1. To povlaci da skup K sadrzi tocku A
k
i skup S

tocaka sa radijus-vektorima

0
r
0
+

1
r
1
+. . . +

k1
r
k1
,

i
0 ,
k1

i=0

i
= 1 .
58
Ako je tocka P S zadana sa (4.15), tada u slucaju
k
= 1 imamo P = A
k
K, dok u
slucaju
k
,= 1 supstitucijom
=
1
1
k
i

i
=
i
, i = 0, 1, . . . , k 1,
dobivamo

i
0 i

0
+

1
+. . . +

k1
= 1 .
Na temelju pretpostavke zakljucujemo da tocka s radijus-vektorom
r

0
r
0
+

1
r
1
+. . . +

k1
r
k1
pripada skupu K. Ova cinjenica i konveksnost skupa K povlace da i tocka P s radijus-
vektorom
r =
1
r

+
k
r
k
= (1
k
)r

+
k
r
k
pripada skupu K. Dakle je S K.
Prema gornjim razmatranjima simpleks S
k
(A
0
, . . . , A
k
) kao konveksno zatvorenje skupa
A
0
, . . . , A
k
sadrzi sve tocke s nenegativnim baricentricnim koordinatama u odnosu na
sustav (A
0
, . . . , A
k
) .
Korolar 4. Simpleks S
n
(A
0
, A
1
, . . . , A
n
) prostora /
n
je presjek n+1 zatvorenih polupros-
tora.
Dokaz. Skupovi
A
i
= T /
n
[ r
T
=
0
r
0
+. . . +
n
r
n
,
n

j=0

j
= 1,
i
0 ,
za i = 0, 1, . . . , n, su zatvoreni poluprostori. Tada je
S
n
(A
0
, A
1
, . . . , A
n
) =
n

i=0
A
i
.
Korolar 5. Oduzmemo li od simpleksa jedan ili vise njegovih vrhova, tada je tako dobiveni
skup takoder konveksan.
Dokaz. Odstranimo, na primjer, vrhove A
0
, . . . , A
j
simpleksa S
k
(A
0
, . . . , A
k
). Preostale
tocke imaju radijus-vektore oblika (4.15), pri cemu je
i
< 1 za i = 0, 1, . . . , j . Ako tocke
P

(r

), r

0
r
0
+. . . +

k
r
k
,
P

(r

), r

0
r
0
+. . . +

k
r
k
zadovoljavaju taj uvjet, onda tocka s radijus-vektorom
r

+ (1 )r

, 0 1,
ima baricentricne koordinate oblika

i
+ (1 )

i
,
cije su vrijednosti za i = 0, 1, . . . , j manje od 1.
59
Korolar 6. Neka je zadan simpleks S
k
(A
0
, . . . , A
k
). Skup vrhova simpleksa S
k
jednoznacno
je odreden.
Dokaz. Da bismo dokazali ovu tvrdnju pokazat cemo da je svojstvo razmatrano u korolaru
5. karakteristicno samo za vrhove, odnosno da odstranjivanje bilo koje tocke koja nije vrh
simpleksa narusava njegovu konveksnost.
Neka je P jedna takva tocka zadana sa (4.15).
Zbog
0
+. . .+
k
= 1 , barem jedan od parametara
0
, ,
k
je razlicit od 0. Pretpostavimo
da je
k
,= 0 . Supstitucijom
=
1
1
k
i r

= (
0
r
0
+. . . +
k1
r
k1
)
dobivamo tocku P

(r

) koja je razlicita od tocke P i koja pripada simpleksu S

k
(A
0
, . . . A
k
).
Vrijedi
r =
1

+ (1
1

) r
k
,
a to znaci da tocka P(r) pripada segmentu ciji krajevi P

i A
k
pripadaju skupu
S
k
(A
0
, . . . , A
k
) P. Iz toga slijedi da skup S
k
(A
0
, . . . , A
k
) P nije konveksan.
Denicija 24. Neka je S
n
(A
0
, . . . , A
n
) n-dimenzionalni simpleks. Simpleks S
k
(A
i
0
, . . . , A
i
k
),
i
0
, . . . , i
k
0, 1, . . . , n naziva se k-dimenzionalna strana simpleksa S
n
(A
0
, . . . , A
n
).
Ocito, n-dimenzionalni simpleks ima onoliko k-dimenzionalnih strana koliko ima razlicitih
(k + 1)-clanih podskupova skupa sa n + 1 elemenata.
Broj N
n
k
k-dimenzionalnih strana n-dimenzinalnog simpleksa je
N
n
k
=
_
n + 1
k + 1
_
.
Simpleks S
n
ima, prema tome, N
n
0
=
_
n+1
1
_
= n+1 vrhova, zatim ima N
n
1
=
_
n+1
2
_
=
1
2
n(n+1)
bridova, itd.
Denicija 25. Simpleks S
n1
i
(A
0
, . . . , A
i1
, A
i+1
, . . . , A
n
) tj. (n1)-dimenzionalna strana
simpleksa S
n
(A
0
, . . . , A
n
) koja ne sadrzi vrh A
i
, naziva se osnovica (baza) simpleksa S
n
nasuprot vrhu A
i
.
Tocka T s radijus-vektorom
r
T
=
1
n + 1
(r
0
+r
1
+. . . +r
n
),
pri cemu su r
0
, r
1
. . . , r
n
radijus-vektori tocaka A
0
, A
1
. . . , A
n
, naziva se teziste simpleksa
S
n
(A
0
, . . . , A
n
).
Teorem 5. Neka je T teziste simpleksa S
n
(A
0
, A
1
, . . . , A
n
). Pravac odreden tockama A
i
i
T sijece osnovicu nasuprot vrhu A
i
u njezinu tezistu T
i
, a tocka T dijeli orijentiranu duzinu

A
i
T
i
u omjeru n.
60
Dokaz. Tocke pravca A
i
T odredene su radijus-vektorima
r
i
+(r
T
r
i
) = r
i
+
_
1
n + 1
(r
0
+r
1
+. . . +r
n
) r
i
_
,
pri cemu su r
0
, r
1
. . . , r
n
radijus-vektori tocaka A
0
, A
1
. . . , A
n
. Tocka T
i
toga pravca, u kojoj
on sijece stranu S
n1
i
, odgovara onoj vrijednosti parametra za koju je koecijent uz r
i
jednak 0. Kako je taj koecijent jednak
1 +
_
1
n + 1
1
_
,
to je trazena vrijednost od jednaka
n+1
n
. Dakle, radijus-vektor tocke T
i
je
r
i
+
n + 1
n
(r
T
r
i
) =
1
n
(r
0
+r
1
+. . . +r
i1
+r
i+1
+. . . +r
n
) ,
iz cega zakljucujemo da je T
i
teziste strane S
n1
i
(A
1
, . . . , A
i1
, A
i+1
, . . . , A
n
) . Tocka T dijeli
orijentiranu duzinu

A
i
T
i
u omjeru n, buduci da tockama A
i
, T, T
i
odgovaraju vrijednosti
parametra redom 0, 1,
n+1
n
, pa je

TT
i
= r
i
+
n + 1
n
(r
T
r
i
) r
T
=
1
n
(r
T
r
i
) ,

A
i
T = r
T
r
i
= n

TT
i
.
Uobicajeno je da se segmenti A
i
T
i
nazivaju tezisnicama simpleksa S
n
. Vrijedi, dakle, da se
svih n + 1 tezisnica simpleksa sijece u tezistu T tog simpleksa.
Denirajmo jos nekoliko pojmova u vezi s konveksnim skupovima tocaka.
Denicija 26. Skup tocaka u realnom anom prostoru /
n
naziva se omedenim ako postoji
broj M R
+
takav da za koordinate svih tocaka toga skupa vrijedi

x
i

M .
Omeden skup u prostoru /
n
koji je presjek konacnog broja poluprostora naziva se konveksni
politop.
Posebno su P
k
i S
k
omedeni skupovi. Nadalje, moze se pokazati da je svako konveksno
zatvorenje konacnog skupa tocaka konveksni politop, te da je svaki konveksni politop kon-
veksno zatvorenje nekog konacnog skupa tocaka.
Primjer 33.
Politop u prostoru /
n
zadan je kao konveksno zatvorenje skupa tocaka O, E
1
, E
2
, E
3
, E
4
,
K(1, 1, 0, 0), L(0, 0, 1, 1).
Sustav linearnih jednadzbi koje odreduju politop je
x
1
0 , x
2
0 , x
3
0, x
4
0 ,
x
1
+x
3
1 0 , x
1
+x
4
1 0 ,
x
2
+x
3
1 0 , x
2
+x
4
1 0 .
61
4.3 Orijentacija anog prostora
Orijentacija anog prostora zasniva se na orijentaciji pripadnog vektorskog prostora.
Podimo stoga od prostora V
2
i uocimo u njemu bilo koja dva jednako orijentirana koordinatna
sustava (e
1
, e
2
) i (e
1

, e
2

). Jednog od njih, npr. (e

1

, e
2

), mozemo shvatiti kao rezultat

kontinuiranog procesa u kojem su se kroz neko vrijeme vektori koordinatnog sustava (e
1
, e
2
)
mijenjali nezavisno jedan od drugoga, ali ostajuci u svakom trenutku i dalje koordinatni
sustav prostora V
2
, sve dok nije dostignut koordinatni sustav (e
1

, e
2

).
Mozemo, dakle, shvatiti da se ovdje radi o paru varijabilnih vektora e
1
(t) i e
2
(t) (varijabla t
neka oznacava vrijeme), koji su se neprekidno mijenjali, a koji u pocetku procesa, za t = 0,
imaju vrijednosti
e
1
(0) = e
1
,
e
2
(0) = e
2
,
(4.16)
dok na kraju procesa, npr. t = t
0
, poprimaju vrijednosti
e
1
(t
0
) = e
1

,
e
2
(t
0
) = e
2

.
U svakom trenutku t veza medu koordinatnim sustavima (e
1
(t), e
2
(t)) i (e
1
, e
2
) je
e
i
(t) =
1i
(t)e
1
+
2i
(t)e
2
, i = 1, 2 ,
gdje su
11
(t),
21
(t),
12
(t),
22
(t) neprekidne funkcije varijable t .
Matrica transformacije jednog sustava u drugi je
A
t
=
_

11
(t)
12
(t)

21
(t)
22
(t)
_
pri cemu je det A
t
,= 0 za svaki t .
Medutim, det A
t
je takoder neprekidna funkcija od t i zato u toku cijelog procesa zadrzava
isti predznak. Prema (4.16) u trenutku t = 0 je
A
0
=
_
1 0
0 1
_
,
pa je stoga det A
0
= 1 .
Slijedi da je det A
t
> 0 tijekom cijelog procesa, pa tako i na kraju procesa.
Dakle, bilo koja dva koordinatna sustava iste orijentacije povezana su matricom transforma-
cije s pozitivnom determinantom.
Matrica transformacije nekog koordinatnog sustava u koordinatni sustav suprotne orijentacije
ima negativnu determinantu. Naime, provodenjem istog postupka kao za koordinatne sustave
iste orijentacije, ali uz pocetni uvjet
e
1
(0) = e
2
,
e
2
(0) = e
1
,
62
dobivamo A
0
=
_
0 1
1 0
_
, pa je det A
0
= 1. Negativan predznak det A
t
zadrzava u cijelom
procesu.
Predznak determinante matrice transformacije iz jednog sustava u drugi je trazeni kriterij
za odredivanje orijentacije.
Denicija 27. Za dva koordinatna sustava (e
1
, e
2
, . . . , e
n
) i (e

1
, e

2
, . . . , e

n
) vektorskog pros-
tora V
n
kazemo da su jednako (suprotno) orijentirani ako za determinantu matrice trans-
formacije koordinatnih sustava A vrijedi det A > 0 (det A < 0).
O
e
1
e
2
e
3
O
e
1
e
2
e
3
Slika 4.5: Suprotno orijentirani koordinatni sustavi
U skupu svih koordinatnih sustava vektorskog prostora V
n
binarna relacija biti iste ori-
jentacije je relacija ekvivalencije.
reeksivnost: Svaki koordinatni sustav je jednako orijentiran kao i on sam, jer je det E = 1 ;
simetricnost: Ako su koordinatni sustavi (e
1
, e
2
, . . . , e
n
) i (e

1
, e

2
, . . . , e

n
) jednako orijen-
tirani, jednako su orijentirani i koordinatni sustavi (e

1
, e

2
, . . . , e

n
) i (e
1
, e
2
, . . . , e
n
),
buduci da su pripadne matrice transformacije A i B u ta dva slucaja inverzne, pa je
det B = det A
1
=
1
det A
;
tranzitivnost: Neka su zadana tri koordinatna sustava (e
1
, e
2
, . . . , e
n
), (e

1
, e

2
, . . . , e

n
) i
(e

1
, e

2
, . . . , e

n
). Ako je A matrica transformacije prvog koordinatnog sustava u drugi,
B matrica transformacije drugog koordinatnog sustava u treci, tada je BA = C matrica
transformacije prvog koordinatnog sustava u treci. Tranzitivnost relacije slijedi iz
jednakosti det C = (det B)(det A) .
Orijentacija na skupu svih koordinatnih sustava prostora V
n
inducira particiju toga skupa
na dvije klase ekvivalencije koje sadrze sve koordinatne sustave iste orijentacije.
Te klase mozemo lako formirati. Odaberimo bilo koji koordinatni sustav (e
1
, e
2
, . . . , e
n
) i
nazovimo prvom klasom skup svih onih koordinatnih sustava koji su iste orijentacije kao i
odabrani koordinatni sustav, a drugom klasom skup svih onih koordinatnih sustava koji su
suprotne orijentacije u odnosu na odabrani koordinatni sustav.
63
Denicija 28. Vektorski prostor V
n
naziva se orijentirani vektorski prostor ako je u
njemu istaknuta jedna od dviju klasa koordinatnih sustava kao klasa pozitivno orijentiranih
koordinatnih sustava. Koordinatni sustavi druge klase su tada negativno orijentirani.
Ani prostor /
n
naziva se orijentirani ani prostor ako je njemu pridruzeni vektorski prostor
V
n
orijentiran.
Za koordinatni sustav (0; e
1
, . . . , e
n
) orijentiranog anog prostora /
n
kazemo da je pozitivno
orijentiran (desni) ako je koordinatni sustav (e
1
, . . . , e
n
) prostora V
n
pozitivno orijentiran.
Tocke A
0
,. . . , A
n
su vrhovi n-dimenzionalnog simpleksa S
n
ako i samo ako je (

A
0
A
1
, . . . ,

A
0
A
n
)
koordinatni sustav prostora V
n
. Promjenom redoslijeda tocaka A
i
dobit cemo neki drugi ko-
ordinatni sustav, pa tako mozemo dobiti n! razlicitih koordinatnih sustava.
Kako podijeliti taj skup od n! koordinatnih sustava na dvije klase jednako orijentiranih
koordinatnih sustava?
Imajuci na umu svojstva determinante, lako dokazujemo tvrdnju:
Svi koordinatni sustavi koji se iz sustava (

A
0
A
1
, . . . ,

A
0
A
n
) mogu
dobiti parnim permutacijama vrhova A
0
, . . . , A
n
medusobno su
jednako orijentirani, a suprotno orijentirani u odnosu na koordi-
natne sustave koje iz promatranog koordinatnog sustava nastaju
neparnim permutacijama.
Stoga je za odredenje orijentacije prostora /
n
dovoljno zadati redoslijed vrhova n-dimenzi-
onalnog simpleksa S
n
. U tom slucaju kazemo da je simpleks S
n
orijentiran.
Orijentacijom simpleksa S
n
(A
0
, A
1
, . . . , A
n
) uvodi se orijentacija njegovih strana na sljedeci
nacin:
Neka je S
n1
i
(n1)-dimenzionalna strana nasuprot vrhu A
i
. Parnom permutacijom pocetnog
redoslijeda vrhova A
0
, . . . , A
n
dovedemo tocku A
i
na prvo mjesto u nizu. Orijentacija sim-
pleksa S
n1
i
odreduje se tako dobivenim redoslijedom preostalih vrhova.
Primjer 34. Orijentacija simpleksa u prostoru /
2
Na slici 4.6. strelice oznacavaju orijentaciju strana S
1
0
= S
1
(A
1
, A
2
) i S
1
1
= S
1
(A
2
, A
0
)
trokuta S
2
(A
0
, A
1
, A
2
).
A
0
A
1
A
2
A
0
A
1
A
2
Slika 4.6: Orijentacije strana simpleksa S
2
1
(A
0
, A
1
, A
2
) i S
2
2
(A
1
, A
2
, A
0
)
64
Primjer 35. Orijentacija simpleksa u prostoru /
n
, n 3
Promotrimo dvije (n 1)-strane simpleksa S
n
(A
0
, . . . , A
n
) , npr. S
n1
0
i S
n1
1
, pri cemu
je n 3.
Simpleks S
n1
0
orijentiran je sa A
1
, A
2
, . . . , A
n
, a njegova (n 2)-strana nasuprot vrha A
1
sa A
2
, . . . , A
n
.
Kako bismo odredili orijentaciju simpleksa S
n1
1
, niz A
0
, A
1
, A
2
, . . . , A
n
prevedimo s dvije
zamjene u A
1
, A
2
, A
0
, . . . , A
n
. Uocavamo da je S
n1
1
orijentiran sa A
2
, A
0
, . . . , A
n
, a
njegova (n 2)-dimenzionalna strana nasuprot vrha A
2
sa A
0
, A
3
, . . . , A
n
.
65
Poglavlje 5
Ana preslikavanja
U ovom poglavlju razmatrat cemo preslikavanja anog prostora. Zbog veze izmedu anih i
vektorskih prostora te znacenja linearnih operatora za vektorske prostore, promatrat cemo
ona preslikavanja anih prostora koja su cvrsto povezana s linearnim operatorima u pridru-
zenim vektorskim prostorima.
5.1 Pojam anog preslikavanja
Denicija 29. Neka su V i V

vektorski prostori nad istim poljem F, a / i /

ani prostori
nad V odnosno V

. Za preslikavanje f
a
: / /

kazemo da je ano, ako je preslikavanje

f : V V

, denirano sa
f(

X
1
X
2
) =

f
a
(X
1
)f
a
(X
2
) , X
1
, X
2
/ , (5.1)
linearni operator. Preslikavanje f se naziva linearni operator pridruzen anom preslikavanju
f
a
.
Primjer 36.
Identicno preslikavanje i
a
: / / anog prostora / nad vektorskim poljem V je ano.
Oznacimo sa i operator pridruzen preslikavanju i
a
prema (5.1). Tada je zbog
i(

