ko te dozva u moj dom? neumorna pletisanko, sto pletivo pletes tanko medju javom i med snom. Srce moje, srce ludo, sta ti mislis s pletivom? k'o pletilja ona stara, dan sto plete, noc opara, medju javom i med snom. Srce moje, srce kivno, ubio te zivi grom! sto se ne das meni zivu razabrati u pletivu medju javom i med snom! Rodoslov - Slavko Lukovic - Rodile me ptice - Svejedno gdje? Mnogi kazu da mirisem na litice i postojbinu orla kome izgorje dom. - Prica se: - Dok mi je predak cuvao strazu na proplanku sunca, kliknuo je - soko! - Moj zavicaj je tamo visoko u celjustima krasa, gdje bunca poskok na poskoka. ... Drugi opet govore da mi iz oka zari bonaca neba... Ja ne znam. Sigurno je da volim ptice: vise nego sto treba! Razglednica iz umiranja - Vito Nikolic Piem vam, evo, dragi moji, iz ovog lijepog umiranja, kao to je red, kao to pristoji da se javljamo tako s putovanja, s godinjih odmora, sa ljetovanja, iz tamo nekih nikih banja, iz tako nekih budvi, nekog kranja - piem vam, dakle iz ovog lijepog umiranja. Umiranje - to je ovdje, na jugu, pa moda i neto junije od juga, tu vjene rane svu no ume tugu, a jutrom opet svie zlatna tuga. Tuge ovamo ko sunca na Hvaru, pa dua za as bakarno preplane (samo to ovdje ne daju ni paru ako ponekad tuga ne osvane). Ostau ovdje dugo dugo pa moda ak i neto due, srodio sam se, eto, sa ovom tugom, sa ovim ranama to tugom tue.
Mladost - Antun oljan Da budem svje i mlad i pun ivota, ko vesela i divlja djeja igra, da budem svje i bistar kao voda i bestjelesno vitak poput tigra; da obnavljam se bezbrojan ko ikra, da narav smrtnu nikad ne odam, da budem i iva i mitska igra, da znadem to je potpuna ljepota, da kad me sretna neka stara ena, to ipak neto od starosti eka, poeli biti opet jednom mlada, poeli biti lijepa kao nekad; i hote da se ko djevojka nosi crveno lie zamrsi u kosi. Suton - Zeljko Krznaric Pada u suton i bjezi ta divna suncana misao i kome si dao i kome si pisao sve to na kraju srce zbroji ovo su moji a ovo tvoji komadici duse kao krijesnice lete i lete i reci mi da nisi bas jako odrasla da zivi u tebi jos neko dijete usne namazane medom i prvo skolsko zvono pa tako redom godine neka se pletu i ako ostanemo sami na svijetu tako sami da zvijezde redom gasimo da osmjehom nekog spasimo pa ako ti dodjem ranom zorom i miris jabuka ti stavim na usne znat ces da je smrt neozbiljna i samo se sali znat ces da nas ima i po tome koliko smo ljubavi dali