MOGUI PRISTUPI PERIODIZACIJI PERZIJSKE KNJIEVNOSTI ISLAMSKOG PERIODA

KNJIEVNOHISTORIJSKI KONTEKST: Dogaaji koji su ostavili najvie uticaja u Iranu u 7. stoljeu su

arapska osvajanja koja su izazvala duboke drutvene, ekonomske, politike i kulturne promjene u ivotima
Iranaca. Ovi dogaaji su napravili veoma znaajnu prekretnicu u knjievnosti i u potpunosti odredili puteve kojima
e se ona kretati. Perzijska knjievnost e apsorbirati u sebe mnotvo formi iz arapske poetike, poput kaside i
gazela i razvijati se u okviru njih. Posmatrajui sada ovu knjievnost kao jednu sasvim novu knjievnost obogaenu
novitetima, u okviru postojee periodizacije osjetila se potreba za sastavljenjem periodizacije koja se odnosi
iskljuivo na perzijsku knjievnost u islamskom periodu.

MOGUI PRISTUPI PERIODIZACIJI: 1) Periodizacija na osnovu historijskih podataka o raznim politikim
dinastijama; 2) Periodizacija na temelju knjievno filozofskih kola; 3) Periodizacija na temelju raznih knjievnih
stilova 4) Periodizacija knjievnosti na osnovu knjevnih vrsta; 5) Periodizacija zasnovana na svim pomenutim
metodama.

MUHAMED TAKI BEHAROVA PERIODIZACIJA ZASNOVANA NA VLADAJUIM DINASTIJAMA:
1) Prvo razdoblje(od prve polovine 10. st. do 11. st.); Drugo razdoblje(od poetka 12. st. do poetka 14. st.); 3)
Tree razdoblje (od 14. st. do 19. st.); 4) Period knjievnog povratka (od druge polovine 18. st. pa do polovine 20.
st.)
Ahmed Tamimdari ovakvoj periodizaciji dodaje jo jedan period: Knjievnost dananjice - Novo doba (period od
20. stoljea pa naovamo)


PERIODIZACIJA KNJIEVNOSTI PREMA SILOVIMA U PROZI: 1) Samanidsko razdoblje(10-11);
2) Gaznevidsko i prvo selduko razdoblje (11-12); 3) Drugo selduko i harazmahidsko razdoblje tehnika
proza (12-13); 4) Razdoblje irakog stila i tehnike proze(13-18); 5) Razdoblje knjievnog povratka (18-19) i
6) Razdoblje lucidnog i modernog pisanja.


PERIODIZACIJA KNJIEVNOSTI PREMA STILOVIMA: 1) Horasanski stil (od druge polovine 9. stoljea
do 11. st.; 2) Posredni stil - odnosno selduko razdoblje u 12. st.; 3) Iraki stil od 13. do 15. st.; 4) Posredni stil -
u 16.st.; 5) I ndijski stil od 17. st. do prve polovine 18. St.; 6) Stil u razdoblju povratka od sredine 18. st. do kraja
19. st.; 7) Posredni stil - prva polovina 20. st.; 8) Novi stil - od druge polovine 20. st. pa naovamo


I SLAMI ZACI J A I RANA

Pod islamizacijom Irana podrazumijeva se proces koji je trajao oko dva stoljea tokom kojeg je stanovnitvo
nekadanjeg Perzijskog sasanidskog carstva postepeno prihvatalo islam.

PITANJE NOMINACIJE: Termin islamizacija ima semantiku notu nasilnosti to bi znailo da se islam irio pod
prisilom, to je svakako netano. Odgovarajui termin jeste irenje islama to znai da se islam prihvatao
dobrovoljno na ta ukazuju i popisne knjige.