X
1
X
2
) =

i
a
(X
1
) i
a
(X
2
) =

X
1
X
2
, X
1
, X
2
/ ,
i jedinicni operator na V . Kako je jedinicni operator linearan, slijedi da je i
a
ano
preslikavanje.
Primjer 37.
Neka je / ani prostor nad V , /

ani prostor nad V

i C cvrsta tocka prostora /

.
Preslikavanje f
a
: / /

denirano sa f
a
(X) = C , X / je ano.
Preslikavanje f : V V

zadano sa (5.1)
f(

X
1
X
2
) =

f
a
(X
1
)f
a
(X
2
) =

CC =

, X
1
, X
2
/ ,
je nul-operator, a to je linearni operator, pa je f
a
ano preslikavanje.
66
Primjer 38. Svaki linearni operator je ano preslikavanje
Svaki vektorski prostor V je ani prostor nad samim sobom ako deniramo

xy = y x, za
x, y V (primjer 1 ) .
Promatrajmo dva vektorska prostora V i V

nad poljem F i linearni operator f : V V

. Tada je f ano preslikavanje s pridruzenim linearnim operatorom f, jer za sve x

1
, x
2
V
vrijedi:

f(x
1
)f(x
2
) = f(x
2
) f(x
1
) = f(x
2
x
1
) = f(

x
1
x
2
) .
Ano preslikavanje denirali smo pomocu njemu pridruzenog linearnog operatora. Moguce
je, medutim, ano preslikavanje denirati direktno njegovim djelovanjem na anoj kombi-
naciji tocaka. Preciznije, preslikavanje je ano ako anu kombinaciju tocaka preslikava u
anu kombinaciju njihovih slika.
Teorem 6. Neka su V i V

vektorski prostori nad istim poljem F, dok su / i /

ani
prostori nad V , odnosno V

.
Preslikavanje f
a
: / /

je ano ako i samo ako za svake dvije tocke X, Y / i svaka

dva skalara , F , takva da je + = 1 , vrijedi
f
a
(X +Y ) = f
a
(X) + f
a
(Y ) , (5.2)
odnosno za svakih n tocaka X
1
, . . . , X
n
/ i skalare
1
, . . . ,
n
F , takve da je

n
i=1

i
= 1 , vrijedi
f
a
(
1
X
1
+ +
n
X
n
) =
1
f
a
(X
1
) + +
n
f
a
(X
n
) . (5.3)
Dokaz. Jasno je da za n = 2 iz (5.3) dobivamo (5.2). Implikacija u obrnutom smjeru pokazuje
se indukcijom po n.
Dokazimo ekvivaletnost denicije 29 i tvrdnje (5.2).
Pretpostavimo da je preslikavanje f
a
: / /

ano, odnosno da je njemu pridruzen operator

f : V V

linearan. Vrijedi
f(

XY ) =

f
a
(X)f
a
(Y ) =

f
a
(Y )

f
a
(X) ,
f(

OX) =

f
a
(O)f
a
(X) =

f
a
(X)

f
a
(O) .
(5.4)
Neka su , R takvi da je + = 1 .
Treba ispitati vrijedi li
f
a
(X +Y ) = f
a
(X) + f
a
(Y ) ,
odnosno je li

f
a
(X +Y ) =

(f
a
(X) + f
a
(Y ) ) . (5.5)
U tu svrhu pogledajmo cemu je jednako

f
a
(X +Y )

O

f
a
(O), odnosno

(f
a
(X) + f
a
(Y ) )

f
a
(O). Zbog (5.4) i + = 1 je

f
a
(X +Y )

f
a
(O) = f(

O(X +Y ) ) = f(

OX +

OY ) . (5.6)
67
Takoder je zbog + = 1,

(f
a
(X) + f
a
(Y ))

f
a
(O)
=

f
a
(X) +

f
a
(Y )

f
a
(O)
=

f
a
(X) +

f
a
(Y ) ( +)

f
a
(O)
= (

f
a
(X)

f
a
(O) ) + (

f
a
(Y )

f
a
(O) )
= f(

OX) + f(

OY ) .
Zbog linearnosti operatora f ovaj je vektor jednak vektoru (5.6), pa vrijedi jednakost (5.5),
odnosno (5.2).
Pretpostavimo sada da za preslikavanje f
a
: / /

vrijedi (5.2) .
Neka su O / i O

cvrste tocke. Promatrajmo preslikavanje g

a
: / /

denirano sa
g
a
(X) = f
a
(X) +

f
a
(O)O

.
Ovdje pod zbrajanjem tocke i vektora podrazumijavamo da je
A +v = B ako i samo ako je v =

AB.
Za ovako denirano preslikavanje g
a
vrijedi

f
a
(O) O

f
a
(X) g
a
(X) ,
odnosno

f
a
(O)f
a
(X) =

g
a
(X) . (5.7)
Posebno je
g
a
(O) = f
a
(O) +

f
a
(O) O

= O

. (5.8)
Pokazimo da i za preslikavanje g
a
vrijedi jednakost (5.2).
Neka su , R takvi da je + = 1 .
Buduci da za f
a
vrijedi (5.2), slijedi
g
a
(X +Y ) = f
a
(X +Y ) +

f
a
(O)O

= f
a
(X) + f
a
(Y ) + ( +)

f
a
(O)O

= ( f
a
(X) +

f
a
(O)O

) + ( f
a
(Y ) +

f
a
(O)O

)
= g
a
(X) + g
a
(Y ) .
Neka je f : V V

operator pridruzen preslikavanju f

a
. Tada zbog (5.7) i (5.8) vrijedi
f(

OX) =

f
a
(O)f
a
(X) =

g
a
(X) .
Ispitajmo aditivnost operatora f.
Neka su X
1
, X
2
/, te Y / tocka za koju je

OY =

OX
1
+

OX
2
. Tada je
f(

OY ) = f(

OX
1
+

OX
2
) =

g
a
(Y ) .
68
S druge strane je
f(

OX
1
) + f(

OX
2
) =

g
a
(X
1
) +

g
a
(X
2
) =

.
za neku tocku Y

. Treba pokazati da je g
a
(Y ) = Y

. Buduci da je

OY =

OX
1
+

OX
2
=

OX
1
+

OX
2
1

OO ,
tada je Y = X
1
+X
2
O.
Analogno je Y

= g
a
(X
1
) + g
a
(X
2
) O

.
Kako za g
a
vrijedi (5.2), odnosno (5.3), slijedi
g
a
(Y ) = g
a
(X
1
+X
2
O) = g
a
(X
1
) + g
a
(X
2
) g
a
(O)
= g
a
(X
1
) + g
a
(X
2
) O

.
Dakle, g
a
(Y ) = Y

, pa je preslikavanje f aditivno.
Ispitajmo jos homogenost preslikavanja f.
Oznacimo sa S i T tocke takve da je
f(

OX) = f(

OS) =

g
a
(S)
f(

OX) =

g
a
(X) =

T
Treba pokazati da je g
a
(S) = T . Buduci da je

OS =

OX =

OX + (1 )

OO ,
odnosno S = X + (1 ) O, slijedi
g
a
(S) = g
a
(X + (1 ) O)
= g
a
(X) + (1 )g
a
(O)
= g
a
(X) + (1 ) O

.
S druge strane je

T =

g
a
(X) =

g
a
(X) + (1 )

,
odnosno T = g
a
(X) + (1 ) O

.
Dakle g
a
(S) = T , pa je preslikavanje f homogeno, odnosno linearno, te je f
a
ano preslika-
vanje.
5.2 Svojstva anih preslikavanja
Prema deniciji 29. svakom anom preslikavanju f
a
: A A

pridruzen je tocno jedan

linearni operator f : V V

.
Medutim, za dani linearni operator g : V V

moze postojati vise anih preslikavanja

kojima je pridruzen linearni operator g.
69
Propozicija 14. Neka su / i /

ani prostori nad vektorskim prostorima V odnosno V

,
neka je g : V V

linearni operator te neka su zadane tocke P /, P

. Tada
postoji tocno jedno ano preslikavanje f
a
: / /

kojemu je pridruzen linearni operator g

i f
a
(P) = P

.
Dokaz. Dokazimo najprije egzistenciju takvog anog preslikavanja.
Za tocke P / i X / postoji tocno jedan vektor

PX V. Vektorom

PX V
jednoznacno je odreden vektor g(

PX) V

. Nadalje, za tocku P

i vektor g(

PX) V

postoji u /

tocno jedna tocka X

takva da je

= g(

PX).
Na ovaj nacin je svakoj tocki X / pridruzena jednoznacno odredena tocka X

,
pa je sa f
a
(X) = X

denirano preslikavanje f
a
: / /

. To preslikavanje ima svojstvo

f
a
(P) = P

, sto je na temelju gornje konstrukcije ocito jer svaki linearni operator nul-vektor
preslikava u nul-vektor.
Za sve X, Y / vrijedi
g(

XY ) = g(

XP +

PY ) = g(

PX +

PY ) = g(

PX) + g(

PY )
=

f
a
(X)f
a
(Y ) .
Operator g je linearan, pa je f
a
ano preslikavanje buduci da mu je pridruzen linearni
operator.
Pokazimo sada jednoznacnost preslikavanja f
a
.
Neka su

f
a
,

f
a
: / /

dva ana preslikavanja s pridruzenim linearnim operatorima

f i

f, pri cemu je

f =

f = g i

f
a
(P) =

f
a
(P) = P

. Za sve X / tada vrijedi

f
a
(X) =

f
a
(P) f
a
(X)
= f(

PX) = g(

PX) = f(

PX)
=

f
a
(P) f
a
(X)
=

f
a
(X) .
Odavde slijedi f
a
(X) = f
a
(X), za sve X / , pa je f
a
= f
a
.
Navedimo neka vaznija svojstva anih preslikavanja.
Propozicija 15. Neka su / i /

ani prostori nad vektorskim prostorima V i V

te neka
je f
a
: / /

ano preslikavanje s pridruzenim linearnim operatorom f : V V

.
Ako je ravnina u / s pridruzenim vektorskim potprostorom W _ V , tada je f
a
()
ravnina u /

i f(W) njoj pridruzen potprostor.

Dokaz. Znamo da je f(W) _ V

. Neka je A . Tada je
f
a
() = f
a
(T) [ T = f
a
(T) [

AT W =
= f
a
(T) [ f(

AT) f(W) =
= f
a
(T) [

f
a
(A)f
a
(T) f(W) .
70
Propozicija 16. Neka su / i /

ani prostori nad vektorskim prostorima V i V

, neka je
f
a
: / /

ano preslikavanje te neka su

1
i
2
paralelne ravnine u /. Tada su f
a
(
1
) i
f
a
(
2
) paralelne ravnine, odnosno ana preslikavanja cuvaju paralelnost.
Dokaz. Oznacimo sa W
1
i W
2
vektorske prostore pridruzene ravninama
1
i
2
. Zbog
paralelnosti tih ravnina je W
1
W
2
ili W
2
W
1
. Pretpostavimo da je W
1
W
2
. Tada je
f(W
1
) f(W
2
) .
Prema teoremu 15. f(W
1
) i f(W
2
) su vektorski prostori pridruzeni ravninama f
a
(
1
) i
f
a
(
2
), pa je f
a
(
1
) | f
a
(
2
).
Sljedeca propozicija opisuje jos jednu invarijantu anih preslikavanja.
Propozicija 17. Neka su / i /

ani prostori nad vektorskim prostorima V i V

, te neka je
f
a
: / /

ano preslikavanje. Nadalje, neka su P, Q, X / takve da je f

a
(P) ,= f
a
(Q).
Tada vrijedi
(PQX) = ( f
a
(P)f
a
(Q)f
a
(X)) =
tj. ana preslikavanja cuvaju omjer dijeljenja orijentirane duzine .
Dokaz. (PQX) = znaci da je P ,= Q ,= X i

PX =

XQ.
Pokazimo da je f
a
(Q) ,= f
a
(X) . Ako pretpostavimo suprotno, tj. da je f
a
(Q) = f
a
(X) ,
onda je
,=

f
a
(P)f
a
(Q) = f(

PQ) = f(

PX +

XQ) = f(

PX) + f(

XQ)
= f(

XQ) + f(

XQ) = ( + 1) f(

XQ)
= ( + 1)

f
a
(X)f
a
(Q) =
Pretpostavka je dovela do kontradikcije, pa je zaista f
a
(Q) ,= f
a
(X).
Nadalje vrijedi

f
a
(P)f
a
(X) = f(

PX) = f(

XQ) =

f
a
(X)f
a
(Q) ,
pa zbog f
a
(P) ,= f
a
(Q) ,= f
a
(X) slijedi
( f
a
(P)f
a
(Q)f
a
(X)) = = (PQX) .
5.3 Ana grupa prostora /
n
Propozicija 18. Neka su / i /

ani prostori nad vektorskim prostorima V odnosno V

i
neka je f
a
: / /

ano preslikavanje.
Preslikavanje f
a
je injekcija (surjekcija, bijekcija) ako i samo ako je pridruzeni linearni
operator f : V V

injekcija (surjekcija, bijekcija).

71
Dokaz. Dokazimo najprije da ako iz injektivnosti funkcije f
a
slijedi injektivnost funkcije f.
Za tocku P / i vektore x, y V jednoznacno su odredene tocke X, Z /, takve da je

PX = x i

PY = y.
Zbog injektivnosti preslikavanja f
a
vrijedi
f(x) = f(y) f(

PX) = f(

PY )

f
a
(P)f
a
(X) =

f
a
(P)f
a
(Y )
f
a
(X) = f
a
(Y ) X = Y

PX =

PY
x = y ,
pa je i f injekcija.
Dokazimo sada da vrijedi i obrat; ako je f injekcija, onda je i f
a
injekcija.
Za tocke P, X, Y / jednoznacno su odredeni vektori x, y V , takvi da je

PX = x i

PY = y.
Za sve X, Y / vrijedi
f
a
(X) = f
a
(Y )

f
a
(P)f
a
(X) =

f
a
(P)f
a
(Y ) f(

PX) = f(

PY )
f(x) = f(y) x = y

PX =

PY
X = Y ,
pa je f
a
injekcija.
Slicno se dokazuje tvrdnja za surjektivnost, a tvrdnja za bijektivnost je neposredna posljedica
ta dva dokaza.
Propozicija 19. Neka su / i /

ani prostori nad vektorskim prostorima V odnosno V

i
neka je f
a
: / /

bijektivno ano preslikavanje s pridruzenim linearnim operatorom f.

Tada je inverzno preslikavanje f
1
a
: /

/ takoder ano, a njemu pridruzeni linearni

operator je upravo f
1
.
Dokaz. Kako je f
a
bijekcija, linearni operator f : V V

pridruzen preslikavanju f
a
je takoder bijekcija (propozicija 18). Stoga postoji inverzno preslikavanje f
1
: V

V
i ono je linearni operator
1
. Zbog bijektivnosti preslikavanja f
a
postoji njemu inverzno
preslikavanje f
1
a
.
Za X, Y / oznacimo sa X

i Y

tocke X

= f
a
(X) i Y

= f
a
(Y ). Tada je X =
f
1
a
(X

) i Y = f
1
a
(Y

) .
Treba pokazati da je sa
g(

) =

f
1
a
(X

)f
1
a
(Y

) za sve

denirano preslikavanje g : V

V linearan operator i da vrijedi g = f

1
.
Za sve X

, Y

vrijedi
g(

) =

f
1
a
(X

)f
1
a
(Y

) =

XY = f
1
(f(

XY ))
= f
1

(f
a
(X)f
a
(Y )) = f
1
(

) ,
pa je g = f
1
. Kako je f
1
linearan operator, linearan je i operator g.
1
Inverz linearnog operatora takoder je linearni operator.
72
Propozicija 20. Neka su /, /

i /

ani prostori nad vektorskim prostorima V , V

odnosno
V

. Nadalje, neka su f
a
: / /

i g
a
: /

ana preslikavanja.
Tada je kompozicija g
a
f
a
: / /

takoder ano preslikavanje i gf je njemu pridruzen

linearni operator.
Dokaz. Sa
h(

XY ) =

(g
a
f
a
(X)) (g
a
f
a
(Y )) (5.9)
za sve

XY V deniran je operator h : V V

.
Za sve X, Y / vrijedi
h(

XY ) =

g
a
(f
a
(X))g
a
(f
a
(Y )) = g(

f
a
(X)f
a
(Y ))
= g(f(

XY )) = (g f)(

XY ) ,
pa je h = g f. Stoga je h, kao kompozicija linearnih operatora, linearni operator. Preslika-
vanje g
a
f
a
je tada prema (5.9) ano preslikavanje s pridruzenim operatorom h, odnosno
g f .
Od posebne su vaznosti ana preslikavanja anog prostora /
n
na samog sebe.
Teorem 7. Skup svih bijektivnih anih preslikavanja anog prostora /
n
na samog sebe je
grupa s obzirom na kompoziciju kao grupovnu operaciju.
Ova grupa se naziva ana grupa prostora /
n
.
Dokaz. Tvrdnja neposredno slijedi iz propozicija 19. i 20, te cinjenice da je identicno
preslikavanje bijektivno ano preslikavanje prostora /
n
i predstavlja neutralni element ove
grupe.
5.3.1 Translacije
Upoznajmo jednu podgrupu ane grupe.
Denicija 30. Neka je /
n
ani prostor nad vektorskim prostorom V
n
i neka je f
a
: /
n

/
n
ano preslikavanje. Preslikavanje f
a
naziva se translacija, ako je pridruzeni linearni
operator f : V
n
V
n
identicno preslikavanje.
Kako je identitet bijekcija, to je i translacija bijekcija.
Osnovno svojstvo koje karakterizira translaciju opisuje sljedeca tvrdnja.
Propozicija 21. Neka je /
n
ani prostor nad prostorom V
n
i f
a
: /
n
/
n
ano
preslikavanje. Preslikavanje f
a
je translacija ako i samo ako je

f
a
(X)f
a
(Y ) =

XY , X, Y /
n
, (5.10)
odnosno

Xf
a
(X) =

Y f
a
(Y ) X, Y /
n
. (5.11)
73
Dokaz. Pokazimo najprije da su tvrdnje (5.10) i (5.11) ekvivalentne.
Lako se uocava da one predstavljaju uvjet da je cetverokut XY f
a
(Y )f
a
(X) paralelogram.
Pretpostavimo da vrijedi tvrdnja (5.10). Tada je

