A .. John Locke i ... , Pullt. mlsoo, Vol . XXIV (1967) , No. 4. str. 98-106.

98
Izvorni znanstveni rad
UDK 321.015+32(09)
John Locke i njegov doprinos o podjeli vlasti
Arsen
fakultet, Split
Saetak
U sreditu debate o tome da li legislativna i
v last parlamenta u Ettgleskoj predstavljaju slll'ogntc dvaju kra-
ljevskih prerogativa, koju se prvih 17.
u Engleskoj, javlja se l ime Johna Lockea (Hi32-1704) . U tekfltu
autor ir.nosi Lockeov dopl'inos o podjeli vlosti, kno i pri-
loge o podjeli vlasti nekih drugih autora koji su nakon
Lockea pa sve do pojave Montesquieuovog vldenja temati?.lrall
podjelu vlasti.
Kao to je historijski razvoj polisa u 5. s l. pr. n. e. sa svojim
visokim u domeni l.. u.lturnog i drutvenog
razvoja bio snaan poticaj misli da na novi rjeavati
probleme j sodjalnog ivljenja, rako je i socijalna i
re\rolucija nastala renesansom, reformacijom i usponom nacionalne dra\ e
u toku 16. i 17. st. bila novim izvoritem mnogost.ru.kih i novih drutvenih
promjena.
Prodor novog tipa individualizma kao plod renesanse i reformacije, ali
i pojava moderne drave, apsolutne i suverene po svojim atribucijama a
na materijalnoj podlozi kapitalizma u nastajanju, stvorio je s loen sklop
problema koji je nuno traio svoje razrjeenje. Taj obrat s
kog na sa sacrum imperiuma na suverenu dravu, sa za-
jednice na drutvo, s homo christianusa na homo rationalisa, kao slojeviti
proces konstrukcije temelja nove svijeta, prij e svega se
odigrava u novim o i dr?.avi.l
Prirodno pravo i ugovor kao temeljne kategorije istoimenih
u osnovi su svih najvanijih i
konstrukcija nastalih u pripremi definitivnog uspona klase na
vlast.
t W. t'ricdmann, Legat Theory, 19CO, str. !jJ.
A John locltc l Polil. misao. Vol. XXIV (1987), No. 4, str. 98-106.
Unutar modernog prirodnog prava stvorenog s ciljem obrane prava i
interesa pojedinca princip drutvenog ugovora veza j e pojedinca s
Drutvene promjene navode vladare da trae nove osnove legitimnosti. Od-
moderne drave - vladarski apsolutizam dobiva, kako
Borkenau, u suverenosti kao osno.,.nom pojmu modernog o dr"'uwi
svoj teorijski izraz. Taj apsolutizam voden ekonomskom
je izraz prodora kapitalizma. aravski, ne u smislu da je taj apsolutizam
neposredni advokat budoazijec, u s mislu i mjeri po kojoj taj apsoluLi-
zam odstranj uje feudalne oblike ivota.
2
Nove ideje o prirodi, razumu i mij eaj u sc u nastoja-
nju da se ostvari novi poglc<.l na ddavu koja treba biti rezultat volje i umi-
Dominantna ideja o prirodi i druh'U kao mehan.Umu pod
utj ecajem niza znanstvenih u 17. i na dravu gleda
kao na mehanizam. je tvorac toga mehani7.tna da bi se ra-
zumjela dri.ava, mora se razumjeti i njezin tvorac, tj . sam Dr7.ava
kao kreacija se dakle kao izvorna, slobodna .h.'Teacija. kre-
acij a volj e i se kao djelo individualnog koj e
j e suvereno samo sebi.
Kako sastavit i ddavu? Za to stvarati dravu? K akvu drlavu ima-
j u na umu pojedinci? - pitanja su kuja se mogu u
traktatima ni7.a pisaca 16. i 17.
U svakom drLava mora biti s tvorena kao rezullat s porazuma
pojcdiJmca, drava mora biti kreacija koja ljude prvi put
donosi pravo i poredak. Taj sporazum - paclwn unionis - prijelaz je iz
kausa u poredak, is ta j e osnova obligacija za koj e ranije nije znao.
ali na koje on sada svojevoljno pristaje.
