ROBERT NAPRTA LUNA 3 NA KRILIMA DEMONA SOKOLA

Prvo poglavlje

Buenje grofa Drakule



Bila mu je draga ta mala, neobina vampirica smee kose i vragolasta smijeka, u ovih mu se
mjesec dana dobrano uvukla pod kou. Ne, nije to bila ljubav, Wlodimir si takvo to nije mogao ni
zamisliti. Zato ju je sad morao pustiti da ode, praktiki je potjerati od sebe. Slao ju je u akciju, u opasnu
misiju, a ona je, gorljivo, jedva ekala da krene. Malo ga je i zapeklo to to tako lako odlazi od njega.
im joj je spomenuo zadatak, odmah je pristala, bez razmiljanja. Nije joj bilo stalo ni do njega, ni do
oca joj. Postala je pravo Dijete Noi, bez due, bez osjeaja i samilosti prema ikome. Wlodimir je znao
da e svoju zadau odlino obaviti.
Da, imao je Sinia velike planove s grofom Drakulom, uglavnom politike naravi, ali to mu trenutno
nije bilo najvanije, sad se kao malo dijete veselio ponovnom susretu s najdraim i za njega najvanijim
biem na planetu. Sa Stvoriteljem. Opet se Sinia prisjetio svih onih dramatinih i traumatinih dogaaja
od prije nekoliko stoljea, kad ga je strana bol zbog spoznaje da e zauvijek izgubiti svoju voljenu Neru
natjerala na taj oajniki in. Ostario je, ve mu je smrt kucala na vrata, a Nera, prava vjetica, bila je
jo mlada i lijepa kao onda kad su se upoznali. Rastanak je bio neminovan i suvie blizu, a Sinia se s tim
nikako nije htio, ni mogao pomiriti. uo je i on, a tko tad nije, za fantastine prie o vampirima i njihovu
vjenome ivotu. U to je doba u cijeloj Europi vladala prava vampirska histerija -jednoj su princezi u
ekoj doslovce zabili kolac u srce na spavanju jer su posumnjali da je vampirica. Sinia u to tada nije
vjerovao, a Nera, ona mu nikad nije otkrila pravu istinu o svijetu bia kojemu je i sama pripadala. No,
Sinia je prirodno stario, ona nije, isprva mu je bilo drago to ljubav njegova ivota jo tako divno
izgleda, unato, po ljudskim mjerilima, poodmakloj dobi.
Kad je postao starac, a bolesti ga pritisnule i kosti zakripjele, Sinia je jednog jutra sjeo u koiju i
pravac Vlaka, jer je uo da ondje ivi neki plemi po imenu Drakula, knez tovie, star trista i vie
godina, da ga se svi boje jer seljaci nestaju preko noi, a poslije ih nalaze raskomadane, bez kapi krvi u
tijelu. Kad je stigao, Sinia se brzo uvjerio da sve te prie nisu samo puka legenda.
Ugledao je sablasni dvorac navrh planine do kojeg se koijom nije moglo. Uzjahao je konja i sam
krenuo uskom, strmoglavom stazom. Prvo ga je obuzela neviena studen, to je probijala kroz odjeu sve
do kostiju, pa malaksalost i vrtoglavica, nije znao to mu se dogaa, izgubio je svijest, pao s dorata i
probudio se na dvoru grofa Drakule. Slab i bunovan, iz postelje je zamijetio da se oko njega vazda
vrzmaju neki udni ljudi izgubljena, prazna pogleda. Kad bi ih neto upitao, nisu mu odgovarali, ali su se
dobro skrbili za njega, hranili ga finim juhama, pa je brzo povratio snagu. Jedne je noi ustao i pokuao
proetati dvorcem, no vrata njegove sobe bila su zakljuana. Vratio se u krevet, to je drugo mogao, a
sutradan mu je jedan od tih udnih ljudi donio omotnicu naslovljenu na njegovo ime. Unutra je bila
pozivnica za sveanu veeru to e je u njegovu ast prirediti grof Drakula, a bila je pisana starinskim,
kienim krasopisom.
