Leksikon 8 PDF

L E K S I K O N
PODUNAVSKIH HRVATA BUNJEVACA I OKACA

8
G
HRVATSKO AKADEMSKO DRUTVO
Subotica, 2008.
l eksi kon uvod 8: l eksi kon uvod. qxd 8/ 25/ 2008 5: 52 AM Page 1
UREDNITVO
Slaven Bai, Stevan Makovi,
Petar Vukovi, Tomislav igmanov
GLAVNI UREDNIK
Slaven Bai
IZVRNI UREDNIK
Tomislav igmanov
LEKTURA
Petar Vukovi
KOREKTURA
Mirko Kopunovi, Mrta Makovi-Papp
GRAFIKA PRIPREMA
Marija Pri (prijelom)
Darko Ruinski (ilustracije)
ISBN 978-86-85103-12-4
CIP - Katalogizacija u publikaciji
Biblioteka Matice srpske, Novi Sad
929(=163.42) (497.113) (031)
930.85(=163.42) (497.113) (031)
LEKSIKON podunavskih Hrvata Bunjevaca i okaca. 8, G /
[glavni urednik Slaven Bai]. Subotica : Hrvatsko akademsko
drutvo, 2008 (Subotica : Printex). IV, 78 str. : ilustr. ; 24 cm
Tekst tampan dvostubano. Tira 1.000.
ISBN 978-86-85103-12-4
ISBN 978-86-85103-03-2 (za izdavaku celinu)
a) Bunjevci Leksikoni b) okci Leksikoni
COBISS.SR-ID 233361671
Ba i, dr. sc. Sla ven, od vjet nik, Su bo ti ca
Ba ra, Ma rio, prof. povijesti i sociologije, asistent, Institut za migracije
i narodnosti, Za greb
Ba ant, Eva, knji ni ar ka u mi ro vi ni, Su bo ti ca
Be re ti, mons. Stje pan, up nik Ka te dral ne u pe sv. Te re zi je Avil ske, Su bo ti ca
Biro, Nada, ing. prometa, Vukovar
Bubreg, Angela urica, prof. hrvatskog jezika i knjievnosti, Ministarstvo
vanjskih poslova i europskih integracija Republike Hrvatske, Zagreb
Buan, mr. sc. Radojka, prof. kroatologije i sociologije, Kulturni centar Solin
Bu i, mr. sc. Kre i mir, prof. so ci o lo gi je i kro a to lo gi je, In sti tut dru tve nih zna no sti
Ivo Pi lar, Za greb
Cvijin, Lazar, el. ing., Bikovo
e li ko vi, Ka ta ri na, prof. kom pa ra tiv ne knji ev no sti, knji ni ar ka-bi bli o graf ki nja,
Grad ska knji ni ca, Su bo ti ca
o ta, An to ni ja, zamjenica Pokrajinskoga tajnika za propise, upravu i nacionalne
manjine, Leme
o ta, Zo ran, dipl. iur., Som bor
Du men di, Jo sip, Bo a ni
Duranci, Bela, prof. po vi je sti umjet no sti u mi ro vi ni, Su bo ti ca
a ni, mr. sc. Ma ti ja, prof. ge o gra fi je u mi ro vi ni, Som bor
Fi ranj, Aloj zi je, Som bor
Gr li ca, Mir ko, prof. po vi je sti, vi i ku stos Grad skoga mu ze ja, Su bo ti ca
Gutman, Ivan, red. prof. Prirodoslovno-matematikoga fakulteta u Kragujevcu
He in rich, Hilda, nastavnica srpsko-hrvatskoga jezika u mirovini, Subotica
He ka, dr. sc. La di slav, znanstveni suradnik Instituta za komparativno pravo
Pravnoga fakulteta u Segedinu
Ho ko, dr. sc. Fra njo Ema nuel, izv. prof. Ka to li ko ga bo go slov noga fa kul te ta
u Za gre bu, Te o lo gi ja u Ri je ci
Hovny, dr. sc. Lajos, asistent Graevinskoga fakulteta u Subotici
Iva no vi, dr. sc. Jo sip, docent Uiteljskoga fakulteta u Subotici
Jakovevi, dr. sc. Klara, red. prof. Ekonomskoga fakulteta u Subotici
Ja ra ma zo vi, Bi ser ka, stu den ti ca et no lo gi je i en gle skoga je zi ka,
Fi lo zof ski fa kul tet, Za greb
SURADNICI NA OSMOM SVESKU
III
Jaramazovi, Stipan, Subotica
Ko pi lo vi, dr. sc. An dri ja, prof. Te o lo ko-ka te het skoga in sti tu ta
Su bo ti ke bi sku pi je, Su bo ti ca
Kopunovi, Mirko, Subotica
Kovaevi, Marijan, OFM, Subotica
Lib man, dr. Emil, li je nik u mi ro vi ni, Su bo ti ca
Ma ko vi, Ste van, prof. po vi je sti, rav na telj Hi sto rij skoga ar hi va, Su bo ti ca
Man di, iv ko, prof. hrvatskog, ruskog i bugarskog jezika u mirovini, Bu dim pe ta
Mikrut, eljko, dipl. oec., Zagreb
Mi lo, mr. sc. Ma to, OCD, upnik upe Uznesenja Blaene Djevice Marije od
udesa u Otarijama, Otarije kraj Ogulina
Miz, dr. sc. Roman, prof. Te o lo ko-ka te het skoga in sti tu ta Su bo ti ke bi sku pi je,
Novi Sad
Ostrogonac, Mirko, dipl. agr., ednik
Pekanovi, Josip Zvonko, dipl. oec. u mirovini, Sombor
Pe la ji, Zvo ni mir, na stav nik gla zbe ne kul tu re u mi ro vi ni, Plav na
Ru din ski, mr. sc. An te, ar hi tekt, Za vod za ur ba ni zam, Su bo ti ca
Ru nje, Du jo, dipl. pe da gog i dipl. iur., Su bo ti ca
Skenderovi, Nela, glazbena pedagoginja, Subotica
Sken de ro vi, Pe tar, Su bo ti ca
Sken de ro vi, dr. sc. Ro bert, znanstveni suradnik, Podrunica za povijest Slavonije,
Srijema i Baranje Hr vat skoga in sti tuta za po vi jest, Slavonski Brod
Stanti, dr. th. Marinko, upnik upe sv. Kria, Sombor
Suk no vi, Ka ta, dipl. ing. za tek stil no in e njer stvo tek stil no-stro jar ske stru ke,
Su bo ti ca
Suk no vi, La di slav, dipl. iur., Su bo ti ca
Szab, mr. sc. Zsombor, asistent Graevinskoga fakulteta u Subotici
e re me i, Ma ri ja, ui te lji ca u mi ro vi ni, Som bor
krabalo, mr. sc. Ivo, izv. prof. Akademije dramskih umjetnosti u Zagrebu
u mirovini
Tum bas, Ne ven ka, el. ing., Su bo ti ca
Vuj ko vi La mi, Lju de vit, slu be nik u mi ro vi ni, Su bo ti ca
Vu ko vi, dr. sc. Pe tar, docent Fi lo zof skoga fa kul teta u Zagrebu
Vu ko vi-Du li, Lju bi ca, prof. po vi je sti i po vi je sti umjet no sti,
Grad ski mu zej, Su bo ti ca
Vukovi, Tomislav, novinar, Glas Koncila, Zagreb
Ze li, Na co, dipl. iur. u mi ro vi ni, Za greb
ig ma nov, To mi slav, prof. fi lo zo fi je, Su bo ti ca
IV
GABRI, naselje u bikovakom ataru, 16
km jugoistono od Subotice, na pruzi za
Sentu. Od Bikova je udaljeno 4 km. Naziv
je dobilo prema istoimenoj eljeznikoj po-
staji, koja je postojala znatno prije samoga
naselja, a ona prema porodici Gabri, iji su
lanovi nastanjivali desetak okolnih salaa.
Naselje je osnovano nakon Drugoga svjet-
skog rata. Bilo je namijenjeno radnicima
Agrokombinata Subotica, koji je nastao
na nacionaliziranom zemljitu i imanju
planskim podizanjem farma i drugih obje-
kata. Usporedo s tim poela je izgradnja pe-
desetak stanova za zaposlenike, koji su pro-
jektirani kao dvojne kue, pa broj stanovni-
ka nikad nije prelazio 200.
Prema nacionalnoj strukturi stanovni-
tvo je mjeovito: najvie je Maara, zatim
Srba i Hrvata. I Srbi i Hrvati najveim su se
dijelom doselili nakon Drugoga svjetskog
rata iz Bosne i Hercegovine, dok je autohto-
nih bunjevakih Hrvata malo. Oni koji su
nekad ivjeli na salaima na uem i irem
teritoriju Gabria uglavnom su se odselili u
Bikovo ili Suboticu, najee zbog pritisa-
ka Agrokombinata, koji je teio okrupnji-
vanju svojeg zemljita.
Naselje doivljava procvat poetkom
1960-ih, kad je otvorena etverogodinja
kola, lijenika i zubna ambulanta, osno-
van Nogometni klub Poljoprivrednik, a
kratko vrijeme radilo je i kino. Sredinom to-
ga desetljea izgraen je i centralni vodo-
vod, na koji je bio prikljuen svaki stan.
Osamdesetih godina, u vrijeme najveega
procvata, poinje iseljavanje stanovnitva u
Suboticu i Bikovo, pa kola prestaje raditi, a
nekoliko godina poslije i ambulanta, dok se
nogometni klub preselio u Bikovo. Poet-
kom 1990-ih zbog gospodarske krize poi-
nje dramatino propadanje Agrokombinata
i nastupaju teka vremena za stanovnike
Gabria, koji su i dalje u velikoj veini nje-
govi uposlenici.
L. Cvijin
G
Gabri
l eksi kon 8: l eksi kon 1 novi . qxd 8/ 26/ 2008 1: 10 PM Page 1
GABRI, Antun (Tavankut, 11. V. 1910.
Subotica, 29. VIII. 1992.), veleposjednik,
rtva komunizma. Sin Laze i Mande, ro.
Vukov. Imao je brata Lazu i tri sestre Lizu,
Roziku i Ciliku, a obitelj mu se bavila zem-
ljoradnjom. Osnovnu kolu zavrio je u
Tavankutu. God. 1927. prodao je svoje ima-
nje na Kaponji pokraj Tavankuta te otiao u
Hrvatsku, gdje je otac kupio veliko imanje
od grofa Erdeljija u eretincima pokraj
Vinkovaca. Na imanju su ivjeli svi lanovi
ire obitelji. Oenio se 1938. Klarom Bala-
evi iz Tavankuta, s kojom je imao troje
djece. Pristupio je domobranskoj vojsci
1942. i bio sudionik rata u okolici Petrove
gore. God. 1945. njega te njegova brata i
oca prokazali su stanovnici susjednoga sela
Markuice. Sva su trojica zatvorena, a ima-
nje im je oduzeto. Zbog navodnoga sudjelo-
vanja u prokazivanju partizana osuen je na
smrt strijeljanjem, ali je kazna preinaena
na 15 godina zatvora s prisilnim radom i 5
godina gubitka politikih i graanskih pra-
va. Zatvorsku kaznu s ocem sluio je u Pa-
dinskoj skeli, Orlovnjaku, Slavonskom
Brodu, Sisku te u kaznionici u Lepoglavi,
gdje je doivio najtee trenutke svojega i-
vota (maltretiranja, muenja, vezivanje u
okove, samica i sl.). U istoj kaznioni u to je
vrijeme bio i kardinal Stepinac. Poput mno-
gih drugih robijaa, pomilovan je 7. I. 1951.
Kako vie nije imao imovine, vratio se u
Skenderovo pokraj Tavankuta, kamo su mu
se supruga i djeca ve prije doselili. Ostatak
ivota ivio je skromno i povueno. Poko-
pan je na Bajskom groblju u Subotici.
Izvor: Kazivanje Kreimira Vladimira Gabria i
Branke Gabri iz Subotice te Mande Stanti, ro.
Gabri, s Palia.
N. Tumbas
GABRI, Antun (Hrvatski Majur, 19. XI.
1922. Subotica, 5. II. 2008.), sveenik,
publicist. Roen u brojnoj obitelji Albe i
Kriste, ro. Ivkovi Ivandeki. Odrastao na
Hrvatskom Majuru, gdje je i pohaao pu-
ku kolu. Gimnaziju je zavrio u Subotici.
Studij teologije poeo je u akovu, nasta-
vio u Kalai, a zavrio u Zagrebu 1949. Za
sveenika je zareen u Zagrebu 29. VI.
1948. Bio je kapelan u Somboru, Sonti i u
subotikoj upi sv. Roka. Upravitelj upe u
Bau bio je 1956.-59., a 1959.-61. uprav-
ljao je urinskom upom. Od 1961. do od-
laska u mirovinu 1998. bio je upravitelj u-
pe i upnik u Tavankutu.
Poeo je pisati jo kao bogoslov, a na-
stavio kao mlad sveenik. Pisao je vijesti iz
crkvenoga ivota, zapisivao narodne prie i
anegdote te reportae iz Tavankuta, Bako-
ga Monotora, Santova i avolja. Objavlji-
vao je u mjesnom crkvenom tisku (Suboti-
ka Danica, Bako klasje, Zvonik). God.
1999. objavio je knjigu udan jendek i dru-
ge bunjevake pripovitke, koja sadrava de-
setak bunjevakih narodnih pripovijedaka i
anegdota, jednako toliko kratkih aljivih
pria koje je napisao sam te nekoliko popu-
larnih napisa o povijesti Tavankuta i Hrvat-
skoga Majura. Iste godine objavljeno je i
drugo, dopunjeno izdanje.
Djela: Bunjevaki narodni obiaji, u: Zbornik pre-
davanja znanstvenog skupa u Subotici 12-14. VIII
1986., Subotica, 1987; udan jendek i druge bunje-
vake pripovitke, Subotica, 1999 (Subotica, 1999).
Lit.: Zvonik, 9/1998, 3/2000, 8/2007, Subotica; T.
igmanov, Bibliografija Hrvata u Vojvodini
(1990.-2002.) : prinosi, Pula, 2005.
S. Bereti
GABRI, Antu (Bikovo, 3. IX. 1929.
Subotica, 19. II. 2006.), harmonika, skla-
datelj. Sin Fele i ule, ro. Skenderovi. Na
Bikovu je zavrio osnovnu kolu, a trogodi-
nju gimnaziju u Subotici. Ljubav prema
2
GABRI
A. Gabri, udan jendek i druge bunjevake
pripovitke, Subotica, 1999.
harmonici naslijedio je od svoje majke, koja
je takoer svirala harmoniku, kao i njegov
stariji brat Andrija. Prvi nastup imao je sa 6
godina. Osim harmonike svirao je i klavir,
koji je uio kod Melanije Rajkovi u subo-
tikoj Muzikoj koli, te se bavio komponi-
ranjem. God. 1954. odlazi u Beograd i ondje
usavrava harmoniku i komponiranje u pri-
vatnoj glazbenoj koli.
Na harmonici je svirao ne samo narodne
pjesme nego i operne arije, klasinu glazbu,
francuske ansone, ruske romance i staro-
gradske pjesme. Suraivao je s mnogim po-
znatim pjevaima iz Subotice, Osijeka, Za-
greba, Sarajeva i Beograda (Vera Ivkovi,
Anelka Govedarovi, Lepa Luki, Stania
Stoi, Safet Isovi, Nada Mamula, Zaim
Imamovi i dr.). Skladao je narodne i staro-
gradske pjesme te kola. Sudjelovao je na
mnogim festivalima (Beogradski sabor, Ti-
togradsko proljee, Ilida, Festival bunje-
vaki pisama i dr.), na kojima je nekoliko
puta osvajao prva mjesta. Mnoge njegove
pjesme i danas se emitiraju na televizijskim
i radijskim postajama (Volio sam divojku iz
Bake; Ne alite ice, tamburai; Beograde,
grade na Dunavu; Jutarnje kolo i dr.). esto
je suraivao s Nestorom Gabriem. Od
1960-ih do 1980-ih godina snimio je vie od
100 gramofonskih ploa s glazbom koju je
skladao za diskografske kue Jugoton, Dis-
cos, PGP RTBi dr., ali i znatno vie kao svi-
ra harmonike s pjevaima. God. 1992. vra-
tio se iz Beograda u Suboticu, gdje je i dalje
neumorno skladao i pouavao nove narataje.
Pokopan je na subotikome Bajskom groblju.
Lit.: Zvonik, 3/2000, 7/2001, Subotica; Glas javno-
sti, 17. VIII. 2005, Beograd.
N. Tumbas
GABRI, Bela (Verui, 10. III. 1921.
Subotica, 4. VIII. 2001.), profesor, kulturni
djelatnik, pisac, urednik, skuplja narodnih
pjesama. Sin Laze i Marije, ro. Tikvicki. U
puku je kolu krenuo u salaarskoj koli na
Klisi nedaleko od Subotice, a zavrio ju je u
gradu. Nakon pet gimnazijskih razreda kod
isusovaca u Travniku maturirao je u franje-
vakoj klasinoj gimnaziji u Varadinu
1942. Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu
diplomirao je junoslavenske knjievnosti,
ruski jezik i povijest 1950. Slubovao je kao
srednjokolski profesor u Subotici 1950.-
70., nakon ega je bio bibliograf u suboti-
koj Gradskoj knjinici. Od lipnja 1972. do
prosinca 1973. utamnien je u Srijemskoj
Mitrovici jer je osuen zbog izazivanja na-
cionalne, rasne i vjerske netrpeljivosti, mr-
nje i razdora, zapravo zbog organiziranja
simpozija o dr. Josipu Andriu 1969. u Ri-
stovai kraj Baa. Nakon povratka u Suboti-
cu pet je godina bez posla, a od 1978. do
umirovljenja 1984. radi kao knjiniar u su-
botikom Gradskom muzeju. Svoj rad na-
stavlja kao profesor u Biskupskoj klasinoj
gimnaziji Paulinumu Subotici te kao preda-
va knjievnosti na Teoloko-katehetskom
institutu Subotike biskupije.
Nakon Drugoga svjetskoga rata napisao
je vie prirunih skripta iz knjievnosti i po-
vijesti za kolske potrebe. Sudjelovao je na
mnogim znanstvenim skupovima i preda-
vanjima, uredio je i popratio komentarima
knjige Ante Sekulia, Ivana Kujundia,
Pavla Baia, Jakova Kopilovia, Ivana Pr-
ia Uitelja, Ive Pria st., Ante Jakia,
Marije Gruni-Nenin, Nedeljke arevi,
Marka Peia i dr. Skupljao je narodne pje-
sme, pisao o narodnim obiajima, o knji-
evnosti vojvoanskih Hrvata, u povodu
razliitih obljetnica objavljivao je ivotopi-
se znaajnih osoba iz bunjevake i okake
kulture, a neumorno je biljeio i dogaaje u
ivotu hrvatskoga puka u Bakoj. Radove je
objavljivao u zaviajnim listovima i perio-
dici (Bako klasje, Subotika Danica, Zvo-
nik, Klasje naih ravni, Glas ravnice i dr.) te
u periodici u Hrvatskoj (Maruli 4/1970,
3
GABRI
Antu Gabri
5/1981, 4/1994, 5/1994, 1/1996; Crkva u
svijetu 2/1990; Sveta Cecilija 4/1986 i dr.).
U rukopisu mu je ostala antologija hrvat-
skih pisaca u Bakoj, odnosno Podunavlju.
Svojim istraivanjima, zapisima i uva-
njem rukopisne i druge zaostavtine nese-
bino je pomagao mnogim suvremenicima,
od uenika do pisaca, bibliografa i povje-
sniara. Pisao je pod razliitim pseudoni-
mima: Al-Be, Vojmir, V-r, Mirko Bunjev-
ev i dr.
Bio je lan urednikoga vijea i urednik
kalendara Subotika Danica, lektor i teh-
niki urednik Glasnika sv. Franje, glasila
Franjevakog Treeg reda u Subotici, lan
urednitva katolikoga lista Bako klasje,
katolikoga mjesenika Zvonik te glavni
urednik asopisa za knjievnost, umjetnost
i znanost Klasje naih ravni 1996.-99. Ure-
dio je i Zbornik predavanja Znanstvenog
skupa u Subotici 12.-14. VIII 1986. (Suboti-
ca, 1987.) te sve brojeve Zbornika Ivana
Antunovia (Subotica, 1990.-94.). Svoju
bogatu knjinicu i mnogobrojne izvore (do-
kumentaciju meuratnih hrvatskih udruga i
sl.) ostavio je Bunjevako-okakoj knji-
nici Ivan Kujundi.
Cijeloga ivota bio je vrlo aktivan u dru-
tvenom i kulturnom ivotu. Dugogodinji
je lan odbora etvenih sveanosti Duijan-
ca i manifestacije Dani kruha i rijei, lan
organizacijskoga odbora velike proslave u
povodu 300. obljetnice seobe vee skupine
Bunjevaca u Suboticu i Baku 17. VIII.
1986. u Subotici. Istaknuo se organizira-
njem mnogobrojnih kulturnih priredaba i
knjievnih veeri. Bio je aktivan lan i osni-
va vie hrvatskih institucija i udruga, me-
u kojima Katolikoga instituta za kulturu,
povijest i duhovnost Ivan Antunovi (u ko-
jem je bio dugogodinji proelnik Bunje-
vako-okake knjinice Ivan Kujundi),
Demokratskoga saveza Hrvata u Vojvodini,
Hrvatskoga kulturno-umjetnikog drutva
Bunjevako kolo, Hrvatskoga akademsko-
ga drutva i dr., a bio je i lan Vijea za tisak
Subotike biskupije.
Za velike zasluge na podruju duhovne
kulture papa Ivan Pavao II. odlikovao ga je
priznanjem Pro Ecclesia et Pontifice 1990.,
to je najvie odlije koje Crkva dodjeljuje
vjernicima laicima. Skuptina Opine Su-
botice proglasila ga je 2000. poasnim gra-
aninom Grada Subotice, a njegovo ime
nosi Hrvatsko drutvo za pomo uenici-
ma. Svoju kuu darovao je Katolikoj cr-
kvi, a na IV. danima Balinta Vujkova 2005.
ondje je otvorena Spomen-kua Bele Gab-
ria. U njoj su danas smjeteni Hrvatska
itaonica i Hrvatsko drutvo za pomo ue-
nicima Bela Gabri, a ulica u kojoj se nalazi
nosi njegovo ime.
Djela: Prelo, Narodni obiaji bakih Hrvata, 1 (s L.
I. Krmpotiem), Subotica, 1992; Materice, Narod-
ni obiaji bakih Hrvata, 2, (s L. I. Krmpotiem),
Subotica, 1992; Polivai, Narodni obiaji bakih
Hrvata, 3 (s L. I. Krmpotiem), Subotica, 1992;
Preljske pisme, Subotica, 1993; Bibliografija ka-
lendara Subotika Danica 1971.-1972. i 1984.-
1993. (s I. Priem ml.), Subotica, 1994; Bunjeva-
ke kraljike pisme (s A. Pokornikom), Subotica,
1996.
Lit.: Dr Josip Andri 1894-1967 :zbornik, Zagreb,
1971; Bako klasje, br. 57, Subotica, 1990; L. I.
Krmpoti, Govor prigodom dodjele papinog pri-
znanja Pro Eclesia et Pontifice Beli Gabriu, Su-
botika Danica : kalendar za 1992. god., Subotica,
1992; A. Sekuli, Knjievnost podunavskih Hrvata
u XX. stoljeu, Zagreb, 1996; Hrvatski biografski
leksikon, 4, Zagreb, 1998; Zvonik, 6/2000, Suboti-
ca; K. elikovi, Prof. Bela Gabri, Subotika Da-
nica : kalendar za 2002., Subotica 2001; M. Miko-
vi, Blagi smijeak i lijepe rijei, Klasje naih rav-
ni, 1-2/2002, Subotica; . Lonar, Pseudonimi i
inicijali autora koji su pisali o bunjevakim i oka-
kim Hrvatima, Klasje naih ravni, 11-12/2006, Su-
botica.
K. elikovi
GABRI
4
Bela Gabri
GABRI, Emil (Subotica, 22. III. 1975.),
violinist. Sin Ernesta i Zlate, ro. Liina.
Osnovnu kolu zavrio je u Subotici. Nje-
govu glazbenu darovitost otkrio je vrlo rano
voditelj limene glazbe u subotikoj Muzi-
koj koli Stevan Toplak te je s 4,5 godine
upisao niu muziku kolu. Srednju muzi-
ku kolu zavrio je takoer ranije u klasi
profesora Ive Vlaia u Subotici. S petnaest
godina upisao je Muziku akademiju u No-
vom Sadu, a nakon zavretka prve godine
prelazi na zagrebaku Muziku akademiju,
na Odsjek za gudake instrumente, na ko-
jem je apsolvirao violinu. S nekoliko glaz-
benika 1993. osnovao je grupu Paganini
band. Skupina njeguje etno-pop glazbu, su-
raivala je s Arsenom Dediem, Gibonni-
jem, Ibricom Jusiem i drugima, a objavila
je i dva albuma: Ja sam ivot (1998.) i Pa-
ganini kad zasvira (2002.).
Lit.: Hrvatska rije, br. 154, Subotica, 2006;
http://paganini.hr/
M. Kopunovi
GABRI, Emina (Hamilton, Kanada, 3.
XII. 1975.), gimnastiarka, dizaica utega.
Ki Blaka i Marije, ro. Karlovi. Osnov-
nu kolu zavrila je na Paliu, a srednju gra-
fikoga smjera u Subotici. Gimnastikom se
poela baviti 1980. u Gimnastikom dru-
tvu Partizan, u kojem je ostala do kraja ka-
rijere 1991. Bila je prvakinja Vojvodine u
kategoriji pionirki 1984. i seniorki 1991.,
drugo mjesto osvojila je 1990., a tree
1989. Na saveznim natjecanjima dvaput je
osvojila tree mjesto: 1987. i 1991. U povi-
jesti enske gimnastike u Subotici prva je
uspjela izvesti dvostruki salto na parteru
bez odskone daske. God. 1991. u Klubu
dizaa utega Spartak poinje trenirati diza-
nje utega. U juniorskoj konkurenciji bila je
prvakinja Vojvodine 1992. u kategoriji do
52 kg, Srbije 1992. u kategoriji do 48 kg i
SR Jugoslavije 1992. i 1993. kategoriji do
52 kg. God. 1993. prestaje se baviti spor-
tom. ivi na Paliu.
Izvori: Osobna arhiva Emine Gabri; Arhiva Kluba
dizaa utega Spartak.
P. Skenderovi
GABRI, Josip (Subotica, 16. III. 1814.
Subotica, 23. V. 1874.), zemljoposjednik,
virilist. Sin Marijana i Kolete, ro. Kujun-
di. Kad se poetkom 1870-ih polovina lo-
kalnoga zastupnikoga tijela poela popu-
njavati virilistima (imenovanim neizabra-
nim zastupnicima, koji su to postajali na te-
melju funkcije, poreznoga cenzusa i sl.),
postao je gradski opinar na osnovi plae-
noga neposrednoga poreza. Nakon njegove
smrti subotiki je tisak zabiljeio: ovo je
prva posmrtnica tampana na bunjeva-
kom.
Izvor: Historijski arhiv Subotica, F:451.7; F:451.75.
Lit.: Subatiki glasnik, Subotica, 30. V. 1874.
M. Grlica
GABRI, Josip Josa (Subotica, 7. VII.
1930.), stolnotenisa, odvjetnik, drutveni i
politiki djelatnik. Sin Lazara i Roze, ro.
Lackovi. U rodnome mjestu zavrio je
osnovnu kolu (u gradskoj etvrti Ker) te
gimnaziju. Diplomirao je na Pravnom fa-
kultetu u Beogradu 1964.
Isprva radi kao pravni referent u subo-
tikoj tvornici Pionir, zatim je 1966. iza-
bran za suca Opinskoga suda u Subotici, a
1967.-74. tajnik je Skuptine Opine Subo-
tica. Nakon to nije reizabran na tu funkci-
ju, 1975. otvara odvjetniki ured, odakle
odlazi u mirovinu 1986. lan je Demokrat-
skoga saveza Hrvata u Vojvodini od njego-
va osnutka 1990., te dugogodinji dopred-
sjednik stranke najvie angairan na planu
zatite i ostvarivanja manjinskih prava voj-
voanskih Hrvata.
Stolni tenis poeo je igrati 1945. u
Omladinskom domu u Keru, a nakon to je
GABRI
5
Josip Gabri
uoen njegov talent na kvartovskom natje-
canju, poeo je igrati u Sportskom drutvu
Spartak. Ve 1947. postao je omladinski pr-
vak Jugoslavije u disciplini juniorskih pa-
rova s Ivicom Bajiem, a 1948. osvaja i pr-
vo mjesto u pojedinanoj konkurenciji. Do
kraja karijere u razliitim disciplinama
(ekipno, pojedinano, u parovima) osvojio
je ukupno 13 naslova prvaka Jugoslavije,
12 naslova prvaka Srbije te vei broj drugih
i treih mjesta. U eri Vilima Harangozoa vr-
lo je uspjeno branio boje Spartaka, a s pre-
laskom u beogradski Partizan 1951., za ko-
ji je nastupao do 1955., znatno je pridonio
razvoju beogradskoga stolnoga tenisa. Na
Meunarodnom prvenstvu Jugoslavije u
Novom Sadu 1955. osvojio je drugo mje-
sto, a iste godine na ekipnom prvenstvu Ju-
goslavije najuspjeniji je pojedinac nije
izgubio nijednu partiju. Nastupao je 21 put
za reprezentaciju Jugoslavije u razdoblju
1951.-56., a sudjelovao je s njom i na 4
svjetska prvenstva (Be 1951., Bukuret
1953., Wembley 1954., Utrecht 1955.).
Najvei uspjeh s dravnom vrstom postigao
je na svjetskom prvenstvu 1951., kad je u
susretu s reprezentacijom Engleske, pri re-
zultatu 4:4, u odluujuem susretu pobije-
dio Briana Kennedyja s 2:0 i tako donio Ju-
goslaviji pobjedu i bronanu medalju. God
1956. osvojio je prvo mjesto na Meuna-
rodnom prvenstvu Belgije u Bruxellesu i
Meunarodnom prvenstvu Rumunjske u
Bukuretu u igri parova s Josipom Vogrin-
com. Bio je ustar, klasian forhend-napa-
da. Nailazak sve veega broja igraa sa
spuvastim reketima te studij prava utjecali
su na njegov raniji prestanak aktivne igra-
ke karijere 1956. Poslije je radio i kao trener
u Stolnoteniskom klubu Spartak 1959.-67.
Potkraj 1960-ih i poetkom 1970-ih bio
je najprije predsjednik subotikoga Saveza
opine za fiziku kulturu (SOFK), a poslije
i predsjednik subotikoga Fonda za fiziku
kulturu, u kojem se posebno angairao na
izgradnji sportskih objekata, pa je za njego-
va mandata izgraena Hala sportova te
gradsko klizalite. Za svoj rad dobio je vie
nagrada i priznanja: naslov Zasluni spor-
ta Jugoslavije za osvojeno tree mjesto u
svijetu 1979., Zlatnu znaku Saveza za fi-
ziku kulturu Jugoslavije 1976., Svibanj-
sku nagradu Narodne skuptine Socijali-
stike Republike Srbije (1964.), Orden rada
sa srebrnim vijencem (1971.), Orden za
vojne zasluge sa srebrnim maevima
(1972.), priznanje Sto sportaa stoljea u
Subotici (2000.), zvanje Poasni graanin
Subotice 2005., Nacionalno sportsko pri-
znanje za poseban doprinos razvoju i afir-
maciji sporta Republike Srbije (2007.) i dr.
Lit.: 50 godina Stolnoteniskog saveza Jugoslavije,
Zagreb, 1978; Subotiki stoni tenis, ur. M. Brustu-
lov, Subotica, 1995; Dodela zvanja poasni graa-
nin Optine Subotica i priznanja Pro urbe, broura,
Subotica, 2005.
T. igmanov
GABRI, Nestor (Subotica, 12. I. 1931.
Novi Sad, 9. X. 1994.), pjeva narodnih
pjesama. Sin Ente i Kriste, ro. Balija.
Glazbenu karijeru poeo je u Subotici, a na-
stavio u Novom Sadu kao vokalni solist Ra-
dio Novoga Sada. Snimio je mnogobrojne
pjesme za Radio Novi Sad s narodnim i s
tamburakim orkestrom. Najvie je izvodio
novu narodnu glazbu komponiranu u duhu
narodnih pjesama 1960-ih godina, a manje
tradicionalnu. U fonoteci Radio Novoga
Sada sauvano je vie njegovih interpreta-
cija starih bunjevakih pjesama te pjesama
iz drugih krajeva Vojvodine. Jedan od nje-
govih posljednjih javnih nastupa bio je u su-
botikoj Hali sportova 1991. na Velikom
prelu. Ostao je zapamen kao izvrstan inter-
pretator.
S. Jaramazovi
GABRI, Stjepan Piora (Subotica, 28.
VII. 1911. Novi Sad, 21. III. 1978.), slu-
6
GABRI
Nestor Gabri
benik, nogometa. Sin Nikole i Kate, ro.
Vojni Purar. Osnovnu kolu i gimnaziju
zavrio je u Subotici, gdje je 1929. upisao i
Pravni fakultet. Zbog loih materijalnih pri-
lika 1931. stupio je kao dnevniar u slubu
u Gradsku javnu bolnicu, pa je studij odslu-
ao tek 1940., ali nikad nije diplomirao. Za
vrijeme rata radio je kao slubenik u Grad-
skoj bolnici. Potkraj 1945. obnaao je du-
nost tajnika Komisije za ratnu odtetu, a
nakon toga odlukom Narodnoga odbora
rasporeen je na mjesto administrativnoga
slubenika Gradske bolnice, gdje je radio
na razliitim poslovima i vodio cjelokupnu
bolniku administraciju do odlaska u miro-
vinu 1971. Od 1931. do poetka Drugoga
svjetskoga rata aktivno je igrao nogomet za
NK Baka iz Subotice. Poslije je rata neko
vrijeme bio je aktivan u klupskoj upravi.
Izvori: Arhivski podaci Zdravstvenog centra Subo-
tica.
Lit.: Fudbalski klub Baka 1901-2001, ur. .
Ini, Subotica, 2001.
E. Libman
GABRI, Stjepan (Subotica, 18. VIII.
1912. Lepoglava, 10. VI. 1950.), svee-
nik. Sin Antuna i Elizabete, ro. Juri. Obi-
telj se radi kolovanja djece sa salaa kod
Bikova preselila u Suboticu, gdje je otac ra-
dio kao potanski slubenik. Osnovnu ko-
lu zavrio je u rodnom gradu, nakon ega
odlazi u akovo u bogoslovno sjemenite.
Studij teologije zavrio je u Zagrebu, a za
sveenika je zareen 18. VII. 1937. u Senju.
Kao mladi kanonik djeluje na podruju
Senjske biskupije, a za vrijeme Drugoga
svjetskoga rata bio je upnik u mjestu Zab-
lau, kotar Biha, koje je tada bilo u Senj-
skoj biskupiji. Ondje je doekao je kraj rata.
God. 1946. komunistike vlasti neuspjeno
ga pokuavaju nagovoriti da se odrekne
sveenikoga poziva, nakon ega ga zatva-
raju i osuuju pod lanom optubom da je
suraivao s ustakim reimom. Iako je ve
prije rata bolovao od tuberkuloze, prije su-
enja 24 sata dran je do grla u vodi kako bi
bio prisiljen na suradnju. Na montiranom
politikom procesu osuen je na 15 godina
teke robije i na 5 godina gubitka svih gra-
anskih prava. Poslan je na odsluenje ka-
zne najprije u logor Staru Gradiku, a zatim
u kaznionicu u Lepoglavi, gdje je tada tam-
novao i zagrebaki nadbiskup Alojzije Ste-
pinac, kojemu je neko vrijeme prije rata bio
kapelan. I u Lepoglavi su ga takoer poku-
ali vrbovati, ali kako nije elio napustiti
sveeniku slubu, zatvorske su ga vlasti
dale usmrtiti, dok je u slubenom zapisniku
zabiljeeno je kako je poinio samouboj-
stvo. Zatvorska uprava nije predala tijelo
pokojnika rodbini da ga prenese u obitelj-
sku grobnicu u Subotici, nego je pokopan
na nepoznatome mjestu u Lepoglavi.
Izvori: Osobna arhiva i kazivanje Nade Biro, ro.
Gabri, iz Vukovara.
Lit.: S. Koul, Martirologij crkve zagrebake, Za-
greb, 1998; J. Vranekovi, Dnevnik I, prir. J. Bate-
lja, Zagreb, 2006; S. Razum, Osueni vjerski slu-
benici u Hrvatskoj u razdoblju od 1944. do 1951.
godine. Doprinos hrvatskom rtvoslovlju, Tkali,
11/2007, Zagreb.
K. Bui i N. Biro
GABRI-UPRIJA, nekadanji most u
junom dijelu Subotice, za koji se vezuje
bunjevaki svadbeni obiaj prenoenja
mladenke. Nalazila se stotinjak metara sje-
verozapadno od sadanjega spomenika
Prozivka na nekadanjem Petrovaradinsko-
me putu, nekada glavnome prilaznom putu
gradskomu sreditu s juga, te je za grad
imala iznimnu komunikacijsku vanost.
Premoivala je vok, prirodnu otoku svih
voda sa sjevera i tadanjega teritorija grada,
koji je tekao sredinom udoline Mlaka i tada-
njega gradskoga podruja i ulijevao se u
andorsku baru, tj. Mali Pali, i spajao dvi-
je obale s kerske i senanske grede. Va-
nost mosta za grad u prometnom smislu
uvijek je bila velika, jer je preko njega vo-
dio put u Petrovaradin i Zemun, ali i u okol-
na naselja. Mnogobrojno poljoprivredno
salako stanovnitvo s pustara juno i jugo-
zapadno od grada (Verui, ednik, Pavlo-
vac, urin, Sebei) od XVIII., a posebno
od XIX. st. dolazilo je naime u Suboticu na
andorsku troarinu i poslije prelazilo
Gabri-upriju te izlazilo na Petrovaradin-
ski put (dio dananje Ulice brae Radia).
O samom toponimu Gabri nema pouz-
danih podataka, kao ni o autentinom iz-
gledu mosta. Osnovano se moe pretposta-
viti da je bio od drveta te da je esto mije-
7
GABRI-UPRIJA
njao izgled. Prvi je put na gradskim kartama
prikazan 1748., a 1881. izgraen je kame-
ni most od 60.000 cigala. Iako je zacjevlji-
vanjem dotada otvorene kanalizacije u Pr-
vomajskoj ulici tijekom 1960-ih vok za-
mijenjen kanalizacijom te zasut, a ostatak
mosta tijekom 1980-ih sruen pri realizira-
nju urbanistikoga plana i formiranju nove
ulice Nade Dimi (prije Hercegovaka uli-
ca), od 1990-ih nekoliko puta pokretana ini-
cijativa mjesnih zajednica Prozivka i Baj-
nat da se uprija obnovi, rezultirala je iz-
gradnjom simboline uprije 2008. na to-
noj lokaciji gdje se nekada nalazila.
No ak i kada jedno vrijeme mosta nije
bilo, bunjevaka tradicija vezana za upriju
na mjestu gdje se ona nekad nalazila i dalje
je ivjela. Naime, u subotikih Bunjevaca
rairen je obiaj da nakon vjenanja mlado-
enja, u pratnji svatova, prenese mladenku
preko Gabri-uprije. Postoji vie tumae-
nja toga obiaja. Prema pukomu vjerova-
nju, prenoenje je bilo jamstvo da e brak
biti vrst i neraskidiv, a u njegovoj je poza-
dini pria o pastiru koji je uskokinju, tj.
nevjenanu suprugu, ukrao od roditelja i
prenio je na rukama preko Gabri-potoka.
Iako su roditelji djevojku pozivali natrag,
ostala je s njim te se obiaj odrao kao sim-
boliko jamstvo sloge mladenaca. Zapisana
je i legenda da je upriju sagradio neki o-
banin Gabri kako bi sa svojim ovcama br-
e doao na Mlaku, a ljudima je naplaivao
prelazak. Mogue je i to da je obiaj nastao
u vrijeme ivota u porodinim zadrugama,
kad se mladenka nakon udaje u potpunosti
posveivala ivotu unutar zadruge. Udane
su Bunjevke naime rijetko odlazile u grad,
pa je obiaj znaio i oprotaj od gradskoga
ivota.
Gabri-upriju opjevali su Vojislav Se-
kelj i puki pjesnik Stipan Bai karaba.
Baieva je pjesma i uglazbljena te izvede-
na na VI. festivalu bunjevaki
,
pisama
2006. u Subotici.
Lit.: B. Perunii, Postanak i razvitak batina na
podruju Subotice od 1686 godine, Beograd, 1958;
J. Klarski, Ekonomsko-socijalni koreni nekih obi-
aja stanovnitva severne Bake, Rukovet, br. 7-
8/1967, Subotica; A. Sekuli, Baki Hrvati, Zagreb,
1991; V. Sekelj, Ri fali, Rijeka, 1991 (1993; Su-
botica, 2003); V[ojislav]. S[ekelj]., Mostovi, ig,
br. 106, Subotica, 2000; G. Ulmer, Z. Pavi, Kra-
ljevski komesar Jozef Gludovac u Subotici (1788-
1790) : analitiki inventar, Subotica, 2003; S. Ku-
jundi, Nai mladenci, Subotica, 2004; Subotike
novine, 5. III. 2004, 12. III. 2004, Subotica; Subo-
tike, 30. III. 2007, 2. XI. 2007, Subotica.
A. Rudinski i B. Jaramazovi
GAE, donji dio muke odjee u Bunjeva-
ca i okaca. ivane su runo od domaega,
najee lanenoga platna svaka nogavica
je bila irine dvije pole platna (jedna po-
la iznosi 80 cm). Potkraj XIX. i poetkom
XX. st. domae laneno platno zamijenilo je
tvorniko pamuno platno. Izmeu nogavi-
ca umetala se krpica zvana tur. Na gor-
njem dijelu u porub uvlaila se vrpca
uganjak, kojom su se gae vezivale u
struku. Sezale su do glenjeva. Zimi su pre-
ko gaa Bunjevci odijevali akire. U
njih su se sveane uzimae gae od bije-
loga platna, da bi raskonije izgledale, iva-
le i u est pola, bogato su se nabirale u bore i
vrsto tirkale.
U okaca takoer ine dio tradicional-
noga ruha. ivale su se od tkanoga platna
enjara ili injara. Ukraene su ljoka-
ma pri kraju nogavice i obrubljene ipkom.
Gae se nose uz koulju od istoga materijala
te zajedno s froslukom, tj. prslukom, ine
muko ruho. Mogu biti izraene u vie pola,
no najee su ivane u dvije ili tri. Prije
Drugoga svjetskog rata ivale su se lanene
ili kudjeljne gae u manje pola za svako-
dnevnu uporabu, a nosili su ih i odrasli i dje-
ca. Rabile su se i kao donje rublje te su i
sprijeda i straga imale otvor.
K. Suknovi i M. eremei
8
GABRI-UPRIJA
Prenoenje nevjeste preko Gabri-uprije
GAJDAKO KOLO, bunjevaki puki
ples. Prema plesnoj strukturi arhaian je i
pripada u red najstarijih bunjevakih pleso-
va. Nekad se izvodio iskljuivo uz pratnju
solistikoga instrumenta gajda, dok se u
novije doba izvodi i u pratnji tamburaa i
harmonikaa. Plee se u kolu klasinoga ti-
pa, a pripada u kola panonske plesne zone.
Mjeovitoga je karaktera, s jednakim bro-
jem plesaa i plesaica. Kolo se pri izvoe-
nju giba u lijevu stranu. Plesai se dre za
ruke nisko sprijeda za male prste, a plesai-
ce su u vanjskom dijelu kruga s ruke na ra-
menima plesaa. Plesni su obrasci etvero-
dijelni, jer se rije o standardnom plesnom
obrascu bez iskvrcavanja. Plee se mirno,
bez naglih pokreta, s dubokim sputanjem u
koljenima. ine to osobiti plesai, kojima
je cilj isticanje vertikalnoga titraja.
Lit.: I. Ivanan, Narodni plesni obiaji u Hrvata,
Zagreb, 1996; L. Malagurski, Pesme i igre u narod-
nim obiajima bakih Bunjevaca, Subotica, 1997;
A. Ivanan, Narodni plesni obiaji Hrvata Bunje-
vaca, u: N. Zeli, Protiv zaborava, Zagreb, 2000; S.
Tonkovi, Dragulji bunjevake riznice, Novi Sad-
Petrovaradin, 2001.
Lj. Vukovi-Duli
GAJDE (tur. gayda: istog znaenja kao u
hrvatskom < arap. qidah: model; osnov;
naelo; melodija), puki glazbeni puhaki
instrument. Podrijetlom su iz Azije, ali su se
vremenom proirile po cijelom svijetu, po-
sebice u kotskoj, Irskoj, Australiji, gdje su
vaan instrument u vojnim orkestrima. Na-
stale spojem mijeha i frule, tipian su pa-
stirski instrument, koji je poslije uao i u
graanske krugove. Sastoje se od mjeine i
nekoliko cijevi od drva, koje su utaknute u
nju. Po jednoj se prebire melodija, a druge
izvode ostinantne intervale i tonove koji
slue kao nepromjenljivi fond. Uz prebi-
raljku imaju jo i krupan trubanj, koji gaj-
da pri sviranju oslanja o lijevo rame i iz ko-
jega bez prekida bruji dubok otegnuti ton.
Gajde daju troglasnu glazbu: povrh duboka
tona, to izlazi iz trubnja, uje se dvoglasna
svirka s prebiraljke na jednoj njezinoj ci-
jevi samo je jedna rupica za prebiranje i njo-
me se izvode samo dva tona u razmaku
kvarte. Na drugoj cijevi prebiraljke raspo-
reeno je pet rupica za prebiranje, pa se na
njoj izvodi napjev.
Na gajdama su se izvodila i kola: srje-
mica, seljanica, svatovac, bearac i napje-
vi iz narodnih popijevaka: Ajd na livo; Oj,
Savice, tiha vodo ladna; U livadi pod jase-
nom i drugi. Epske pjesme meu Hrvatima
u Bakoj, primjerice groktalice ili groktue,
esto su pjevane uz pratnju gajda ili frule, a
izvodili su ih u svatovima, na prelima, diva-
nu, berbi i slinim zgodama. Gajde su imale
i svoju ulogu u prigodi enidbenih obiaja
okakih i bunjevakih Hrvata. Prije nego
to su zarunici ili na pisanje k sveeni-
ku u upni ured, momkova bi rodbina ila k
djevojinim roditeljima na tzv. rakiju, ve
ujutro, uz pratnju gajdaa, a predveer bi se
skupljena rodbina vozila kolima kroz selo
pjevajui u pratnji gajda. I gajdaa je danas
sve manje; ima krajeva u kojima se jo sa-
mo najstariji ljudi sjeaju posljednjih gaj-
daa, u pravilu vrlo vjetih sviraa, cijenje-
nih i pozivanih da svirkom i pjevanjem uve-
liaju razna veselja. Iako se u nekim mjesti-
ma jo koriste, danas su gajde vie dio kul-
turne batine nego stvarnoga glazbenoga
ivota.