Covjek eli dravu jer mu ona osigura\a onu lo mu priroda ne mo?.e
pruiti, naime, mir, poredak i prosperiteta. Pokornost vlasti ko-
j u je sam izabrao postaje pak predmetom drugog s porazuma - pactum

U ovome razdoblju fundamentalni problem postaje dakle, po
naprosto dobra organi7.acija drave za koj u je stvar-
no sposobanc.
4
l. Lockeove rasprave o vladi i odnos vlasti u dri.avttoj organiz.aciji. l ako
su tokom 17. Englezi bitno izmijenili svoju monarhiju. ona je ne-
sumnj ivo jo uvijek bila pris utna u Na s likovit je ovu
rransformaciju monarhije u Engleskoj opisao Shakespeare u svome Kralju
Learu: jmc, kralja, a vlast, prihodi i uprava sva, neka s u
vai. U potvrdu toga dijademu ove podcl' te.o
: C. L. Wayp er , Political T11oug11t. 1973. st r. -!4.
3 F. Borkenau, Prelazak sa jcud4lne na g-radansku sliku svijeta. 1983. str. 102.
4
L. Strauss, Prirodno p7aVo, 1971. str. 168.
G F. l. Crcenstein, Governments, Institutions and Processas, Reading, Massn-
chusetts, 1975, Sl!'. 67.
G Cit. pr. M. McLuhan. Gutenbergova galalcsija, 1973, str. 23.
Bal;i.;, A .. John lot:ke i . , ., Polit. miflAO. Vol. XXIV (1987), No. 4, slr.
100
Uspostavljanje suverenosti parlamenata kao engleskog odgovora na pi-
tanje kako konstitucionalizirati arbitrarno vrenje vlasti nije predstavljalo
nimalo laku I to je vano, nije tim korakom bilo uspostavljeno
potpuno prvenstvo legislativne funkcije. Povijest pokazuje dodue da su se
sve funkcije vlasti bile u parlamentu, ali ne smije se smetnuti
s uma kako je taj engleski parlament jo uvijek u sebi i kralja.
Stara debata o dvama kraljevskim prerogalivima za uspona parlamenta
pretvara se u novu debatu: debatu o ftmkcijama parlamenta. Jesu li legis-
lativna i egzekutivna vlast predstavljale surogate dvaju prerogativa? Sudstvo
se je spominjalo u usporedbi s drugim vlastima sudstvo je shva-
kao nia vrsta vlasti, uglavnom nejednaka legislativnoj i egzekutiv-
noj. Sudska je funkcija smatrana deklarativnom funkcijom, jer j o je uvi-
jek bila snano prisutna tradicija po kojoj se je pravo imalo Otkriti, a ne
stvoriti od strane ljudi. Sudstvo je u tom kontekstu uglavnom deklari rala
rezultat toga procesa.
Debata o tome to je legislativna i egzekutivna vlast parlamenta trajala
je toliko dugo dok su kralju bila ostavljena izvjesna autonomna prava. Argu-
ment koji se javlja upravo u okolnostima borbe parlamenta
l monarha bio je da legislativa i egzekutiva moraju biti u odvojenim ruka-
ma. Dvije vlasti morale su biti odvojene jer hi se tako izbjegle sve
i zla posebne legislative i diskriminacija. Ukoliko je kralj mogao utjecati
na legislativu, to je imalo za posljedicu donoenje posebnih zakona koji su
uvijek zakoni protiv pojedinaca. Ukoliko pak njegova egzekutivna vlast nije
bila pod kontrolom., kralj je zakone mogao primjenjivali arbitrarno.
Problem je bio rijeen na da egze.kutiva bude permanentno pod-
legislativnoj vlasti. Radilo se u stvari o potvrdi i konstitucionalizaciji
pobjede ordinarnog prerogativa.
U sreditu ove debate javlja se i ime Johna Lockea (1632-1704), engle-
skog pisca koji pripada onom krugu mislilaca engleske buroaske revolucije
koji je prvima pokuao objasniti i izloiti dublje revolucije
pristaa parlamenta. U tom smislu Locke zaista predstavlja filo-
zofa koji je dao teorijski oblik reakciji vigovaca protiv apsolutizma. No,
Locke je ujedno i mislilac koji je prvi korak prema pomirenju
o supremaciji parlamenta s idejama o podjeli vlasti.?
doktrina J . Lockea izloena je ponajvie u njegovtl
djelu Two Treatises of Government.s Djelo je Locke posvetio sukcesivnim
komentarima dvaju principa na kojima je monarhija kao double
majesty.