Sinia je odjenuo najfinije ruho, mirisno i ispeglano, to su mu ga priredili i do uzglavlja posloili
grofovi ljudi te se u osam naveer, kako je stajalo u pozivu, zaputio na susret s Drakulom. Iao je u pratnji
jednog ovjeka odjevenog poput engleskoga batlera koji, za razliku od ostalih, nije imao prazan pogled,
ali nije ni govorio pa ga Sinia, nakon dva-tri pokuaja, vie nije nita ni pitao. Dok su tako hodali
kripavim, polumranim hodnicima, Sinia se zagledao u portrete plemia, Drakulinih predaka, to su
visjeli po zidovima, i zamiljao kako li sam grof izgleda. O njemu je uo da je visok dva metra, jak kao
medvjed, blijede puti.
Kad ga je napokon upoznao, nemalo se iznenadio. Pred njim je stajao nizak, zaobljen ovjek, na
prvi pogled, istina, jak i nabijen, ali ni priblino nalik onom Drakuli iz narodne predaje. Ni put mu nije
bila blijeda, tovie, lice mu je bilo tamno, poluskriveno iza golemih brina. Jedino su ga oi odavale,
iva je vatra iz njih frcala; kad ga je pogledao, Sinii se inilo da mu viri u samo dno napaene due.
Veera je protjecala u ugodnoj atmosferi, punoj biranih rijei, kako uostalom i dolikuje razgovoru
dvojice europskih plemia. Sinia je, naravno, odmah primijetio da uvaeni grof ne jede, da samo pijucka
neto iz svog pehara, ali to nije komentirao. On je uredno savakao svoj komad mesa i otpio dvije-tri
ae vrlo dobrog, rujnog vina, a kad je ve bilo jako kasno, jer bliila se i pono, Sinia se odvaio rei
grofu zato ga je potraio. No, Drakula ga je odmah prekinuo, uzvrativi mu da nema potrebe da mu ita
objanjava jer on ionako zna sve o njemu. Sinia se jako iznenadio kad mu je grof Drakula poeo priati
o njegovoj nesretnoj ljubavi to je uti za Neru. Lijepo ga je upozorio da njegov plan ne moe uspjeti, da
vjeni ivot to ga je u njega doao iskati nee pomoi da se ta ljubav odri. tovie, da e ga Nera, im
za to sazna, odmah napustiti.
Sinia mu nije vjerovao, nije mu htio povjerovati ak ni kad mu je Drakula objasnio da je Nera
prava vjetica i da mu nikad nee oprostiti ako postane vampir. Sinia je bio uporan, a Drakula
pragmatian, trebao je plemia poput Sinie, uglednog i sposobnog, na svojoj strani pa ga je u tri idue
noi pretvorio u vampira, dajui mu da pije po malo njegove krvi, dok se Sinia nije posve povampirio.
Preobrazba to ju je tada proao izmijenila mu je ivot zauvijek. Fiziki se upola pomladio, od umorna se
starca izgledom vratio u doba najvee snage, u rane etrdesete, nestalo je ak i bola u kriima koji mu
nou nije dao da oka sklopi, nestalo je i bora, a ve dobrano prorijeeno vlasite iznova se zapunilo
gustim dlakama. No, to je samo ono to se dogodilo izvana, iznutra su Siniu zahvatile jo vee promjene.
Jer vie nije bio ovjek - postao je vampir! Bie Noi, krvolok i okrutni ubojica, od blagog i smirenog
plemia to se strogo drao viteke asti i krv prolijevao samo u ljutom boju, obno je postao zvijer to
zubima trga vene i pije ljudsku krv. Puno mu je godina trebalo da naui kontrolirati tu neutaivu e.
Puno godina nakon to ga je Nera ostavila. Jer kad se vratio u Zagreb, u svoju gornjogradsku
palau, dogodilo se upravo ono to mu je Drakula najavio da e se dogoditi. Nera ga je ekala s ve
spakiranim kuferima, i koijom ispred dvorca, nije mu ni rije rekla, samo ga je suutno pogledala i
otila iz njegova ivota. Zauvijek. uo je poslije da se skrasila u Zagorju, na obiteljskom posjedu. Nije ju
iao potraiti, nije ju htio moliti da mu oprosti, onaj njezin zadnji pogled duboko mu se urezao u srce,
raskrvario ga do kraja. Poslije su se jednom sreli, na suprotnim stranama, u bitki gdje je Nera predvodila
odred mjenjolika i pravih vjetica, a Sinia etu vampirskih vojnika. Sinii se crno srce stisnulo od muke
kad ju je ugledao, istrao je iz reda i stao pred njen gromoviti, vjetiji tap, moleljivo ju je pogledao,
nadajui se da e opaliti u njega i tako mu prikratiti muke. Nije to uinila, spustila je oruje, povukla se u
pozadinu, a njega su zaskoili neki bijesni vukovi, morao se braniti, jedva je ivu glavu izvukao. Tad mu
je Drakula najvie pomogao, to mu Sinia nikad nee zaboraviti. Nakon boja primio ga je kao gosta u
svoj dvorac, mnoge su noi proveli u razgovorima, Drakula se, svojom viestoljetnom mudrou i
iskustvom, iskazao kao odlian uitelj i pravi drug. Vidio je da Sinia pati, da vene i da e, prije ili
poslije, ponoviti glupost to ju je uinio u boju. Savjetima ga je ohrabrio da napokon prestane tugovati za
neprealjenom ljubavi, prihvati svoj novi, vampirski identitet, da na njega bude ponosan, da ga razvija i
naui ivjeti s njim.
