Sveuilite u Zadru

Odjel za kroatistiku i slavistiku

Odsjek za hrvatski jezik i knjievnost
Kolegij: Starija hrvatska knjievnost II








LIKOVI U EPU DE RAPTU CERBERI JAKOVA
BUNIA







Mentorica: Studentica:
prof.dr.sc. Divna Mrdea-Antonina Kate Mihaljevi
2

SADRAJ:

1. UVOD.............................................................................................................................3
2. JAKOV BUNI..............................................................................................................4
3. EP DE RAPTU CERBERI (OTMICA KERBERA)..........................................................5
4. LIKOVI U EPU DE RAPTU CERBERI.........................................................................7
4.1. HERKUL.................................................................................................................7
4.2. HILA........................................................................................................................9
4.3. DIT.........................................................................................................................10
5. ALEGORIJA EPA........................................................................................................11
6. ZAKLJUAK...............................................................................................................12
7. LITERATURA..............................................................................................................13















3

1. UVOD

Humanizam je napustio okvire koji su koili razvoj knjievnosti u srednjem vijeku te se s
promjenom vremena promijenio i ovjek zajedno s pogledima na svijet, a to se manifestira u
umjetnikim djelima. Primjer za drukiju perspektivu likova u djelima 16. stoljea donosi
Jakov Buni u svom epu De raptu Cerberi, odnosno Otmica Kerbera. U samom naslovu
vidljivo je da je djelo pisano latinskim jezikom, no ipak slovi za najstariji ep hrvatske
knjievnosti. No, to nije jedini razlog vanosti Bunievog spjeva, s obzirom na to da se De
raptu Cerberi moe promatrati u mnogobrojnim aspektima. Svakako, znaajna je alegorija
kojom se pisac slui, a ostvarena je Kristovom preslikom u liku Herkula, protagonista epa. Za
domau knjievnu histriografiju, meutim, ne bi smjelo biti sumnje da upravo Buniev
osvijeten poetiki izbor u Otmici Kerbera najbolje moe objasniti zato u hrvatskoj epici
latinskog izraza, toj prestinoj vrsti cjelokupnog hrvatskog humanizma, alegorija ima tako
golemu, neobino uoljivu prevagu. (Novakovi 1991:103) Iz tog razloga potrebno je
analizirati upravo nositelje alegorije, tj. likove kroz koje je omoguena. Naime, Buni je crpio
inspriraciju iz antike mitologije te ju je uklopio u kranski nauk i ponudio humanistikom
drutvu ire vienje vremena.











4

2. JAKOV BUNI

Autor najstarijeg epa hrvatske knjievnosti roen je u Dubrovniku 1469. godine. Budui da
je potjecao iz plemike obitelji, dobro se kolovao u Padovi i Bolonji, gdje je i napisao
spomenuti ep. Tiskao ga je oko 1500. u Italiji, u Rimu ili Bolonji. Takoer je bio i istaknuti
trgovac te vaan lan drutva u Dubrovniku jer je po povratku dobivao vane funkcije, a ak
je i pet puta bio knez Republike. Ujedno je bio na elu dubrovakog poslanstva poslanog u
Rim da iskau ast novome papi Leonu X., kojemu je i posvetio izdanje svog epa iz 1526.
(prema Gortan 1978:7) Uz De raptu Cerberi Buni je napisao jo jedan ep, De vita et gestis
Christi (Kristov ivot i djela). Epopeja o Kristu, u kojoj je opisano Kristovo nauavanje,
sadrana je u 16 pjevanja s preko 10 000 heksametara. (prema Gortan 1978:8) To je pjesnika
parafraza evanelja, pisana srednjovjekovnim nainom kojim su se i tada u nas rado sluili
neki konzervativni religiozni pjesnici. Dogaaji su naime prikazani kronolokim redosljedom
(kao npr. u Marulievoj Davidijadi) i sinoptiki, tj. uvidom u sva etiri evanelja. (Gortan
1978:8) Buni je pisao i epigrame i pisma, koji su uvrteni u cjelokupnom izdanju 1526.
godine. Ipak, najveu slavu donosi mu Otmica Kerbera. (prema Gortan 1978:9) Buni pripada
generaciji neolatinskih pjesnika koji su se afirmirali u 15. stoljeu te je zajedno s Ilijom
Crijeviem, Beneom, Guetiem potjecao iz vlastelinskih obitelji koje u ostavile traga u
humanizmu Dubrovnika: Rani dubrovaki neolatinski pjesnici, jer su i sami bili dio
vladalakog aparata, namijenili su knjievnosti drutvenu funkciju prema kojoj ona nije tek
solacium, bijeg ili glas samoe nego joj se pridaje kad god je to mogue i reprezentativna,
gotovo diplomatska uloga. (Novak 1997:131)