Prva rasprava, pisana kao kritika stavova monarhista Filmera imala
je namjeru dokazati da apsolutni prerogativ ne moe natkriliti ordinarni
prerogativ. Druga rasprava je kao jedan od tco.rijskih temeljaca modernog
konsti tucionalizma imala da dokae obrnuto: naime, da ordinarni prerogativ
moe i da s vremenom natkriliti apsolutni prerogativ. da ovo
7 V. Antoloni.a degli scritti politici di. John Lncke, 1962, s. 30.
8 J. Luckc, Two T1eatises of Government, 1960, ed. P. Lassleit: Dve ras1Jrave
o v ladi., I-Il, 1078.
A . John l Poli!, mi MO. Vol XXIV (I!IS7), No. 4. str.
101
dokae, Lockc je bio prisiljen da zasnuje non1 organizacionu shemu jednog
novog revolucionarnog tipa monarhije, monarhije koja vie imati dua-
karakter.
razviLi teorijske osnove koje bi prist.aama parlamenta sluile
kao teorijska potpora za u ostataka apsolutizma cngleskog
ustava, Luckl! je zamijenio double majesly s konceptualnom varijantom.
Locke je naime zamislio poredak koji bi imao na dva ugo-
vora. Dva su ugovora Lockeu bila potrebna da bi ukllonio uravnoteleni paritet
kralja i prava, koji su kao dva autonomna principa bili osnova
-engleskog ustava, bar onak'Tlm kak'im ga je opisivao F. Bacou, jedan od
najutjecajnijih engleskih ustavnih 17. st.
Izvornim ugovorom (original compact) pojedinac se s drugima sjecti-
njuje u drutvo, kojim se uc;postavlja njihova vlastita suverenost. flu-
sada suvereni, ljudi mogu sklopiti drugi ugovor (pactum subjectionis)
vladom koja im osigurava izvjesna prava. Ovaj ugovor vladu
(monarha) suverenu.
autoriteL s lvoren prvim ugovorom vladu smatra saruo agen-
tum. Iz ove je ustavne logike, ali i iz tadanje prakse, proizlazila da sc
su,erenust moe nalaziti jedino u tijelu, u zako-
nodavnoj vlasti.
9
Jer, pisao je Lockc, kako je veliki cilj ljucti koji stupaju
u drutvo da ui\aju vlastitu svojinu u miru 1 sigurnosti, i su zna.
instrument i src<blvo za to zakoni koji su ustanovljeni u tom drutvu,
prvi l osnovni pozitivni zakon svih drava je ustanovljavanje zakonodavne
vlastlc.ul
Za Lockea zakonodavna je vlast stekla atribut suverena na isti
na koji su i 1..-raljevi stjecali suverenost od svojih prethodnika - krunisa-
njem kao ceremonijom kojom sc jc poLvrdivao ugovor. Zakonodavna je
vla'>t prema tome zauzela ranije mjesto kralja.
lako su u literaturi prisutna i miljenja kako se koncepcija J. Lockea
o supremaciji parlamenta kao teorija i ne da pomiri! i s .. idejom o
podjeli vlasti kao nunosti slobodec,lt odnosno da je Locke ignorirao
pitanje o podjeli vlastic,
12
t.lalcko su opravdaniji a i brojniji oni staVO\<i
koji dokazuju da je Locke u svojoj Drugoj raspravi jz 1690. godine pni
iznio nacrt o podjeli vlasti u okviru jedne sveobuhvatne konslilucio-
nalne dok:rine.
13
1.1. U prvih devet poglavlja Druge rasprave J. Locke dokazuje da sc
ljudi stavljaju pod vladu jer im ova nudi njihovog vlasniMva.
Vlada taj cilj osigurati trima sredstvima. Prvo, osiguranjcm ustanov-
ljenog, poznatog zakona, koji poto jc primljcn pred-
2.27.