Xf
a
(X) =

XY +

Y f
a
(Y ) +

f
a
(Y )f
a
(X) =
=

XY +

Y f
a
(Y )

f
a
(X)f
a
(Y ) =
=

XY +

Y f
a
(Y )

XY =

Y f
a
(Y ) ,
odnosno vrijedi tvrdnja (5.11).
Obrnuto, ako pretpostavimo da vrijedi tvrdnja (5.11), slijedi

f
a
(X)f
a
(Y ) =

f
a
(X)X +

XY +

Y f
a
(Y ) =
=

f
a
(X)X +

XY +

Xf
a
(X) =

XY .
Buduci da su tvrdnje (5.10) i (5.11) ekvivalentne, dovoljno je pokazati valjanost propozicije
za jednu od njih. Dokazimo jednakost (5.11).
Neka je f
a
translacija i f njoj pridruzen linearni operator. Tada za sve X, Y /
n
vrijedi

Xf
a
(X) =

XY +

Y f
a
(Y ) +

f
a
(Y )f
a
(X) =

XY +

Y f
a
(Y ) + f(

Y X)
=

XY +

Y f
a
(Y ) +

Y X
=

Y f
a
(Y ) .
Obratno, ako vrijedi tvrdnja (5.11), onda za sve

XY V
n
vrijedi

f(XY ) =

f
a
(X)f
a
(Y ) =

f
a
(X)X +

XY +

Y f
a
(Y )
=

Xf
a
(X) +

Y f
a
(Y ) +

XY
=

XY .
Operator f je, dakle, identicno preslikavanje, a to znaci da je f
a
translacija.
Za translaciju f
a
: /
n
/
n
je vektor s pocetkom u nekoj tocki X i krajem u njezinoj slici
f
a
(X) za sve tocke X /
n
isti. Taj se vektor naziva vektor translacije. Svaka je translacija
jednoznacno odredena vektorom translacije.
Translacija za vektor v oznacava se sa t
v
.
Propozicija 22. Neka je /
n
ani prostor nad vektorskim prostorom V
n
. Ako su t, t
1
,
t
2
: /
n
/
n
translacije redom za vektore v, v
1
, odnosno v
2
, tada je t
1
translacija
za vektor v , a t
2
t
1
i t
1
t
2
su translacije za vektor v
1
+ v
2
i pritom vrijedi
t
2
t
1
= t
1
t
2
.
Teorem 8. Skup svih translacija anog prostora /
n
je Abelova grupa s obzirom na kompozi-
ciju kao grupovnu operaciju. Ta grupa je podgrupa ane grupe prostora /
n
.
Dokaz. Tvrdnja teorema neposredno slijedi iz propozicije 22. i egzistencije neutralnog ele-
menta promatrane podgrupe. Tu ulogu ocigledno ima identicno preslikavanje shvaceno kao
translacija za nul-vektor.
74
5.3.2 Neka daljnja svojstva anih preslikavanja
Propozicija 23. Neka je P
0
, P
1
, . . . , P
n
linearno nezavisan skup tocaka anog prostora
/
n
, a P

0
, P

1
, . . . , P

n
bilo koji skup tocaka tog prostora. Tada postoji jedinstveno ano
preslikavanje f
a
: /
n
/
n
takvo da vrijedi
f
a
(P
i
) = P

i
, i = 0, 1, . . . , n . (5.12)
Dokaz. Ako je f linearni operator pridruzen preslikavanju f
a
, onda je (5.12) ekvivalentno sa
f
a
(P
0
) = P

0
, (5.13)
f(

P
0
P
j
) =

0
P

j
, j = 1, 2, . . . , n . (5.14)
Buduci da su vektori

P
0
P
j
linearno nezavisni, postoji jedinstven linearni operator f koji
zadovoljava uvjete (5.14). Tada na temelju propozicije 14. postoji jedinstveno preslikavanje
f
a
koje zadovoljava (5.13), a f mu je pridruzeni linearni operator.
Vrijede tvrdnje:
Skup svih ksnih tocaka
2
anog preslikavanja f
a
: /
n
/
n
je ili prazan skup ili
potprostor (ravnina) od /
n
.
Skup svih ksnih tocaka translacije t : /
n
/
n
razlicite od identiteta je prazan.
Ano preslikavanje f
a
: /
n
/
n
sa n + 1 ksnih tocaka je identitet.
Skup F
P
svih bijektivnih anih preslikavanja f
a
: /
n
/
n
s ksnom tockom P /
n
je podgrupa ane grupe prostora /
n
.
Dokazimo sada vazan teorem o dekompoziciji anog preslikavanja.
Teorem 9. Neka je O /
n
. Svako ano preslikavanje f
a
: /
n
/
n
moze se na jed-
noznacan nacin prikazati kao kompozicija translacije i anog preslikavanja f
O
s ksnom
tockom O.
Dokaz. Ako je f
a
(O) = O, onda je ocito f
a
= i
a
f
a
, gdje je i
a
: /
n
/
n
identicno
preslikavanje, odnosno translacije za nul-vektor.
Pretpostavimo sada da je f
a
(O) ,= O.
Neka je t
v
(O) = f
a
(O) . Time je translacija t
v
jednoznacno odredena. Nadalje, neka je
f linearni operator pridruzen preslikavanju f
a
.
Oznacimo sa f
O
jedinstveno ano preslikavanje za koje je f
O
(O) = O i kojemu je pridruzen
linearni operator f (propozicija 14) .
Tada za svaki X /
n
vrijedi
f(

OX) =

f
a
(O)f
a
(X)
f(

OX) =

f
O
(O)f
O
(X) =

Of
O
(X) =

t
v
(O)t
v
(f
O
(X)) =

f
a
(O) (t
v
f
O
)(X) ,
2
Tocka P /
n
naziva se ksna tocka preslikavanja f
a
: A
n
A
n
ako je f
a
(P) = P.
75
zbog cega je f
a
(X) = t
v
f
O
(X), pa zbog proizvoljnosti tocke X /
n
vrijedi f
a
= t
v
f
O
.
Kako bismo pokazali jedinstvenost, pretpostavimo da postoje preslikavanja t
v
1
i

f
O
takva
da je
t
v
f
O
= t
v
1


f
O
.
Tada je (t
v
f
O
)(O) = (t
v
1


f
O
)(O) pa zbog f
O
(O) =

f
O
(O) = O slijedi t
v
(O) = t
v
1
(O).
Stoga je t
v
= t
v
1
i f
O
=

f
O
.
5.4 Analiticki prikaz anog preslikavanja
Neka je (O;

OE
1
, . . . ,

OE
n
) ani koordinatni sustav u prostoru /
n
i neka je f
a
: /
n
/
n
ano preslikavanje takvo da je
f
a
(O) = O

, f
a
(E
i
) = E

i
, i = 1, 2, . . . , n .
Veza medu vektorima e
i
=

OE
i
i e
i

i
je dana sa
e
j

=
n

i=1

ij
e
i
, j = 1, 2, . . . , n .
Neka je X /
n
tocka s koordinatama x
1
, x
2
, . . . , x
n
. Tada je njen radijus-vektor

OX =
n

j=1
x
j
e
j
.
Neka su
1
,
2
, . . . ,
n
koordinate tocke O

. Tada mozemo pisati

OO

=
n

i=1

i
e
i
.
Oznacimo sa x

1
, x

2
, . . . , x

n
koordinate slike X

= f
a
(X).
Tada je

OX

OO

OO

f
a
(O)f
a
(X) =

OO

+f(

OX)
= f(
n

j=1
x
j
e
j
) +

OO

=
n

j=1
x
j
f(e
j
) +

OO

=
n

j=1
x
j
e

j
+

OO

=
n

j=1
x
j
(
n

i=1

ij
e
i
) +

OO

=
n

i=1
(
n

j=1

ij
x
j
)e
i
+
n

i=1

i
e
i
.
Dobivamo, dakle

OX

=
n

i=1
x

i
e
i
=
n

i=1
_
n

j=1

ij
x
j
+
i
_
e
i
,
pa zbog linearne nezavisnosti vektora e
i
, i = 1, . . . , n , slijedi
x

i
=
n

j=1

ij
x
j
+
i
, i = 1, 2, ..., n . (5.15)
76
To je trazeni analiticki prikaz anog preslikavanja.
Jednakosti (5.15) imaju slican oblik kao jednakosti (3.8) za anu transformaciju koordinata u
/
n
. Razlika je i u tome sto se promjenilo znacenje jednakosti. Kod (3.8) su x
i
i x

i
koordinate
jedne tocke X s obzirom na dva koordinatna sustava (O; e
1
, . . . , e
n
) i (O

, e

1
, . . . , e

n
), dok su
u (5.15) x
i
i x

i
koordinate dviju tocaka X i f
a
(X) s obzirom na isti koordinatni sustav
(O, e
1
, . . . , e
n
).
Pritom je jos u prvom slucaju determinanta matrice transformacije A = (
ij
) uvijek razlicita
od 0, a u drugom slucaju taj uvjet nije nuzan.
Za translaciju t
v
: A
n
A
n
je A = E i v =

OO

, pa (5.15) poprima oblik

x

i
= x
i
+
i
, i = 1, 2, . . . , n . (5.16)
Napomena.
Ano preslikavanje f
a
: /
n
/
n
s analitickim prikazom (5.15) je kompozicija ovih
dvaju preslikavanja:
x
i
=
n

j=1

ij
x
j
( f
O
s ksnom tockom O )
x

i
= x

i
+
i
( translacija t

OO

)
Ako je f
a
: /
n
/
n
bijektivno ano preslikavanje, onda bilo koja tocka X u
koordinatnom sustavu (O, e
1
, . . . , e
n
) ima iste koordinate kao slika X

= f
a
(X) u
koordinatnom sustavu (O, e

1
, . . . , e

n
) .
Neka je f
a
: /
n
/
n
ano preslikavanje. Tada za svaku ravninu vrijedi
dimf
a
() dim .
Bijektivno ano preslikavanje f
a
: /
n
/
n
preslikava k-ravninu u k-ravninu.
Za ano preslikavanje f
a
: /
n
/
n
s matricom A ranga r < n i P

f
a
(/
n
)
vrijedi
dimf
a
(/
n
) = r , dim P /
n
[ f
a
(P) = P

= n r .
Neka je f
a
: /
n
/
n
ano preslikavanje s matricom A i pridruzenim linearnim
operatorom f. Ako je det A > 0 ( det A < 0) koordinatni sustavi (e
1
, . . . , e
n
) i
( f(e
1
), . . . , f(e
n
) ) pripadnog vektorskog prostora su jednako (suprotno) orijentirani.
Za bijektivno ano preslikavanje f
a
: /
n
/
n
s matricom A postoji inverzno
prelikavanje f
1
a
, a analiticki prikaz preslikavanja f
1
a
dobije se iz (5.15) rjesavanjem
po x
i
x
i
=
1
det A
n

j=1
A
ji
(x

j

j
) , j = 1, . . . , n ,
gdje je A
ji
algebarski komplement elementa
ji
u matrici A.
77
Primjer 39. Analiticki prikaz anog preslikavanja

Zelimo odrediti analiticki prikaz anog preslikavanja f

a
: /
3
/
3
koje tocke O, P
1
(1, 2, 1),
P
2
(3, 2, 0) i P
3
(1, 1, 1) preslikava redom u O

(1, 1, 2), P

1
(2, 4, 1), P

2
(6, 16, 3) i P

3
(3, 3, 0).
Buduci da je

OO

= [1, 1, 2], u analitickom prikazu anog preslikavanja (5.15) je

1
= 1,

2
= 1 i
3
= 2.
Ano preslikavanje f
a
djeluje tako da za koordinate tocaka vrijedi:
P

1
. . .
_
_
-2
4
-1
_
_
=
_
_

11

12

13

21

22

23

31

32

33
_
_
_
_
1
2
-1
_
_
+
_
_
-1
1
2
_
_
P

2
. . .
_
_
6
16
-3
_
_
=
_
_

11

12

13

21

22

23

31

32

33
_
_
_
_
3
2
0
_
_
+
_
_
-1
1
2
_
_
P

3
. . .
_
_
3
3
0
_
_
=
_
_

11

12

13

21

22

23

31

32

33
_
_
_
_
1
1
1
_
_
+
_
_
-1
1
2
_
_
Mnozenjem matrica dobit cemo sustav devet jednazbi s devet nepoznanica
ij
:

11
+ 2
12

13
= 1 (5.17)

21
+ 2
22

23
= 3 (5.18)

31
+ 2
32

33
= 3 (5.19)
3
11
+ 2
12
= 7 (5.20)
3
21
+ 2
22
= 15 (5.21)
3
31
+ 2
32
= 5 (5.22)

11
+
12
+
13
= 4 (5.23)

21
+
22
+
23
= 2 (5.24)

31
+
32
+
33
= 2 (5.25)
Promatramo li posebno sustave (5.17), (5.20), (5.23), zatim (5.18), (5.21), (5.24) i (5.19),
(5.22), (5.25) mozemo primijetiti da su to sustavi tri jednadzbe s tri nepoznanice, a matrice
sustava su im jednake, sto pojednostavljuje racunanje. Rijesimo li svaki od tih sustava, dobit
cemo sve nepoznanice
ij
.
Trazeni prikaz anog preslikavanja f
a
je:
f
a
. . .
_
_
x

1
x

2
x

3
_
_
=
_
_
3 -1 2
7 -3 -2
-1 -1 0
_
_
_
_
x
1
x
2
x
3
_
_
+
_
_
-1
1
2
_
_
78
Dio II
Euklidski prostori
79
Poglavlje 6
Pojam euklidskog prostora
U prethodnim poglavljima izgradili smo ani prostor /
n
nad realnim vektorskim prostorom
V
n
. Taj prostor ne mozemo poistovjetiti s prostorom s kojim smo se sreli u srednjoskolskoj
geometriji, cak ni onda ako se ogranicimo na dimenziju n = 3. U geometriji anog prostora
proucavaju se samo tzv. ana svojstva skupova tocaka, u koje se ne ubrajaju udaljenost
dviju tocaka, kut izmedu dvaju vektora, okomitost dvaju pravaca i sl. Da bi ti pojmovi
imali smisla u anom prostoru, potrebno je u njega uvesti metriku, ne narusavajuci pritom
ni jedno od njegovih anih svojstava. Struktura anog prostora na poznati je nacin povezana
sa strukturom vektorskog prostora. Metricku strukturu kakvu zelimo nosi unitarni vektorski
prostor.
U ovom dijelu proucit cemo poseban slucaj anog prostora koji se dobiva uz pretpostavku
da je u deniciji anog prostora /
n
vektorski prostor V
n
realan unitaran prostor.
Podsjetit cemo ovdje na znacenje nekih pojmova koji su potrebni u daljnjem radu.
Preslikavanje x | x| vektorskog prostora V nad poljem F = R ili F = C u skup R
je norma na V ako za sve x, y V i svaki F vrijedi:
(i) pozitivna denitnost: | x| 0 i | x| = 0 x = ;
(ii) homogenost : | x| = [ [ | x| ;
(iii) nejednakost trokuta: | x +y| | x| +| y| .
Uredeni par (V, | |) vektorskog prostora V i norme | | : V R zovemo normiranim
prostorom.
Uredeni par (X, d) nepraznog skupa X i funkcije d : X X R zovemo metrickim
prostorom i kazemo da je d metrika ako su za sve x, y, z X ispunjeni uvjeti:
(i) pozitivna denitnost: d(x, y) 0 i d(x, y) = 0 x = y ;
(ii) simetricnost: d(x, y) = d(y, x) ;
(iii) nejednakost trokuta: d(x, y) d(x, z) +d(z, y) .
Vrijednost d(x, y) naziva se udaljenost tocaka x i y.
Neka je V vektorski prostor nad poljem F = R ili F = C. Preslikavanje s : V V F je
skalarni produkt na vektorskom prostoru V ako za sve a, b, c V , , F vrijedi:
(i) hermitska simetricnost: s(a, b) = s(b, a) ;
(ii) pozitivna denitnost: s(a, a) 0 i s(a, a) = 0 a = 0 ;
(iii) bilinearnost: s(a +b, c) = s(a, c) + s(b, c) .
Koristimo jos i notaciju: s(a, b) = (a, b) .
80
Uredeni par (V, s) vektorskog prostora i skalarnog produkta naziva se unitarni prostor.
Neka je (V, s) unitarni prostor. Za vektore a, b V kazemo da su ortogonalni (okomiti) ako
je s(a, b) = 0 .
Obicno kazemo i da je sam vektorski prostor V normirani, metricki, odnosno unitarni prostor.
Sada mozemo denirati pojam euklidskog prostora.
Denicija 31. n-dimenzionalni euklidski prostor c
n
je n-dimenzionalni ani prostor kojemu
je pridruzen realan unitaran vektorski prostor U
n
.
Euklidski prostor je uredena trojka (c
n
, U
n
, v) sastavljena od skupa tocaka c
n
, realnog
unitarnog prostora U
n
i preslikavanja v : c
n
c
n
U
n
koje ima svojstva:
(A1) Za svaku tocku A c
n
i vektor x U
n
postoji jedna i samo jedna tocka B c
n
takva da je v(A, B) =

AB = x ,
(A2) Za sve A, B, C c
n
vrijedi v(A, B) + v(B, C) = v(A, C) .
U daljnjem tekstu razmatrat cemo samo takve prostore.
81
Poglavlje 7
Ortogonalnost. Udaljenost prostora
7.1 Okomitost ravnina
Denicija 32. Neka su
1
1
i
1
2
pravci euklidskog prostora c
n
. Kazemo da je pravac
1
1
okomit na pravac
1
2
i pisemo
1
1

1
2
ako su vektori smjera tih pravaca ortogonalni.
Pomocu pojma okomitosti pravaca lako se moze denirati okomitost k-dimenzionalne ravnine

1
k
i l-dimenzionalne ravnine
2
l
euklidskog prostora c
n
.
Denicija 33. Kazemo da je pravac
1
okomit na k-ravninu
k
, i oznacavamo to sa
1

k
, ako je on okomit na bilo koji pravac te ravnine.
Pravac
1
naziva se okomica iz tocke A na ravninu
k
ako je A
1
,
1

k
i
1

k
neka tocka P. Tocka P naziva se noziste okomice iz A na
k
.
Kako je okomitost pravaca ekvivalentna ortogonalnosti vektora smjera tih pravaca, to je

1

k
W
1
W
k
,
gdje su W
1
i W
k
vektorski prostori pridruzeni pravcu
1
i k-ravnini
k
.
Denicija 34. Neka je W
k
_ U
n
. Ortogonalni komplement potprostora W
k
je skup
x U
n

s(x, w) = 0 , w W
k
, a oznacavamo ga sa (W
k
)