5

3. DE RAPTU CERBERI (OTMI CA KERBERA)

Bunievo prvo djelo je De raptu Cerberi, a ujedno je to i prvi hrvatski ep pisan na
latinskom jeziku. U 1006 heksametara obraena je poznata pria o tome kako je Herkul
svladao Kerbera. No spjev je alegorijski koncipiran jer se pod Herkulovim silaskom u
podzemlje opisuje zapravo Kristov silazak u limb. (Gortan 1978:8) Ep je Buni posvetio papi
Leonu X. u izdanju svojih djela iz 1526. godine kada je papa ve umro. Ep je podijeljen u 3
pjevanja nazvana prema trima boicama draesti, Gracijama: Aglaja, Talija i Eufrosina. No
prije samih pjevanja Buni je u posveti papi kratko objasnio da u liku Herkula slavi Isusa
Krista, to je i glavna alegorija epa. Posveta mu slui i kao svojevrsno zazivanje muza jer je
upravo Gracije uzeo za nositeljice imena svojih pjevanja, a one krase Apola, Muze, Paladu i
oca Bakha. Takoer se ispriava papi to je jednom ve posvetio svog Herkula nekom
drugome, no ipak velia papu i aludirajui na njegovo ime, usporeuje ga s hrabrim lavom
koji nadjaava sve zvijeri. Uz obeanje da e otpjevati nove bitke, zapoinje priu o
Toljagau, tj. Heraklu zvanom takoer i Alkidom koji se nalazi u podzemnom svijetu, gdje je
ugledao svoje brojne rtve ukljuujui i svog miljenika, djeaka Hilu. Hilinom priom o tome
kako je dospio u Tartar zavrava prvo pjevanje nazvano prema najstarijoj Graciji. Nadalje, u
pjevanju Talija Hila nastavlja sa svojom nesretnom priom te mu Herkul obeaje da e uiniti
to moe da ga spasi. Tematika je u cijelosti preuzeta iz antike mitologije, osim povelike
epizode o Hili, koja se protee dijelom prvog i drugog pjevanja i za koju . Korbler i B.
Glavii smatraju da ju je pjesnik ili sam izmislio ili naao u kojega drugog humanistikog
pjesnika. (Falievac 1991:70) Zaplet radnje zbiva se kada Herkul napada troglavu zvijer
Kerbera te mu vezuje lance oko vratova. Taj in uzburkao je brojna udovita Orka te su,
formiravi se u vojsku, krenuli u potragu za odbjeglim otimaem Kerbera. Herkul sree
prijatelja Piritoja, koji ga moli da oslobodi Teseja. Piritojevo objanjavanje odmjeravanja
kazna za zloine i opisivanje sudaca u podzemnom svijetu pripada treem pjevanju, a ujedno
je to i odgovor na Herkulovo pitanje zato je tartarski kralj Dit toliko nemilosrdan. Herkula je
sustigla tartarska vojska te zapoinje borba Dita i Herkula u kojoj, naravno, pobjeuje junak
Herkul, to osigurava njemu i Teseju slobodan izlazak iz podzemlja te odvoenje Kerbera.
Zakljuno s epom, dvojica gledaju rezbarije hrama kad su do njih doli mjetani
pozdravljajui junaka pjesmom slavei ga. Ep je alegorijski koncipiran i Buni pod silaskom
Herkulovim u podzemlje podrazumijeva Kristov silazak u limb. (Falievac 1991:70) Meutim,
pjesniku nije prvotna namjera bila stvoriti alegorian ep, zapravo mu je vie uspjelo ostvariti
6

