UNIVERZITET U ZENICI

MAINSKI FAKULTET
II godina (studij 4+1):

Naziv predmeta: ELEKTROTEHNIKA
Nastavnik: Doc. dr sc. Izet Dananovi dipl.in.el.
Asistent: Remzija Gui dipl.in.el

Literatura: ELEKTROTEHNIKA Ahmet Gavranovi,
Mainski fakultet Zenica
OSNOVE ELEKTROTEHNIKE, Narcis Behlilovi
Elektrotehniki fakultet Sarajevo

Fond asova: Predavanja- 3 asa sedmino
Vjebe- 2 asa sedmino

Provjera znanja: dva kolokvija i zavrni ispit

ELEKTROSTATIKA

Oblast elektrotehnike u kojoj se prouava elektricitet u stanju mirovanja
zove se elektrostatika. Neke elektrine osobine naelektrisanih tijela ve su
dosta davno zapaene. Stari Grci su zapazili da jantar natrljan vunom
poprima nove osobine, kao na primjer da privlai lake predmete. Ove
osobine natrljanog jantara nazivamo elektrinim osobinama, pa kaemo da
se jantar trljanjem naelektrizirao. Rije elektricitet potjee od grke rijei
qckov (elektron), koja na grkom jeziku znai jantar.
Danas se zna da takva elektrina svojstva pripisujemo postojanju
elektrinog naboja (koliini elektriciteta).
Svojstva elektrinog naboja su sljedea:
Postoje dvije vrste naboja, pozitivan i negativan. Tako npr. pozitivan
naboj nastaje na staklu kada se trlja koom, a negativan na ebonitu kada
se trlja tkaninom;
Istoimeni naboji se odbijaju, a raznoimeni privlae
U prirodi postoji najmanji elementarni-naboj qo , pa se smatra da se
elektrini naboj q pojavljuje kao cjelobrojni viekratnik elementarnog naboja
tj. q = n qo . Nosioci elementarnog naboja su elementarne estice, elektroni
i protoni, od kojih su graena sva tijela. Elektron posjeduje negativan, a
proton pozitivan elektrini elementarni naboj. Elementarni naboj iznosi
qo = 0,16010-18 C (kulona), gdje je
1C jedinica za koliinu naboja. Osim 1C kao jedinica za koliinu naboja se
koristi 1As (ampersekunda). Pri tome treba imati u vidu da je
1C = 1As;
Ako neko tijelo ima vie pozitivnog ili negativnog naboja, onda kaemo da
je takvo tijelo naelektrizirano pozitivno ili negativno.
Jedan od fundamentalnih zakona je zakon o konzervaciji naboja. Na
osnovu eksperimenta je utvreno da ukupni naboj sistema, ako se u njega
ne unosi naboj, ostaje konstantan. Pod ukupnim nabojem sistema Q se
podrazumijeva algebarska suma naboja sistema (n-pozitivnih i m-negativnih
elementarnih estica) a data je izrazom:
.
1 1

= =
=
m
j
j
n
i
i
q q Q
MODELI ELEKTRIZIRANOG TIJELA
Za opis elektriziranog tijela koristiemo dva modela:
Model takastog naboja;
Model sa kontinuiranom raspodjelom po volumenu, povrini i liniji
(duljini).
Pojam takastog naboja analogan je pojmu matematike take u mehanici.
Takastim nabojem nazivati emo naelektrisano tijelo ije dimenzije u datim
uvjetima moemo zanemariti.
ee se u praksi susreemo sa kontinuiranom razdiobom naboja, koju
karakteriziramo sa gustoom raspodjele naboja po volumenu, povrini i
liniji. Za prostornu razdiobu naboja uvedimo pojam prostorne gustoe
naboja koju definiramo izrazom:
gdje je: Aq naboj u elementu volumena AV.
Za razdiobu naboja po povrini naelektriziranog tijela uvedimo pojam
povrinske gustoe naboja o koju definiramo izrazom:
gdje je: Aq naboj na elementu povrine AS.
, lim
0
V
q
V
A
A
=
A

, lim
0
S
q
S
A
A
=
A
o
O linijskoj razdiobi naboja govorimo kod onih naelektriziranih tijela koja se
mogu promatrati kao geometrijska linija. Kao primjer te razdiobe naboja
navedimo dugu tanku icu po kojoj je jednoliko rasporeen naboj. Za
linijsku razdiobu naboja uvedimo pojam linijske gustoe definiranu
izrazom: gdje je: Aq - naboj na dijelu linije duine A.

VODII I IZOLATORI
Prema svojim elektrinim osobinama razne materije i sredine dijele se na
dvije osnovne klase:
vodie i
izolatore (dielektrike)
Vodljivi materijali ili vodii su materijali koji brzo prenose elektrini naboj. To
im omoguuju slobodni (slabo vezani uz jezgru atoma) elektroni.
U vodljive materije spadaju prije svega svi metali, ija je vodljivost
uslovljena tzv. slobodnim elektronima koji su slabo vezani sa atomima i koji
se gibaju od atoma do atoma i obrazuju kod usklaenog kretanja elektrinu
struju i u metalu

, lim
0

A
A
=
A
q

Izolatori ili dielektrici su takve materije ili sredine u kojima nema slobodnih
elementarnih elektirnih naboja, ili, pak, tih slobodnih naboja ima u praktiki
zanemarljivim koliinama. U takvoj materiji ili sredini ne moe egzistirati
stalna elektrina struja pod uticajem stalnog elektrinog polja ili se, pak, ta
struja praktiki moe zanemariti.
Savren izolator je takozvani vakuum, tj. prostor u kojem nema pozitivnih
elementarnih estica materije. U izolatore spadaju osim vakuuma i
izolacione materije kao to su staklo, parafin, tinjac, transformatorsko ulje,
porculan, vazduh u nejoniziranom stanju itd.
Prouavajui elektrostatiko polje, pretpostavljat emo, da su naelektrisana
vodljiva tijela okruena idealnom izolacionom sredinom, ija je vodljivost
jednaka nuli.
ELEKTRINO POLJE I NJEGOVE MANIFESTACIJE
Elektrino polje je prostor u kojem se odigrava naroiti fiziki proces, koji
se, posebno, manifestuje pojavom mehanike sile na elementarni elektrini
naboj unesen u taj prostor. Za kvantitativnu karakteristiku elektrinog polja
koristit emo pomenutu njegovu osnovnu manifestaciju pojavu mehanike
sile koja djeluje na jedinini naboj unesen u polje
COULOMBOV ZAKON(KULONOV ZAKON)
Kulonov zakon glasi: mehanika sila F meusobnog djelovanja dva
takasta naboja q1 i q2 u bilo kojoj homogenoj sredini je proporcionalna
njihovom produktu a obruto proporcionalna kvadratu rastojanja r izmeu
njih.
Matematski se taj zakon moe prikazati u obliku:
Ta sila F ima pravac dui koja spaja take u kojima zamiljamo
skoncentrisane koliine elektriciteta q1 i q2 . Drugim rijeima to znai da je
sila F vektorska veliina.
Koeficijent k zavisi od osobina sredine u kojoj se nalaze koliine
elektriciteta (q1 i q2), koje djeluju jedna na drugu