PRVI DODIRI ISLAMA I IRANA: Neka arapska nomadska plemena su jo u 3. stoljeu , iskoristivi sukobe
izmeu Bizanta i Perzije, naselila prostore oko Eufrata, na kojima su formirali grad Hira (dananja Kufa). Upravo
e ovi Arapi, nakon prihvatanja islama, vriti prve upade na teritorije sasanidskih vladara i apelirati na halifu Ebu
Bekra da povede pohod na Perziju.
Takoer, u vrijeme pojave islama, Jemenom je vladao Iranac Bazan ibn Sasan. Poslanikovi ratovi protiv arapskih
idolopoklonikih plemena i kurejijskih idolopoklonika odvijali su se upravo u doba Bazanove vladavine u Jemenu.
Bazan je Jemenom vladao pod pokroviteljstvom Husreva Parviza, te je imao nadzor i nad podrujem Hidaza i
Tahame, tako da je Husreva Parviza redovno izvjetavao o Poslanikovom djelovanju. Dakle, jo za ivota Boijeg
poslanika, znaajan broj Iranaca bio je upoznat s islamskim uenjem. Naravno, to je bio najbolji nain da vijest o
islamu stigne do Irana i da se itelji Irana ponu upoznavati s islamom.

KLJUNI FAKTORI ISLAMIZACIJE IRANA
1. Klasne razlike postojala je socijalna netrpeljivost meu pripadnicima razliitih religija, veliki stepen
socijalne nejednakosti i nepravde. Kada Arapi dolaze Iranci doivljavaju kulturalni ok jer meu njima
nema hijerarhije, obian ovjek ima ista prava kao i emir. To je svakako uticalo i na moral Iranaca u
borbama jer kako se boriti protiv neega za ime udi.
2. Postojala je atmosfera zainteresiranosti za vidove duhovnosti drugaije od zoroastrijanskog dualzima.
3. S druge strane, mnogi sljedbenici Zaratutrinog nauka u islamu su prepoznali mnoge elemente svoje drevne
religije: pet namaza, Sirat-uprija, pa ak, iako je islam striktno monoteistiko uenje, u ideji o Allahu i
Iblisu pronalazili su slinost s dualistikim uenjem o Ahura Mazdi i Ahrimanu.
4. Izvanredan etiki sistem islama
5. Propagatori islama bile same narodne mase, a ne neki poseban propagandni aparat zaduen za irenje vjere.
Obini ljudi irili su islam zato to su osjeali elju i potrebu da to ine, i nisu ekali da se time pozabavi
sveenstvo i posebne institucije. I to je, doista, izvanredna vrijednost kad se radi o irenju islamskog nauka.
U tom smislu nijedna religija ne moe se porediti s islamom.
6. Brzo inkorporiranje bogatog perzijskog kulturnog i civilizacijskog naslijea u islam takoer je
predstavljalo dodatni poticaj irenju ove religije.
7. Pahlavi jezik i drevno iransko pismo e vrlo brzo ustupiti mjesto novom perzijskom jeziku, prepunom
arapske leksike, i arapskom pismu, to e sigurno predstavljati novi vaan most ka potpunoj islamizaciji.

