Lockeova kritika nauka o uroenim idejama u Ogledima o ljudskom razumu

U svojemu djelu Ogled o ljudskom razumu Locke, engleski filozof koji je

smatran ocem prosvjetiteljstva i najznaajnijim empiristom, iznosi svoje stavove o
uroenim idejama te kritizira taj nauk, koji tvrdi da se ovjek raa sa spoznajama ko
je se ve nalaze u njegovu duhu, zastupajui tvrdnju da je iskustvo glavni izvor lju
dske spoznaje te da je njegov duh na poetku prazan, a iskustvom spoznajemo istine
koje ostaju u duhu. Takoer kritizira i uroene praktike principe govorei da nisu zaj
ednike svim ljudima te tako ne mogu biti uroene. Da bismo mogli shvatit to je htio
rei, na poetku Locke zadaje granice spoznaje ljudskog razuma i objanjava njegove mo
gunosti.
Kljune rijei: John Locke, uroene ideje, uroeni principi, empirizam, razum, s
poznaja
1. Uvod
Engleski filozof John Locke bio je empirist te je sukladno svojemu filoz
ofskom razmiljanju pisao o ljudskom razumu, granicama spoznaje te kritizirao nauk
o uroenim idejama, ali je takoer pisao i o prirodnom pravu i politici, a njegova
najznaajnija djela su Dvije rasprave o vladi, Pismo o toleranciji, Neke misli o o
brazovanju, Razumnosti kranstva i Ogled o ljudskom razumu, od kojih je u zadnjem n
avedenom djelu kritizirao nauk o uroenim idejama. Kao jedan od glavnih empirista,
Locke navodi iskustvo kao glavni izvor spoznaje i ideja u duhu. U djelu, na koj
e u se usredotoiti u daljnjem raspravljanju, zastupljena je tema gnoseologije empi
rizma. Zbog tvrdnje da na razumu treba da se temelji sva individualna i drutvena a
ktivnost ovjekova1, Locke je smatran zaetnikom prosvjetiteljstva, iako ga je teko sm
jestiti samo u jedan filozofski pravac prema istraivanjima Gaje Petrovia, koji pie
da Locke nije samo ?engleski empirist? nego i ?kontinentalni racionalist?.2 Svoju
tvrdnju objanjava izjavom da s podjednakim pravom s kojim se posmatra kao prijelaz
ni lan Bacona i Hobbesa ka Berkeleyju i Humeu, Locke se moe posmatrati i kao prije
lazni lan od Gassendija i Berniera ka Voltaireu, Condillacu i francuskim materija
listima 18. vijeka, ili od Descartesa i Spinoze ka Leibnizu i Kantu.3 zakljuujui da
Lockeova filozofija ne lei uz jedan od puteva novovjekovne evropske filozofije; o
na stoji na njihovoj najveoj raskrsnici.4 Izvor ovih zakljuaka je odreena svestranos
t Lockea jer bio je u isto vrijeme i veliki kritiar i veliki apologet ljudskog raz
uma. Nitko prije njega nije izvrio tako temeljitu kritiku analizu sposobnosti naeg
razuma.5 iz koje vidimo da je istraivao neke temeljne znaajke razliitih, ak i suprotn
ih, filozofskih pravaca. Obrazloit u Lockeova stajalita i kritike o nauku o uroenim
idejama, usredotoujui se na njegovo djelo Ogled o ljudskom razumu.