Lit.: Narodna glazbala u Hrvata, u: Danica : kole-
dar za prostu godinu 1951, Zagreb, 1950; J. Andre-
is, Historija muzike, 1, Zagreb, 1966; J. Andreis,
Vjeni Orfej, Zagreb, 1967; Popularna enciklope-
dija, Beograd, 1976; A. Gabri, Blako Raji kao
sakuplja bunjevakih narodnih pjesama, u: Subo-
tika Danica : kalendar za 1984, Subotica, 1983;
M. Bosi, enidbeni obiaji okaca Hrvata u Ba-
koj, Novi Sad, 1992.
Z. Pelaji
GAL, Stipan (urin, 2. I. 1952.), ekono-
mist, poljoprivrednik. Rodio se na salau u
okolici urina kao peto od osmero djece u
obitelji Pavla i Marte, ro. Mesaro. Prva
etiri razreda osnovne kole pohaao je u
Miievu, a druga etiri u Bajmoku, do ko-
jega je svakodnevno pjeaio. Na Tehni-
koj koli u Subotici zavrio je strojarski
smjer, nakon ega se upisao na Viu kolu
za cestovni promet u Zagrebu. Nastavu je
pratio u Subotici, a diplomirao je 1976. Za-
poslio se u tvornici elektromotora Sever
1975. Uz rad je studirao ne Ekonomskom
fakultetu u Subotici, na kojem je diplomi-
rao 1982., a na poslijediplomskom studiju
1994. obranio je magistarsku radnju Margi-
nalni trokovi u visokoserijskoj proizvod-
9
GAL
nji. U Severu je poeo raditi na pripremi
materijala u alatnici i napredovao je do
funkcije direktora financija i pomonika
generalnoga direktora za komercijalu i fi-
nancije 1990-ih godina. Poslije se vratio na
imanje u Tavankutu i ikeriji, gdje se bavi
uzgajanjem voa.
M. Kopunovi
GALICIJA, nekadanja austrijska krunska
zemlja s administrativnim sreditem u La-
vovu. Od X. st. na njezinu se podruju su-
kobljavaju poljska i kijevska drava, a u
XII. st. ondje nastaje samostalna kneevina
sa sjeditem u Galiu, prema kojemu je i
dobila ime. U XIV. st. kneevina gubi sa-
mostalnost te ulazi u sastav poljsko-litav-
ske unije. Nakon prve diobe Poljske 1772.
vei dio Galicije dolazi pod austrijsku upra-
vu, a nakon druge i tree diobe Austrija pri-
paja i preostale dijelove. Od Bekoga kon-
gresa 1815. austrijska je krunska zemlja;
god. 1846. prikljuen joj je i Krakov, a tri
godine poslije iz nje je izdvojena Bukovina.
Nakon 1918. Poljska proglaava suvereni-
tet nad cijelim podrujem Galicije, no pro-
tiv toga ubrzo ustaju Ukrajinci u istonom
dijelu. Pobuna je trajala do kraja 1919., a i-
re meunarodno priznanje poljskoga suve-
reniteta dolo je tek 1923. U Drugom svjet-
skom ratu bila je pod njemakom okupaci-
jom, a nakon njega podijeljena je izmeu
Poljske i SSSR-a. Njezin istoni dio, uklju-
ujui i Lavov, danas pripada Ukrajini.
U zajedniko pamenje donjougarskih
Hrvata Galicija je ula u prvom redu zbog
krvavih borba koje su se ondje tijekom Pr-
voga svjetskoga rata vodile izmeu austro-
ugarske i ruske vojske. Pretpostavlja se da
je samo u bici od 26. VIII. do 17. IX. 1914.,
koja je zavrena pobjedom Rusa, poginulo
oko 400.000 austro-ugarskih i oko 230.000
ruskih vojnika. Meu palima i ranjenima
bilo je i puno Hrvata iz ugarskoga Poduna-
vlja, pa sjeanje na ta ratna stradanja do da-
nas ivi u usmenoj predaji, a ugraeno je i u
pojedine knjievne tekstove. Bunjevaki se
vojnici tako spominju u Krleinim novela-
ma iz zbirke Hrvatski bog Mars, a povratak
iz Galicije jedan je od najpotresnijih motiva
u poetskoj zbirci Ri fali Vojislava Sekelja.
Rukopisnu ostavtinu Matije Evetovia i-
ne i njegove dnevnike biljeke iz Prvoga
svjetskog rata, meu kojima su i ratne uspo-
mene iz Galicije.
Lit.: rtve svitskog rata, u: Subotika Danica ili bu-
njevako-okaki kalendar sa slikama za prostu
godinu 1921., Subotica, 1920; M. Evetovi, Kul-
turna povijest bunjevakih i okakih Hrvata (ru-
kopis); Hrvatska enciklopedija, 4, Zagreb, 2002.
P. Vukovi
GALI, uka (Santovo, 24. IV. 1900.
Santovo, 21. IX. 1991.), narodni umjetnik,
obrtnik. Sin Stipana i Age, ro. ati. Kako
je rano ostao bez oca, nakon zavretka pu-
ke kole slui na biskupskom imanju u Si-
getu (mad. Pspkpuszta) i na barunskom
posjedu na Rastini. Tu je prvi put uo kako
sviraju na glasoviru i harmonici te ga je to
potaknulo da, nakon ustrajne tednje, har-
moniku i sam kupi. U meuvremenu je u
Bezdanu izuio limarski zanat, a s vreme-
nom je postao majstor na harmonici. Osno-
vao je orkestar, iji su lanovi bili i Andrija
uli, Ljubo i ivko Balatinac, Ivan Du-
ben te Milovan Velin. S mjesnom kultur-
nom skupinom sudjelovao je na mnogim
turnejama, festivalima, smotrama folklora,
a bez njega se nije mogla zamisliti nijedna
veselica, prelo, marindanski bal ili svatovi.
Slovio je za najboljega sviraa u iroj okoli-
ci, o emu svjedoi i bearac: Zlatne ruke
u Galia uke: / kad zasvira, noge nemu
mira. Neko vrijeme uenike je pouavao
sviranju harmonike. Zahvaljujui njemu
spaene su od zaborava mnoge stare puke
pjesme i druge santovake umotvorine. Do-
bitnik je vie priznanja i nagrada te onodob-
10
GAL
Galicija
noga visokoga odlija Za socijalistiku kul-
turu 1970.
Lit.: S. Sabovljev, ika uka Gali, u: Hrvatski
glasnik, 24/1991, Budimpeta.
. Mandi
GALOVI, Ivan, o. Albert od Blaene
Djevice Marije (Livir /mad. Lv/ pokraj
oprona, Madarska, 17. I. 1888. Som-
bor, 6. IV. 1935.), karmelianin, skladatelj.
Gradianski je Hrvat. Osnovnu kolu po-
haao je u opronu, a u treem razredu kla-
sine gimnazije 1903. primljen je u karme-
liansko djeako sjemenite u uru. God.
1904. obukao je karmeliansko odijelo i po-
eo novicijat, a 1907. polae sveane zavje-
te. Filozofiju i teologiju studira u Budimpe-
ti, a usto studira i orgulje i glasovir, poslije
i violinu i violonelo. Za sveenika je zare-
en 1910. u Ostrogonu. God. 1913. poslan
je u Sombor za profesora teologije karmeli-
anskim bogoslovima. Od 1917. prior je sa-
mostana u uru, gdje poinje skladateljsku
djelatnost. U Sombor se vraa 1924., a na-
kon smrti o. Ambrozija Baia 1925. posta-
je prefekt maloga karmelianskoga sjeme-
nita u Somboru. God. 1927. premjeten je
u budimpetanski samostan, gdje vodi Ma-
rijinu Kongregaciju djevojaka i na madar-
skom ureuje glasnik Szent Terzke rozsa-
kertje (Ruinjak sv. Male Terezije). God.
1929. vraa se u Sombor, orgulja je i pre-
fekt djeakoga sjemenita, a od 1933. po-
staje uiteljem novaka u Somboru. Ubrzo
se razbolio, a 1935. i umire.
Napisao je brouru na madarskom u
ast novoproglaene svetice Male Terezije.
Njoj u ast skladao je i pjesme: Vrhu gore
Karmela te K Mariji mi miloj Majci Djevi.
Rajska se vrata otvaraju sada himan je po-
sveen sv. Tereziji Avilskoj i sv. Ivanu od
Kria, koji se i danas rado pjeva. Njegovom
je zaslugom karmelianska crkva u Sombo-
ru dobila prekrasne orgulje. Zauzimao se i
za prevoenje djela sv. Terezije Avilske i sv.
Ivana od Kria na hrvatski, to je ostvario
njegov uitelj hrvatskoga dr. Fran Biniki iz
Likog Osika 1933. Bio je vrstan govornik i
propovjednik na hrvatskom, madarskom i
njemakom jeziku. Uz klasini latinski,
grki i hebrejski, nauio je i panjolski kako
bi bolje razumio djela sv. Terezije Avilske i
sv. Ivana od Kria.
Lit.: M. Milo, Sjeanje na o. Alberta Galovia, Su-
botika Danica : kalendar za 1985. god., Subotica,
1985; Hrvatski biografski leksikon, 4, Zagreb,
1998; M. Milo, Znaajni likovi Karmela u Sombo-
ru, u: Batina za budunost : karmel u Somboru
1904.-2004., Zagreb-Sombor, 2003.
M. Milo
GARA, naselje u Bako-kikunskoj upa-
niji, oko 20 km jugoistono od Baje, 2735
st. (2001.). Miljenja o podrijetlu naziva se-
la nisu jedinstvena. Prema jednoj pretpo-
stavci selo je dobilo ime po porodici Garai,
kojoj je neko vrijeme pripadalo. Drugi tvr-
de da naziv sela potjee od slavenske rijei
gora, budui da se prvotno naselje nalazi-
lo na brijegu 4 km od sadanjega sela u
smjeru uria (mad. Bcsszentgyrgy),
koje se nazivalo Gradina, no iako se 1940.
pri iskopavanju kanala nailo na ruevine,
one nisu detaljnije istraene.
Gara je jedno od najstarijih naselja Baj-
skog kotara, bila je naseljena ve u vrijeme
Arpadovia. Prvi poznati pisani podaci o
selu nalaze se u zapisima iz razdoblja vlada-
vine kralja Andrije III. (1290.-1301.), koji
je kmetovima Kelemenu i Mihlyu za ratne
usluge podario imanje Garu (possessionem
seu terram Gara cum ecclesia). Do 1334.
selo je pripadalo porodici Garai, kad su je
Petar Garai i njegovi roaci prodali sinovi-
ma Imrea Becseija. Gara se spominje i u do-
kumentima iz 1342., 1358., 1359. te 1366.,
kad mijenja gospodare. God. 1400. imanje
je porodice Ttts i tako se vodi do 1574.,
kad prelazi u ruke porodice Kisvrdai.
11
GARA
Ivan Galovi
Prema turskim defterima iz 1590. u Gari
je bilo 25 kua koje su plaale porez. Za vri-
jeme turske vladavine Gara je pripadala
Somborskoj nahiji, ali je bila slabo napue-
no mjesto. Nominalno ju je 1641. kao ima-
nje dobio Nikola Milojkovi, a ve 1642.
ugarski je palatin, zajedno s Kamarom i
Tompom, daruje Istvnu Aszalayu i dmu
Komjtyu. God. 1663. vlasnici su imanja
Mihly Bory, Nikola Dvornikovi i Gyrgy
Horvt Szalatnyai. Beogradski biskup Ma-
tija Benli u Gari je 1669. krizmao 156 ka-
tolika Hrvata. Kalakoj je nadbiskupiji
1678. platila 4, a 1700. 6 forinta crkvene
desetine. Prema turskomu popisu poreznih
obveznika iz 1679. plaala je 3 forinte haraa.
Sadanje naselje formirano je nakon od-
laska Turaka, a naseljavali su ga Hrvati. Za
vrijeme kuruca 1703.-11. selo je razrueno i
opustjelo. Pustara Gara 1712. darovana je
Matiji Urbancu, a 1724. njezino plodno ze-
mljite unajmljuju stanovnici Baje. U popi-
sima stanovnitva u doba Marije Terezije
spominje se kao pustara koja pripada Baji,
1727. prelazi u posjed porodice Czobor, a
1750. zajedno s Bajom postaje Graalkovi-
evim posjedom.
Iako se postojanje crkve spominje i u
prijanjem razdoblju, crkva posveena sv.
Ladislavu izgraena je 1780. upne mati-
ne knjige vode se od 1735., kad je izgraena
i trona crkva od erpia, a samostalnom je
upom postala 1744.
Pouavanje djece poelo je 1755., a
1780. izgraena je prva kola. Do 1867. u
koli se ui samo bunjevaki, a otad pa
do 1878. i njemaki i madarski. U vrijeme
uiteljevanja Mije Mandia 1878. kola je
imala 180 uenika. Za njegovo se ime vee i
osnivanje itaonice. Samostalna Bunje-
vaka kola i vrti otvoreni su 1946., a
1973. ujedinjuju se tri garske kole pa ue-
nici i uitelji iz narodnosnih prelaze u ma-
darsku kolu. Danas u selu funkcionira vr-
ti s hrvatskom skupinom i madarska
osnovna kola, u kojoj se pouava i hrvatski
jezik kao neobvezatan predmet. Hrvatska
manjinska samouprava djeluje od 1995.
Jo 1762. svi su stanovnici bili Hrvati, a
1770. ima 90 hrvatskih, 7 madarskih i 1
slovaku obitelj. Nijemci se doseljavaju
1786., pa se potkraj XVIII. st. biljei kao
njemako-hrvatsko naselje. God 1828. po-
pisano je 220 njemakih, 196 hrvatskih i 8
madarskih obitelji, a 1864. 2400 Nijemaca
i 1668 Dalmatinaca. Prema popisu iz
1890. u selu ima 705 kua, u kojima ivi
4066 stanovnika: 2697 Nijemaca, 1283 Hr-
vata, 86 Madara. God. 1900. ima 3998 sta-
novnika, od toga 1329 Hrvata; 1910. broj je
Hrvata 1207 (od ukupno 4087 stanovnika),
1941. godine pak 1047 (od 3941 stanovni-
ka), 2001. popisano je 197 Hrvata. Nakon
Drugoga svjetskoga rata prisilnim iseljava-
njem Nijemaca znatno je promijenjen et-
niki sastav stanovnitva jer su na njihovo
mjesto naseljeni Madari, tako da je na po-
sljednjem popisu bilo samo 174 Nijemca.
U Gari su roeni dramski pisac i kazali-
ni djelatnik Antun Karagi (1913.-1966.),
kulturni djelatnik Alojzije Babi (1925.-1974.),
nogometa Nikola Pani (1944.-2007.),
kao i vie suvremenih hrvatskih kulturnih i
politikih djelatnika u Madarskoj (Antun
Krikovi, Mijo Karagi, Mio Hepp, Joso
Ostrogonac, Joso ibalin, Angela okac
Markovi i dr.).
Lit.: E. Fnyes, Magyarorszg geographiai szt-
ra, 1, Pest, 1851; D. Csnki, Magyarorszg trt-
nelmi fldrajza a Hunyadiak korban, 2, Budapest,
1897; I. Ivnyi, Bcs-Bodrog vrmegye trtnelmi
12
GARA
Gara
helynvtra, 3, Szabadka, 1907; Bcs-Kiskun
megye mltjbl, 5, 6, ur. T. Ivnyi-Szab, Kec-
skemt, 1982, 1983; . Mandi, Povijesna antro-
ponimija bunjevakih Hrvata u Madarskoj, Bu-
dimpeta, 1987; L. Kiss, Fldrajzi nevek etimol-
giai sztra, 1, Budapest, 1988; M. Zegnl, Gara
trtnete, Garai Hrad, br. 2-8, Gara, 1991-1992;
A. Sekuli, Hrvatski baki mjestopisi, Zagreb,
1994; . Mandi, Mikrotoponimija bunjevakih
Hrvata u Madarskoj, Folia onomastica Croatica,
10, Zagreb, 2001; Kisebbsgi kalauz 2007, Buda-
pest, 2007.
A. . Bubreg
GARAANIN, Ilija (Garai pokraj Kragu-
jevca, 16. I. 1812. Beograd, 10. VI.
1874.), politiar, dravnik. Sin je trgovca
Milutina Savia, koji je bio meu vodeim
ljudima srpskoga ustanka protiv Turaka, a
poslije i jedan od ustavobraniteljskih voa.
Prezime koje je nosio za ivota uzeo je pre-
ma rodnom mjestu. Osnovnu naobrazbu
stekao je kod privatnih uitelja, a kolova-
nje je nastavio u grkoj koli u Zemunu te
njemakoj u Orahovici u Banatu. Neko vri-
jeme bavio se trgovinom, a 1834. stupa u
carinsku slubu najprije u Vinjici na Duna-
vu, poslije u Beogradu. Kad je knez Milo
Obrenovi organizirao vojsku 1837., posta-
vio ga je za zapovjednika u inu pukovnika.
Kao pristaa ustavobranitelja emigrirao je
1840., ali se u Srbiju vraa 1841. te sudjelu-
je u ruenju kneza Mihaila Obrenovia i do-
voenju na prijestolje Aleksandra Karaor-
evia. Od listopada 1842. na dunosti je
pomonika ministra unutarnjih poslova, a
1843.-52. ministar je unutarnjih poslova s
vrlo irokim ovlastima, od kontrole tiska,
vojske, policije, prometa i pota do djelo-
mine kontrole gospodarstva. God. 1844.
donio je tajni nacionalni program Srbije
Naertanije. U Srbiju je uveo policiju i bi-
rokratsku upravu, a na vanjskom planu bo-
rio se protiv austrofilske politike kneza Ale-
ksandra Obrenovia. Predsjednik vlade i
ministar vanjskih poslova bio je od 13. IX.
1852., ali ve 14. III. 1853. smijenjen je na
zahtjev Rusije, jer se oslanjao na Francusku
i bio nepovjerljiv prema ruskoj politici na
Balkanu. Nakon Krimskoga rata (1853.-
56.) pribliava se Rusiji. Ministar vanjskih
poslova bio je opet od 13. III. 1858. te je u
tom razdoblju organizirao Svetoandrejsku
skuptinu, koja je potkraj 1858. zbacila di-
nastiju Karaorevia te protiv njegove vo-
lje ponovno dovela na vlast Miloa Obreno-
via. Nakon toga najprije istupa iz dravne
slube, ali na poziv kneza Mihaila 1861. po-
staje predsjednik vlade i ministar vanjskih
poslova. Nastavio je izgradnju policije i bi-
rokratske uprave, a u vanjskoj je politici
prihvatio ideje kneza Mihaila o ratu s Turci-
ma i radio na sklapanju saveza s Crnom Go-
rom i Grkom u pripremanju protuturskoga
ustanka. Iz slube je otputen 1867. jer se
protivio Mihailovoj namjeri da promijeni
vanjsku politiku, ali i kneevoj enidbi s
Katarinom, keri svoje roakinje Anke
Konstantinovi. Nakon toga ivio je izvan
politike na svojem imanju u Grockoj, danas
dijelu Beograda.
Naertanije. Garaaninov temeljni politi-
ki dokument izraen je pod snanim utjeca-
jem poljske emigracije u Parizu, okupljene
oko kneza Adama Czartoryskoga, koja je
teila osloboenju Poljske. Czartoryski je
1843. u vazalnu Kneevinu Srbiju poslao
svojega povjerenika, ekoga panslavista
Frantieka Zacha, koji je trebao potaknuti
rad na ujedinjenu svih junih Slavena i po-
moi stvaranju osovine Beograd-Zagreb ra-
di osloboenja od vlasti stranih sila. Prema
idejama iz spisa Czartoryskoga Conseils
sur la conduite suivre par la Serbie i na-
kon opsenih konzultacija o srpskom i ju-
noslavenskom pitanju i s lanovima Ilir-
skoga pokreta, Zach je izradio i predao Ga-
raaninu panslavenski dokument Plan za
slavensku politiku Srbije, koji se temeljio
na koncepciji francuske diplomacije o rje-
avanju istonoga pitanja. Prema njoj oko
Srbije bi se postupno trebali okupiti svi ju-
ni Slaveni pod turskom, a poslije i oni pod
austrijskom vlau, a nova bi drava, osla-
njajui se na Francusku i Veliku Britaniju,
bila zapreka izbijanju Rusije na Sredozemlje.
Iako je Garaanin najveim dijelom,
ak i doslovce, prihvatio tekst Plana, ipak
je isputanjem ili zamjenjivanjem pojedi-
nih rijei promijenio osnovnu koncepciju i
novoj verziji, Naertaniju, do te mjere dao
svoj peat da e ono poslije ostati vezano
samo za njegovo ime. Tako je sve izvorne
termine koji su se odnosili na June Slavene
13
GARAANIN
preradio i preveo kao Srbi i Srbija; kao cilj
naveo je obnovu srpskoga Duanova car-
stva na podlozi povijesnoga prava i sred-
njovjekovne tradicije Srbije; ograniio se
na srpski narod i podruja u Turskom car-
stvu koje je smatrao srpskim: Bosnu i Her-
cegovinu, Crnu Goru, povijesnu Staru Srbi-
ju (Kosovo i Makedoniju) te, radi izlaska na
more, Albaniju; dodao je oslonac na Rusiju
pod uvjetom da potuje neovisnost Srbije,
pri emu bi zapadne sile bile protutea nje-
zinim osvajakim planovima na Balkanu i
mijeanju u unutarnje poslove Srbije; glav-
ni pokreta u ekspanzionizmu jest politi-
ko-nacionalna propaganda: predvidio je or-
ganiziranje obavjetajne slube i razgranat
sustav propagande (slanje agenata, kolo-
vanje mladih ljudi iz susjednih zemalja u
Srbiji, pa i njihovo primanje u srpsku drav-
nu slubu radi stjecanja potrebnoga isku-
stva i njihova odgoja u smislu zacrtane poli-
tike, zatim objavljivanje u Srbiji crkvenih,
povijesnih i drugih knjiga, davanje potpore
crnogorskom vladiki, osnivanje novina u
krajevima preko Save i dr.). Naertanije je
tako postalo tajnim programom vanjske po-
litike Srbije u XIX. i XX. stoljeu (slubeno
je objavljeno tek 1906.), a Garaanin je u
vrijeme svoje vladavine bio poticatelj stva-
ranja tajnih drutava i propagandnih centa-
ra na turskom i austrijskom podruju sa za-
daom ruenja tih drava i pripajanja njiho-
vih teritorija Srbiji.
Garaaninove ideje meu junougar-
skim Bunjevcima. Kao ministar vanjskih
poslova Ilija Garaanin u meunarodnim se
kontaktima susretao s brojnim zagovarate-
ljima junoslavenske uzajamnosti iz tada-
nje Trojedne Kraljevine te Bosne i Herce-
govine, ali i s predstavnicima Hrvata i Srba
iz june Ugarske. Od vodeih subotikih
Bunjevaca kontakte s Kneevinom Srbijom
odravali su Ambrozije Boza arevi
(1820.-99.) i Kalor Milodanovi (1847.-
83.), bliski suradnici biskupa Ivana Antu-
novia, prvoga bunjevako-okakoga pre-
poroditelja, koji je osobno podupirao i me-
u Bunjevcima i okcima irio junosla-
vensku ideju biskupa J. J. Strossmayera.
Ambrozije Boza arevi, junoslaven-
ski orijentiran publicist, pisac i kulturni dje-
latnik, koji je, prema vlastitoj izjavi, odra-
stao pod munim pritiskom Gajeve Ilirije
(Subotianin dr. Vranje Zomborevi bio je
sudionik Ilirskoga pokreta), odravao je
dobre odnose i s liberalnim predstavnicima
ugarskih Srba, napose onih okupljenih oko
Matice srpske u Novom Sadu. Njegov prvi
susret s Ilijom Garaaninom bio je sluajan,
u ekaonici jednoga petanskoga lijenika,
1853. Sam je arevi 1898. u subotikom
listu Bcskai Hrlap naveo da je s njime
imao povjerljivih, bliih veza, istiui
pritom: U mnogo emu sam dobio obavi-
jesti i orijentaciju od pokojnoga dravnika
neka mu je za to blagoslovljena uspome-
na. To je potvrdio i Mijo Mandi 1900. u
Nevenu piui da je Ambrozije arevi
naao prilike da se porazgovori o naim
poslovima sa Ilijom Garaininom, srpskim
ministrom pridsidnikom. Njihove veze
potvruje i Boko Vuji u Subotikim novi-
nama 1893. godine: Mi smo imali priliku
u jednog naeg prijatelja itati privatno pi-
smo biveg ministra srpskog g. Milutina
Garaanina, sina velikog i znatnog srpskog
dravnika pokojnog Ilije Garaanina, u
kojem se Milutin Garaanin razbira za na-
eg estitog bunjevakog rodoljuba Am-
brozija Bozu arevia, od kojeg je oeki-
vao da e mu moi dati nike podatke koje je
stekao kao na vridni i neumorni bunjeva-
ki rodoljub Boza, inae nazvani Ujo, kada
je u vrime uzpostave ugarskog ustava god.
1860. i slideih godina, prilikom saobraaja
sa pokojnim srpskim dravnikom Ilijom
Garaaninom, o bunjevakom i maarskom
pokretu dopisivao i vani stvari utvri-
vao Pokojni Garaanin vrlo se intereso-
vao za nau narodnu bunjevaku stvar i na-
u sudbinu skopavao sa sudbinom Srba
uope i sa sudbinom Srbije i balkanskih na-
roda na pose, na kraju izraavajui nadu
da e na Ujo opirno izvie moi i htiti
dati. Garaanin je veze s Bunjevcima odr-
avao i posredovanjem Miloa Popovia,
urednika beogradskoga lista Vidov-Dan,
neslubenoga glasila srpske vlade, za koji
je arevi povremeno pisao, a u Antunovi-
evim Bunjevakim i okakim novinama
prenosio je lanke iz Vidov-Dana. Boza
arevi je 1865. sa srpskoga na maarski
14
GARAANIN
jezik preveo i Popovievu raspravu Narod-
nosno pitanje u Maarskoj sa srpskog sta-
novita.
O susretima Kalora Dragutina Miloda-
novia s predstavnicima srpskoga reima
postoje tek posredne informacije od Dua-
na Petrovia, koji je objavio njegovu krau
biografiju. Iako nema podataka o tome je li
bio u osobnom kontaktu s Ilijom Garaani-
nom, na temelju njegove aktivnosti moe se
pretpostaviti da se upoznao s njegovim po-
litikim programom: u svojem radu surai-
vao je s Bozom areviem; nakon Mise-
ne kronike (1872.-73.) izdavao je Subatiki
glasnik 1873.-76., u kojem je zagovarao
opravdanost oruane borbe Srba protiv Tu-
raka i pokrenuo akciju za prikupljanje pri-
loga za stradale sudionike hercegovakoga
ustanka 1875., zbog ega su ga politiki
protivnici optuivali da se nalazi u slubi
Srba i Srbije. Iz Madarske je izbjegao u Sr-
biju te je kao dobrovoljac sudjelovao u pr-
vom (1876.) i drugom (1877.-78.) srpsko-
turskom ratu. Poslije je bio inovnik u srp-
skom ministarstvu unutarnjih poslova, a
neko vrijeme suraivao je u listu Srpske na-
predne stranke Videla, iji je utemeljitelj
bio Ilijin sin Milutin Garaanin, koji mu je i
pomogao oko zaposlenja u glavnoj beo-
gradskoj poti. Svoju privrenost srpstvu
Milodanovi je potvrdio prelaskom na pra-
voslavnu vjeru, a meu prvima je zastupao
ideju da su Bunjevci Srbi rimokatolike vjere.
Treba imati na umu i da su nacionalno-
mu radu Ambrozije Boze arevia i Kalo-
ra Dragutina Milodanovia potporu pruali
ugarski Srbi, poput Subotianina Teodora
Boka Vujia, koji je odravao kontakte s
predsjednikom srpske vlade Jovanom Ri-
stiem, zatim ora Popovia Daniara i
dr., ije su se nacionalne ideje razvijale i
pod utjecajem Garaaninova Naertanija.
Lit.: D. Petrovi, Uspomena na Kalora Dragutina
Milodanovia, Subotica, 1894; V. Staji, Maariza-
cija i demaarizacija Bunjevaca, Letopis Matice
srpske, br. 325/1-3, Novi Sad, 1930; J. oki, Prvi
bunjevaki novinar, u: Glasnik Jugoslovenskog
profesorskog drutva, 11-12/1938, Beograd; A.
Kunti, Poeci borbe za preporod bakih Bunjeva-
ca : jedan uspeh akcije kneza Mihaila i Ilije Gara-
anina za nacionalno osloboenja i ujedinjenje,
Beograd, 1969; A Sekuli, Ambrozije arevi i
njegova dva rjenika, Filologija, 10, Zagreb, 1982;
A. Kunti, Preporod Bakih Bunjevaca i uloga Ilije
Garaanina, u: Istorijski asopis, 32, Beograd,
1985; Enciklopedija Jugoslavije, 4, Zagreb, 1986;
A. Sekuli, Baki Hrvati, Zagreb, 1991; P. imuni,
Naertanije, Zagreb, 1991; D. Beri, Jedan nepo-
znati dokument o Bunjevcima u vreme velike isto-
ne krize 1875-1878. godine, Zbornik Matice srpske
za istoriju, 44, Novi Sad, 1991; J. Buljovi, Filolo-
ki ogledi, Subotica, 1996; A. Kunti, Bunjevci : o
etnolokom biu, Novi Sad-Sombor, 1998; . Ho-
ljevac, Jezik i nacija u hrvatskim i srpskim nacio-
nalnim ideologijama, Migracijske teme, 15, Za-
greb, 1999; . Popov, Velika Srbija : stvarnost i
mit,
4
Sremski Karlovci-Novi Sad, 2008.
R. Buan i K. Bui
GARNJAK, rupa ispred vrata parasnike
ili banja-pei u koju se odlae pepeo
gar. U banja pei se loilo iz posebne
prostorije koja se nalazila u sredini stambe-
ne zgrade i nazivala se kua. Na irokom
zidiu ispred otvora u pe bila je uzidana ru-
pa, koja je dosezala do poda prostorije i pri
dnu je imala mali otvor, koji je sluio za va-
enje gari i koji je bio najee zatvaran s
pola cigle. Prije svakog loenja, oistila bi
se unutranjost pei od ostataka sagorijeva-
nja od prethodnog loenja (loene su ogri-
zine, sitnije granje, utke, korov zvani pr-
cov...) na taj nain to se gar svlaila
garnjaom u rupu ispred otvora pei.
Funkcija ovakvoga odlaganja bila iskljui-
vo sigurnosna u gari je moglo biti zao-
stale erave, a njezino bi trenutano odlaga-
nje u dvorite moglo biti uzrokom poara,
prije svega zbog smjetene slame, sijena i
kukuruzovine. Smjetanjem u garnjaku na
nekoliko dana to je onemogueno, budui
da se svaka erava za to vrijeme ugasila.
P. Skenderovi
GAPAROVI, Julija (Slankamen, 20.
VIII. 1944. Novi Sad, 29. XI. 2005.), atle-
tiarka, skakaica udalj i sprinterica. Ki
Antuna i Cecilije (Cilike), ro. Darabo.
Osnovnu kolu, gimnaziju i Viu elektro-
tehniku kolu zavrila je u Subotici. lani-
com Atletskoga kluba Spartak postala je
kao srednjokolka, a prve uspjehe postigla
je kao juniorka: drugo mjesto na dravnom
prvenstvu u skoku udalj te tree mjesto u
tafeti 4 x 200 m (Ljubljana, 1961., rezultat
15
GAPAROVI
1:51:5 s); prvo mjesto na juniorskom pr-
venstvu Srbije u tafeti 4 x 100 m (Senta,
1960., rezultat 55,9 s); prvo mjesto na pr-
venstvu Vojvodine u skoku udalj (Vrbas,
1960., rezultat 4,72 m); prvo mjesto na pr-
venstvu Srbije u skoku udalj (Senta, 1960.,
rezultat 4,99 m); prvo mjesto na prvenstvu
Srbije u skoku udalj (Svetozarevo, 1962.,
rezultat 5,27 m). Uspjehe je postigla i u na-
tjecanjima kao seniorka: tree mjesto 1960.
na prvenstvu Jugoslavije u tafeti 4 x 200
m; drugo mjesto na prvenstvu Srbije u di-
sciplini tafeta 4 x 100 m (Ni, 1962., rezul-
tat 55,8 s, sastav: Plinks, Madaras, Ga-
parovi, Szilgyi); prvo mjesto na prven-
stvu Vojvodine u tafeti 4 x 200 (Senta,
1960., rezultat 1:56:7 s, sastav: Gaparovi,
Plinks, Tt, Lazar); prvo mjesto na pr-
venstvu Srbije u skoku udalj (Niu, 1962.,
rezultat 5,06 m). Na Balkanijadi u Bukure-
tu 1964. u skoku udalj osvojila je tree
mjesto, a nastupala je za reprezentaciju Ju-
goslavije na prvenstvu Europe u atletici u
Beogradu 1962. Cijelu sportsku karijeru
provela je u Spartaku. Nakon vjenanja seli
se u Baku Topolu, a poslije u Novi Sad.
Prema osobnoj elji pokopana je na Tran-
damentu, mjesnom groblju u Petrovaradinu.
Izvor: Arhiva Julije Gaparovi.
Lit.: E. Tili, Atletika u Subotici 1945-1963, Suboti-
ca, 1963; SD Spartak 25 1945-1970, Subotica,
1970.
P. Skenderovi
GAT, nekadanje umjetno jezero na obodu
Subotice. Ne zna se tono kad je stvoreno,
ali prvi je put prikazano na zemljovidu iz
1778.-79., a posljednji put na karti iz 1865.-
66. Nastalo je podizanjem zemljanoga nasi-
pa (mad. gt < prasl. gat: nasip, ustava)
na potoku Vok kod dananje Gundulieve
ulice. Naknadnom analizom rezultata geo-
mehanikih ispitivanja i promjena razine
terena i podzemnih voda razina nadmorske
visine jezera prikazanoga na karti 1778.-79.
procijenjena je na 107,4 mnm, najvea du-
bina na 0,8 m, povrina jezera na oko 5 ha, a
volumen vode u njemu na oko 16.000 m
3
. U
jezeru je bila akumulirana voda iz potoka
Vok te atmosferska voda s dijela njegova
slijeva, u kojem je bio i panjak Vuidol.
Linija opkopa oko slobodnoga kraljev-
skoga grada, izgraena 1780., prola je sje-
vernim rubom jezera. Opkopom su reguli-
rane trasa potoka od Somborskoga puta do
jezera i samo jezero. Izmeu 1838. i 1844.
premjeten je nasip Gat i regulirana dionica
potoka Vok izmeu dananje Gundulieve
ulice i Beogradskoga puta. Prema jednoj
16
GAPAROVI
Prostiranje jezera Gat u odnosu na dananje ulice: 1 nasip Gat; 2 dionica potoka Vok;
3 Vok; 4 Somborski put; 5 Gundulieva ulica; 6 Palmotieva ulica;
7 Velebitska ulica; 8 Ulica Ivana Kukuljevia
gradskoj odluci iz 1842., zapadno od nasipa
Gat, na naputenoj lokaciji nasipa, izgrae-
na je vodenica, koja je radila 1843.-49., a
1853. bila je razmontirana.
Nakon toga sruen je i nasip te je jezero
posve nestalo, a 1889. na Vuidolu, u okoli-
ci dananje Velebitske ulice (Vladimira a-
nia), prodano je 9,2 ha zemlje za izgradnju
kua te je to podruje ubrzo urbanizirano.
Izvori: Magyar Orszgos Levltr, Budapest: S 11.
No.1028:2, S 11.No.783:1; Hadtrtneti Intzet s
Mzeum, Hadtrtnelmi Trkptr, Budapest:
B.IX.a.527, B.IX.a.1124; Historijski arhiv Suboti-
ca: 3.1.2.10, 3.3.2.98, 3.1.1.2; Ekonomski zapisnik
1830: 174,1833: 754; 18.C.184/aec.1833, 16.B.153/aec.1843;
12.B.172/pol.1841, 12.A.36/pol.1845; 12.B.106/pol.1842,
16.B.153/aec.1843, 12.A.36/pol.1845; EZ 1843: 1811;
EZ 1853: 2093.
Lit.: Hzhelyek eladsa: Bcskai Ellenr, br. 16
/1889, Szabadka; I. Ivnyi, Szabadka szabad kir-
lyi vros trtnete, II, Szabadka, 1892; K. Gyre,
Szabadka teleplskpe, Subotica, 1976.
L. Hovny
GAT (mad. gt < prasl. gat: nasip, usta-
va), dio Subotice zapadno i jugozapadno od
gradskoga sredita. Ue podruje Gata
omeeno je dananjim Somborskim putom,
Gundulievom i Velebitskom ulicom te no-
gometnim igralitem Bake, dok ire pod-
ruje obuhvaa istoimenu mjesnu zajedni-
cu, koju danas obrubljuju Zagrebaka ulica,
Beogradski put, ulice Dinka imunovia,
Otmara Majera, Lajosa Hsvta i Dragojle
Jarnevi te Somborski put. Na irem pod-
ruju nalazi se nekoliko lokaliteta s pozna-
tim tradicionalnim toponimima, npr. Vui-
dol (izmeu ulica Velebitske, Gundulieve,
Marka Orekovia te Lajosa Hsvta),
Rundov (izmeu Gundulieve ulice, Som-
borskog puta, Ulice Mihajla Radnia te Pal-
motieve ulice) i dr.
U sredinjem dijelu irega podruja Ga-
ta nalazi se udolina Vuidol, koja je ime do-
bila po vukovima to su ivjeli u okolnim
vlanim dolovima obraslima gustim hrasto-
vim umama. Nakon to su izmeu 1710. i
1720. ume iskrene jer su u njima su obita-
vali beari, lisice i vukovi, ta su podruja
postala panjaci i ritovi (mlake), pa se i
tako nazivaju panjak Vuidol. Kroz
udolinu je tekla bezimena rjeica u koju se
slijevala atmosferska voda s okolnih viih
dijelova (hatova). Ulijevala se u glavni
gradski vodotok Vok, koji je tekao od Kele-
bijskoga jezera preko Velikoga rita, Jasiba-
re i Mlake do Maloga Palia (danas andor-
ska bara). Vuidolska rjeica pregraena je
nasipom prije 1780., ime je stvoreno
umjetno jezero, koje se na zemljovidu ine-
njera Leopolda Kovaa iz 1787. naziva
Gaat. God. 1787. Ivan Sui na njemu je
podigao vodenicu. Nasip zapadno od Gun-
dulieve ulice sruen je polovinom XIX. st.
God. 1821. podruje upe Ker odreeno je
tako da je sjeverna granica bila Gat-to, a
juna gradski opkop (anac) prema ando-
ru. Prema skici inenjera Mihlya Knyve-
sa Ttha iz 1885. rijena dolina i ravan (pa-
njak) bili su 3-4 metra nii od okolnoga te-
rena. Od 1886. na irem podruju oko Vui-
dola (Somborska kapija i Vaarite), u blizi-
ni Bajskoga groblja, nalazila se ciglana Pro-
ke, koja je radila do nakon Drugoga svjet-
skoga rata. God. 1889. na Vuidolu, u oko-
lici dananje Velebitske ulice, prodane su
estice za izgradnju kua. Prema zemljovi-
dima iz 1901. i 1911. podruje Gata ve ur-
banizirano, a na karti iz 1921. ulica nosi ime
Velebitska. Zemljite i stambene objekte u
Gatu kupovalo je i gradilo najee bunje-
vako stanovnitvo sa salaa zapadno i ju-
no od grada kako bi zimi, kad nije bilo
poljskih radova, stanovalo u gradu. U tim su
kuama ivjeli i stariji poljodjelci, koji su
svoje salae preputali sinovima.
Gat se ubrzano urbanizirao pa je 1897.
otvorena tramvajska pruga, koja je ila rav-
no od Somborske kapije Somborskim pu-
tem u sredite grada, a na Somborskom pu-
17
GAT
Podruje Gata 1874. god.
tu pojavljuje se i nekoliko manjih tvornica.
Sve do 1970-ih bio je poznat i elmiev
mlin, no danas na podruju Gata nema ve-
ih gospodarskih objekata. Vei broj trgovi-
na danas se nalazi na Somborskom putu,
koji vodi do gradske buvlje pijace.
Do 1990-ih godina u Gatu prevladava
bunjevako-hrvatsko stanovnitvo, no na-
kon raspada Jugoslavije i u taj dio grada u
veem se broju naselilo srpsko stanovni-
tvo iz Bosne i Hercegovine i Hrvatske, a
od 1999. naseljeno je i nekoliko stotina
romskih porodica s Kosova. Prema popisu
iz 2002. na podruju mjesne zajednice Gat
ivjelo je ukupno 4080 osoba, a slubena
nacionalna struktura bila je sljedea:
Na sjevernoj strani Somborskoga puta
nalazi se crkva Isusova Uskrsnua, podig-
nuta 1933. pokraj gradske kalvarije, tako da
danas sjeverni dio irega podruja Gata cr-
kveno pripada upi Isusova Uskrsnua, dok
juni dio gravitira upi sv. Roka, koja se na-
lazi na granici sa susjednim dijelom grada
zvanim Ker.
Najpoznatiji sportski objekt u Gatu no-
gometno je igralite kluba Baka, s ije je
zapadne strane posljednjih desetljea, na
mjestu nekadanje stareke pece, izrasla
gradska buvlja pijaca, najvea takve vr-
ste u ovome dijelu srednje Europe (Vojvo-
dine, Slavonije i june Madarske). U Gatu
se nalazi i Osnovna kola Matko Vukovi, u
hrvatskom puku poznata kao Golubova
kula zbog blizine trnice golubovima,
nekada zvana i Rundovska kola, kola u
4. kvartu i dr. Njezini izdvojeni odjeli prije
su djelovali pokraj igralita Bake te pokraj
gradskoga hipodroma.
Na podruju nekadanjega Gatskoga je-
zera sad se nalaze kue, a ostaci odvodnog
kanala vidljivi su i danas, ali vie nisu u
funkciji. O nekadanjem vodotoku svjedoi
i kip. sv. Ivana Nepomuka na zapadnoj stra-
ni Beogradskoga puta stotinjak metara od
crkve sv. Roka prema gradu. Podignut je uz
nekadanji vodotok, koji je tekao iz Vui-
dola u Mlaku. Uz ime Vuidol vezuje se sa-
tirini roman A Repl Vucsidol (Letei Vu-
idol), objavljen 1906. u nastavcima, u ko-
jem je glavni lik Ivan Sari, prvi avijatiar
na tlu Ugarske. U ovoj etvrti posebno je bi-
lo razvijeno sportsko golubarstvo.
Iz Gata je podrijetlom desetak sveeni-
ka (Blako Raji, Tomo Vere, Lazar Ivan
Krmpoti, Josip Temunovi i dr.), vie a-
snih sestara (Anuncijata Roza Kopunovi,
Leopoldina Marija ovi i dr.), tu su roeni
knjievnici Marko ovi i Jakov Kopilo-
vi, sportai (nogometai Andrija Kujun-
di ia, Nesto Kopunovi Netoj, Gr-
go ovi, Andrija Peri i dr.), kulutrna dje-
latnica Jovana Stanti, lijenik Josip el-
mi i dr.
Lit.: I. Ivnyi, Szabadka szabad kirlyi vros trt-
nete, I-II, Szabadka, 1886-1892; P. Skok, Etimolo-
gijski rjenik hrvatskoga ili srpskoga jezika, 1, Za-
greb, 1971; L. Szekeres, Szabadkai helynevek, Sza-
badka, 1975; K. Gyre, Szabadka teleplskpe,
Subotica, 1976; B. Bukurov, Subotica i okolina,
Novi Sad, 1983; Statistiki godinjak optina Ada,
Apatin, Baka Topola, Kanjia, Mali Io, Senta,
Sombor, Subotica, ur. I. Bartol, Subotica, 1985-
1987; Stanovnitvo : 3 : Nacionalna pripadnost :
detaljna klasifikacija, Beograd, 1993; A. Sekuli,
Hrvatski baki mjestopisi, Zagreb, 1994; Rukovet,
br. 1-2-3/1997, Subotica; G. Ulmer, Kraljevski ko-
mesar Skulteti u Subotici (1819-1823), Subotica,
1998; S. Makovi, Industrija i industrijalci Subo-
tice (1918-1941), Subotica, 2004; Subotike, 6. IV.
2007, Subotica; Kazivanje Albe Kujundia iz Su-
botice; www. subotica.co.yu
Zs. Szab i S. Bai
GAVRILOVI, Slavko (Srijemske Laze
kraj Vinkovaca, 1. II. 1924.), povjesniar.
Diplomirao 1951. i doktorirao 1956. na Fi-
lozofskom fakultetu u Beogradu. Sveuili-
nu karijeru poeo je 1955. na Filozofskom
fakultetu u Novom Sadu, a 1988. preao je u
Povijesni institut SANU-a u Beogradu. Za
dopisnoga lana SANU-a izabran je 1978.,
a za redovitoga 1985. Bavi se gospodar-
skom, drutvenom i kulturnom povijeu
Vojvodine i Slavonije od kraja XVIII. do
18
GAT
Hrvati 1078
Bunjevci 641
Srbi 835
Madari 685
Jugoslaveni 272
Ostali 569
Ukupno 4080
sredine XIX st., povijeu srpskoga ustanka
1848./49. u Podunavlju, Vojnom krajinom i
funkcioniranjem krajikoga sustava te po-
vijeu Srba u tim krajevima. Objavio je ve-
lik broj radova, meu kojima nekoliko de-
setaka monografija i zbirka grae, a studije,
lanke, priloge, kritike i ocjene publicirao
je u zbornicima Matice srpske za istoriju i
drutvene nauke, Jugoslovenskom istorij-
skom asopisu, Istorijskom glasniku, Isto-
rijskom asopisu, Historijskom zborniku i
drugdje te u pojedinim tematskim zbornici-
ma. Jedan je od najvanijih suvremenih
autoriteta srpske povijesne znanosti za pod-
ruje june Ugarske u kasnofeudalnom raz-
doblju. Pred Meunarodnim kaznenim su-
dom za bivu Jugoslaviju bio je svjedok ob-
rane Slobodana Miloevia.