UMEJADI, ABASIDI I KONANA ISLAMIZACIJA: Umejadska vlast u Iranu, svojom proarapski
nastrojenom politikom je oteavala proces islamizacije. Postotak muslimanskog stanovnitva za vrijeme vladavine
Umajada nije prelazio 10 %, da bi za vlasti Abasida, ve u 9. stoljeu taj broj iznosio preko 40 %, a krajem 11.
stoljea skoro cjelokupno stanovnitvo je bilo muslimansko. U takvim uvjetima, meu Irancima, ve poetkom
osmoga stoljea, dolazi do pokreta za ouvanje vlastitog nacionalnog identiteta i kulture, poznatog kao oubije
pokret, kojeg su predvodili iranski konvertiti na islam to ukazuje na to da se nije radilo o pokretu koji bi bio
suprotstavljen islamu. Ovakve prilike e iskoristiti Abasidi da uz pomo nezadovoljnih Iranaca obore Umajade sa
vlasti. Tako islamizacija svoj puni zamah dobija za vrijeme vladavine Abasida kada puk vie ne osjea prijetnju za
ouvanje svog nacionalnog identiteta i kada je arapski uticao na formiranje novoperzijskog jezika ime je ostvarena
vana spona sa islamom.
PRETKLASINA PERZIJSKA KNJIEVNOST
Period pretklasine perzijske knjievnosti situira se u vremenske okvire od propasti Sasanidskog carstva u Iranu
651. godine i poetka prevlasti Arapa u Iranu, znai od polovine sedmog vijeka pa do pojave antiarapskih
narodnih pokreta i dolaska na vlast samostalnih iranskih dinastija polovinom desetog vijeka kada se oko
njihovih dvorova poinju okupljati klasini perzijski pjesnici.
Kljuni pojmovi:
-period arapskih osvajanja
-proarapski nastrojena plitika Umajada
-Iranci su u ovakvim uslovima ekali priliku da se dignu i pobune protiv surove vlasti Umejada. Drugi pretendent
na hilafet meu Arapima, porodica Abasida, traila je saveznike da bi oborila vlast Umejada, i nala ih je meu
Irancima u Horosanu. Ustanak je iz Horosana poveo Ebu Muslim Horosanski i ve polovinom 8. Stoljea Abasidi
su na vlasti zamijenili Umejade. Ali, Muslima e halifa Mensur 756. godine muki ubiti na dvoru u Bagdadu.
Prijestolnica hilafeta e biti prenesena prenesena je iz Damaska u Bagdad.
Novi vlastodrci u Bagdadu su uvidjeli da je duh i intelekt Iranaca snaan, te poinju ukljuivati iranske
administratore u svoju dravnu upravu. Time je uloga i poloaj Iranaca u islamskom svijetu bitno izmijenjen i
poboljan.
Abasidi su za svoju vlast dugovali Irancima, te su za ministre su postavili lanove uvene iranske porodice
Bermekida. Ova porodica je nekoliko desetina godina imala odluujui uticaj u dravnoj politici hilafeta. Od tada
su kultura i umjetnost antikog Irana prihvaeni na dvoru Abasida. Perzijski stil, obiaji i nain ivota sve su se
vie irili, a time i uticaj Iranaca u hilafetu. Zbog toga Abasidi pomiljaju da taj uticaj zaustave. U tom cilju, peti
halifa iz ove dinastije Harun Er-Reid, na surov nain je likvidirao porodicu Bermekida.
Upravljai i namjesnici islamiziranih iranskih provincija poinju se otcjepljivati od centralne vlasti i osnivati
nacionalne iranske dinastije koje samostalno i naizmjenino vladaju dijelom ili itavom iranskom teritorijom. Sa
hilafetom odravaju samo vjerski odnos. Time su stvarani uslovi za politiku i kulturnu renesansu Irana u 9. i 10.
vijeku, kada se smjenjuju iranske dinastije Tahirida, Safarida, Samanida, Zijarida, Buvejhida i Gaznevida.
-pokret oubije
-prilike u knjievnosti ( arapski jezik kao jezik knjievnosti)
-pokret prevoenja sa pahlavi jezika na arapski


DVA STOLJEA UTNJE

ARAPSKA OSVAJANJA: Dogaaj sa najdalekosenijim posljedicama u historiji Iranaca je arapsko osvajanje
Irana u 7. stoljeu. Prevlast Arapa rezultira dubokim promjenama u drutvenom, ekonomskom, politikom i
kulturnom ivotu Iranaca.
Arapi su u dvije odlune bitke zadali poraze Irancima. Prva je 637.g. na Kadisijji, a druga etiri godine poslije kod
Nehavenda. Poslije ovih poraza Iranci dolaze pod vlast Arapa. Ubistvom posljednjeg sasanidskog aha Jezdedirda
III, 651. godine, Iran prestaje da postoji kao suverena drava.

IRENJE ISLAMA U IRANU: Islam na prostorima Irana nije irio silom, ali nije biti niti masovnog prihvatanja
islama. Radilo se o procesu koji je trajao nekoliko stoljea, bio je, dakle, postepen i uvjetovan razliitim faktorima.
Sam proces islamizacije meu Irancima je ve bio poeo pri prvim kontaktima s muslimanima. Nakon poraza u
sukobima s Arapima, bilo je sluajeva da su cijele perzijske jedinice prihvatale islam, no teritorija Perzije, jedne od
najveih draava tadanjeg svijeta, s bogatom izvornom kulturom i tradicijom je bila ogromna, tako da se nije niti
moglo oekivati da nova vjera odjednom bude prihvaena diljem te prostrane zemlje.