.
Propozicija 24. U n-dimenzionalnom euklidskom prostoru c
n
iz svake tocke tog prostora
koja ne pripada k-dimenzionalnoj ravnini
k
moze se spustiti jedna i samo jedna okomica
na
k
.
Dokaz. Oznacimo sa W
k
smjer ravnine
k
, a sa (W
k
)

ortogonalni komplement potpros-

tora W
k
.
Neka je (
k
)

A
ravnina tockom A c
n

k
sa smjerom (W
k
)

.
Iz Grassmannove formule slijedi da je presjek
k
(
k
)

A
tocka, oznacimo je sa A

. Pravac
odreden tockama A i A

je trazena okomica.
82
Dokazimo jedinstvenost. Pretpostavimo da postoje dvije razlicite okomice iz tocke A na
k
.
Oznacimo sa A

i A

tocke u kojima te okomice sijeku ravninu

k
. Tada je
0 = (

A ) = (

A ) =
= (

) + (

A ) =
= (

) + 0 = (

) ,
pa iz (

) = 0 slijedi

= , odnosno A

= A

.
U dokazu propozicije 24. denirali smo ravninu (
k
)

A
sa smjerom (W
k
)

. Kao sto
je poznato, skup (W
k
)

svih vektora prostora U

n
okomitih na W
k
je vektorski potprostor
dimenzije nk. Taj je potprostor pridruzen skupu (
k
)

A
svih tocaka koje leze na pravcima
koji prolaze tockom A i okomiti su na k-ravninu
k
. Prema tome, (
k
)

A
je (n k)-
dimenzionalna ravnina. Presjek
k
(
k
)

A
ne moze, ocito, sadrzavati niti jedan pravac,
ali nije ni prazan. On se sastoji samo od nozista okomice iz tocke A na
k
.
Denicija 35. Neka je
k
k-ravnina prostora c
n
s pridruzenim vektorskim prostorom W
k
i neka je A c
n
bilo koja tocka. Ani potprostor tockom A sa smjerom (W
k
)

naziva se
ortogonalni komplement ravnine
k
tockom A i oznacava sa (
k
)

A
.
Ortogonalni komplement hiperravnine
n1
tockom A je upravo okomica iz te tocke na
hiperravninu.
7.1.1 Ortogonalna projekcija
Denicija 36. Ortogonalna projekcija tocke A na bilo koju ravninu je presjek ravnina
i

A
, a oznacava se sa A

.
Ortogonalna projekcija tocke A na ravninu je noziste okomice iz A na . Ako je A ,
ortogonalna projekcija A na podudara se s tockom A.
Denicija 37. Preslikavanje p

: c
n
koje tocki A c
n
pridruzuje tocku A

naziva
se ortogonalno projiciranje prostora c
n
na ravninu .
Razmotrimo sada kako se koordinate ortogonalne projekcije A

odreduju pomocu koordinata

tocke A.
Odaberimo u k-ravnini pravokutni koordinatni sustav (0; e
1
, . . . , e
k
) . Bazu e
1
, . . . , e
k

nadopunimo vektorima e
k+1
, . . . , e
n
do pravokutne baze e
1
, . . . , e
n
prostora U
n
.
Za pravokutni koordinatni sustav u c
n
uzmimo (0; e
1
, . . . , e
n
) .
Neka je u tom sustavu

OA = [
1
, . . . ,
n
]. Tada je ortogonalna projekcija tocke A na
tocka P s koordinatama (
1
, . . . ,
k
, 0, . . . , 0).
Koordinate tocaka u ravnini su oblika (x
1
, . . . , x
k
, 0, . . . , 0), a bilo koji vektor x s
pocetnom i krajnjom tockom u moze se prikazati u obliku x = x
1
e
1
+ +x
k
e
k
.
83
O
A
P
e
1
e
2
e
3
Slika 7.1: Ortogonalna projekcija tocke A na ravninu
S druge strane je

PA =
k+1
e
k+1
+ +
n
e
n
i zato je skalarni produkt (x,

PA) = 0, tj.
pravac PA je okomit na . To je i trebalo pokazati. Dakle, iz

OA =
1
e
1
+. . . +
n
e
n
slijedi

OA

= x
1
e
1
+. . . +x
k
e
k
. (7.1)
Propozicija 25. Ortogonalno projiciranje p

: c
n
je linearno preslikavanje, odnosno
za bilo koje tocke A
1
, A
2
, A
3
, A
4
, A
5
, A
6
i bilo koje realne brojeve , iz jednakosti

A
1
A
2
=

A
3
A
4
+

A
5
A
6
slijedi

(A
1
) p

(A
2
) =

(A
3
) p

(A
4
) +

(A
5
) p

(A
6
) .
Dokaz. Neka je A
i
= (x
i
1
, x
i
2
, . . . , x
i
n
) , i = 1, . . . 6. Tada na temelju zadanog uvjeta dobivamo
x
2
j
x
1
j
=
_
x
4
j
x
3
j
_
+
_
x
6
j
x
5
j
_
, j = 1, 2, . . . , n . (7.2)
S druge strane, (7.1) daje

(A
i
) p

(A
i+1
) =
k

l=1
(x
i+1
l
x
i
l
) e
l
, i = 1, 3, 5. (7.3)
Iz (7.2) i (7.3) slijedi trazena jednakost.
Denicija 38. Skup ortogonalnih projekcija svih tocaka iz S na naziva se projekcija S

skupa tocaka S na ravninu .

Propozicija 26. Ortogonalna projekcija pravca
1
na bilo koju ravninu je ili pravac ili
tocka.
Ako su
1
1
, . . . ,
1
m
pravci prostora c
n
, onda je
_

1
1
+. . . +
1
m
_

=
_

1
1
_

+. . . +
_

1
m
_

. (7.4)
84
Dokaz. Na svakom pravcu
1
i
odaberimo par razlicitih tocaka A
i
i B
i
, gdje je i = 1, 2, . . . , m.
Ravnina
1
1
+. . . +
1
m
se sastoji od tocaka T za koje je

A
1
T =
1

A
1
B
1
+. . . +
m

A
1
B
m
+
2

A
1
A
2
+. . . +
m

A
1
A
m
, (7.5)

1
, . . . ,
m
,
2
, . . . ,
m
R. Na temelju propozicije (25) slijedi

(A
1
)p

(T) =
1

(A
1
)p

(B
1
) + . . . +
m

(A
1
)p

(B
m
)
+
2

(A
1
)p

(A
2
) + . . . +
m

(A
1
)p

(A
m
) , (7.6)
pa je p

(T) (p

(A
1
) + p

(B
1
)) + . . . + (p

(A
n
) +p

(B
m
)) .
Obratno, ako je P (p

(A
1
) + p

(B
1
)) +. . . + (p

(A
n
) +p

(B
m
)) ,
tada se moze pisati

(A
1
)P =
1

(A
1
)p

(B
1
) +. . . +
m

(A
1
)p

(B
m
)
+
2

(A
1
)p

(A
2
) + . . . +
m

(A
1
)p

(A
m
) . (7.7)
Ako je T tocka u prostoru
1
1
+. . .+
1
m
za koju vrijedi (7.5), tada usporedivanjem jednakosti
(7.6) i (7.7) vidimo da je p

(T) = P i zato je P (
1
1
+. . . +
1
m
)

. Takoder je
_

1
1
+. . . +
1
m
_

= ( p

(A
1
) + p

(B
1
) ) + . . . + ( p

(A
n
) + p

(B
m
) ) .
Za m = 1 dobivamo (
1
1
)

= p

(A
1
) +p

(B
1
) .
Zato je i (
1
i
)

= p

(A
i
) + p

(B
i
) .
Korolar 7. Ortogonalna projekcija k-dimenzionalne ravnine
1
na l-dimenzionalnu ravninu

2
je opet ravnina i pritom je
dim(p

2
(
1
)) dim
1
.
Primjer 40. Ortogonalna projekcija tocke na hiperravninu
Odredimo koordinate ortogonalne projekcije tocke A koja u pravokutnom koordinatnom
sustavu (O; e
1
, e
2
, . . . , e
n
) ima koordinate x

1
, x

2
, . . . , x

n
na hiperravninu

n1
. . .
1
x
1
+
2
x
2
+. . . +
n
x
n
+
0
= 0 (7.8)
Neka su B i C bilo koje dvije tocke u
n1
s koordinatama
1
,
2
. . . ,
n
, odnosno
1
,
2
,
. . . ,
n
. Tada je

BC =
n

i=1
(
i

i
) e
i
.
Koordinate tocaka B i C moraju zadovoljavati jednadzbu hiperravnine sto uvrstavanjem u
(7.8) i oduzimanjem daje jednadzbu

1
(
1

1
) +
2
(
2

2
) + . . . +
n
(
n

n
) = 0 . (7.9)
Iz prikaza

BC i posljednje jednakosti zakljucujemo da je pravac

1
. . .
x
1
x

1
= . . . =
x
n
x

n
= () (7.10)
85
okomit na pravac ciji je vektor smjera

BC .
Buduci da su B i C po volji odabrane tocke iz
n1
, slijedi
1

n1
, pa je
1
= (
n1
)

.
Rjesavanjem jednadzbi (7.8) i (7.10) dobivamo trazene koordinate ortogonalne projekcije
tocke A
x
i
=

o
+ (
1
x

1
+. . . +
n
x

n
)

2
1
+
2
2
+. . . +
2
n

i
+x
0
i
, i = 1, 2, . . . , n . (7.11)
7.1.2 Paralelnost dviju ravnina
Podsjetimo se sto znaci paralelnost ravnina. Ravnine
k
1
i
l
2
(k l) s pridruzenim pot-
prostorima W
k
1
, W
l
2
_ U
n
su paralelne ako je W
k
1
_ W
l
2
. Pojam paralelnosti ravnina u
euklidskom prostoru c
n
mozemo izraziti i na ovaj nacin.
Propozicija 27. Neka su
k
1
i
l
2
ravnine s pripadnim smjerovima W
k
1
= [ a
1
, . . . , a
k
]
i W
l
2
= [ b
1
, . . . , b
l
] .
Ravnine
k
1
i
l
2
su paralelne (potpuno paralelne) ako i samo ako je svaki vektor koji
je okomit na W
l
2
(okomit na vektore b
1
, b
2
, . . . , b
l
), okomit i na W
k
1
(okomit na vektore
a
1
, a
2
, . . . , a
k
).
Dokaz. Neka je svaki vektor koji je okomit na W
l
2
takoder okomit na W
k
1
. Tada je (W
l
2
)

_
(W
k
1
)

, odnosno W
k
1
_ W
l
2
. Obrat je ocigledan.
Denicija 39. Neka su
k
1
i
l
2
ravnine s pripadnim smjerovima W
k
1
i W
l
2
= [ b
1
, . . . , b
l
].
Ako ravnina W
k
1
sadrzi m linearno nezavisnih vektora koji su linearne kombinacije vektora
b
1
, , b
l
, ali ne sadrzi m + 1 takvih vektora, tada se kaze da su
k
1
i
l
2
m
k
-paralelne.
Neka su
k
1
i
l
2
ravnine s pripadnim smjerovima W
k
1
= [ a
1
, . . . , a
k
] i W
l
2
= [ b
1
, . . . , b
l
].
Za
m
k
-paralelnost ravnina
k
1
i
l
2
je nuzno i dovoljno da je broj linearno nezavisnih
vektora u skupu a
1
, . . . , a
k
, b
1
, . . . , b
l
jednak k +l m.
Ako se dvije
m
k
-paralelne ravnine prostora c
n
sijeku, onda je njihov presjek m-dimenzionalna
ravnina.
Primjer 41. Potpuna paralelnost u c
3
U c
3
bilo koje dvije ravnine su ili potpuno paralelne ili
1
2
-paralelne.
7.1.3 Okomitost dviju ravnina
Analogno paralelnosti uvodi se pojam okomitosti dviju ravnina.
Denicija 40. Dvije ravnine
k
1
i
l
2
su medusobno potpuno okomite ako su (potpuno)
ortogonalni pripadni potpostori W
k
1
i W
l
2
, odnosno ako je svaki vektor jednog potpostora
okomit na svaki vektor drugog potpostora.
86
Slika 7.2: Potpuno paralelne 2-ravine u prostoru c
3
Primjer 42. Potpuno okomite ravnine
Sljedece su ravnine medusobno potpuno okomite:
Ravnine euklidskog prostora c
n
sa smjerovima W
k
1
= [ e
1
, . . . , e
r
] i W
l
2
= [ e
r+1
, . . . , e
n
],
gdje je e
1
, . . . , e
n
baza pripadnog vektorskog prostora U
n
;

k
1
i (
k
1
)

A
.
Denicija 41. Neka su
k
1
i
l
2
ravnine s pripadnim vektorskim potprostorima W
k
1
i
W
l
2
.
Ako W
l
2
sadrzi p linearno nezavisnih vektora okomitih na potprostor W
k
1
, a ne sadrzi
p + 1 takvih vektora, tada se kaze da su ravnine
k
1
i
l
2
p
l
-okomite.
Neka su
k
1
i
l
2
ravnine s pripadnim smjerovima W
k
1
= [ a
1
, . . . , a
k
] i W
l
2
= [ b
1
, . . . , b
l
].
Nadopunimo bazu a
1
, . . . , a
k
prostora W
k
1
vektorima a
k+1
, . . . , a
n
do baze prostora U
n
.
Za
p
l
-okomitost ravnina
k
1
i
l
2
nuzno i dovoljno da je maksimalni broj linearno nezavisnih
vektora u skupu a
k+1
, . . . , a
n
, b
1
, . . . , b
l
jednak n k +l p.
U prostoru c
3
ne postoje potpuno okomite 2-ravnine.
7.2 Udaljenost ravnina
7.2.1 Udaljenost tocke od hiperravnine
Neka je A(x
0
1
, x
0
2
, . . . , x
0
k
) tocka prostora c
k
, a hiperravnina s jednadzbom
1
x
1
+
2
x
2
+
. . . +
k
x
k
+
0
= 0 koja se uz oznake x = [x
1
, x
2
, . . . , x
k
], n = [
1
,
2
, . . . ,
k
] moze pisati
u vektorskom obliku (n, x) +
0
= 0 .
Denicija 42. Udaljenost d(A, A

) tocke A od njezine ortogonalne projekcije na hiper-

ravninu , naziva se udaljenost tocke A od hiperravnine i oznacava sa d(A, ) .
87
Slika 7.3:
1
2
- okomite 2-ravine u prostoru c
3
Prema razmatranjima u 7.1.1. vektor n je okomit na hiperravninu (vektor normale), pa
jednadzba pravca

A
glasi r = r
A
+ n, a vrijednost parametra za tocku A

je jednaka

(n, r
A
) +
0
|n|
2
.
Slijedi
r
A

= r
A

(n, r
A
) +
0
|n|
2
n.
Za udaljenost d (A, ) dobivamo
d(A, ) = d(A, A

) = |r
A

r
A
|
=
[ (n, r
A
) +
0
[
|n|
,
ili u koordinatnoj formi
d(A, ) =
[
1
x
0
1
+
2
x
0
2
+. . . +
k
x
0
k
+
0
[
_

2
1
+
2
2
+. . . +
2
k
. (7.12)
Posebno, za udaljenost ishodista O od hiperravnine iz (7.12) dobivamo
= d(O, ) =
[
0
[
_

2
1
+
2
2
+. . . +
2
k
(7.13)
Ako je |n| = 1, tada je
1
x
1
+
2
x
2
+ . . . +
k
x
k
+
0
= 0 tzv. Hesseov normalni oblik
jednadzbi hiperravnine .
U tom slucaju je n jedinicni vektor, a koecijenti
1
, . . .
k
zovu se kosinusi smjera vektora
normale, jer je
i
= cos (n, e
i
) = cos
i
, i = 1, 2, . . . , k . Uz to je = [
0
[ .
88
Da bi se u opcem slucaju jednadzba

i
x
i
+
0
= 0 svela na Hesseov normalni oblik,
dovoljno je lijevu stranu jednadzbe podijeliti brojem
|n| =

i
2
.
Pritom je uobicajeno da se od dvije mogucnosti za jedinicni vektor normale odabere onu kod
koje je uz |n
0
| = 1 i (n
0
, x) 0.
Tada je
cos
i
=

i
sign
0
_

j

2
j
, =

0
sign
0
_

2
i
,
pa Hesseov normalni oblik jednadzbe hiperravnine glasi
k

i=1
x
i
cos
i
= 0 . (7.14)
Primjer 43. Udaljenost tocke od hiperravnine
Odredimo udaljenost tocke A(10, 0, 6, 0) u prostoru c
4
od hiperravnine zadane param-
etarskim jednadzbama:
x
1
= 1 + 2
2
+
3
x
2
= 2 +
1
+ 3
2
x
3
= 3 + 2
1
x
4
= 1 +
3
Eliminacijom parametara
1
,
2
i
3
dobivamo opci oblik jednadzbe hiperravnine
3x
1
2x
2
+x
3
3x
4
13 = 0 .
Udaljenost tocke A od je prema (7.12)
d(A, ) =
[ 3 10 + (2) 0 + 1 6 + (3) 0 13 [
_
3
2
+ (2)
2
+ 1
2
+ (3)
2
=
[ 23 [

23
=

23 .
Jednadzba okomice tockom A na hiperravninu glasi

A

x
1
10
3
=
x
2
2
=
x
3
6
1
=
x
4
3
.
Ortogonalna projekcija tocke A je presjek i

A
.
3(10 + 3) 2(2) + (6 + ) 3(3) 13 = 0
23 23 = 0
= 1
Slijedi A

(13, 2, 7, 3) .
Zaista,
d(A, A

) =
_
(13 10)
2
+ (2 0)
2
+ (7 6)
2
+ (3 0)
2
=

23 .
89
7.2.2 Udaljenost tocke od k-ravnine
Denicija 43. Neka je
k
k-ravnina prostora c
n
i A c
n
bilo koja tocka. Udaljenost
d(A, A

k) tocke A i njezine ortogonalne projekcije A

k na ravninu
k
naziva se udaljenost
tocke A od k-ravnine
k
i oznacava sa d(A,
k
).
Napomena. Neka je B bilo koja tocka k-ravnine
k
. Tada je
|