Prikupljajui izvore s kraja XVII. i po-
etka XVIII. st., sam i u suautorstvu obra-
dio je i objavio pojedine izvore i radove ko-
ji se posredno dotiu i Bunjevaca. O Bu-
njevcima je pisao u lancima Sombor u
borbi za elibertaciju 1745-1749. (Zbornik
Matice srpske za istoriju br. 37, Novi Sad,
1988), Sombor graniarski anac (1687-
1745) (Zbornik Matice srpske za istoriju,
br. 46, Novi Sad, 1992) i Podaci o bunje-
vakoj oficirskoj porodici Markovi (od
kraja XVII do sredine XVIII veka) (Zbor-
nik Matice srpske za istoriju, br. 61-62, No-
vi Sad, 2000), na temelju kojih je napisao
referat Srpsko-bunjevaka simbioza u Som-
boru od kraja XVII do sredine XVIII veka, s
kojim je sudjelovao na simpoziju O Bunjev-
cima u Subotici 2006., svojevrsnom drav-
nom pokuaju znanstvenoga utemeljenja
navodne bunjevake samosvojnosti (Zbor-
nik radova sa simpozijuma O Bunjevci-
ma, Novi Sad, 2007). Potkraj 1980-ih
otvoreno preuzima teze Alekse Ivia o Bu-
njevcima kao katolikim Srbima te ospora-
va njihovo izvorno katolianstvo. Iz etni-
kih oznaka Catholische Rtzen, Rascia-
ni Catholici i Rasciani Ritus Catholico-
rum, kojima su se sluili njemaki i ma-
darski sastavljai dokumenata, izvodi za-
kljuak da je rije o katolikim Srbima,
pa u objanjenju dokumenta u Izvorima o
Srbima u Ugarskoj s kraja XVII. i poetka
XVIII veka (knj. 1) navodi da je franjevci-
ma srpske nacije u Budimu povereno vre-
nje parohijskih dunosti u Tukulji, Hamza-
begu i Erinu, a kad se u objavljenom ar-
hivskom gradivu spominju esti sukobi Bu-
njevaca i Srba oko vinograda i zemljita u
Baji, Budimu, Tukulji, Senandriji, Anzabe-
gu i drugdje, on ih naziva sukobima pra-
voslavnih i katolikih Srba. Nekritiki in-
terpretira i molbu Marka-Matije Markovi-
a, pripadnika bunjevake asnike som-
borske porodice, carici Mariji Tereziji
1748. da mu se dodijele pustare Gradina i
Mala Kula na osnovi vlastitih zasluga i za-
sluga njegovih predaka, u kojoj se, meu
ostalim, navodi da se njegov djed Dominik
Duje Markovi preobratio s pravoslavlja u
katolianstvo i povukao svojim primjerom
velik broj svojih sunarodnjaka, pri emu, ne
traei mogue motive Markovia (da mu
se dodijele pustare Gradina i Mala Kula)
da pripie navodno pokatolienje Bunjeva-
ca svojemu pretku, iz sadraja dijela molbe
zakljuuje i generalizira: Navedeno, izri-
ito svedoenje najuglednijeg Bunjevca u
Somboru sredinom XVIII. veka majora
Marka Markovia, ide svakako, u prilog
miljenju, iskazanom u nauci, da su Bu-
njevci srpskog porekla, odnosno deo srp-
skog naroda, ali su se pokatoliili i tokom
XVIII. iskazivali kao Srbi katolici, kojim
imenom su ih nazivale i zvanine austrijske
i maarske vlasti. No, ak i da je ta tvrdnja
istinita, teko je na temelju povijesti jedno-
ga dijela Bunjevaca utemeljeno generalizi-
rati za sve Bunjevce. S druge strane, u izvo-
rima koje je objavljivao ignorira nazive
nationis Slauo Illirico, kojim su katolici
Andzabega, i sami Bunjevci, oznaivali
svoju pripadnost istiui da su oni i njihovi
preci oduvek bili katolici. Iako je Bunjev-
cima pristupao kao katolikim Srbima,
vaan je za historiografiju podunavskih Hr-
vata jer je objavio neke od izvora o ivotu
Bunjevaca u Podunavlju nakon samoga na-
seljavanja njihove najbrojnije skupine na
irokom podruju od Sombora do Senan-
drije.
Lit.: Enciklopedija Jugoslavije, 4, Zagreb, 1986; V.
Gavrilovi, Bibliografija radova akademika Slav-
ka Gavrilovia, Beograd, 2006.
M. Bara
GAZDAKO KOLO, bunjevaki narodni
ples. Svirao se i plesao u Bakoj prije Dru-
19
GAZDAKO KOLO
goga svjetskoga rata. Melodiju mu je, sku-
pa s jo nekoliko kola (npr. slamarskoga i
paorskoga), 1980-ih zabiljeio Stipan Pri
Baa u Gornjem Tavankutu prema svira-
nju Laze Vukovia Pupije, no vie se na
zna kakvi su bili plesni koraci. Svi plesovi
zapisani tom prigodom oznaeni su kao
kola, bez posebnih imena, a meusobno
su se razlikovali melodijski. Ovo je kolo,
zbog lagana i dostojanstvena karaktera, pri
prilagodbi za orkestarsko izvoenje nazva-
no gazdakim.
Izvor: Kazivanje Stipana Jaramazovia.
Lj. Vukovi-Duli
GECI, Kapistran (Varadin, 2. II. 1871.
Subotica, 29. VIII. 1951.), publicist, franje-
vac. Nakon zavrene osnovne i srednje ko-
le u rodnom gradu 1889. stupio je u Provin-
ciju sv. Ivana Kapistranskoga. Za sveenika
se pripravljao na filozofskom uilitu u Fe-
dvaru (mad. Dunafldvar) i u bogoslovnoj
koli u Baji. Za sveenika je zareen 1896.
u Kalai. Bio je prvi odgojitelj sjemenita-
raca Hrvatske franjevake provincije sv.
irila i Metoda u Varadinu 1904.-06. Prije
i nakon toga djelovao je pastoralno u aren-
gradu i Naicama, a kao vjerouitelj u a-
kovcu, Slavonskom Brodu, Zemunu i Osi-
jeku. U arengradu je bio upnik i samo-
stanski starjeina 1909.-15. Potkraj Prvoga
svjetskoga rata u akovcu je podupirao hr-
vatsku narodnu svijest i otpor puanstva
madarskim vlastima. Bio je lan tzv. na-
rodnoga vijea za osloboenje Meimurja
1918., koje je organiziralo osloboenje Me-
imurja od Madara, to je izvedeno na sam
Badnjak. U prvoj polovini 1919. bio je
urednik akovekih Meimurskih novina.
Zapise iz franjevake povijesti objavljivao
je u Varadinskom vjesniku 1930., Hrvat-
skom listu l934. i Hrvatskoj strai 1938. U
Osijeku je spisima utvrivao ve rairenu
pobonost sv. Antunu, vezanu uz franjeva-
ku crkvu sv. Kria u Tvri. Iz Zemuna 1945.
dolazi u subotiki samostan, gdje je tada
bilo samo dva fratra. U Subotici je 1946.
slavio zlatnu misu. Preminuo je nakon tro-
godinje bolesti tijekom koje je izgubio vid.
Pokopan je na subotikom Bajskom gro-
blju.
Djela: Devetnica na ast sv. Antunu Padovanskom,
Osijek, 1928; Novene zum Ehren des hl. Antonius,
Osijek, 1928; Franjevci u Osijeku, Osijek, 1929.
F. E. Hoko i M. Kovaevi
GELEGUNJA (lat. Celtis australis L. fa-
milia Ulmaceae), listopadno drvo poznato i
kao koprivi, koela, kostanja, glanguli i
ladonja. Baki Hrvati rabe nekoliko lokal-
nih naziva: u Subotici gelegunja, u Lemeu
gilgonja (mad. galagonya: glog), u Som-
boru boo (mad. bogy: bobica). Raspro-
stranjeno je na podruju jugoistone Euro-
pe, Sredozemlja, Male Azije i Kavkaza.
Kserotermna je i heliofilna vrsta podnosi
visoke temperature i sune uvjete te ima po-
trebu za jakim svjetlom. Cvjetovi su joj sit-
ni i dvospolni, javljaju se pojedinano ili
skupno u pazuhu listova. Cvate u travnju i u
svibnju. Plod joj je sitna kotunica, koja do-
zrijeva u kolovozu, okrugla je i crvenkasto-
smee boje. Stablo dostie visinu do 20 me-
tara, a promjer debla 1 metar u dubokoj sta-
rosti. Drvo je kvalitetno i rabi se u rezbar-
stvu, kolarstvu i pri izradi glazbenih instru-
menata i sportskih sprava.
Dekorativna je biljna vrsta zbog svoje
guste razgranate kronje i plaviastozele-
nog lia. Uzgaja se najee u ulinim dr-
voredima veih naselja i gradova, kao to je
sluaj u Subotici, Somboru, Novom Sadu i
Baji, jer odlino podnosi nepovoljne urba-
ne uvjete (npr. oneieni zrak, prekrive-
nost tla asfaltom i dr.). Pogodna je biljna vr-
sta i za sadnju u parkovima te za podizanje
poljozatitnih umskih pojasa.
20
GAZDAKO KOLO
Gelegunja
U naseljima nekadanje june Ugarske
zasaena je u velikom broju koncem XIX.
st., pa se zahvaljujui boou Sombor i da-
nas smatra gradom zelenila, dok su u Subo-
tici posljednjih desetljea devastirani mno-
gi drvoredi gelegunja, te su danas vidljivi
tek njihovi ostaci.
Lit.: Hrvatski enciklopedijski rjenik, Zagreb,
2002; Hrvatska enciklopedija, 6, Zagreb, 2004;
www.de.wikipedia.org; www.hu.wikipedia.org.
M. Ostrogonac
GENERALNI ZBOR, neformalna udruga
bunjevakih Hrvata koja je imala za cilj
okupljanje suradnika Nevena i Subotike
Danice i drugih osoba koji su podupirali iz-
laenje i irenje ovoga lista i kalendara za
austro-ugarskoga razdoblja. lanovi zbora
bili su tadanji vodei bunjevaki intelektu-
alci Mijo Mandi, Pajo Kujundi, Ilija Ku-
jundi, Nikola Kujundi, Pere Skendero-
vi, Baria Matkov, Ivan Evetovi, Ante
Evetovi Miroljub, Nikola Matkovi, Pajo
Bai, Vranje Sudarevi i dr. Na njihovome
je elu bio je fra Ivan Jesse Kujundi. Oni
su se sastajali po kuama lanova, a glavni
pokrovitelj njihova djelovanja bilo je bi-
skup Ivan Antunovi sve do smrti 1888.
Lit.: Vojmir [B. Gabri], Mijo Mandi (povodom
40. godinjice smrti), Subotika Danica : kalendar
za 1986. god., Subotica, 1985; R. Skenderovi, Su-
djelovanje slavonskih franjevaca u nacionalnom
pokretu podunavskih Hrvata tijekom 19. i poet-
kom 20. stoljea, Scrinia Slavonica, 6, Slavonski
Brod, 2006.
R. Skenderovi
GEORGIJEVI, Svetozar (Nova Gradi-
ka, 25. VIII. 1908. Beograd, 26. VII.
1988.), profesor i publicist, brat poznatoga
povjesniara hrvatske knjievnosti Krei-
mira. Osnovnu kolu i gimnaziju zavrio je
u Srijemskoj Mitrovici, a junoslavenske
knjievnosti diplomirao je na beogradskom
Filozofskom fakultetu 1934. Radio je kao
profesor u Gospiu, Valjevu, Novom Sadu,
Vrnjakoj Banji i Trsteniku, a nakon 1954.
predavao je na viim pedagokim kolama
u Zrenjaninu i Niu. Bavio se jezikoslo-
vljem i knjievnou, a radove je objavlji-
vao u vodeim srpskim i jugoslavenskim fi-
lolokim asopisima. Meu ostalim je ure-
dio te napisao predgovore za izdanja Smrti
Smail-age engia Ivana Maurania iz
1952. te Mrtvih kapitala Josipa Kozarca iz
1953.
Za bake Hrvate vaan je osobito zbog
svojega zanimanja za Bunjevce, koje je re-
zultiralo dvama poznatim radovima. Nje-
gova studija Baki bunjevaki govori
(Godinjak Zadubine Sare i Vase Stojano-
via, 6/1938, Beograd, 1939, 23-33) jedan
je od prvih znanstvenih opisa novotokav-
skih ikavskih govora u sjevernoj Bakoj.
Autor u njoj navodi njihova najvanija gla-
sovna, morfoloka i sintaktika obiljeja te
istie kako ona u velikoj mjeri odraavaju
razvoj sredinjega podruja tokavskoga
narjeja. S druge strane, istie kako se obi-
ljeja koja su za te govore specifina esto
mogu nai i u Bunjevaca u drugim krajevi-
ma te openito u tokavskim govorima u
Dalmaciji i Primorju. Spominje i kako je
utjecaj susjednih ekavskih na bake bunje-
vake govore, unato opemu uvjerenju,
razmjerno malen i lokalne vanosti. Studija
je nastala na temelju autorovih terenskih is-
traivanja koja je u srpnju i kolovozu 1938.
proveo zahvaljujui financijskoj potpori
Zaklade Sare i Vase Stojanovia, a donosi
samo manji dio prikupljene grae. Bez ob-
zira na to, rije je o jednom od najkvalitetni-
jih dijalektolokih radova o bunjevakim
govorima. Iako je autor u njemu najavio ka-
ko sav materijal namjerava objaviti kao po-
sebnu studiju, nije zabiljeeno njezino ob-
javljivanje.
Drugi je njegov rad posveen bakim
Hrvatima lanak O imenu Bunjevci
(Onomastica Jugoslavica, 7, Zagreb, 1978,
177-187), u kojem se taj etnonim pokuava
povezati s nekadanjim ivotom Bunjevaca
u zemlji i pod zemljom. Polazei od pret-
postavke da je ta etnika skupina nastala
stapanjem romanskih nomada i slavenskih
sjedilaca u dalmatinskom zaleu na prijelo-
mu XV. i XVI. st., u razdoblju prije nego to
su u to podruje doli Srbi, ustvruje kako
je ime Bunjevac zapravo pogrdna oznaka
stanovnitvo dalmatinskih gradova naime
svoje je kulturno zaostale susjede nazivalo
tako prema bunjama, tj. primitivnim i esto
privremenim nastambama u kojima su i-
21
GEORGIJEVI
vjeli. Autor navodi frazeoloke, toponimij-
ske i etnoloke argumente za svoju hipote-
zu, istiui pritom kako je imenovanje et-
nikih skupina po nainu stanovanja na
Balkanu razmjerno esto. Spominje ujedno
i kako se slian proces stapanja romansko-
ga selilakoga u slavensko sjedilako sta-
novnitvo neto prije zbivao i na istoku Sr-
bije, no dok je to stanovnitvo s vremenom
posve izgubilo svaku specifinost, u slua-
ju Bunjevaca ona je donekle ouvana za-
hvaljujui ponajprije migracijama. Naime,
nakon to se jedna velika skupina Bunjeva-
ca odselila u Baku, postala je ondje dovolj-
no snana da asimilira ne samo druge dose-
ljenike iz Dalmacije i Bosne nego i mnoge
Srbe, Slovake, Nijemce i Madare. Autor u
jednoj biljeci napominje i kako se tom pro-
blematikom bavi u radu Baki Bunjevci i
Srbija, za koji navodi da je u tisku, ali nije
poznato je li doista i tiskan.
Lit.: Enciklopedija Novog Sada, 6, Novi Sad, 1996;
Srpski biografski renik, 2, Novi Sad, 2006.
P. Vukovi
GERARD(Gerhard, mad. Gellrt) (Vene-
cija, izmeu 977. i 982. Budim, 24. IX.
1046.). svetac, muenik. Roen je u porodi-
ci vjerojatno lombardskoga podrijetla,
premda ima i miljenja da potjee iz Dalma-
cije. Nakon zavretka studija 1012. u tada
prestinom Clunyju u Francuskoj bio je
opat benediktinskoga samostana u Veneci-
ji. Prema novijim istraivanjima s funkcije
opata odstupio je oko 1018. i ivio je kao re-
meta u okolici Pule. Odatle je kanio krenuti
u Jeruzalem, no zbog brodoloma bio je pri-
siljen potraiti utoite u osorskom samo-
stanu na dananjem otoku Cresu. Tamonji
ga je opat uputio da krene u Madarsku jer
je ondje postojala velika potreba za navje-
ivanjem Evanelja. Tako je odgodio ho-
doae te se uputio u Zadar, a odatle u Pe-
uh biskupu Mru, koji je srdano doekao
obrazovana propovjednika i pisca. S ugar-
skim kraljem sv. Stjepanom I. (vladao
997.1038.) sastao se u Stolnom Biogradu,
gdje mu je navodno povjerio sina Emerika
na odgoj. Od 1023. do 1030. ivio je povu-
enim remetskim ivotom na podruju Ba-
konya, gdje se bavio pisanjem teolokih
studija i tumaenjem Biblije.
God. 1030. povjerena mu je zadaa
ustrojavanja marosvrske (poslije anad-
ske) biskupije. U Marosvru (danas Cenad,
Rumunjska) dao je sagraditi biskupijsku pr-
vostolnicu, samostan i kolu za budue teo-
loge te je organizirao ivot u biskupiji na i-
je ga je elo imenovao kralj Stjepan I., koji
mu je svesrdno pomagao u ovoj djelatnosti.
Nakon smrti Stjepana I. 1038. u Madar-
skoj su izbili neredi i unutarnje borbe. Zbog
obezglavljenosti drave Gerard je javno
oplakivao sudbinu madarskoga naroda.
God. 1043. odbio je izvesti crkveni obred
krunidbe kralja Aba Smuela, a 1046., kad
je Petar Orseol, Stjepanov neak i sin mle-
takoga duda, drugi put svrgnut s prijesto-
lja, pogani su podigli veliku oruanu pobu-
nu pod Vatinim vodstvom, palei crkve i
ubijajui sveenike. Tako su Gerarda u Bu-
dimu bacili sa stijene koja danas nosi njego-
vo ime (Szent Gellrt-hegy). Muenik Ge-
rard proglaen je svetim 1083. u vrijeme
vladavine kralja sv. Ladislava I. Spomen-
dan mu je 24. rujna, a u Hrvatskoj se njegov
imendan slavi 3. listopada.
Prvi je crkveni pisac u Madara, prvi
madarski muenik i prvi banatski biskup,
prvosveenik marosvrske (poslije anad-
ske) biskupije, koju je utemeljio prvi ugar-
ski kralj Stjepan I. Nakon trianonskoga raz-
granienja na prostoru dotadanje anadske
biskupije 10. II. 1923. ustrojena je Banatska
apostolska administratura, koju je Sveta
Stolica 16. XII. 1986. uzdigla na rang Zre-
njaninske biskupije, iji je zatitnik sv. Ge-
rard. U Banatu danas ime prema tomu sve-
cu nosi crkva u Vrcu. Sluga Boji Tomo
Stanti, somborski karmelianin, nosio je
redovniko ime Gerard.
Lit.: J. Karcsonyi, Szent Gellrt csandi pspk
lete s mvei, Budapest, 1887; A. Bodor, Szent
Gellrt Deliberatio-jnak f forrsai, Szzadok, 77,
Budapest, 1943; E. Ivnka, Das Corpus Arcopagi-
ticum bei Gerhard von Csand, Traditio, 15, New
York, 1959; G. Silagi, Untersuchungen zur Deli-
beratio supra hymnum frium puerorum des Ger-
hard von Csand, Mnchen, 1967; J. Leclercg, San
Gerardo di Csand e il monachesimo, u: Venezia e
Ungheria, Firenze, 1973; L. Szegfu, La missione
politica ed ideologica di San Gerardo in Ungheria,
in: Venezia e Ungheria, Firenze, 1973; L. Mezey,
Gellrt-problmk, u: Vigilia, 9/1980, Budapest;
Gz. Rnay, Szent Gellrt s legendi, Vigilia,
GEORGIJEVI
22
9/1980, Budapest; J. Trk, Gherardus de Venetis
auctor et monachus? (Un clerc medieval et la Bi-
blie), u: Spiritualita e lettere nella culture italiana e
ungherese del basso medioevo, Firenze, 1995; Opi
religijski leksikon, Zagreb, 2002; www.catholic-
zr.org.yu
L. Heka
GERARDOV NAROD, bilten upe sv. Jo-
sipa Radnika u urinu. Ime je dobio po
karmelianskom redovniku sluzi Bojem
Gerardu Tomi Stantiu, koji je roen na sa-
lau u okolici urina. Bio je vjersko-infor-
mativnoga karaktera i obraivao je tema-
tiku iz vjerskoga ivota te upe. Izlazio je
povremeno, dijelio se besplatno, a umnoa-
van je fotokopirnim aparatom u formatu
A4. Prvi broj izaao je u kolovozu 2003., a
posljednji 9. broj u prosincu 2005. Odgo-
vorni urednik bio je vl. Lazar Ivan Krmpo-
ti, a nakon njegove smrti glasilo je prestalo
izlaziti.
P. Skenderovi
GERNER, Eliza (Sombor, 30. VIII.
1920.), dramska glumica, knjievnica. Ro-
ena u madarskoj obitelji kao Erzsbet
Gerner, ki je trgovca Jnosa i Rue, ro.
Baon iz Sombora, ali joj je djed po maji-
noj liniji Franjo Baon bunjevakoga roda
iz Teleke. Po ocu sam Madarica, no du-
om i srcem hrvatska glumica, izjasnila se
u jednom intervjuu 1990. Nakon zavrene
Trgovake kole u Somboru studirala je
ekonomiju, najprije u Zagrebu 1939.-41., a
poslije Budimpeti, gdje je 1942. diplomi-
rala, a 1943. i doktorirala tezom Socijalno
usmjerene odredbe u najnovijem poreznom
zakonu.
Pred kraj Drugoga svjetskoga rata vraa
se u Sombor te radi kao dobrovoljna bolni-
arka u partizanskoj vojnoj bolnici. Diplo-
ma ekonomistice nije joj priznata pa je iz
amaterske glumake druine Madarske
kasine dobila profesionalni angaman u
somborskom Narodnom kazalitu. Istaknu-
la se ve prvom ulogom, naslovnom u Gol-
donijevoj Mirandolini, te ulogama Elize
Doolittle u Pygmalionu G. B. Shawa i Laure
u Agoniji M. Krlee, obje s Titom Strozzi-
jem kao gostujuim redateljem i glumcem.
On e joj uskoro postati suprug i ivotni
partner. God. 1948. dolazi u Zagreb, poha-
a Dramski studio pri Hrvatskom narod-
nom kazalitu, a sezonu 1949./50. zajedno
sa Strozzijem provodi u Narodnom kazali-
tu Ivana pl. Zajca u Rijeci. Od jeseni 1950.
do umirovljenja 1982. stalna je lanica an-
sambla Drame Hrvatskoga narodnoga ka-
zalita u Zagrebu, osim sezone 1961./62.,
kad je skupa sa Strozzijem angairana u
Volkstheateru u Rostocku. Usporedno s
djelovanjem u HNK igrala je sa Strozzijem
komorne igrokaze u okviru DAS-a (Dram-
ski ansambl Strozzi) i gostovala po cijeloj
Jugoslaviji te u Madarskoj, Austriji i Nje-
makoj.
Tijekom karijere glumila je na hrvat-
skom, srpskom, madarskom i njemakom,
a posebno su zapaena njezina ostvarenja u
djelima Shawa, Goethea, Shakespearea,
Beaumarchaisa, Giraudouxa, Krlee, Ger-
vaisa, Boia i Strozzija (Igra u dvoje). Na-
stupala je vie puta na radiju i u televizij-
skim dramama i serijama, a igrala je i u fil-
movima Zvonimira Berkovia Ljubavna
pisma s predumiljajem (1985.) i Kontesa
Dora (1993.) te u Tri mukarca Melite ga-
njer (1998.) Snjeane Tribuson. God. 2006.
dobila je Nagradu hrvatskoga glumita za
svekoliko umjetniko djelovanje. Kazali-
nu dinastiju Strozzi produava njezina
unuka glumica Dora Fiter, dok joj je druga
unuka Maja Fiter novinarka i suradnica
HTV-a.
U kazalinim je asopisima pisala o ka-
zalinoj problematici i prikazivala kazali-
ne predstave, a prevodila je s njemakoga i
madarskoga. Nakon umirovljenja inten-
zivnije se bavi pisanjem memoarskih tek-
stova. Objavila je sedam knjiga uspomena,
od autobiografskih preko sjeanja na prija-
telje Miroslava i Belu Krleu do biografske
o Strozziju. Stereotipnu predodbu o Krlei
kao o intelektualcu koji je bezrezervno pod-
23
GERNER
Gerardov narod, br.1, urin, 2003.
upirao ideju jugoslavenstva uvelike ospora-
vaju lucidna zapaanja Elize Gerner o tome
da je Krlea esto bio zabrinut za sudbinu
Hrvata i Hrvatske. Veoma se ljutio na to to
su vojvoanski Hrvati u Jugoslaviji bili slu-
beno deklarirani i kao Bunjevci i okci.
Eliza Gerner tono je zabiljeila reenicu
koju je, vidljivo uzrujan, Krlea jednom iz-
govorio: To je upravo kriminal, jedan na-
rod pretvoriti u neke etnike grupe. Tu sra-
motnu ulogu oko gubljenja identiteta najin-
tenzivnije je provodila stara Jugoslavija.
Djela: Osvrnuh se sjetno, Zagreb, 1988; Oprotaj s
Gvozdom, Zagreb, 1993; Oteto zaboravu, Zagreb,
1995; U sjeni stoljea koje odlazi, Zagreb, 1999;
Kazalite kao sudbina, Zagreb, 2001; Svjedoci Kr-
leina odlaska (zajedno s drugim suprugom Mila-
nom Arkom), Zagreb, 2002; Tito Strozzi, Zagreb,
2004.
Lit.: Hrvatsko narodno kazalite 1894-1969, Za-
greb, 1969; Hrvatski leksikon, 1, Zagreb, 1996; Hr-
vatski biografski leksikon, 4, Zagreb, 1998; Enci-
klopedija opa i nacionalna u 20 knjiga, 7, Zagreb,
2005; Z. Vidakovi, Stoljee jedne dinastije, Vije-
nac, br. 228, Zagreb, 2002; N. Rubi, isti ve obi-
telji Krlea, Zarez, br. 107, Zagreb, 2003; M. a-
ni, Eliza Gerner, Miroljub, 1-2/2004, 2/2007,
Sombor.
I. krabalo
GIBANICA, u bakih okaca kola od
kiseloga tijesta, tj. tijesta koje se mijesi s
kvascem. Tijesto se izraivalo od mekoga
brana, mlijeka, masti, soli, eera, jaja i
kvasca. Poslije mijeenja (zakuvavanja)
ostavljala se na toplo mjesto da naraste.
Tijesto se poslije rukama rastezalo u pravo-
kutni oblik veliine 40 x 50 cm, debljine 2-3
mm, te se posipalo najee mljevenim ora-
sima i makom pomijeanim sa eerom, a
ljeti i ujesen i jabukama. Pripremala se me-
utim i gibanica sa sirom, cimetom, roga-
om i jajima. Obino se pekla nedjeljom.
Gibanicu peenu u okrugloj tepsiji svekrve
su nosile na zaruke i predavale komad bu-
duoj snahi, koja je najslai srednji dio, tzv.
svrtak, davala svojoj prijateljici kako bi
se i ona, prema vjerovanju, brzo udala.
M. eremei
GILIJAN, Andrija (Fancaga, 7. I. 1904.
Lrida, panjolska, 1. IV. 1938.), antifaist,
borac u panjolskim meunarodnim briga-
dama. Sin Marka i Roze, ro. Strikinac. Za-
vrivi osnovnu kolu u rodnom selu, naj-
prije radi s ocem kao ratar, a poslije postaje
naunikom kod fancakoga kovaa Ivana
Strikinca. U mladosti je bio organizator bu-
njevakih prela, a u igrokazima koji su se u
tim prigodama redovito prikazivali esto je
imao glavne uloge. Postao je pomonikom
kod poznatoga bajskoga kovaa Bence Be-
lia, s kojim je izraivao prava remek-dje-
la. Zauzimao se za vea nacionalna prava
svojih sunarodnjaka i za socijalnu praved-
nost, pa je doao u sukob sa andarmerijom.
Zbog gospodarske krize ostao je bez posla i
1928. seli se u Kanadu, gdje radi u umar-
stvu. Tu se ukljuio radniki pokret. Kad su
za vrijeme panjolskoga graanskoga rata
kanadski radnici organizirali meunarodni
bataljun, prvi stupa u njegove redove te u
prosincu 1936. odlazi u panjolsku kako bi
se borio protiv faizma. Sudjelovao je u
mnogim bitkama, a poginuo je kod Lride.
Fancaani se i danas s ponosom sjeaju svo-
jega junaka.
Lit.: S. Velin, Andrija Gilijan borac panjolskih
internacionalnih brigada, u: Narodni kalendar
1976, Budimpeta, b. g.
. Mandi
GIMNAZIJA, opeobrazovna srednja ko-
la koja priprema mlade za sveuilini stu-
dij. Naziv joj je izveden iz starogrke rijei
gimnazij (gymnsion), koja je oznaivala
javnu odgojnu ustanovu preteno za tjele-
24
GERNER
Eliza Gerner
sni odgoj mladia od 16 do 18 godina. Mla-
dii su vjebali goli (gymns) u slobodnom
prostoru, okruenom trijemovima, u koji-
ma su se mogli okupati, odmarati, etati i
sluati predavanja filozofa i govore starijih
graana.
Prethodnice dananje gimnazije bile su
u srednjem vijeku razliite crkvene i grad-
ske latinske i gramatike kole u kojima su
aci uili sedam slobodnih vjetina (sep-
tem artes liberales): gramatiku, retoriku i
dijalektiku (trivium) te aritmetiku, geome-
triju, astronomiju i teoriju glazbe (quadrivi-
um). U doba humanizma uio se klasini
(Ciceronov) latinski jezik. Ta humanistika
latinska kola poinje se potkraj XVI. st.
proirivati i nazivati gimnazijom, a sve joj
je jasnija zadaa priprema mladei za sve-
uilite. Jednu od najstarijih potpunih gim-
nazija osnovao je 1537. u Strassbourgu Jo-
hannes Sturm. Imala najprije osam, a posli-
je deset razreda (u viim razredima uio se
grki), 1566. dobila je akademska prava, a
1621. pretvorena je u sveuilite. Gimnazi-
je toga tipa, poznate kao klasine, irile su
se po Europi: u Engleskoj su nazvane gra-
mmar school (gramatika kola), a u Fran-
cuskoj lyce i college (od lat. collegium:
zbor, udruga).
Prvu gimnaziju u Hrvatskoj osnovali su
pavlini 1503. u Lepoglavi, a od 1582. mogli
su je polaziti i svjetovnjaci. Imala je est
razreda i bila je najvia kola u Hrvatskoj.
Car Leopold I. dao joj je 1666. rang akade-
mije i povlasticu da moe dodjeljivati dok-
torate iz filozofije i teologije, a 1669. uzdi-
gao ju je na razinu sveuilita. Isusovci su
osnovali gimnazije u Zagrebu 1607., u Ri-
jeci 1627., Varadinu 1628., Dubrovniku
1658., zatim u Slavonskoj Poegi, Kriev-
cima, Osijeku i dr.
Prvu gimnaziju na podruju dananje
Republike Srbije osnovali su isusovci
1726. u Beogradu, zatim je gimnazija osno-
vana 1747. u Subotici, koju su tijekom 113
godina vodili franjevci, u Petrovaradinu
1765. i u Rumi 1779. Od 1. IX. 1789. u No-
vi Sad je premjetena subotika gimnazija
(vraena 1791.). Zatim je u Srijemskim
Karlovcima gimnazija osnovana 14. VIII.
1791., a otvorena 1. XI. 1792. U Beogradu
je 1. IX. 1808. otvorena Velika kola, to je
u to vrijeme bila najvia obrazovna institu-
cija u Srbiji, dok je druga gimnazija otvore-
na 1811. U Kragujevcu je gimnazija otvore-
na 1833., zatim u apcu, aku, Uicu, Za-
jearu, Negotinu i dr. U Beogradu je osno-
vana jo jedna potpuna gimnazija 1839. Pr-
va realna gimnazija osnovana je u Valjevu
1870.
Gimnazije su doivjele vee promjene s
pojavom neohumanizma u Njemakoj u
XVIII. st., kad je u nastavni plan uvedeno
vie grkoga jezika, a sav je nastavni sadr-
aj bio proet duhom antike Grke. Napre-
dak prirodnih znanosti, razvoj industrije i
velike drutvene promjene na prijelazu u
XIX. st. zahtijevali su vie prirodoznan-
stvenoga i tehnikoga obrazovanja, pozna-
vanje modernih stranih jezika, povijesti,
zemljopisa, ekonomije i sociologije, pa se
nakon estoke idejne i politike borbe pojavio
novi tip reformirane gimnazije nazvan real-
nom gimnazijom. U njoj su se uili novi
predmeti, latinski je bio ogranien na neko-
liko viih razreda, dok je grki ukinut. Ta-
kve realne gimnazije ili vie realke imale su
ulogu u pripremanju tzv. tehnike inteligen-
cije i kadrova za trgovinu, bankarstvo i dr.
Bilo ih je vie vrsta i vie su puta reformira-
ne te su se odrale i u XX. st., uz tzv. klasi-
ne gimnazije, iji se broj smanjio. Nakon
Drugoga svjetskoga rata, u nizu reformi
kolstva, klasina i realna gimnazija doi-
vjele su mnogo promjena: negdje su pro-
gramski pribliene strunim kolama, a
drugdje su svedene na izborne smjerove u
irem tipu kole opeobrazovnoga tipa, ili
se javljaju kao specijalizirane gimnazije.
Gimnazija je kao institucija doivjela krizu
u bivoj Jugoslaviji izmeu 1976. (reforma
Stipe uvara) i 1990., kad se vratila u od-
gojno-obrazovani sustav u sveukupnom
procesu tranzicije.
Vanije gimnazije za podunavske Hrva-
te. 1. U Subotici je gimnazija, kao latinska
kola koja priprema mlade za sveuilini
studij, osnovana 1747., kad prva generacija
subotikih mladia, u jednoj tronoj kuici
pokraj tadanje varoke kue, ui latin-
sku gramatiku kod fratra Tome Porubsko-
ga. Bila je to gramatika kola u kojoj se ra-
25
GIMNAZIJA
dilo prema modelu 3 + 2, odnosno, nakon tri
gramatika razreda, u kojima su se obrai-
vali: prava, principia, gramatika i sintaksa,
dolazila su dva humanistika razreda s po-
etikom, retorikom, logikom, fizikom, meta-
fizikom i uvodom u teologiju. Do kolske
1794./95. god. bila su samo tri gramatika
razreda, kad se otvara i prvi humanistiki
razred, a 1795./96. otvoren je i drugi, ime
je ta gimnazija prema tadanjim zahtjevima
postala potpuna. Od 1803., sukladno novo-
mu nastavnomu planu, trei razred dotada-
njih narodnih kola prikljuen je gimnaziji
kao prvi gramatiki razred te je ona imala
etiri gramatika i dva humanistika razre-
da (4 + 2). God. 1818. sagraena je za nju i
prikladna zgrada, koja je bila smjetena po-
kraj tadanje Gradske kue. Od osnivanja
slubeni i nastavni jezik u gimnaziji bio je
latinski, s iznimkom razdoblja 1784.-91.,
kad je tu funkciju imao njemaki jezik.
God. 1845. slubeni jezik postaje madarski.
Nakon to je novi kolski zakon preki-
nuo s nastavom iji je najvaniji zadatak bi-
lo svladavanje latinskoga jezika, uveo pred-
mete novih realnih sadraja i ujedno podije-
lio sve gimnazije na nie (s etiri razreda) i
vie (s osam razreda), od 1851./52. kolske
godine zbog nepostojanja uvjeta za viu
gimnaziju, subotika gimnazija svedena je
na niu. Od 1860. franjevci se povlae iz
gimnazije, koju potpuno preuzimaju svje-
tovni profesori, a te je godine osnovan i prvi
kolski odbor, koji je uskoro izabrao jo pet
potrebnih profesora te je kolske 1862./63.
god. otvoren i osmi razred, ime je gimnazi-
ja opet postala potpuna. Prvi ispit zrelosti
(veliku maturu) polagala su tri maturanta
1863. Dananja zgrada gimnazije izgrae-
na je 1897.-99. Za vrijeme Prvoga svjetsko-
ga rata gimnazijska zgrada pretvorena je u
vojnu bolnicu, a gimnazija je radila u zgradi
graanske kole.
Nakon stvaranja Kraljevine SHS od 1.
III. 1919. slubeni i nastavni jezik u gimna-
ziji postao je srpsko-hrvatsko-slovenski,
a postojao i madarski odjel. Dana 5. V.
1919. dobiva ime Gradska bunjevaka gim-
nazija, ali je ve 20. VIII. 1920. kola podr-
avljena i nazvana Dravna mjeovita veli-
ka gimnazija u Subotici. Prvi poslijeratni
ravnatelj bio je Ivan Vojni Tuni, koji je
1921. smijenjen. Nakon njega nije bilo rav-
natelja hrvatske narodnosti sve do kraja
Drugoga svjetskoga rata. Kako se poslije-
ratnih godina broj uenika naglo poveao,
gimnazija je 1925. podijeljena tako da po-
sebno radi enska realna gimnazija (u da-
nanjoj zgradi O Ivana Gorana Kovaia).
Od ponovne uspostave madarske vla-
sti 1941. slubeni i nastavni jezik u mukoj i
enskoj gimnaziji jest madarski, a naziva
se Dravna madarska gimnazija. Mnogi
Hrvati nisu mogli nastaviti kolovanje jer
nisu znali madarski, a nisu primljeni ni u
srpsku gimnaziju u Novom Sadu. kolske
1943./44. god. u mukoj gimnaziji otvoren
je mjeoviti razred za Bunjevce, u kojem se
pouavalo na bunjevakom jeziku, a mo-
gli su se upisati samo oni uenici kojima su
oba roditelja Bunjevci.
Od sijenja 1945. nastavljaju rad tri
gimnazije: potpuna muka i potpuna enska
na srpsko-hrvatskom nastavnom jeziku i
potpuna mjeovita gimnazija na madar-
skome. Prvi poslijeratni ravnatelj Muke
gimnazije bio je Matija Evetovi (1944.-
47.). Nakon kolske reforme 1950./51.
gimnazije su postale etverogodinje, a
muke i enske gimnazije spojene su u je-
dinstvene kole. God. 1955. spojene su sve
tri gimnazije u Viu mjeovitu gimnaziju sa
srpsko-hrvatskim i madarskim nastavnim
jezikom, koja nakon smrti Moe Pijade
1957. uzima njegovo ime. Nosi ga sve do
1977./78., kad je ukinuta. U kolski sustav
bive Jugoslavije vraa se u vrijeme raspa-
da socijalistikoga sustava pa se u Subotici
prva nova generacija gimnazijalaca upisuje
1990./91. u zgradi bive Graanske kole, a
u svoju zgradu vraa se na polugoditu
1991./92., gdje i danas radi pod imenom
Svetozar Markovi. Dravne joj vlasti
osporavaju tradiciju pa 1997. u gimnaziji
nije proslavljen jubilej etvrt milenija od
njezina osnivanja, ali ni nakon demokrat-
skih promjena nije obiljeena 260. obljetni-
ca osnutka 2007.
Tijekom cijele povijesti subotike gim-
nazije samo je u razdoblju 1953.-56. posto-
jao jedan odjel na hrvatskom nastavnom je-
ziku, s tim da je nastavni jezik u praksi ovi-
26
GIMNAZIJA
27
GIMNAZIJA
sio i o tome gdje je predmetni profesor zavr-
io studij. Nakon demokratskih promjena
programe za hrvatske kole, pa i gimnaziju,
izradilo je Hrvatsko akademsko drutvo
2002., koje su prosvjetne vlasti prihvatile,
ali je tek 2006./07. pokrenut jedan odjel u
prvom razredu drutveno-jezinoga smjera
na hrvatskom nastavnom jeziku, a od
2008./09. otvoren je opi smjer za nastavu
na hrvatskom.
Gradsku subotiku gimnaziju pohaali
su i mnogi mjesni Hrvati, meu kojima su
najznamenitiji biskup Ivan Antunovi, li-
jenik i bibliofil Vince Zomborevi, na-
rodni preporoditelj Ambrozije arevi, ar-
hitekt Titus Makovi i mnogi drugi.
U Subotici je 1962. utemeljena Klasi-
na vjerska gimnazija Paulinum radi pripre-
me sveenikih kandidata iz Subotike bi-
skupije i susjednih (nad)biskupija za studij
teologije, ime je odgojni zavod (sjemeni-
te), koji je otvoren usporedno s gimnazi-
jom, dobio interdijecezanski karakter. Sve-
ta kongregacija za sjemenita i sveuiline
studije u Rimu odobrila je 1963. taj in, dok
se Odjel za prosvjetu Kotarskoga narodnog
odbora u Subotici nikada nije oglasio u po-
vodu prijave osnivanja sjemenita i kole.
Isprva su sjemenitarci bili smjeteni u za to
adaptirane prostorije biskupskoga doma, a
nova zgrada (pokraj katedrale) posveena
je 30. VI. 1965. Od 1989./90. u Paulinumu
se koluju i oni koji nemaju izriitu namjeru
biti sveenici. Nastavni jezik te gimnazije
od njezina osnutka nominalno je hrvatski,
ali u praksi, osobito od 1990-ih godina, to
ovisi o postojanju kadrova. Pokrajinsko taj-
nitvo za obrazovanje i kulturu AP Vojvodi-
ne 2004. i formalno je priznalo njezino po-
stojanje.
Trea je gimnazija u Subotici Filoloka
gimnazija Dezs Kosztolnyi na madar-
skom nastavnom jeziku, koja je utemeljena
2003. Za njezine potrebe Opina Subotica
dala je na koritenje zgradu na Trgu rtava
faizma br. 21, koja je sruena te je podig-
nuta nova zgrada, to je u najveoj mjeri po-
mogla Republika Madarska.
2. U Somboru je Srpska pravoslavna crkve-
na opina 1759. otvorila etverorazrednu
gramatiku kolu, a franjevci su 1763. ute-
meljili latinsku gramatiku kolu, koja je
djelovala do 1781. Prethodnice dananje
somborske gimnazije jesu Nia realna ko-
la s tri razreda, koja je djelovala od 1865., te
etverorazredna Nia gimnazija, koja je ra-
dila 1869.-71. Gimnazija radi od jeseni
1872. s etiri nia razreda i s 86 uenika.
Nastava se isprva izvodila na srpskom i ma-
darskom jeziku, a od kolske godine
1876./77. samo na madarskom, dok je srp-
ski jezik bio nastavni predmet za uenike
kojima je materinski. Gimnazijska zgrada
zavrena je 1886. Djelovala i za vrijeme Pr-
voga svjetskoga rata, ali je u zgradu smje-
tena bolnica. Poetkom 1919. utemeljena
je Dravna gimnaziju na srpsko-hrvat-
skom jeziku, nastavila je raditi i na ma-
darskom jeziku, ali je Ministarstvo pro-
svjete 1923. ukinulo madarsku gimnaziju.
Uoi Drugoga svjetskoga rata dograen je
drugi kat gimnazijske zgrade. Nakon uspo-
stave madarske vlasti u travnju 1941. gim-
nazija nastavlja rad na madarskom jeziku i
po drugom nastavnom planu. U sijenju
1945. obnavlja se rad gimnazije i nastava je
najprije za redovite uenike prvoga i drugo-
ga razreda i za tzv. teajce, tj. gimnazijalce
ije je kolovanje prekinuo rat, a za ostale
nastava je poela u oujku 1945. izvan
zgrade, u kojoj je vojna bolnica ostala do
ljeta 1945. Od 1945./46. kolske godine
omogueno je kolovanje na madarskom
jeziku i stvaraju se dvije gimnazije: Potpu-
na mjeovita sa srpskim nastavnim jezikom
Gimnazija Svetozar Markovi u Subotici
28
GIMNAZIJA
i Nepotpuna s madarskim nastavnim jezi-
kom, koja je 1953. postala potpuna i radila
je do 1956., otkada Via mjeovita gimnazi-
ja u Somboru izvodi nastavu na srpsko-hr-
vatskom i madarskom jeziku. Drutve-
no-jezini i prirodoslovno-matematiki
smjer uvedeni su 1959. Sadanje ime dobila
je 1967. prema svojem nekadanjem ueni-
ku knjievniku Veljku Petroviu, koji je te
godine preminuo. Reformom gimnazije i
srednjih kola 1978. prestaje postojati som-
borska gimnazija, ali je u istoj zgradi i s
istim imenom obnovljena od 1990./91.
Osnovana je Srednja kola prosvjetne stru-
ke od dijela kolektiva Srednje kole prirod-
nih i tehnikih struka Veljko Vlahovi. Po-
etak je bio s 28 odjela: 6 odjela prvoga raz-
reda gimnazije (jedan odjel na madarskom
jeziku) i odjel drugoga, treega i etvrtoga
razreda prosvjetne, kulturoloko-jezine i
prirodoslovno-matematike struke. Od
1993./94. kolske godine gimnazija ivi
kao jedinstvena kola.
Somborsku gimnaziju zavrili su naj-
znamenitiji somborski Hrvati: akademik i
profesor umarske genetike Mirko Vidako-
vi; akademik i nuklearni fiziar Gaja Ala-
ga; odvjetnik Lajo Vidakovi; akademik,
lijenik dijabetolog te hrvatski ministar
vanjskih poslova Zdenko krabalo; drama-
turg i redatelj Ivo krabalo i dr.
3. Gimnaziju u Baji utemeljili su franjevci
1757. godine. Dugo vremena bila je najva-
nije obrazovno sredite grada i okolice.
God. 1811. dobila je rang velike gimnazije.
Dotadanji latinski nastavni jezik 1844. za-
mijenjen je madarskim. Od 1879./80. pre-
uzeo ju je cistercitski red. Od 1921. nosi
ime kralja Bele III., koji je utemeljio cister-
citski red u Madarskoj. Od 1948. kola je
postala dravnom, a poslije je bila u djelo-
krugu lokalne samouprave. Danas se na je-
zinom, humanistikom, matematikom i
informatikom smjeru nastava odrava u 4,
5 i 6 godita. U njoj su maturirali i mnogi
baki Hrvati. [. Mandi]
4. Pijaristika gimnazija u Segedinu, koja
danas nosi ime segedinskoga Hrvata Andri-
je Dugonia, glasovitog pisca, matematia-
ra i etnografa (1740.-1818.), otvorena je
1721. sa 110 uenika i dva razreda u zdanju
Lazaretuma. Tijekom katastrofalnoga po-
tresa 1879. i zgrada je gimnazije jako stra-
dala, pa je 1886. grad podigao novu. Do
1898. pijaristika gimnazija prva je i jedina
gimnazija u gradu. Kao najvea srednja
kola u Austro-Ugarskoj Monarhiji na go-
dinu je odgajala 800 uenika. Iako je nakon
Trianonskoga mirovnoga sporazuma Sege-
din ostao bez svojega zalea u Bakoj i Ba-
natu, a samim time i gimnazija bez velikoga
broja uenika koji su tradicionalno dolazili
iz toga podruja, i u meurau je ostala jed-
nom od najcjenjenijih opih gimnazija u
Madarskoj. Od 1945. nii su razredi gim-
nazije postupno ukinuti, njihovu su ulogu
preuzeli vii razredi osnovne kole Szent
Gellrt, kojom su upravljali pijaristi. God.