PRVA STOLJEA ARAPSKE VLASTI U IRANU: Kada je rije o prvih par stoljea arapsko-muslimanske
vlasti u Iranu, tanije od kada je Iran osvojen pa sve do formiranja vie-manje nezavisne vlasti u Iranu, historiari i
istraivai esto ih posmatraju prilino neobjektivno i opredijeljuju se se za jednu od dvije krajnosti:
1. po jednima, bila su to dva stoljea utnje iranskog genija, period u kome je kulturna i intelektualna
aktivnost u Iranu posve zamrla,
2. dok se za druge radi o vremenu u kome Iranci zduno i masovno prihvataju islam, dotle da su bili posve
zapostavili ne samo svoju dotadanju kulturu nego ak umalo i svoj maternji jezik
Kao i obino, istina je negdje izmeu. Prva dva ili tri stoljea muslimanske vladavine nad Perzijom nisu
predstavljali tamnu stranicu u intelektualnom ivotu ljudi. Upravo suprotno: radilo se o vremenu goleme
zainteresiranosti za fuziju starog i novog i razmjenu ideja, a nipoto o stagnaciji. Iran jeste pao pod politiku vlast
arapske muslimanske drave, no u intelektualnom i kulturnom ivotu Iranci veoma brzo preuzimaju primat i vrlo
skoro su mnogi veliki autoriteti u islamskim znanostima bili upravo perzijskog porijekla.
to se tie jezika, prilike u Iranu su bile takve da nijedan od iranskih jezika nije mogao da se uzdigne na nivo
knjievnog jezika. To je pogodovalo irenju arapskog kao jedinog jezika knjievnosti. Zoroastrovski sveenici su, u
nastojanjima da zadre to vie pristalica zoroastrizma usljed irenja silama, pisali djela na pahleviju. Ali je pahlavi
jezik sa svojim tekim pismom sve vie iezavao iz upotrebe, jer, administracija, aristokratija, ljudi od pera, svi su
se sluili arapskim jezikom. Istovremeno se u narodu od pahlevi jezika i mnogobrojnih arapskih rijei javlja novi
perzijski jezik ili fars dari jezik.

POKRET PREVOENJA I PRILIKE U KNJIEVNOSTI: Pristalice oubije,socijalno-kulturnog pokreta u
Iranu, shvatili su prevlast arapskog jezika, pa poto su ga dobro izuili, poeli su prevoditi djela sa pahlevija,
sirijskog i indijskog na arapski jezik. Javlja se pravi pokret koji izbacuje nekoliko istaknutih prevodilaca.ak, ne
samo da prevode, ve i piu. Oni su:
1. Ruzbih ibn Dadevejh, a prelaskom na islam promijenio je ime u Abdullah ibn Muqaffa (sin
Paralizovanog). Njegovi najpoznatiji prevodi su:
a) Xodjnme pod naslovom Sijeru-l-mulki-l-fars, tj. ivotopisi perzijskih kraljeva.
b) Kelila i Dimna
c) Mazdaknama
d) Napisao je djelo na arapskom jeziku El-edebu-s-sar we-l-kebr
2. Bear ibn Burd
3. Ebu Nuvas