gdje je c veliina koja karakterie elektrina svojstva sredine, a dobila je
naziv apsolutna dielektrina konstanta ili apsolutna dielektrina vodljivost
sredine. Apsolutna dielektirna konstanta c se moe prikazati u obliku
c = co cr
gdje je: co = 8.85410-12 As/Vm apsolutna dielektrina konstanta
vakuuma; cr relativna dielektrina konstanta dielektrika (za zrak cr = 1).
2
2 1
r
q q
k F =
c t 4
1
= k
Ako se u izrazu za Kulonov zakon uvrsti k = 1/4t c , Kulonov zakon e
dobiti oblik:

gdje je 1 njutn (1N) jedinica za mjerenje veliine sile F.
Ako je elektirno polje sloeno onda za rezultujuu silu vrijedi zakon
superpozicije. To znai da se sile nastale od n naboja vektorski zbrajaju i
daju rezultujuu silu:




) (
4
1
4
1
2
2 1
2
2 1
N
r
q q
r
q q
F
o r
c c t c t
= =
.
1

=
=
n
i
i
F F















Vektorski prikaz odreivanja sile F nastale djelovanjem vie naboja (+Q i Q)



6 5
4 3
2 1
F F F
F F F
F F F
C
B
A



+ =
+ =
+ =
Jaina elektrinog polja E je vektorska veliina, koja ima isti pravac i smjer
kao vektor mehanike sile F, koja djeluje na pozitivnu probnu koliinu
naboja. Jedinica za jakost elektrinog polja je:


Za elektrino polje kao i za silu vrijedi princip superpozicije. To znai da se
polja nastala od n naboja vektorski zbrajaju i daju rezultirajue polje jakosti


Elektrino polje mogue je predstaviti silnicama elektrinog polja, koje su
zamiljene linije ija se tangenta u svakoj taki podudara sa smjerom
elektrinog polja. Smatramo da silnice izviru iz pozitivnog naboja, a poniru
na negativnom naboju. Silnice pretstavljaju i najkrau liniju gibanja
pozitivnog jedininog naboja od +q1 do q2



( ) . 1
1
1
m
V
m As
VAs
C
N
q
F
E = = =
|
|
.
|

\
|
=
.
1

=
=
n
i
i
E E















Predstavljanje polja izmeu dvaju naboja +q1 i q2 pomou elektrinih silnica

Gustoa silnica je broj silnica koje na tom mjestu prolaze
okomito kroz jedinicu povrine prostora. Vea gustoa silnica znai jae
elektrino polje. S obzirom na karakter toka silnica dijelimo elektrina
polja na homogena i nehomogena. Homogeno elektrino je polje
koje ima jednaku gustou silnica na svim promatranim mjestima.


















Predstavljanje elektrinog polja pomou elektrinih silnica:
a)Pozitivnog takastog naboja i kugle, b) dvaju vodia sa nabojima +q1 i q ,
c) izmeu vodia i zemlje, -q,e) izmeu ploaste elektrode i elektrode u obliku iljka
f) polje izmeu naelektrisanog oblaka i iljka gromobrana
POTENCIJALNA ENERGIJA ELEKTRINOG POLJA I
ELEKTROMOTORNA SILA
Pojam potencijala poznat nam je jo iz fizike u vezi sa pojmom energija
i to kao tzv. potencijalna energija. To je energija, koja se javlja, odnosno
koja je svojstvena tijelu uslijed njegova odreenog poloaja i koja
karakterizira njegovu sposobnost obavljanja odreene radnje. Jedna
vrsta potencijalne energije sadrana je i u svakom elektrinom polju.
Naime, budui da elektrino polje djeluje na svaki elektrini naboj
unutar njega, elei da ga iz njegova poloaja premjesti u neku drugu
taku polja, ono u svakoj svojoj taki posjeduje odreenu potencijalnu
energiju. Ako je dotini naboj slobodan, on e pri tome izvriti tano
odreenu mehaniku radnju.
ELEKTRINO POLJE U IZOLATORIMA
Postoji bitna razlika u ponaanju vodia i izolatora (dijalektrikuma) kada
se nau u elektrinom polju. Dok se kod vodia djelovanjem elektrinog
polja slobodni naboj (elektroni) koncentrira u njegovoj vanjskoj povrini,
od izolatora, koji ima vrlo malo slobodnih elektrona, dolaze atomi
djelovanjem elektrinog polja u napeto stanje. Ako je elektrino polje
konstantno, onda napeto stanje prati kratkotrajno gibanje naboja u
izolatoru








Tako moemo i u pobuenim atomima izolatora smatrati atomsku jezgru
pozitivnim polom, a elektrone negativnim polom, pa atom ostavlja dojam
kao da se sastoji od dva naboja razliitih znakova koji su koncentrirani na
njegovim krajevima. Kaemo da je pobueni atom polariziran i da tvori tzv.
dipol (dvopol). Pod djelovanjem elektrinog polja nastaju u izolatoru itavi
nizovi polariziranih atoma, odnosno molekula (zavisi od sastava i izolatora
koji se proteu od porine jednog vodia (elektrode) do povrine drugog,
tvorei tzv. linije elektrostatske indukcije. Ukupan broj linija elektrostatske
indukcije ini elektrostatski tok . Elektrostatski tok je mjerilo polarizacije
izolatora. Matematski se moe definirati izrazom
gdje je D gustoa elektrostatskog toka na elementu povrine dS

POLJE NA GRANICI DVA DIELEKTRIKA
Posmatrajmo polje na granici dva homogena i izotropna dielektrika*
razliitih dielektrinih konstanti c1 i c2. Neka linije sile u prvoj sredini
zatvaraju sa normalom na dodirnoj povrini ugao o1 . Odredimo
odgovarajui ugao u drugoj sredini o2.