BA|
2
= |

BA

k +

kA|
2
= |

kA|
2
+|

BA

k|
2
|

kA|
2
.
Time smo pokazali da je udaljenost d(A, A

k) najkraca od svih udaljenosti tocke A od

tocaka B
k
, odnosno
d(A,
k
) = d(A, A

k) = min
B
k
d(A, B) .
Nadalje, ova je denicija poopcenje prethodno denirane udaljenosti tocke od hiperravnine
(denicija 42).
Neka je A(a) tocka,
k
. . . r = r
0
+
k

i=1

i
a
i
k-ravnina zadana tockom P
0
(r
0
) i smjerom
W
k
= [ a
1
, . . . , a
k
] .
A
P
0
r
0
O
a
a
1
a
2
k
k
A
Slika 7.4: Udaljenost tocke od 2-ravnine u prostoru c
3
Vektor

A

kA ortogonalan je na W
k
, tj. ortogonalan je na sve vektore a
i
, i = 1, 2, . . . , k.
Prema tome, tocka A

k zadovoljava sljedeci sustav k jednadzbi sa k nepoznanica

1
,
2
, . . . ,
k
( a r
0

i=1

i
a
i
, a
j
) = 0 , j = 1, 2, . . . , k ,
a on je ekvivalentan sustavu
k

i=1
(a
i
, a
j
)
i
(a r
0
, a
j
) = 0 , j = 1, 2, . . . , k . (7.15)
90
Odredivanjem nepoznanica
1
,
2
, . . . ,
k
dobivamo ortogonalnu projekciju A

k(r

) tocke A
na
k
, pa je vektor

A

kA = ar
0

i=1

i
a
i
, a udaljenost d(A,
k
) = d(A, A

k) = |

kA|.
Medutim, udaljenost d(A,
k
) mozemo eksplicitno izraziti i samo pomocu vektora a
1
,. . . , a
k
,
a, r
0
. U tu svrhu dodamo sustavu (7.15) jednadzbu
k

i=1
a
i

P
0
A

k = 0 . (7.16)
Promatrajmo sustav (7.15), (7.16) kao homogeni sustav linearnih jednadzbi s netrivijalnim
rjesenjem
1
,
2
, . . . ,
k
, 1 . Pritom je vazno da je

(a
1
, a
1
) . . . (a
1
, a
k
) a
1
. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
(a
k
, a
1
) . . . (a
k
, a
k
) a
k
(a r
0
, a
1
) . . . (a r
0
, a
k
)

P
0
A

= 0 ,
iz cega slijedi
r

r
0
=

P
0
A

k =
=
1
(a
1
, . . . , a
k
)

(a
1
, a
1
) . . . (a
1
, a
k
) a
1
. . . . . . . . . . . . . . . . . .
(a
k
, a
1
) . . . (a
k
, a
k
) a
k
(a r
0
, a
1
) . . . (a r
0
, a
k
) 0

.
(7.17)
Sada iz jednakosti

A

kA =

P
0
A

P
0
A

k slijedi
a r

=

A

kA =
=
1
(a
1
, . . . , a
k
)

(a
1
, a
1
) . . . (a
1
, a
k
) a
1
. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
(a
k
, a
1
) . . . (a
k
, a
k
) a
k
(a r
0
, a
1
) . . . (a r
0
, a
k
) a r
0

.
(7.18)
Konacno, za udaljenost d(A,
k
) dobivamo
d
2
(A,
k
) = |

kA|
2
= (

kA,

kA) = (

kA, a r
0
) ,
jer je

kA =

kP
0
+

P
0
A .
Primjenom jednakosti (7.18) dobivamo
d
2
(A,
k
) =
(a
1
, . . . , a
k
, a r
0
)
(a
1
, . . . , a
k
)
. (7.19)
Udaljenost d(A,
1
) tocke A od pravca
1
dobiva se najjednostavnije tako da se najprije
odredi presjek
1
(
1
)

A
, tj. tocka A

1.
Tada je
d(A,
1
) = d(A, A

1) .
91
7.2.3 Zajednicka normala i udaljenost k-ravnina
Denicija 44. Pravac
1
koji sijece dva pravca
1
1
i
1
2
i na njih je okomit naziva se
zajednicka normala pravaca
1
1
i
1
2
.
Neka su
1
1
. . . r = r
1
+
1
a
1
i
1
2
. . . r = r
2
+
2
a
2
dva mimosmjerna pravca u
c
n
. Tada su vektori a
1
i a
2
linearno nezavisni, a vektor

T
1
T
2
, = , za sve T
1

1
1
, T
2

1
2
.
T
1
r
1
O
T
2
M
2
M
2
r
2
r
M
1
M
1
r
Slika 7.5: Zajednicka normala dvaju mimosmjernih pravaca
Propozicija 28. Neka su
1
1
. . . r = r
1
+ a
1
i
1
2
. . . r = r
2
+ a
2
mimosmjerni
pravci. Pravac
1
tockama M
1

1
1
i M
2

1
2
, odreden jednadzbom
r = r
1
+
1
a
1
+ (r
2
+
2
a
2
r
1

1
a
1
) , (7.20)
gdje je r
M
1
= r
1
+
1
a
1
i r
M
2
= r
2
+
2
a
2
, pri cemu je

1
=
( r
2
r
1
, a
1
) a
2
2
( r
2
r
1
, a
2
)(a
1
, a
2
)
a
2
1
a
2
2
(a
1
, a
2
)
2
,

2
=
( r
2
r
1
, a
1
)(a
1
, a
2
) ( r
2
r
1
, a
2
) a
2
1
a
2
1
a
2
2
(a
1
, a
2
)
2
(7.21)
je zajednicka normala pravaca
1
1
i
1
2
.
92
Dokaz. Vektor smjera pravca
1
(7.20) je r
2
+
2
a
2
r
1

1
a
1
.
Pravac
1
je zajednicka normala pravaca
1
1
i
1
2
ako i samo ako vrijedi:
( r
2
+
2
a
2
r
1

1
a
1
, a
1
) = 0 ,
( r
2
+
2
a
2
r
1

1
a
1
, a
2
) = 0 .
(7.22)
Tada je vektor smjera pravca
1
ortogonalan na vektore a
1
i a
2
, odnosno pravac
1
je
okomit na pravce
1
1
i
1
2
. Primjenom svojstava skalarnog produkta uvjeti (7.22) mogu se
ekvivalentno zapisati kao:
a
2
1

1
(a
1
, a
2
)
2
= ( r
2
r
1
, a
1
) ,
(a
1
, a
2
)
1
a
2
2

2
= ( r
2
r
1
, a
2
) .
Zbog linearne nezavisnosti vektora a
1
i a
2
je a
2
1
a
2
2
(a
1
, a
2
)
2
,= 0, pa vrijedi (7.21). Parametrima

1
i
2
odredene su tocke M
1
i M
2
u kojima se pravci
1
1
i
1
2
sijeku s pravcem . Stoga je
pravac
1
zajednicka normala pravaca
1
1
i
1
2
.
Propozicija 29. Neka su
1
1
. . . r = r
1
+ a
1
i
1
2
. . . r = r
2
+ a
2
mimosmjerni
pravci, a pravac
1
tockama M
1

1
1
i M
2

1
2
zajednicka normala pravaca
1
1
i
1
2
.
Udaljenost d(M
1
, M
2
) je najmanja udaljenost tocaka pravaca
1
1
i
1
2
.
Dokaz. Za sve T
1

1
1
, T
2

1
2
je

T
1
T
2
=

T
1
M
1
+

M
1
M
2
+

M
2
T
2
. Stoga zbog
(

T
1
M
1
,

M
1
M
2
) = (

M
1
M
2
,

M
2
T
2
) = vrijedi

T
1
T
2
2
= (

T
1
M
1
+

M
2
T
2
)
2
+

M
1
M
2
2
,
odnosno

M
1
M
2
2
=

T
1
T
2
2
(

T
1
M
1
+

M
2
T
2
)
2

T
1
T
2
2
,
pa je
d(M
1
, M
2
) d(T
1
, T
2
) .
Jednakost vrijedi za T
1
= M
1
i T
2
= M
2
. Stoga vrijedi
d(M
1
, M
2
) = min
T
1

1
1
, T
2

1
2
d(T
1
, T
2
) .
Primjer 44. Zajednicka normala dvaju mimosmjernih pravaca u prostoru c
3
Neka su
1
1
. . . r = r
1
+a
1
i
1
2
. . . r = r
2
+a
2
mimosmjerni pravci.
Vektor smjera zajednicke normale dvaju pravaca u prostoru c
3
moze se odrediti pomocu
vektorskog produktra vektora smjera zadanih pravaca
a = a
1
a
2
.
Zatim, zajednicku normalu
1
mozemo dobiti kao presjek dviju 2-ravnina
2
1
i
2
2
odredenih
jednim od zadanih pravaca i vektorom smjera zajednicke normale. Tada je

1
1

2
1
,
1

2
1
i
1
2

2
2
,
1

2
2
,
93
odnosno:

2
1
. . . ( r r
1
, a
1
, a
1
a
2
) = 0

2
2
. . . ( r r
2
, a
2
, a
1
a
2
) = 0
cime je odredena opca jednadzba pravca
1
=
2
1

2
2
.
Denicija 45. Neka su
k
1
i
l
2
ravnine u prostoru c
n
. Pravac
1
koji sijece ravnine

k
1
i
l
2
i na njih je okomit naziva se zajednicka normala ravnina
k
1
i
l
2
.
Zajednicka normala k-ravnine i l-ravnine poopcenje je prethodno denirane zajednicke nor-
male dvaju pravaca (denicija 44). U tom slucaju kada promatrane ravnine nisu mimosm-
jerne, njihova zajednicka normala nije jednoznacno odredena.
Propozicija 30. Za svake dvije ravnine
k
1
i
l
2
u prostoru c
n
koje se ne sijeku postoji
zajednicka normala.
Najkraca udaljenost tocaka tih ravnina jednaka je duljini odreska zajednicke normale, tj.
udaljenosti tocaka u kojima ta normala sijece ravnine.
Dokaz. Pokazimo najprije egzistenciju zajednicke normale. Neka su
r = r
0
+
k

i=1

i
a
i
, r = r
1
+
l

j=1

j
b
j
jednadzbe ravnina
k
1
i
l
2
. Pretpostavimo da je broj linearno nezavisnih vektora u skupu
a
1
, . . . , a
k
, b
1
, . . . , b
l
jednak s , odnosno da su ravnine
k
1
i
l
2
k +l s
k
-paralelne.
Oznacimo te vektore sa c
1
, . . . , c
s
. Tada jednadzba (s+1)-dimenzionalne ravnine
k
1
+
l
2
glasi
r = r
0
+
1
c
1
+. . . +
s
c
s
+
s+1
(r
1
r
0
) .
U ravnini
k
1
+
l
2
jednoznacno su odredene paralelne s-ravnine
s
1
i
s
2
takve da je

k
1

s
1
,
l
2

s
2
.
Jednadzbe tih ravnina mozemo zapisati u obliku

s
1
. . . r = r
0
+
s

i=1

i
c
i
,
s
2
. . . r = r
1
+
s

j=1

j
c
j
.
Ortogonalna projekcija p

s
2
(
k
1
) ravnine
k
1
je k-dimenzionalna ravnina koja ravninu
l
2
sijece u (k +l s)-ravnini

k+ls
1
.
Svaka okomica na ravninu
s
1
iz tocaka ravnine

k+ls
1
sijece
k
1
i okomita je na ravnine
s
1
i
s
2
, pa je stoga okomita i na ravnine
k
1
i
l
2
.
Uocavamo da je u
k
1
, odnosno u
l
2
, skup nozista zajednickih normala ravnina
k
1
i
l
2
(k +l s)-ravnina.
94
Dokazimo sada drugi dio tvrdnje.
Neka je M
1
M
2
zajednicka normala promatranih ravnina, tako da je tocka M
1

k
1
, tocka
M
2

l
2
, a T
1

k
1
, T
2

l
2
bilo koje druge tocke. Iz tocke T
1
spustimo okomicu T
1
N
2
na
l
2
, N
2

l
2
.
Najkraca udaljenost tocaka pravaca M
1
T
1
i M
2
N
2
je d(M
1
, M
2
) , pa je stoga
d(M
1
, M
2
) d(T
1
, N
2
) .
Kako je najkraca udaljnost tocke T
1
od ravnine
l
2
jednaka d(T
1
, N
2
), vrijedi
d(T
1
, N
2
) d(T
1
, T
2
) .
Dakle, vrijedi d(M
1
, M
2
) d(T
1
, T
2
) .
Odredimo udaljenost d(M
1
, M
2
), koristeci se oznakama iz prethodnog dokaza. U tu svrhu
dovoljno je korisiti se ortogonalnoscu vektora

M
1
M
2
= r
M
2
r
M
1
= (r
1
r
0
)
k

i=1

i
a
i
+
l

j=1

j
b
j
na vektore a
1
, . . . , a
k
, b
1
, . . . , b
l
. Tako dobivamo sustav s nezavisnih linearnih jednadzbi sa
k +l nepoznanica
1
, . . . ,
k
,
1
, . . . ,
l
:
(

M
1
M
2
, a
i
) = 0 , i = 1, . . . , k ,
(

M
1
M
2
, b
j
) = 0 , j = 1, . . . , l .
(7.23)
Svaka (k +l)-torka brojeva
i
i
j
koja je rjesenje sustava (7.23) odreduje par nozista M
1
i M
2
zajednicke normale, pa je tada
d(M
1
, M
2
) = |

M
1
M
2
| = |(r
1
r
0
)
k

i=1

i
a
i
+
l

j=1

j
b
j
| . (7.24)
Ako je s = k +l sustav (7.23) ima jedinstveno rjesenje. Tada je W
k
1
W
l
2
= i ravnine

k
1
i
l
2
imaju tocno jednu zajednicku normalu (takav je npr. slucaj dvaju mimosmjernih
pravaca).
Upravo dokazana tvrdnja opravdava sljedecu deniciju.
Denicija 46. Neka su
k
1
i
l
2
disjunktne ravnine prostora c
n
. Udaljenost tocaka u
kojima zajednicka normala sijece ravnine
k
1
i
l
2
naziva se udaljenost ravnina
k
1
i

l
2
i oznacava sa d(
k
1
,
l
2
) . Udaljenost ravnina koje se sijeku jednaka je nuli.
U ovoj deniciji nismo naveli posebna ogranicenja na dimenzije k i l ravnina, no lako se
pokazuje da je ova denicija u skladu s prethodno deniranom udaljenosti tocke od k-ravnine
(denicija 43).
Propozicija 30, uz uvedene oznake, zapravo izrice tvrdnju
d(
k
1
,
l
2
) = d(M
1
, M
2
) = min
T
1

k
1
, T
2

l
2
d(T
1
, T
2
) .
95
7.3 Kutovi ravnina
7.3.1 Kut pravca i k-ravnine
Denicija 47. Neka je
1
1
pravac i
k
2
k-ravnina, pri cemu je
1
1

k
2
,= . Kut pravca
1
1
i njegove ortogonalne projekcije p

k
2
(
1
1
) na ravninu
k
2
naziva se kut pravca
1
1
i ravnine

k
2
, i oznacava sa (
1
1
,
k
2
) . U slucaju kada je
1
1

k
2
, uzimamo da je (
1
1
,
k
2
) =

2
.
Neka je
1
1
pravac i
k
2
k-ravnina. Ako je
1
1

k
2
= , onda postoji pravac
1
1
|
1
1
, takav
da je
1
1

k
2
,= . U tom slucaju je (
1
1
,
k
2
) = (
1
1
,
k
2
) .
Posebno je u slucaju
1
1

k
2
projekcija p

k
2
(
1
1
) =
1
1
, pa je kut (
1
1
,
k
2
) = 0 .
Propozicija 31. Neka su u prostoru c
n
zadani pravac
1
1
i ravnina
k
2
takvi da pravac
sijece ravninu u tocki P pod kutem , ,= 0, ,=

2
.
Kut pravca
1
1
i bilo kojeg pravca ravnine
k
2
tockom P, razlicitog od ortogonalne projekcije
pravca
1
1
na
k
2
, veci je od .
Dokaz. Oznacimo sa a
0
i b
0
jedinicne vektore smjera pravca
1
1
i njegove ortogonalne
projekcije na
k
2
tako da je = (a
0
, b
0
) <

2
. Tada je
n = a
0
(a
0
, b
0
) b
0
vektor smjera normale na ravninu
k
jer je n = a
0
+b
0
i (n, b
0
) = 0 . Za bilo koji jedinicni
vektor c
0
W
k
2
je skalarni produkt
(n, c
0
) = (a
0
, c
0
) (a
0
, b
0
)(b
0
, c
0
) = 0 ,
pa je (a
0
, c
0
) = (a
0
, b
0
)(b
0
, c
0
) .
Buduci da je (a
0
, b
0
) > 0 i (a
0
, b
0
) 1 , vrijede sljedece tvrdnje:
ako je (b
0
, c
0
) < 0 , tada je (a
0
, c
0
) < 0 < (a
0
, b
0
) ;
ako je (b
0
, c
0
) 0 , tada je (a
0
, c
0
) (a
0
, b
0
) .
Kada vrijedi c
0
,= b
0
, odnosno kada je pravac u ravnini
k
2
sa smjerom c
0
razlicit od
ortogonalne projekcije pravca
1
1
, tada je u oba gore navedena slucaja (a
0
, c
0
) < (a
0
, b
0
) ,
a to znaci da je (a
0
, c
0
) > (a
0
, b
0
) .
Razmotrimo sada kut pravca i hiperravnine.
Neka su u prostoru c
n
zadani pravac
1
1
. . . r = r
1
+b i hiperravnina
n1
2
. . . (n, r)+
0
=
0 .
Za kut pravca
1
1
i hiperravnine
n1
2
vrijedi: cos(

2
) = [ cos (n, b) [ pa je
sin =
[ (n, b) [
|n||b|
. (7.25)
Ova se jednakost uz oznake n = (
1
, . . . ,
n
) i b = (
1
, . . . ,
n
) moze zapisati u obliku
sin =
[
1

1
+. . . +
n

n
[
_

2
1
+. . . +
2
n
_

2
1
+. . . +
2
n
. (7.26)
96
Ako je = 0 , tada je
1
1
|
n1
2
, pa iz (7.25) dobivamo uvjet paralelnosti pravca i
hiperravnine
(n, b) = 0, odnosno
1

1
+. . . +
n

n
= 0 . (7.27)
Ako je
1
1

n1
2
, vektori n i b su linearno zavisni. Stoga je uvjet okomitosti pravca i
hiperravnine
n = b, odnosno