VREDNOVANJE PAHLAVIDSKOG KULTURNOG NASLIJEA; POKRET PREVOENJA SA PAHLAVIJA
NA ARAPSKI I NOVOPERZI J SKI J EZI K

to se tie jezika, prilike u Iranu su bile takve da nijedan od iranskih jezika nije mogao da se uzdigne na nivo
knjievnog jezika. To je pogodovalo irenju arapskog kao jedinog jezika knjievnosti. Zoroastrovski sveenici su, u
nastojanjima da zadre to vie pristalica od islamizacije, pisali djela na pahleviju. Ali svojim tekim pismom sve
vie je iezavao iz upotrebe. Jer, administracija, aristokratija, ljudi od pera, svi su se sluili arapskim jezikom.
Istovremeno se u narodu od pahlevi jezika i mnogobrojnih arapskih rijei javlja novi perzijski jezik ili fars dari
jezik.
Prosvijeeni Iranci, posebno pristalice pokreta oubije, odbacuju uzaludne pokuaje da pahlavi jezikom, koji je bio
isuvie komplikovan, zaustave prodor arapskog jezika i knjievnosti na njemu. Oni su u nastojanju da sauvaju
iransku kulturnu batinu prihvatili druga sredstva. Nakon to su dobro nauili arapski, poeli su prevoditi djela sa
pahlavija, sirijskog i indijskog na arapski jezik. Tada se javlja pravi prevodilaki pokret koji izbacuje nekoliko
istaknutih prevodilaca na rapski jezik. Oni ne samo da prevode nego i piu na arapskom. Najpoznatiji su:
1. Ruzbih ibn Dadevejh, a prelaskom na islam promijenio je ime u Abdullah ibn Muqaffa (sin
Paralizovanog). Njegovi najpoznatiji prevodi su:
e) Xodjnme pod naslovom Sijeru-l-mulki-l-fars, tj. ivotopisi perzijskih kraljeva. To je ogromni
zbornik historijskih i epskih predavanja, to je legendarna iranska historija od poetka ivota prvog
ovjeka do posljednjeg sasanidskog vladara poraenog od Arapa. Ovo djelo je sauvano u Firdusijevoj
obradi toga djela, tj. u ahnami.
f) Kelila i Dimna To je zbirka pounih indijskih pria (Panatantra). Djelo ga je proslavilo i smatra se
izvanrednim djelom arapske proze.
g) Mazdaknama koja sadri historijsku pripovijest o Mazdaku.
Napisao je djelo na arapskom jeziku El-edebu-s-sar we-l-kebr - zbirka moralnih uputa i kratkih historijskih
pria i predanja iz pahlevijske knjievnosti.
2. Bear ibn Burd Uzdizao je sve to je iransko, a poniavao sve to je arapsko. Bear je porijeklom iz
aristokratske porodice, ali je pao u ropstvo jednog arapskog plemena gdje je i odrastao. Kau da je bio
slijep i da je na poetku pjevao po ugledu na kaside na arapskom, ali se okrenuo potpuno novom nainu i
pjevao veliajui predislamsku iransku tradiciju i oboavanje tadanjih kultova. Proglaen je zindikom,
otpadnikom od vjere, te bievan do smrti. I Arapi i Iranci ga smatraju svojim izrazito talentovanim
pjesnikom.

3. Ebu Nuvas el-Hasan ibn Hani, sin Iranke i oca neodreene nacionalnosti (savremenik halife Al-Raida
Pjesnik je hedonostike poezije, pa je nazvan Arapski Hajne. Mladost je proveo u Basri gdje je i usavrio
arapski. Proveo je jednu godinu meu beduinima. U svoju poeziji drsko je uvodio perzijske rijei, pa i
cijele fraze. Pred kraj ivota postao je pesimist i poeo je da zapada u asketizam. Zbog otre satire jednoj
arisokratskoj porodici u Bagdadu, biva premlaen od ega je i umro.
Prevodioci, pripadnici ovog pokreta uspjeli su svojom prevodilakom djelatnou da: 1) sauvaju kulturne
vrijednosti svoje tradicije od zaborava i 2) otkriju bogatstvo, veliinu i prednost svoje civilizacije.