}
= S d D

Polje na granici dva dielektrika
Matematski je mogue pokazati da su elektrina naprezanja dvaju
graninih izolatora obrnuto proporcionalna njihovim dielektrinim
konstantama. To znai da je vee elektrino naprezanje izolatora sa
manjom dielektrinom konstantom. Stoga kod elektrinih ureaja ne
smijemo upotrebljavati izolaciju izvedenu od kombinacije dielektrikuma sa
velikim odnosom dielektrinih konstanti
1
2
2
1
c
c
=
E
E
ELEKTRINI KAPACITET
Ako dva vodia istog oblika, ali razne veliine, npr. dvije kugle raznih
poluprenika, prikljuimo na isti pol izvora E M S oni e se nabiti istom
vrstom elektriciteta. Budui da kugla veeg poluprenika ima veu povrinu
na nju e stati proporcionalno vea mnoina elektriciteta. Da bi dobili isti
potencijal obe kugle, treba da na veu kuglu dovedemo toliko puta vei
naboj koliko puta je njena povrina vea od povrine manje kugle. To znai
da se naboj manje kugle q1 prema naboju vee kugle q2 odnosi
proporcionalno kvadratima njihovih poluprenika, dakle:


Vidimo da vea kugla prima vei naboj pa za nju moemo rei da ima vei
elektrini kapacitet. Pod elektrinim kapacitetom nekog tijela
podrazumjevamo njegovu sposobnost da u odreenim elektrinim prilikama
primi na sebe odreenu koliinu elektriciteta q, a moemo ga matematski
izraziti u obliku
2
2
2
1
2
2
2
1 2 1
: 4 : 4 : R R R R q q = = t t
)
1
1 (
V
As
F
U
q
C = =
gdje je: C kapacitet tijela dat u faradima (F);
q naboj tijela mjeren u As;
U napon tijela mjeren u V.
Za praktine svrhe 1 F je suvie velika jedinica kapaciteta. Zbog toga se u
praksi obino upotrebljavaju manje jedinice od 1 F kao to su mikrofarad
(F), nanofarad (nF) i pikofarad (pF). Pri tome vrijede sljedei odnosi:
1 F = 10-6 F
1 nF = 10-9 F
1 pF = 10-12 F .
Sa pojmom kapaciteta usko je vezan pojam elektrinog kondenzatora.
Openito se pod pojmom kondenzatora podrazumjeva kombinacija bilo
kakva dva vodia ma kakvog oblika, a raznih potencijala koji su meusobno
razdvojeni dielektrikom, a toliko su blizu jedan drugom da se izmeu njih
moe stvoriti elektrino polje.
PLOASTI KONDENZATOR
Od umjetnih kondenzatora dosta se upotrebljava tzv. ploasti kondenzator
predstavljen na slici










Ploasti kondenzator
Zahvaljujui vrlo dobrim dielektricima, debljina d izolacionog sloja
izmeu elektroda zanemarivo je mala u odnosu prema povrini elektroda.
Posljedica toga je homogeno i jako elektrino polje E, koje na elektrodama
vee veliki naboj tako da se postiu veliki kapaciteti uz srazmjerno male
dimenzije kondenzatora. Kapacitet ploastog kondenzatora, uz gornje
pretpostavke, moemo prikazati izrazom





gdje je: co dielektrina konstanta zraka;
cr relativna dielektrina konstanta izolatora koji se nalazi izmeu
ploastih elektroda kondenzatora,
S povrina vodljivih elektroda kondenzatora,
d razmak izmeu elektroda kondenzatora

VIESLOJNI KONDENZATORI
Poveanje kapaciteta kondenzatora putem poveanja povrine elektroda
moemo ostvariti ako kondenzatore izvedemo kao tzv. vieslojne, kod kojih
se svaka elektroda sastoji od nekoliko paralelnih ploa jednake povrine.
d
S
d E
S E
d E
S D
U
q
C
r o
r o
c c
c c
= = = =










Vieslojni kondenzatori: a)ploasti; b) izvedeni u obliku zavojnica
Kapacitet vieslojnog ploastog kondenzatora je dat izrazom

gdje je: N = n 1
n broj ploa vieslojnog kondenzatora
S povrina jedne ploe
d razmak izmeu dvije ploe
d
S
N C
r o
c c =
VIESLOJNI PROMJENJLJIVI PLOASTI
KONDENZATIRI
Vrlo esto se u praksi javlja potreba za kondenzatorima iji kapacitet
nije konstantan, nego se moe mijenjati i to u velikom rasponu.
Kondenzatori iji kapacitet se moe mijenjati nazivamo promjenjljivi
kondenzatori, a naroito se mnogo koriste u radiotehnici.









Promjenjljivi vieslojni kondnzatori
ELEKTROLITSKI KONDENZATORI
Elektrolitski kondenzator sastoji se od aluminijske limene posudice
u kojoj se nalazi pozitivna elektroda (anoda) u obliku aluminijskog
upljeg valjka i elektrolit. Kao elektrolit slui vodena otopina boraksa









Elektrolitski kondenzator










CILINDRINI KONDENZATOR
Pod pojmom cilindrini kondenzator se podrazumijeva kondenzator
sastavljen od dva koaksijalna valjka, razdvojena dielektrikom. Takav je
npr. sluaj kod jednoilnog kabla, kod kojeg se oko jednog okruglog
vodia obloenog gumom, papirom, izoprenom i sl. nalazi olovni plat
bez ava.








Princip cilindrinog kondenzatora










Ne uputajui se u sloeni izvod, kapacitet jednoilnog kabla moe se
izraunati pomou izraza




gdje je: - duljina kabla u metrima
ln - prirodni logaritam (baza e = 2,718)
KAPACITET DVOINOG VODA
Neka imamo dvoini vod (prikazan na slici) iji su vodii 1 i 2 istog po-
luprenika r razmaknuti na duinu d. Pri tome neka vrijedi da je d>>r
to odgovara odnosima kod realnih vodova.Kapacitet takvog dvoinog
voda moe se odrediti pomou izraza:

Uobiajeno je da se daje kapacitet voda po jedinici duine.
Podijeli li se ovaj izraz sa te uzme da je d-r = d dobije se
da je









Elektrino polje izmeu ravnih, paralelnih vodia


=
SPAJANJE KONDENZATORA
U praksi vrlo esto nemamo na raspolaganju kondenzatore onoga
kapaciteta koji bi nam u odreenom sluaju ba bio potreban. U tom
sluaju pomaemo sebi tako da odreeni broj raspoloivih kondenza-
tora spojimo meusobno na takav nain da rezultirajui (ekvivalentni)
kapacitet spoja odgovara po veliini kapaciteta naoj potrebi. Postoje u
principu dva osnovna naina za spajanje kondenzatora a to su serijski i
paralelni, te kombinacija ovih tzv. mjeoviti spoj kondenzatora.
SERIJSKI SPOJ KONDENZATORA






Serijsko spajanje kondenzatora

Na osnovu poznatih zakonitosti elektrostatike lako je dokazati da vrijedi
realizacija
q1 = q2 = q3 = . . . . . . . . = qn = q .