1
=

2
= . . . =

n
. (7.28)
T
1
r
1
O
P
n b
n-1
Slika 7.6: Kut pravca i hiperravnine
7.3.2 Kut dvije hiperravnine
Denicija 48. Neka su hiperravnine
n1
1
i
n1
2
zadane jednadzbama

n1
i
. . . (n
i
, r) +
i
0
= 0 , i = 1, 2 . (7.29)
Kut hiperravnina
n1
1
i
n1
2
je manji od dvaju suplementarnih kutova (n
1
, n
2
),
(n
1
, n
2
) .
Uocimo da je prema prethodnoj deniciji kut dvije paralelne hiperravnine jednak 0.
Za kut hiperravnina
n1
1
i
n1
2
vrijedi jednakost
cos =
[ (n
1
, n
2
) [
|n
1
||n
2
|
, (7.30)
koja se uz oznake n
i
= (
i
1
, . . . ,
i
n
) , i = 1, 2 moze zapisati u obliku
cos =
[
1
1

2
1
+. . . +
1
n

2
n
[
_
(
1
1
)
2
+. . . + (
1
n
)
2
_
(
2
1
)
2
+. . . + (
2
n
)
2
. (7.31)
97
Uvjet okomitosti, tocnije
1
n1
-okomitosti hiperravnina, koji slijedi iz (7.31) je

1
1

2
1
+. . . +
1
n

2
n
= 0 . (7.32)
7.3.3 Kut izmedu ravnina
Pojam kuta izmedu ravnina do sad smo promatrali samo za slucajeve kada je barem jedna
od tih ravnina ili pravac ili hiperravnina. Pojam kuta izmedu k-ravnine i l-ravnine moze se
poopciti na slucajeve ravnina svih dimenzija.
Denicija 49. Neka su
k
1
i
l
2
ravnine sa smjerovima W
1
i W
2
.
Ako je W
1
W
2
= tada kutom ravnina
k
1
i
l
2
nazivamo inmum kutova izmedu
vektora iz pripadnih smjerova koji su razliciti od nul-vektora, odnosno kut
(
k
1
,
l
2
) = inf
xW
1
\{}
y W
2
\{}
(x, y) , (7.33)
a ako je W
1
W
2
,= tada kutom ravnina
k
1
i
l
2
nazivamo kut
(
k
1
,
l
2
) = ( W
1
(W
1
W
2
)

, W
2
(W
1
W
2
)

) . (7.34)
Kut ravnina smo dakle denirali kao inmum kutova izmedu vektora pripadnih smjerova s
tim sto smo promatrali samo one vektore koji su ortogonalni na presjek oba smjera.
Denicija 49 je poopcenje denicija 47 i 48. Za deniciju 47 kuta izmedu pravca i ravnine,
to direktno slijedi iz teorema 31. Za deniciju 48 kuta dvije hiperravnine najprije uocimo da
presjek smjerova hiperravnina nije trivijalan. Ukoliko su smjerovi promatranih hiperravnina
jednaki (hiperravnine su paralelne ili se poklapaju), tada su i normale n
1
i n
2
jednake, te je
kut hiperravnina prema deniciji 48 jednak 0. Buduci da je ( W
1
(W
1
)

, W
1
(W
1
)

) =
0 , tada je i po deniciji 49 uz W
1
= W
2
kut hiperravnina jednak 0. Ukoliko su smjerovi
hiperravnina razliciti tada je ( W
1
(W
1
W
2
)

, W
2
(W
1
W
2
)

) = ([n
2
], [n
1
]), pa
se i tada denicije poklapaju.
Primjer 45. Kut izmedu ravnina
Odrediti kut izmedu 2-ravnina prostora c
4
zadanih jednadzbama:

1
. . .
_
x
1
+x
2
+x
3
+x
4
= 0
x
1
x
2
+x
3
+x
4
= 0

2
. . .
_
x
1
x
2
x
3
x
4
= 0
x
1
+x
2
x
3
x
4
= 0
Parametarske jednadzbe ravnina
1
i
2
su:
_

_
x
1
x
2
x
3
x
4
_

_
=
_

_
-1
0
1
0
_

_
+
_

_
-1
0
0
1
_

_
,
_

_
x
1
x
2
x
3
x
4
_

_
=
_

_
1
0
1
0
_

_
+
_

_
1
0
0
1
_

_
.
98
Neka su W
1
i W
2
smjerovi ravnina
1
i
2
. Odredimo presjek smjerova W
1
i W
2
.
[ , 0 , , ] = [ + , 0 , , ]
( +) = +
=
=
_
( +) = +
+ = 0
=
[1, 0, 1, 0] [1, 0, 0, 1] = [0, 0, 1, 1]
Dakle, W
1
W
2
= [ [0, 0, 1, 1] ] .
Sada trazimo ortogonalni komplement toga smjera. Lako dobivamo tri linearno nezavisna
vektora koja razapinju trazeni prostor
(W
1
W
2
)

= [ [1, 0, 0, 0] , [0, 1, 0, 0] , [0, 0, 1, 1] ] .

Istim postupkom kao gore, za presjek sa smjerovima W
1
i W
2
dobivamo:
W
1
(W
1
W
2
)

= [ [2, 0, 1, 1] ],
W
2
(W
1
W
2
)

= [ [2, 0, 1, 1] ].
Tada za trazeni kut = (
1
,
2
) vrijedi
cos =
[ ( [2, 0, 1, 1] , [2, 0, 1, 1] ) [

6
=
2
6
=
1
3
,
pa je 70

32

.
99
Poglavlje 8
Politopi
8.1 Volumen paralelotopa
Kako bismo uveli pojam volumena n-dimenzionalnog paralelotopa, a buduci da je paralelo-
top analogon paralelograma, odnosno paralelepipeda, promotrit cemo najprije bitna svojstva
njihove povrsine odnosno volumena, a zatim cemo denirati volumen n-dimenzionalnog par-
alelotopa tako da i on ima ta svojstva.
Povrsina paralelograma se ne mijenja pri translaciji paralelograma u ravnini. Isto vrijedi
pri translaciji paralelepipeda u prostoru. Stoga zahtijevamo da volumen paralelotopa bude
neovisan o promjeni polozaja. Drugim rijecima, volumen paralelotopa P
n
(a
1
, . . . , a
n
) treba
ovisiti samo o n vektora a
1
, . . . , a
n
U
n
kojima je taj paralelotop razapet. Taj cemo volu-
men oznaciti sa V
n
(a
1
, . . . , a
n
).
Pri izracunavanju volumena potrebno je odabrati prikladne mjerne jedinice. U tu svrhu
uzimamo da paralelotop P
n
(e
1
, . . . , e
n
) , gdje je e
1
, . . . , e
n
ortonormirana baza prostora
U
n
, ima jedinicni volumen, odnosno da je
V
n
(e
1
, . . . , e
n
) = 1 . (8.1)
Povrsina paralelograma i volumen paralelepipeda su nenegativni. Takav treba biti i volumen
n-dimenzionalnog paralelotopa. Prema tome zahtijevamo da je
V
n
(a
1
, . . . , a
n
) 0 . (8.2)
Iz elementarne geometrije je poznato da su povrsine paralelograma, donosno volumeni par-
alelepipeda s jednakim bazama i visinama jednaki (sl. 8.1. i sl. 8.2.) .
Odgovarajuce svojstvo koje treba imati paralelotop P
n
(a
1
, . . . , a
n
) glasi
V
n
(a
1
, . . . , a
i
, . . . , a
n
) = V
n
(a
1
, . . . , a
i
+a
k
, . . . , a
n
) ,
1 k n, k ,= i .
(8.3)
Uocimo sljedece svojstvo povrsine i volumena.
Neka su ABCD i ABEF paralelogrami s razapeti vektorima a
1
, a
2
, odnosno a
1
, a
2
za
R. Buduci da je d(A, F) = [ [ d(A, D) , to je V
2
(a
1
, a
2
) = [ [ V
2
(a
1
, a
2
) .
100
a
1
a
2
A B
C D E
a

+
a
1
2
Slika 8.1: V
2
(a
1
, a
2
) = V
2
(a
1
, a
1
+a
2
)
a
+
a
1
3
a
1
a
3
a
2
A B
C
D
E
H
F
G
K
L
Slika 8.2: V
3
(a
1
, a
2
, a
3
) = V
3
(a
1
, a
2
, a
1
+a
3
)
Za paralelepipede P
3
(a
1
, a
2
, a
3
) i P
3
(a
1
, a
2
, a
3
) je V
3
(a
1
, a
2
, a
3
) = [ [ V
3
(a
1
, a
2
, a
3
) .
Prema tome, u n-dimenzionalnom slucaju zahtijevamo da vrijedi
V
n
(a
1
, . . . , a
i
, . . . , a
n
) = [ [ V
n
(a
1
, . . . , a
i
, . . . , a
n
) . (8.4)
Na temelju ovih razmatranja, problem odredivanja volumena paralelotopa svodi se na od-
redivanje funkcije V
n
(a
1
, . . . , a
i
, . . . , a
n
) koja svakoj n-torki vektora a
1
, . . . , a
n
pridruzuje
realnu vrijednost V
n
(a
1
, . . . , a
n
) i koja ima svojstva (8.1)-(8.4). Pritom cemo razmatrati sve
n-torke vektora, a ne samo n-torke linearno nezavisnih vektora.
Pokazimo sada egzistenciju i jedinstvenost takve funkcije. U tu svrhu pronadimo funkciju D
koja zadovoljava uvjete:
(i) D(a
1
, . . . , a
i
, . . . , a
n
) = D(a
1
, . . . , a
i
+a
k
, . . . , a
n
)
(ii) D(a
1
, . . . , a
i
, . . . , a
n
) = D( a
1
, . . . , a
i
, . . . , a
n
)
(iii) D(e
1
, . . . , e
n
) = 1 .
Znamo da je jedna funkcija koja zadovoljava uvjete (i),(ii) i (iii) determinanta
D(a
1
, . . . , a
i
, . . . , a
n
), pri cemu je i-ti stupac koordinatni zapis vektora a
i
U
n
. Moze se
pokazati da je determinanta jedino rjesnje sustava funkcionalnih jednadzbi (i) -(iii). Naime,
ako pretpostavimo da su D i D dvije funkcije koje zadovoljavaju uvjete (i) -(iii) , tada
funkcija
F(a
1
, . . . , a
n
) = D(a
1
, . . . , a
n
) D(a
1
, . . . , a
n
) (8.5)
ima svojstva (i) i (ii) i vrijedi F(e
1
, . . . , e
n
) = 0 . Iz toga neposredno slijedi da je
F(a
1
, . . . , a
n
) = 0 , za sve a
1
, . . . , a
n
U
n
, jer se svaki vektor a
i
, 1 i n, moze prikazati
kao linearna kombinacija vektora e
1
, . . . , e
n
. Dakle, D = D.
101
Propozicija 32. Neka su a
1
, . . . , a
n
U
n
, a D(a
1
, . . . , a
n
) determinanta kojoj je i-ti stupac
koordinatni zapis vektora a
i
. Funkcija [ D(a
1
, . . . , a
n
) [ je jedinstvena funkcija koja ima
svojstva (8.1)-(8.4) .
Dokaz. Na temelju prethodnih razmatranja upitna je jedino jedinstvenost. Neka je V (a
1
, . . . , a
n
)
bilo koja funkcija koja ima svojstva (8.1)-(8.4) . Ako su vektori a
1
, . . . , a
n
linearno zavisni,
mora biti V
n
(a
1
, . . . , a
n
) = 0. Zaista, ako je
a
i
=
n

k=1, k=i

k
a
k
,
tada imamo redom
V
n
(a
1
, . . . , a
i
, . . . , a
n
) = V
n
_
a
1
, . . . , a
i

k=1,k=i

k
a
k
, . . . , a
n
_
= V
n
(a
1
, . . . , 0, . . . , a
n
)
= V
n
(a
1
, . . . , 0 a
i
, . . . , a
n
)
= 0 V
n
(a
1
, . . . , a
i
, . . . , a
n
) = 0 .
Za linearno nezavisne vektore a
1
, . . . , a
n
promatramo pomocnu funkciju
F(a
1
, . . . , a
n
) =
V
n
(a
1
, . . . , a
n
) D(a
1
, . . . , a
n
)
[ D(a
1
, . . . , a
n
) [
. (8.6)
Uocavamo da u tom slucaju funkcija F ima svojstva (i), (ii) ( ,= 0) i (iii).
Za linearno zavisne vektore a
1
, . . . , a
n
deniramo F(a
1
, . . . , a
n
) = 0 , pa i za takve skupove
vektora funkcija F ima svojstva (i) i (ii) . No tada je prema prije dokazanom F = D, iz
cega slijedi V
n
(a
1
, . . . , a
n
) = [ D(a
1
, . . . , a
n
) [ .
Denicija 50. Neka je P
n
(a
1
, . . . , a
n
) n-dimenzionalni paralelotop. Skalar [ D(a
1
, . . . , a
n
) [ ,
gdje je D determinanta , naziva se volumen paralelotopa P
n
(a
1
, . . . , a
n
) i oznacava sa
V
n
(a
1
, . . . , a
n
) = [ D(a
1
, . . . , a
n
) [ . (8.7)
Propozicija 33. Neka su A
0
, A
1
, . . . , A
n
linearni nezavisne tocke euklidskog prostora c
n
.
Volumen n-dimenzionalnog paralelotopa P
n
(A
0
, A
1
, . . . , A
n
) jednak je produktu udaljenosti
h tocke A
n
od hiperravnine
n1
odredene tockama A
0
, A
1
, . . . , A
n1
i volumena (n 1)-
dimenzionalnog paralelotopa P
n1
(A
0
, A
1
, . . . , A
n1
) u toj hiperravnini, odnosno
V
n
_

A
0
A
1
, . . . ,

A
0
A
n
_
= h V
n1
_

A
0
A
1
, . . . ,

A
0
A
n1
_
. (8.8)
Dokaz. Odaberimo ortonormirani koordinatni sustav (O; e
1
, . . . , e
n
) tako da je O = A
0
i
e
n


A
0
A
i
, i = 1, 2, . . . , n1. Vektori e
1
, . . . , e
n1
odreduju hiperravninu
n1
, pa mozemo
pisati

A
0
A
i
=
n1

k=1

ik
e
k
i = 1, 2, . . . , n 1 .
102
Ako je jos

A
0
A
n
=

n
i=1

i
e
i
, imamo
D =
_

A
0
A
1
, . . . ,

A
0
A
n
_
=

11
. . .
1,n1
0
. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

n1,1
. . .
n1,n1
0

1
. . .
n1

n

=
n

11
. . .
1,n1
. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

n1,1
. . .
n1,n1

.
Apsolutna vrijednost posljednje determinante jednaka je upravo volumenu paralelotopa
P
n1
(

A
0
A
1
, . . . ,

A
0
A
n1
).
Za noziste M okomice iz tocke A
n
na P
n1
vrijedi

A
0
M =
n1

i=1

i
e
i
, pa je

MA
n
=

A
0
A
n

A
0
M =
n
e
n
,
sto ima za posljedicu d(M, A
n
) = |
n
e
n
| = [
n
[ .
Neka je sada u k-ravnini
k
euklidskog prostora c
n
zadan k-dimenzionalni paralelotop
P
k
(a
1
, . . . , a
k
). Za odredivanje njegovog volumena nije potrebno poznavati koordinate vek-
tora a
1
, . . . , a
k
s obzirom na neku ortonormiranu bazu ravnini
k
pridruzenog potprostora.
Ako je, naime, e
1
, . . . , e
k
jedna takva baza, a
i
=

k
j=1

ij
e
j
, i = 1, 2, . . . , k i A = (
ij
),
onda za volumen V
k
(a
1
, . . . , a
k
) vrijedi
V
2
k
(a
1
, . . . , a
k
) = (det A)
2
= det (AA

) =

(a
1
, a
1
) (a
1
, a
2
) . . . (a
1
, a
k
)
(a
2
, a
1
) (a
2
, a
2
) . . . (a
2
, a
k
)
. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
(a
k
, a
1
) (a
k
, a
2
) . . . (a
k
, a
k
)

.
Skalarni produkti (a
i
, a
j
) mogu se odrediti pomocu koordinata vektora s obzirom na bilo
koju ortonormiranu bazu prostora U
n
. Iz posljednje jednakosti neposredno slijedi
V
k
(a
1
, a
2
, . . . , a
k
) =
_
(a
1
, a
2
, . . . , a
k
). (8.9)
Posebno, za k = 2 , kao izraz za povrsinu paralelograma P
2
(a
1
, a
2
) dobiva se
V
2
(a
1
, a
2
) =

[ a
1
[
2
[ a
2
[
2

1 cos (a
1
, a
2
)
cos (a
1
, a
2
) 1

= [ a
1
[ [ a
2
[ sin (a
1
, a
2
) .
Dokazimo sada dvije nejednakosti koje se odnose na volumen paralelepipeda.
Neka je u unitarnom prostoru U
n
dan bilo koji vektor a i neki k-dimenzionalni potprostor
W
k
s bazom a
1
, . . . , a
k
. Kao sto znamo, vektor a se moze na jednoznacan nacin prikazati
u obliku a = x +y, x W
k
, yW
k
. Tada je
(a, a) = (x +y, x +y) = (x, x) + (y, y) (y, y) =
(a
1
, . . . , a
k
, a)
(a
1
, . . . , a
k
)
,
103
pa slijedi
(a
1
, . . . , a
k
, a) (a
1
, . . . , a
k
) (a) . (8.10)
Pri tom znak jednakosti vrijedi onda i samo onda ako je a a
1
, . . . , a
k
.
Iz (8.10) neposredno slijedi tzv. Hadamardova nejednakost
(a
1
, . . . , a
k
) (a
1
) (a
2
) (a
k
) . (8.11)
Na taj nacin smo, prema jednakosti (8.9), dokazali sljedecu tvrdnju.
Propozicija 34. Volumen paralelotopa P
k
(a
1
, a
2
, . . . , a
k
) je manji ili najvise jednak pro-
duktu duljina njegovih bridova koji izlaze iz jednog vrha.
Volumen je jednak tom produktu samo onda kada je P
k
(a
1
, a
2
, . . . , a
k
) k-dimenzionalni kvadar.
Standardni oblik Hadamardove nejednakosti dobije se ako se u (8.11) stavi k = n i uvedu
u razmatranja koordinate
1j
, . . . ,
nj
vektora a
j
, j = 1, . . . , n u nekoj ortonormiranoj
bazi. Tada vrijedi nejednakost

11
. . .
1n
. . . . . . . . . .