Kad se vratio u Zagreb, zapoeo je ivot kakav i dandanas ivi, neujan, neupadljiv i nevidljiv za
okolni svijet, svijet ljudi. I sve je za Siniu bilo dobro dok se nije pojavio onaj pokvareni Wlodimir, sa
svojim suludim idejama. Drakula je bio u Londonu, a zatim netragom nestao, svi su priali da je umoran,
da je otiao na stogodinji poinak. Wlodimir je odmah krenuo u akciju, stao je lobirati meu braom
zmajevima da njega izaberu za Kneza Tame, a kad mu to otprve nije uspjelo, jer je na to mjesto izabran
Manfred Otrozubi, poeo je kovati urotu. Jadni Manfred, tirolski krvolok, nije ni znao to mu se sprema
kad su ga Satan i Borut stariji skratili za glavu i jo mu srce kocem proboli, tako da od njega ostane tek
hrpica crne praine. Nastupili su teki dani za Siniu jer je Wlodimir dobro znao od koga mu prijeti
najvea opasnost. Sinia je bio Drakulin miljenik, moda ga je ovaj i za nasljednika spremao, ali o tome
nije bilo pisana traga pa to poslije nitko nije spominjao. Wlodimir je konstantno pokuavao uvui Siniu
u svoje igre i planove, a ovaj se nikako nije dao. ak mu je i otvoreno prijetio. Zato je Sinia otkazao
poslunost novom Knezu i povukao se u osamu svoje gornjogradske palae i tako proivio dobrih pola
stoljea, u istoj izolaciji.
Nita ga nije zanimalo, ni zmajevi, ni vukovi, ni njihovi glupavi ratovi, izuavao je stare spise,
vampirske i ljudske knjige i nita mu nije nedostajalo, osim njegova prijatelja i uitelja, grofa Drakule.
Sklopio je i primirje sa zagrebakim vukovima, to i danas traje. To primirje s klanom Wolfharta,
nazvano Sporazum, bio je Siniin veliki politiki uspjeh, do njega nije lako dolo. Sreom, Karlo
Wolfhart bio je, iako tada jo vrlo mlad, mudar vuk. Nakon gotovo dvije godine strpljivih pregovora i
natezanja do najsitnijih detalja, primirje je potpisano, a ue podruje Zagreba oglaeno neutralnom zonom
u koju pristup nisu imali Wlodimiru vjerni vampiri. Kad se za to proulo, mnogi su vampiri pohitali
Sinii, da ih zatiti od ludog Wlodimira, meu njima i mali Alex Wurz, kojeg je u Bosni unovaio
Wlodimirov zmajski pobratim Hasan. Sinia je svima takvima pruio utoite, naravno, pod uvjetom da
se pridravaju strogih pravila primirja, a to je znailo da nema ujedanja nevinih ljudi, tko bi to prekrio i
zaklao nekog ovjeka da mu se krvi napije, odmah bi na njega bila pokrenuta vuja hajka. A kad bi ga
vuci pronali, likvidirali bi ga bez suenja, po kratkom postupku.
Primirje je zmaj Sinia iskoristio da ispita svaki trag koji bi ga mogao odvesti do poivalita grofa
Drakule. Desetljeima je na tome radio bez ikakva uspjeha, dok nije uo za priu o knjizi nekog kotskog
doktora Malcolma Goodenougha pod naslovom Testament grofa Drakule". Tad je stupio u kontakt s
njegovim nasljednikom Robertom, smijenim, pohlepnim ovjeuljkom koji je upravo sada, pod njegovim
nogama, a uz pomo gospodina Pofuka, lopatom izbacivao pjeskovitu zemlju iz rake u kojoj bi se trebao
nalaziti lijes s Drakulom.