Isto tako na osnovu prethodne slike moemo pisati da je
U = U1 + U2 + U3 + . . . + Un
odnosno


Sreivanjem izraza dobija se da je




. , , ,
2
2
1
1
n
n
C
q
U
C
q
U
C
q
U
C
q
U = = = =
n
C C C C C
1 1 1 1 1
3 2 1
+ + + + =
PARALELNI SPOJ KONDENZATORA
Paralelni spoj kondenzatora dobijemo spajanjem kondenzatora prema slici1.17.
Naponi na paralelno spojenim kondenzatorima su jednaki naponu izvora U na
koji su prikljueni.




Paralelni spoj kondenzatora

Za paralelni spoj kondenzatora vrijede ove relacije
U1 = U2 = = Un = U i q = q1 + q2 + + qn = q



Uvrtavanjem odgovarajuih vrijednosti

qn = Un Cn u prethodni izraz dobije se da je

C = C1 + C2 + + Cn

Iz izraza slijedi da je ekvivalentni kapacitet paralelno spojenih
kondenzatora jednak sumi kapaciteta pojedinih paralelno spojenih kon-
denzatora.
MJEOVITI SPOJ KONDENZATORA
Postupak izraunavanja ekvivalentnog kapaciteta mjeovito spojenih
kondenzatora pokazat emo rjeavanjem primjera datog na slici






Ilustracija postupka izraunavanja ekvivalentnog kapaciteta
mjeovito spojenih kondenzatora:
a) mjeoviti spoj, b) zamjena paralelnog spoja kondenzatora
C1 i C2 iz a), c) ekvivalentni kapacitet C
Postupak izraunavanja ekvivalentnog kapaciteta primjera sa slike je:
Izrauna se ekvivalentni kapacitet paralelno spojenih kondenzatora C1 i C2
C1,2 = C1 + C2 ,

a zatim rauna ekvivalentni kapacitet C serijskog broja kondenzatora C1,2 , C3
i C4
na osnovu izraza



dobije se da je ekvivalentni kapacitet
4 3 2 , 1
1 1 1 1
C C C C
+ + =
( )
( ) ( )
4 3 2 1 4 3
4 3 2 1
C C C C C C
C C C C
C
+ + +
+
=
ENERGIJA ELEKTRINOG POLJA
Sistem naelektrisanih tijela pretstavlja nosioce odreene koliine energije. Ovu
energiju daju sistemu spoljanji izvori energije u procesu elektrinog
optereenja nabojem q i ona se moe opet vratiti izvorima ili biti, pri
smanjivanju optereenja, pretvorena u druge oblike energije.
Kao primjer odredimo elektrinu energiju ploastog kondenzatora. Rad utroen
za donoenje naboja iz izvora na ploe kondenzatora ide na raun poveanja
energije nabijenog kondenzatora, zapravo na uspostavljanje elektrinog polja u
kome se akumulira elektrostatska energija.
Energija elektrinog polja je potencijalnog karaktera.
Razmotrimo koliki je rad utroen za donoenje naboja q na ploe ploastog
kondenzatora, ako pri tome poraste napon kondenzatora od 0 do vrijednosti
napona U. U nekom trenutku neka je napon kondenzatora U, a naboj na
ploama kondenzatora q = C U.
Da bi napon kondenzatora porastao za vrijednost dU treba na ploe
kondenzatora dovesti naboj dq ili jednostavno moemo rei da sa negativne
elektrode treba prenijeti naboj dq = C dU na pozitivnu elektrodu
Za ovo prenoenje naboja potrebno je utroiti rad dA = U dq = U C dU.
Da se kondenzator nabije na napon U, utroi se ukupni rad


Ovaj rad se troi na poveanje energije elektrinog polja kondenzatora. Prema
tome, energija elektrinog polja nabijenog kondenzatora We jednaka je


Uvrtivi u gornji izraz za U = E d i , slijedi da je


gdje je: E jakost elektrinog polja,
S povrina elektrode ploastog kondenzatora,
d razmak izmeu elektroda ploastog kondenzatora,
V volumen dielektrikuma kondenzatora
} } }
= = = =
2
2
U C
dU U C dq U dA A
( ) Ws VAs
C
q U q U C
W
e
= = = =
2 2 2
2 2
d
S
C c =
V
E
d S
E
W
o r o r
e
2 2
2 2
c c c c
= =
ISTOSMJERNE STRUJE I NAPONI
U praksi se vrlo esto koriste izvori i potroai istosmjerne i naizmjenine
struje. Pri tome se pod pojmom istosmjerne struje podrazumjeva struje koja
se ne mijenja s vremenom ili pulzira s vremenom ali ne mijenja smijer toka.
Pod naizmjeninim strujama podrazumijevamo one struje koje se mijenjaju s
vremenom po sinusnom zakonu.Ista definicija vrijedi za istosmjerne i naizmje-
nine napone.

ZAKONITOSTI ISTOSMJERNE STRUJE U METALNIM VODIIMA
Kretanje elektrinog naboja q naziva se elektrinom strujom. Pod smijerom
struje podrazumijeva se smjer kretanja pozitivnog elektriciteta.Openito se
jaina struje i moe u matematskom obliku prikazati u obliku izraza



Jedinica za jakost struje je amper (1A).


). (A
dt
dq
i =
Ako kroz vodi presjeka S protie istosmjerna struja jaine I onda se ona jedno-
liko raspodjeluje po jedinici povrine presjeka vodia, pa moemo govoriti i o
tzv. gustoi struje J. Gustou struje moemo prikazati openito izrazom


Gustoa struje, za razliku od struje, je vektorska veliina, usmjerena u pravcu
srednje brzine pozitivnog naboja. Jedinica za gustou struje, koja se u praksi
najvie koristi je A/mm
Struja i koja tee kroz presjek S i poznate raspodjele gustoe struje J moe-
mo prikazati izrazom



Predznak struje ovisi o smijeru normale povrine dS i vektora
.
2
|
.
|

\
|
=
m
A
dS
dI
J
S d J i
s

}
=
J

ELEKTRINI STRUJNI KRUG

Ako elimo da kroz potroa elektrine struje stalno tee struja treba ga
vodovima prikljuiti na izvor elektromotorne sile E. Izvor elektromotorne sile E,
spojni vodovi i potroa ine tzv. zatvoreni elektrini strujni krug.








Zatvoreni elektrini strujni krug: a) Primjer jedne praktine
realizacije, b) opi prikaz jednostavnog strujnog kruga
Pod unutranjim dijelom strujnog kruga podrazumjevamo izvor elektrine energije
(generator, akumulatorska elija ili baterija itd.), dakle onaj dio u kojem se stvara
E.M S. kruga E. Pod vanjskim dijelom strujnog kruga podrazumijevamo onaj
njegov dio u kojem se troi, odnosno pretvara elektrina energija koju stavlja na
raspolaganje izvor struje














Poreenje jednog zatvorenog sistema protoka vode a)
sa tokom elektrine struje u strujnom krugu b)

Kod otvorenog strujnog kruga praktiki smatramo da je jaina struje I=0
Elektromotorna sila E ima smjer porasta od minus prikljunice
Prema plus prikljunici baterija. Elektromotorna sila E ima jedi-nicu
napona, pa emo je i zvati napon izvora.Plus- prikljunica baterije je na
veem potencijalu. Svi izvori elektrine energije posjeduju EMS.
Ako za neki izvor elektrine energije kaemo da ima 12V, onda njegova
EMS iznosi 12V.