alegoriju Herkula kao Krista nego alegoriju itavog spjeva. Uspjelo mu je takoer i
rekonstruirati antiki duh i kulturu u doba humanizma, i to bez izrazitog oslonca na
srednjovjekovlje. (prema Falievac 1991:72)






















7


4. LIKOVI U EPU DE REPTU CERBERI

Budui da je Buni uspjeno vratio antiki duh u svoje humanistino djelo, dao je izvrsnu
predodbu palete rimskih bogova, boica i muza. Velik popis mitolokih bia upuuje na
pjesnikovo dobro poznavanje antike te je to i pokazao u svom djelu koncipiravi ga upravo na
temelju mitolokih pria. Prvenstveno mu je uzor Boccacciovo Rodoslovlje poganskih
bogova, a vjerojatno i Klaudijanova Otmica Prozerpine. (prema Novakovi 1991:90)
U koli se, naime, Buni mogao upoznati sa Senekinom tragedijom Hercules furens za koju je uro Korbler
utvrdio da je osnovni izvor Bunieve epske materije. Uiteljem u izboru leksika, stila i stiha bio je Buniu kao
i cijeloj humanistikoj Evropi u to doba prvenstveno Vergilije. Detektirani su i svi ostali uzori i izvori njegove
epske grae: to su Homer, Lukrecije, Hesiod i, osobito, Higinov mitoloki prirunik i, naravno, Biblija.
(Falievac 1991:68)
Takoer, uz izvore koji su mu bili graa za oblikovanje likova, pisac se vjerojatno koristio i
(svojim) poznavanjem mnogih drugih djela da bi uobliio svoj ep. Primjerice, detaljan popis
miomirisa dan je u prvom pjevanju prilikom Hilina prepriavanja kako su ga ugrabile nimfe:
Sve su te toaletne dragocjenosti iscrpno opisane u dvanaestoj knjizi Plinijeva Prirodopisa i
nema sumnje da je o antikoj procjeni njihove vanosti Buni itao upravo kod
najautoritativnijeg rimskog polihistora. (Novakovi 1991:85) Novakovi spominje i Platonov
Fedon, kojim se Buni vjerojatno sluio pri opisu podzemlja ili pak Strabonovu Geografiju za
istraivanje toponima.



4.1. Heraklo

Glavni lik Bunieva epa svakako je Herkul, junak iz grke mitologije o kojem postoje
mnoge legende, razliitog karaktera i izvora, no neke injenice o njemu su irom poznate i
nesumnjivo tone u okviru mitologije kakva je dobro znana. Tako moda postoje i razlike u
kreiranju rimskog Herkula prema grkom Heraklu, no okosnica najistaknutijeg bia sigurno je
ista. Prema radu Roberta Gravesa, koji je podrobno opisao Heraklov ivot, mogu se vidjeti
injenice o Heraklu, mada i Graves donosi razliite poznate verzije. Svakako, Buni je
takoer poznavao Herakla te je svoje spoznaje uklopio u rad: Piui ep s mitolokom temom,
8