Sinia je bio uzbuen, srce mu je preskoilo kad je napokon uo da je lopata udarila o neto tvrdo,
drveno. Nagnuo se nad jamu i vjernom Alojzu dao znak da moe skinuti poklopac s pohabanog, prljavog
drvenog sanduka. Pofuk je zario otri rub lopate izmeu dotrajalih dasaka, zahrali su avli odmah
popustili pa se poklopac brzo odvalio iz leita. Sinia je stajao kao ukopan, taj je trenutak tako dugo
prieljkivao i ekao. Naredio je Pofuku i Goodenoughu da se iskobeljaju iz jame pa je sam u nju skoio,
svojom je nadljudskom snagom strgnuo poklopac lijesa i s lakoom ga izbacio iz rake. Pred njim se
ukazao grof Drakula!
Tonije, ono to je od njega ostalo. Sinia se nije dao smesti, takav je prizor vie-manje oekivao.
Njegov je uitelj i prijatelj bio gotovo neprepoznatljiv nakon tih sto i vie godina poinka. Koa na licu i
rukama bila mu je tvrda, gruba, umalo mumificirana, a tijelo mravo i isueno, vlasi kose sijede,
prorijeene i dugake, a nokti pedalj veliki. No, to je bio on, bez dvojbe je znao Sinia. Onjaci otri
poput britve to su Drakuli virili iz iskeene vilice bili su isti oni to ih je Sinia iskusio na vlastitu vratu.
Sinii se lice ozarilo od sree, spremno je zagrizao u zapee i stao cijediti svoju krv po usahlim
Drakulinim usnama. Bilo je dostatno samo nekoliko kapi zmajske krvi da se Drakuline ugasle oi otvore i
iznova zaiskre. Sinia je kapao dalje, a sa svakom bi novom kapljom Drakula naoigled bivao ivlji,
stvarniji. U nekoliko minuta koa mu se regenerirala i poprimila prirodnu boju, vlasite se zapunilo,
sjedine potamnjele, a doktor Goodenough je odozgo fascinirano promatrao ponovno raanje starog
vampira. I Siniu, kako podie Drakulu u naruje i skupa s njim, kao da leti, iskae iz dva metra duboke
jame. Sinia je njeno poloio Drakulu na tlo pokraj iskopane zemlje i pomogao mu da se osovi u sjedei
poloaj. Pokrio ga je dekicom i vrsto zagrlio.
- Gospodaru moj, prijatelju moj, tako mi je drago to vas vidim - tiho mu je na uho aputao
uzbueni Sinia.
- Ha? ta? - zbunjeno je promrmljao Drakula.
- Knee, jeste dobro? - zabrinuo se Sinia.
- Hladno mi je... gladan sam... Tko si ti? - promucao je jedva Drakula, usput tupo piljei u
Siniino nasmijeeno lice.
- To sam ja, Sinia, zar me ne prepoznajete?
- Ne... Ne znam... - hrapavim je glasom govorio Drakula.
- Gospodaru, sve e biti dobro. Upravo ste se probudili iz stoljetnoga sna, trebat e
vremena da opet skupite snagu. Ne brinite se, ja u biti uz vas - bodrio ga je Sinia.
- Aha... - ispalo je Drakuli. - Znai, ti si Zavia?
- Ne, Sinia, gospodaru, ime mi je Sinia, Zmaj Griki!
- Dobro, Milia, dobro, uo sam te. A sad mi daj neto da jedem, gladan sam - mrmljao je
gotovo nesuvislo Drakula.
- Evo, gospodaru - rekao je Sinia i spremno mu poturio svoje zapee pred usta.
- Fuj, neu to gorko, Ljubia - s gaenjem je kazao Drakula i odgurnuo mu ruku u stranu.
Sinia je preokrenuo oima, Drakula mu je ve lagano iao na ivce time to ga se ne sjea, a ni ime
mu ne moe upamtiti, no to mu nije uzimao za zlo jer je bio zakopan pod zemljom cijelo stoljee.
- Gladan sam, Radia, gladan sam, gladan - ponovljao je infantilno Drakula.