OMHOV ZAKON I ELEKTRINI OTPOR
Ohm je eksperimentalno utvrdio, mjerei napon na krajevima vodljive ice i
struju kroz tu icu, da je odnos toga napona i te struje konstantan


Ova konstanta proporcionalnosti R naziva se elektrinim otporom vodia odno-
sno potroaa. Jedinica elektrinog otpora je jedan om (O).Na osnovu izraza
moe se pisati da je 1O=1V/A.
. konst R
I
U
= =






Ohmov zakon ilustriran na primjeru potroaa sa R = 6O a)
i odgovarajuom linearnom U-I karakteristikom b
Reciprona vrijednost otpora naziva se elktrina vodljivost G, a data je izrazom


Jedinica za vodljivost je jedan Simens (S) koji se moe prikazati i A/V.Koristei
raniji izraz i elektrinu vodljivost Omhov zakon se moe prikazati u oblicima
U = I R i I = U G
.
1
R U
I
G = =
ELEKTRINI OTPOR VODIA
Ako izmeu krajeva vodljive ice konstantnog presjeka S i duljine vlada
razlika potencijala U, tada se u ici uspostavi elektrino polje i gustoa
struje

Otpor vodia R se moe sada izraziti sa E i J u obliku

gdje je -specifini otpor vodia, koji ovisi o vrsti vodia.(Kod metala
specifini otpor je konstantan).

Reciprona vrijednost specifinog otpora zove se specifina vodljivost
a moemo je prikazati izrazom

U
E =
.
S
I
J =
( ) O = = = =
S S J
E
S J
E
I
U
R

J
E
=
.
1

k = =
E
J
Otpor i vodljivost ice moemo izraunati ako poznajemo specifini otpor mate-
rijala ice i dimenzije ice koristei sljedee izraze:



Obino se zadaje presjek ice S u mm, duina u m, a specifini otpor
u i specifina vodljivost vodia (k) u

Elektrini otpor se mijenja takoer i sa temperaturom. Zakonitost promjene
otpora sa temperaturom je data izrazom
gdje je: R20 elektrini otpor kod 20 0C;
o - temperaturni koeficijent ;
t temperatura u C kod koje elimo odrediti elektrini otpor Rt.








( ) O =
S
R

. ) (S
S
G

k =
m
mm
2
O
2
mm
Sm
( ) | |
0
20
20 1 + = t R R
t
o
Koristei prethodni izraz mogue je dobiti izraz za temperaturu

. 20 1
1
20
0
|
|
.
|

\
|
+ =

o
o R
R
t
t
JOULEOV (DULOV) ZAKON
Prolaskom struje kroz vodi, vodi se zagrijava. Elektroni se, pod djelovanjem
elektrinog polja E u vodiu, ubrzavaju i sudaraju sa drugim relativno mirnim
esticama. Pri sudarima oni gube brzinu i predaju postignutu kinetiku energiju
drugim esticama. Ta energija se pojavljuje u vidu toplinske energije.
Utroena energija elektrinih sila za prenoenje koliine naboja dq = i dt kroz
vodi protjecan strujom i, na ijim krajevima vlada napon U = iR, iznosi
dA = U d q = U i dt
Toplinska energija elektrine struje koja bi se razvila u vodiu otpora R u
vremenskom intervalu t iznosi


U sluaju toka istosmjerne struje kroz vodi prethodni izraz poprima oblik
A = I R T (Ws)
Do izraza je Joule doao eksperimentalno i u praksi je poznat pod imenom
Jouleov-a zakona.Jedinica za energiju je vatsekunda (1Ws) ili 1 Joule (Dul).
Jouleov zakon dat izrazom vrijedi i za zatvoreni elektrini strujni krug ako u
njemu tee struja I i ako je njegov ukupni otpor jednak R.





( ). 1
0
2
0
Ws VAs dt R i dt i U A
t t
= = =
} }
Snagu P, potrebnu za odravanje struje u strujnom krugu, moemo
izraziti u obliku

Jedinica za mjerenje je snage je 1W (vat).
Iz jednadbe U = I R i gdje je R otpor a G vodljivost
potroaa, dobijemo i druge oblike izraza za snagu potroaa



Na osnovu prethodnih izraza moemo raunati snagu potroaa
ukoliko kroz njih tee istosmjerna struja tj. ako su oni potroai
istosmjerne struje. Snaga istosmjernog potroaa moe se i mjeriti
pomou instrumenta koji se naziva vatmetar.
( ) s J W VA I U
dt
dq
U
dt
dA
P / 1 1 1 = = = = =
,
1
R
G =
R I G U
R
U
P
2 2
2
= = =
JEDNADBE STRUJNOG KRUGA

Realni izvori elektromotorne sile E0 imaju svoj tzv.unutranji otpor R0,
koji do sada nismo uzimali u obzir.






Realni strujni krug
Struja tee u smjeru EMS. Rad koji izvri elektrine energije kod toka struje I za
vrijeme dt je dat izrazom dA = Eo dq ,

dok je snaga izvora data izrazom I E
dt
dq
E
dt
dA
P
o o
= = =
Tokom struje I kroz potroa otpora R ne zagrijava se samo potroa
ve i sam izvor elektrine enrgije jer posjeduje unutranji otpor R0 .
To znai da se snaga izvora elektrine energije troi na dulove gubitke
Na otporu potroaa R i unutranjem otporu R0 .To matematski
Moemo prikazati u obliku izraza


Ako se podijeli ova jednadba sa I dobije se tzv. naponska jednadba
kruga Eo = IRo + IR

lanovi IRo i IR u jednadbi predstavljaju padove napona na
unutarnjem otporu izvora elektrine energije i potroaa R.
U jednom zatvorenom strujnom krugu moe biti prikljueno vie izvora
elektrine energije i potroaa kao to je to prikazano na slici. I za
taj sluaj se moe primijeniti zakonitost data prethodnim zrazom pa se
dobije da je:
o o
R I R I I E
2 2
+ =

odnosno










Strujni krug sa vie izvora E i potroaa R

Izrazi predstavljaju tzv. II Kirchhoffov zakon. Prema drugom Kirchhoffovom
zakonu je u jednom zatvorenom jednostavnom krugu suma elektromotornih
sila jednaka sumi padova napona.

= =
=
m
j
n
i
IR E
1 1
. 0
1 1
=

= =
m
j
n
i
IR E
SLOENI STRUJNI KRUGOVI
Ako se na jedan ili vie izvora elektrine energije prikljui vie potroaa onda
vie nemamo jednostavni nego sloeni strujni krug.