ep u kojem je glavni junak Herkul koncipiran po uzoru na antike junake kao tjelesno
snaan, odvaan, neustraiv i po tome slian bogovima, Buni nedvojbeno pokazuje svoje
participiranje u svjetovnijoj struji humanistikog evropskog stvaralatva. (Falievac 1991:71)
Naime, Zeus je uzeo na sebe lik Amfitriona prilikom njegove odsutnosti, obljubio njegovu
enu Alkmenu te s njom zaeo Herakla ije ime znai Herina slava. Meutim, Hera nije
voljela Herakla, pa je isposlovala ranije roenje djeaka Euristeja zbog zakletve da e svaki
kraljevi koji se rodi u Persejevom domu prije nego to padne mrak biti veliki kralj. (prema
Graves 1987:385) Isto tako postoji anegdota o stvaranju Mlijene staze: Hera razgoliti prsa
nita ne slutei, a Herakle povue tako snano da ga ona s bolom odvoji od dojke, a mleni
tok potee nebom i postade Mleni Put. (Graves 1987:389) Izmeu ostalog, Heraklo nije volio
oruje te je za razliku od uobiajenog maa nosio samo svoju batinu. Taj element vaan je u
Bunievom epu jer je upravo toljagom Herkul svladao Kerbera. Nadalje, pod Herinom
paskom, Euristej je smislio dvanaest tekih zadataka za Herakla koje je morao ispuniti i dotad
biti u njegovim rukama. Zadatci su bili: ubiti nemejskoga lava, ubiti lernejsku hidru, pobiti
sve stimfalijske ptice, uhvatiti kerinejsku koutu, ubiti erimantskog vepra, oistiti talu
elidskog kralja Augija, ukrotiti kretskog bika, dovesti Diomedove konje, donijeti Hipolitin
pojas, uhvatiti Gerionovo stado, donijeti Hesperidine zlatne jabuke te dovesti Kerbera iz
podzemlja. U Bunievu epu tematiziran je posljednji Heraklov zadatak, a sm lik prethodno
nije bio poznat u naoj knjievnosti: Hrvatska srednjovjekovna knjievnost lik Herkula nije
poznavala: ni u jednom djelu hrvatske medijevalne knjievnosti taj lik ne fungira kao epski
junak niti nosilac epske radnje. (Falievac 1991:67)
Herkul je u doba humanizma postao olienje idealnog epskog junaka te je dobio poseban i
izuzetno visok poloaj u humanistikoj epici. Humanizam nastoji obnoviti antiku kulturu u
cijelosti, a tako i svjetonazor kakav je antiki ep stvorio: to je svijet jakih i snanih ljudi koji
su svojom neustraivou i fizikom snagom postigli zemaljsku slavu i dospjeli meu
polubogove, to je svijet likova kojima se obian ovjek mora diviti i koje ne moe dostii.
(prema Falievac 1991:71-72) Falievac istie kako se Heraklo
shvaa kao praslika Samsona ili samoga Krista te se vrlo snano nametnuo epskoj literaturi kao junak
koji u sebi obuhvaa i tradicionalni ideal antikog epskog junaka (fizika snaga, neustraivost,
odvanost itd.) i novi, kristijanizirani ideal epskog junaka koji se bori protiv zla preuzevi na sebe ulogu
heroja koji alegorizira duu koja je na sebe navukla tijelo i tako spasila ovjeanstvo. (Falievac
1991:68)
Herkul u spjevu nosi obiljeja kakva su mu pridodana i u mitologiji. Dakle, Buni nije
mijenjao koncepciju karaktera svog junaka, ali je uspio povezati ga s kranskim junakom
9

zahvaljujui Herkulovoj privrenosti djeaku Hili i openito osjeajnosti koju pokazuje kroz
radnju.