2. Istraivanje granica spoznaje
Na poetku svojega djela, Locke nas prvo upuuje u irine razumskih sposobnosti
te govori kako je korisno znati granice naih saznanja jer ako uspemo da utvrdimo d
okle se prostire vidik razuma, koliku pouzdanost on moe postii svojim snagama a u
kojim sluajevima on moe samo razmiljati i nagaati, onda emo moda nauiti da se zadovolja
vamo onim to moemo postii u svom sadanjem poloaju.6 Upuuje nas na to saznanje da ne bi
lutali preko granica nae spoznaje, jer time nita ne poduzimamo osim zbunjivanja nae
g duha koji e, nakon uzaludnih pokuaja spoznavanja, ostati prazan i bez ikakvih no
vih ideja i pojmova. Gajo Petrovi objanjava Lockeove rijei govorei da ako tano upoznam
o granice naih spoznajnih sposobnosti, moi emo ih racionalnije upotrebljavati,7 to e n
as uvati od skeptinih pretpostavki koje bi mogli donijeti budemo li zadirali u pod
ruje koje ne moemo spoznati. Iako Locke ograniava nau spoznaju odmah na poetku djela,
to nije nuno loe. Mnogi bi ljudi mislili da je ljudski um preslab ili nedovoljno
razvijen da bi u cjelini spoznao kljune filozofske pojmove poput supstancije ili
Boga, ali Locke govori kako mi prihvaamo te ideje za koje znamo da ih neemo do kra
ja nikada spoznati, no one ostaju u naem duhu kao apstraktni pojmovi koji se spoz
naju samo kao pretpostavka ili definicija. Za na ivot i nae potrebe, ta ograniena sp
oznaja je sasvim dovoljna jer iako obim naeg shvatanja nije ni izdaleka dorastao o
gromnom prostranstvu stvari, mi emo ipak imati dovoljno razloga da veliamo dareljiv
og Tvorca naeg bia za onu koliinu i stepen znanja koje nam je podario i po kojima t
ako daleko prevazilazimo ostale stanovnike ovog naeg boravita.8 Ljudi su sposobni s
poznati ono to Locke navodi kao najvaniju potrebu, a to je da imaju dovoljno svetlo
sti da bi doli do spoznaje svog Tvorca i da bi sagledali svoje dunosti.9 Kao zakljua
k istraivanja granica razuma i spoznaje govori kako, znajui sve mogunosti naeg duha,
neemo oajavati to nikada neemo moi spoznati sve, ali isto tako neemo dovoditi apsolut
no svaki pojam u pitanje. Dovoljno je imati onoliku sposobnost i znati koliinu is
te koja je potrebna za spoznaju naih djela i miljenja koja im prethode.
3. Kritika nauka o uroenim idejama
Razmiljanja o uroenim idejama Locke zapoinje argumentom da ako je pokazan p
ut do svakoga znanja, to znai da ono nije uroeno, jer nain na koji smo doli do nekog
saznanja jednak je tvrdnjama ljudi koji objanjavaju uroene ideje, to bi znailo da i
li uroene ideje ne postoje ili je svo znanje uroeno. Zagovornici nauka o uroenim id
ejama uzimaju ope slaganje ljudi kao dokaz postojanja uroenih ideja, ali Locke upo
zorava da ak i kada bi ope slaganje postojalo, to ne bi bio dokaz da je ta ideja u
roena jer e uvijek biti pojedinaca koji nee tvrditi isto to i veina. Kao primjer navo
di djecu i njihove spoznaje govorei da ako ima istina koje su utisnute u duh, ond
a bi i djeca njih spoznala. Zatim postavlja tezu da ?Nemogue je da ista stvar i po
stoji i ne postoji?,10 a koja je kontradiktorna pretpostavci da postoje uroene ide
je u duhu, ali ih on ne spozna do odreenog vremena i od odreenih osoba, jer ako je
ta ideja utisnuta u svaiji duh, nemogue je da ju veina ljudi spozna, a djeca i mal
oumni ljudi ne. Time on negira teoriju uroenih ideja. Prijanja uenja govore da djec
a spoznaju te istine onda kada dorastu do upotrebe uma, no Locke to ne prihvaa uz
vraajui argumentom da ta opta naela se pogreno smatraju uroenim principima, a u stvari
su otkria i istine,11 te se time ne razlikuju od ostalih istina koje spoznajemo ti
jekom ivota. Dalje objanjava da ako se istine spoznaju i prihvate im su shvaene, to
ne znai da su uroene, jer kad bi one bile takve, onda bi i mnogi ostali stavovi bi
li uroeni. One su samo prihvaene jer se prikazuju umu koji je dovoljno razvijen da
prihvati logino i oigledno, a neki ljudi za cijelog svog ivota ne dou do te umne ra
zine te ne spoznaju te istine, to znai da one nisu uroene jer bi ih inae svi ljudi s
poznali. Kroz cijelo djelo ponavlja se i dokazuje njegova tvrdnja da je ovjek od
roenja prazan duh koji kroz osjetila spoznaje svijet oko sebe, zakljuujui da je svak
a jednostavna ideja prisutna u umu ima svoje porijeklo u iskustvu (every simple i
dea that is present in a mind has its source in experience)12. S time se moe pove
zati i Voltaire, koji u svojemu djelu Filozof neznalica govori: Ja sam slaba ivoti
nja; raajui se, nemam ni snage, ni spoznaje,13 ime dokazuje da iskustvom rastemo i s
poznajemo. Nadalje, Locke nabraja razliite tipove ideja za koje tvrdi da nisu uroe
ne u duh, a meu njima je i ideja Boga, o kojoj govori da ako se za ijednu ideju moe
pomisliti da je uroena, to se svakako moe s mnogo razloga pomisliti za ideju Boga.