Za svaki vor sloenog strujnog kruga vrijedi I Kirchhoffov zakon koji se moe
matematski prikazati u ovom obliku ili

gdje su : I - struje koje ulaze u vor sloenog strujnog kola
I - struje koje izlaze iz vora sloenog strujnog kola
I Kirchhoffov zakon moe se definirati na ovaj nain:Suma struja koje ulaze u 1
vor strujnog kruga jednaka je sumi struja koje izlaze iz istog vora. Primjenom I
Kirchhoffovog zakona na vor B strujnog kruga sa slike dobije se I = I1 + I2 . Pri
tome je struja I jedina ulazna struja vora B, a struje I1 i I2 su izlazne iz tog vora

= =
=
n
i
m
j
I I
1 1
' 0 '
1 1
=

= =
n
i
m
j
I I
PRORAUN LINEARNIH STRUJNIH KRUGOVA METODOM PRVOG I
DRUGOG KIRCHHOFFOVA ZAKONA
Rjeiti sloeni strujni krug, odnosno mreu, znai odrediti sve nepoznanice u
njemu. Najee se trae struje u svim granama mree. Koristei Kirchhoffove
zakone treba napisati toliko linearnih jednadbi koliko ima grana (g) elektrina
mrea, koje se onda rjeavaju poznatim metodama.
Prije pisanja jednadbi neophodno je na zadanom sloenom strujnom
krugu uraditi sljedee:
Proizvoljno izabrati smjerove struja grana i oznaiti ih na shemi mree;
Oznaiti smjerove porasta elektromotornih sila i padova napona;
Izabrati nezavisne petlje mree n = g-+1, gdje je g broj grana i broj
vorova zadane mree, i nacrtati prozvoljno odabrane pozitivne smjerove
obilaska petlje (obino je to smjer vrtnje kazaljke na satu) za pisanje
jednadbi po II Kirchhoffovu zakonu
Po I Kirchhoffovom zakonu moe se napisati -1 nezavisnih jednadbi.
Po II Kirchhofovu zakonu za mreu sa g grana moe se napisati n = g-
+1 nezavisnih linearnih jednadbi.
PRIMJER 1.
Neka je zadana mrea prema slici 2.8. Kod zadanih vrijednosti E1 , E2 , R1 ,
R2 i R3 treba izraunati struje I1 , I2 i I3 .










Broj grana zadane mree je g = 3, a broj vorova = 2.







Primjenom I Kirchhoffova zakona na vor 3 dobije se jednadba
I1 + I2 = I3
Primjenom II Kirchhoffova zakona na petlju 1 (koju ine + E1 , 1,3,4,2-E1)
dobije se jednadba
E1 I1 R1 I3R3 = 0
Primjenom II Kirchhoffova zakona na petlju 2 (koju ine E2 , 6,4,3,5 + E2)
dobije se jednadba
+ I3R3 + I2R2 E2 = 0
Dakle, dobili smo tri jednadbe sa tri nepoznate (I1 , I2 i I3) ija rjeenja su
sljedea:

2 1 3
3 2 3 1 2 1
3
1
3 2 3 1 2 1
3 1
2 2
3 2 3 1 2 1
3
2
3 2 3 1 2 1
3 2
1 1
I I I
R R R R R R
R
E
R R R R R R
R R
E I
R R R R R R
R
E
R R R R R R
R R
E I
+ =
+ +

+ +
+
=
+ +

+ +
+
=
Uz pretpostavku da je E1 = E2 = E te R1 = R2= R3 = R dobijemo da je



.
3
2
;
3
;
3
3 2 1
R
E
I
R
E
I
R
E
I = = =
RAUN EKVIVALENTNIH OTPORA SERIJSKI I PARALELNO
SPOJENIH OTPORA
Primjenom Kirchhoffovih zakona mogu se raunati ekvivalentni
otpori serijski i paralelno spojenih otpora.
Otpore kao i kondenzatore moemo spajati serijski, paralelno i
mjeovito. Za sva tri navedena naina spajanja otpora pokaimo
mogunost raunanja ekvivalentnog otpora Re primjenom
Kirchhoffovih zakona
EKVIVALENTNI OTPORI SERIJSKI SPOJENIH OTPORA

Kroz sve otpore na slici 2.10 tee ista struja I i na njima stvara
padove napona:
U1 = I R1
U2 = I R2
U3 = I R3

Un = I Rn .
Primjenom II Kirchhoffovog zakona na strujni krug sa
serijskim spojem otpora slike dobijemo da je
U = U1+U2+U3 + . . . + Un = I (R1+R2+R3 + . . . + Rn).
Napon U stvara na ekvivalentnom otporu Re pad napona I Re , pa
moemo pisati da je
U = I Re .
Izraz (2-29) moemo prikazati u obliku
I Re = I (R1+R2+R3 + . . . + Rn)
odakle slijedi da je
Re = R1+R2+R3 +...+ Rn . (2-30)
Na osnovu izraza (2-30) moemo zakljuiti da je ekvivalentni otpor
serijskog spoja otpora Re jednak sumi otpora koji su spojeni u
seriju.
EKVIVALENTNI OTPOR PARALELNOG SPOJA OTPORA
Otpore spajamo paralelno tako to poetke svih otpora kratko spojimo (taka
A), a isto tako i krajeve svih otpora kratko spajamo (taka B) kao to je to
prikazano na slici . Vidimo da izmeu krajeva svih paralelno spojenih
otpora vlada napon










Primjenom I Kirchhoffova zakona na vor A dobijemo da je
I = I1 + I2 + I3 + . . . + In


Prednji izraz moemo prikazati u obliku
U Ge = UG1 + UG2 + UG3 + . . . + UGn .
Odatle slijedi da je
Ge = G1 + G2 + G3 + . . . + Gn .
Izrazimo li vodljivost preko otpora dobije se da je






Iz izraza slijedi da je reciprona vrijednost ekvivalentnog otpora Re
jednaka sumi recipronih vrijednosti otpora koji su spojeni paralelno.