4.2. Hila


Jo jedan vaan lik u Bunievu epu poznat je antikoj mitologiji. O njemu postoje razliite
prie, pa tako i Buni ima svoju verziju: Tematika je u cijelosti preuzeta iz antike mitologije,
osim povelike epizode o Hili, koja se protee dijelom prvog i drugog pjevanja i za koju .
Korbler i B. Glavii smatraju da ju je pjesnik ili sam izmislio ili naao u kojega drugog
humanistikog pjesnika. (Falievac 1991:70). Ono to je svijetu danas poznato o Hili zapisao
je i Graves, a iz tih podataka vidljiva je poveznica s Bunievim poznavanjem Hile, to opet
potvruje kako je pjesnik imao dobre uzore u antikoj mitologiji.
U svakom sluaju, Herkulov miljenik Hila postao mu je ljubimcem otkako mu je umro
otac Tejodamant, kralj Driopljana, kojeg je Herkul ubio zato to je odbio pokloniti mu vola.
Jednog dana Polifem je javio Herkulu da se Hila jo ne vraa s bunara, kamo je poslan da
donese vode. Polifem je uo Hilinom zazivanje pomoi, no nije pronaao ni Hilu ni tragove
ivotinje ili neprijatelja, ve samo prazan vr. (prema Graves 1987:504) Dogodilo se, naime,
da su se Driopa i njene sestre Nimfe sa kladenca Pege zaljubile u Hilu i namamile ga da ivi s
njima u podzemnoj peini. (Graves 1987:504) Hila nije pronaen, ali se otada zbog Herkula
svake godine na tom izvoru prinosi rtva u Hilinu ast. Triput se zaziva njegovo ime, a
mjetani se pretvaraju da ga trae po umi. (prema Graves 1987:504) Taj ivotni Hilin put
znao je i Jakov Buni, no on dorauje poznat mu dogaaj u svom epu te dodaje opise i detalje
vezane uz daljnju Hilinu priu. Naime, u De raptu Cerberi Herkul se, srevi Hilu, obraduje
to vidi davno izgubljena ljubimca bez da zna kako je nestao, jedino mu je Apolon rekao da
su Hilu ugrabile Najade i odvele ga u svoje kraljevstvo. Hila je ispripovjedio kako je bio na
lai Argo zajedno s boanskim rodom te su prolazili Eetovom rijekom Fasid jer je Jazon htio
uzeti zlatno runo u Kolhidi. Junaci su objedovali pa je Hili nareeno da napuni vr vodom iz
rijeke, meutim, on je ugledao prelijepu Najadu Aretusu, potom i njene sestre kako su
bezbrino plivale te se onesvijestio i pao na zemlju. Najade su ga odnijele u pilje Doride,
ene boga Nereja koja mu je rodila brojne keri Nereide. Nimfe su se skrbile o Hili i odvele
ga Doridi kada se oporavio. Oko nje su pjevala Melita, Talija, Prota, Kimodoka i Amfitoja,
10

Klimena i ostale nimfe, a Dorida je prigrlila Hilu i odluila da e taj krasni djeak biti poklon
njezinu ocu Okeanu, bogu mora. Okean je pripremao gozbu za sva boanstva u svom
podvodnom svijetu, primio je Hilu na dar jer mu se takoer svidio. Sutradan, nakon to je
gozba zavrila i svi su bogovi ili svojim putem, Kastorke su Hili otpjevale tualjku najavivi
njegovo skonanje. Uslijed oluje Okeanova kola jedva su izdravala nasrtaje valova i
nastanak vira koji u krhki udari kristal, pa ga na sitne razbi komadie, meni pak gusta voda
sune u grlo i ivotni zgasi mi oganj. (Buni 1978:44). Okean se smilovao nad Hilom,
pretvorio ga u Ribe i smjestio na nebo, a Ork mu je istrgnuo duu iz tijela te je sada tjera da
luta stigijskim obalama. Novakovi tumai alegorijsko znaenje Hilina lika: Od personala
koji se inae zatjee u prii o Heraklu, s obzirom na ulogu u Bunievu spjevu nije naodmet
spomenuti Salutatievo tumaenje prave prirode djeaka Hile: njegovo je ime u vezi s grkom
rijeju hyle, tvar, te je i on sam personifikacija prirodoznanstvenoga istraivanja. (Novakovi
1991:98). S obzirom na tu injenicu, moe se zakljuiti da Hila ima humanistiki znaaj kao i
itav ep.