11
C. B. Macpherson, teorija posjednitkog individuatizma, 1981, str.
Itl J. Locke. mn. d;., .. lr . .;ol slr. 'i a (knj. In naeg prijevoda.
u E. Bariier u O. GJt!rke, Natural l4w and L'I.P Theorv of Societ11, 1957. str. 357.
o P. Laslelt. hHroductlon, str. 133, u Two Trealiscs .... 1!160.
u O. K:\gl, Zur entstehu:ng, wandltmo und problemattk des gewaltent.eillmgs
prinzipes, 193i , str. 45.
Bal!16, A., John Locke J . . .. Pollt . misao. Vol. XXIV (1987) , No. 4. str. 98-106.
102
stavlja mjeru i i koji rjeava sporove ljudi.
Drugo, uspostavljanjem poznatog i nepristranog sudije s da razrijei
sve razmirice prema ustanovljenom zakonu. ustanovljenjem vlasti
koja duno izvrenje zakona. Ukoliko vlada nije osigurala ova
tri preduvjeta koji na dobro pojedinca ali i na dobro svih, ona kri
povjerenje naroda na kojemu lei te moe biti razvrgnuta.
1
"
Takve vlade su, kae Locke, re.dovito apsolutne monaxhije koje ujedinja-
u jednim rukama kako zakonodavnu tako i egzekutivnu vlal'>t one-
da se izbjegnu i isprave nepogodnosti prirodnog stanjaYI
A prirodno stanje Locke s onim stanjem u kojemu apsolutni
princ ima svu vlast u svojim rukan1a, kako zakonodavnu tako i izvrnu,
to je stanje u kome ne postoji drugi sudija, i nema nikakve
da se obrati. nekome ko moe pravedno, nepristrasno i sa autoritetom da
i od se odluke. mogu naknada i za tetu
ili neugodnost koja sc moe pretrpjeti od princa ili njegove naredbe.lG
Medutim, u dobro dravama vlast razbija sc na vic
dijelova. U takvoj dravi, koja moe biti i umjerena monarhija, to
na posredni okvir i pravac Lockeove teorije, centralni je pojam podjela vlasti
na zakonodavnu i vlast. Locke smatra da je ta podjela potrebna
jer je >>is uvie veliko iskuenje za ljudsku sklonost ka spremnu da
se vlasti, ako bi isti ljudi koji imaju vlast donoenja zakona u svojim
rukama imali i vlast da ih izvravaju.
17
Ovom podjelom nastaje imanentno
pravni kriterij za razlikovanje norme i akla izvrenja.
Zakon kao norma pojavljuje se u procesu dravnopravnog kreiranja
Objavljenih zakona. Improvizirani dekreti protupravni su. Granke
zakonodavne vlasti nalaze se u miru, sigurnosti i dobru na-
roda.18
Egzekutiva se kod Lockea sastoji od izvrne vlasti u uem smislu,
naime kao vlasti koja primjenu zakona, i Lo ua sve une
koji su dijelovi d.rutva,
19
l tzv. federativne vlasti koja uprav.lja vanjskom
i interesom zajednice.
Ova trodioba uslijed spominjanja i federativne vlasti ima kod Lockea
teorijsko jer j e ustavnoorgmtizacijski kao nuna istaknuta
dvodioba na zakonodavnu i izvrnu vlast.
2
0 I dok ove dvije vlasti: zakono-
davna i izvrna ne smiju biti ujedinjene, moraju biti odvojene i u
rukama, izvrna vlast u uem smislu (executive power at home) i
federativna vlast teko da sc mogu odvojiti i istovremeno predati u ruke
osoha.
g J. Locke, nav. dj., knj . II, str. 72.
15
l slo, str. 53.
16
Isto, str. !i3.
17 Isto, str. 82.
tA J. Locke, nav. dj., st r. 74.
19
Isto, str. 83.
2ll R. I zvrna vl.ast, 1980, str. 13, o Lockeu govori kao autoru ko-
jemu pripada pnternitet bipartitnih podjela dravne vlasti. Usp. F. Bassi, H
principio della separazio.nc dei poteri-twolu.zione problematica .. u Rivista lrisemc-
strale eli dilitto publicO, 15/1965, str. 25.
A . John l.odce l . , Pollt . mlsao, Vol. XXIV Cl987), No. 4, 98-108.
103
I zvor trajne i najvie vla<;ti lei pak u samome narodu, pa su zato sve
imenovane vlasti samo povjerene vlasti (fiduciary powers) jer od
naroda na osnovu pozitivnog odobrenja dobrovoljno prilikom
ustanovljenja drave.