.
1 1 1 1 1
3 2 1 n e
R R R R R
+ + + + =
Mjeoviti spoj otpora ine razliite kombinacije serijskih i paralelnih
otpora pa vrijednsot ekvivalentnog otpora mjeovitog spoja otpora
moemo izraunati primjenjujui zakonitosti rauna ekvivaleltnih otpora
serijskog i paralelnog spoja otpora, kao to je to raeno kod mjeovitog
spoja kondenzatora
NEKI PRIMJERI ELEKTRINIH NAPRAVA IJI SE PRINCIP RADA
ZASNIVANIH NA PRIMJENI KIRCHHOFFOVIH ZAKONA
DJELITELJ NAPONA
Shodno II Kirchhoffovom zakonu napon izvora napajanja prikljuen na
serijsku kombinaciju otpora se porazdijeli na sve otpore u kombinaciji.
Razmotrimo kako se ti naponi odnose na jednom serijskom spoju dva
otpora. Napon izvora U potjera u strujnom krugu struju






Djelitelj napona

.
2 1
R R
U
I
+
=
Ta struja I izazove padove napona U1 i U2 na otporima R1 i R2 ije se
veliine mogu izraunati pomou izraza:





Ako napravimo odnose U1/U2 dobijemo da je njihov odnos jednak
odnosu otpora, odnosno

Iz izraza vidimo da se padovi napona odnose kao otpori. To znai da
izborom veliine otpora moemo uticati na razdiobu ukupnog napona
izvora na pojedine serijske spojene otpore. Na taj nain smo dobili
ureaj, koji se zove djelitelj napona



.
2 1
2
2 2
2 1
1
1 1
R R
R
U R I U
R R
R
U R I U
+
= =
+
= =
.
2
1
2
1
R
R
U
U
=
U sluaju da imamo n otpora spojenih u seriju, dobili bi sljedee izraze:


.
2 1
2 1
2
2
2 1
1
1
2 1
n
n
n
n
n
n
R R R
R
U U
R R R
R
U U
R R R
R
U U
R R R
U
I

+ +
=
+ +
=
+ +
=
+ +
=
POTENCIOMETAR

Ako je otpor R1 izveden tako da mu je sastav svagdje isti i homogen a
presjek konstantan po itavoj duljini, onda se pad napona na otporu
raspodjeljuje jednoliko po itavoj njegovoj duljini. To znai da gledano
od vora A pad napona raste proporcionalno s udaljenou od tog
vora. Ako je otpor R1 opremljen sa klizaem B, onda veliinu napon
UAB moemo kontinuirano mijenjati u granicama od 0 do U
postavljanjem klizaa u odgovarajui poloaj. Vidimo da se na ovaj
nain moe dobiti vrlo jednostavno eljeni izvor napona za potroa
R2. Ovakva potreba se vrlo esto javlja u mjernoj tehnici, i to u
krugovima istosmjerne struje, gdje je to jedan od najednostavnijih
naina regulacije napona.
Otpor koji ima svojstva otpora R1 nazivamo potenciometrom






Potenciometarski spoj promjenljivog otpora
Od poloaja klizaa potenciometra B prema voru A tee struja I1 koja
na tom dijelu izaziva pad napona UAB . Budui da taj isti napon vlada
ujedno i na krajevima potroaa R2, kroz potroa e tei struja

Postepenim pomicanjem klizaa prema drugom kraju potenciometra, tj.
prema taki C, raste napon na krajevima potroaa R2 a time i struja
I2.
.
2
2
R
U
I
AB
=
DJELITELJ STRUJE
Paralelnom kombincijom spoja otpora postiemo da se struja I u voru
A dijeli na dvije struje I1 i I2. Struja I je data izrazom I = U (G1 + G2).






Shema djelitelja struje sa dva otpora
Struje I1 i I2 mogu se prikazati izrazima: I1 = U G1 ,I2 = U G2
Ako se U u jednadbama izrazi pomou I, dobije se da je

.
,
2 1
2
2
2 1
1
1
G G
G
I I
G G
G
I I
+
=
+
=
Odnos struja u granama sa otporima R1 i R2 je tada





Vidimo da se struje I1 i I2 po granama mogu po elji ostvarivati izborom
odgovarajuih odnosa otpora R1 i R2. Postupak izvoenja djelitelja
struje sa dva otpora se moe poopiti za sluaj kada imamo djelitelj
struje sa n paralelno spojenih otpora.

.
1
2
2
1
2
1
R
R
G
G
I
I
= =
PROIRENJE MJERNOG PODRUJA AMPERMETRA
Ako elimo mjeriti vee struje I od maksimalno dozvoljene struje
ampermetra I0 , tada moramo tom ampermetru dodati paralelno
odgovarajui otpor Rp. Otpor Rp se zove shynt. Otpor Rp treba tako
odabrati da kod ukupne struje I kroz ampermetar, vlastitog otpora RA ,
ne potee vea struja od I0 . Pretpostavimo da elimo mjeriti struju
I = nA I0, koja je nA puta vea od dozvoljene struje Io koja smije
proticati kroz ampermetar






Proirenje mjernog podurja ampermetra
I

Sa slike je vidljivo da je pad napona na ampermetru jednak padu
napona na otporu Rp, pa se moe pisati da je I0 RA = (nA 1) I0 Rp .
Odakle slijedi da je otpor shynta

.
1
=
A
A
p
n
R
R
ZAKONITOSTI TOKA ISTOSMJERNE STRUJE KROZ
ELEKTROLITE
Tekuine, osim metala u tekuem stanju, su relativno slabi vodii
elektrine struje, odnosno one su dobri izolatori kao to je to npr.
transformatorsko ulje ili destilirana voda. Meutim, ako dodamo
destiliranoj vodi kuhinjske soli ili sode, ona postaje dobar vodi
elektrine struje. Moe se openito rei da su otopine kiselina, baza i
soli dobri vodii elektrine struje. Otopine kiselina, baza i soli nazivamo
elektrolitima, a hemijske procese, koji se u njima zbivanju za vrijeme
prolaza struje nazivamo elektrolizom.
Pojavu elektrolize objasnimo na primjeru prikazanom na slici

U posudu sa otopinom sumporne kiseline (H2SO4+H2O) postavimo
elektrode A i K. Elektrodu A, koju nazivamo anodom, spojimo na
pozitivan pol izvora istosmjernog napona U, a njegov negativan pol na
elektrodu K, koju nazivamo katodom.
Elektrolit se pod djelovanjem istosmjerne elektrine struje razlae
(disocira) na sljedei nain
H2SO4 2H+ + SO4-- .
Da se taj proces odvija u elektrolitu moemo vidjeti po tome, to se na
elektrodama intenzivno razvijaju plinovi i to na anodi kisik, a na katodi
vodik.
Ako je anoda A izvedena od bakra, na njoj dospjeli ion stvara bakreni
sulfat prema izrazu
+ Cu++ CuSO4 ,
koji se otapa i disocira na Cu++ i SO4-- . Tako otopljeni bakar privlai
katoda K, a ion na anodi stvara bakreni sulfat. Na taj nain na katodi K
dobijemo tzv. isti elektrolitski bakar koji se mnogo koristi u
elektrotehnici.
Ako je anoda A izvedena od platine Pt ili od uglja, ostatak kiseline se
ne moe spajati s njom nego se spaja sa vodom na ovaj nain
2SO4 + 2H2O 2H2 SO4 + 2O .
Na taj nain stvorena sumporna kiselina prelazi u elektrolit, a kisik se
die i izlazi iz elektrolita. Na osnovu do sada iznesenog vidimo da u
elektrolitu nastaju, pod djelovanjem struje, pozitivni i negativni ioni. Tu
pojavu nazivamo elektrinom disocijacijom. Elektrolite sada moemo
nazvati tekuinama koje lako disociraju. Ta disocijacija elektrolita
nastupi kada elektrolitsku eliju prikljuimo na napon U
Ioni elektrolita su nosioci pozitivnog ili negativnog naboja. Negativne
ione, koje nazivamo anionima, privlai anoda, dok pozitivne ione, koje
nazivamo kationima, privlai katoda K.
Kationi su metali, vodik i radikali, a anioni su nemetali, npr. ostaci
kiselina. Pri tome svaki ion prenosi toliko elektrinog elementarnog
naboja qo , kolika je hemijska valencija tog istog iona. Ako u sekundi
dospije na svaku elektrodu N iona, tada je jaina struje kroz elektrolit
data izrazom
I = N Z q
o