4.3. Dit

Kerberov vlasnik takoer je meu likovima Otmice Kerbera te je isto tako preuzet iz
mitologije, no Buni mu ne pridaje dodatne osobitosti koje odudaraju od mitske verzije kao
to je to uinio u sluaju Hile. Buni u svom epu vladara podzemlja naziva raznim imenima:
Aidonej mu je grko ime kao i Aid, a rimsko ime mu je Pluton. Zove ga takoer i Ork , to je
bog smrti, identian Ditu, oznaava katkada i sam podzemni svijet. Tartar je mjesto u
podzemnom svijetu gdje su osueni na vjene muke teki zloinci, a znai katkada i
podzemlje uope. Vladaru podzemlja ena je Perzefona, Zusova i Demetrina ki, koju je oteo.
Humanistiki doivljaj pakla razliit je od srednjovjekovnoga jer doputa hrabrim junacima
pobjedu nad zlom, a u srednjem vijeku paklom se strae ljudi koji su skrenuli s pravoga puta.
U Bunievu epu Dit je ljut to se Herkul usudio spustiti u podzemni svijet, ali uoi borbe
izmeu njih dvojice Dit se u svom unutranjem monologu misli hoe li zamoliti Herkula da
vrati Kerbera ili e zapoeti borbu. To radi jer zna da je Herkul ipak snaniji. I kada ga je
Herkul svladao, dao mu je doputenje da odvede i Teseja i Kerbera, samo da to prije ode iz
Orka.

11





5. ALEGORIJA EPA

Ve u samim podnaslovima triju pjevanja svojega epa o Kristovoj praslici u Herkulovu
liku, posveena papi Leonu X., Buni napominje kako je koncipirao ep kao alegoriju i pod
silaskom Herkula u podzemlje podrazumijeva Kristov silazak u limb. (prema Falievac
1991:71) Meutim, pjesniku nije prvotna namjera bila stvoriti alegorian ep, zapravo mu je
vie uspjelo ostvariti alegoriju Herkula kao Krista nego alegoriju itavog spjeva. Novak
spominje i Buniev drugi ep De morte Christi smatrajui da je njime dodatno potvrdio
alegorizaciju prvoga epa:
Da bi alegorezu svoga epa o Herkulu i njegovu psu Kerberu jo vie istaknuo, nije se Buni zadovoljio
samo prvotiskom svoga epa niti njegovnim kasnijim pretampavanjem nego je drugom i malo
promijenjenom izdanju prirdodao novi veliki ep o Kristovu ivotu koji je dao tiskati u zajednikom
svesku s epom o Herkulu. I to izdanje dao je tiskati u Rimu, gdje ga je u pravoj diplomatskoj misiji
1526. osobno predao papi Klementu. (Novak 1997:132)

Falievac naglaava da je Buniu uspjelo rekonstruirati antiki duh i kulturu u doba
humanizma: (i to bez izrazitog oslonca na srednjovjekovlje. (prema Falievac 1991:70)
Koncepcija epske rekonstrukcije antikog svijeta kulture bez izrazitijeg oslona na
srednjovjekovlje istie Jakova Bunia kao radikalnijeg humanista u kontekstu hrvatske
humanistike knjievnosti, radikalnijeg nego to je to bio npr. Marko Maruli. (Falievac
1991:72) Falievac takoer napominje kako je Marulievo djelo Dialogus de laudibus
Herculis, koje je izilo dvadesetak godina nakon Bunievog epa, svojevrstan odgovor i
polemika s Bunievom Otmicom Kerbera, koju je Maruli imao u svojoj biblioteci.
Govorei o alegorizaciji epa, Falievac upuuje na autora koji je odredio alegorijski smisao
pojedinih likova: Coluccio Salutati u svom djelu De laboribus Herculis smatra Herkula kao
duu, Kerbera kao zmije, tj. zlo, a podzemlje kao tijelo, tako se Herkulov silazak u podzemlje
mora razumjeti kao uzimanje tijela, isto onako kako je i Krist uzeo na se tijelo, spaavajui
ovjeka od zmije, tj. zla. (Falievac 1991:69) U tom djelu postoje alegorijska tumaenja lika u
odnosu na priu o Heraklu, antiku filozofiju i kransku teologiju. (prema Falievac
1991:68)
12