Odnos subordinacije vlasti kod Lockea je odraz njegovog za-
uzimanja za suprcmaciju zakonodavne \'lasli. U ustanovljenoj cldavi .. .
postoji samo jedna vrhovna vlast koju predstavlja zakonoda\'DO tijelo.c S
obzirom na ovakvo Lockeovo gledite vie je nego zanimljivo vidjeti na koji
je Locke pokuao pomititi gledil'e o suprcmaciji parlamenta s
njem o podjeli vlasti?
na supremaciji parlamenta, Lockc je, a na to nas
Vile, jasno i dvije stvari. Prvo, legislatima funkcija prethodi
egzckutivnoj, to da sc druga mora ravnati prema pravilima prve.
Gvaj postulat ilio je demokratske teorije, a supremacija prava dio
o podjeli vlastJ. Drugo, Lockc je isto tako u kojem je smislu
egzekutivna vlast morala biti zakonodavnoj vlasti. Naime, stav
da Onaj koji drugome daje zakone mora njemu biti i koji sc od-
nosi na to da egzekutiva ne moe donositi zakone samo izvxavati odluke
zakonodavnog tijela j e u s doktrinom o podjeli vlasti.
Prema tome, Locke pod supremacijom legislative ne mJsli na to kako je
egzckutiva u potpunosti tijelu u izvravanj u
njenih vlastitih funkcija. Naprotiv, vla'it zakonodavnog tijela je po sebi
samoj na izvravanje svojih funkcija.
21
No, uprkos istaluluLoj ulozi koju Locke daje zakonodavnoj vlasti i 7.a-
konu, po ruzu stavova u Drugoj raspravi dalo bi se 7.akljul:ili kako je cen-
tralno mjesto Lockeova ustavnog sistema ne zakonodavno tijelo nego mo-
narll. Naime, pozicija mona1"11a kao dijela legislative ( king in parliament),
zatim kao nosioca izvrne vlasti, federativne ' ' lasti, ali i prerogalive, kao da
ne vodi nekom Ako Lockeova dok"trina ne mijenja
pozicij u monarha, koliko onda ova doktrina stvarno opstoji na poziciji na-
rodne suverenosti - pitanje je koje takoder zahtijeva odgovor.Zl
Naime, Lockeovo djelo razrjeava problem atribucije suvere-
niteta. Ako suvcrerutet pripada narodu, onda ce sve dravne vlasti (ili funk-
cije) biti u da izraze i izvravaju narodnu volju. Lockeovo
nje u pravnom smislu, odnosu subordinacije izmedu vlasti,
predstavlja pouzdan prijelaz prema preci7.iranju sadraja i prirode dr7.avnih
vlasu. Time se jo odvijaju organi koji formuliraju i manifestiraju
tu volju od onih koji tu volju primjenjuju i uvravaju.
iskustvo rata i interregnuma, J. Loe ke je, poput
drugih pisaca eksponenala filozofije vigovacn, zagovarao ra7.dva-
janjc zakonodavne do izvrne vlao;ti, jer je smatrao da se time moe ogra-
\<last monarha. I dok homogenost socijalne osnove i efektivno
vrenje suvereniteta od strane naroda u 18. st. i da se u ustavi-
ma drava tormulira rigidna podjela vlasti.XJ Engleska
21 M. J. C. V1le, Constit-utinnaltsm and Separation of Powers, str. 6:l.
22 F. Bossi , nav. dj .. s tr. 26.
13
V. F. Modu.gno. det poleTi. u Nov. Dig. Ital. Xli, str. 475.
A. , John lock" l .. . , Polit. misno, Vol. XXIV (1987) , No. 4, st'r. 98--106.
104
je potkraj 17. st., s raznolikim elementima svoje situacije
(monarhijski, aristokratski i demokratski. clement) bila krenula putem
postizanja balansa vlasti kralja, lordova i commonsa.-
Ono to su vigovci u 18. st. koristili iz Lockeove Druge rasprave bilo je
saeto u dva stava: prvo, dravne vlasti ostaju od organa gdje su
i ranije bile smjetene i dmgo, vlada predstavlja temelj ravnotee
interesa zemlje, to je u stvari interesa krune, zemljine aristokra-
cije i korporacija.