n1
. . .
nn

_
n

i=1

2
i1
_

_
n

i=1

2
in
_
. (8.12)
Dokazimo sada sljedece poopcenje Hadamardove nejednakosti.
Teorem 10. Neka su a
1
, . . . , a
k
vektori unitarnog prostora U
n
. Tada vrijedi
(a
1
, . . . , a
k
) (a
1
, . . . , a
j
) (a
j+1
, . . . , a
k
) . (8.13)
Za (a
1
, . . . , a
j
) ,= 0 , (a
j+1
, . . . , a
k
) ,= 0 u (8.13) vrijedi znak jednakosti ako i samo ako
je svaki od vektora a
1
, . . . , a
j
okomit na svaki od vektora a
j+1
, . . . , a
k
.
Dokaz. Dokaz cemo provesti indukcijom po broju vektora, a
j+1
, . . . , a
k
.
Nejednakost vrijedi ako je taj broj jednak 1 jer se tada radi o nejednakosti (8.10).
Promatrajmo potprostore W, W
1
_ U
n
s bazama a
1
, . . . , a
k1
i a
j+1
, . . . , a
k1
. Ocigledno
je W
1
W. Promatrajmo nadalje rastave:
a
k
= a
W
1
+a
N
1
, (a
W
1
W
1
, a
N
1
W
1
) ,
a
N
1
= a

W
+a
N
, (a

W
W, a
N
W) .
Slijedi
a
k
= a
W
+a
N
, (a
W
= a
W
1
+a

W
, a
N
W).
Imajuci u vidu jednakost (8.8) mozemo pisati
(a
1
, . . . , a
k
) = (a
1
, . . . , a
k1
) (a
N
) (8.14)
(a
j+1
, . . . , a
k1
, a
k
) = (a
j+1
, . . . , a
k1
) (a
N
1
) . (8.15)
Osim toga, iz rastava vektora a
N
1
slijedi
(a
N
) (a
N
1
). (8.16)
104
Na temelju jednakosti (8.14),(8.15),(8.16) i pretpostavke indukcije dobivamo
(a
1
, . . . , a
k
) = (a
1
, . . . , a
k1
) (a
N
)
(a
1
, . . . , a
k1
) (a
N
1
)
(a
1
, . . . , a
j
) (a
j+1
, . . . , a
k1
) (a
N
1
)
= (a
1
, . . . , a
j
) (a
j+1
, . . . , a
k
) .
(8.17)
Dobili smo nejednakost (8.13). Odredimo kada u njoj vrijedi znak jednakosti. Uzmimo da
je (a
1
, . . . , a
j
) ,= 0, (a
j+1
, . . . , a
k
) ,= 0.
Tada je prema (8.15) i (a
j+1
, . . . , a
k1
) ,= 0 i (a
N
1
) ,= 0.
S druge strane, u (8.17) svugdje vrijedi znak jednakosti ako je a
N
1
= a
N
i svaki od vektora
a
j+1
, . . . , a
k1
okomit je na vektore a
1
, . . . , a
j
.
Tada je i vektor
a
k
= a
W
1
+a
N
1
= a
W
1
+a
N
.
okomit na vektore a
1
, . . . , a
j
.
Prema tome, znak jednakosti vrijedi u (8.13) ako i samo ako je svaki od vektora a
1
, . . . , a
j
okomit na svaki od vektora a
j+1
, . . . , a
k
ili ako je vrijednost barem jedne od determinanti
(a
1
, . . . , a
j
) , (a
j+1
, . . . , a
k
) jednaka nuli.
Geometrijsko znacenje nejednakosti (8.13) daje sljedeca tvrdnja.
Korolar 8. Volumen paralelotopa manji je ili najvise jednak produktu volumena dviju nje-
govih komplementarnih strana.
Volumen je jednak tom produktu ako i samo ako su te strane medusobno okomite ili je vol-
umen bar jedne od njih jednak nuli.
8.2 Volumen simpleksa
Neka su A
0
, A
1
, . . . , A
n
tocke euklidskog prostora c
n
. Volumen simpleksa S
n
(A
0
, . . . , A
n
)
izrazit cemo pomocu volumena paralelotopa P
n
(A
0
, . . . , A
n
) .
Za n = 1 skupovi S
1
(A
0
, A
1
) i P
1
(A
0
, A
1
) se podudaraju.
Pretpostavit cemo da je volumen simpleksa S
n
jednak
c
n
V
n
(P
n
) = c
n
V
n
(

A
0
A
1
, . . . ,

A
0
A
n
) ,
pri cemu skalar c
n
treba ovisiti samo o dimenziji n. Za odredivanje skalara c
n
, a time i volu-
mena simpleksa S
n
, rastavit cemo paralelotop P
n
na n! n-simpleksa sa sljedecim svojstvima:
a) P
n
se sastoji od tocaka koje pripadaju najmanje jednom n-simpleksu ;
b) dva razlicita n-simpleksa imaju zajednicke samo neke rubne tocke ;
c) svaki n-simpleks ima volumen c
n
V
n
(P
n
) .
105
Iz svojstva c) slijedi n! c
n
V
n
(P
n
) = V
n
(P
n
) , tj. c
n
=
1
n!
.
Na taj nacin dobivamo jednakost za volumen n-simpleksa
V
n
(S
n
) =
1
n!

D(

A
0
A
1
, . . . ,

A
0
A
n
)

(8.18)
Pokazimo sada kako mozemo dobiti n! n-simpleksa s gornjim svojstvima. Neka je A
0
= O
i

A
0
A
i
= a
i
, i = 1, . . . , n.
Radijus-vektori vrhova politopa P
n
(A
0
, . . . , A
n
) razlicitih od A
0
su
k

=1
a
i

, 1 k n, 1 i

n, i

,= i

za ,= .
Oznacimo ove vrhove sa A
i
1
,...,i
k
.
Za svaku od n! permutacija
_
1 . . . n
i
1
. . . i
n
_
promatramo n vektora
a

k
=
k

=1
a
i

, k = 1, . . . , n .
Vrijedi
D( a

1
, . . . , a

n
) = D( a
i
1
, a
i
1
+a
i
2
, . . . , a
i
1
+a
i
2
+. . . +a
i
n
) =
= D( a
i
1
, a
i
2
, . . . , a
i
n
) = (1)
I(i
1
,...,i
n
)
D(a
1
, . . . , a
n
) ,
pri cemu s I(i
1
, . . . , i
n
) oznacujemo broj inverzija permutacije (i
1
, . . . , i
n
). Tocke A
0
, A
i
1
,
A
i
1
i
2
,. . . , A
i
1
...i
n
odreduju, dakle, n-simpleks S
n
i
1
...i
n
s volumenomc
n
V
n
(P
n
). Time je dokazano
svojstvo c).
Za dokaz svojstava a) i b) prikazimo radijus-vektor r tocke T na dva nacina
r =
n

i=1
x
i
a
i
=
n

i=1
x

i
a

i
. (8.19)
Iz
n

k=1
x

k
a

k
=
n

k=1
k

=1
x

k
a
i

=
n

=1
(
n

k=
x

k
)a
i

slijedi
x
i

=
n

k=
x

k
, = 1, . . . , n . (8.20)
Tocka T pripada simpleksu S
n
i
1
...i
n
ako je
x

k
0 , k = 1, . . . n ,
n

k=1
x

k
1 . (8.21)
Prema (8.20) slijedi
0 x
i
n
x
i
n1
. . . x
i
1
1, (8.22)
106
pa mozemo zakljuciti da svaka tocka n-simpleksa S
n
i
1
...i
n
pripada n paralelotopu P
n
(A
0
, . . . , A
n
).
Obratno, za svaku tocku T P
n
moze se odrediti permutacija
_
1 . . . n
i
1
. . . i
n
_
tako da vri-
jedi (8.22), tj. tako da je T S
n
i
1
...i
n
. Ova permutacija nije jednoznacno odredena samo onda
kad postoje razliciti indeksi i i k takvi da je x
i
= x
k
. Medutim, tada u (8.22), a time i u
(8.21) vrijedi najmanje jedan znak jednakosti, pa je T rubna tocka simpleksa S
n
i
1
...i
n
.
Ako je c
n
orijentiran prostor, izraz
1
n!
D(

A
0
A
1
, . . . ,

A
0
A
n
) ima znacenje neovisno o izboru
koordinatnog sustava i on je ili jednak volumenu simpleksa S
n
s vrhovima A
0
,. . . , A
n
ili
vrijednosti tog volumena sa suprotnim predznakom, vec prema tome daje li redoslijed vrhova
A
0
,. . . , A
n
istaknutu orijentaciju ili ne. Taj se izraz naziva orijentirani volumen n-simpleksa
orijentiranog redoslijedom A
0
,. . . , A
n
svojih vrhova i oznacava sa

V
n
(S
n
(A
0
, . . . , A
n
)).
Ako je A
j
= (
j
1
, . . . ,
j
n
), j = 1, . . . , n, tada je
a
i
=

A
0
A
i
= [
i
1

0
1
, . . . ,
i
n

0
n
], i = 1, . . . , n,
pa je

V
n
(S
n
(A
0
, . . . , A
n
)) =
1
n!

1
0
1
. . .
0
n
1
1
1
. . .
1
n
. . . . . . . . . . . . . . . .
1
n
1
. . .
n
n

. (8.23)
Formula (8.23) izrazava volumen n-simpleksa pomocu koordinata njegovih vrhova.
Na temelju dosadasnjih razmatranja jednostavno se odreduje volumen k-dimenzionalnog
simpleksa S
n
(A
0
, . . . , A
n
) u ravnini
k
.
Formule (8.18) i (8.20) odmah daju
V
k
(S
k
(A
0
, . . . , A
k
)) =
1
k!
_
(a
1
, . . . , a
k
) . (8.24)
Moze se koristiti i jednakost (8.23). U tom slucaju potrebno je poznavati koordinate vrhova
A
0
, . . . , A
k
simpleksa S
k
u nekoj ortonormiranoj bazi potprostora W
k
_ U
n
.
Ako je A
j
= (
j
1
, . . . ,
j
k
) , j = 1, . . . , k , tada je

V
k
(S
k
) =
1
k!

1
0
1
. . .
0
k
1
1
1
. . .
1
k
. . . . . . . . . . . . . . . .
1
k
1
. . .
k
k

. (8.25)
Pomocu jednakosti (8.25) izvest cemo formulu koja izrazava volumen k-simpleksa S
k
pomocu
duljina njegovih bridova. U tu svrhu transformiramo determinantu u jednakosti (8.25) na
sljedeci nacin

V
k
(S
k
) =
1
k!

1 0 0 . . . 0
0 1
0
1
. . .
0
k
. . . . . . . . . . . . . . . . . . .
0 1
k
1
. . .
k
k

=
1
k!

0 1 0 . . . 0
1 0
0
1
. . .
0
k
. . . . . . . . . . . . . . . . . . .
1 0
k
1
. . .
k
k

.
107
Mnozenjem jednakosti

V
k
(S
k
) =
1
k!

1 0 0 . . . 0
0 1
0
1
. . .
0
k
. . . . . . . . . . . . . . . . . . .
0 1
k
1
. . .
k
k

V
k
(S
k
) =
1
k!

0 1 1 . . . 1
1 0 0 . . . 0
0
0
1

2
1
. . .
k
1
. . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
0
0
k

1
k
. . .
k
k

,
uz primjenu Binet-Cauchyjevog teorema
1
slijedi
V
2
k
(S
k
) =
1
(k!)
2

0 1 1 . . . 1
1 (

OA
0
,

OA
0
) (

OA
0
,

OA
1
) . . . (

OA
0
,

OA
k
)
. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
1 (

OA
k
,

OA
0
) (

OA
k
,

OA
1
) . . . (

OA
k
,

OA
k
)

=
=
1
(k!)
2
(2)
k

0 1 1 . . . 1
1 2(

OA
0
,

OA
0
) 2(

OA
0
,

OA
1
) . . . 2(

OA
0
,

OA
k
)
. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
1 2(

OA
k
,

OA
0
) 2(

OA
k
,

OA
1
) . . . 2(

OA
k
,

OA
k
)

.
Mnozenjem prvog retka i prvog stupca sa

OA
0
2
, . . . ,

OA
k
2
i dodavanjem redom ostalim
recima i stupcima, te pomocu jednakosti

OA
i
2
+

OA
j
2
2(

OA
i
,

OA
j
) = (

OA
i

OA
j
)
2
= d
2
(A
i
, A
j
)
dobivamo
V
2
k
(S
k
) =
(1)
k1
2
k
(k!)
2

0 1 1 . . . 1
1 d
2
(A
0
A
0
) d
2
(A
0
A
1
) . . . d
2
(A
0
A
k
)
. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
1 d
2
(A
k
A
0
) d
2
(A
k
A
1
) . . . d
2
(A
k
A
k
)

.
Posebno, ako je S
k
pravilni k-simpleks, tj. simpleks kojem su bridovi jednake duljine a ,
imamo
V
2
k
(S
k
) =
(1)
k1
2
k
(k!)
2

0 1 1 . . . 1
1 0 a
2
. . . a
2
. . . . . . . . . . . . . . . . . . .
1 a
2
a
2
. . . 0

=
(k + 1) a
2k
2
k
(k!)
2
,
odakle slijedi
V
k
(S
k
) =
a
k
k!
_
k + 1
2
k
.
1
Za kvadratne matrice A i B istog reda vrijedi jednakost det A det B = det AB.
108
Tako npr. za povrsinu jednakostranicnog trokuta S
2
vrijedi
V
2
(S
2
) =
a
2

3
4
,
a za volumen pravilnog tetraedra S
3
V
3
(S
3
) =
a
3

2
12
.
8.3 Politopi i Eulerova formula
Politop u prostoru c
4
denira se kao unija konacno mnogo poliedara u hiperravninama toga
prostora za koje vrijedi:
a) Bilo koja 2-strana svakog od tih poliedara je 2-strana jos tocno jednog poliedra.
b) Za bilo koje dvije 3-strane
0
i
k+1
moguce je naci lanac 3-strana
1
, . . . ,
k
tako
da je
0
susjedna sa
1
,
1
susjedna sa
2
, . . . ,
k
susjedna sa
k+1
.
c) Ako strane
0
i
k+1
imaju zajednicki vrh A, moguc je takav izbor 3-strana
1
, . . . ,
k
da sve one imaju zajednicki vrh A.
Na analogan nacin deniraju se politopi u prostorima c
5
, c
6
itd. sve do c
n
. Od posebnog
interesa za nas su kao i do sada konveksni politopi.
Neka je konveksni politop i N
n
k
broj njegovih k-dimenzionalnih strana. Tada vrijedi
sljedeca Eulerova formula
n1

k=1
(1)N
n
k
= 1 + (1)
n1
. (8.26)
Primijetimo da je formula (8.26) ispunjena za n = 1 i n = 2 na trivijalan nacin. U prvom
slucaju radi se o segmentu, pa je N
1
0
= 2, a formula poprima oblik N
1
0
= 2 = 1 + 1.
U drugom slucaju radi se o l-terokutu, pa je N
2
0
= N
2
1
= l , a formula poprima oblik
N
2
0
N
2
1
= l l = 1 + (1)
1
= 0.
Dokaz formule (8.26) za n > 2 nije jednostavan pa ga necemo provoditi.
Primijetimo jos samo da smo valjanost formule (8.26) za paralelotope i simplekse dokazali
ranije.
Denicija 51. Vrsna gura nekog vrha konveksnog politopa je konveksni politop odreden
polovistima bridova koji izlaze iz tog vrha.
Pravilni politopi u c
2
su pravilni poligoni, a pravilni politopi u c
3
su pravilni poliedri.
Denicija 52. Pravilni n-dimenzionalni politop je konveksni politop u c
n
cije su sve (n1)-
strane i sve vrsne gure pravilni (n 1)-dimenzionalni politopi.
109
O
1
O
2
O
3
O
0
Slika 8.3: Karakteristicni simpleks tetraedra
Schlaijevim simbolom (p
1
, p
2
) oznacavamo pravilni poliedar u c
3
cije su 2-strane pravilni p
1
-
terokuti, a vrsne gure pravilni p
2
-terokuti. Opcenito, Schl aijevim simbolom (p
1
, . . . , p
n1
)
oznacavamo pravilni n-politop cije su (n1)-strane pravilni (n1)-politopi sa Schl aijevim
simbolom (p
1
, . . . , p
n2
), a vrsne gure pravilni (n 1)-politopi sa Schl aijevim simbolom
(p
2
, . . . , p
n1
).
Svakom pravilnom n-politopu pridruzujemo n-simpleks ciji su vrhovi teziste O
n
tog politopa
i tezista O
p
p-dimenzionalnih strana koje su sadrzane jedna u drugoj, p = n1, n2, . . . , 0
( O
0
je vrh politopa). Taj simpleks zove se karakteristicni simpleks pravilnog n-politopa.
Primijetimo da je kut O
0
O
2
O
1
jednak

p
1
, a kut O
1
O
3
O
2
u 2-strani vrsne gure politopa
jednak

p
2
. Sasvim analogno se pokazuje da je svaki kut O
k1
O
k+1
O
k
, k = 1, 2, . . . , n1,
jednak

p
k
, a svi ostali kutovi 2-dimenzionalnih strana simpleksa S
n
(O
0
, . . . , O
n
) su pravi.
Zato su razliciti od

2
samo kutovi (n 1)-strana S
n1
(O
0
, O
1
, . . . , O
k1
, O
k+1
, . . . , O
n
) i
S
n1
(O
0
, O
1
, . . . , O
k2
, O
k
, . . . , O
n
) toga simpleksa za k = 1, 2, . . . , n 1, n. Oznacimo sa
u
k
i
jedinicni vektor koji je okomit na (n 1)-stranu S
n1
(O
0
, O
1
, . . . , O
k
i
1
, O
k
i
+1
, . . . , O
n
)
karakteristicnog simpleksa. Tada je
(u
o
, u
1
) = cos

p
1
, (u
1
, u
2
) = cos

p
2
, . . . , (u
n2
, u
n1
) = cos

p
n1
.
Buduci da su vektori u
0
, u
1
, . . . , u
n1
linearno nezavisni, vrijedi
(u
0
, u
1
, . . . , u
n1
) =

1 cos

p
1
0 . . . 0 0
cos

p
1
1 cos

p
2
. . . 0 0
0 cos

p
2
1 . . . 0 0
. . . . . . . . . . . . . . . . . .
0 0 0 . . . cos

p
n1
1

> 0 . (8.27)
110
Za n = 2 nejednakost (8.27) poprima oblik

1 cos

p
cos

p
1

= sin
2

p
> 0 . (8.28)
Ona je ispunjena za sve cijele brojeve p 3 , a to odgovara egzistenciji pravilnih p-terokuta
za bilo koji p 3 .
Za n = 3 , uz oznake p
1
= p , p
2
= q , nejednakost (8.27) poprima oblik