Darko Novakovi takoer uoava izrazitu slinost likova Herkula i Krista koje je Buni
oblikovao u svom epu te razmatra mogunosti za osvarenje neeg takvog u srednjem vijeku.
Postavlja se pitanje odakle Buniu zamisao da te dvije linosti utjelovi u jednu: Ako je, dakle,
rije o pukom silasku u podzemlje, Heraklo je bio samo jedna od mogunosti. Nadalje, i
Heraklu i Kristu otac je bog, a majka izabrana smrtnica; i jedan i drugi poslije muenike
smrti uzali su na nebo. (Novakovi 1991:95) Iako Buni stvara figuru Christi u obliku
Herkula, Maruli u svom djelu smatra kako literatura mora biti religiozno-pouna u
kranskom smislu i prenositi tu kransku istinu, a ne prie drevnih pjesnika o Herkulu
(Falievac 1991:74). Nije naodmet dodati kako je itava alegorija Krista u obliku Herkula
zapravo znaajna za novo razmiljanje o prirodi ovjeka u sklopu humanistikog pogleda na
svijet. Naime, srednjovjekovni se ovjek plaio paklom zbog svojih grijeha, no u Otmici
Kerbera vidljiv je nov svjetonazor koji istie mogunost iskupljenja ovjekovih grijeha.






















13









6. ZAKLJUAK

Upoznavi se s epom De raptu Cerberi, stekla sam uvid u znaaj takva rada u kontekstu
humanistike knjievnosti naspram srednjeg vijeka. Tek je u 16. stoljeu, u vremenu kada je
ep objavljen, zapoelo novo shvaanje ovjeka s naglaskom na njegovu individualnost.
Buniu je to uspjelo obnavljanjem antike kulture u novijem vremenu. Stvaranje neustraivog
lika Herkula, fiziki jakog, iju slavu obian ovjek ne moe dosei, odgovaralo je struji
kakva je bila aktualna u knjievnosti 16. stoljea. No, Buni mu je dao i alegorijski smisao.
Falievac o epu zakljuuje: Pisac je stvorio svjetovni humanistiki ep mitolokog karaktera, a
dajui mu, u drugom izdanju, alegoriko kransko tumaenje Buni alegorizacijom
kristijanizira ep i dodjeljuje mu moralno-etiki i pouni karakter. (Falievac 1991:77)
Takoer je i ukomponirao mnotvo drugih likova antike mitologije, dao im svoj peat te je,
uz alegoriju Krista-Herkula, ostvario znaajan ep u hrvatskoj knjievnosti. Kao takav, vaan
je i danas kao ogledalo povijesti 16. stoljea i razvitka kranstva preko knjievnosti s duhom
antike, a poznat je i kao najstariji hrvatski ep.









14









7. LITERATURA

Buni, Jakov. 1978. De raptu Cerberi; De vita et gestis Christi. Zagreb: JAZU.
Falievac, Dunja. 1991. De raptu Cerberi J. Bunia i Dialogus de laudibus Herculis M.
Marulia. Dani hvarskog kazalita, god. 17., br. 1: 67-80.

Novakovi, Darko. 1991. Bunieva Otmica Kerbera Podrijetlo prie, podrijetlo alegorije.
Dani hvarskog kazalita, god. 17., br. 1: 81-106.

Graves, Robert. 1987. Grki mitovi. Beograd: Nolit/Jedinstvo.

Novak, Slobodan Prosperov. 1997. Povijest hrvatske knjievnosti. Od humanistikih poetaka
do Kaieve ilirske gramatike 1604. Zagreb: Antibarbarus.