14 Slijedei pretpostavku da je Bog stvorio sve, ukljuujui i ljude, bilo bi apsurdno
da postoje uroene ideje u ljudima a da nisu o Bogu, isto kao to ne moemo imati poja
m o zakonu i o obaveznosti potovanja zakona, a da nemamo pojam o zakonodavcu.15 Al
i ak i kad bi svi ljudi imali pojam o Bogu, to opet ne bi znailo da je to uroena id
eja, jer Boga nikad neemo moi spoznati u potpunosti i nitko nema istu sliku o Njem
u, te bi uvjek bilo ljudi koji ne bi uli za taj pojam, no to ne bi znailo da Bog n
e postoji. A pak ako bi svi ljudi imali pojam o Bogu, to bi znailo da je On ureza
o ideju svoje slike u ljude i ideju onoga to je dobro za njih, no poto ne znaju sv
i ljudi za to, postoje povezivanja da je Locke zapravo zastupao deizam. Rijeima C
harlesa A. Bennetta, zakljuak je da je ono to je Locke openito trebao pridonijeti ra
zvoju deizma moglo doi i iz drugih izvora. Ideje su bile tamo; Locke nije imao ko
ntrolu nad njima. (conclusion is that what Locke is generally supposed to have co
ntributed to the development of Deism might just as well have come from other so
urces. The ideas were in the air; Locke had no monopoly of them.)16 govori da je
Locke indirektno, mogue i nenamjerno, ukazivao na deizam koji su ljudi shvaali k
ako su eljeli. Kritiku uroenih ideja zakljuuje s argumentima kojima tvrdi da ideja
identiteta i supstancije nisu uroene te da takvih ideja nema u pamenju, jer u pamen
ju ostaju samo istine dobivene kroz iskustvo.