gdje je: q
o
naboj koji odgovara naboju jednog elektrona;
Z valencija iona;
N broj iona koji dospiju na svaku elektrodu u jednoj sekundi
Iz izraza slijedi da je


Ako sa G oznaimo masu metala izluenog na elektrodi u vremenu t,
moemo je prikazati u obliku izraza
G = N m t
gdje je m masa svakog izluenog iona
Slijedi da je:

.
o
q Z
I
N =
Q k t kI t I
q Z
m
mt
q Z
I
G
o o
= = = =
gdje je tzv. elektrohemijski ekvivalent. Izraz pretstavlja tzv. I
Faradeyov zakon elektrolize. Prema I Faradayevom zakonu
elektrolize proizilazi da je masa iona izluenih na elektrodama
proporcionalna jakosti struje i vremenu trajanja procesa elektrolize.
I Faradyev zakon elektrolize moe se formulirati i na nain da je
masa izluenog elektrolita G proporcionalna mnoini elektrociteta
Q, koja je u tom vremenu t dola iz izvora struje u voltametar. Pod
voltametrom se podrazumijeva naprava koja se sastoji od neke otopine
i u nju uronjenih elektroda.
Koristei I Faradeyev zakon dobije se da u izlune mase G1 i G2
razliitih metala, kod iste struje I i u istom vremenu t, date izrazom





Izraz pretstavlja tzv. II Faradayev zakon elektrolize.
Primjena Faradayevih zakona u praksi je velika.
Neke od tih primjena u galvanizaciji i obojenoj metalurgiji emo ukratko
opis

o
q Z
m
k =
.
2
1
2
1
2
1
k
k
t I k
t I k
G
G
= =
Galvanostegija je elektrohemijski proces za vrijeme kojeg se metali,
koji u dodiru sa zrakom lako i brzo oksidiraju, elektrolitskim putem
presvuku tankim slojem nekog plemenitog metala koji je mnogo
otporniji na atmosferske i hemijske uticaje. To su postupci pozlaivanja,
posrebrivanja, niklovanja, kromiranja itd.
Galvanoplastika je elektrohemijski proces kod kojeg se elektrolitskim
putem nanosi tanak sloj metala, najee bakra, na unutranju
povrinu kalupa, koji slui za izradu znaki, medalja i slino, nainjenog
od izolacionog materijala
U obojenoj metalurgiji se upotrebljavaju elektrohemijski procesi za
dobijanje hemijskih istih metala kao to su elektrolitiki isti bakar i
aluminij. U sluaju dobijanja elektrolitskog istog bakra za katodu se
odabire komad hemijskih istog bakra, a za anodu neisti bakar koji
elimo rafinirati. Kao elektrolit se upotrebljava vodena otopina modre
galice CuSO4. Takav rafinirani bakar sa istoom preko 99 %
upotrebljava se za izradu elektrinih vodia namota elektromotora,
generatora, transformatora itd.
HEMIJSKI IZVORI ELEKTRINE ENERGIJE
Rad hemijskih izvora elektrine energije zasniva se na injenici da je
elektrohemijsko razlaganje elektrolita (troenje elektrine energije za
stvaranje hemijske) reverzibilan proces. To znai da se utrokom
hemijske energije moe proizvesti elektrina energija. Za tu svrhu je u
principu dovoljno da u elektrolit uronimo dvije elektrode napravljene od
dobrih vodia elektrine struje. Radi hemijske reakcije izmeu
elektrolita i elektroda dolazi do ionizcije otopine, pri emu se nastali
pozitivni ioni metala i vodika kreu prema anodi, dok se nastali
negativni ioni nemetalnih ostataka (baze ili kiseline) kreu prema
katodi. Izluivanjem spomenutih iona dobiva anoda pozitivan a katoda
negativan potencijal. im na takav ureaj prikljuimo vanjski otpor
konane vrijednost, potei e krugom struja, koja izvan strujnog izvora
ima smjer od anode prema katodi, a unutar elektrolita ima smjer od
katode prema anodi. Hemijske izvore elektrine energije dijelimo na
galvanske elemente i akumulatore.
AKUMULATORI
U praksi se najee koriste tzv. olovni, elini i srebreni akumulatori.
Karakteristika akumulatora je da se mogu regenerirati, tj. ponovo
osposobiti za rad nakon to im se istroi prvobitno akumulirana
energija. To se vri tako da ga prikljuimo na izvor istosmjerne struje i
kroz akumulator ostvarimo tok struje suprotnog smjera od onog kojom
smo ga prije opteretili

Nakon nekog vremena akumulator je opet nabijen i moemo ga koristiti
kao izvor istosmjerne elektrine energije.
Akumulatori imaju jo jednu karakteristiku a to je da nakon izrade ne
mogu sluiti kao izvor elektrine energije prije nego se formiraju. Pod
formiranjem akumulatora se podrazumijeva proces viestrukog
naizmjeninog punjenja i pranjenja elektrinom strujom dok se u
njemu ne akumulira dovoljno hemijske energije. To je dokaz
reverzibilnosti elektrohemijskih procesa.
Proces za vrijeme kojeg tee struja iz izvora u akumulator, sa svrhom
da u njemu nagomila odreenu koliinu hemijske energije, zove se
nabijanje ili punjenje akumulatora. Proces za vrijeme kojeg akumulator
slui kao izvor istosmjerne struje, kada se u njemu nagomilana
hemijska energija pretvara natrag u elektrinu, zove se izbijanje ili
pranjenje akumulatora.
Pod kapacitetom akumulatora podrazumijevamo njegovu sposobnost
da uz odreenu struju optereenja daje potroau u toku izvjesnog
vremena odreenu koliinu elektrine energije. Kapacitet akumulatora
se daje u amper-satima (Ah).