1948. gimnazija je podravljena pod nazi-
vom Dugonics Andrs llami Gimnzium,
ve sljedee je ukinuta, a u njezinu zgradu
useljena je jedna od katedara Prirodoslov-
no-matematikoga fakulteta u Segedinu.
Nakon sloma komunizma 1989./90. ponov-
no je odobreno djelovanje crkvenih kola,
pa je obnovljena i pijaristika gimnazija,
koja je 1990. vraena pijaristikomu redu.
U kolovozu 1991. poela je 248. nastavna
godina u samostanu Male brae, kao privre-
menom prostoru gimnazije, i to kao etve-
rorazredna, a 1994. dopunjena je sa estero-
razrednom poukom. Napokon je 1999., na
blagdan sv. Josipa od Calasanze, osnivaa
pijarista, posveena nova kola i samostan
pijaristikoga reda pod imenom Dugonics
Andrs Piarista Gimnzium, Szakkpz Is-
kola, Alapfok Mvszetoktatsi Intzmny
s Kollgium.
Ispit zrelosti u njoj su stekli i mnogi ba-
ki Hrvati, primjerice biskup Ivan Antuno-
vi; jezikoslovac i jedan od voa ilirskoga
pokreta Vjekoslav Babuki; barun Adam
Bajali, general austrijske vojske u Vojnoj
krajini; zagrebaki nadbiskup kardinal Jo-
sip Mihalovi; prvi ravnatelj madarske
vojne akademije LudoviceumAndrija Pet-
ri; grof Josip ikovi (Jzsef Siskovics),
general i vojni odgajatelj cara Josipa II.;
Stjepan Vedre (Istvn Vedres), pisac i glav-
ni gradski inenjer i dr. [L. Heka]
5. Hrvatska osnovna kola i gimnazija u
Budimpeti djeluju u sklopu vienamjenske
ustanove (djeji vrti, osnovna kola, gim-
nazija i ueniki dom). Nastale su iz uitelj-
ske kole i liceja na jugoslovenskom na-
stavnom jeziku utemeljenih 1946. u Peu-
hu, gdje je bila najvea koncentracija Hrva-
ta i Srba. U 1949./50. licej je pretvoren u op-
u gimnaziju. Zbog pogoranih politikih
odnosa izmeu Madarske i Jugoslavije,
prema odluci Ministarstva prosvjete 1950.
junoslavenska kola premjetena je u
Budimpetu (XIV. okrug, Abonyijeva ul.
br. 79). Prve je kolske godine bilo 68 ue-
nika. God. 1950. gimnazija se opredijelila
za humanistiki smjer (preteito drutvene
znanosti i jezici). Do 1952./53. radilo se bez
udbenika. kola je 1952. preseljena u VII.
okrug na Trg rua 6-7. aki dom u poseb-
noj zgradi osiguran je 1951. za djeake, a
1954. za sve uenike. Tada je prikljuena
srpska osnovna kola iz Pomaza (mad.
Pomz), koja je prerasla u opu srpsko-hr-
vatsku kolu. Te godine gimnazija u svoja
etiri razreda ima 91 uenika. Od 1960./61.
prelazi se na nastavu 5 + 1, tj. pet dana
uenja u koli i jedan dan politehnike, rad
u tvornicama, radionicama. Od 1960. prela-
zi se na dvojezinu nastavu, humanistiki
se predmeti i dalje pouavaju na materin-
skom jeziku, a realni na madarskom, s tim
da nazivlje treba znati na oba jezika. Povi-
jest se ui iz madarskih udbenika preve-
denih na hrvatsko-srpski, a o povijesti
matinoga naroda malo se govori. God.
1981./82. gimnazija prelazi na fakultativnu
nastavu, kojoj je svrha jaanje dvojne uloge
gimnazije: pripremanje uenika za daljnje
kolovanje i stjecanje kvalifikacije radi lak-
ega zapoljavanja nakon mature. Kulturni
rad (pjevaki zbor, plesna skupina, kazali-
na druina) i portska aktivnost bili su na
visokoj razini. Najvie maturanata dali su
Santovo (120), Kamar (53) i Gara (52).
Iako su veinu uenika inili Hrvati, tije-
kom njezina postojanja, napose u prvom
razdoblju, nametao se srpski knjievni jezik.
Od 1. VIII. 1993. ustanova je razdvoje-
na na hrvatsku i srpsku kolu. Danas Hrvat-
ski vrti, osnovna kola, gimnazija i aki
dom u Budimpeti ima dvjestotinjak pola-
znika i smjeten je u posebnoj novoizgrae-
noj zgradi (XIV. okrug, Kntorn stny 1-3).
Budui da uenici dolaze sa slabim ili nika-
kvim poznavanjem materinskoga jezika,
uveden je i pripremni, tzv. nulti razred. Ve-
ina predmeta predaje se na madarskom
jeziku. [. Mandi]
6. U Peuhu takoer postoji Hrvatski vrti,
osnovna kola, gimnazija i ueniki dom
Miroslav Krlea. Osnovna kola djeluje od
1952., gimnazija je utemeljena 1983., a
djeji se vrti prikljuio 2000. Najvea je
kolska ustanova Hrvata u Madarskoj, ima
vie od 200 uenika, najvie iz Baranje, ali i
iz drugih krajeva gdje ive Hrvati, pa tako i
iz Bake. [. Mandi]
Znaenje gimnazije za podunavske Hr-
vate. Gimnazije su u gradskim sreditima
irih podruja u kojima ive podunavski
Hrvati uspjeno pripremale mnoge genera-
cije mladei za javne slube u regiji, ali i i-
re te davale odlino obrazovanje kao temelj
za sveuiline studije mladim generacija-
ma. No osim toga opega kulturolokoga
znaenja gimnazije, kao rasadnici budue
inteligencije, imaju posebnu ulogu u ou-
vanju nacionalne svijesti manjina. Jednako
tako, osobito od druge polovine XIX. st. pa
do danas, zadrale su vanu nacionalno-
ideoloku funkciju, tj. ulogu u prihvaanju
dravotvornih ideja, u ovisnosti o drav-
nom okviru u kojem djeluju. Ovo ima jo i
dodatnu teinu kad se govori o bakim Bu-
njevcima i okcima, koji su sve do druge
polovine XX. st. bili izrazito agrarne struk-
ture, konzervativni i u velikoj mjeri izvan
modernizacijskih procesa, ukljuujui i one
vezane za formiranje suvremenih nacija.
Zbog toga su gradske gimnazije prvoraz-
redna poluga madarizacije i srbizacije
meu ne osobito brojnom gimnazijskom
mladei bunjevakoga i okakoga podrije-
tla. Usto je meu gimnazijskim profesori-
ma i dunosnicima sve do danas vrlo malo
29
GIMNAZIJA
Hrvatska osnovna kola i gimnazija
u Budimpeti
onih hrvatske narodnosti, to je rezultat u
prvom redu politike vlasti da se postavlja-
njem kadrova, osobito onih koji su veinske
narodnosti i nisu iz domae sredine, s jedne
strane, onemogui razvoj nacionalno-ma-
njinske inteligencije, a s druge strane
usmjeri njezin odgoj u duhu pripadnitva
veinskoj naciji. U najnovije vrijeme, una-
to formalnomu postojanju manjinskoga
prava na kolovanje na materinskom jezi-
ku, ini se da je poodmakle asimilacijske
procese mogue tek usporiti formiranjem
posebnih manjinskih kola, prije svega
gimnazija, s nastavnim kadrom koji zna hr-
vatski jezik.
Lit.: F. Paulsen, Geschichte des gelehrten Unter-
richts auf den deutschen Schulen und Universitten
vom Ausgang des Mittelalters bis zur Gegenwart,
Leipzig, 1884; M. Evetovi, Kulturna povijest bu-
njevakih i okakih Hrvata; . Frankovi i dr.,
Povijest kolstva i pedagogije u Hrvatskoj, Zagreb,
1958; Gimnazija: Sto godina gimnazije u Somboru,
ur. F, Matari, Sombor, 1972; . orevi, Istorija
vaspitanja u Srba, Beograd, 1958; J. Ivanovi, Pre-
gled povijesti subotike gimnazije, u: Zbornik za
historiju kolstva i prosvjete, br. 14, Zagreb-Beo-
grad-Ljubljana, 1981; J. Ivanovi, Djelovanje su-
botike gimnazije u odgoju i obrazovanju mladih
generacija (1747-1977), mafistarska radnja; J. Iva-
novi, Gimnazija tradicija duga 250 godina, u: 29.
savezno takmienje mladih fiziara Jugoslavije :
Bilten, br. 1, Subotica, 1993; M. Mandi, Naa gim-
nazija, Budapest, 1996; http://www.gimnazija-
so.edu.rs
J. Ivanovi
GLADI, Stevica Klopa (Sonta, 19. IV.
1911. Osijek, 7. VII. 1980.), harmonika.
Rodio se u seljakoj obitelji od oca Pavla i
majke Magdalene, ro. uvakovi. Osnov-
nu kolu zavrio je u Sonti, zatim je kratko
uio za kovaa. U svojim dvadesetim godi-
nama poinje svirati po prelima i svatovi-
ma. Najvie je o glazbi nauio od stanovito-
ga Mie Staparca. God. 1947. odlazi u Osi-
jek i zapoljava se u tvornici namjetaja kao
portir, no istodobno svira po mnogim resto-
ranima. Skladao je dva kola (Sonansko ko-
lo i Bako kolo) i snimio gramofonsku plo-
u s tada poznatim slavonskim pjesmama i
okakim kolima. Kao virtuoz na harmoni-
ci nastupao je uivo na Radio Osijeku, a bio
je est gost i u emisiji Veselo vee na Radio
Beogradu.
Izvor: Kazivanje Joze Gladia iz Osijeka.
. Mikrut
GLAS, mjeseni knjievni asopis. Vla-
snik, nakladnik i urednik bio je Lazar Sti-
pi, novinar, publicist i knjiniar subotike
Gradske knjinice. Urednitvo i uprava a-
sopisa nalazili su se u Subotici u Ulici Paje
Dobanovakoga 8, a tiskan je u grafikom i
klie-zavodu brae Fier na 32 stranice. Pr-
vi je broj izaao u prosincu 1938., a u sije-
nju i kolovozu 1939. izala su jo dva broja.
U asopisu su novele, pjesme i lanke obja-
vljivali uglavnom mladi autori: Balint Vuj-
kov, Blako Vojni Hajduk, Jakov Kopilo-
vi, Pavle Orlovi, Jovan Jugovi, Marko
Gubi, Klara Sari, Luka Sui, Franjo Pa-
tari, Nikola Gabri, Marko Pilasanovi,
Svetozar Pavi, Duan Panti, Jovan Jugo-
vi i dr. Urednitvo je upuivalo suradnike
da se tekstovi primaju bez obzira kojim
knjievnim narjejem bili pisani, naglaa-
vajui time svoju jugoslavensku orijentaci-
ju. Radovi su objavljivani uglavnom latini-
com, u manjoj mjeri i irilicom. Sauvani
primjerci nalaze se u fondu zaviajne perio-
dike u Gradskoj knjinici u Subotici, u fon-
du periodike Knjinice Matice Srpske u
Novom Sadu i u Nacionalnoj i sveuilinoj
knjinici u Zagrebu.
Lit.: K 29, Kultura naih Najboljih sinova, Subo-
tike novine, 2/1939, Subotica; M. Evetovi, Kul-
turna povijest bunjevakih i okakih Hrvata (ru-
kopis); A. Sekuli, Baki Hrvati, Zagreb, 1991.
E. Baant i M. Bara
30
GIMNAZIJA
Glas, br. 1/1993., Subotica
GLAS, asopis Drutva hrvatskih, srpskih i
slovenskih knjievnika u Madarskoj za
knjievnost, kulturu i drutvena pitanja. Iz-
davao ga je u Budimpeti Demokratski sa-
vez Junih Slavena u Madarskoj. Obja-
vljena su etiri broja: 1989. tri, a 1990. je-
dan. Uza sudjelovanje ureivakog odbora
od 11 lanova, ureivali su ga Mijo Karagi
i Predrag Stepanovi. Na 120-ak stranica
suenoga B5 formata tiskana su izvorna
djela (pjesme, novele, eseji, kritike, krae
drame) hrvatskih, srpskih i slovenskih knji-
evnika te prijevodi iz madarske knjiev-
nosti (S. Csori, I. Ersi, L. Gyurk, I.
Koncz, J. Pilinszky, Gy. Spr). Od Hrvata
iz Madarske, izdvajaju se pjesme Stipana
Blaetina, Stjepana Blaetina, Marka Deki-
a, Branka Filakovia, Ladislava Gujaa,
Ivana Horvata, Mije Karagia, Tomislava
Krekia, ure Pavia, use imare Pua-
rova, Marge arac, Lajoa krapia i Jolan-
ke Tiler, te prozni ostvaraji Stipana Blae-
tina, ure Frankovia, Zoltana Gataija, Mi-
je Karagia, Janje Prodan i Marge arac.
. Mandi
GLAS KONCILA, informativno glasilo
Katolike crkve u Hrvata i izdavaka kua.
List je poeo izlaziti 4. X. 1962. kao ciklo-
stilom umnaan bilten s imenom Glas s
Koncila. Izvjeivao je o dogaanjima na
II. vatikanskom koncilu, a potranja za
njim ubrzo je premaila sva oekivanja.
Kao dvotjedne crkvene novine poeo je iz-
laziti 29. IX. 1963. s imenom Glas Koncila i
s motom Novo lice Crkve, a tjednikom po-
staje 1. I. l985. Izvjeuje o dogaanjima o
opoj Crkvi te o Crkvi u hrvatskom narodu,
popularizira razliite vjerske sadraje, pro-
mie koncilsku obnovu i ekumenski duh te
s vjernikoga stajalita promatra druge va-
ne politike, znanstvene i kulturne doga-
aje, osobito u svjetlu etike, kranskoga
morala i katolikoga drutvenoga nauka. U
komunistikom razdoblju list se argumenti-
rano suprotstavljao sustavnoj ateizaciji dru-
tva borei se za osnovna ljudska prava i
slobode. Zato je esto dolazio u sukob s vla-
stima pa je etiri puta zabranjivan, a glavni i
odgovorni urednik bio je osuivan. List je
svoju nezavisnost prema politikim vlasti-
ma ouvao i nakon demokratskih promjena
i neovisnosti Hrvatske. Glas Koncila od po-
kretanja lista do danas ujedno je i izdavaka
kua, koja je objavila vie od 400 knjiga i
nosaa zvuka vjerskoga sadraja domaih i
stranih autora.
Od samih poetaka u listu se redovito
pie o hrvatskom iseljenitvu i dijaspori,
meu kojima i o Hrvatima u Vojvodini i Sr-
biji. Sustavno se objavljuju vijesti i reporta-
e o njihovim specifinim problemima. Za
vrijeme socijalizma bio je popularan meu
Hrvatima u Bakoj i mogao se redovito na-
bavljati u crkvama, to od 1992. vie nije
sluaj. Nakon organiziranja dopisnitva u
Subotici 1988. za list piu subotiki svee-
nici, najprije Andrija Kopilovi, zatim An-
drija Anii, a na njegovim stranicama ob-
javljivali su i Lazar Ivan Krmpoti, eljka
Zeli te iz Zagreba Ante Sekuli, Tomo Ve-
re i drugi, dok je Tomislav Vukovi dugo-
godinji lan urednitva.
T. Vukovi
GLAS NARODA, subotiko glasilo Jugo-
slovenske nacionalne stranke (JNS), desni-
arske dvorske partije osnovane 1931., koja
je okupljala ljude lojalne reimu i sklone br-
zu bogaenju. Propagirala je ideje kralja
Aleksandra to ih je oitovao uvodei dik-
taturu 6. sijenja 1929. Glas naroda bio je
tjednik, a objavljivao je tekstove pisane la-
tinicom i ekavicom, ali i ikavicom. Time je,
kao i pojavljivanjem prvoga broja upravo
na Badnju veer 1933., pokazana jasna
usmjerenost na domae bunjevako stanov-
nitvo. Urednik je bio Nikola Rapai, a gla-
vni i odgovorni urednik Antun Vukovi
arda, posjednik. U poetku je izdava bi-
la mjesna organizacija JNS-a, odnosno nje-
zin tajnik Ivan Raji, a od 9. III. 1934. taj-
nitvo stranke i Matija Skenderovi. Zadnji
broj nosi datum 3. V. 1935. Izala su ukupno
73 broja.
Novine su bile pod izravnim utjecajem
politiki mone i reimski orijentirane bra-
e Ivandeki odvjetnika Mirka, koji je bio
i narodni zastupnik, i geodetskoga inenje-
ra Ivana, tadanjega gradonaelnika. Njiho-
ve namjere bile su oite: uz pomo propa-
gande i agitacije lista zadrati vlast i kljune
31
GLAS NARODA
pozicije u gradu i okolici. Isprazna demago-
gija, oitovana ve u samom naslovu, bila je
jasna i iz sadraja lista. Stvaranje nerazru-
ivog tabora na severnoj taki nae drave,
nuenje mjesta najveim i najmonijim,
kao i najmanjim i najsiromanijim ljudima i
staleima, obraanje narodu, tj. njegovoj
sri seljaku i radniku, bez kojih nema kru-
ha, ruha niti odbrane samo su neki od pri-
mjera te frazeologije.
Programski lanak Sloga i glas naroda
u prvom je broju potpisao Nikola Rapai, a
iznio je u njemu osnove na kojima stranka
djeluje: integralno jugoslavenstvo i borba
za ouvanje jedinstva drave. Od 2. II.
1934. njegova imena vie nema u impresu-
mu. Najvei dio sadraja Glasa naroda
imao je karakteristike stranakoga glasila, s
priopenjima stranakih tijela i dunosni-
ka, i tek s ponekim prilogom koji prati zbi-
vanja u Subotici, zemlji ili svijetu. Stilom i
jezikom bio je usmjeren preteito na nie
socijalne slojeve, zemljodjelce.
U politikim borbama prije petosvi-
banjskih parlamentarnih izbora 1935. braa
Ivandeki i njihovo glasilo nali su se pred
valom nezadovoljstva. Zadnji se broj poja-
vio 3. svibnja 1935. Parafrazirajui metafo-
re Vladka Maeka, novine piu da je pr-
sluk na dobro zakopan, da su mu petlje
vrste i da bi njegovo raskopavanje mo-
glo da dovesti do toga da ostanemo goli.
Zagovaranjem tvrde linije, nastavljanje
vladavine vrste ruke, oni u Subotikom iz-
bornom okrugu nisu uspjeli privui birae:
kandidat na reimskoj listi Mirko Ivkovi
Ivandeki uspijeva osvojiti 11% glasova,
dok je Josip Vukovi ido sa liste udrue-
ne oporbe dobio potporu vie od 50% bira-
a. Time je i sudbina Glasa naroda bila od-
luena te je list prestao izlaziti.
Lit.: T. Kolozsi, Szabadkai sajt (1919-1945),
jvidk, 1979; D. Popov, Srpska tampa u Vojvodi-
ni 1918-1941, Novi Sad, 1983.
S. Makovi
GLAS RAVNICE, glasilo Demokratskoga
saveza Hrvata u Vojvodini iz Subotice. Prvi
je svjetovni list na hrvatskom jeziku u Voj-
vodini nakon 1956. Poeo je izlaziti u kolo-
vozu 1990., ubrzo nakon osnutka DSHV-a,
koji je preteito i bio njegov nakladnik. Ti-
jekom postojanja mijenjala se ureivaka
politika: u poetku je bio informativno gla-
silo otvorenoga ureivakoga koncepta, od
sredine 1994. najvei je dio sadraja bio po-
sveen praenju aktivnosti DSHV-a na cije-
lom teritoriju Vojvodine, od 2007. ponovno
je otvoreno glasilo, kojem su u fokusu pra-
enje stranakih aktivnosti te provoenje
proklamiranih manjinskih prava.
Iako je nominalno mjesenik, nije uvi-
jek izlazio redovito, osobito u razdoblju
2000.-06. Osim redovitih, izalo je i nekoli-
ko nenumeriranih izvanrednih brojeva, obi-
no pred obljetnice stranke ili izbore. Naj-
ee izlazio na 16 ili 24 stranice, iako je
broj stranica varirao od 4 do 28. esto je mi-
jenjao grafiki izgled, a i upravljanje i ure-
ivanje listom ostvarivalo se u razliitim
aranmanima: od urednikoga savjeta na
poetku, zatim s ravnateljem lista, do samo
jedne osobe u funkciji urednika, a nekoliko
32
GLAS NARODA
Glas naroda, br. 19/1935, Subotica
je brojeva objavljeno bez urednika (37.,
38., 106.-108.). Uredici su bili Ivan Polja-
kovi (1.-36.), Branko Melvinger (39.-44.),
Vesna Kljaji (45.-64.), Lidija Molzer (65.-
95./96.), Petar Kunti (101., 104.), ore
ovi (102., 103.), Dragan Juraki (105.) i
Vojislav Sekelj (od 109.). U listu su surai-
vali najistaknutiji intelektualci vojvoan-
skih Hrvata (Juraj Lonarevi, Lazar Mer-
kovi, Vojislav Sekelj, Tome Vere, Bela
Gabri...), a svoje novinarske uratke u nje-
mu su poeli objavljivati mnogi koji su po-
slije postali vani protagonisti hrvatskoga
novinstva i kulture u Vojvodini (Zlatko Ro-
mi, Robert oban, Goran Rotim, Petar Vu-
kovi, Slaven Bai, Tomislav igma-
nov...).
Napisi u Glasu ravnice od velike su va-
nosti za mjesnu povijest Hrvata u Vojvodi-
ni na kraju XX. st., osobito brojevi iz prve
polovine 1990-ih, i to ne samo za povijest
politikoga artikuliranja interesa zajednice
nego i za njezinu kulturu i uope drutveni
ivot. U listu su uredno zabiljeeni mnogo-
brojni oblici krenja ljudskih i manjinskih
prava Hrvata u Vojvodini, u emu se poseb-
no istiu napisi srijemskoga sveenika
Marka Kljajia.
Lit.: T. igmanov, Bibliografija Hrvata u Vojvodini
(1990.2002) : prinosi, Pula, 2005. T. igmanov,
Hrvati u Vojvodini danas : traganje za identitetom,
Zagreb, 2006.
T. igmanov
GLAS OKADIJE, glasilo Kulturno-pro-
svjetne zajednice Hrvata okadija iz Sonte.
Najavljen kao tromjesenik, prvi broj iza-
ao je u prosincu 2007. u nakladi Novinsko-
izdavake ustanove Hrvatska rije iz Subo-
tice. Glavni je urednik Ivan Andrai, a list
donosi uglavnom informacije o djelatnosti
Zajednice.
T. igmanov
GLASILO SUBOTIKIH RIMOKA-
TOLIKIH CRKVENIH OPINA, list
koji je izdao Senat katolikih crkvenih op-
ina u Subotici. Prvi i jedini broj izaao je
29. VI. 1934., a kao odgovorni urednik na-
veden je Mijin G. Peri. Tiskan je dvoje-
zino na hrvatskom i madarskom jeziku
(Szuboticai rmai katholikus hitkzsgi
Tudst) na 8 stranica u subotikoj tiskari
Globus. Glasilo je pokrenuto radi informi-
ranja subotikih katolika o radu i potreba-
ma crkvenih opina, a besplatno je dijeljeno
vjernicima. Objavljene su u njemu uprave i
zastupnici crkvenih opina u Subotici u raz-
doblju 1934.-36., objanjenje znaenja cr-
kvenih opina i crkvenoopinskih poreza,
izvjetaj sa sjednice Senata katolikih cr-
kvenih opina u Subotici i vijest o reenju
dvanaestorice bogoslova s podruja Bake
apostolske administrature. Jedan primjerak
Glasila uva se u Nacionalnoj i sveuilinoj
knjinici u Zagrebu.
M. Bara
GLASNIK, prilog i podlistak Subotikih
novina s vjerskom tematikom. Poeo je iz-
laziti u studenom 1929., ubrzo nakon pre-
stanka izdavanja Hrvatskih novina i pokre-
tanja Subotikih novina. Bio je najprije ru-
brika, zatim dodatak u sklopu lista te samo-
stalan dodatak na jednoj, dvjema ili etiri-
ma stranicama, s paginacijom u sklopu li-
33
GLASNIK
Glas ravnice, br. 35, Subotica, 1993.
Glasilo subotikih rimokatolikih
crkvenih opina, br. 1, Subotica, 1934.
sta, a katkad i s vlastitom. Bio je razliita
formata, sukladno formatu Subotikih novi-
na, koji se mijenjao u ovisnosti o tiskari u
kojoj su tiskane. Izlazio je neredovito i mi-
jenjao je dinamiku izlaenja, od dvotjedni-
ka (1929.-30.) pa do godinjaka, kad je izla-
zio kao boini prilog (1938.-40.). U poet-
ku je bio bez oznake godita, broja i uredni-
ka, a poslije godita i brojevi nisu uvijek
tono naznaivani. Prvi se put pojavljuje s
oznakom godita i s brojem (god. III., br.
24) kao prilog Subotikih novina br. 24 iz
1930. Otad nosi i podnaslov za duhovnu
zabavu, koji ponovno nestaje tijekom
1931. Kad se pojavio 1929., urednitvo nije
bilo naznaeno, a od 1930. urednik je ozna-
en inicijalom p. B. (Blako Raji). God.
1933. urednitvo preuzima A. M. (Andrija
Moullion), a nakon nekoliko brojeva po-
novno je urednik Blako Raji (B. R.). Iz-
meu 1935. i 1937. ureuje ga L. K. (Lazo
Krianovi), oskudno i svega nekoliko bro-
jeva, zbog neredovita izlaenja Subotikih
novina. Od 1938. ponovno nije naznaen
urednik, ali sad ve izlazi kao samostalni
dodatak na etirima stranicama u boinim
brojevima. I suradnici su se potpisivali pse-
udonimima i inicijalima, npr. p. B. (Pavao
Beli), Ano Nimka (Lajo Budanovi).
Posljednji put pojavio se kao boini prilog
Subotikih novina 1940.
Nepotpuna su godita sauvana u Grad-
skoj knjinici u Subotici, u Knjinici Mati-
ce srpske u Novom Sadu, u Nacionalnoj i
sveuilinoj knjinici u Zagrebu te u Nacio-
nalnoj knjinici Szchnyi u Budimpeti.
Lit.: Subotike novine, 1929-41; I. Kujundi, Bu-
njevako-okaka bibliografija, Rad JAZU, 355,
Zagreb, 1969; A. Sekuli, Baki Hrvati, Zagreb,
1991.
E. Baant i M. Bara
GLASNIK ISTORISKOG DRUTVA U
NOVOM SADU, asopis. Pokrenut je
1928. radi objavljivanja strunih i znan-
stveno-istraivakih radova za podruje
Vojvodine i nekadanje june Ugarske.
Osniva i ravnatelj bio je Stanoje Stanoje-
vi, a glavni urednik Duan J. Popovi. Iz-
lazio je do 1940.: 1928.-35. tri puta na go-
dinu (u veljai, lipnju i listopadu) na 10-12
tabaka, a od 1936. etiri puta na godinu (u
sijenju, travnju, srpnju i listopadu ) na 7-8
tabaka. Tiskan je najprije u Srijemskim
Karlovcima pod urednitvom Vikentije
Prodanova, a 1938.-40. u Novom Sadu pod
urednitvom Dimitrija Kirilova. Za 18 go-
dinjih teaja izdano je 40 svezaka, a 1937.,
kao svezak 31-32, objavljeno je kazalo do-
tad objavljenih svezaka.
Suradnici su bili preteito srpski povje-
sniari i arheolozi (Stanoje Stanojevi, Du-
an J. Popovi, Vasa Staji, Nikola Radoj-
i, Milutin Jaki i dr.), a neto priloga ob-
javili su i unitarno orijentirani hrvatski
znanstvenici (Ferdo ii, Viktor Novak,
Petar Skok). U asopisu su publicirani pri-
lozi koji su se bavili razliitim razdobljima,
od prethistorijskoga doba pa sve do XX.
st., a obraivani su povijest, knjievnost,
kulturni dogaaji, topografija. Prevladava
usmjerenost na povijest i kulturu Srba u Ba-
ranji, Bakoj, Banatu i Srijemu, no ima i ra-
dova koji su vani i za druge narode, pa tako
i za hrvatsku povijest openito (osobito za
Srijem, manje za Baranju, ali i mnogi koji
se bave hrvatsko-srpskim odnosima) te za
vojvoanske Hrvate (Radivoj Simonovi,
O katolicima i katolikoj crkvi pod Turcima
na zemljitu Vojvodine, II/1; Nikola Radoj-
i, O imenu Bunjevaca, III/2; Velja Miro-
savljevi, Novi Sad oko 1716. godine, VI/3;
Vasa Staji, Maarizacija i preporod Bu-
njevaca, VIII/1; Spasoje Vasiljev, Knjiev-
nost bakih Bunjevaca u 17 i 18 veku, XIII/
1-2; Vasa Staji, Bunjevaki govor kao jezik
zvanienja u Bakoj, XIII/1-2 i dr.), pri e-
mu je objavljeno i mnotvo prikaza razlii-
tih djela. No sukladno ideolokim pogledi-
ma vodstva Istoriskog drutva i koncepciji
asopisa, o vojvoanskim Bunjevcima i
okcima ne govori se kao o Hrvatima, pa se
u vie prigoda i osporavala njihova pripad-
nost hrvatskomu narodu.
34
GLASNIK
Glasnik, br. 1/1940, Subotica
Glasnik je tiskan irilicom, ali je dio pri-
loga, osobito oni koji su se odnosili na hr-
vatske autore te na mjesnu hrvatsko-bunje-
vaku povijest, objavljivan latinicom. Po-
sjeduju ga Knjinica Matice srpske u No-
vom Sadu te gradske knjinice u Subotici i
Somboru.
E. Baant
GLASNIK JUGOSLOVENSKOGPRO-
FESORSKOG DRUTVA, meuratni st-
runi asopis profesorskoga udruenja u
Beogradu. Nastavak je prijeratnoga asopi-
sa Nastavnik, koji je izdavalo Srpsko profe-
sorsko drutvo u Beogradu 1890.-1914.
Nakon rata 1919. izdana su jo dva sveska
toga asopisa, od 1921. do 1929. izlazio je
pod imenom Glasnik Profesorskog drutva,
a konano ime dobio je 1930., kada je i pro-
fesorska udruga, sukladno unitarnoj politi-
ci, dobila dodatak jugoslavenski. Posljednji
je broj asopisa izaao 1940. U meurat-
nom razdoblju lanci su tiskani na irilici i
latinici.
Za bake je Bunjevce najznaajniji sve-
zak br. 11-12 iz 1938., koji je tiskan pred
kongres Jugoslavenskoga profesorskoga
drutva u Subotici i posveen je Vojvodini,
napose Subotici. Ve i prije njega, pred no-
vosadski kongres Profesorskoga drutva
1926., jedan je svezak u cijelosti je bio po-
sveen Novomu Sadu i Vojvodini te je iza-
ao i kao posebna publikacija Novi Sad i
Vojvodina.
Veina od 9 lanaka koji za predmet
imaju Suboticu, a prikupio ih je subotiki
pododbor Drutva, zapravo se odnosi na su-
botike Bunjevce. lanke su odabrali Sve-
tislav Mari i Spaso Vasiljev, a autori su bili
uglavnom unitarno opredijeljeni Bunjevci
(Ivo Mili: O bakim Bunjevcima; Mijo
Mandi: Borba Bunjevaca za svoj jezik u
osnovnim kolama; Ljudevit Vujkovi La-
mi: Nekoji bunjevaki narodni obiaji;
Mara orevi Malagurska: Stara bunje-
vaka nonja i vez; Joso oki: Prvi bunje-
vaki novinar) te Srbi (Vasa Staji: Gradska
gimnazija u Subotici 1747-1918; Aleksa
Ivi: Subotica krajem 17. i poetkom 18.
veka; Milivoje Kneevi: Biskup Ivan An-
tunovi preporoditelj bakih Bunjevaca;
Spasoje Vasiljev: Pregled bunjevake knji-
evnosti).
Lit.: Narodna enciklopedija srpsko-hrvatsko-slo-
venaka, 1, Zagreb, b.g.
S. Bai
GLASNIK PUKE KASINE 1878, mje-
seno glasilo udruge Puka kasina 1878. iz
Subotice. Pokrenut je u povodu proslave
125 godina od osnivanja Puke kasine pr-
vi se broj pojavio 1. IX. 2003. za mjesec li-
stopad. Izlazi na 16 stranica, a iako mjese-
nik, vie je puta do kraja 2006. izaao kao
dvobroj. Objavljeno je i nekoliko izvanred-
nih brojeva. List se do kraja 2006. umnaao
fotokopiranjem, od poetka 2007. do poet-
ka 2008., kad se kao nakladnik pojavljuje
NIU Hrvatska rije, list se tiska. Naklada je
od 300 do 500 primjeraka, a ne distribuira
se prodajom, nego se dijeli besplatno. No-
minalni je glavni urednik Josip Ivankovi, a
vanu ulogu u ureivanju imao je sveenik
Lazar Ivan Krmpoti. Objavljuju se lanci o
drutvenim, politikim i kulturnim dogaa-
jima iz hrvatske zajednice Subotice i okoli-
ce te o njezinoj povijesti.
Lj. Vujkovi Lami
GLASNIK SV. FRANJE, dvomjeseni
list za duhovnu izgradnju. Izdavao ga je
Franjevaki samostan u Subotici kao glasi-
lo Franjevakoga treega reda od 1978. do
1981. Kako je to glasilo prije izlazilo u dru-
gim gradovima Hrvatske franjevake pro-
vincije sv. irila i Metoda (Trsat, Zagreb i
Varadin), subotiki Glasnik sv. Franje no-
si godita 50. (1978.), 51. (1979.), 52.
(1980.) i 53. (1981.). Svake je godine izalo
est brojeva, osim 1981., kad je izaao samo
jedan trobroj.
35
GLASNIK SV. FRANJE
Glasnik Puke kasine, br. 6/2005, Subotica
Glavni i odgovorni urednik bio je o. Le-
opold Ivan Ivankovi. List se tiskao u tiska-
ri Grafikoga zavoda Panonija u Subotici.
Sadraj lista bio je posveen preteito Papi-
nim govorima te duhovnoj izgradnji lano-
va Treega reda i redovnike brae.
Lit.: Opi religijski leksikon, Zagreb, 2002; F. E.
Hoko, Pregled povijesti Hrvatske franjevake
provincije sv. irila i Metoda, http://www.
ofm.hr/content/view/205/281/
K. elikovi
GLAVINA, Kreimir (Subotica, 1. I.
1940.), lijenik, radiolog, sveuilini profe-
sor. Sin Martina i Jage, ro. Gencel. Osnov-
nu kolu i gimnaziju zavrio je u Subotici.
God. 1958. upisao je studij medicine u Za-
grebu, na kojem je diplomirao 1964. Kao li-
jenik Ope bolnice u Subotici od 1964.
upuen je na specijalizaciju iz radiologije u
Zavod za radiologiju Klinike bolnice Dr.
Mladen Stojanovi (danas Klinika bolnica
Sestre milosrdnice) u Zagrebu 1969.-72.
Nakon toga kao lijenik specijalist nastavio
je raditi u Opoj bolnici u Subotici 1972.-
73. do sloma Hrvatskoga proljea. God.
1969. sudjeluje u pripremama za osnivanje
ogranka Matice hrvatske u Subotici te po-
staje lan-radnik Matice hrvatske u Zagre-
bu, a poslije je zbog toga i zbog aktivnosti u
vezi s osnivanjem HKUD-a Bunjevako ko-
lo u Subotici politiki proganjan. Nakon
progona hrvatskih nacionalista meu li-
jenicima onemogueno mu je struno usa-
vravanje i napredovanje te se 1973. prese-
lio u Hrvatsku. Radi isprva u Slubi za radi-
ologiju Ope bolnice u Naicama 1973.-
78., koju je osnovao i vodio, a poslije i kao
ravnatelj bolnice 1974.-78. Nakon toga pre-
lazi u Odjel za radiodijagnostiku Ope bol-
nice u Osijeku, iji je voditelj bio 1987.-91.
Ravnatelj osjeke Ope bolnice bio je
1991.-92. a ravnatelj Klinike bolnice Osi-
jek 1992.-2000.
Poslijediplomski studij iz radiologije
zavrio je na Medicinskom fakultetu u Za-
grebu 1980.-81., a magistrirao je 1986. rad-
njom Klinika vrijednost flobografije nogu.
Na istom je fakultetu 1998. obranio doktor-
sku radnju Vrijednost kompjutorske tomo-
grafije (CT) u analizi bolesnika s cervikal-
nom spondilotikom mijelopatijom. Stru-
no se usavravao u Parizu (1986., 1988.),
Erlangenu (1987.) i Dresdenu (1989.). U
nastavno-znanstveno zvanju biran je kao
znanstveni asistent 1992., za docenta 1998.,
izvanrednoga profesora na Medicinskom
fakultetu u Osijeku na Katedri za radiologi-
ju za predmet Radiologija 2002., a za redo-
vitoga profesora 2005. Bio je dekan Medi-
cinskoga fakulteta u Osijeku 2003. i 2005.
Bavi se osobito angiologijom i neurora-
diologijom. Sa suradnicima je objavio dva-
desetak znanstvenih i strunih radova u Me-
dicinskom vjesniku (Osijek, 1986., 1991.,
1999.), Neurochirurgia (Stuttgart, 1989.,
1993.), Lijeniki vjesnik (Zagreb, 1991.),
Psychiatria Danubina (1991.), Croatian
medical journal : War Supplement (Zagreb,
1992.), Archives of Orthopaedic and Trau-
matic Surgery (Berlin, 1996.-97.), Journal
of Neurosurgical Sciences (Milano, 1996.),
Neurologia Croatica (Zagreb, 1996.), Libri
oncologici : Croatian journal of oncology
(Zagreb, 1998.), Collegium antropologi-
cum (Zagreb, 2004., 2005.). O suvremenoj
ratnoj tematici pisao je i u Zborniku radova
Hrvatskoga toksikolokoga drutva (Za-
greb, 1993.), o radiolokoj dijagnostici kar-
cinoma napisao je poglavlje u knjizi Pro-
blematika rada u primarnoj zdravstvenoj
zatiti (Zagreb, 1993.), o urografskim pre-
tragama u knjizi Uroloka onkologija (Osi-
jek, 1994.). Suautor je knjiga Kirurgija iz-
36
GLASNIK SV. FRANJE
Glasnik sv. Franje, br. 1-3/1981, Subotica
ljevnoga kamenca (Osijek, 1993.), Rekon-
strukcijska uroloka kirurgija (Zagreb,
1999.), Vaskularni sustav (Zagreb, 2001.) i
Radiologija (Zagreb, 2001.). S priopenji-
ma je sudjelovao na mnogobrojnim stru-
nim skupovima u Hrvatskoj i u inozemstvu,
a za vie znanstvenih i strunih skupova bio
je suorganizator.
lan je nekoliko znanstvenih i strunih
udruga: Hrvatskoga lijenikoga zbora
(HLZ), Hrvatske lijenike komore, Hrvat-
skoga lijenikoga drutva za upravljanje i
rukovoenje u zdravstvu HLZ-a, Hrvatske
lige protiv raka i dr., a u Sekciji za radiolo-
giju HLZ-a i Hrvatskom drutvu radiologa
HLZ-a lan je uprave 1990.-2000. Poasni
je lan Madarskoga drutva radiologa i
lan Opega odjela Madarske akademije
znanosti. Bio je i predsjednik Hrvatsko-ma-
darskoga drutva prijateljstva u Osijeku.
Bio je zastupnik u Zastupnikom domu
Hrvatskoga dravnoga sabora 1992.-95.,
lan Nacionalnoga zdravstvenoga vijea
Ministarstva zdravstva Republike Hrvat-
ske, zamjenik predsjednika Upravnoga vi-
jea Hrvatskoga zavoda za zdravstveno osi-
guranje 1994.-2001. i od 2003., lan Kriz-
noga stoera Ministarstva zdravstva Repu-
blike Hrvatske 1991., zapovjednik Krizno-
ga stoera Ope bolnice Osijek i zapov-
jednik Kriznoga stoera zdravstva Osje-
ko-baranjske upanije. Dobitnik je vie
znanstvenih i strunih nagrada te priznanja
i dravnih odlija. Umirovljen je 2005., ivi
u Osijeku.
Lit.: Hrvatski biografski leksikon, 4, Zagreb, 1998.
N. Zeli
GLEDAI, nepozvani promatrai svatova
u bakih Bunjevaca. Ispraaju mladenku
kad je mladoenjina rodbina odvodi iz rodi-
teljske kue, dovikujui joj esto da se ne
okree za sobom, jer se vjerovalo kako to
donosi nesreu. Na mukoj strani, skupa s
roditeljima i uzvanicima, doekuju pak
svatove s mladenkom. Sudjeluju u plesovi-
ma, a ukuani ih obino posluuju piem i
kolaima. Ponegdje se na znatieljne gleda-
e nije gledalo s naklonou (zabiljeeno je
to npr. u avolju), jer su ih inile uglavnom
ene bez kojih nijedni svatovi ne mogu pro-
i, a nerijetko su pritom negativno komenti-
rale. Na subotikim salaima pak gledai-
ma se ne zamjera to dolaze, tovie, smatra
se da oni samo pridonose veemu slavlju te
da bi svatovi bez njih izgubili na sveanosti.
U sumrak se gledai razilaze, a gosti ulaze u
prostoriju u kojoj se slavlje nastavlja uz ve-
eru.
Danas fenomen gledaa u svojem pr-
votnom znaenju polako odumire te skupa s
nainom slavljenja vjenanja i on doivlja-
va promjene. Sve su ei zajedniki pirovi,
na kojima se uzvanici s mladenkine i mla-
doenjine strane skupljaju u dvorani za
svadbeno slavlje, dok gledai odlaze pred
crkvu ili matini ured.
Lit.: A. Sekuli, Baki Bunjevci i okci, Zagreb,
1990; S. Kujundi, Nai mladenci, Subotica, 2004.
B. Jaramazovi
GLONAK, Milo (Subotica, 27. VIII.
1928.), nogometni vratar, trener. Sin Ivana i
Marije, ro. Stipi. Osnovnu i srednju eko-
nomsku kolu zavrio je u Subotici, a Viu
ekonomsku u Brkom. Radio je u Opin-
skom sudu u Subotici kao slubenik, a od
1992. u mirovini je. ivi u Subotici.
Nogomet poinje igrati 1944. u eljez-
nikom atletskom klubu (AK), a idue
godine prelazi u novoosnovano Sportsko
drutvo eljezniara Spartak. Premda je
1946./47. i 1947./48. igrao i kao centarfor,
bio je jedan od najboljih vratara u povijesti
Spartaka. Za taj je klub nastupao do 1968.,
kad je zavrio aktivnu sportsku karijeru.
Unato mnogobrojnim ponudama do kraja
aktivne karijere ostao je vjeran Spartaku, za
koji je odigrao oko 1200 utakmica. Jedan-
put je bio lan reprezentacije Jugoslavije
1949., a nastupao je i za reprezentacije Su-
botice, Vojvodine i Srbije. S reprezentaci-
jom eljezniara Jugoslavije osvojio je pr-
vo mjesto na I. i II. europskom prvenstvu
eljezniara (Budimpeta 1947. i Bruxelles
1951.), a 1950. u Parizu na Sindikalnom pr-
venstvu Europe brani za reprezentaciju Ju-
goslavije, koja je osvojila prvo mjesto. Na-
kon prestanka aktivnoga igranja trenirao je
omladinsku ekipu i prvi tim Spartaka
1968.-69. Nakon toga trenirao je nekoliko
klubova iz Subotice i okolice (Baka, Hor-
go, Peara i Vinogradar).
37
GLONAK
Lit.: SD Spartak 1945-1970 (ur. E. Tilly), Subo-
tica, 1970; Sportsko drutvo elezniara Jovan
Miki Spartak (ur. M. Brustulov), Subotica,
1995; . Ini, Knjiga o Spartaku 1945-1997, Su-
botica, 1997.
P. Skenderovi
GOD, u subotikih Bunjevaca naziv za
blagdanska okupljanja mladih salaara i se-
ljana u varoi. Bili su organizirani u raz-
doblju od Sveta tri kralja do posljednje ne-
djelje pred Advent, kad nije bilo velikih po-
slova na njivi. Mladi su se u gradu obino
skupljali dan prije goda, kad bi posjetili bli-
u rodbinu i dogovorili se za sutranju zaba-
vu. Nakon velike (sveane, pjevane) pri-
jepodnevne mise obino su korzirali (e-
tali subotikim korzom), gdje su se nerijet-
ko nalazili i budui parovi. Poslijepodne su
organizirana razliita drutvena okupljanja,
a naveer je opet bio izlazak na korzo.
Jedan od najpoznatijih godova bio je na
blagdan Sveta tri kralja. Na njemu su se
mladi salaari najee zamomili ili
zadivojili, tj. poeli izlaziti. Simboliki
se to odraavalo ponajprije na novoj odjei
u djevojaka: prestajale su nositi beke
(jednodijelno ruho) i poele nositi novu
odjeu sukladno gospodarskoj moi. Prije
Prvoga svjetskoga rata djevojkama je obi-
no ivano ruho od lyonske svile, dobivale
su lanac do dukata, zlatne naunice, a neri-
jetko su i zube pokrivale zlatnom navla-
kom. Poslije je djevojka dobivala i zlatnu
narukvicu (tzv. karperac), katkad s crvenim
rubinima ili bijelim safirima. Ako su rodite-
lji bili skromnijega imovnoga stanja i nisu
mogli kupiti dukate, djevojka je dobivala
zlatni lani s kriiem, a u novije doba na-
rukvicu i prsten. Kako je zadivojiti curu
bio znatan troak, postojala je izreka: Svi-
la u kuu, jaram na tavan, koja govori da je
samo za svileno ruho trebalo onoliko novca
koliko je vrijedio par ujarmljenih volova.
Siromaniji roditelji koji nisu imali za svilu
i dukate svojoj su djevojci kupovali skrom-
nije ruho, a od zlata samo onoliko koliko su
mogli. Djevojke se nisu smjele zadivoji-
ti same: njih je najprije u crkvu, a poslije i
na korzo izvodila starija neudana teta ili sta-
rija djevojka iz rodbine, a kad je nala dru-
garicu ili vie njih, onda je u drutvo i na za-
bavu ila s njima. Na godu su se pojavljivali
i momci koji su se zamomili, tu su se upo-
znavali i raspitivali jedni za druge i za dje-
vojke. Doputalo se pritom da se momak
zagleda u siromaniju djevojku, ali nije bilo
doputeno bogatijoj udavai da poe sa si-
romanijim momkom.