Sinii nije bilo druge, uas se, uz pomo svoje vampirske, ljudskom oku nevidljive brzine, stvorio
iza prestravljenog doktora Goodenougha i zakrenuo mu vratom kao piletu. Goodenough se beivotno
skljokao Sinii u naruje, a on mu je zario onjake u grlo i otkinuo grkljan. Krv je stala ikljati na sve
strane. Sinia je prinio Goodenougha kao rtvu pred Drakulu koji se bacio na topli le i stao nemilice
srkati u se. Pio je i pio dok se poteno nije nahranio. Pa je rukom obrisao zamrljane usne i rekao:
- Punia, gladan sam...
- E sad bi bilo dosta - puknuo je film Sinii. - Ajde, stari, di se, moramo odavde, dugaak
je put pred nama.

Sven je ve leao na podu u vrei za spavanje kad se Luna u pidami vratila iz kupaonice. Morali
su dijeliti sobu jer su se u onu momaku, kraj Lunine, uselili zarunici Erik i Vasilisa. Luna je ugasila
nonu lampu na svom ormariu, uvukla se u postelju i zaeljela Svenu laku no. On je zijevnuo,
promrmljao isto i okrenuo se na bok, umoran od puta. Luna je zamirila, ali nije mogla zaspati. Srce joj je
u njedrima lupalo od uzbuenja jer e pred jutro po nju doi njezini sokolovi i odvesti je na let. A to
nitko nije smio znati, to je bila njihova tajna. Da teta Vanessa za to kojim sluajem sazna, znala je Luna,
ispalila bi potpuno na ivce i zabranila joj izlaske do kraja novog milenija. No, Luni je bilo teko tako
veliku tajnu drati samo za sebe, da je bar Ivona tu, pomislila je, pored nje, da moe s njom to podijeliti.
- Svene! - iznenada je proaptala Luna. - Jel spava?
- Mmm... - oglasio se neodreeno Sven.
- Svene, daj, znam da jo nisi zaspao - uporna je bila Luna.
- to je sad? - neraspoloeno je uzvratio Sven.
- uj, moram te neto pitati - rekla je Luna i sjela na krevet.
- Okej, da ujem - odgovorio je Sven i okrenuo se prema njoj.
- Zna, jako me brine to s Karlom. I deda Lujom. Da bar moemo neto uiniti. Mi sad tu
leimo kao klade, a oni su tko zna gdje.
- Pronai emo ih, ne brini se - tjeio ju je Sven.
- A to ako im se neto runo dogodilo, to ako su ih zatoili oni prljavi i runi
psetoglavci?
- Luna, itavu smo veer o tome priali. Umoran sam, spava mi se, oi mi se same sklapaju,
sutra emo o tome.
- Ali, Svene... - zavapila je tunjikavo Luna.
- Molim te, pusti me, nemoj biti dosadna. Cijelo ljeto nisi htjela progovoriti ni rije sa
mnom, a sad ti se najednom razgovara. I da zna, ono na Peljecu uope ti nije bila neka fora. Ponaala si
se grozno ne samo prema meni, prema svima si bila nemogua.
- Znam, ao mi je zbog tog - skrueno je priznala Luna.
- I taj tvoj Alex... - razvezao se sad i Sven, kao da je jedva doekao da Luni kae to je ide.
- Vidi, svima nam je bilo teko zbog onog to mu se dogodilo, bio je dobar deko, puno nam je pomogao,
ali ga vie nema. asno je poginuo. I to je to.
- I to je to? - ponovila je zgroeno Luna. - Eto vidi zato sam se tako ponaala ovog ljeta,
pa vi ga nikad ne biste prihvatili da je kojim sluajem preivio. Za sve vas on je oduvijek bio i ostao
samo smrdljivi vampir, neprijatelj. I nita vie. A za mene nije.
- Da, znam, ti si ga voljela - posprdno ju je poklopio Sven.
- Da, jesam, i da zna, jo ga volim - prkosno je ispalila Luna.
- E pa, voljela ga ti, ne voljela, njega vie nema, a nas ima i moramo nastaviti ivjeti
zajedno dalje. Ako se budemo klali oko toga, ne znam kako emo, Luna, zbilja ne znam.
- Dobro - uvrijeeno je prosiktala Luna.
- Je l moemo sad na poinak? - pitao je Sven i opet se okrenuo na bok, u vrstoj namjeri
da napokon zaspi.
Luna se uvrijeeno vratila pod poplun, ali nije dugo izdrala.
- Svene! - ni minutu nije mogla utjeti Luna.