24
Usko vezan za tih stalno fiksiranih interesa ostao je i Lockeov
doprinos teoriji i podjeli vlasti.
2. O podjeli vlasti u engleskoj misli nakon Lockea do pojave
Montesquieuovog k01nentara engleskog ustava.
17. st. za mnoge je podjela vlasti driavnih
organa bila najistaknutija odlika engleskog ustava. Podjela dravne vlasti
kral ja, parlamenta i sudova, kao i podjela zakonodavne vlasti izmedu
kralja i domova parlame-nta za poznavaoce su bili oni islaknuti koj i
su engleski ustav i englesko ustavno pravo bitno dije.lili od despotskih i
centraliziranih drava na evropskom kontinentu.
2
5
U ustavnim kontroverzama prilikom donoenja zakona o plem-
stvu (The Peerage Bill) iz 1719. godine na doktrinu o podjeli vlasti pozivali
su se stari vigovci ili republikanci koji su ovim aktom u stvari
eljeli svaki daljnji porast broja Gornjeg doma parla-
menta.
Diskusije povodom ovoga zakona su osvjetljavale sliku posto-
engleskog mjeovitog i uravnoteenog ustava, odnosno
sklopova odnosa i veza kralja, lordova i predstavnika naroda u
Donjem domu. U isto vrijeme te diskusije pokazuju ne samo mjeru kojom
je engleska i ustavnopravna misao prvih 18. st. vezala
ideje doktrine o podjeli vlasti s teorijom mjeovitog ustava, nego j
rezultate te sprege, kojima se prije svega koncept l>te7.a i p ro-
tutea (checks and balan.ces).
Doprinosi nekolicine autora iz toga razdoblja: .T. Trencharda, J. Tolanda,
W. Jiaya, a J. Bolingbrokea vani su jer su sastavni dio procesa
formiranja cjelovite slike o engleskom ustavu i ulozi podjele vlasti u tome
sistemu. No ti su doprinosi vani i zato jer s u dati prije Montesquieu-
ove deskripcije engleskog ustava, po kojoj je upravo podjela vlasti
signum separationis toga sistema u odnosu na druge sisteme organizacije
dravne vlasti. U ko.likoj su mjeri neki od ovih autora isticali ideju o podjeli
vlasti?
Ustavna misao pristaa parlamenta (vigovaca) na prijelazu iz 17. u 18.
s t. sumlrana je u napisima J. Trenchurda, verzija podjele vlasti naj-
efektnije pokazuje vezu koju je mjeovita monarhija ostvarila podjelom
vlasti.
24 G. H. Sabine, nau. ct;., str. 496.
:!;; W. Holdsworth, A History ot English Law, 1!156, knj. V, s l t. 713.
Oeetd A . JoiVl Locke 1 . Pollt. mt:m<, Vot. XXIV (19871. No. 4, om 98-106.
105
Za 'frencharda sve mudre dr7.avc tee da to je vie dre odvo-
jenim legislativne od cgzekutivnih dijelova, kako bi ti dijelovi rnogli jedni
druge konlrolirati. Naa vlada ne daje kralju u legislativi
negativnog gJasa koji je apsolutno nuan da egz.ekutivu. Jedan dio
dunosti Donjeg doma sastoji se u kanjavanjtL prestupnika i ublaavanju
od st rane cgzekutivnog dijela vlasti; kako bi sc lo
moglo ako bi posrijedi bila ista osoba, da li bi bili toliko javno svje-
sni da ami sebe objese ili polopc?c:!il
Stari argument levelcra o odgovornosti razvio se u mcclu,<remenu
u ideju o potrebi kontrole i ravnotee legislative i egzekutivc. Kod
Trencharda Donji dom kontrolira zloupotn:bc egzektttive minis-
tre na odgovornost, dok monarh kao poglavar egzekutive negativnim glasom
hrani cgzekutivu od uzurpacijc legislative. Ovu sredstvo monarha
Trenchard ne promatra kao dio legislati\'nog procesa. to su isticali mnogi
zagovornici mjeovite Yladavine (monarhije), u njemu Trenchard
protulcu impeachmen.lu kojim raspola7.e lcgi:;lativa prema
Od ostalih republikanaca ovoga ra7.lloblja podjelu vlasti u raznim njenim
varijantama zagoyarali su jo A. Hammond, J. To/aud, W. Moyle i drugi.
je svima to to su svi oni bili digli glas proli\ ko-
rupcije i neefikasnosti oligarhijskog i. tema vlasti u kojemu su te pojave
tendirale naruavanju ustavne ravnotee, ali i ujedinjavanju vl asti koje su
trebale biti sobom odijeljene.