RAZUMI J EVANJ E ADABA KOD ARAPA I I RANACA
Adab je prvenstveno arapski pojam koji nije od samog poetka oznaavao knjievnost u njenom dananjem
znaenju, ve pojam koji je imao ambicije da odgaja i pouava. Adab je u vrijeme Poslanika oznaavao vaspitanje.
U vremenu etverice halifa i za vrijeme dinastije Umajada adab uz vaspitanje je oznaavao i pouavanje, te su se
takvim adabom bavili ljudi koji su vaspitali djecu halifa i uili ih poeziji, povijesti i retorici. U zlatno doba halifata,
za vrijeme dinastija Abasida, adab obogaen sintezom arapske i perzijske kultur oznaava sve naune discipline,
humanistike i prirodne, koje kultiviraju ovjeka u socijalno i kulturno. Adab je bio pojam koji je u sebe ukljuivao
nauku, etiku i filozofiju, ali s druge strane i zabavni element koji e prerasti u beletristiku literaturu. Od 19.
stoljea, adab se pod evropskim uticajem upotrebljava da oznai pojam knjievnosti.
Znaenje pojma adab se mijenjalo kroz historiju usljed razliitih idejnih strujanja, navika, estetskih kriterija itd.
Filolozi e adab definirati kao lijepo ponaanje. U jednom prijeniku koji se zove navedeno je da adab
znai poduavanje disciplini duha i vrlinama due.Uenjak

navodi da je adab djelatnost uz pomo

koje ovjek stjee uzviene vrline.
Meu Arapima pojam adab je praktino bio sinonim rijei (tradicija) koji je oznaavao skup navika i obiaja
predaka koji su za njihove potomke postali norma. Budui da je tradicija za Arape predstavljala preduvijet
razvijanja i obrazovanja duha, oni su rije adab poeli upotrebljavati u znaenju dobrog vaspitanja, a masdar druge
vrste istog korijena, su koristili u znaenju formiranja karaktera. Hadis koji je znakovit u ovom smislu i
potkrepljuje navedeno jeste onaj kojeg je Muhammed izgovorio u razgovoru sa hazreti Alijom, prilikom kojeg mu
je Alija rekao da su oni svi Arapi, dosta ih je vezano krvlju, svi su iz Mekke ali ga ne razumiju ta sve govori.
Poslanik mu je odgovorio:

( Moj Gospodar me je poduio, a potom je upotpunio moje

obrazovanje.).
RAZVOJ ZNAENJA POJMA ADAB KROZ HISTORIJU: U 2. stoljeu po hidri adab poprima znaenje
ponaanja, sklonosti prema pohvalnom, kao i znanja u svim naunim disciplinama izuzev teologije. Adab e nakon
drugog stoljea poprimiti znaenje kulture uope i obiljeavat e sve nauke sekularnog karaktera, kao i vjetine
vezane za drutvene igre, sport, tjelovjebu itd.
Krajem treeg stoljea pojam adab izlazi izvan domena naroda i kulture i poinje pokrivati semantiko polje
vladanja, uobiajenih formalnih normi ponaanja u okviru neke grane umjetnosti ili neke naune discipline ili
nekog drugog oblika ljudske djelatnosti.
Tako se formiraju semantika potpolja adaba: (norme ponaanja vezira), (norme ponaanja
izmeu bliskih osoba), (pravila ponaanja tokom razgovora).
Imam u svome djelu (Oivlljavanje vjerske znanosti) navodi jo neke podvrste ovih normi
vezanih za razliite vjerske okolnosti: (pravila ponaanja u braku), (pravila u ostvarivanju
prihoda), (pravila ponaanja prilikom putovanja).
Pod adabom se istovremeno podrazumjeva i jedan kodeks ponaanja koja ovjek mora usvojiti ako eli postati
pripadnik visokih drutvenih krugova.
Takoer u treem stoljeu adab poprima jedno specifino i ue znaenje, a to je znaenje knjievnog teksta
napisanog na otmjen nain, poetski iznimno visokim kriterijima i u tom smislu pod nazivom podrazumjeva se
neko ko zna dobro arapski jezik te se sljedom toga bavi knjievnou, poezijom ili prozom. Iz ovog znaenja je
izvedeno znaenje koje se danas upotrebljava u perzijskom jeziku u rijei .
U etvrtom stoljeu pod podrazumijevaju se ale, duhovite dosjetke, lijepe opaske, anegdote, pripovjetke,
parabole, prikladni stihovi itd.