Drugi god u godini bio je na Marin (tj.
na Svijenicu 2. veljae), osobito od 1879.
Tada je organizirano prvo Veliko prelo te je
taj god uskoro i postao jednim od najpozna-
tijih. Godovi su se organizirali i na Petrov
(tj. na blagdan sv. Petra i Pavla 29. lipnja) te
na Veliku Gospojinu (15. kolovoza). I ti su
godovi odravani kad je bilo najmanje po-
sla u polju, tj. prije poetka risa (rune et-
ve) i nakon njezina zavretka.
Lit.: A. Sekuli, Baki Hrvati, Zagreb, 1991;
Hrvatska rije, br. 1, Subotica, 2003.
S. Bai
GODAR, Dejan (Subotica, 19. V. 1978.),
nogometa. Sin Mirka i Slavice, ro. Taka.
Djetinjstvo je proveo u Donjem Tavankutu,
gdje je i poeo nogometnu karijeru u NK
Tavankut. S jedanaest godina prelazi u su-
botiki Spartak, gdje je ostao do svoje pet-
naeste godine, kad prelazi u NK Baka iz
Subotice. S osamnaest godina vraa se u
NK Tavankut, a poslije odlazi u FK Solunac
iz Karaoreva. God. 1999. kratko je igrao
u madarskom prvoligakom klubu Szeged
iz Segedina, a nakon toga u novosadskoj
Vojvodini. Prvi vaniji ugovor potpisao je
2000. s hrvatskim prvoligaem NK Osije-
kom. God. 2001. prelazi u NK Belie, a
2002. u NK Inker iz Zapreia. U njemu je
igrao jednu sezonu. Taj je klub, skupa sa
svojim suigraima, meu kojima je bio i
Eduardo Da Silva, uveo u Prvu Hrvatsku
nogometnu ligu. God. 2003. odlazi u Skan-
dinaviju, u finski klub ROPS iz laponskoga
grada Rovaniemija. Za ROPS je igrao pet
sezona i pridonio je da klub 2004. i ponov-
no 2007. ue u Prvu finsku ligu. Tada je,
prema ocjeni igraa i trenera finske prve i
druge lige, proglaen najboljim igraem
finske druge lige. Od 2007. igra za vedski
klub Dagerfors iz istoimenoga grada nado-
mak Stockholma. Na Prvom nogometnom
europskom prvenstvu hrvatskih manjina
2006. u Splitu osvojio je tree mjesto sa sa-
38
GLONAK
stavom vojvoanskih Hrvata, a proglaen
je i najboljim igraem turnira. Igra na pozi-
ciji lijevog veznog igraa.
Lit.: Hrvatska rije, br. 5, Subotica, 2003; http://
hr.wikipedia.org/wiki/Dejan_Godar
L. Suknovi
GODINJAK KULTURNO-UMJET-
NIKOG DRUTVA BUNJEVAKO
KOLO, asopis. Prvi i jedini broj obja-
vljen je 1994. u Subotici na 72 stranice, a
uredio ga je Lazo Vojni Hajduk. Broj je te-
matski i nosi podnaslov Duijanca 93 po-
sveen je svetkovini proslave uspjenoga
svretka etvenih radova. Sadrava lanke
subotikih autora o duijanci openito, pri-
kaz manifestacija realiziranih u sklopu Du-
ijance 1993. i pjesme istaknutih hrvatskih
pjesnika iz Subotice (Jakov Kopilovi, La-
zar Merkovi, Vojislav Sekelj, Petko Vojni
Purar), a ilustrirao ga je Ivan Balaevi.
Lit.: T. igmanov, Bibliografija Hrvata u Vojvodini
(1990.2002.) : prinosi, Pula, 2005.
T. igmanov
GOLEK, Makarije uro (Poega, 11. III.
1846. Budim, 16. III. 1874), pedagog.
lan Provincije sv. Ivana Kapistranskoga
postao je 1861. Studirao je na filozofskom
uilitu u Vukovaru 1862.-64. Postigavi
naslov profesora teologije, predavao je
dogmatsko bogoslovlje na franjevakoj bo-
goslovnoj koli u Baji 1869.-72. Zbog naru-
ena zdravlja napustio je profesorsku slu-
bu, ali je ipak u Budimu bio tajnik provin-
cijala Manszvta Hantkena 1872.-74.
Izvor: Arhiv Generalne kurije Franjevakoga reda
u Rimu, Hungaria Capistrana, sv. 1, fol. 120v,
314v.
Lit.: Schematismus almae Provinciae S. Ioannis a
Capistrano, Pestini, 1870, 39.
F. E. Hoko
GOLUB, Marin (Apatin, 11. IX. 1956.),
motonautiar. Sin je Antuna i Mande, ro.
Periki. Osnovnu kolu je zavrio u Mono-
toru, srednju tehniku strojarskog smjera u
Somboru, a viu strojarsku na Strojarskome
fakultetu u Novom Sadu. Kao lan Motona-
utikog kluba Dunav iz Sombora sudje-
lovao je na brojnim natjecanjima diljem
bive Jugoslavije. Najveu uspjeh u karijeri
mu je osvajanje titule prvaka Jugoslavije u
klasi SB 350 god. 1986. i 1987. Radi kao
profesor u Tehnikoj koli u Somboru.
Lit.: D. Kolundija, Leksikon somborskog sporta,
Sombor, 1990.
P. Skenderovi
GOLUB, Stipan(Monotor, 6. XII. 1959.),
motociklist. Sin Josipa i Marije, ro. Peri-
ki. Osnovnu kolu zavrio je u Monoto-
ru, a srednju za obuara u Somboru. Od ra-
ne mladosti zanimao se za motociklizam, a
s 14 godina poinje voziti motor. Najprije
vozi iz hobija, a sa 17 godina postaje la-
nom Auto-moto drutva Magnet iz Sombo-
ra. Natjecao se u kategoriji motora do 125
cm. Sudjelovao je na mnogobrojnim natje-
canjima u Jugoslaviji, a najvanije rezultate
ostvario je na reliju Sutjeska: 3. mjesto
1983., 1. mjesto 1985. i 3. mjesto 1986. S 28
godina prestao se natjecati. ivi u Somboru.
Sombor, 1990.
P. Skenderovi
GOLUBARSTVO, uzgajanje domaih go-
lubova radi sportskih natjecanja. Na ba-
kim salaima, uz drugu perad, tradicionalno
su se uzgajali i golubovi, ije se meso rabilo
u prehrani. No osim to su se uzgajali iz go-
spodarskih razloga, golubovi se u drugoj
polovini XIX. st. u Podunavlju poinju uz-
gajati kao ukrasne ptice, pa se osnivaju
udruge uzgajivaa golubova te organiziraju
izlobe golubova i njihova letaka natjeca-
nja. Tako je u Somboru 1871. osnovana
udruga koja je 1877. priredila izlobu golu-
bova, a 1892. veliku izlobu peradi, golu-
bova, ptica i lovstva s vie od 1000 izloa-
ka. U Subotici je udruga uzgajivaa golubo-
va 1906. odrala dravnu izlobu, na kojoj
su bili izloeni golubovi iz vie ugarskih
gradova. U najnovije doba u Subotici i
Somboru svake se godine odravaju velike
meunarodne izlobe golubova i sitnih i-
votinja.
Osim natjecanja ukrasnih golubova na
izlobama, organiziraju se i sportska leta-
ka natjecanja na razdaljinu (listonoe), u vi-
sinu (visokoletai) te prevrtanjem u letu
(prevrtai). U Bakoj se uzgaja 27 autohto-
nih pasmina golubova. Meu najpoznatiji-
39
GOLUBARSTVO
ma su somborski dugokljuni leta i suboti-
ki kruni leta, s daljnjim podvrstama (rez-
gei, verei, fekete, derei i dr.), a
neki su od njih i ukrasni i letai.
Golubarstvo je tradicionalno bilo veo-
ma popularno meu bunjevakim stanovni-
tvom, osobito u drugoj polovini XX. st.
Bunjevaki je puki izraz za taj sport go-
luparstvo, golubari se nazivaju golup-
arima, a bavljenje golubarstvom oznau-
je se glagolom golupariti.
Lit.: J. Pekanovi, Golubarstvo u Somboru, Som-
bor, 2002.
J. Z. Pekanovi
GONDI, Damir (Osijek, 15. VIII. 1959.),
slikar naivac. Sin je krojaa Josipa i Marije,
ro. Boo. Nakon njegova roenja obitelj
mu se doseljava u Vajsku te je ondje poha-
ao osnovnu kolu. Gimnaziju je zavrio u
Odacima, a Viu tehniku kolu zavrava
1981. u Subotici. Slikarstvom se poeo ba-
viti 1987. Najee se slui tehnikom ulja
na platnu, premda slika i na drvetu, a bavi se
i crteom. Motivi na njegovim slikama
uglavnom su sakralni, poglavito prizori iz
Biblije i likovi svetaca, a zastupljeni su jo i
krajolici, portreti i kopije slika starih maj-
stora. Izrauje i zidne slike velika formata
oslikao je cijeli zid vjeronaune dvorane u
upi sv. Jurja u Vajski na poticaj vl. Andri-
je akovia. Sudjelovao je na skupnim iz-
lobama u Bau, Vajski i Boanima. Svira
gitaru i antikvar je. Radi u Javnom komu-
nalnom poduzeu Tvrava u Bau, a od
2000. ivi u Boanima.
J. Dumendi
GORJANAC, Marko (Bereg, 15. IV.
1897. Bereg, 28. IV. 1940.), drutveni i
politiki djelatnik. Sin je Stipana i Kate, ro
Terzi. Odrastao je u poljodjelskoj obitelji,
a kolovao se u rodnom mjestu. Nakon ire-
nja politikoga djelovanja HSS-a na Baku
aktivno se ukljuio u rad te stranke. Bio je
jedan je od osnivaa njezina mjesnoga
ogranka, dugogodinji potpredsjednik i op-
inski odbornik. Ukljuio se i u kulturni i-
vot zajednice te je sudjelovao u osnivanju
ogranka Seljake sloge u Beregu 1. I. 1928.
U njemu je bio odbornik Odjela za seljake
zadruge te lan Suda dobrih i potenih ljudi.
Usko je suraivao s Marinom Dekiem i
Matijom Tucakovim, tadanjim prvacima i
pokretaima politikih i kulturnih akcija
Hrvata u Beregu. Tijekom diktature kralja
Aleksandra bio je aktivan u mjesnoj rimo-
katolikoj crkvenoj opini. Nakon obnove
parlamentarizma 1935. sudjeluje u obna-
vljanju mjesnih ogranaka HSS-a i Seljake
sloge. U vrijeme pregovora Cvetkovi-Ma-
ek o preureenju drave 1939. organizirao
je u Beregu politike skupove na koje su do-
lazili senator Josip Vukovi ido iz Subo-
tice, Ljudevit Tomai, izaslanik Vladka
Maeka, i drugi hrvatski politiari.
Lit.: Ogranak Seljake sloge u Bakom Bregu, Se-
ljaka prosvjeta, br. 9, Zagreb, 1928; Subotike no-
vine, br. 22, Subotica, 1939; Subotike novine, br.
17, Subotica, 1940.
M. Bara
GORJANAC, Zlatko (Sombor, 26. I.
1974.), pjesnik, novinar, kulturni djelatnik.
Sin je Stipana i Marice, ro. Gorjanac.
Osnovnu kolu zavrio je u Beregu, a Sred-
nju tehniku kolu u Somboru. Poetkom
1990-ih u Beregu osniva rock-skupinu u-
vari vremena, za koju pie glazbu i teksto-
ve. Skupina je djelovala do 1999., a 2000.
jedan je od osnivaa tamburakoga orkestra
Bereki tamburai. Poeziju je poeo pisati u
osnovnoj koli, pie na okakoj ikavici i na
hrvatskom knjievnom jeziku, a objavlji-
vao je u hrvatskoj periodici u Bakoj (Zvo-
nik, Miroljub, Subotika Danica, Hrvatska
rije), u Somborskim novinama i drugdje.
Redovit je sudionik susreta pjesnika Lira
naiva 2003.-07. Autor je vie napisa o na-
rodnim obiajima u Beregu, kao novinski
izvjestitelj surauje u Hrvatskoj rijei, Zvo-
niku i Miroljubu, a urednik je stranice Iz na-
rodne krinje u Hrcku, djejem podlisku
Hrvatske rijei.
Lit.: Lira naiva 2006., Subotica, 2006.
K. elikovi
GORJANAC, ivko (Santovo, 15. V.
1958.), sveuilini profesor. Sin je Joze i
Anice, ro. Blaetin. Osnovnu kolu poha-
ao je u rodnom selu, a 1977. maturirao je u
budimpetanskoj Hrvatsko-srpskoj gimna-
ziji. Isprva studira na Geodetskom fakulte-
tu opronskoga drvnoindustrijskoga sve-
40
GOLUBARSTVO
uilita u Stolnom Biogradu (mad. Szkes-
fehrvr), a od 1980. povijest i hrvatsko-
srpski jezik i knjievnost na Filozofskom
fakultetu Sveuilita Lornda Etvsa u
Budimpeti, gdje je i diplomirao 1985. Na-
kon to je u selu Voktovu (mad. Fokt) pre-
davao povijest i ruski jezik, 1986. zaposlio
se na bajskoj Visokoj koli Jzsefa Etvsa,
gdje na Odjelu za narodnosne i strane jezike
predaje hrvatski jezik i knjievnost, pozna-
vanje hrvatske narodnosti i metodiku nasta-
ve za studente uiteljskoga i odgojiteljskog
smjera. Na Filozofskom fakultetu Sveuili-
ta Lornda Etvsa doktorirao je 2002. na
podruju jezikoslovlja (slavistike) na temu:
Govor santovakih Hrvata. Redovito sudje-
luje na znanstvenim skupovima s prilozima
o jeziku Hrvata u Madarskoj, a radove je
objavljivao u asopisima Rije, Pogledi,
Znanstveni zbornik i dr. U izdanju Pedago-
koga fakulteta Visoke kole Jzsefa Et-
vsa 2004. objavljena mu je knjiga Hrvat-
ski govor sela Santova. S obitelji ivi u Baji.
Djelo: . Gorjanac, Hrvatski govor sela Santova,
Baja, 2004.
. Mandi
GORNJI SV. IVANSentivan
GORNJI TAVANKUTTavankut
GORNJI VERUIVerui
GOSPIN SOKAK, dio dananjega Som-
bora na okuci staroga toka rijeke Mostonge.
U poecima urbanizacije toga podruja na
prijelazu iz XIX. u XX. st. od bunjevakih
obitelji salae su ondje imali Altingeri, Be-
retii, Dorotii, Foii, Horvati, vrake i
uljevii. Naselje je naziv dobilo po od ka-
peli posveenoj Gospi Lurdskoj. Za njezinu
gradnju novac su donirali Vince Bereti s
bratom i dvjema sestrama (porodini nadi-
mak Lencini). Posveenje kapele obavljeno
je 1916., a gozba za sveenike i goste bila je
prireena pod drenom starim 300 godi-
na. Naziv se i danas se koristi kao lokacij-
ski orijentir u svakodnevnoj komunikaciji
stanovnitva.
Kapela Gospe Lurdske nalazi se u dana-
njoj Ulici Tome Roksandia. Sve done-
davna bila je mjesto hodoaa vjernika,
odravana su kod nje misna slavlja i molila
se krunica, a jo i danas mnogi tovatelji
Lurdske Gospe dolaze i pale joj svijee.
Lit: M. Beljanski, Pangare, Gospin sokak, utka,
ikara, Strili, Mali Be i atalinski put, Sombor,
1973.
M. Bara i . Mikrut
GOSPODARSKA SLOGA, organizacija
koja je inila ekonomsko krilo Hrvatske se-
ljake stranke. Osnovana je 5. VII. 1935. u
Zagrebu s namjerom da gospodarski orga-
nizira hrvatsko seljatvo, a po njemu i kroz
njega itav hrvatski narod, koji ivi zajed-
no. Nedugo nakon osnutka izaslani su po-
vjerenici koji su obilazili sve hrvatske kra-
jeve informirajui seljatvo o vanosti
udruivanja u jednu jaku gospodarsku or-
ganizaciju. Tijekom travnja 1936. osnova-
ne su mjesne i kotarske organizacije u Ba-
koj sa sredinjicom u Subotici. Za glavnoga
povjerenika Gospodarske sloge u Bakoj
izabran je Marko Duli iz urina. Organi-
zacija je posredovala pri utvrivanju cijena
seljakih proizvoda, nabavi hrane, lijeenju
stonih bolesti, podizanju cijena nadnica (u
Bakoj posebice u vrijeme etve), nabavi
ogrjeva, likvidaciji zemljoradnikih dugo-
va i dr. Organizirana su predavanja i irena
je pouna literatura o cijepljenju stoke, za-
titi vinove loze, rezidbi voa i drugim na-
prednim gospodarskim tehnikama. irei
svoje djelovanje, poticala je osnivanje spe-
cijaliziranih zadruga, poput svinjogojske
zadruge u Somboru pod predsjednitvom
Antuna Mataria, itarske zadruge u uri-
41
GOSPODARSKA SLOGA
Kapela Gospe Lurdske u Somboru
nu s mlinom, koju je vodio Marko Duli, ali
i mljekarskih, stoarskih i nabavljakih za-
druga po drugim mjestima. Rad organizaci-
je na subotikom podruju podupirao je
Mihovil Katanec, posebno se zauzimajui
za ureenje radne obveze tzv. kuluka pri
popravku cesta. Zadrugari iz Bake sudje-
lovali su u pomoi seljacima iz Bosne i Her-
cegovine te Dalmacije opskrbljujui ih hra-
nom i pomaui im novanim prilozima u
godinama slabih uroda. U financijskoj po-
moi isticao se Fabijan Hajdukovi iz Som-
bora, koji je predvodio sline akcije u poti-
canju djelovanja nacionalnih organizacija.
U razdoblju 1936.-41. u Bakoj je imala
oko 700 lanova, najvie na subotikom
podruju. Veina hrvatskih naselja u Ba-
koj imala je svoje mjesne organizacije, a
ondje gdje ih nije bilo djelovali su povjere-
nici Gospodarske sloge. Njezin rad prestaje
s poetkom Drugoga svjetskoga rata.
Lit.: to hoe Gospodarska sloga, Gospodarska
sloga, 1/1936, Zagreb; Gospodarska sloga u Vojvo-
dini, Gospodarska sloga, 10/1936, Zagreb; Kako
napredujemo u Vojvodini?, Gospodarska sloga,
11/1936, Zagreb; Gospodarski pokret iri se u Voj-
vodini..., Gospodarska sloga, 25/1936, Zagreb;
Povodom osnivanja Gospodarske sloge u Subo-
tici, Subotike novine, 4/1936, Subotica; Kuluk i
kuluari, Subotike novine, 23/1936, Subotica; M.
Katanec, Gospodarska sloga i kuluk, Subotike no-
vine, 5/1937, Subotica; B. M., Nacionalni i kulturni
ivot Hrvata Bunjevaca u Somboru, Hrvatski dnev-
nik, 395, Zagreb, 1937; Subotike novine, 8/1939,
Subotica; Osnutak i razvoj Gospodarske sloge, Go-
spodarska sloga, 11-12/1940, Zagreb.
M. Bara
GOTOVAC, Tomislav (od 2005. LAUER,
G. Antonio) (Sombor, 9. II. 1937.), multi-
medijski konceptualni umjetnik, autor eks-
perimentalnih filmova. Sin Ivana, pjea-
koga podnarednika rodom iz Imotskoga, i
Elizabete (Beke), ro. Lauer, keri pozna-
toga somborskoga mesara. Obitelj se prese-
lila u Zagreb 1941., nakon uspostave ma-
darske vlasti, koja je iz Bake protjerala
sve one koji su se doselili nakon 1918. Na-
kon zavrene gimnazije poeo je studij ar-
hitekture u Zagrebu, ali ga je napustio te je
godinama radio kao bankovni i bolniki
slubenik. God. 1967. poloio je audiciju za
studij reije na beogradskoj Akademiji za
kazalite, film, radio i televiziju. Nakon
1972. bio je politiki proganjan zbog autor-
skoga i glumakoga sudjelovanja u sudski
zabranjenom diplomskom filmu Lazara
Stojanovia Plastini Isus, pa je uspio dip-
lomirati tek 1976.
Prvi amaterski film Smrt snimio je u Ki-
noklubu Zagreb 1962., nakon ega je slije-
dila serija eksperimentalnih filmskih ostva-
renja sloene strukture, sukladne tadanje-
mu najmodernijemu trendu avangardnoga
filma kod amerikih strukturalista (Andy
Warhol). Na saveznom festivalu amater-
skoga filma u Skoplju 1967. dodijeljena mu
je titula majstora amaterskoga filma. Nje-
govi sugestivni eksperimentalni filmovi iz-
van su konvencionalnih narativnih standar-
da, a u pravilu su strukturirani repetitivno i
bitno su povezani s glazbom, najee s
dezom Glenna Millera, a snimljeni su u
svim moguim tehnikama, od najue ama-
terske vrpce od 8 mm, preko 16 mm i iro-
koga standarda od 35 mm sve do najrecent-
nijih elektroninih sustava VHS, BETA ili
Mini DV. U obilnom opusu od gotovo 50
filmskih djela istiu se Prijepodne jednog
fauna (1963.); Pravac /Stevens-Duke/
(1964.); Plavi jaha /Godard-art/ (1964.);
Krunica /Jutkevi-Count/ (1964.); Obitelj-
ski film II (1973.); Glenn Miller I /Srednjo-
kolsko igralite I/ (1977.); Julije Knifer
(1982.); Tomislav Gotovac (1996.); Tram-
vaj 406 (2000.); Straa na Rajni (2000.);
Glenn Miller 2000 (2000.); Majsko jutro
matorog fauna (suautori Damir ui i
eljko Radivoj, 2001.); Identity Number
(2001.); Trocki (2002.); Dead Man Walking
(2002.). Kao osebujna pojava (fizikim iz-
gledom i osobnom reputacijom) Gotovac je
nastupao i kao glumac u igranim filmovima
svojih kolega, ponajvie Zorana Tadia, ali
i Duana Makavejeva, Bate engia i eli-
mira ilnika.
Posebno podruje njegova umjetniko-
ga djelovanja ine okantni performansi ili
hepeninzi, koji su obino dobivali znatan
odjek u javnosti jer su sadravali provoka-
cije golotinjom, odnosno vulgarnim rijei-
ma i ponaanjem, to se iitavalo kao prije-
zir prema uobiajenim graanskim i dru-
tvenim standardima. Posebno su zapame-
ni Umjetnik u proenju (1980.); Leanje gol
42
GOSPODARSKA SLOGA
na asfaltu, ljubljenje asfalta / Zagreb, volim
te! (1981.); Paranoia View Art / Hommage
to Glen Miller (1988.) i drugi, a izvodio ih
je najee pred sluajnim prolaznicima na
otvorenim prostorima u Beogradu, Zagrebu,
Osijeku, Krems-Steinu (Austrija), NewYor-
ku, Splitu, Ljubljani, Dublinu, Baselu i na
zagrebakom Sljemenu. Priredio je i devet
samostalnih izloaba kolaa, fotografija i
dokumenata u prestinim galerijama i mu-
zejima u Beogradu, Zagrebu, Dubrovniku i
New Yorku, meu kojima je ona pod naslo-
vom Tomislav Gotovac, Retrospektiva do-
kumenata 1956.-1986. pruila irok uvid u
biografiju i osobnost umjetnika.
U svim svojim peformansima i antolo-
gijskim eksperimentalnim filmovima ostao
je dosljedan svojemu filmofilskomu identi-
tetu, no 2005. osjetio je potrebu za djelo-
minom izmjenom vlastitoga graanskoga
identiteta te je slubeno promijenio ime u
Antonio G. Lauer (prema majinu djevoja-
komu prezimenu). Premda je tijekom kari-
jere doivljavao kontradiktorne ocjene, od
posve negatorskih i odbojnih do adoracije
koja ga je uinila kultnim i karizmatinim
prorokom avangardne, odnosno subverziv-
ne umjetnosti, nema dvojbe da je svojim
umjetnikim djelom i sveukupnim djelova-
njem Tomislav Gotovac / Antonio G. Lauer
osigurao status najslikovitije kreativne
osobnosti u cijeloj povijesti hrvatske kine-
matografije.
Lit.: Filmska enciklopedija, 1, Zagreb, 1986; Hr-
vatski leksikon, 1, Zagreb, 1996; Hrvatski biograf-
ski leksikon, 5, Zagreb, 2002; A. Battista Ili i D.
Nenadi (ur.), Tomislav Gotovac, Zagreb, 2003;
Opa i nacionalna enciklopedija u 20 knjiga, 7,
Zagreb, 2005.
I. krabalo
GRADINA (Gradina Salai), prigradsko
salako naselje ratrkanoga tipa, jugoisto-
no od Sombora. Smjeteno je izmeu ceste
Sombor Kljajievo na sjeveru, Velikoga
bakoga kanala na jugu, grada na zapadu i
susjednih katastarskih opina Kljajievo,
Teleka i Sivac na istoku. U pravcu zapad-
istok taj prostor dosee duljinu od 10 do 12
km. Dijeli se na Istonu i Zapadnu Gradinu,
s najveom koncentracijom salaa uz neka-
danji ljetni Sivaki put. Tu, oko nekada-
nje kole, na udaljenosti od oko 6 km od
grada, nalazi se i sredite tih salaa, s podru-
nicom Mjesne zajednice Mlake te dru-
tvenim nekada zadrunim domom, a prije
je tu bila i prodavaonica mjeovite robe. Sa-
da su svi ovi salai sa Somborom povezani
asfaltnom cestom. Juni dio Gradine oko
Klise i podruje salaa Matarii ostao je
izoliran od ostaloga prostora salake skupi-
ne 1802. nakon prokopavanja Kanala Fra-
nje Josipa, koji je u jugoslavenskom razdo-
blju preimenovan u Veliki baki kanal. Od
salakih skupina na Gradini se posebno iz-
dvajaju Pekanovii, Bogiii, Goretii, Bo-
njaci, Kovaii, Radojevii i dr. Na Gradi-
ni ivi i porodica Markovi iji lanovi nose
nadimak kapetani rije je o potomcima
kapetana Duje Markovia, koji je 1687. do-
veo posljednju veliku skupinu bunjevakih
Hrvata na somborsko podruje, a iji je
unuk 1749. Mariji Tereziji uputio molbu da
mu se dodijeli pustara Gradina zbog zaslu-
ga njegova djeda u borbi s Turcima.
Cijeli prostor ovih salaa veoma je plo-
dan, ocjedan i neto vii dio bake lesne te-
rase, visine i do 99 metara. Na takvim uzvi-
sinama nailazi se na tragove srednjovjekov-
nih ljudskih stanita, pa i utvrda.
Premda su Turci gospodarili cijelim
somborskim prostorom 1541.-1687., sta-
novnici Gradine i tada su porez plaali Ka-
lakoj nadbiskupiji. Hrvatsko puanstvo
koje je naseljavalo to podruje franjevci su
potajno okupljali predvodei sv. mise i dru-
ge vjerske obrede na skrovitim mjestima.
Na svoj nain na to upuuje i toponim Cr-
kvina, a naziv Gradina odnosi se na utvre-
nje ili teritorij koji pripada utvrdi. Broj kr-
anskih kuanstava, tj. poreznih obvezni-
ka, u Gradini prema evidenciji turske vlasti
iznosio je 1554. 1; 1570. 4; 1590. 7.
Slavenskoga katolikoga stanovnitva na
ovim je prostorima bilo i prije turskih osva-
janja, jer su jo 1480. iz Dalmacije ovamo
stigli dominikanci. Beogradski nadbiskup
Marin Ibriimovi 24. X. 1649. krizmao je
u Somboru 117 vjernika iz 30 obitelji.
Seobom bunjevakih Hrvata u ove kra-
jeve 1687. iz osnove je izmijenjena etnika
i vjerska struktura puanstva. God. 1720.
Gradina je pustara somborskih vojnih gra-
43
GRADINA
niara. Prema popisu kuanstava iz 1748. u
Istonoj su Gradini ivjeli gotovo samo bu-
njevaki Hrvati, a od tada je ovo podruje i
intenzivnije naseljavano. Budui da je
1749. Sombor dobio status slobodnoga kra-
ljevskoga grada, magistrat je somborskim
franjevcima za iznimne zasluge darovao 24
jutra zemlje, a oni su u znak zahvalnosti na
breuljku Klisa kod dananjega Velikoga
kanala podigli kri, ali se o njegovoj sudbi-
ni odavno nita ne zna.
Puka kola otvorena je 1876. na salau
ure Pekanovia 1876., a ve 1879. kato-
lika crkvena opina ovdje je podigla novu
kolsku zgradu, u kojoj su se povremeno
odravale mise i drugi vjerski obredi. Uz
zgradu je postavljeno i veliko posveeno
zvono, koje je nakon Drugoga svjetskoga
rata odavde preneseno u jedno privatno
dvorite. U tom su dvoritu vjernici Gradi-
ne 1950-ih izgradili i katoliki kapelu po-
sveenu sv. Antunu Padovanskomu. Osim
toga u Gradini od vjerskih znamenja posto-
je jo tri kria dva katolika i jedan pravo-
slavni.
Glavna prometnica Gradine Salaa as-
faltirana je, a naselje je 1960-ih elektrifici-
rano. Meutim na izoliranom dijelu juno
od Velikoga kanala, bez tvrda puta, elektri-
ne energije, mosta koji ih je povezivao s
drugim dijelovima toga prigradskoga nase-
lja (poznata Popina uprija sruena je
1941.) i drugih elementarnih steevina su-
vremene civilizacije, Matarii su postupno
gaeni te su 1980-ih u cijelosti naputeni, a
salaki su objekti razrueni.
Prema popisu puanstva u Gradini Sala-
ima 1961. u 240 kuanstava ivjela su 763
stanovnika, a 1981. u 148 kuanstava 453
osobe. Pri popisu iz 2002. broj kuanstava
iznosio je 92, a broj stanovnika 257. Zbog
smanjena broja djece 1997. ukinut je i ta-
monji ogranak jedne gradske kole.
Veina stanovnika Gradine i danas se
bavi zemljoradnjom i stoarstvom. Gajenje
kvalitetnih goveda, a ranije i ovaca, rezulti-
ralo je proizvodnjom znamenitog sombor-
skog sira, koji je isprva pravljen od ovjeg,
a sada od kravljeg mlijeka. Uslijed razvoja
agrotehnike, koja oslobaa sve vei broj ne-
posrednih djelatnika, dolo je do preselje-
nja stanovnika u Sombor, osobito onih mla-
e ivotne dobi.
Lit.: J. Muhi, Zombor trtnete, Zombor, 1944; M.
Beljanski, Somborski salai, Sombor, 1970; M. Be-
ljanski, Ponovo o somborskim salaima, Sombor,
1979; M. Beljanski, Najstariji podaci o Hrvatima u
Somboru, Sombor, 1988.
M. ani i J. Z. Pekanovi
GRADITELJSTVO, NARODNO, skup-
ni pojam za umijee gradnje i graevine po-
dignute izvan gradskih sredina, nastale za
potrebe socijalno i obrazovno niih dru-
tvenih slojeva; suprotan je pojmu tzv. viso-
ke ili stilske arhitekture. Predmet je povije-
sti arhitekture i povijesti umjetnosti, u veoj
mjeri etnologije, koja prouava graditelj-
sko oblikovanje, povezanost graevina s ti-
pom tradicijskoga privreivanja, obiljeja
unutarnjega ureenja te tipino ponaanje
ljudi u stambenoj i izgraenoj sredini. Na-
44
GRADINA
Gradina
rodno graditeljstvo karakterizira prilagoe-
nost graevina okoliu, pa su seoska naselja
i nastambe pridonosili osebujnosti pojedi-
nih prostora.
Pogodnosti mikroreljefnih i klimatskih
uvjeta za ivljenje, voda i plodno tlo oduvi-
jek su bili opredjeljujui imbenik za iv-
ljenje i nastanjivanje. Puki je graditelj su-
kladno danostima prirode pronalazio i ma-
terijal za graenje (drvo, kamen, ilovaa,
slama, trska), koji je stvarao razliitosti gra-
diteljskih oblika za zadovoljavanje istih i-
votnih potreba kue za stanovanje, staje i
ostale pratee objekte razliitih sadraja.
Svi tako primijenjeni materijali bili su pri-
stupani pukomu graditelju, ekonomini,
a ujedno su ekoloki zadovoljavali mikro-
klimatske prirodne danosti, npr. u planina-
ma zidovi su od pritesanih balvana, a krovni
pokriva od indre; u primorju su zidovi od
kamena, a krovni pokriva od ljuspastih ka-
menih ploa i dr. U meurijeju Dunava i
Tise te na Telekoj visoravni takoer se raz-
vio osobit oblik narodnoga graditeljstva
prema materijalu i funkcionalnoj organiza-
ciji koji se moe nazvati panonskom ku-
om. Nekad mnogobrojni vodotoci s obi-
ljem trske i vrbaka te plodne visoravni s le-
som i ilovaom (uta zemlja) ispod njega
bili su dugo stoljea osnovni graevni ma-
terijal, kojega je u prirodi bilo u izobilju: zi-
dovi su graeni od naboja, a krovni pokri-
va od trske. Oba ta graevna materijala,
obraena rukom narodnoga graditelja, po-
kazala su se kao do danas nenadmaeni to-
plinski izolatori s obzirom na otru izmije-
njenu stepsko-kontinentalnu klimu s dugim
i otrim zimama i jarkim ljetima, uz domi-
nantne sjeverozapadne (zimske) i jugoza-
padne (ljetne) vjetrove.
Potkraj XVII. st. u doba naseljavanja
slavenskoga stanovnitva s juga, prostori
sjeverno od Save i Dunava, kojima su tako-
er vladali Turci, bili su slabo nastanjeni.
Prvotna stanita bila su zato u dolovima vo-
dotoka Teleke ukopane zemunice na nji-
hovim obalama. Iz zemunica e se u sljede-
em razdoblju razviti salai. Naime, tije-
kom XVIII. st. iz zemunice se formira nad-
zemna kua (negdje postoji i prijelazni ob-
lik poluzemunica, tj. dijelom ukopanih ku-
a, npr. u Sonti), s istom funkcionalnom
osnovom, tj. organizacijskim rasporedom
prostorija, a potkraj XVIII. st. tip panonske
kue bio je u potpunosti formiran.
Okunicu panonske kue ine i drugi
objekti izgraeni od autohtonih (izvornih)
materijala: kua za stanovanje sala; ko-
ara (staja) za konje s naslamom za ko-
la; volarica s izlaskom u korlat (obor);
komora; kokoinjac stoastoga oblika (od
trske, vrbova prua koter ili bubalja),
kruna pe, ambar za zrnastu hranu, erma
(koja dominira dvoritem). Pritom su di-
menzije kua i objekata u pravilu bile funk-
cionalne.
Kue su prizemne, zidovi su graeni od
ute zemlje (ilovae) s dodatkom pljeve ko-
45
GRADITELJSTVO
Razvoj panonske kue
ja ostaje nakon etve, a nakon to su podig-
nuti, premazivani su (nabijani) u slojevima
vode sa zemljom i pljevom. Nabijeni osue-
ni sloj bio je dimenzija oko 8-10 cm i pribli-
no je odgovarao debljini opeke, dok su zi-
dovi bili ukupne debljine 60-80 cm. Tavani-
ca je pravljena od slime (daane podlo-
ge), na koje se stavljalo blato s pljevom.
Krovna konstrukcija izraivana je od otesa-
nih bagremovih oblica s drvenim klinovi-
ma, dok je krovni pokriva bio od nabijene
trske, debljine oko 50 cm, s preputenom
strehom. Zabati su s poetka bili takoer tr-
ani, oblijepljeni blatom, poslije u graan-
skom razdoblju postaju i daani i zidani.
Na tavanima se osiguravao propuh jer se tu
uvala penica, a esto su se, nakon dimlje-
nja u punicama, suile kobasice, slanina i
unke. Kue su se liile u proljee, najka-
snije do blagdana Duhova, te sredinom ko-
lovoza, oko Velike Gospe, no iako je boja
kue bijela, sokla je bila obino sivocrna
kako se u donjem dijelu zidova ne bi vidjeli
tragovi oborina odbijenih od tla. Svake go-
dine kue su se redovito kreile, ime se
odravala vrstoa objekata. Zbog prirod-
nih materijala te su kue zimi bile tople, a
ljeti ugodne za boravak. Pritom zbog vje-
trova ulazi u kue nikada nisu bili okrenuti
na sjever.
Sela su najee zbijena s pravilnim
okunicama poredanima uz ulicu (or).
Dvorita su ograena bagremovim tapovi-
ma (cipkama) s malim vratima za pjea-
ke i velikima za kola.
Tijekom XX. st. postupno se naputa
gradnja prirodnim materijalom, drvenim
tehnikama i tradicijskim oblikovanjem. Po-
jedini vrjedniji primjerci ili sklopovi narod-
noga graditeljstva zatiuju se kao spome-
nici kulture na samome mjestu ili se preno-
se u etnoparkove, primjerice, u urinu po-
stoji bunjevaki etnosala.
Lit.: A. Rudinski, Panonska kua pojavni oblici u
severnoj Bakoj, Zbornik Matice srpske za drutve-
ne nauke, 79, Novi Sad, 1985; A. Sekuli, Baki
Hrvati, Zagreb, 1991; A. Rudinski, O nastanku i
razvoju panonske kue, u: Paorske kue, Novi Sad,
1993; A. Rudinski, Istorijski osvrt na prostorno
planski proces nastanka i nestanka salaa i salakih
aglomeracija na teritoriji severne Bake u protekla
tri veka, u: Ej, salai, Novi Sad, 1994; Hrvatska en-
ciklopedija, 4, Zagreb, 2002.
A. Rudinski
GRADOVRH, nekadanji utvreni grad i
franjevaki samostan, u neposrednoj blizini
dananjega istonoga dijela Tuzle, odakle
su okaki Hrvati 1688. doselili u Baku.
Brdo na kojem se nalaze ostatci samostana
danas je obraslo umom, a ire podruje na-
seljeno je preteito bonjakim stanovni-
tvom. Njive blie vrhu na kojem je neko
bio samostan mjetani su jo i u XX. st. na-
zivali fratarskim njivama.
Nakon to je turska vojska 1583. uniti-
la zvorniki samostan, franjevci se nasta-
njuju u Gornjoj Tuzli. Ni ondje meutim,
pritisnuti razvitkom muslimanske kasabe,
nisu mogli ostati dugo te su se 1541. odseli-
li na Gradovrh. Ondje su podigli nov samo-
stan na brdu na kojem je bila tvrava. Mje-
sto je po njoj dobilo i ime, a u njoj je, osim
samostana, bila i crkva sv. Marije. I samo-
stan i crkvu izgradili su Ivan i njegov sin Pa-
vao Maglaevi. Gradovrki samostan
imao je pet upa, kojima je pokrivao pod-
ruje na sjeveru do Save, zapadno do Tinje i
istono do Drine.
Prema izvjeima iz samostana u Gra-
dovrhu franjevci su upravljali upom u Ba-
u. Kad vie nisu mogli izdrati turske stra-
hote u austro-turskom ratu 1683.-99, koje
su pratili glad i kuga, franjevci tri sveeni-
ka i jedan laik 1688. iz Gradovrha su se
preko Slavonije doselili u Ba, gdje su ima-
li svoju upu. Do 1705. zvala se gradovrki
samostan, a poslije mijenja ime u baki. Re-
dovnici su sa sobom poveli i narod, a prema
46
GRADITELJSTVO
Spomen-ploa u
Franjevakome samostanu u Tuzli
zapisu Grgura evapovia, ponijeli su i sli-
ku udotvorne Gospe, koja se i danas tuje u
Bau kao Gradovrka Gospa ili Radosna
Gospa, iako je rije o liku koji je razliit od
onoga koji se u XVII. st. tovao u Gradovr-
hu. Kad su preli Dunav, okci se nisu rasu-
li po irokoj bakoj ravnici, nego su se
smjestili uz rijeku i izgradili naselja Ba,
Plavna, Sonta, Vajska, Bukin, Bereg, Mo-
notor, Sonta, Santovo i dr., prokrili ume i
obraivali polja. Franjevci i puk isprva su
ivjeli u nadi da e se s boljim vremenima
vratiti u Bosnu i obnoviti poruene samo-
stane, ali to se nikad nije dogodilo.
Predaja da su im preci doli iz Donje Tu-
zle ivi i danas u Bau i okolici. Tako je 23.
V. 1987. skupina od 150 hrvatskih vjernika
iz Bake hodoastila u stare krajeve u Bosni
i Hercegovini te su posjetili i franjevaki sa-
mostan u Tuzli, gdje je postavljena spomen-
ploa u povodu 300. obljetnice preseljenja
okakih Hrvata u Baku. God. 2007. obno-
vljene su duhovne veze izmeu Baa i Tu-
zle, pa je na inicijativu HKUPD-a Moston-
ga iz Baa, koju su poduprli gvardijan sa-
mostana u Bau fra Josip pehar i gvardijan
samostana u Tuzli fra Zdravko Ani, oko
150 vjernika iz Tuzle 7. listopada hodoa-
stilo u Ba. U povodu 320. godina od dose-
ljenja vee skupine Hrvata iz okolice Tuzle
na podruje Baa, organiziran je niz mani-
festacija pod nazivom Tragovi okaca od
Gradovrha do Ba-
a 1688.-2008., ko-
je se odravaju od
svibnja do stude-
noga 2008. u za-
padnoj Bakoj, Tuz-
li, Vukovaru i Osi-
jeku.
Lit.: K. Tkalac, Pori-
jeklo i kretanje oka-
ca iz Bosne prema
sjeveru do iza Budi-
ma, u: Subotika Da-
nica : kalendar za
1971 god., Subotica,
1970; A. Sekuli,
Drevni Ba, Split,
1978; Zbornik preda-
vanja znanstvenog
skupa u Subotici 12-
14. VIII 1986., Subo-
tica, 1987; Bako klasje, br. 41, Subotica, 1987; Od
Gradovrha do Baa, ur. L. I. Krmpoti i M. Karau-
la, Sarajevo, 1988; M. Karamati, Sakralna umjet-
nost Bosne Srebrene do konca XVII. stoljea i sud-
bina slika Marijinih svetita u Gradovrhu, Olovu i
Rami, u: Tkivo kulture, ur. N. V. Gapar, Zagreb,
2006.; B. Bukinac, O ulozi franjevaca u seobama
hrvatskoga naroda u XVI i XVII stoljeu, Subotica,
2007; Hrvatska rije, br. 242, 275, Subotica, 2007,
2008.
P. Skenderovi
GRADSKA KUA, u bakih Hrvata naziv
za zgradu u kojoj je smjetena gradska
uprava. Nastao je kao prijevod s madar-
skoga jezika (mad. vroshza), a i danas je
uobiajeni naziv za zgrade gradskih pogla-
varstava u Madarskoj i Vojvodini, pone-
gdje i u Slavoniji (npr. Poega).
Na prostoru izmeu Dunava i Tise koji
naseljavaju baki Hrvati najznamenitija je
subotika gradska kua, simbol Subotice,
koja visinom od 76 metara dominira irim
podrujem. Graena je 1908.-10. prema
projektu Dezsa Jakaba i Marcella Komora
u stilu madarske secesije. Sveano ju je
blagoslovio subotiki upnik Pajo Kujun-
di 20. VIII. 1910. Tada je na njezin vrh
postavljen kri, koji su komunistike vlasti
skinule 1949. i umjesto njega postavile pe-
tokraku zvijezdu. Kri je vraen 18. IX.
1994. U dananjoj zgradi, koja dominira Tr-
gom slobode, osim gradske uprave smjete-
47
GRADSKA KUA
Gradska kua u Subotici
ni su Povijesni arhivi i Zavod za zatitu
spomenika kulture. Prijanja gradska kua
graena je 1826.-27., a slubeno je otvore-
na 12. II. 1828, kad ju je blagoslovio subo-
tiki upnik Antun arevi. Prva suboti-
ka gradska kua izgraena je 1751.
Somborska gradska kua neoklasici-
stiko je zdanje koje je nastajalo od 1718.
Tada je, za vrijeme slubovanja gradskoga
kapetana Jovana-Janka Brankovia, podig-
nuta zgrada u kojoj se, nakon to ju je njego-
va supruga Marija 1749. prodala Magistra-
tu, sve do 1786. nalazila gradska uprava.
Dananja zgrada gradske kue podignuta je
1842. Nalazi se u sreditu grada, na prostra-
nom prostoru Trga Presvetoga Trojstva i Tr-
ga sv. ora. U njoj su danas smjetene po-
litike stranke, Radio Sombor i urednitvo
Somborskih novina. Za razliku od suboti-
ke, nije najmonumentalnija graevina ka-
ko je Sombor bio sjedite Bako-bodroke
upanije 1786.-1918., njime dominira neka-
danja zgrada upanijske uprave, koju i da-
nas popularno zovu upanija, a danas je u
njoj smjeteno gradsko poglavarstvo.
Gradska kua u Baji (tamonji je Bu-
njevci zovu varoka kua), koja se nalazi na
veliku Trgu Presvetoga Trojstva na obali
dunavskoga rukavca ugavica, podignuta
je sredinom XVIII. st. (tona se godina ne
zna) u neobaroknom stilu, a 1780. proirena
je i obnovljena. U njoj su bile dvije vijeni-
ce i uredi dvojice biljenika, pismohrana,
skladita. Kad je gr-
ad dobio samostal-
nost 1862., i nekada-
nja Graalkovieva
palaa prela je u
gradsko vlasnitvo i
postala gradskom ku-
om. Zgrada je ob-
novljena 1896. u
neorenesansnom sti-
lu. U njoj se nalaze
uredi gradske samo-
uprave, sveana dvo-
rana u kojoj se odr-
avaju razna zasje-
danja, kulturne pri-
redbe i vjenanja.
Gradska kua u Segedinu u prvotnom je
obliku izgraena 1728., a zatim je ponovno
izgraena 1804. prema projektu poznatoga
segedinskoga Dalmatina Istvna Vedresa.
Nakon poplave 1879. zgrada je 1883. dobi-
la svoj dananji izgled na temelju projekta
dna Lechnera i Gyule Prtosa. Ta eklek-
tika neobarokna graevina, obojena u u-
to, jedna je od znamenitosti grada, a nalazi
se na sredinjem Szchenyijevu trgu. Zgra-
da nadomak gradske kue takoer pripada
gradskomu poglavarstvu, a u visini drugo-
ga kata povezana je s gradskom kuom jed-
nim zatvorenim hodnikom, tzv. Mostom
udnje (mad. Shajok hdja). Izgraen je
prema venecijanskomu uzoru u ast kralja
Franje Josipa, koji je nakon obnavljanja po-
plavljenoga grada doao u posjet Segedinu,
kako bi iz svojega apartmana u susjednoj
zgradi mogao odlaziti izravno u gradsku
kuu. U gradskoj se kui nalazi i poznati to-
ranj s krunom terasom vidikovcem.