27
2.1. Jedan od konzervativaca svoga vremena, H. Bolingbroke
(1678-1751), bio je u potpunosti preuzeo principe svojih supar-
nika tarih 'igovaca koji su sc ticali podjele vlasti. U djelu ovoga engles-
kog pisca i dri.avnika intencija engleskog konstitucionaliz-
ma bila je nala svoj najjasniji izraz.28
Poput ostalih autora, i Bolingbroke je bio s posebnim ustavnim
problemom Engleske s'mga doba. Naime, radilo sc o tome na koji
slobodu u koji je pored S\-ojih vrlina bio inherentna osjet-
ljiv na s ub,erziju poglavara egzekutive u onome kada je 'ie nego
aspiracija ovoga faktora prema Liranskoj vladavini.
o s isLemima vlasti, Bullngbroke da
monarhiju, kakva je bila llngleska, upra,,o podjela vlasti. Upravu po-
djela vlasti, odnosno te privilegije dare kralju, lor do\rima i Com-
monsima monarhlju_c%1
Podjela vlasti lri grane vlasti kod Bolingbrokea bitni cle-
ment ustavne s trukture engleskog kraljevstva. monarhiju prema
ovome piscu ne mjeavina Stalea u lcgls.lathm.om tij elu,
da Donji i Gornji dom imaju legislativnu vlast, dok kralj ima egzekutivou
\'last. 0\a podjela zakonodavne i izvrne vlasti tri stalea
svakom od njih da us tale dri u ravnotei, izravno i sam sistem.
=o Cit. pr. M. J. C. Vile, nav. dj ., str. 70.

Us p. ire kod Gwyn, Tite Meaning ot the Separat.i.on of Powers. str. 86.
VUe. nav. dj .. str 72.
:?.O H' Boll.ngbroke. Remarks on the HutO'l/ of Englan-d. 1743, cll. pr G\\Yll.
nav. d}., str. 94.
A., John Locke l . . .. Pollt. misao, Vol. XXIV (1987), No. 4, str. 98-106.
106
U da jedan faktor svoja zakonska iU zlo-
upotrebljava svoj autoritet, ostala dva faktora branitelji su sistema. Ukoliko
bi dva od tri faktora djelovala na tetu ustava, faklor jo uvijek moe
zlo, vrijeme i priliku da se to zlo Za Boling-
broke.a podjela vlasti (independency) i tea i protutea (dependenc)') bili
:m jednostavnu dva aspekta istog ustavnog naime sistema uravno-
teene vlade.
Bolingbrokeova ustavna misao sloena je prema tome iz niza ideja koje
su u prvoj polovici 18. bit dominantne teorije o engleskom
ustavu. U tom sklopu ideja vanu je mjesto zauzimala i ideja o podjeli
vlasti. Utjecajan kao i poznat kao pisac, Bolingbroke je
svojim deskripcijama i analizama engleskog ustava i stvarnosti najvie pri-
donio Montesquieuovom opredjeljenju prema podjeli vlasti.
Iako ublaenih revolucionarni.h naboja, teorija. o podjeli vlasti uporedo
s teolijom o mjeovitoj vladi jasno je ukazivala kojoj teoliji pripada bu-
Tek sc nakon Monlcsquicua pokazali koja je od lili dviju lcorija
bila teorija prolosti a koja kako je to izrazio Vile u svome
radu o konstitucionalizmu i podjeli v.lasti.:JO
30 Vile, nav. dj., str. 74.
Arsen
JOHN LOCI{E AND HIS CONTRIDUTION TO THE DOCTRINE
OF TRI<: DIVISION OF POWER
Summary
The centre o.f any debate on whether t he and t he
executive power of Parliament in England constitute surrogates
of two royal prerogntives necessarily includes the name of John
Locke (1632-1704). The author gi ves an account of Locke' s contri-
bution to the doctrine of the division of power ns well ns of t he
contribulion of other authors on t his subject after Locke up to
the appearance of Montesquieu's views.