1 cos

p
0
cos

p
1 cos

q
0 cos

q
1

> 0 , tj. cos

2

p
+ cos
2

q
< 1 . (8.29)
Ona je ispunjena samo u pet slucajeva: (3, 3), (4, 3), (3, 4), (5, 3) i (3, 5) , pa postoji
tocno pet pravilnih poliedara.
Karakteristike tih pravilnih poliedara dane su u sljedecoj tablici.
N
3
0
N
3
1
N
3
2
Schlaijev simbol
tetraedar 4 6 4 (3,3)
kocka 8 12 6 (4,3)
oktaedar 6 12 8 (3,4)
dodekaedar 20 30 12 (5,3)
ikosaedar 12 30 20 (3,5)
Za n = 4 , uz oznake p
1
= p , p
2
= q , p
3
= r nejednakost (8.27) poprima oblik
sin

p
sin

r
> sin

q
. (8.30)
Ona je ispunjena samo u sest slucajeva:
(3, 3, 3), (3, 3, 4), (4, 3, 3), (3, 4, 3), (3, 3, 5), (5, 3, 3).
Karakteristike tih pravilnih poliedara dane su u sljedecoj tablici:
N
4
0
N
4
1
N
4
2
N
4
3
Schlaijev simbol
p simpleks 5 10 12 5 (3,3,3)
hiperkocka 16 32 24 8 (4,3,3)
hiperoktaedar 8 24 32 16 (3,3,4)
24 90 96 24 (3,4,3)
600 1200 720 120 (5,3,3)
120 720 1200 600 (3,3,5)
Za n > 4 , nejednakost (8.27) je ispunjena samo u tri slucaja:
(3, 3, . . . , 3, 3) pravilni n-simpleks
(4, 3, . . . , 3, 3) n-dimenzionalna kocka
(3, 3, . . . , 3, 4) n-dimenzionalni oktaedar
Ovi pravilni politopi prostora c
n
, n > 3 prirodna su poopcenja poliedara (3, 3), (4, 3), (3, 4).
111
Poglavlje 9
Preslikavanja euklidskog prostora
izometrije
Odredimo sva preslikavanja f : c
n
c
n
koja cuvaju metriku u metrickom prostoru c
n
.
Denicija 53. Preslikavanje f prostora c
n
u c
n
zove se izometrija prostora c
n
ako ono
cuva udaljenost tocaka, odnosno ako za sve A, B c
n
vrijedi
d(f(A), f(B)) = d(A, B). (9.1)
Svaka izometrija je injekcija (naime, iz A ,= B slijedi d(A, B) > 0 i zato je neposredno
d(f(A), f(B)) > 0, tj. f(A) ,= f(B)).
Pokazimo da je svaka izometrija ano preslikavanje. Zbog |

AB| = |

f(A)f(B)| operator u
pridruzen izometriji f : c
n
c
n
je unitaran. Buduci da je u unitaran operator na realnom
vektorskom prostoru, u je ortogonalan operator. Ortogonalni operatori su bijekcije, pa je
svaka izometrija bijekcija.
Jedno od svojstava skupa svih izometrija prostora c
n
daje sljedeci teorem.
Teorem 11. Skup svih izometrija prostora c
n
tvori grupu s kompozicijom izometrija kao
grupovnom operacijom.
Dokaz. Neka su f, g bilo koje dvije izometrije. Tada je i preslikavanje g f izometrija, jer
za sve A, B c
n
vrijedi
d ((g f)(A), (g f)(B)) = d (g(f(A)), g(f(B)))
= d (f(A), f(B)) = d(A, B).
Nadalje je preslikavanje i : c
n
c
n
koje ima svojstvo da je i(A) = A za svaku tocku A
takoder izometrija prostora c
n
.
Buduci da je svaka izometrija f bijekcija, postoji inverzno preslikavanje f
1
. Ono je izometrija,
jer za sve A, B c
n
vrijedi
d
_
f
1
(A), f
1
(B)
_
= d
_
f(f
1
(A)), f(f
1
(B))
_
= d (i(A), i(B)) = d(A, B).
112
Ako je U = (u
ij
) matrica operatora u pridruzenog izometriji f, tada deniramo det f =
det u = det U. Veza izmedu koordinata tocke A(x
1
, . . . , x
n
) i koordinata tocke f(A) =
A

(x

1
, . . . , x

n
) moze se zapisati u matricnom obliku
_

_
x

1
.
.
.
x

n
_

_
=
_

_
u
11
u
12
. . . u
1n
.
.
.
.
.
.
.
.
.
u
n1
u
n2
. . . u
nn
_

_
_

_
x
1
.
.
.
x
n
_

_
+
_

1
.
.
.

n
_

_
,
gdje je f(O) = O

(
1
, . . . ,
n
).
Kako je matrica U ortogonalna, to je kao sto znamo, det U = 1 .
Sada mozemo uvesti pojam sukladnosti skupova tocaka.
Denicija 54. Bilo koji podskup F c
n
naziva se gura. Za gure F
1
i F
2
kazemo da
su sukladne i pisemo F
1

= F
2
ako postoji izometrija f prostora c
n
sa svojstvom da je
F
2
= f(F
1
).
Sukladnost je relacija ekvivalencije na skupu T(c
n
) svih gura.
1
9.1 Pomaci
Denicija 55. Svaka izometrija f : c
n
c
n
euklidskog prostora c
n
sa svojstvom da je
det f = 1 naziva se pomak euklidskog prostora c
n
.
Teorem 12. Skup svih pomaka euklidskog prostora c
n
tvori grupu s obzirom na kompoziciju
kao grupovnu operaciju.
Dokaz. Neka su f
1
i f
2
bilo koja dva pomaka, a u
1
i u
2
pripadni unitarni operatori. Tada iz
det u
1
= 1 i det u
2
= 1 slijedi det(u
1
u
2
) = 1.
S druge strane, izometriji f = f
1
f
2
pripada unitarni operator u = u
1
u
2
. Dakle, vrijedi i
det f = 1.
Nadalje, ako je f pomak, pomak je i f
1
. Identitet i je takoder pomak. Time je teorem
dokazan.
9.2 Translacije
Translaciju anog prostora /
n
denirali smo kao ano preslikavanje f
a
: /
n
/
n
kojemu
je pridruzeni linearni operator f : V
n
V
n
identitet (denicija 30).
Nije tesko dokazati da za translacije vrijedi:
Propozicija 35. Translacija t : c
n
c
n
euklidskog prostora je izometrija i vrijedi
a) translacija t svaki pravac
1
preslikava u pravac t(
1
) paralelan sa
1
,
b) ako postoji tocka A c
n
takva da je t(A) = A, tada je t(P) = P za svaku tocku P c
n
.
1
Dio matematike koji proucava svojstva gura euklidskog prostora c
n
koja su invarijantna s obzirom na
sve izometrije zove se euklidska geometrija. Pritom kazemo da je tvrdnja o gurama F
1
, . . . , F
k
invarijantna
ako ona vrijedi i za gure f(F
1
), . . . , f(F
k
) za svaku izometriju f.
113
Vrijedi i obrat prethodne propozicije:
Propozicija 36. Izometrija t : c
n
c
n
za koju vrijedi:
a) preslikavanje t svaki pravac
1
preslikava u pravac t(
1
) paralelan sa
1
,
b) ako postoji tocka A c
n
takva da je t(A) = A, tada je t(P) = P za svaku tocku P c
n
je translacija euklidskog prostora.
Dokaz se provodi tako da se pokaze da je izometriji t pridruzen jedinicni operator i, pa je
prema deniciji 30. to preslikavanje translacija.
Sve translacije tvore komutativnu grupu. Ta grupa se zove grupa translacija prostora c
n
i
ona je podgrupa grupe svih pomaka prostora c
n
.
Izometriji f koja ima svojstvo da je f(
1
) pravac paralelan s pravcem
1
za svaki
1
c
n
i
koja nije identitet, pripada unitaran operator u za kojeg je u(x) = x ili u(x) = x, za svaki
x c
n
. U prvom slucaju f je translacija, a u drugom postoji jedna tocka S takva da je
f(S) = S. Tada f nazivamo centralnom simetrijom, a tocku S sredistem centralne simetrije.
Denicija 56. Izometrija f takva da joj pripada unitaran operator u za kojeg je u(x) = x,
za svaki x c
n
, zove se centralna simetrija.
Centralne simetrije ne tvore grupu, sto pokazuje sljedeca tvrdnja.
Propozicija 37. Kompozicija dviju centralnih simetrija je translacija.
Dokaz. Neka su f
1
i f
2
centralne simetrije sa sredistima S
1
i S
2
, a u
1
i u
2
pripadni unitarni
operatori. Tada je f = f
2
f
1
izometrija. Oznacimo li sa u unitaran operator koji pripada
izometriji f, tada zbog u
1
= i i u
2
= i je u = i. Prema tome je f translacija.
Propozicija 38. Svaka se translacija t
a
za vektor a | moze prikazati kao kompozicija
dviju centralnih simetrija.
Dokaz. Neka je S
1
cvrsta tocka u c
n
. Tada postoji jedinstvena tocka S
2
takva da je

S
1
S
2
=
1
2
a. Neka su f
1
i f
2
centralne simetrije s obzirom na S
1
i S
2
. Tada je t
a
= f
2
f
1
.
9.3 Rotacije
Denicija 57. Rotacija prostora c
n
je pomak f tog prostora koji ima bar jednu ksnu tocku.
Tu tocku nazivamo srediste rotacije.
Neka je O ksna tocka rotacije f : c
n
c
n
, tj. f(O) = O. Tada iz

OP

OO

+ u(

OP),
P

= f(P), zbog

OO

= zakljucujemo da je rotacija f odredena sa

OP

= u(

OP). (9.2)
Pritom je u unitaran operator i det u = 1.
114
Kako se bilo koji pomak f : c
n
c
n
uz izbor cvrste tocke O opisuje jednakoscu

OP

OO

+u(

OP), P

= f(P),
s vektorom

OO

U
n
i unitarnim operatorom u, det u = 1, zakljucujemo da je svaki pomak
f kompozicija rotacije sa sredistem O i translacije prostora za vektor a =

OO

.
Teorem 13. Sve rotacije euklidskog prostora sa zajednickim sredistem rotacije tvore grupu
s kompozicijim kao grupovnom operacijom.
Svaki pomak euklidskog prostora c
n
je kompozicija dviju rotacija.
Samo je u euklidskom prostoru c
2
svaki pomak ili rotacija ili translacija.
Dokaz. Prvi dio tvrdnje teorema lako se pokazuje pomocu jednakosti (9.2).
Dokazimo drugu tvrdnju.
Neka je f bilo koji pomak u c
n
. Za cvrstu tocku O
1
postoji vektor a i unitarni operator u,
det u = 1, takav da je

O
1
P

= a +u(

O
1
P), P

= f(P).
Pokazimo da postoje dvije rotacije, rotacija f
1
oko tocke O
1
odredena operatorom u
1
i rotacija
f
2
oko neke tocke O
2
koja je odredena unitarnim operatorom u
2
, takve da je f = f
1
f
2
.
Vrijedi

O
1
f
1
(P) = u
1
(

O
1
P),

O
2
f
2
(P) = u
2
(

O
2
P),
pa uz oznaku b =

O
1
O
2
dobivamo

O
1
f
2
(P) =

O
1
O
2
+

O
2
f
2
(P)
= b +u
2
(

O
2
P) = b +u
2
(

O
2
O
1
+

O
1
P)
= b +u
2
(

O
1
P b).
S jedne strane je

O
1
f
2
(f
1
(P)) = b u
2
(b) + u
2
(

O
1
f
1
(P))
= b u
2
(b) + u
2
(u
1
(

O
1
P)),
a s druge

O
1
f(P) = a +u(

O
1
P).
Da bi vrijedilo f = f
1
f
2
nuzno je i dovoljno da za svaki vektor x U
n
vrijedi
a +u(x) = b u
2
(b) + (u
2
u
1
)(x)
sto je ekvivalentno s uvjetima
a = (i u
2
)(b), u = u
2
u
1
, (9.3)
gdje je i identicno preslikavanje, za koje znamo da je unitaran operator.
115
Rastavljanje pomaka f na rotacije f
1
i f
2
je moguce ako je moguce za zadani vektor a i
unitaran operator u odrediti vektor b i unitarne operatore u
1
i u
2
takve da vrijedi (9.3).
Ako je a = , tada je f rotacija oko tocke O
1
kako smo i trazili.
Pretpostavimo stoga da je a ,= i n > 2.
Neka je a

,= , a a

i neka je W
2
potprostor razapet vektorima a i a

. U prostoru W
2
deniramo unitaran operator u
0
,= i na sljedeci nacin
u
0
(e) = cos e sin e

u
0
(e

) = sin e + cos e

gdje je e =
a
|a|
, e

=
a

|a

|
, 0 < < 2.
Lako se vidi da je i u
0
regularan operator na W
2
, buduci da je
det(i u
0
) = 2(1 cos ) ,= 0.
Tada je (i u
0
)
1
(a) = b vektor u W
2
i vrijedi (i u
0
)(b) = a.
Oznacimo s u
2
linearni operator koji se na W
2
podudara sa u
0
, a za x W
2
je u
2
(x) = x.
Tada je u
2
unitaran operator i a = (i u
2
)(b). Za unitarne operatore u
2
i u deniramo
unitaran operator u
1
sa u
1
= u
1
2
u. Zatim, pomocu tocke O
1
za koju je

O
1
f(P) =
a +u(

O
1
P), deniramo rotacije
f
1
. . .

O
1
f
1
(P) = u
1
(

O
1
P),
f
2
. . .

O
1
f
2
(P) = b +u
2
(

O
1
P b).
Tada je f = f
2
f
1
.
Ako je n = 2, tada je u
2
= u
0
.
Dokazimo sada i posljednji dio tvrdnje teorema.
Neka je n = 2 i

OP

= a + u(

OP), P

= f(P) pomak zadan pomocu vektora a =

OO

i
unitarnog operatora u.
Ako je u = i, f je translacija za vektor a.
Ako je u ,= i, tada je zbog det u = 1 operator i u regularan i jednadzba x = a + u(x) ima
rjesenje x = (i u)
1
(a).
Za vektor x postoji tocka Q takva da je x =

OQ. Tada je

OQ

= a +u(

OQ) = a +u(x) = x =

OQ,
sto povlaci Q = Q

= f(Q). Dakle, pomak f ima ksnu tocku, pa je to rotacija sa sredistem

Q.
Da za n > 2 tvrdnja ne vrijedi pokazuje sljedeci primjer.
U sustavu (O; x
1
, x
2
, x
3
) prostora c
3
, ako je rotacija f
1
sa sredistem O zadana jednakostima:
x

1
=

2
2
(x
1
x
3
)
x

2
=

2
2
(x
1
+x
3
)
x

3
= x
2
116
a rotacija f
2
sa sredistem u tocki (1, 0, 0) zadana jednakostima:
x

1
= 1 +

2
2
(x
1
1 x
2
)
x

2
=

2
2
(x
1
1 +x
2
)
x

3
= x
3
tada je funkcija f = f
2
f
1
odredena jednakostima:
x

1
= 1
1

2
+x
1
x

2
=
1

2
x
3
x

3
= x
2
.
Lako se pokazuje da f nije ni translacija ni rotacija.
9.4 Simetrije
Denicija 58. Neka je
n1
hiperravnina prostora c
n
.
Izometrija s : c
n
c
n
naziva se simetrijom s obzirom na hiperravninu
n1
ako je s(P) = P
za svaku tocku P
n1
i ako s nije identitet.
Teorem 14. Svaka izometrija f je ili pomak ili kompozicija simetrije i pomaka.
Dokaz. Neka je s simetrija s obzirom na hiperravninu
n1
. Neka je dalje O
n1
cvrsta
tocka i u unitarni operator prodruzen simetriji s.
Tada je

OP

= u(

OP), P

= s(P).
Za vektor w W
n1
postoji tocno jedna tocka P
n1
takva da je w =

OP. Medutim,
P
n1
povlaci P

= P, pa je u(w) = w. Oznacimo s e
1
jedinicni vektor okomit na W
n1
.
Neka je tocka Q c
n
takva da je e
1
=

OQ. Kako je e
1
W
n1
i u unitaran operator,
vrijedi u(e
1
) = e
1
ili u(e
1
) = e
1
. Da je u(e
1
) = e
1
, bilo bi s = i. Dakle, u(e
1
) = e
1
.
U ortonormiranoj bazi e
1
, . . . , e
n
prostora U
n
operatoru u pripada matrica
_

_
-1 0 . . . 0
0 1 . . . 0
.
.
.
.
.
.
.
.
.
0 0 . . . 1
_

_
(9.4)
jer je u(e
1
) = e
1
, u(e
2
) = e
2
,. . . , u(e
n
) = e
n
.
U koordinatnom sustavu (O; e
1
, . . . , e
n
) tocka P

= s(P) odredena je jednakostima:

x

1
= x
1
x

2
= x
2
. . .
x

n
= x
n
.
117
Ako je f : c
n
c
n
izometrija takva da je det f = 1, onda je f
1
= f s pomak, jer je
det s = 1.
Buduci da je s s identitet, vrijedi f = f
1
s.
Vrijedi sljedeci teorem.
Teorem 15. Svaka izometrija euklidskog prostora c
n
je pomak ili kompozicija simetrije i
pomaka.
Svaki pomak je kompozicija rotacije i translacije.
Svaka translacija je kompozicija dviju simetrija s obzirom na paralelne hiperravnine.
Svaka rotacija je kompozicija simetrija sa zajednickom ksnom tockom .
118
Bibliograja
[1] M. Audin, Geometry, Springer, Heidelberg 2002.
[2] D. M. Bloom, Linear Algebra and Geometry, Cambridge University Press, Cambridge
1988.
[3] K. W. Gruenberg, A. J. Weir, Linear Geometry, Springer, New York 1977.
[4] K. Horvati

c, Linearna algebra I.,II.,III., Sveuciliste u Zagrebu, Matematicki odjel

PMF-a, Zagreb 1995.
[5] S. Kurepa, Konacnodimenzionalni vektorski prostori i primjene, Liber, Zagreb 1992.
[6] V. V. Prasolov, V. M. Tikhomirov, Geometry, American Mathematical Society,
Providence, Rhode Island 2001.
[7] P. Y. Ryan, Euclidean and non-Euclidean geometry: an analytic approach, Cambridge
University Press, Cambridge 1986.
119