Lit.: L. Szekeres, Szabadkai helynevek, Szabadka,
1975; P. Vasi, Umetnika topografija Sombora,
Novi Sad, 1984; M. Khegyi, Baja trtnete a ke-
zdetektl 1944-ig, Budapest, 1989; Koreni : svedo-
enje vekova, 1, Subotica, 1991; B. Krsti, Suboti-
ca, Subotica, 1995; L. Maar, Ilustrovana istorija
Subotice, Subotica, 2004; B. Duranci, Arhitektura
secesije u Vojvodini, Subotica, 2005.
P. Skenderovi, A. ota, . Mandi, L. Heka
GRAANIN, 1. u feudalnom razdoblju
pripadnik gradskoga stalea. U ugarskom
feudalnom pravu gradovima su se smatrala
48
GRADSKA KUA
Gradska kua u Somboru
samo naselja kojima je kralj dodijelio taj
status, a o prijamu osoba u graanstvo odlu-
ivala su gradska poglavarstva. Graani su
morali biti slobodne osobe moralnoga vla-
danja, koje su bile nastanjene u gradu i ba-
vile se nekom granom gradskoga gospodar-
stva (trgovina, obrt, slobodne profesije),
obnaale javnu slubu ili bile vlasnik ne-
kretnine. Mjesna su poglavarstva mogla
zahtijevati i ispunjenje drugih uvjeta, pa su
tako u Subotici graani morali osigurati
smjetaj vojnika i njegova konja u staju, za-
tim imati odijelo za gradsku strau te posu-
du s vodom i ljestve za gaenje poara. Na-
kon plaanja pristojbe i polaganja prisege,
kandidat je uvoen u popis graana, koji su
vodila gradska poglavarstva. Graani su se
prema svojim povlasticama razlikovali od
ostalih osoba, koje su ulazile u stale sta-
novnika i doseljenika.
Za povijest podunavskih Hrvata najva-
niji su gradovi Subotica, Sombor, Segedin i
Budim. Kad je 1749. Sombor postao slo-
bodnim kraljevskim gradom, naseljavalo
ga je gotovo iskljuivo srpsko i hrvatsko
stanovnitvo u omjeru 2 : 1, a otprilike je ta-
kav omjer bio i meu prvim graanima.
Kad je 1779. Subotica dobila status slobod-
noga kraljevskoga grada, meu 727 graa-
na golemu veinu inilo je hrvatsko stanov-
nitvo (lat. Dalmatae), koji su bili i nositelji
gradske uprave. God. 1787. u Subotici je bi-
lo 553 graana (ukupno 20.708 stanovni-
ka), a u Somboru 523 (ukupno 13.360 sta-
novnika). Dalmatina koji su imali status
graanina bilo je i u Segedinu, osobito u pr-
voj polovini XVIII. st., ali je zbog uniteno-
ga gradskoga arhiva tonije podatke tee
utvrditi. I meu budimskim graanima bilo
neto Hrvata (napose u Vodenom gradu, ko-
ji su Hrvati zvali Vatat), najvie u XVIII.
st. Poslije, kao i u Segedinu, i ovdje dolazi
do asimilacije (madarizacije).
2. u suvremenom politikom i pravnom
znaenju dravljanin koji uiva neka prava
neovisno o socijalnom statusu, rasnoj, naci-
onalnoj ili vjerskoj pripadnosti, spolu i dru-
gim posebnim obiljejima. Otkako je u En-
gleskoj Velikom poveljom sloboda (Magna
Carta Libertatum) prvi put ograniena fe-
udalna vlast vladara u korist dijela graana
(engleskih baruna), slijedili su daljnji akti
kojima su se osiguravala pojedina prava i-
rih slojeva graana: Petition of Rights
(1628.), Habeas Corpus Act (1679.) i Bill of
Rights (1689.). Tek amerika Deklaracija o
neovisnosti (1776.), francuska Deklaracija
o pravima ovjeka i graanina (1789.), pr-
vih deset amandmana na ameriki Ustav
(Bill of Rights, 1791.) i francuski ustavi
(1791., 1793., 1795.) predstavljaju prve ak-
te kojima se svim graanima jami uivanje
stanovitih osobnih i politikih prava, tj. gra-
anskih prava. Otad se pojam graanin su-
protstavlja pojmu podanika, koji ima samo
dunosti prema dravnoj vlasti, i postaje
oznaka za dravljanina, iju slobodu i prava
drava mora potovati i tititi. Unato to-
mu, ak i u zemljama koje su kolijevke ove
ideje graani nisu uivali jednaka prava,
nego su ona dugo ovisila o njihovu drutve-
nom statusu, rasi, spolu, vjeri i dr., tako da
su pojedine kategorije stanovnitva bile is-
kljuene iz te koncepcije, to je u daljnjem
razvoju tih drutava uglavnom prevladano.
Danas se do najbliega ostvarenja toga ide-
ala dolo u zapadnoeuropskim demokraci-
jama.
Na podruju Hrvatske i Ugarske prvi
akt kojim je ograniena vlast vladara bila je
Zlatna bula Andrije II. iz 1222. godine, ali,
za razliku od Magna Carte, ona nije postala
temeljnim aktom ustavnoga poretka. Za-
padnoeuropske ideje o graanskim pravima
u Ugarsku su dole s kanjenjem: prvi put
su primijenjene u liberalnim reformama ti-
jekom revolucionarnih dogaaja 1848./49.,
kad je ukinut feudalizam i kad su kratkotraj-
no proklamirane graanske slobode. Nakon
razdoblja Bachova apsolutizma te Austro-
ugarske nagodbe 1867. Ugarski je sabor do-
nio vie liberalnih zakona, ali su, za razliku
od situacije u zapadnoj Europi, oni bili
ogranieni na srednje i vie drutvene sloje-
ve, dok su doista liberalni manjinski propisi
u praksi bili gotovo u potpunosti derogirani
madarskim nacionalizmom.
U Kraljevini SHS, odnosno Jugoslaviji,
unato ustavnim i meunarodno preuzetim
obvezama, ideali jednakosti pred zakonom
i pravne drave bili su daleko od stvarnosti:
nacionalizam i diktatorska narav kraljeva
49
GRAANIN
reima rezultirali su nejednakou nesla-
venskih naroda; postojala je stalna napetost
izmeu dravotvornih naroda, prije sve-
ga Hrvata i Srba; pravo glasa i dalje je bilo
ogranieno na pojedine slojeve stanovni-
tva, a izborni teror i krivotvorenje izbornih
rezultata bili su gotovo opa znaajka poli-
tikoga ivota. Slino tomu, hrvatsko sta-
novnitvo koje je ostalo ivjeti u Trianon-
skoj i Horthyjevoj Madarskoj bilo je izlo-
eno pritiscima i progonima zbog revani-
zma, a put prema ostvarenju jednakosti
pred zakonom mnogi su nali u pomadari-
vanju imena, svjesnom zatiranju jezika i dr.
U komunistikom razdoblju, unato
formalnomu irenju nekih graanskih pra-
va (pravo glasa za ene, socijalna prava i
sl.), svi su graani praktino svedeni na po-
danike totalitarnih reima sovjetskoga tipa,
posve suprotno liberalnim dostignuima
zapadnih demokracija, a pokuaji reforme
uvijek su vie ili manje brutalno gueni
(Madarska 1956., ehoslovaka 1968.,
slom hrvatskoga proljea i srpskih libe-
rala poetkom 1970-ih, Poljska 1981.),
dok su manjinska prava ostajala u sferi diri-
giranoga, tek do razine toleriranja.
Tek e kolaps sovjetskoga bloka potkraj
1980-ih Madarskoj donijeti demokratiza-
ciju i okretanje euroatlantskim integracija-
ma, u sklopu ega je dolo i do liberalnijega
odnosa prema preostalim neasimiliranim
pripadnicima manjina. Na podruju Vojvo-
dine i Srbije komunistiki se sustav meu-
tim transformirao u autoritarni nacionali-
stiki reim, u kojem je bila izraena fakti-
ka nejednakost manjinskih naroda u odnosu
na Srbe, osobito za ratnih razdoblja, pri e-
mu najizraeniji animozitet, ak i danas,
postoji prema pripadnicima hrvatskoga na-
roda odmah nakon albanskoga. Tek je pad
Slobodana Miloevia 5. listopada 2000.
otvorio mogunosti za izlazak iz civilizacij-
skoga sunovrata, ali e konani rezultat ovi-
siti o tome hoe li se veina srpskoga dru-
tva i elita istinski opredijeliti za europski
sustav vrijednosti. Unato tomu mnogi pri-
padnici hrvatskoga naroda i dalje trae jed-
nakost nijeui svoje podrijetlo i pristajui
na razliite oblike posrbljivanja (zatiranje
jezika, obiaja, imena, vjere i dr.).
Lit.: S. Bai, Povelje slobodnih kraljevskih gra-
dova Novog Sada, Sombora i Subotice, Subotica,
1995; Hrvati u Budimu i Peti, Budimpeta, 2001;
Hrvatska enciklopedija, 4, Zagreb, 2002; L. Heka,
Povijest Hrvata Dalmatina u Segedinu, Budimpe-
ta, 2004; T. igmanov, Hrvati u Vojvodini danas :
traganje za identitetom, Zagreb, 2006.
S. Bai
GRAANSKA PRAVA, prava koja pripa-
daju graaninu na osnovi njegova dra-
vljanstva, a omoguuju njegovo slobodno
djelovanje. Razvila su se u zapadnoeurop-
skim dravama tijekom stoljea i desetljea
duge politike borbe za ogranienje drav-
ne vlasti. Jame se ustavom i zakonima i
obuhvaaju razliita osobna, politika i
ekonomska prava. Od njih je iri pojam
ljudskih prava ili prava ovjeka, koja se te-
melje na prosvjetiteljskoj ideji o prirodnim
pravima svakoga ljudskoga bia, koja ni-
jedna dravna vlast ne smije ograniiti ili
uskratiti (sloboda od nasilja, torture i sl.).
Politika prava nekad se nazivaju i graan-
skim slobodama: ona omoguuju graani-
ma sudjelovanje u politikom ivotu i kon-
trolu rada dravne vlasti (sloboda govora,
sloboda tiska, sloboda okupljanja i dr.). U
politikoj praksi najee nema razlike iz-
meu graanskih i ljudskih prava, jer za-
hvaljujui ustavu i zakonima sva ljudska
prava postaju graanskim pravima. U dru-
goj polovini XX. st. kodificirana su i u mno-
gim meunarodnim dokumentima, prije
svega u sklopu Ujedinjenih naroda (Opa
deklaracija o ljudskim pravima UN-a iz
1948, Meunarodni pakt o ekonomskim,
socijalnim i kulturnim pravima i Meuna-
rodni pakt o graanskim i politikim pravi-
ma iz 1966. s dodatnim protokolima i dr.),
Vijea Europe (Europska konvencija za za-
titu ljudskih prava i temeljnih sloboda iz
1950. s dodatnim protokolima i dr.) i drugih
tijela. Kao integralni dio graanskih prava u
XX. st. razvilo se i shvaanje prema kojem i
pripadnici nacionalnih manjinskih zajedni-
ca imaju svoja posebna manjinska prava,
koja se propisuju radi ouvanja njihova ko-
lektivnoga identiteta, budui da u suvreme-
nim dravama graanska prava nisu u etno-
kulturalnom smislu neutralna. Posljednjih
desetljea u svijetu se razvija posebna kul-
tura zatite graanskih, ljudskih i manjin-
50
GRAANIN
skih prava djelovanjem nevladinih udruga i
specijaliziranih institucija na nacionalnim
razinama (npr. ombudsman) te na meuna-
rodnom planu (Europski sud za ljudska pra-
va, Visoki povjerenik UN-a za ljudska pra-
va i dr.).
Nekoliko totalitarnih sustava u kojima
su ivjeli podunavski Hrvati u Vojvodini i
Madarskoj od 1930-ih manje ili vie otvo-
reno gazilo je graanska prava, to je osta-
vilo trajne posljedice na ovdanje hrvatsko
stanovnitvo. Katalog krenja prava bio je
irok, a intenzitet razliit u pojedinim raz-
dobljima. Meu najeklatantnije primjere
ulaze fizike likvidacije, deportacije, mu-
enja, nemogunost slobodnoga politiko-
ga organiziranja, zastraivanja, politiki
motivirana i nadzirana suenja, gubitak po-
sla iz politikih razloga, nacionalizacija i
konfiskacija imovine, nepriznavanje poje-
dinih manjinskih prava i dr.
Za razliku od zapadnih demokracija, su-
vremena tranzicijska drutva, osobito ona
optereena meuetnikim napetostima i
bez razvijene tradicije vladavine prava,
zahtijevaju dodatnu zatitu graanskih i
manjinskih prava, budui da ustavne i za-
konske odredbe nerijetko ostaju proklama-
cije, za to je ilustrativan primjer bio poli-
tiki reim u Vojvodini i Srbiji 1990-ih.
Lit.: Leksikon migracijskoga i etnikoga nazivlja,
Zagreb, 1998; T. igmanov, Hrvati u Vojvodini da-
nas : traganje za identitetom, Zagreb, 2006; Pravni
leksikon, Zagreb, 2007.
S. Bai i T. igmanov
GRAFIJA, sustav slovnih znakova (grafe-
ma) nekoga pisma za odreeni jezik, slovo-
pis. Iako su se Hrvati u Ugarskoj u pojedi-
nim franjevakim samostanima jo raz-
mjerno dugo sluili bosanicom, vrlo su ra-
no prihvatili latinicu kao svoje osnovno pi-
smo. Pritom su, kao i Hrvati u drugim kraje-
vima, nailazili na tekoe zbog glasovnih
specifinosti svojega jezika, ponajprije
zbog nepanih glasova. Za njih naime u
osnovnom latininom repertoaru nema po-
sebnih slova, pa su ih biljeili razliitim
grafemskim kombinacijama. Zbog politi-
ke rascjepkanosti krajeva u kojima su Hrva-
ti ivjeli i razliitih kulturnih utjecaja te su
kombinacije bile uvelike neujednaene, pa
se tako npr. glas pisao na 18, a glas na ak
22 naina. U Dalmaciji i Primorju pritom su
bili prihvaeni mnogi elementi talijanske
grafije (npr. dvoslov gn za glas nj, a gl za lj),
dok su na kajkavskom podruju, u Slavoniji
i donjoj Ugarskoj bili jai madarski utjeca-
ji (npr. dvoslovi ny, ly, sz). U pokuajima da
se razvije jedan cjelohrvatski sustav dvo-
slova za biljeenje nepanika sudjelovali su
utjecajnim radovima i budimski franjevci
Lovro Brauljevi, Stjepan Vilov i Emerik
Pavi, no nijedan od njih nije imao trajna
uspjeha. Grafijska je ujednaenost tako po-
stignuta tek u prvoj polovini XIX. st., kad je
Ljudevit Gaj uveo dijakritike znakove i ta-
ko kanonizirao suvremenu hrvatsku latini-
cu, koja je po njemu i nazvana gajica. U
Bakoj su prve gajicom tiskane knjige obja-
vljene u Baji i Subotici tijekom 1860-ih
51
GRAFIJA
Grafija u Subotikom statutu iz 1745.
(meu njima je osobito vano drugo izdanje
spjeva Dostojna plemenite Bake Grgura
Petalia, izdano u Subotici 1866.), no to
nisu i najstariji tragovi suvremene hrvatske
latinice u bakih Hrvata grafija s dijakri-
tikim znakovima koristi se naime ve tije-
kom 1850-ih u protokolima sa sjednica su-
botikoga gradskoga vijea.
Lit.: T. Mareti, Historija hrvatskoga pravopisa la-
tinskijem slovima, Zagreb, 1899; A. Sekuli, Hr-
vatski pisci u ugarskom Podunavlju od poetaka do
kraja XVIII. st., Zagreb, 1993; J. Buljovi, Filolo-
ki ogledi, Subotica, 1996; Z. Vince, Putovima hr-
vatskoga knjievnoga jezika, Zagreb, 2002.
P. Vukovi
GRANA, u bakih Hrvata boino drvce.
Najee je rije o jeli, koja se tradicionalno
kitila vatom, slamnim ukrasima, bomboni-
ma, krep-papirom i ukrasima nainjenim
od tijesta. Stajala je na elu astala (stola),
koji je bio prekriven bijelim stolnjakom i
pod kojim je bila rasuta aka slame. Ispod
grane redovito se nalazio kola boi-
njak, nekoliko pomno odabranih jabuka,
oraha, suhih ljiva i smokava, posudica sa
zelenim itom te aa sa itnim zrnjem i za-
bodenom svijeom, a na salaima je neko
bio obiaj sa svake strane staviti po jedno
janjece od vate. U novije doba ispod gra-
ne se stavlja i mali betlehem, tj. jaslice s
biblijskim likovima, no on u Baku nije do-
ao do sredine XX. st. Prije boina gra-
na u sobi nije ostajala dugo, iznosila se
istoga dana kad i slama (obino na Mladen-
ce, tj. Nevinu djeicu), a na Novu godinu
(Mali Boi) opet se unosila i idui dan
kvarila skidali su se ukrasi i slastice.
Krani su drvo, tradicionalni simbol
ivota i plodnosti, povezivali s Kristom, pa
je boina grana, ureena darovima, sim-
bol njegove otkupiteljske milosti. Samo bo-
ino drvce preuzeto je kao protestantski
graanski obiaj iz srednje Europe potkraj
XIX. i poetkom XX. st., no povezano je sa
starijim boino-novogodinjim obiajima
ukraavanja seoskih domova zelenim gra-
nama, pa su baki Bunjevci i okci zadrali
naziv grana i nakon to su u kuu poeli
unositi cijelo drvo.
Lit.: A. Gabri, Bunjevaki narodni obiaji, u:
Zbornik predavanja znanstvenog skupa u Subotici
12-14. VIII 1986., Subotica, 1987; A. Sekuli, Ba-
ki Hrvati, Zagreb, 1991; V. Belaj, Hod kroz godinu,
Zagreb, 1998; M. erneli, Bunjevake studije,
Zagreb, 2006.
B. Jaramazovi
GRASL, Marija (Subotica, 11. V. 1942.
Subotica, 19. X. 2002.), profesorica. Ki
Stipana Jakovevia i Cecilije, ro. Andra-
i. Osnovnu kolu i gimnaziju zavrila je u
Subotici. Junoslavenske jezike i jugosla-
vensku knjievnost studirala je na Filozof-
skom fakultetu u Novom Sadu, gdje je di-
plomirala 1965. Poslijediplomske studije
na grupi za junoslavenske jezike upisala je
1976. na Filozofskom fakultetu u Sarajevu,
gdje je magistrirala 1980. radnjom Imper-
fekt u djelima Miloa Crnjanskoga.
Radila je najprije kao profesorica srp-
sko-hrvatskoga jezika u Uiteljskoj koli u
Subotici, a kad je ona ukinuta 1974. izabra-
na je za predavaicu za predmete Srpsko-
hrvatski jezik i Knjievnost s metodikom
na novoosnovanoj Pedagokoj akademiji u
Subotici. Od 1981. na Vioj koli za obrazo-
vanje odgajateljica predavala je Suvremeni
srpsko-hrvatski jezik, Djeju knjievnost,
Teoriju knjievnosti, Metodiku nastave
srpsko-hrvatskoga jezika. Bila je lanica
komisija za izradu nastavnih programa za
predmete Materinski jezik i Srpsko-hrvat-
ski jezik kao jezik drutvene sredine za ui-
teljske kole i pedagoke akademije. Za po-
trebe Pokrajinskoga tajnitva za kulturu i
obrazovanje bila je voditeljica i glavna no-
siteljica svih aktivnosti strunoga tima Hr-
vatskoga akademskoga drutva u izradi na-
stavnih programa za predmete Hrvatski je-
zik za osnovnu kolu (od I. do VIII. razre-
da), Hrvatski jezik s elementima nacionalne
52
GRAFIJA
Marija Grasl
kulture za osnovnu kolu (od I. do VIII. raz-
reda), za gimnazije te za srednje strukovne
kole s trogodinjim i etverogodinjim tra-
janjem.
Autorica je skripta za pedagoke akade-
mije Srpskohrvatski jezik (Subotica,
1975.). Sudjelovala je na vie znanstvenih
skupova, a objavila je desetak strunih i
znanstvenih radova u domaim asopisima
(Pedagoka stvarnost, 3/1979; 7/1984; 5-
6/1989, Novi Sad; Oktats s nevels, 2-
3/1990, Subotica; Norma, 1993, Sombor) i
zbornicima (Prilozi prouavanju jezika, br.
17, Novi Sad, 1981; Strane rei i izrazi u
srpskom jeziku, sa osvrtom na isti problem
u jezicima nacionalnih manjina, Beograd
Subotica, 1995.). Obnaala je vei broj du-
nosti u strukovnim i profesionalnim orga-
nizacijama bila je lanica Vijea Zajedni-
ca viih kola, Skuptine Sveuilita u No-
vom Sadu, Komisije za srpsko-hrvatski je-
zik Prosvjetnoga vijea Vojvodine, Vijea
asopisa Pedagoka stvarnost, Predsjedni-
tva Drutva za srpsko-hrvatski jezik.
Djelo: Srpskohrvatski jezik (skripta), Subotica,
1975.
K. Jakovevi
GRAALKOVI (Grassalkovich), ple-
mika porodica. Prvi poznati lan bio je Gr-
gur Kriakov (Gergely Krisakov), koji se
1405. spominje kao posjednik u Zaladskoj i
Tamikoj upaniji. Kralj Rudolf 24. IX.
1584. u Pragu plemiki je naslov dodijelio
brai Grguru, Nikoli i Petru te njihovu bra-
tiu Mihovilu. Plemstvo je proglaeno naj-
prije u Hrvatskom saboru, a na molbu Mati-
je Graalkovia Horvata 1605. proglaeno
je i u opronskoj upaniji. Miljenja o pod-
rijetlu porodinoga imena nisu jedinstvena
iako neki smatraju da potjee od osobno-
ga imena Grgur (mad. Gergely), po koje-
mu je porodica 1584. dobila plemiki na-
slov, vjerojatnije je da je isprva nosila prezi-
me Horvth, kako su nakon provale Turaka
bili oznaivani svi doseljenici iz Hrvatske
osim viega plemstva, pa je porodica tek
poslije uzela prezime Graalkovi (Gra-
schakovith, Graschialkovith), koje je svoj
konani oblik dobilo na prijelazu iz XVII. u
XVIII. st.
Tijekom XVIII. st. porodica je bila me-
u najmonijima i najbogatijima u Hab-
sburkoj Monarhiji. Njihov uspon poinje s
Ivanom Graalkoviem (Jnos Grassalko-
vich, rmny, oko 1656. rmny, 1716.),
sinom Stjepana (Istvna) Graalkovia i
Erzsbet Raymannus. Bio je posjednik u
Njitranskoj upaniji i vojni sudac meu
Rkczyjevim kurucima. Nakon to su mu
umrli roditelji (otac 1680. i majka 1682.),
oko 1700. posvojio ga je Jnos , poslije je-
dan od legendarnih vojnih zapovjednika i
najistaknutijih generala meu kurucima.
Zarana se pridruio kurucima pod vod-
stvom Imrea Thklyja. Iz braka sa Zsu-
zsannom Egresdy imao je etvero djece, me-
u kojima i sina Antuna Graalkovia. Nje-
mu je Karlo III. u Laksenburgu 1736. dodi-
jelio barunski naslov, a Marija Terezija nje-
mu i njegovoj djeci Antunu, Franciki, Kla-
ri, Marijani i Tereziji dodijelila je grofovski
naslov 1743. u Beu. Ivanovu unuku Antu-
nu dodijeljen je 1784. u Beu naslov austrij-
skoga kneza. Smru Ivanova praunuka An-
tuna 1741. porodica je izumrla.
Meu golemim porodinim posjedima
bili su i oni u Baji, Mateviu, Bakutu i Ga-
ri. Porodino ime ostalo je ivo u Graalko-
vievim palaama u Somboru i Baji, ali su
najznamenitije one u Bratislavi (dananja
predsjednika palaa) te na porodinim
imanjima u Hatvanu i Gdll sjevero-
istono od Budimpete.
Opis grba: Kneevski grb iz 1784. tit je
podijeljen na etiri dijela. U sredini grba na-
lazi se srcolik tit s crvenim slovima MT.
53
GRAALKOVI
Grb porodice Graalkovi
Veliki tit: 1.) na trostruku zelenom
humku nalazi se lav, koji dri ma u ruci; 2.)
i 3.) u plavu polju smjetena je zapeta strije-
la okrenuta prema gore, iznad koje se nalazi
zlatan estokraki grb i zlatan polumjesec;
4.) u crvenu polju nalazi se pantera s maem
u ruci. Ukras smjeten na pet kaciga: 1.) na
zatvorenoj kneevskoj kruni stoji dvoglavi
crni orao: crno-zlato; 2.) uzdignuti crveni
lav; 3.) i 4.) vitez u plavoj odori s kapom i
maem u lijevoj ruci (desnici); 5.) pantera.
Lit.: L. Zvodszky, A Grassalkovich-ok. Turul, br.
45, Budapest, 1931; Z. Darczy, Csaldtrtneti
aprsgok. II. Grassalkovich Jnos, Turul, br. 47,
Budapest, 1933; L. Heka, A szegedi dalmatk, Se-
zeged, 2000; M. Szluha, Nyitra vrmegye nemes
csaldjai, 1, Budapest, 2003; L. Heka: Povijest Hr-
vata Dalmatina u Segedinu, Budapest, 2004.
L. Heka
GRAALKOVI, Antun (Grassalko-
vich, Antal) (rmny, danas: Mojmrovce,
6. III. 1694. Gdll, 1. XII. 1771.),
barun, grof, dvorski savjetnik, kraljevski
personal, predsjednik Ugarske dvorske ko-
more, veliki upan, zemljoposjednik. Svo-
jim pravnikim i gospodarskim znanjem,
organizacijskim sposobnostima i diplomat-
skom umjenou za ivota se od siroma-
noga plemia uzdigao do asti baruna i
grofa, stvorio golemo imanje izmeu Du-
nava i Tise te postao jednim od najvanijih i
najmonijih ljudi u onodobnoj Habsburkoj
Monarhiji.
Roen je u Njitranskoj upaniji na pod-
ruju dananje Slovake. kolovao se
1705.-11. u pijaristikoj gimnaziji u Njitri,
a jednu godinu polazio je isusovaku gim-
naziju u Trnavi. Odvjetniki ispit poloio je
1715. te ga je ve sljedee godine Ugarska
dvorska komora imenovala odvjetnikom u
Budimu. God. 1724. postao je vijenikom
Ugarske komore, 1727. predsjednikom Ko-
misije za nove steevine (Neoaquisita),
1731.-48. bio je kraljevski personal, a pred-
sjednik Ugarske komore 1748.-71. God.
1748. dobio je naslov tajnoga savjetnika,
1751. uvara krune, a poslije i vojni naslov
nadzornika kraljevskih konjunica. Bio je i
veliki upan Aradske i Nogradske upanije.
Barunski naslov dobio je u Laxenburgu
1736., a grofovski u Beu 1743. kao Antun
Graalkovi de Gyarah. Plemiki pridjevak
dobio je po opini Gyarak (slovaki Kme-
ovo, prije arak) u Njitranskoj upaniji.
Stekao je goleme posjede na podruju iz-
meu Dunava i Tise (Gdll, Hatvan,
Bag), na kojima je podigao dvorce Gdll
i Hatvan te samostan Mriabesny. Ivan
Kukuljevi zapisao je i da je dobio posjede
slavonskoga baruna Franje Trenka, zapo-
vjednika slavnih slavonskih pandura. On je
naime u Beu nenadano uhien i utamnien
te je dvije godine poslije u zatvoru i umro, a
njegove je posjede dobio Graalkovi, ko-
ji se od siromanoga bunjevakoga deaka
uspeo na najvii stupanj hijerarhijske lje-
stvice. Preminuo je na svojem imanju u
Gdllu.
Tijekom ivota triput se enio. Prva mu
je supruga bila Erzsbet Lngh (1693.-
1729.), s kojom nije imao djece. Drugi brak
sklopio je u Preovu 1731. s Kristinom Klo-
buicky (1712.-38.) i u tom su braku roena
sva njegova djeca. U Peti su roeni Franci-
ka 1732., Antun 1734., Ana Marija 1736.,
Ignacije 1737. (umro je sljedee godine) i
Terezija Ilona 1738., a Klara u Beu 1735.
Druga mu je supruga umrla 1738., a 1752. u
Peti se oenio njezinom starijom sestrom
barunicom Terezijom Klobuicky (1709.-
81.), s kojom nije imao djece.
Zasluan je za to to je ugarsko plem-
stvo prihvatilo Pragmatiku sankciju, ko-
jom je Karlo VI. osigurao prijestolje svojoj
keri Mariji Tereziji, te njezina supruga
54
GRAALKOVI
Grof
Antun
Graalkovi
Franju Lotarinkoga za suvladara. Tim je
potezima osigurao povjerenje na bekom
dvoru, pa ga je na dvorcu u Gdllu posje-
ivala i sama carica. S Andrsem Hadikom
donio je iz Dubrovnika u Madarsku tzv.
svetu desnicu, tj. balzamiranu desnu ruku
prvoga madarskoga kralja sv. Stjepana,
zbog ega je osobito cijenjen u madarskoj
povijesti.
Kao predsjednik Komisije za nove ste-
evine imao je iznimnu ulogu u gospodar-
skoj obnovi Bake nakon protjerivanja Tu-
raka. Potaknuo je pravi val naseljavanja
1748., kad je dospio na elo Ugarske komo-
re. Temeljio ga je pritom na merkantilizmu i
davao je prednost Madarima i Nijemcima,
ali nije zapostavio ni ostale narode. U to su
vrijeme Sombor i Novi Sad postali slobod-
nim kraljevskim gradovima. God. 1750. za-
duio je slobodnjaka Ferenca Cizovskija za
naseljavanje pustare u Bakoj Topoli, a ve
1774. ondje je bilo 247 kua naseljenih
uglavnom Madarima i Slovacima.
U Pounu (Bratislavi) je 1760. dao sa-
graditi palau koja je prema njemu dobila i
ime, a danas je sjedite slovakoga pred-
sjednika i jedna od najvanijih graevina u
tom gradu. Palaa je izgraena u kasnoba-
rokno-rokoko-stilu i ubrzo je postala sredi-
tem glazbenoga ivota u Pounu. U njoj je
neka svoja djela premijerno izveo i Joseph
Haydn. Graalkovi je u dvorcu imao vla-
stit orkestar, a knez Mikls Esterhzy esto
mu posuivao svojega omiljenoga diri-
genta Haydna. Odravane su ondje i mnoge
sveanosti i plesovi za kraljevski dvor, o
kojima postoje mnogobrojne legende. Na-
kon izumiranja porodice dvorac je preao u
vlasnitvo Habsburgovaca. U dvorcu je bila
rezidencija slovakoga predsjednika u vri-
jeme Drugoga svjetskoga rata Jozefa Tisoa
(1939.-45.), a tijekom komunizma u njemu
su najprije stolovali komunistiki voe, a
od 1950. ondje je bio dom djece i mladei.
Zgrada je bila poprilino devastirana i ob-
novljena je tek 1989.-90. S nastankom sa-
mostalne Slovake 1993. dvorac je postao
predsjednikom palaom.
Povijesni izvori spominju grofa Graal-
kovia kao jedinoga maarskoga magnata
koji je tijekom proteklih tisuu godina dao
sagraditi ili restaurirati ak 33 crkve. Meu
njima posebno mjesto ima crkva u Gdll-
Mriabesnyu, koja je u XX. st. postala
drugo najposjeenije marijansko svetite u
Madarskoj, a nalazi se u njoj i obiteljska
grobnica porodice Graalkovi. Podigao je
usto i crkvu u dvorcu u Gdllu, crkvu sv.
Adalberta u Hatvanu te crkvu sv. Ivana Ne-
pomuka u Csolnoku 40-ak km od Budimpe-
te. Zahvaljujui njegovoj djelatnosti na
ureenju javnih prostora i povrina Gd-
dll je 1763. uzdignut u rang sajmita, tj.
grada s pravom odravanja sajmova.
U Somboru je dao sagraditi pivovaru na
Bezdanskom putu, koja je poslije sruena,
te tzv. Graalkovievu palau, iji je temelj-
ni kamen postavljen 1750. Rije je o zgradi
u baroknom stilu, koja je podignuta kao
ured za naseljavanje Nijemaca (domus ca-
meralis), a poslije se u njoj do 1863. nalazi-
la gradska telegrafska stanica. Konani iz-
gled dobila je potkraj XIX. st., kad je dozi-
dan boni dio. Do danas je jedna od najljep-
ih gradskih zgrada, a u njoj je sjedite RTV
Spektar, predstavnitva JAT-a i vie nevla-
dinih organizacija.
Lit.: I. Kukuljevi, Hrvati za nasljednog rata, Rad,
37, Zagreb, 1877; E. Margalits, Horvt trtnelmi
repertorium, 1, Budapest, 1900; L. Zvodszky, A
Grassalkovich-ok Turul, br. 45, Budapest, 1931; Z.
Darczy, Csaldtrtneti aprsgok. II. Grassalko-
vich Jnos, Turul, br. 47, Budapest, 1933; B. Janku-
lov, Pregled kolonizacije Vojvodine u XVIII i XIX
veku, Novi Sad, 1961; L. Heka, A szegedi dalmatk,
Sezeged, 2000; M. Szluha, Nyitra vrmegye nemes
csaldjai, 1, Budapest, 2003; L. Heka, Povijest Hr-
L. Heka
vich, Antal) (Peta, 24. VIII. 1734. Be,
6. V. 1794.), knez, vijenik Ugarske komo-
re, bodroki upan. Roen je kao drugo di-
jete grofa Antuna i Kristine, ro. Klobu-
icky. Nije se puno bavio imetkom koji je
naslijedio od oca, nego je uglavnom ivio u
Beu, gdje se i oenio 1758. groficom Mari-
jom Anom Esterhzy. U tom su braku roe-
na djeca Antun (1759.-66.), Marija Ana, Te-
rezija, Otilija, Ivan (1765.-?), Elizabeta, Ni-
kola (1768.-?) i Antun (1771.-1841.). U Po-
unu i Beu dao je sagraditi nekoliko dvora-
55
GRAALKOVI
ca, a u Madarskoj je izmeu 1782. i 1785.,
preuredivi juni dio dvorca u Gdllu,
podigao prvo zidano kazalite, koje je da-
nas jedno od triju ouvanih baroknih kaza-
lita s kulisama u Europi. Predstave su se
davale samo kad je knez sa svojom prat-
njom boravio u Gdllu, nekoliko tjedana
ili mjeseci na godinu, budui da je Graal-
kovi uglavnom ivio u Pounu i Beu.
U Graalkovievu dvorcu u Pounu ro-
en je 12. rujna 1771. Antun III. Graalko-
vi, zadnji muki izdanak u toj porodici.
Graalkovii su imali i ljetnu palau u Beu
te dvorce u Baji, Gyngysu, Hatvanu,
Kompoltu, Slyspu i Somboru.
Antun II. Graalkovi u Sentivanu je
1780. dao sagraditi crkvu posveenu sv.
Ivanu Krstitelju. Bio je sudionik Sedmogo-
dinjega rata 1756.-63. te vijenik Ugarske
komore od 1755. Od 1759. nosio je naslov
carskoga i kraljevskoga komornika. Za u-
pana Bodroke upanije imenovan je 1759.
i bio je posljednji titularni bodroki upan
prije konanoga spajanja te upanije s Ba-
kom. Od 1769. bio je i upan Zvolenske u-
panije na podruju dananje Slovake.
God. 1767. dobio je naslov tajnoga savjet-
nika, 1772. uvara krune, a 1783. vojni na-
slov nadzornika kraljevske konjunice.
God. 1784. stekao je naslov austrijskoga
kneza, s time da se taj naslov mogao naslije-
diti samo prema naelu primogeniture. Ka-
ko mu je prvoroeni sin Antun umro kao
sedmogodinji djeak, a u djejoj su dobi
umrli i mlai sinovi Ivan i Nikola, kneev-
ski naslov naslijedio je jedini preivjeli sin
Antun roen 1771.
\
L. Heka
vich, Antal) (Poun, 12. IX. 1771.
Gdll, 9. IX. 1841.), knez, vijenik Ugar-
ske komore, ongradski upan. Sin kneza
Antuna i Marije Ane, ro. Esterhzy. Kako
je njegov brat Antun umro u dobi od sedam
godina, dobio je njegovo ime te naslov kne-
za, koji je inae pripadao prvoroencu. Bio
je veliki upan ongradske upanije, nosi-
telj naslov uvara krune, kraljevskoga ko-
mornika, tajnoga savjetnika, viteza zlatno-
ga runa i dr. Oeva imanja ve su bila zadu-
ena kad ih je naslijedio, a dugovi su rasli i
za njegova ivota. Darovao je zemljite za
izgradnju madarskoga Narodnoga muzeja
i Narodnoga kazalita, a materijalno je po-
magao i rad Madarske akademije znanosti.
God. 1827. postao je insolventan te su nje-
gova imanja u Hatvanu i u Gdllu do-
spjela pod sekvestar. Poput oca ivio je u
Beu, a dvorac u Gdllu prvi je put posje-
tio 1794., kada je sudjelovao u lovu. Poslije
je meutim vie puta boravio u tom dvorcu
te je u njemu i preminuo. Kako iz braka s
kneginjom Leopoldinom, ro. Esterhzy
nije imao djece, s njim je izumrla muka
grana porodice Graalkovi.
L. Heka
GREDELJ, sredinji, nosei dio pluga ko-
jeg su vukli konji. U poetku se pravio od
tvrdoga drveta, u naim krajevima od dra-
a, i imao je oblik grede, po emu je i do-
bio ime. Na njemu su privrivani svi
glavni dijelovi pluga: pluna glava, pluna
daska, raonik, plaz-araf za plunu glavu,
crtalo, uzengija to dri crtalo, preka i la-
nac za samovod te lanac za vuu. Budui da
drvo nije dugovjeni materijal, kasnije se
izraivao od eljeza.
P. Skenderovi
GRGI, Stipan Krunoslav (Fancaga,
19. VII. 1836. Fancaga, 27. XI. 1914.),
puki pisac i pjesnik. Nakon mjesne puke
kole, koju je polazio na materinskom jezi-
ku, ostao je na djedovskom ognjitu i ondje
obraivao zemlju. Uz pomo svojega uite-
lja stjecao je daljnju naobrazbu, itao pje-
sme Andrije Kaia Mioia, Grgura Peta-
lia i drugih hrvatskih autora, koje su ga po-
taknule na stvaralaki knjievni rad. Svoje
56
GRAALKOVI
pjesmotvore itao je suseljanima na diva-
nima, a one koje su se svidjele njegovoj
prvoj publici tiskao je, s pjesnikim ime-
nom Krunoslav, u posebnoj zbirci u Suboti-
ci 1856. Izvori ne spominju njezin naslov, a
sadrava uglavnom ponaene, tj. na hr-
vatski prepjevane pjesme. Uspjeh i dobar
prijam potaknuli su ga na daljnji knjievni
rad, na stvaranje izvornih djela, meu koji-
ma se istiu rodoljubni tekstovi (Mojem ro-
du, Pro e, Hajdmo na Prelo). Pjesme s
tim motivima pie i nakon to je postao stal-
nim suradnikom Antunovievih Bunjeva-
kih i okakih novina i Bunjevake i oka-
ke vile. Suraivao je i u Subotikom glasni-
ku Kalora Milodanovia.
Njegove pjesmotvore Stjepan Velin di-
jeli na lirske, epske, prigodne, didaktine,
satirine i aljive. Meu lirskima istiu se
one u kojima pjeva o rodnom kraju i opisuje
godinja doba (Smrt u prirodi). Gotovo su
sve proete velikom ljubavlju prema puku.
Istupa kao izraziti iritelj misli jedinstva i
sloge meu narodima ovoga prostora. U
znaku radosti ljudskoga ivota stoje pjesme
njegove zbirke Pisme za veselje (1880).
Njegove nabone pjesme, izvorne i preve-
dene s madarskoga, snaile su bogoljublje
u narodu, a tiskane su u nekoliko zbirki, od
kojih neke i u vie izdanja (Bogoljubne pi-
sme na ast Blaenoj Divici Mariji; Bogo-
ljubni shest pisama na poshtenje blaxene
Divice Marie ponajviche za bratinstva od
svete krunice spravljene; Dvi pobone pi-
sme na potenje Blaene Divice Marije;
Knjiga od trideset i tri kratki promiljanja :
s nekima liepim molitvam i pjesmicama na
potenje Prisveta Srca Isusova i Neoskvr-
njena Srca Marie; Pobone pisme; Razliite
bogoljubne pisme; Razliite bogoljubne no-
ve pisme). Golemu popularnost stekao je
svojim molitvenikom i pjesmaricom iva
ruica, koji je doivio jedanaest izdanja.
Mnogim naratajima bakih Hrvata, pa i
onima izvan ovoga prostora, to sadrajno
bogato djelo bilo je najdraa lektira.
Osim pjesama itatelji spomenutih gla-
sila esto su mogli itati i njegove pouke i
savite s podruja poljodjelstva i vinogra-
darstva. Njegov prvi prozni prilog Tko piva,
zlo ne misli objavljen je u subotikom Neve-
nu 1887. Teme je uzimao iz narodnoga i-
vota, a oblikovao ih je s moralnom ili pou-
nom crtom. Bio je i skuplja bunjevakoga
narodnoga blaga, a sauvane su tri epske
pjesme to ih je zabiljeio: Vojvoda Janko i
Zagorkinja vila, Bogdan prodaje svoju lju-
bu te Stipan i ljuba. Bio je redoviti stogo-
dinji gatalac u Subotikoj Danici pa je
svake godine gatao u desetercu. Mno-
tvom svojih ostvaraja izrastao je u pisca
kojemu po knjievnoj produkciji tada nije
bilo premca. Svojim djelima uvelike je obo-
gatio knjievnost Hrvata u svojem zaviaju.
Djela: Bogoljubne pisme na ast Blaenoj Divici
Mariji, Subotica, b.g.; iva ruica. Tojest: molitve-
na knjiica i skupa pismarica, Kalocsa, 1858 (Su-
botica, 1865, ?, 1879, 1883, 1887, 1891, 1892, ?,
1901); Bogoljubni shest pisama na poshtenje bla-
xene Divice Marie ponajviche za bratinstva od sve-
te krunice spravljene, Subotica, 1859; Angjeoska
iliti na slavu prisvetog Troistva Krunica, Subotica,
1860; Vikovicsita xiva-ruxica, illi ubavist za pobox-
no bratinstvo vikovicsite xive-ruxice, koje sasta-
vljeno jeste za rabrost, i pomoch oniu koji na csas
smerti texak boj vojuju : iz knjixice u Becsu 1705
godine po poshtovanom redu dominikanskom, Su-
botica, 1860 (1865); Dvi pobone pisme na pote-
nje Blaene Divice Marije, Baja, 1862; Mali krii
Nazaretanskog Isusa, prijev. s mad., Baja, 1862;
Spasi Kraljice! Salve Regina!, prijev. s mad., Ba-
ja, 1864; Knjiga od trideset i tri kratki promiljanja
: s nekima liepim molitvam i pjesmicama na pote-
nje Prisveta Srca Isusova i Neoskvrnjena Srca Ma-
rie, prijev. s mad., Subotica, 1880 (1886, 1891,
1898, 1905); Pisme za veselje, tj. poune, zabavne,
napitnice i ljubezne : koje se obino po soframa, u
svatovi i na sastanci pivaju, Subotica, 1880; Razmi-
ljanja i molitve za put kria, Budim, 1885; Duhov-
na mana, Subotica, 1887; Pobone pisme, Baja, b.
g.; Razliite bogoljubne pisme, Subotica, b. g; Raz-
57
GRGI
Stipan Grgi
liite bogoljubne nove pisme, Subotica, 1892; Knji-
ga o malom Isusu, prijev. s mad., Subotica, 1905;
Lit.: M. Evetovi, Kulturna povijest bunjevakih i
okakih Hrvata (rukopis); S. Velin, Knjievno
stvaralatvo Stipana Grgia Krunoslava, u: Na-
rodni kalendar, Budimpeta, 1981; S. Krpan, Hr-
vatski uglednici u maarskom Podunavlju, Budim-
peta, 1991; Hrvatski biografski leksikon, 5, 2002.
. Mandi
GRKOKATOLICI, najei naziv za kr-
ane bizantskog obreda koji su u vjerskom
i crkvenom zajednitvu s Katolikom Cr-
kvom. Pojavio se u XVIII. st. u administra-
ciji Austro-ugarske monarhije i ostao do da-
nas, iako je bilo pokuaja da se zamjeni ne-
kim prikladnijim kao npr. katolici istonog
obreda ili sjedinjeni pravoslavni. Neki kori-
ste i termin unijati, to ima korijen u cr-
kvenim unijama koje su u raznim razdoblji-
ma uspostavljene izmeu Pravoslavnih Cr-
kava ili njenih pojedinih dijelova s Katoli-
kom Crkvom. Termin grkokatolici znai da
su to krani katolike vjere i grkog odno-
sno bizantskog obreda, iako se obred tije-
kom povijesti prilagodio narodima i njiho-
voj kulturi pa se danas moe govoriti o ra-
znim varijantama bizantskog obreda sla-
venskoj, maarskoj, rumunjskoj i drugima,
a u okvirima slavenskog o podvarijantama
ukrajinskoj, hrvatskoj, bugarskoj, make-
donskoj i dr. Osnovni princip svake unije
pravoslavnih s Katolikom crkvom bio je
da su pravoslavni prihvatili i uskladili nau-
ku vjere s Katolikom crkvom i zadrali
svoj dosadanji obred, tradiciju i crkvenu
disciplinu.
Meu najznaajnije unije spadaju Lion-
ska 1274. s Bizantskom crkvom, Florentin-
ska unija 1439. s Bizantskom, Armenskom,
Koptskom, Etiopskom, Jakobitskom, Kal-
dejskom i Maronitskom crkvom, Brestska
unija 1595.96. Kijevske metropolije u
Ukrajini i Bjelorusiji (danas ima oko 10 mi-
lijuna vjernika), Maranska unija u Hrvat-
skoj 1611. (njeni potomci ive uglavnom u
umberku i Zagrebu u okvirima Krieva-
ke biskupije), Ugorodska unija 1646.48.