3. Kritika uroenih praktinih principa
Polazei od zakljuka da nema uroenih ideja u duhu, Locke nastavlja svoja raz
miljanja s tvrdnjom o nepostojanju uroenih principa, jer su oni zasnovani na ideja
ma, ali ak i oni koji nisu zasnovani na istima nisu poznati i prihvaeni od strane
svih ljudi. Kao primjer stavlja princip pravde te se pita hoe li itko zato rei da o
ni koji ive od prevare i pljake imaju uroene principe pravde i istine, koje priznaj
u i prihvataju?17 Tvrdi da ljudi prihvaaju principe na kojima su odgojeni od stran
e roditelja, uitelja i okoline, to znai da nametanjem lanih principa osoba, kroz odr
astanje, prihvaa te principe, no kasnije ih preispituje, sumnjajui u njihovu istin
itost. Govori takoer da savjest nije dokaz nikakvog uroenog moralnog pravila, nego
isto nae miljenje ili sud o moralnoj ispravnosti ili neispravnosti naih vlastitih ak
cija.,18 ali kad bi savjest i bila uroena, uvjetovala bi uroenost suprotnih princip
a, jer neki ljudi, mada imaju istu usmerenost savesti, ine ono to drugi izbegavaju.1
9 Navodi razne primjere iz razliitih kultura gdje neke zloine, poput ubojstva, sma
traju asnima, te iz toga dokazuje da ni savjest nije uroena. Poglavlje zakljuuje sa
tvrdnjom da principe treba ispitati te da iz svega to je reeno nesumnjivo proizlaz
i da ne postoje nikakvi praktini principi u kojima bi se slagali svi ljudi, i da
prema tome ne postoje ni uroeni principi.20
4. Zakljuak
John Locke, zaetnik prosvjetiteljstva i najznaajniji empirist, u svojemu d
jelu Ogled o ljudskom razumu pie o spoznajama i granicama spoznaje ljudskog uma t
e kritizira nauke o uroenim idejama u ovjekovu duhu govorei da je ovjekov duh prazan
te ga on ispunjava spoznajama koje dobiva iz iskustva preko osjetila. Objanjava
svoje stavove primjerima i zastupa empirizam u svakom problemu, iako ga mnogi op
isuju kao svestranog filozofa koji pripada razliitim filozofskim pravcima. Poevi s
raspravom o granicama spoznaje, prelazi na pitanje uroenih ideja te kroz mnoge ar
gumente dokazuje kako ne postoje uroene ideje u ovjekovu duhu, a samim time ne pos
toje ni praktini principi, jer nisu zajedniki svim ljudima. Zastupa i senzualizam
jer tvrdi da je svaka spoznaja prvo bila u osjetilima, a tek onda u razumu. Kroz
djelo se vidi da je Locke detaljno promislio o svakom pitanju i postavio logine
i prihvatljive odgovore u kojima je jasno naglaeno iskustvo kao izvor spoznaje.
Valentina Novoselac
1 Gajo Petrovi, John Locke, u: Vladimir Filipovi (ur.), Engleska empiristika filozofi
ja, filozofska hrestomatija sv. V (Zagreb: Matica Hrvatska, 1955), str. 53-83, n
a str. 53.
2 Gajo Petrovi, Znanje i mnijenje u filozofiji Johna Lockea, u: Vuko Pavievi (ur.), O
d Lockea do Ayera (Beograd: Kultura, 1964), str. 7-69, na str. 8.
3 Gajo Petrovi, Znanje i mnijenje u filozofiji Johna Lockea, str. 8.
4 Isto.
5 Gajo Petrovi, John Locke, str. 53.
6 Don Lok, Ogled o ljudskom razumu I, preveo s engleskog Duan Puhalo. (Beograd: Ku
ltura, 1962), str. 21.
7 Gajo Petrovi, Znanje i mnijenje u filozofiji Johna Lockea, str. 9.
8 Don Lok, Ogled o ljudskom razumu I, str. 21.
9 Isto, str. 22.
10 Isto, str. 26
11 Isto, str. 31.
12 Vere Chappell, Locke's theory of ideas, u: Vere Chappell (ur.), The Cambridge C
ompanion to Locke (Cambridge: Cambridge University Press, 1994), str. 26-55, na
str. 37.
13 Voltaire, Filozof neznalica, u: Vladimir Filipovi (ur.), Francuska prosvjetitelj
ska filozofija i odabrani tekstovi filozofa, filozofska hrestomatija, sv. 6 (Zag
reb: Nakladni zavod Matice Hrvatske, 1978), str. 183-201, na str. 184.
14 Don Lok, Ogled o ljudskom razumu I, str. 73.
15 Isto, str. 74.
16 Samuel Gring Hefelbower, The Relation of John Locke to English Deism (Chicago
: University of Chicago Press, 1918), str. 424.
17 Don Lok, Ogled o ljudskom razumu I, str. 47.
18 Isto, str. 51.
19 Isto, str. 52.
20 Isto, str. 70.
---------------
------------------------------------------------------------
---------------
------------------------------------------------------------
1