(u Ukrajini u okviru Mukaevsko-Ugo-
rodske biskupije nekoliko stotina tisua
vjernika, ali i u biskupijama u Madarskoj,
Slovakoj, SAD, Kanadi pa i grkokatolici u
Bakoj i Srijemu su potomci te unije), Er-
deljska unija 1698. (u Rumunjskoj danas
ima oko milijun i pol grkokatolika), Kuku-
ka unija iz 1858. godine iji potomci danas
sainjavaju posebne egzarhate u Makedo-
niji i Bugarskoj. Grkokatolika ima i Rusa u
Rusiji, Bjelorusa u Bjelorusiji i Grka u Gr-
koj. Kao dijaspora grkokatolici ive i u dru-
gim zemljama i na drugim kontinentima.
Na osnovi Maranske unije 1611. u Hr-
vatskoj, u selu Mara kod Bjelovara, uspo-
stavljena je Maransko-svidnika biskupi-
ja. Isprva je bila vikarijat Zagrebake rimo-
katolike biskupije, koji je 1777. ukinula
carica Marija Terezija, kada su Sveta Stoli-
ca i carica osnovali grkokatoliku biskupiju
sa sjeditem u Krievcima, u koju su spada-
li svi grkokatolici u Hrvatskoj, Dalmaciji,
Slavoniji, Srijemu i Bakoj. S uspostavom
Zagrebake metropolije 1852. u nju je
ukljuena i Krievaka grkokatolika bi-
skupija i u njenom je sastavu i danas. Posli-
je Prvog svjetskog rata u Krievaku bisku-
piju ukljueni su i Ukrajinci grkokatolici u
Bosni i Hercegovini, Makedonci grkokato-
lici u Makedoniji i Rumunji grkokatolici u
Banatu. God. 2001. izdvojeni su iz Krie-
vake biskupije grkokatolici u Makedoniji i
osnovan je za njih posebni egzarhat (apo-
stolska administratura), a 2003. godine, iz-
dvajanjem iz Krievake biskupije, osno-
van je i egzarhat za grkokatolike u Srbiji i
Crnoj Gori.
Grkokatolici Rusini poeli su se nase-
ljavati u Baku 1745. i u poetku su osnova-
li dvije upe Ruski Krstur i Kucura, a ka-
snije, novim doseljavanjem i raseljevanjem
osnovane su upe u Novom Sadu, Vrbasu
(dvije upe), urevu, Gospoincima, No-
vom Orahovu, Kuli i Subotici u Bakoj, i-
du, Srijemskoj Mitrovici, Baincima, Ber-
kasovu i Iniji u Srijemu. U Banatu su dvije
upe grkokatolikih Rumunja Mrkovac i
Jankov Most, a osniva se posebno duobri-
nitvo u Vrcu. Od 1930. u Beogradu po-
stoji grkokatolika upa. Poslije Drugog
svjetskog rata iz Bosne je doselilo u Baku i
Srijem oko 5.000 Ukrajinaca grkokatolika.
Sve ove su ove upe danas u sastavu Apo-
stolskog egzarhata za grkokatolike u Srbiji i
Crnoj Gori, osnovanom 2003. godine, koje-
58
GRGI
mu je administrativno sjedite u Novom Sa-
du, a katedrala u Ruskom Krsturu. Egzarhat
ima oko 22.000 vjernika u 19 upa.
U egzarhatu djeluju redovnici Bazili-
janci (Kula) i redovnice Slubenice Bez-
grenog zaea Marijina (Ruski Krstur, Ku-
cura, Kula, Vrbas, Novi Sad, ali i u inozem-
stvu Hrvatskoj, Ukrajini, Njemakoj i Ita-
liji), kao i Male Isusove sestre (Ruski Kr-
stur). Izlaze tri periodine publikacije: mje-
senik Dzvoni (Zvona), povremeno
Visnjik Apostolskoho egzarhatu (Vje-
snik Apostolskog egzarhata, a sestre Slu-
benice povremeno izdaju svoj bilten Ho-
los Mariji (Glas Marije). Zajedno s iz-
davakom kuom Ruske Slovo Egzarhat
izdaje i godinji Kalendar. Sve su publi-
kacije na rusinskom i ukrajinskom jeziku.
U Egzarhatu se godinje izda preko deset
raznih knjiga i broura (2006. god. 16 iz-
danja). Izdaju se i nosai zvuka, a na Radio
Novom Sadu i Radio Mariji emitiraju se
vjerske emisije na rusinskom i ukrajinskom
jeziku. Sveeniki kandidati koluju su u
Subotici (gimnazija Paulinum) i na Teolo-
kim fakultetima u Zagrebu, Rimu i Ugo-
rodu (Ukrajina). Grkokatolici su ukljueni
u ekumenski pokret, u kome sudjeluju u ra-
znim molitvama, manifestacijama, konfe-
rencijama i skupovima ekumenskog karak-
tera i sadraja, kao i u humanitarnim i kari-
tativnim djelatnostima Katolike Crkve i
drugih vjerskih zajednica.
Vjersko i euharistijsko zajednitvo s ri-
mokatolicima praktino se ostvaruje zajed-
nikim liturgijama, hodoaima u prote-
nika mjesta, zajednikim obiljeavanjem
raznih sveanosti, meusobnim gostovanji-
ma, suradnjom i bratskom ispomoi u upa-
ma i opom djelatnou u okvirima Meu-
narodne biskupske konferencije Svetog i-
rila i Metodija.
Pojedini grkokatoliki crkveni dosto-
janstvenici, u prvom redu biskupi Julije
Drohobeczky i Dionizije Njaradi, ali i pro-
fesori teologije kao npr. Juraj Pavi, Janko
Kalaj i Silvestar Ki te brojni sveenici bilo
da su slubovali na prostorima Bake, Sri-
jema, Slavonije ili u Zagrebu i drugim dije-
lovima Hrvatske razvijali su i njegovali
dobre odnose i suraivali s Hrvatima i Ka-
tolikom Crkvom u Hrvata. Biskup Julije
Drohobeczky bio je dobrotvor Glazbenog
zavoda u Zagrebu i predsjednik nekoliko
dobrotvornih drutava. Biskup Njaradi, ta-
koer Rusin, napisao je na hrvatskom jezi-
ku katekizam, molitvenik i nekoliko knjiga,
a kao tajnik Biskupskih konferencija u vri-
jeme nadbiskupa Antuna Bauera zalagao se
za vjerska i nacionalna prava sviju graana i
vjernika. Spomenuti profesori teologije, od
kojih su Kalaj i Ki bili Rusini, pisali su na
hrvatskom jeziku i obogaivali hrvatsku te-
oloku nauku. Grkokatoliki sveenik An-
drija Labo, kasnije upnik u Ruskom Kr-
sturu dok je bio upnik u Dalmaciji, omo-
guio je kolovanje Ivana Metrovia to
mu je ovaj zahvalio u obliku isklesanog u
kamenu raspea, kojeg do svoje smrti u-
vao s posebnom panjom. A Hrvati grkoka-
tolici, kao biskup Janko imrak i drugi, bili
su vrlo istaknuti djelatnici na mnogim pod-
rujima, meu ostalim je bio i urednik lista
Hrvatska straa.
Lit.: Jubilarni ematizam Krievake eparhije, Za-
greb, 1960; J. Rama, Kratka istorija Rusnacoh,
Novi Sad, 1993; J. Uha, Maranska biskupija, Za-
greb, 1996; R. Miz, Kranski Istok, Veternik,
2001; R. Miz, Religijska slika Evrope, Novi Sad,
2002; Opi leligijski leksikon, Zagreb, 2002; R.
Miz, Apostolski egzarhat, Novi Sad, 2003; R. Miz,
Verske zajednice u Srbiji, Novi Sad, 2007.
R. Miz
GRLICA, Mirko (Subotica, 6. VIII.
1956.), povjesniar. U rodnom gradu zavr-
io je osnovnu kolu i gimnaziju, a studij
povijesti na Filozofskom fakultetu u No-
vom Sadu. Od 1985. kustos je u Gradskom
muzeju u Subotici. Autor je ili suautor se-
dam izloaba (Historijski dio stalnoga po-
stava Gradskoga muzeja u Subotici, 1991.;
Aleksandar Lifka, arobnjak pokretnih sli-
ka o pioniru srednjoeuropske kinemato-
grafije, 1992.; Slika i dogaaj u povodu
75 godina od odcjepljenja Vojvodine od
Austro-Ugarske, 1993.; Sjeanje na subo-
tike idove u povodu 50 godina od holo-
kausta, 1994.; Prvih sto godina historijsko-
ga plakata u Subotici 1848.-1948., 1994.;
Hladno oruje u zbirkama Gradskoga mu-
zeja 1991.; ivjeti zajedno zajednika iz-
loba Gradskoga muzeja u Subotici i Voj-
voanskoga muzeja u Novom Sadu, 2006.).
59
GRLICA
Objavio je vie desetaka tekstova iz lokalne
povijesti i muzeologije u subotikim aso-
pisima Pro memoria, Rukovet, zenet,
Ltnk i Museion te Radu vojvoanskih mu-
zeja (Novi Sad) i Hrvatskoj reviji (Zagreb).
Za mjesno hrvatsko stanovnitvo osobito su
vani njegovi radovi: Subotica u Jugoslavi-
ji 1918. godine, Pro memoria, 6, 1989.; Su-
botiko viestranaje, Pro memoria, 8,
1990.; Dogaaji u Subotici oktobra de-
cembra 1918, u: Prisajedinjenje Vojvodine
Kraljevini Srbiji 1918., Novi Sad, 1993.;
Tri pisma Ambrozija arevia Antoniju
Hadiu, Rukovet, 7-9/1995.; Lazar Mamu-
i i Karolj Biro izmeu slave i zaborava,
Rukovet, 4-7/ 2003.; Mjesto Bunjevaca u
subotikom drutvu kroz prizmu statisti-
kih podataka 1867.-1914. godine (referat
na II. kongresu hrvatskih povjesniara u
Puli 2004.); Toplo gnjizdo, ugodni razgo-
vor : Puka kasina u Subotici 1878-
1914. godine, Hrvatska revija, 3/2005.
Djela: Sto godina javnog prevoza u Subotici 1897-
1997, Subotica, 1997; Imenik rtava Drugog svet-
skog rata na podruju subotike optine (suautor s
A. Hegeds, M. Dubaji i L. Merkovi), Subotica,
2000; Vojnii od Baje : plemika pria, Subotica,
2003; Gradotvorci : subotiki stambeni objekti od
baroka do moderne (suautor s G. Pri Vujnovi i V.
Aladi), I-II, Subotica, 2004-2006; Kua koja
pamti (suautor I. Lovas), Subotica, 2007.
S. Bai
GROB, mjesto za polaganje ljudskih po-
smrtnih ostataka. U krana prostor pod zem-
ljom, a razlikuju se dva njegova dijela:
nadzemni dio humka i podzemni raka
(samo za jednoga umrloga), odnosno grob-
nica (ozidan podzemni prostor za vie umr-
lih, obino obiteljska). Nadzemni dio naj-
izrazitiji je element groba u svim grobljima,
s uvijek prisutnim nadgrobnim spomeni-
kom, koji daje podatke o vjerskom, naci-
onalno-etnikom, socijalnom i drugom sta-
tusu pokojnika, njegovih predaka, ali i po-
tomaka. Zato se grobovi simboliki mogu
nazvati kamenom knjigom predaka, iz
koje se crpu saznanja o prolosti i sadanjo-
sti nekoga podruja, njegovoj etnikoj i so-
cijalnoj strukturi, ekonomskim i politikim
zbivanjima, promjenama drutvene svije-
sti, modi, ukusu, financijskim mogunosti-
ma i dr.
Brojni su naini obrade nadgrobnih
spomenika, od najjednostavnijih do najre-
prezentativnijih, u ovisnosti od tehnikoga
stupnja, graevnoga materijala (zemlja, ka-
men, drvo), vjeroispovijedi, nacionalnosti,
socijalnoga poloaja preminuloga i njegove
obitelji i sl., prema emu grobovi variraju
od grobne jame do mauzoleja.
U sluaju rake humka je najee od ze-
mlje, pravilno oblikovana (zarubljena pira-
mida pravokutne osnove), poslije i ozidana
niskim parapetnim zidom od opeke ili ka-
mena.
Najjednostavniji nadgrobni spomenici
javljaju se kao drveni krievi u razliitim
oblicima, dok se poslije pojavljuju i repre-
zentativniji kameni krievi, koji su se tije-
kom stoljea mijenjali. Najprije su bili izra-
eni od ravne kamene ploe zarubljene u
gornjem pojasu, poslije se na vrhu dodaje
kri, pa srcoliki oblik s kriem, zatim ploa-
sti stilizirani po modi, i u posljednjim dese-
tljeima standardiziran, umjetni kamen i
kamena ploa.
U ovisnosti od epohe izgradnje, postoje
razliiti stupnjevi raskoi grobova. Prisutni
su razni oblici ograde, ali se moe zakljuiti
da su ograde oko humki od 1880-ih bile od
lijevanoga eljeza, do sredine XX. st. od
kovanoga eljeza, a poslije toga javlja se
nova moda umjetni kamen, s ploom neki
put i od prirodnoga kamena. Na prijelazu
izmeu XIX. i XX. st. pojavljuju se grobovi
iznimno raskoni po likovnoj obradi i pri-
60
GRLICA
Grob na santovakom groblju
mijenjenim materijalima u obliku mauzole-
ja, a u sluaju iznimno uglednih porodica i
nadgrobne kapele s ukopanim kriptama is-
pod poda nadgrobnoga spomenika za mno-
gobrojne lanove. U razvoju nadgrobne ar-
hitekture u drugoj polovini XX. st. biljei se
stagnacija i postupno prevladava stereotipi-
ja i standardizacija, unifikacija stilizacije
grobova u razliitosti, a povrinska obrada
nadgrobnog dijela poglavito se izvodi od
umjetnoga kamena.
Meu vanije spomenike nadgrobne ar-
hitekture u bakih Hrvata ubrajaju se mau-
zolej Age Mamuia, nadgrobni spomenik
dr. Babijana Malagurskoga i spomen-grob-
nica Vojnia od Baje na subotikom Baj-
skom groblju te spomen-grob Ambrozije
Boze arevia na subotikome Senan-
skom groblju.
Mnogi nadgrobni spomenici sadravaju
neke povijesne i etnoloke podatke, epitafe,
jezine i umjetnike znaajke, rodoslovna
stabla poznatih osoba, posebno oni s kraja
XIX. i poetka XX. st. Posebno su vani za
jezikoslovlje, jezik i pismenost u odree-
nim povijesnim razdobljima, jer svjedoe o
koritenju hrvatske ikavice u Bakoj prije
Prvoga svjetskoga rata. No, zbog prekopa-
vanja neodravanih grobova uvjetovanih
trinim razlozima ti podaci u posljednjim
desetljeima sve vie nestaju. Zbog simbo-
like vanosti grobovi su esto predmet
vandalskih ispada prema manjinama, ali ni-
su rijetki sluajevi da, osim zbog ljudskoga
nemara, grobovi nestaju i kao rezultat svje-
snoga zatiranja prolosti pojedinih naroda,
za to je primjer nestanak groba Ivana Antu-
novia u Kalai, za koji se zna samo da je
postojao 1940-ih.
Lit.: A. Rudinski, Subotika groblja i nadgrobni
spomenici (specijalistiki rad, Beograd, 1980); ig,
br. 34-49, Subotica, 1995-1996; Hrvatska enciklo-
pedija, 4, Zagreb, 2002.
A. Rudinski
GROBLJE, prostor namijenjen pokapanju
umrlih. Isprva su se kranska groblja nala-
zila pokraj crkve ili u njezinoj blizini, no u
Ugarskoj su, prema zapovijedi Marije Tere-
zije, od 1772. iz sanitarno-higijenskih raz-
loga takva groblja zatvarana, a nova su po-
dizana izvan naselja. Tako se poinju podi-
zati groblja u blizini naseljenih mjesta, naj-
ee na uzvisini. U sluaju naselja i grado-
va koji se tijekom stoljea prostorno proi-
ruju, urastaju u gradsko tkivo. Veina gra-
dova i varoica u sjevernoj Bakoj, na pro-
storu Teleke visoravni, u Podunavlju i Po-
tisju ima svoja groblja, a od sela koja u znat-
nijem broju naseljava hrvatsko stanovni-
tvo imaju ih Bajmok, Leme, Gornji Ta-
vankut, Donji Tavankut, ednik, Miievo i
Pali. Imaju ga i sva baka okaka mjesta,
a i u sjevernoj Bakoj, na podruju Bajsko-
ga trokuta, svako selo ima svoje groblje,
ak i uri i bajska etvrt Fancaga, gdje po-
iva i puki knjievnik Stipan Grgi Kruno-
slav. Novija naselja u subotikoj okolici
(Mala Bosna, urin, Bikovo) nemaju svo-
ja groblja, ve se preminuli stanovnici po-
kopaju na oblinjim grobljima (Subotica,
ednik, Bajmok).
Groblja, koja se simboliki mogu na-
zvati gradovima mrtvih, uobiajeno su
formirana kao prostorno odvojene cjeline
prema konfesionalnoj podjeli na katolika i
pravoslavna, a neka naselja, u kojima je ne-
kad ivio i znatan broj pripadnika idovske
vjeroispovijedi, imaju i idovska groblja
61
GROBLJE
Pei-kapela na subotikom
Bajskom groblju
(npr. Subotica, Sombor, Baja, Leme). U
Subotici i Somboru postoje i tzv. gradska
groblja, no i ona su uglavnom konfesional-
no razgraniena. U mnogim grobljima po-
stojale su i druge posebno odijeljene estice
djeje groblje, groblje samoubojica, voj-
nika groblja i tzv. prazne vee estice
kukuruzita, koja su se koristila za ma-
sovna pokapanja u osobitim sluajevima
veih poasti (epidemije i sl.). Gradska
su groblja, s obzirom na ureenost pojedi-
nanih grobova, ali ostalih pojedinosti,
skromnija nego crkvena.
Subotica. O prostornom razmjetaju
groblja do zadnjih desetljea XVIII. st. da-
nas se zna veoma malo. Jedan gradski ze-
mljovid inenjera Gabrijela Vlaia iz
1810. naziva starim grobljem prostor
oko dananjega biloga kria na Hala-
kom putu, na raskriju s Ulicom Otmara
Majera, to je vjerojatno bila prijanja loka-
cija gradskoga groblja. Na karti Leopolda
Kovaa iz 1778. obiljeeno je gradsko sta-
ro groblje, posveeno 1741., a ograeno
1756., koje se nalazilo jugoistono od dana-
nje katedrale, izmeu ulica Maksima Gor-
koga, Matije Gupca i Trga rtava faizma (u
XIX. st. Ulica M. Gupca nosila je nazive
temet utca, tj. Starogrobljanska). To
gradsko groblje 1777. premjeteno je na ta-
danje gradske obode pokraj triju putova
Bajskoga, Halakoga i Senanskoga, pa su
na zemljovidu gradskoga geometra Gabri-
jela Vlaia iz 1789. ucrtana ova groblja:
Bajsko i Senansko, koja su se s vremenom
lokacijski pomaknula, te Kersko, Pravo-
slavno i idovsko (kraj Halakoga puta),
koja su do danas na istim lokacijama.
Kersko groblje, kao i Pravoslavno kod
Dudove ume, izvorno je konfesionalno
groblje, a oba su postojala kad i gradsko
groblje, koje je poslije razmjeteno na tri
nove lokacije. Isprva je bilo smjeteno u
predgrau Subotice, kraj nekadanjega To-
polskoga puta, a s vremenom je proireno
tako da sada ima i gradski dio. Ima samo
jednu nadgrobnu kapelu, koja je posveena
sv. Ani 1869. Neobino je to na njemu ima
mnogo klupa, vie nego na svim ostalim
gradskim grobljima zajedno. Na njemu su
pokopani Blako Raji, Balint Vujkov, Bela
Gabri, Branko Jegi i dr.
Bajsko groblje najvee je i najznameni-
tije subotiko groblje. Prvotno je bilo isto-
no od dananjega katolikoga dijela, izme-
u Gajeve ulice (stari bajski put) do sada-
nje Miurinove (do ostatka nekadanjega
zapadnoga gradskoga opkopa). U prvoj po-
lovini XIX. st. premjeteno je na sadanju
lokaciju katolikoga dijela groblja, a u dru-
goj polovini proireno je sjevernije, na pro-
stor dananjega gradskoga dijela groblja.
Meu najreprezentativnijim graevinama
jesu neogotika kapela Luke Vojnia iz
1897. (danas franjevaka kapela), koja je
bila posveena Gospi Lurdskoj; kapela Ma-
te Antunovia, kraljevskoga biljenika,
(sad kapela obitelji Kopilovi); najvea na
groblju kapela obitelji Pei, podignuta
1903. i posveena sv. Josipu; kapela Petra
Dulia, podignuta 1908. i posveena sv. Pe-
tru. Sve su one, skupa s jo nekim kapela-
ma, proglaene spomenicima kulture. Cr-
kveni je dio groblja 1998. stavljen pod za-
titu sv. Petra i Pavla te je tada po njima i na-
zvan. Na ovom su groblju pokopani Ago
Mamui, Oskar Vojni, fra Jesse Kujun-
di, Ilija Kujundi, Pajo Kujundi,
Aleksa Koki, Mijo Mandi, Matija Eveto-
vi, Josip Vukovi ido, Albe Vidakovi,
Tomo Vere i dr.
Senansko groblje i na prvotnoj je loka-
ciji, koja se nalazila izmeu dananjega
Senanskoga puta, Loinjske i Uke ulice,
bilo podijeljeno prema konfesijama. Poslije
je premjeteno junije, na dananju lokaci-
ju, gdje je podijeljeno na gradski dio, zatim
vojniki, koji je danas prekopan, a postoji i
muslimanski dio, koji je prije bio pokraj i-
dovskoga groblja. Nakon premjetanja na
Bajin hat (Bajinu gredu, tj. uzvisinu), nje-
gov kasniji razvoj zaustavljen je irenjem
oblinje ciglane Makovi. Na estici br. 44
nalazi se spomenik Ptica slomljenih krila,
podignut u spomen rtava partizanskih vla-
sti. Na ovom groblju pokopani su Ambrozi-
je Boza arevi, Pere Tumbas Hajo i dr.
U andoru (Aleksandrovu) omanje gro-
blje prvotno je bilo pravoslavno, a poslije
mu je pridodan i manji katoliki dio u ju-
nom dijelu. Osobitost mu je to to na njemu
62
GROBLJE
postoje samo dvije aleje, koje su u obliku
kria.
Sombor. Kad je Sombor 1749. postao
slobodnim kraljevskim gradom, u mjestu
su postojala etiri groblja: dva katolika i
dva pravoslavna. Prvu je kapelu na dana-
njem somborskom Velikom katolikom
groblju o svom troku 1725. podigao Matija
Mandi, a bila je posveena sv. Kriu. Kako
je na tom groblju ve 1779. bila kapela sv.
Roka, groblje je po njemu i nazvano. Ovdje
su pokopani pjesnik Ivan Ambrozovi i kul-
turni djelatnik Ilija Dini. Kad je 1738. u
cijeloj Bakoj izbila epidemija kuge, u
Somboru je otvoreno je i Malo katoliko
groblje na junom rubu grada. U XIX. st. na
njemu je podignuta kapela u neogotikom
stilu posveena sv. Tereziji Avilskoj. Pokraj
Velikoga katolikoga groblja podignuta je
dananja upna crkva sv. Kria kao crkva
gradske kalvarije. Pokraj te crkve u neogo-
tikom stilu podignut je i mauzolej sombor-
skog upnika Gyule Fejra, gdje se sada po-
kapaju karmeliani. U toj je kapeli pokopan
i Gerard Tome Stanti, no njegovi su po-
smrtni ostaci poslije preneseni u karmeli-
ansku crkvu. Uz ta dva groblja na isto-
nom rubu grada postoji i Veliko pravoslav-
no groblje, dok je Malo pravoslavno groblje
otvoreno na jugozapadnom rubu grada.
[S. Bereti]
Baja. Na poetku XVIII. st. filijale baj-
ske franjevake upe (Gara, avolj, Senti-
van, Kamar, Bakut) nisu imale groblja, pa
su pokopi obavljali u Baji. Najstarije po-
znato bajsko groblje jest groblje sv. Roka,
gdje se pokopi obavljaju ve 1730-ih. Na-
kon kuge 1738. od milodara vjernika podig-
nuta je kapela, koja je 1795. obnovljena i
znatno proirena. Iza nje je spomenik rtva-
ma velikoga poara 1840., a u jednom dije-
lu groblja nalaze se grobovi zatoenika iz
Prvoga svjetskoga rata. Na ovom su groblju
pokopani hrvatski rodoljubi knjievnici Gr-
go Jasenovi, Mio Jeli i Antun Karagi.
Na poetku XIX. st. otvoreno je Kalvarij-
sko groblje, gdje je 1836. podignuta kapela
u klasicistikom stilu. Nakon Drugoga
svjetskoga rata na bajskom Bikikom putu
otvoreno je Novo javno groblje. U gradu se
nalazi jo i idovsko, reformatsko i pravo-
slavno groblje. [. Mandi]
Leme. Uz nekadanje tursko te idov-
sko groblje u mjestu postoje jo dva groblja,
staro i novo. Staro je smjeteno na periferiji
sela, u predjelu Gornji Vinogradi, iznad e-
tvrti Csiga falu. Na lijevoj strani groblja po-
kapani su Hrvati, a na desnoj Madari. Ov-
dje je 2000. podignuta kapela, iz koje se po-
kapa na Novom groblju. Danas se samo na
tom groblju obavljaju sprovodi. Nalazi se u
sreditu mjesta, oko mjesne Kalvarije i Ka-
pele Gospe od Milosra.
Lit.: M. Khegyi, Baja trtnete a kezdetektl
1944-ig, Budapest, 1989; . Mandi, Batina kle-
sana u kamenu, Hrvatski kalendar 1993, Budimpe-
ta, 1992; ig, br. 34-49, Subotica, 1995-1996; Hr-
vatska enciklopedija, 4, Zagreb, 2002; A. ota, U
osimu plemenitog ravniarskog draa : Leme (ru-
kopis).
A. Rudinski
GROKTALICE (groktue), bunjevake i
okake epsko-lirske usmene pjesme, koje
se izvode posebnom tehnikom otegnutoga
pjevanja dubokim grlenim glasom. Temelji
se na dijatonskim nizovima manjega opse-
ga, koji poinju melodijski manje ili vie
razvijenim uvodnim slogom oj, aj ili ej. Za
uvodom slijedi silabiki ili s kraim meli-
zmima otpjevan deseterac. Pojmovi grok-
talica i groktanje zabiljeeni su i na Ve-
lebitu, umberku i Banovini te u Baranji,
Bosni i Hercegovini, Kordunu i Lici. Zajed-
no s orcanjem, orenjem, vojka-
njem, reranjem, ojkanjem, rozga-
njem, oanjem, zerzavanjem, pje-
vanjem u grlo, putnikim pjevanjem,
treskanjem i zavijanjem, groktalica je
naslijee dinarsko-gorskoga kulturnoga
obrasca, a s navedenim nainima pjevanja
zajedniki su joj deseteraki stih, pjevanje
na otvorenome te potresanje glasom na
uzvik oj ili u pojedinim dijelovima pjesme.
Bunjevake groktalice izvodile su obi-
no ene, jednoglasno i bez instrumentalne
pratnje. Groktila se pritom cijela pjesma, a
ne samo pojedini dijelovi. Dijele se u dvije
velike skupine: povijesne ili historijske i
one iz obinoga ivota. U prvu pripadaju
pjesme o Kraljeviu Marku, hajducima i
uskocima te pjesme o seobi Bunjevaca, a u
drugu mitoloke, o neznanim junacima i
obiteljskoj tematici. Prema temama, junaci-
63
GROKTALICE
ma i toponimima koji su opjevani jasno je
da nisu nastale u Podunavlju, nego u staroj
postojbini. S vremenom te su se pjesme do-
nekle ipak promijenile.
Groktalice su utjecale na pojavu i razvi-
tak alosnih kraljikih pjesama u Bunjeva-
ca. Najvaniji su skupljai groktalica meu
Bunjevcima Blako Raji i Ive Pri, a naj-
starija je zapisana groktalica Pisma od dav-
nanjeg turskog rata iz 1809. Veina ih je
skupljena u drugoj polovici XIX. i prvoj po-
lovini XX. st., pri emu je ostavtina Bele
Tikvickoga potpuno neistraena.
U okakih Hrvata u Santovu grlovke
ili groktalice takoer su bile poznate. Pjeva-
le su ih ene do 1930-ih, najee na preli-
ma i u svatovima te nakon sretna zavretka
kakva ratarskoga posla. Rije je najee o
deseterakim dvostihovima s cezurom iza
etvrtoga sloga, npr. Nae, rano, ito po-
snaano, / kraj krstina druina uina. Mo-
gle su se pjevati i poput bearaca. Posljed-
nje poznate grlae ili groktae, tj. ene
koje umiju pivat grlem, bile su Marica
Bartulin-Jeli (1859.-1940) i Anica Blaev-
Bartulov (1866.-1944). Dugo se spominja-
lo kako su santovake i bereke groktae
svojim groktenjem oduevile njemako-
ga cara Wilhelma II. i austrijskoga cara Fra-
nju Josipa I., koji su 1907. posjetili hab-
sburki posjed na santovakoj Karapandi.
Tada se pjevala i prigodna groktalica: Ka-
rapanda dva cara skuila, / i gospodu silnu
ugostila.
Lit.: Narodno blago : narodne pjesme i poslovice,
sakupio Bla Rai, Subotica, 1910; Narodno blago
: zbirka narodnih pjesama i poslovica, I, sakupio
Bla Rai, Subotica, 1923; Bunjevake narodne pi-
sme, sakupio i uredio Ive Pri, Subotica, 1939; Hr-
vatske narodne pjesme : haremske prialice i Bu-
njevake groktalice, X, Zagreb, 1942; M. Mirko-
vi, Narodni ivot i obiaji sezonskih stoara na Ve-
lebitu, Zagreb, 1980; A. Sekuli, Narodni ivot i
obiaji Bakih Bunjevaca, Zagreb, 1986; K. Blae-
vi, Podaci o glazbenom folkloru Baranje u arhivu
Etnolokog zavoda, Studia ethnologica, 4, Zagreb,
1992; M. Hadihusejnovi-Valaek, Baranja je
tvrd orah. Analiza istraivanja i popularizacije
tradicijske baranjske folklorne glazbe, Studia et-
hnologica, 4, Zagreb, 1992; G. Maroevi, Ojkanje
u izvandinarskim podrujima Hrvatske, Etnoloka
tribina, 17, Zagreb, 1994; B. Gabri, Bunjevake
narodne pisme su slika narodnog ivota Hrvata u
Bakoj, Klasje naih ravni, 1/1996, Subotica; L.
Malagurski, Pisme i igre u narodnim obiajima
Bakih Bunjevaca, Subotica, 1997; T. Babi, Tra-
gom naslea, Subotica, 2007; N. Skenderovi, Us-
poredna analiza melodijske strukture bearca Ej
stani diko i groktalice Rano rani Turkinja divoj-
ka (rukopis).
N. Skenderovi i . Mandi
GROMILOVI, Aranka (Zlata) (Som-
bor, 13. VII. 1937.), crkvena darovateljica.
Ki ime uvardia i Janje, ro. Zetovi.
Osnovnu kolu zavrila je u salakoj koli
na Bezdanskim Salaima, salakom naselju
na oko 6 km istono od Sombora, preteito
naseljenom Hrvatima. Tu je provela cijeli
ivotni i radni vijek kao poljoprivrednica i
kuanica. Kao stalna aktivna vjernica i za
komunistikih vremena, skupa sa supru-
gom Perom Gromiloviom, darovala je
1971. porodino zemljite i sredstva za iz-
gradnju nove crkve na Bezdanskim Salai-
ma, ostvarujui tako elju djeda ene u-
vardia, koji je jo za vrijeme Kraljevine
Jugoslavije kanio dati svoju zemlju za grad-
nju crkve, ali su rat i poslijeratni dogaaji
omeli te planove. Po uzoru na nju, mnogi su
se vjernici toga kraja odmah ukljuili svo-
jim darovima za izgradnju crkve te je te-
meljni kamen posveen na blagdan sv. An-
tuna Padovanskoga 13. VI. 1971. Crkva je
iste godine podignuta i posveena na blag-
dan sv. Nikole Tavelia 14. XI. 1971. Skupa
s mnogim drugim vjernicima koji su podu-
prli gradnju crkve, bila je izloena pritisci-
ma vlasti, ali je unato tomu i dalje ustrajno
pomagala u mnogim upnim poslovima.
Crkva je postala sredinje mjesto nedjeljno-
ga okupljanja za vjernike upe sv. Nikole
Tavelia, koja je ustrojena 1986.
Lit.: Miroljub, br. 3/2007, Sombor.
M. Stanti
GROMILOVI, Stevan (Sombor, 29. IV.
1942.), atletiar, diza utega. Sin Paje i
Margite, ro. Mudri, brat atletiarke Vere.
Osnovnu kolu zavrio je u rodnom gradu,
zatim i teaj za keramiara, no radni vijek
proveo je radei razliite poslove u gospo-
darstvu i sportu. Za vrijeme sluenja vojno-
ga roka u Beogradu zavrio je Program za
atletskoga trenera pri Savezu za omladinu i
fiziku kulturu Beograda 1962., a za trenera
64
GROKTALICE
za dizanje utega na Vioj koli za fiziki od-
goj u Budimpeti 1979.
Aktivno se poeo baviti sportom u 15.
godini kao baca kladiva u Atletskom klubu
Maraton u Somboru. U toj je disciplini se-
dam puta bio dravni prvak za mlae i za
starije juniore 1958.-61., zatim juniorski
prvak Balkana u rumunjskome gradu Cluju
1961. te juniorski dravni reprezentativac.
Iste je godine na prvom seniorskom drav-
nom prvenstvu osvojio peto mjesto. Nakon
odsluenja vojnoga roka 1965. prelazi u
Atletski klub Crvena zvezda u Beograd, u
kojem je proveo 22 godine i postigao svoje
najvee uspjehe kao baca kladiva. Natje-
cateljski je bio vjeni drugi, i u dravi i
reprezentaciji, iza Sreka tiglia iz zagre-
bakoga Dinama, s kojim je sve do 1981.
inio jedan od najjaih reprezentativnih pa-
rova bacaa kladiva u Europi. S AK Crvena
zvezda 1965.-87. u ekipnim je nastupima 10
puta bio prvak drave, 20 puta osvaja atlet-
skoga kupa Jugoslavije, a etiri puta sudje-
lovao je u Kupu prvaka Europe. Na Balkan-
skim igrama u Zagrebu 1971. u pojedina-
noj konkurenciji osvojio je tree mjesto.
Iste je godine na Hanekovievu memorija-
lu u Zagrebu osvojio prvo mjesto bacivi
kladivo s osobnim rekordom od 66,26 me-
tara.
Sportska karijera usporedno mu je ve-
zana i za dizanje utega, kojim se kao dopun-
skim treningom atletiara bavio od 1964. u
Klubu dizanja tegova Radniki u Somboru.
Seniorski pojedinani prvak Jugoslavije u
supertekoj kategoriji postao je 1971. u
Domalama i 1981. u Zagrebu. U meuvre-
menu postizao je dravne rekorde vie puta
u disciplinama trzaj, izbaaj i biatlon, a kao
dravni reprezentativac sudjelovao je na
Balkanskim igrama, Dunavskom i Panonija
kupu u Budimpeti te Mediteranskim igra-
ma.
Reprezentativnu karijeru u atletici zavr-
ava 1981., a u dizanju utega 1982. Za eki-
pu Radniki iz Sombora kao aktivni natje-
catelj osvojio je 12 naslova prvaka drave i
15 puta Kup Jugoslavije. Aktivnu klupsku
karijeru zavrio je 1988. zbog ozljede, na-
kon ega se posvetio iskljuivo trenersko-
mu radu. Od 1975. do danas profesionalni
je trener u KDT Radniki u Somboru, s ko-
jim je bio viestruki prvak i osvaja Kupa
drave, trener pojedinanih dravnih prva-
ka u 4 dobne kategorije s vie od stotinu na-
tjecatelja koji su osvajali prva mjesta. ivi u
Somboru kao umirovljenik, ali i dalje obu-
ava nove generacije dizaa utega.
Izvor: Arhiv KDT Radniki, Sombor.
Lit.: R. Marinkovi, 90 godina atletike u Somboru,
Sombor, 1963; D. Kolundija, Od anonimnosti do
trijumfa, Sombor, 1973; Sportski leksikon, Zagreb,
1984; D. Kolundija, Leksikon somborskog sporta,
Sombor, 1990; Dnevnik, 28. V. 2004, Novi Sad; M.
Tubi, Jugoslovenski sport, Novi Sad, 2005.
Z. ota
GROMILOVI, Toma (Sombor, 13. XII.
1885. Sombor, 18. II. 1959.), novinski
urednik, agrotehniar. Sin je Karla i Klare,
ro. Boger. Posjedovao je vei broj vraih
strojeva i traktora te prodavaonicu i radio-
nicu za popravak i odravanje poljoprivred-
ne mehanizacije. Bio je zastupnik tvornice
sijaica i plugova Bcher & Melichar, tvor-
nice remenja M. Brill, tvornice traktora
Hart-Parr i drugih specijaliziranih proiz-
voaa poljoprivrednih strojeva i alata za
podruje sjeverne Bake. Kao lan sombor-
skoga dijela Bunjevako-okake stranke,
koji nije slijedio sjedinjenje s Hrvatskom
seljakom strankom, vodio je agitaciju u
Bakoj i Baranji za izbore u rujnu 1927. Ti-
jekom agitacije za kandidate zajednike li-
ste Bunjevako-okake stranke i Vojvo-
anske puke stranke suraivao je s Antu-
nom Bonjakom i anom Paretiem u odr-
avanju politikih zborova. Izdavao je i
ureivao mjesene strune listove za vojvo-
anske poljoprivrednike i vlasnike vralica
i traktora Poljoprivreda, Mezgazdasg i
Landwirtschaft, koji su izlazili 1929.30. u
Somboru. Bio je jedan od osnivaa i pred-
sjednik Sekcije vlasnika vraih strojeva i
traktora, nastale u sklopu Bakoga poljo-
privrednoga udruenja. Sekcija je pod nje-
govim vodstvom prerasla u Zadrugu vlasni-
ka vraih strojeva i traktora 1931. u Som-
boru. U ime Bakoga poljoprivrednoga
udruenja u veljai 1931. posjetio je mjero-
davna ministarstva u Beogradu nastojei
65
GROMILOVI
postii poboljanje poloaja vlasnika poljo-
privrednih strojeva. elio je utjecati na vla-
du da smanji uvoz inozemnih poljoprivred-
nih strojeva i potakne proizvodnju u doma-
im tvornicama i radionicama. Pokrenuo je
struni list vlasnika vraih strojeva i trak-
tora Naa zadruga (izlazio 1931.33. u
Somboru) te je bio njegov glavni i odgovor-
ni urednik i izdava. Objavljivao je u njemu
korisne savjete za vridbu, opsluivanje i
popravak strojeva te tehniko usavravanje
strojeva i korisnika mehanizacijom. Kako
je govorio madarski i njemaki, u listu su
objavljivani i tekstovi na tim jezicima. Za-
druga i list Naa zadruga pozitivno su dje-
lovali na razvoj poljoprivredne mehaniza-
cije, osnivanje modernih radionica za nje-
zin popravak, a lanove Zadruge zastupao
je pri nabavi nunih dijelova, maziva, gori-
va i dr. Poticao je i obrazovanje mladei u
radovima na poljoprivrednim strojevima,
za to je organizirao mnogobrojne teajeve
i struna predavanja diljem Baranje, Bake
i Banata. Nakon Drugoga svjetskoga rata
vie nije posjedovao prodavaonicu poljo-
privredne mehanizacije, nego samo radio-
nicu. U novoj Jugoslaviji nije bio u sukobu
s vlastima, pa je nastavio odravati struna
predavanja o poljoprivrednoj mehanizaciji.
U meurau i nakon rata registrirao je velik
broj tehnikih poboljanja na raznim poljo-
privrednim strojevima.
Izvori: Kazivanje Andreje Gromilovi i Sofije Sa-
ri iz Sombora.
Lit.: Iz partije, Vojvodina, br. 2, Sombor, 1927; Po-
ljoprivreda, br. 1, Sombor, 1929; Landwirtschaft,
br. 1/1929, 1, 3-4/1930, Sombor; Naa zadruga, br.
1-4/1931, 1/1932, 1-2/1933, Sombor.
M. Bara i I. Gutman
GROMILOVI, Vera udana Jurii
(Sombor, 20. II. 1944.), atletiarka. Ki je
Paje i Margite, ro. Mudri, sestra atletiara i
dizaa utega Stevana. Osnovnu kolu je za-
vrila u Somboru, gdje upisuje i srednju po-
ljoprivrednu, ali je nezavrava. Sportom se
poela baviti u osnovnoj koli, a s etrnaest
godina 1958. na juniorskom prvenstvu
Vojvodine u Subotici osvojila je dva druga
mjesta u disciplinama bacanje diska (27,85
m) i bacanje kugle (7,93 m). U sljedeih ne-
koliko godina, nastupajui za somborski
Atletski klub Maraton, na juniorskim po-
krajinskim i republikim natjecanjima
osvaja vie puta 2. i 3. mjesta, a na junior-
skom prvenstvu Srbije 1960. u Senti zauzi-
ma prva mjesta u bacanju diska (31,28 m) i
u bacanju kugle (12,32 m). Na seniorskom
prvenstvu Srbije 1962. u Svetozarevu (da-
nas Jagodina) osvojila je tree mjesto u ba-
canju diska (34,93 m) i drugo u bacanju ku-
gle (10,58 m). Za reprezentaciju Jugoslavi-
je je nastupila u dvoboju protiv reprezenta-
cije Austrije (Maribor, 1962.), na kojemu
osvaja prvo mjesto i zlatnu medalju. Nakon
udaje 1963. prestaje se aktivno baviti atleti-
kom, upoljava se na eljeznikom kolo-
dvoru u Somboru, a 1995. odlazi u mirovi-
nu. ivi u Somboru.
Sombor, 1990.
P. Skenderovi
GROE-BAL, kulturna manifestacija u
Sonti. Prvi je put odrana 1931. U to je vri-
jeme Sonta bila podijeljena na Valpovo i
Karanjce, a tunjave meu momcima iz
dvaju naselja bile su toliko este i opasne da
su u jednom sluaju zavrile i tragino. Ta-
danji seoski uitelj njemake narodnosti
Brazucko osmislio je Groe-bal kako bi
pomirio dvije zavaene strane. U njegovoj
je osnovi bio model okakih svatova, koji
su imali tono razraen protokol, a kruna
svega bila je bogata berba groa. Jedne go-
dine kneginja je bila iz Valpova, a knez iz
Karanjca, a druge obratno. Dvor kod knegi-
nje i kneza kitio se cvijeem i groem, a fi-
jakerima se ilo kroz selo. Najprije knezu,
zatim s njim i njegovom rodbinom po kne-
ginju, a onda na vjenanje u crkvu. Momci i
djevojke bili su odjeveni u narodne nonje,
a nakon vjenanja povorka je ila kroz selo i
na svakom drugom uglu igrala su se oka-
ka kola uz pratnju tamburaa mjesnih Ro-
ma. Do Drugoga svjetskoga rata manifesta-
cija je bila vezana uz crkvu, u vrijeme ko-
munistikoga reima u cijelosti je odvojena
od nje, a u okrilje crkve vraa se 1990-ih.
U novije doba Groe-bal odrava se
prvoga jesenskoga vikenda i predstavlja
svetkovinu u slavu groa i vina. Tijekom
66
GROMILOVI
tri dana odrava se nekoliko kulturnih pri-
redaba (nastupaju maoretkinje, prireuju
se etnografske i likovne izlobe te koncerti i
folklorne veeri). U nedjelju, na sredinji
dan, sveano ureene zaprege proveze sudi-
onike tradicionalne okake svadbe ulica-
ma sela, a na ljetnoj pozornici u dvoritu
Doma kulture proglaavaju se knez i knegi-
nja, koji te naslove nose do sljedee godine.
Slijedi misa u mjesnoj crkvi sv. Lovre, a na
kraju blagoslov zatitnoga znaka manife-
stacije velikoga zvona izraenoga od gro-
a. Trodnevna svetkovina zavrava sredi-
njom priredbom u sonanskom Domu kul-
ture.
Istoimene ili sline svetkovine u povo-
du berbe groa odravane su ili se i danas
odravaju i u drugim vojvoanskim mjesti-
ma (Vrac, Bezdan, Plavna, Leme, Ruma i dr.).
Izvor: Kazivanje Mate Vidakovia Loce iz Sonte.
Lit.: Glas ravnice, br. 95-96, Subotica, 1998; A.
ota, M. eremei, Dukat ravnice, Sombor, 2003;
Hrvatska rije, br. 37, 189, 226, Subotica, 2003-
2007; Zvonik, 10/2006, Subotica.
. Mikrut
GRUBANOVI, Josip (Kerestur, mad.
Murakeresztr, 21. VIII 1701. Budim, 18.
XI 1751.), filozof i teolog. Podrijetlom je
Bunjevac, roen u sadanjem madarskom
pograninom selu, gdje se jo i danas govo-
ri hrvatski. God. 1724. primljen je u novici-
jat Drube Isusove u Grazu. Doktorirao je
filozofiju, a uz nju je na sveuilitu u Grazu
predavao i teologiju i fiziku. Bio je vrstan
predava i govornik te predstojnik vie isu-
sovakih samostana. Inauguralne disertaci-
je njegovih studenata, napisane kao raspra-
ve o osobinama, rasama, anatomiji, bolesti-
ma, lijeenju, rasplodu i uzgoju nekih do-
maih ivotinja i objavljene u knjizi Disser-
tationes de variorum animalium natura et
proprietabus (Graz, 1740.) sadravaju
mnogobrojne zanimljive podatke iz zoolo-
gije i veterinarske medicine. Iako nije autor
knjige, ona je u cijelosti proeta njegovim
znanstvenim pogledima i stilom, pa se esto
navodi kao njegovo djelo. S francuskoga je
na latinski preveo djelo I. G. Pardicsa tiska-
no pod naslovom Dissertatio de cognitione
brutorum(Graz, 1741.).
Lit.: I. Kujundi, Bunjevako-okaka bibliogra-
fija, Rad JAZU, 355, Zagreb, 1969; M. Korade,
La Missione illirico-dalmata dei gesuiti (1852-
1900) Svolgimento, metodo e risultati (doktor-
ska disertacija); Hrvatski biografski leksikon, 5,
Zagreb, 2002.
A. Kopilovi
GRUBI, Rua (Subotica, 14. I. 1927.),
profesorica i pedagoginja. Ki Kalmana i
Magdalene, ro. Stipi. Nakon osnovne
kole i etiri nia razreda gimnazije nasta-
vila je kolovanje u Uiteljskoj koli u Su-
botici, koju je zavrila 1947. Poslije radi
kao uiteljica u Staroj Moravici, Subotici,
Kredinu i Maloj Bosni. Kako je njezin rad
ocijenjen dobro, 1953. premjetena je na
rad u vjebaonicu Uiteljske kole u Subo-
tici. God. 1955. preselila se u Zagreb, gdje
je primljena na rad u Prvu uiteljsku kolu
za uiteljicu vjebaonice te kao mentor radi
sve do ukidanja uiteljskih kola. Kao is-
taknuti prosvjetni djelatnik 1963. sudjeluje
u formiranju nove vjebaonice Pedagoke
akademije u Zagrebu i otad neprekidno radi
u O Davorin Trstenjak, a od 1979. do odla-
ska u mirovinu 1985. ondje je i ravnateljica.
Na zagrebakoj Pedagokoj akademiji di-
plomirala je usto hrvatski jezik i knjiev-
nost 1961. te nastavnu grupu razredna na-
stava 1964., a na Filozofskom fakultetu pe-
dagogiju 1978.
God. 1962. postala je lanicom Pedago-
ko-knjievnoga zbora Hrvatske, a od
1963. lanica je upravnoga odbora toga
zbora. Aktivno je radila do 1973. Osam je
godina vodila Pedagoke veeri Zagreba,
bila njihov urednik i odrala mnogobrojna
predavanja. Suraivala je s Katedrom za hr-
vatski jezik i knjievnost Filozofskoga fa-
kulteta u Zagrebu, s Odsjekom za studij hr-
vatskoga jezika Pedagoke akademije u
Malmu, a na nekoliko je godinjih teaje-
va za studente Gradianske Hrvate vodila
hospitacije i drala predavanja. Od 1966.
do 1976. voditeljica je vjebi za studente na
Pedagokoj akademiji i Filozofskom fakul-
tetu u Zagrebu iz pedagogije, hrvatskoga je-
zika te poznavanja prirode i drutva. Hrvat-
sko Ministarstvo prosvjete delegiralo ju je
za predavaicu na kraim godinjim teaje-
vima za struno usavravanje nastavnika
67
GRUBI
hrvatskoga jezika u Madarskoj (Peuh
1980., Stolni Biograd 1981., Budimpeta
1982.). esto je angairana i kao simultana
prevoditeljica za madarski jezik na slube-
nim sastancima razliitih prosvjetnih tijela
Hrvatske i Madarske.
Tijekom dugogodinjega pedagokoga
rada bavila se mnogobrojnim pitanjima u
vezi s unapreivanjem odgojno-obrazov-
noga sustava i o tome je odrala mnoga
praktina i teorijska predavanja na strunim
skupovima. Bila je lanica urednitva i
urednica radijskih i televizijskih emisija
kao dijela odgojno-obrazovnoga procesa.
Od 1962. do 1978. bila je autorica i vodite-
ljica oko 30 emisija. U asopisu Radio i te-
levizija u koli pisala je o odgojno-obrazov-
nim programima, njegovoj primjerenosti i
pozitivnim iskustvima. Bila je i dugogodi-
nja lanica redakcije Filmoteke 16, preda-
vaica Ljetnje filmske kole u organizaciji
Filmoteke 16, a kao scenaristica i predava-
ica sudjelovala je u snimanju 42 nastavna
filma (Skoko i tenisice, Zooloki vrt, Pla-
ninsko stoarenje, Upoznajmo potu, Je-
sen, Zima, Proljee, Ljeto, Kako je skaka-
vac dobio nove tenisice, Runo, Tri agregat-
na stanja vode i dr.).
Bila je lanica Komisije za udbenike
SR Hrvatske, Komisije za obrazovanje i
usavravanje nastavnika i dr. Suatorica je
nekoliko udbenika (Metodika povijesti,
Zagreb, 1966.; Zbirka zadataka iz matema-
tike za IV. razred osnovne kole, Zagreb,
1971; kola i tednja : prirunik za organi-
zaciju kolske tednje, Zagreb, 1973.; Prak-
tiki prikaz : planinski kraj, Zagreb, 1978. i
dr.).
Za rad na unaprjeivanju pedagoke
prakse i rada u Pedagoko-knjievnom zbo-
ru dobila je vie priznanja, plaketa i nova-
nih nagrada, pa i najviu nagradu Republi-
koga fonda Ivan Filipovi te odlije pred-
sjednika SFRJ Josipa Broza Tita Orden za-
sluge za narod sa srebrnom zvijezdom. Na-
kon odlaska u mirovinu i dalje je aktivna su-
radnica u Filmoteci 16 i u Zavodu za unapr-
jeenje odgoja i obrazovanja Hrvatske.
Lit.: V. Blml, Seksualni odgoj prodire u osnovne
kole : Roda ? To je bajka!, Vjesnik, Zagreb, 6. X.
1969; B. Pila, Nai portreti / Rua Grubi, kolske
novine, Zagreb, 16. IV. 1970; . uri, XII ljetna
filmska kola Filmoteke 16 u Crikvenici : Stalno
osposobljavanje nastavnika, kolske novine, Za-
greb, br. 28 (889), 21. IX. 1976; Uzvratni posjet
uenika zagrebake kole Davorin Trstenjak
uenicima u Offenbachu : Nai 'mali ambasadori',
Vjesnik, Zagreb, 21. XI. 1979; 16. ljetna filmska
kola Filmoteke 16, Solaris ibenik (25.31.
8. 1980.), kolske novine, Zagreb, br. 22 (1047), 27.
V. 1980; Iz novog proizvodnog programa Filmo-
teke 16, kolske novine, Zagreb, broj 15 (1115), 6.
IV. 1982; B. Brkan, Drugarstvo JD Offenbach i
O Davorin Trstenjak iz Zagreba : U tom pismu
pie..., Vjesnik, Zagreb, 9. I. 1980; R. Grubi: Pro-
blem samostalnog rada uenika, Klasje naih rav-
ni, 1/1997, Subotica; H. Vrgo, Naih sto trideset
pet godina 1871. - 2006. : Hrvatski pedagoko knji-
evni zbor, Zagreb, 2007.
N. Zeli
GRUNI, Viktorija (Vita) (Subotica, 9.
I. 1925.), uiteljica, pjesnikinja, kulturna
djelatnica. Roena je u siromanoj obitelji
Lojzije Bonjaka i Marije, ro. Vrbanovi.
Osnovnu kolu te graansku kolu trgova-
kog smjera kod sestara Nae Gospe zavr-
ila je u Subotici, koje joj pomau u dalj-
njem kolovanju davanjem smjetaja u Za-
grebu. Tamo je zavrila prva dva razreda
uiteljske kole kao i teaj za odgajateljice
kod sestara Milosrdnica, a trei i etvrti
razred uiteljske kole je zavrila u Suboti-
ci. Najprije je uiteljica u osnovnoj koli na
Pavlovcu, a 1949.-56. u Tavankutu. Tamo
je sa suprugom Ljudevitom, tadanjim rav-
nateljem O Matija Gubec, bila aktivna u
dramskoj, folklornoj, muzikoj i knjini-
arskoj sekciji HKPD Matija Gubec, za-
jedno s Matijom Poljakoviem, Balintom
Vujkovim, Pere Tumbas Hajom, Barna-
bom Mandiem, Ivanom Priem Gospo-
darom, koje je sve na rad potaknuo Pere
Stanti. Poslije je do umirovljena uiteljica
u Subotici u Vjebaonici Uiteljske kole
te u O Jovan Jovanovi Zmaj, koja se
nalazi u oduzetome samostanu sestara Na-
e Gospe. Nakon odlaska u mirovinu pre-
davala je hrvatski jezik u biskupijskoj gim-
naziji Paulinum u Subotici.
Strune lanke objavljivala je u pedago-
kim asopisima Naa kola (Sarajevo,
1974. 1976.) i Prosvetni pregled (Beograd,
1976). Od 1978. do 1993. bila je pomonica
kantora u vie subotikih upa (sv. Juraj, sv.
68
GRUBI
Marija, u edniku, urinu, Paliu i dr.), od
1979. do 1993. pisala je tekstove za medita-
tivne veeri u povodu Duijance i uvjeba-
vala mlade za nastupe koji su se odravali u
subotikoj katedrali, bila je lanica proire-
noga urednitva Bakog klasja i Subotike
Danice, lanica organizacijskoga odbora za
proslavu 300. obljetnice obnovljene crkve-
nosti meu bakih Hrvatima (1986.), jedan
je od osnivaa Bunjevake matice (kasnije
Matice Hrvatske Subotica) 1995. i njezina
predsjednica 1995.-2005., te urednica Kla-
sja naih ravni 1996.-2003.
Pjesme je objavljivala i pisala lanke u
Bakom klasju, Subotikoj Danici, Glasu
ravnice, Zvoniku, Klasju naih ravni, Zbor-
niku Ivana Antunovia te u Zbroniku krni
zaviaj (Drinovci). Pseudonimi: Marija,
Via.
Lit.: Vita Gruni, Srce otvoreno za ljude, Bako
klasje, br. 74, Knjievni prilog, br. 8, Subotica,
1993; Klasje naih ravni, 1/1999, Subotica.
S. Bai
GUBA (mad. guber: pokriva, gunj, ogr-
ta), u bakih okaca naziv za veliku pro-
stirku koja se ivala od gruba konopljina
(kudjeljina) platna. Koristila se u kuan-
stvima za pokrivanje kamara ita dok se e-
kalo na red za vralicu. U okakim se ku-
ama rabila i pri skupljanju duda. Baki Bu-
njevci takvu prostirku zovu ponjava.
M. eremei
GUBE (mad. guba: novac), vrsta tjesteni-
ne ovalnoga oblika. Neki Bunjevci priprav-
ljaju ih s makom na Badnju veer, to je
obiaj preuzet od Madara. Kako je mak
simbol obilja i bogatstva, gube s makom
simboliziraju elju za obiljem u sljedeoj
godini.
Spravlja se od tijesta kao za boini ple-
teni kola. Koluti promjera oko 1 cm najpri-
je se ispeku, zatim ukuhavaju, a poslije se
stavljaju u zdjelu, koja se iznosi na stol, u
kojoj je sloj mljevenoga maka pomijean s
medom, a ostatak maka posipa se po gubama.
H. Heinrich
GUBER(mad. guber: pokriva, gunj, ogr-
ta), vei areni pokriva ili prostirka izra-
en od lana i obojene ovije vune. U oka-
kim mjestima ene su ga tkale na stativa-
ma (drvenim napravma za tkanje u Bun-
jevaca zvane stan). Bio je neizostavan
dio miraza svake okake mladenke. Danas
se uva kao dio puke tradicije, a u okaca
se esto se uje i izreka: Pruaj se onoliko
koliki ti je guber.
M. eremei
GUBI, Kalman (Koloman) (Subotica, 8.
II. 1896. Zagreb, 11. I. 1967.), raunovo-
a, nogometa. Sin ure i Terezije, ro. Du-
li. Maturirao u subotikoj Trgovakoj aka-
demiji 1914. Odmah nakon mature mobili-
ziran je u madarsku vojsku i kao honved ti-
jekom Prvoga svjetskoga rata sudjelovao je
u vojnim operacijama na ruskoj bojinici.
Za vojne zasluge dobio je Visoki viteki red
i druga odlija. Nakon toga radio je kao gla-
vni raunovoa i financijski savjetnik u su-
botikoj gradskoj upravi sve do poetka
Drugoga svjetskoga rata. Bio je lan prve
ekipe NK Baka 1920-ih godina i viestruki
reprezentativac Subotikoga nogometnoga
podsaveza. Poslije je bio funkcionar u Ba-
koj te nogometni sudac. Od 1920. do 1934.
sudjelovao je i u drutvenom ivotu bunje-
vakih Hrvata u Subotici te bio lan tambu-
rakoga orkestra Pere Tumbasa Haje.
Lit.: Izvjetaj o V. razgovoru, u: Subotika Danica
ili bunjevako-okaki kalendar za prostu godinu
1939., Subotica, 1938; Baka 1901-1971 Suboti-
ca, Subotica, 1971; . Ini, Fudbalski klub Baka
1901-1991, Subotica, 1991; Lj. Vujkovi Lami
ml., 100 godina od roenja Ljudevita Vujkovia La-
mia Moce 1907. - 2007., Subotica, 2007.
N. Zeli
GUBRINSKI TAKA, Katarina (Boa-
ni, 1. VIII. 1941.), odgojiteljica, knjievni-
ca. Ki Josipa Gubrinskog i Magdalene,
ro. Hornung. Poslije Drugoga svjetskog
rata obitelj joj se 1945. rasula: roditelji su
joj dospjeli u Madarsku, a ona sa starijim
sestrama Marom i Evicom, koje skrbe za
nju, odlazi u djedovu kuu u Ba. Uz pomo
Meunarodnoga crvenoga kria 1955. do-
lazi roditeljima u Madarsku, u Jankovac
(mad. Jnoshalma), gdje zavrava osnov-
nu kolu. Od 1956. ui u Budimpeti, I. raz-
red u srpsko-hrvatskoj gimnaziji, zatim
69
GUBRINSKI
prelazi u Budim kako bi se u madarskim
kolama pripremila za odgojiteljski poziv.
Do 1996. radi u djejem vrtiu u Pomazu
(mad. Pomz), kad joj ravnateljstvo bu-
dimpetanske Hrvatske osnovne kole i
gimnazije povjerava opremanje i upravlja-
nje novoutemeljenim Hrvatskim djejim
vrtiem. Djelatna je lanica hrvatske kato-
like zajednice u Budimpeti.
Zahvaljujui njezinu stricu profesoru
Stjepanu Gubrinskomu i Laji Kesejiu,
ve je u djetinjstvu zavoljela literaturu, po-
sebno djeju knjievnost junoslavenskih
naroda. God. 1954. na literarnom krugu u
koli u Bau predstavila je svoje prve pje-
sme. Od 1988. objavljuje pjesme i pripovi-
jetke za djecu i odrasle u hrvatskim glasili-
ma u Madarskoj (Hrvatski glasnik, Hrvat-
ski kalendar) i Hrvatskoj. Objavila je i tri
samostalne knjige pjesama, pripovijedaka i
igrokaza. Meu Hrvatima u Madarskoj pr-
va je autorica haiku-pjesama. Kao knjiev-
nica vjeta pera, znatno je obogatila djeju
knjievnost. Dobitnica je povelje Glavno-
gradske hrvatske samouprave Za budimpe-
tanske Hrvate Ivan Antunovi. ivi u Po-
mazu.
Djela: Vrtei vrti, Horpcs, 1994; Dragoljubi i kri-
zanteme : 66 haiku : Sarkantykk s krizantmok,
prijev. Stjepan Luka, Budapest, 2002; Potraimo
Sunce, Budimpeta, 2006.
Lit.: Bartsg, 5/1996, 3/2001, Budapest; K. Visin-
ko, Vrtei vrti Katarine Gubrinski-Taka, u: Rije,
1/1999, Budimpeta; S. Blaetin, Rasuto biserje :
antologija hrvatske poezije u Maarskoj 1945.
2000., Peuh, 2002.
. Mandi
GUGAN, Ivan (Gara, 3. III. 1941. Peuh,
5. VI. 2006.), pedagog, drutveni djelatnik.
Sin Stipana i Mande, ro. Kreki. Osnovnu
je kolu zavrio u Kamaru, a srednju Hr-
vatsko-srpsku uiteljsku kolu u Budimpe-
ti 1960., nakon ega radi kao uitelj u po-
dravskom naselju Martincima (mad. Fel-
sszentmrton). God. 1964. odlazi u peu-
ku Hrvatsku osnovnu kolu, gdje ostaje do
2004. Od rujna 1992. do kolovoza 1994. bio
je ravnatelj Hrvatske osnovne kole, gim-
nazije i uenikoga doma Miroslava Krle-
e. Od kolovoza 1994. ponovno je na du-
nosti ravnatelja uenikoga doma do odla-
ska u mirovinu 2004. Dobitnik je Odlija
Saveza Hrvata u Madarskoj za viedeset-
ljetni pedagoki rad.
Lit.: Hrvatski glasnik, 23/2006, Budimpeta.
. Mandi
GUGAN, Ivan(Peuh, 14. X. 1966.), novi-
nar, kulturni djelatnik. Sin Ivana i Rue,
ro. uradinovi. Osnovnu je kolu zavrio
u rodnom gradu, maturirao je u budimpe-
tanskoj Hrvatsko-srpskoj gimnaziji 1985.,
a diplomirao na Filozofskom fakultetu Sve-
uilita u Zagrebu 1990. Od 1991. zaposlen
je u Hrvatskoj redakciji Madarske televi-
zije, ureuje i vodi emisije koje prate ivot
hrvatske zajednice u Madarskoj. Za vrije-
me Domovinskoga rata u Hrvatskoj urei-
vao je polusatnu emisiju za prognanike Hu-
manum. Nagraivan je na raznim televizij-
skim festivalima, a 2003. primio je odlije
Madarske televizije Nivo. Vaniji su mu
televizijski ostvaraji serija portreta hrvat-
skih pjesnika iz Madarske (Stipan Blae-
tin, Josip Guja uretin, uro imara Pu-
arov, Marko Deki) i serija o autohtonim
hrvatskim zajednicama (Austrija, Slova-
ka, Srbija, Crna Gora, Rumunjska, Italija).
Organizator je Kupa Hrvata u nogometu;
izbornik je nogometne reprezentacije Hrva-
ta iz Madarske.
. Mandi
GUGANOVI ALJMAKI, plemika
porodica. Plemiku listinu dodijelio je 27.
XI. 1698. Leopold I. u Beu Nikoli, njego-
voj supruzi Luciji, ro. oki, sinovima Jo-
sipu i Jakovu, Nikolinoj majci Luciji, ro.
Mandi, bratu Martinu te eninu bratu Stje-
70
GUBRINSKI
Ivan
Gugan
stariji
panu Antunoviu, njegovoj supruzi Ani Pe-
troneli Guganovi i sinu Antunu. Plemstvo
je proglaeno u Baji 18. XI. 1699. Nikola je
1719., skupa sa Stipanom Antunoviem, od
Ugarske komore kupio pustaru Kunbaja, na
koju je palatin Jnos Palfi 22. IX. 1745. u
Bratislavi izdao darovnicu brai Nikoli,
Bonaventuri i imi Guganovi te imi i
Stjepanu Antunoviu. Guganovii su Kun-
baju poslije prodali Latinoviima. Na godi-
njem popisu plemia iz 1754./55. nalaze se
Nikola, Bonaventura i ime. God. 1780.
njih trojica od Ugarske komore otkupljuju
Aljma, skupa s pravom na posjed porodica
Antunovi, Kovai i Rudi.
U Somboru je plemstvo proglaeno Pav-
lu 1784. i 1807., a imi i Matiji 1803. Kad
je Pavle 1803. dobio darovnicu na Aljma,
uzeo je pridjevak Aljmaki. Franjo I. u Beu
7. VI. 1807. dopustio je Pavlu, sinu Agneze
ikovi, da uzme majino djevojako pre-
zime i time pravo da se kao drugim pridjev-
kom koristi imenom mjesta Gdre u Ba-
ranjskoj upaniji, pa se jedna grana porodi-
ce dalje susree pod prezimenom pl. iko-
vi de Gdry.
Na plemikom popisu iz 1841. iz poro-
dice Guganovi u Aljmau nalaze se stariji i
mlai Danijel te Jakov i Luka, u Baji je za-
biljeen Petar, a u Subotici Karlo, stariji i
mlai Josip, Marko, Stjepan, Mate, Pavle,
Ivan i Ivanova udovica Marija.
enidbenim vezama lanovi porodice
povezani su s porodicama Pijukovi, Pareti
i uvardi u Somboru, Vojni u Moravici i R-
kczy u Somboru (preko praunuka Nikole).
Opis grba (1698.): u plavom na zelenoj
povrini stoji maarski vitez u crvenu odi-
jelu, utim izmama i sa eirom. U desnici
dri ma, a u ljevici korice maa. Ukrasi:
pelikan krvlju hrabri sinove. Platevi: pla-
vo-zlatni, crveno-srebrni.
Lit.: A. Sekuli, Baki Hrvati, Zagreb, 1991; M.
Szluha, Bcs-Bodrog vrmegye nemes csaldjai,
Budapest, 2002.
A. ota
GUGANOVI, Jerko (Luda, oko 1660.
Segedin, 1732.), franjevac, prvi pogla-
var franjevakoga bratstva u Subotici. Ro-
en je i odrastao na Ludau prije najvee se-
obe Bunjevaca u Podunavlje, zbog ega su
ljetopisci uz njegovo ime biljeili pridjevak
Ludasi. kolovao se vjerojatno u Segedinu
i Szchnyu, gdje su se tijekom XVII. st.
odgajali i obrazovali franjevci Provincije
Presvetoga Spasitelja. Jo u doba osmanske
vlasti obilazio je razasute vjernike sve do
Szolnoka. Nakon protjerivanja Osmanlija
odreen je 1693. s fra Bariom Benjoviem
iz segedinskoga samostana pro Dalma-
tas, tj. za duobrinika hrvatskih vjernika,
i tu je zadau 1694. i 1695. obavljao u Subo-
tici. Stanovao je u subotikoj tvravi, u ko-
joj je postojala i kapelica. Istu zadau obav-
lja u Subotici 1698.-99., zatim 1703. U
vrijeme Rkczyjeve bune dio Bunjevaca
sklonio se u Petrovaradin, gdje su proveli
sedam godina, a u pogibeljima su ih slijedili
franjevci Jerko Guganovi i Josip Kova.
Guganovi je proboravio s pukom u vrije-
me haranja kuge 1709. obilazei domove,
njegujui, lijeei i tjeei bolesne. Nakon
to su prole ratne opasnosti, stanovnitvo
se vratilo u Suboticu, a Guganovi u Sege-
din, gdje je 1711. bio gvardijan franjeva-
koga samostana. Duobrinikom za Suboti-
cu ponovno je odreen 1712. Nakon pro-
glaenja subotikoga franjevakoga bora-
vita tzv. rezidencijom 1717. bio je prvi po-
glavar, tj. predstojnik subotikih franjeva-
ca. Tu je slubu obavljao takoer 1722.-32.,
kad je bio i upravitelj upe u Subotici. Ra-
dio je na preureenju subotike tvrave u
crkvu, a preminuo je u jeku poslova, ne do-
ekavi njihov zavretak 1736.
Lit.: P. Peki, Povijest Hrvata u Vojvodini, Zagreb,
1930; Nai velikani, Danica, 11, Sombor, 1934; p.
B., Slaveni u bazenu Dunava, Subotike novine,
10/1936; B. Bukinac, De activate Franciscanorum
in migrationibus populi croatici saeculis XVI et
XVII, Zagreb, 1940; M. Evetovi, Kulturna povi-
jest bunjevakih i okakih Hrvata (rukopis); A.
Sekuli, Tragom franjevakog ljetopisa u Subotici,
Split, 1978; A. Sekuli, Baki Hrvati, Zagreb,
1991; B. Unyi, Istorija okaca, Bunjevaca i bosan-
skih franjevaca, Subotica, 2001; I. Antunovi, Raz-
prava o podunavskih i potisanskih Bunjevcih i ok-
cih, Peuh, 2002.
M. Bara
GULJA (mad. gulya: krdo), u nekih ba-
kih okaca (npr. u Monotoru) naziv za
mjesto na kojem su junice i mladi bikovi
71
GULJA
boravili na ljetnoj ispai u umi u blizini du-
navskih rukavaca. Stoka je izvoena na is-
pau u rano proljee, a pred zimu je vraana
u selo. Za noenje stoke izmeu hrastova
podizani su torovi i nadstrenice. Torovi su
ograivani bodljikavim granama radi zati-
te od drugih ivotinja, pa ih ljudi preko noi
nisu morali osobno uvati. Da bi vlasnici
mogli prepoznati svoja goveda kad se uje-
sen vrate u gazdinstva, rovaili su ih, tj.
oznaivali im ui.
M. eremei
GUMBOCI (gomboci, mad. gombc: va-
ljuak, knedla) 1. tradicionalno jelo od tije-
sta s krumpirom. Najee su se izraivali s
punjenjem od pekmeza ili sa ljivom, a na-
kon kuhanja posipali su se prenim krunim
mrvicama. Ovo se jelo pripravljalo obino
utorkom, srijedom, petkom ili subotom.
Bunjevci kuhaju i orbu s gumbocima,
od rajice i crvene mljevene paprike, pri e-
mu su gumboci neto manji i nemaju na-
djev; 2. u bakih Bunjevaca naziv za snje-
ne grudve, otuda i puki naziv za grudva-
nje gombocanje ili gumbocanje.
P. Skenderovi
GUNDI, Ivan iso (Riica, 8. XI.
1947. Sombor, 28. IX. 2000.), akademski
slikar. Sin Ivana i Zorke, ro. Raji. Osno-
vnu kolu zavrio je u rodnom selu, a ui-
teljsku u Somboru. Diplomirao je na likov-
nom odsjeku Vie pedagoke kole u No-
vom Sadu, a na odsjeku slikarstva Fakulteta
likovnih umjetnosti u Rijeci u klasi Antona
Depopea 1986., gdje je i magistrirao 1990.
Bio je lan Saveza udruenja likovnih
umjetnika Jugoslavije, Udruenja likovnih
umjetnika Vojvodine i Meunarodne udru-
ge za likovne umjetnosti (Association In-
ternationale des Arts Plastiques). Cijeli je
radni vijek proveo u prosvjeti, najprije krat-
ko u Tenju (BiH) i u Kuli, a poslije do kraja
ivota u O Ivan Goran Kovai u Stanii-
u. Krae vrijeme usporedno je predavao i u
Srednjoj medicinskoj koli u Somboru te u
osnovnoj koli u Riici.
U poetku se bavio realnim slikar-
stvom, poslije vie apstrakcijama. Slikao je
uglavnom ulja na platnu, s estim motivima
ravnice. Bavio se i kiparstvom i kerami-
kom, a stvarao je i u monotipiji te drugim
tehnikama. Njegove minijature krase osje-
ajnost i imaginacija, a stvarao je u njima
lirsku apstrakciju, za koju obino kaemo
da je srodna gestualnom slikarstvu (S. Ra-
doji). Sudjelovao je na vie od 50 skupnih
izloaba (Beograd, Novi Sad, Sombor, Pi-
rot, Podgorica, Ni, Pritina, Gornji Mila-
novac i dr., ali i u Parizu te u Madarskoj).
Samostalno je izlagao od 1973. (Riica, Te-
anj, Stanii, Novi Sad, Vrac, Skradin, Pi-
rovac, Brko, Subotica, Apatin). Dobitnik
je vie nagrada. Na skupnim izlobama iz-
lagao je i pod pseudonimom Dalmata.
ivio je u Staniiu s obitelji, a ondje je i
pokopan.
Lit.: Minijature Gundi. Katalog izlobe, Kulturni
centar Laza Kosti, Sombor, 1998; Leksikon li-
kovnih umetnika Vojvodine, 1, Novi Sad, 2001.
B. Duranci
GUPEVA LIPA, godinjak Hrvatskoga
kulturno-prosvjetnoga drutva Matija Gu-
bec iz Tavankuta. Predstavljao je svojevr-
snu kroniku Drutva, u kojoj su objavljiva-
ne vijesti o njegovim aktivnostima tijekom
godine te o kulturnim i vjerskim dogaanji-
ma u selu. Godinjak je objavljen za 1998. i
1999. u opsegu od 16 stranica formata A4.
Glavna urednica bila je Nela Skenderovi, a
Gupeva lipa, Tavankut, 1999.
72
GULJA
napise su potpisivali lanovi Drutva. Na-
klada za 1998. iznosila je 500, a za 1999.
300 primjeraka.
L. Suknovi
GURABLICE (gurable, tur. gurabiye:
ptiji kola < arap. gurb: vrana; arap.
iyy: pridjevni sufiks za enski rod), vrsta
slatkoga trajnijega kolaia. Tradicionalno
su prisutne u kuhinji bakih Bunjevaca i o-
kaca. Od razvaljanoga tijesta reu se razli-
iti oblici (polumjesec, zvijezda i sl.), koji
se peku na umjerenoj vatri i poslije posipaju
eerom. Mogu se uvati razmjerno dugo, a
s vremenom omekaju.
P. Skenderovi
GUSKA (lat. Anser anser), divlja guska, si-
vovrata guska, iz porodice Anatidae i reda
Amseriformes. Uzgojem i odabirom od div-
ljih gusaka nastale su domae guske, koje
pripadaju u red najstarijih i najkorisnijih
domaih ivotinja. Tradicionalno se uzga-
jaju i u gazdinstvima Bunjevaca i okaca
radi mesa, masti, perja i jetara. Hrane se tra-
vom i sjemenjem. okaka sela uz vodoto-
ke bijeljela su se ljeti od gusaka, koje su
svako jutro same odlazile na ispau, a nave-
er se vraale kui. U Bunjevaca su uzgaja-
ne na salaima, na ispae su ile u dolove i
na strnita, a uvale su ih najee djevoji-
ce u dobi od desetak godina guarice.
Sve donedavna nije se mogao zamisliti
miraz nijedne okake ili bunjevake mla-
denke bez dunje (poseban prekriva),
perne (perina) i uzgljance (jastuk), ko-
je su bile punjene bijelim gujem perjem.
Guske su upane 3-4 puta tijekom godine,
svakih 6-7 tjedana, prvi put oko sv. Antuna
13. lipnja. Pri upanju perje se dijelilo u tri
skupine: nekvalitetno perje s jakom badrlji-
com (s podruja iznad krila i ispod njega),
koje nije se koristilo u kuanstvu, nego se
prodavalo; perje srednje kvalitete, koje se
upalo s podruja oko vrata i s lea; te pa-
perje s desne i lijeve strane trupa i s trbuha,
ije su badrljice malene i meke. Paperje se,
pomijeano s perjem srednje kakvoe, rabi-
lo pri izradi pokrivaa, perina i jastuka. Za
jednu uzgljancu trebalo je oko 3 kg perja,
4 kg za pernu, a za dunju 5-7 kg perja,
u ovisnosti od veliine i debljine. Za 1 kg
perja trebalo je oupati 5 gusaka.
Meso guske koristilo se za prehranu vla-
stite obitelji, ali su se uzgajale i za prodaju.
Imunije obitelji esto su kupovale velika
guja jetra za pripremanje specijaliteta. Da
bi jetra bila to vea, a guska to masnija,
drane su zatvorene i kljukane natopljenim
kukuruzom dva puta na dan. To se inilo
obino najesen, u razdoblju od oko 6 tjeda-
na, kako bi dosegnule teinu od 8 do 10 kg
prije samih boinih blagdana.
M. eremei i P. Skenderovi
GUTMAN, Ivan (Sombor, 2. IX. 1947.),
kemiar, matematiar, sveuilini profesor,
akademik. Sin Mirka i Katarine, ro. Gro-
milovi. Osnovnu i srednju naobrazbu ste-
kao je u Somboru. Diplomirao je na grupi
za kemiju na Prirodoslovno-matematikom
fakultetu u Beogradu 1970. s prosjenom
ocjenom 10, gdje je nakon toga krae vrije-
me radio kao honorarni asistent. Od 1971.
do 1977. bio je lan Grupe za teorijsku ke-
miju Instituta Ruer Bokovi u Zagrebu.
God. 1973. magistrirao je na Sveuilitu u
Zagrebu na podruju teorijske organske ke-
mije temom Teorija grafova i molekularne
orbitale, a iste je godine stekao i naslov
doktora kemijskih znanosti obranivi na
Prirodoslovno-matematikom fakultetu u
Zagrebu disertaciju pod naslovom Istrai-
vanja topolokih svojstava konjugiranih
ugljikovodika. Doktorat matematikih zna-
nosti stekao 1981. obranivi na Elektroteh-
nikom fakultetu u Beogradu disertaciju
pod naslovom Prilog spektralnoj teoriji
stabala.
Od 1977. radi kao nastavnik za predmet
Fizikalna kemija na Prirodoslovno-mate-
matikom fakultetu u Kragujevcu, gdje je
za docenta je izabran 1977., u zvanje izvan-
rednoga profesora 1982., a za redovitoga
profesora 1984. Izvodio je nastavu iz vie
predmeta s podruja fizikalne, raunalne i
teorijske kemije, a vodio je i kolegije iz
predmeta Kemijska termodinamika, Kvan-
tna kemija i molekulske strukture, Kvantna
kemija, Raunala u kemiji, Obrada rezulta-
ta u kemiji, Informatika za kemiare, Povi-
jest kemije i Povijest i filozofija kemije. Na
matinom fakultetu u Kragujevcu organizi-
rao je stalni seminar Matematike metode u
kemiji, koji je radio od 1981. do 2006.
73
GUTMAN
Od 1975. lan je Matematikoga insti-
tuta SANU-a u Beogradu. Od 1988. lan je
suradnik, a od 1997. redoviti lan Srpske
akademije znanosti i umjetnosti. lan je
Meunarodne akademije za matematiku
kemiju u Dubrovniku od 2005., a lanom
Akademije nelinearnih znanosti u Moskvi
postao je 2006.
Bio je stipendist Humboldtove zaklade
pet puta, Fulbrightove zaklade, Norveko-
ga fonda za znanstvena istraivanja, Japan-
ske udruge za unapreivanje znanosti, Aka-
demije znanosti treega svijeta iz Trsta, nje-
make zaklade DAAD te izraelske zaklade
Lady Davis. Bio je gostujui profesor na
Tehnikoj visokoj koli u Ilmenauu u Nje-
makoj 1982., Sveuilitu June Karoline u
Columbiji, SAD, 1983., Kineskoj akademi-
ji znanosti u Taipeiju u Tajvanu 1992./93.,
Sveuilitu Jzsefa Attila u Segedinu
1994.-96., Sveuilitu u Montrealu u Kana-
di 1998., Sveuilitu Johannesa Keplera u
Linzu u Austriji 1999., Andskom sveuili-
tu u Mridi u Venezueli 2000., Sveuilitu
u Bielefeldu u Njemakoj 2001. i 2002.,
Maltekom sveuilitu u Msidi 2004., Sve-
uilitu Nankai u Tianjinu u Kini 2005. i
2007., Nacionalnom meksikom autonom-
nom sveuilitu u Mxicu 2006. Sudjelo-
vao je na mnogobrojnim znanstvenim sku-
povima u zemlji i inozemstvu.
Sudjelovao je u radu 18 redakcija aso-
pisa u zemlji i inozemstvu s podruja kemi-
je i matematike. Glavni je urednik asopisa
MATCH Communications in Mathematical
and in Computer Chemistry (Kragujevac) i
Kragujevac Journal of Sience. Urednik je
serije knjiga Mathematical Chemistry Mo-
nographs (Kragujevac). Objavio je vie od
1000 znanstvenih radova, od ega oko 250
samostalno, a ostale kao suautor, u doma-
im i inozemnim asopisima, te jo oko 300
strunih lanaka, veinom u domaim aso-
pisima.
Dobio je nagradu Kulturno-prosvjetne
zajednice Kragujevca za znanstveno ostva-
renje s podruja teorijske kemije 1980., me-
dalju Srpskoga kemijskoga drutva za na-
stojanja i uspjeh u znanosti 1987., nagradu
Vojislav K. Stojanovi Udruge sveuilinih
profesora i znanstvenika Srbije za rezultate
postignute u znanstveno istraivakom ra-
du 1993., zlatnu medalju i povelju Srpsko-
ga kemijskoga drutva u povodu njegove
stogodinjice 1997., medalju Srpskoga ke-
mijskoga drutva za trajan i izvanredan do-
prinos znanosti 2001. te urevdansku na-
gradu grada Kragujevca 2007. Proglaen je
zaslunim graaninom Kragujevca 2006.
ivi i radi u Kragujevcu.
Djela: Topological approach to the chemistry of co-
njugated molecules (suautor s A. Graovac i N. Tri-
najsti), Berlin, 1977; Mathematical concepts in
organic chemistry (suautor s O. E. Polansky), Ber-
lin, 1986; Recent results in the theory of graph
spectra (suautor s D. M. Cvetkovi, M. Doob i A.
Torgaev), Amsterdam, 1988; Kekul structures in
benzenoid hydrocarbons (suautor s S. J. Cyvin),
Berlin, 1988; Introduction to the theory of benze-
noid hydrocarbons (suautor s S. J. Cyvin), Berlin,
1989; Obrada rezultata merenja u hemiji, Kraguje-
vac, 1990; Hemijski elementi poreklo, transmuta-
cije, raspad (suautor sa S. Joki), Gornji Milano-
vac, 1992; Obrada rezultata merenja, Kragujevac,
1997 (2000); Dvadeset godina seminara matema-
tike metode u hemiji, Kragujevac, 2001; Molecu-
lar topology (suautor s V. Diudea i L. Jntschi),
Huntington, 2001 (New York, 2002); Uvod u he-
mijsku teoriju grafova, Kragujevac, 2003; Izabra-
na poglavlja iz istorije hemije, Kragujevac, 2005;
Mathematical aspects of Randi-type molecular
structure descriptors (suautor s X. Li), Kragujevac,
2006; Dvadest pet godina seminara matematike
metode u hemiji, Kragujevac, 2006.
Lit.: http://www.pmf.kg.ac.yu/gutman/
D. Runje
GUTOVI, Marija (Sombor, 1. V. 1955.),
lijenica. Ki Antuna i Kate, ro. Matari.
Osnovnu kolu i gimnaziju zavrila je u
Somboru, nakon ega se upisala na Medi-
cinski fakultet u Beogradu, na kojem je dip-
lomirala 1980. Na istom fakultetu 1987.
zavrila je i specijalizaciju iz transfuziolo-
gije. Radi u Zdravstvenom centru Dr. Radi-
voj Simonovi na Odjelu za transfuziologi-
ju, ija je naelnica od 1996. Ima i zvanje
mentora za specijalizante.
Vie od 20 godina aktivno promie do-
brovoljno davanje krvi u Zapadnobakom
okrugu, o emu je odrala mnogobrojna
predavanja u kolskim ustanovama i objav-
ljivala napise u medijima. Dugogodinja
je suradnica Crvenoga kria u opinama
Sombor, Apatin, Odaci i Kula, a za svoj
74
GUTMAN
rad dobila je 2005. priznanje Crvenoga kri-
a Srbije Srebrni znak. lanica je Pokrajin-
ske komisije za davalatvo krvi i predsjed-
nitva Hematoloko-transfuzioloke sekci-
je Srpskoga lijenikoga drutva.
A. Firanj
GUVNO (gumno) (prasl. gumno: mjesto
na kojem goveda hodaju po itu) 1. U ba-
kih Bunjevaca naziv za mjesto na kojem se
dri stona prostirka i hrana, poput badnje-
va kukuruzovine, kamara slame, pljeve, pi-
a i ogrizina, klupa trske i dr. Dok 1960-ih
kombajni nisu poeli obavljati vridbu, on-
dje su drane i kamare penice i jema prije
vridbe, tj. odvajanja zrna od klasja (mlae-
njem, voenjem stoke po snoplju ili vrali-
com). Podizalo se uz dvorinu ogradu, ali
izvan dvorita, kako stoka ne bi nanosila
tetu, te na uzvisini, kako se voda ne bi slije-
vala pod badnjeve i kamare. Samo mjesto
na kojem se ito vrilo Bunjevci zovu vralj,
a bilo je izgraeno od opeka sloenih u krug;
2. U bakih okaca naziv za mjesto gdje se
obavljala vridba penice, u bakih Bunje-
vaca poznato kao vralj. Odvajanje zrna,
kao i u Bunjevaca, obavljalo se isprva mla-
enjem, poslije voenjem stoke po snoplju
(isprva obino goveda, a zatim i konj), a na
kraju i posebnim strojem vralicom. U
ovom znaenju naziv je u uporabi i u Dal-
maciji, Bosni, Slavoniji, Srbiji i drugdje.
Nakon kosidbe penica se skupljala, ve-
zivala u snoplje i na strnitu slagala najprije
u krstine, a zatim i u kamaru. Imuniji selja-
ci imali su vie kamara, a siromaniji po
jednu na guvnu. Svaki je vlasnik sve poko-
eno ito obino prevozio na jedno guvno
radi lake vridbe. Do pojave kombajna
1960-ih taj su posao obavljale vralice s tre-
evinama, a kako vridbu danas istodobno s
konjom obavljaju kombajni, guvna se u
bakih okaca mogu susresti jo samo u et-
nografskim prikazima.
3. U okaca u jugoistonoj Slavoniji i za-
padnom Srijemu (Stroinci, Vrbanja) guv-
no je sinonim za stan, tj. stambenu i go-
spodarsku cjelinu.
Lit.: A. Kneevi, okaki stanovi, upanja, 1990;
Etnografija : svagdan i blagdan hrvatskoga puka,
Zagreb, 1998; A. Stanti, Kruv na svagdanji, Su-
botica, 2001; M. erneli, Bunjevake studije, Za-
greb, 2006.
J. Dumendi i B. Jaramazovi
GYNGYS (hrv. unu, srp. ene),
mjesto u Hevekoj upaniji, oko 80 km is-
tono od Budimpete, 33.548 st. (2001.).
Naziv potjee od madarske rijei gyngy
biser, otuda gyngys biserni. U is-
75
GYNGYS
Gyngys
pravama se prvi put spominje pod imenom
Gungus 1261. Kralj Karlo Robert 1334. uz-
digao ga je u red sajmita (lat. oppidum).
Zbog povoljnoga poloaja i povlastica koje
su bile identine onima kojima je raspola-
gao i oblinji Budim mjesto se ubrzano raz-
vijalo te je u razdoblju do 1848. bio najva-
nije naselje na podruju oko planine Ma-
tra. Crkva i samostan podignuti su ve oko
1400., pa su nakon toga u gradu boravili
kralj Matija I. (1461.) i Vladislav II.
(1490.). Grad je danas poznat napose po
franjevcima i njihovoj knjinici.
Konvent franjevaca observanata u
Gyngysu vjerojatno je nastao poetkom
XV. st., ali osnivaka isprava nije sauvana.
Prvi se put spominje u jednoj ispravi iloko-
ga kaptola iz 1465. kao dio ostrogonske ku-
stodije. Red je djelovao tijekom turske oku-
pacije mjesta 1546.-1687., ali je ivio pod
povoljnijim okolnostima nego druga pod-
ruja u Ugarskoj, a preivio je i proturedov-
nike reforme Josipa II. U XVI. i XVII. st.
uz Segedin bio je najvanije franjevako
sredite u Ugarskoj.
Samostanska knjinica, u kojoj su fra-
njevci prikupili i sauvali mnogobrojnu
grau, i danas je jedna od najvanijih u Ma-
darskoj. U njoj se ve u XVI. st. nalazilo
gotovo tisuu stranih knjiga, a njihovo pri-
kupljanje nastavilo se do dananjih dana.
Franjevci su, sukladno svojim pravilima,
smjeli nabavljati samo one knjige kojima su
se stalno koristili, koje su im trebale za ue-
nje i pouavanje, a neke su i dobivali od vi-
sokih dunosnika ili graana. Glavninu su
inile knjige koje su sadravale homilijare,
propovijedi i dr. Zbog blizine slovakoga i
ekoga jezinoga podruja u knjinici se
uvaju i mnoge knjige vane za ta dva naro-
da, ali i knjige vane za Hrvate, npr. Evan-
elistar Marka Marulia.
U knjinici se uvaju i mnogi izvori i
knjige koje govore o doselidbi Dalmatina
(Hrvata) u Ugarsku. Prvi podaci o Dalmati-
nima i njihovoj seobi u ugarsko Podunavlje
nalaze se u rukopisu povijesti franjevake
provincije, koji se uva u samostanskoj
knjinici, pod naslovom Paraphrastica et
Topographia Exposito Prov. Bosniae.
Arg., a obradio ga je fra Emerik Pavi u svo-
joj knjizi Ramus viridantis olivae (Budim,
1766.). Rukopis spominje i doselidbu Bu-
njevaca 1687. istiui da ih je ovamo dopra-
tilo 18 franjevaca koji pripadaju franjeva-
koj provinciji Bosni Srebrenoj te da su du-
obrinitvo u dijelu Bake obavljali fra-
njevci ugarske salvatorijanske provincije.
U tom se dokumentu spominju imena fra-
njevaca koji su doveli Bunjevce te upe iz
kojih su doli: Sutiska, Duboica, Velika
(Derventa), Majevac (Jajce), Modri, Seo-
nica (Duvno, dananji Tomislavgrad), Za-
blatki (Mostar) i Kuzmadanje.
Pokuaji osporavanja autentinosti toga
franjevakoga izvora o doseljavanju Hrvata
u Podunavlje (Lj. Vidakovi, A. Kunti) ni-
su bili utemeljeni, a autori koji su ga nasto-
jali reinterpretirati nisu se ak ni koristili iz-
vornikom.
Lit.: E. Pavich, Ramus viridantis olivae, Budapest,
1766; B. Unyi, Sokcok-bunyevcok s a bosnyk
ferencesk trtnete, Budapest, [1947]; Lj. Vidako-
vi, Zapis enekog samostana o seobi Bunjeva-
ca, Dometi, br. 8, Sombor, 1976; A. Kunti, Bunjev-
ci, Novi Sad - Sombor, 1998; www.wikipedia.org
L. Heka
GYDJud
GYULANSKY, Emerik (Alojzije) (Baja,
5. IX. 1842. Naice, 8. V. 1911.), franje-
vac, provincijal. Sin Emerika i Terezije,
ro. Ljubljanovi. Puku kolu i gimnaziju
zavrio je u rodnom mjestu. U franjevaki
red stupio je 1859., i uzeo redovniko ime
Emerik. Novicijat je zavrio u Bau. Prvu
sv. misu imao je u Baji 1866. Slubovao je u
Bau, Mohau, arengradu, Brodu, Poegi
(gdje je bio i starjeina samostana 1881.-
82.), Cerniku te u Naicama, gdje se zadr-
ao skoro 20 godina. Uvijek se ponosio bu-
njevakim imenom i bio ustrajni pristaa
bunjevakog preporoda, po ugledu na Ivana
Antunovia.
Lit.: Neven, 8/1911, Subotica; M. Evetovi, Kultur-
na povijest bunjevakih i okakih Hrvata (ruko-
pis); P. Cvekan, Poeki franjevci i njihovo djelova-
nje, Slavonska Poega, 1983.
R. Skenderovi
76
GYNGYS
TI SKA NJE OVOGA SVE SKA PO MO GLI SU:
Ministarstvo kulture Republike Srbije
Pokrajinsko tajnitvo za obrazovanje i kulturu
Pokrajinsko tajnitvo za propise, upravu i nacionalne manjine
Grad Subotica
Vlada Republike Hrvatske
JKP Suboticaplin, Subotica
TI SAK
Prin tex
Su bo ti ca
NA KLA DA
1000

Leksikon 8 PDF

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Leksikon 8 PDF

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

L E K S I K O N

PODUNAVSKIH HRVATA BUNJEVACA I OKACA

You might also like