- to je sad opet? - ljutito se obrecnuo Sven, okrenuo nazad Luni i podboio na laktove.
- Je l se ti ljuti na mene? - planim je glasom upitala Luna.
- Ufff - teko je otpuhnuo Sven. - Luna, Luna, to se to s tobom dogaa? Zar ne vidi koliko
se svi trudimo oko tebe, koliko nam je stalo? Ti si moja sestra, krvlju smo povezani, za tebe bih u vatru
skoio, da treba, a ti me pita je l se ljutim na tebe. Naravno da se ne ljutim, nitko se od nas na tebe ne
ljuti, Luna. Ti si jo djevojica i, bez obzira na tvoje moi, one znane, ali i one to ih tek treba otkriti,
ima pravo na prvu ljubav, ali i na bol i tugu to je ona nosi. Proi e, vidjet e.
- Znai, ne ljuti se na mene? - upitala je iznova Luna.
- Ne, ne ljutim se na tebe - preokrenuo je oima umorni Sven.
- A ako ti sad neto kaem, neto otkrijem, hoe li mi obeati da se ni onda nee na mene
ljutiti?
- Luna?! - ispalio je aptom Sven. - to si sad opet uinila?
- Nisam nita... jo. Ali hou, pred zoru. Falkneri e doi po mene, idemo traiti Karla i
deda Luju.
- Mooolim?! - uzvratio je zbunjeni Sven i skoio na noge od iznenaenja. - Pa ti si potpuno
poludjela!
- Morala sam to nekome rei, da se ne brinete jer sutra poinje kola, a ja neu stii na prvi
sat, vjerojatno...
- I kako to misli izvesti? - udio se Sven.
- Lako, Franz e me nositi na svojim leima, letjet u kroz oblake, Svene. Letjeti! Zar to
nije uzbudljivo? - u zanosu je rekla Luna.
- Ludo! To je ludo, a ne uzbudljivo - komentirao je Sven.
- Uostalom, to time zapravo misli postii? Kako e to tvoje ludovanje pomoi tati i dedi?
- Pa ne znam... Mislila sam da e mi moje moi, one to ih jo nisam otkrila, a koje si
spomenuo, u tome pomoi. Moda neto u meni proradi, ega nisam svjesna, kao onda kod Drachensteina.
- Moda... - nevoljko se sloio Sven.
- Molim te, nemoj nita govoriti teti i baki, dok se ne vratim. Obeaj mi to.
- Hm - frknuo je kroz nos Sven, a zatim kimnuo. - Okej, neu...
- Hvala ti - rekla je Luna i zagrlila ga.
- Ali, ekaj - dosjetio se neeg Sven. - Neto me tu mui. Jest da je jo ljeto, ali gore, u tim
visinama, gdje sokolovi lete, strano je hladno. Ti se mora dobro obui, i nekako zatititi lice, i ruke.
Smrznut e se inae.
- Paaa... obui u dvije majice i zimsku jaknu.
- Ko da e ti to neto pomoi. Imam ideju - rekao je Sven i tiho, to je tie mogao, izaao
iz sobe. Ubrzo se vratio, a u rukama mu motoristika kona jakna, kaciga i vozake rukavice.
- Otkud ti sad to? - zaudila se Luna.
- To je tatino, bilo je dolje, u onom starom ormaru, u boravku.
- Karlo je vozio motor?
- Aha, ali mu je mama zabranila, bojala se da se ne ubije.
- Daj da probam - rekla je veselo Luna i na pidamu navukla Karlovu golemu jaknu, to je
nasmijalo Svena do suza jer su u nju komotno mogle stati dvije Lune. A tek kad je na glavu stavila onu
kacigu, Sven se valjao po podu od smijeha. Luna je podigla vizir kacige pa se i ona poela smijati samoj
sebi, koliko je majuno izgledala u Karlovim stvarima.
- A da podfrknem rukave? - zapitala se, uz smijeak, Luna.

udan je osjeaj muio Luju dok je lijegao u savreno bijelu, miriljavu postelju u nekoj od odaja
dvorca Drachensteina, gdje ih je, kao goste, smjestio ludi Wlodimir.
Jo do prije tri mjeseca Lujo je takoer bio Wlodimirov ,,gost, imao je i svoju ,,sobu, ali dolje,
nekoliko katova nie, gdje je etrdeset godina prebivao okovan za vlani, pljesnivi zid.
- Neto te ulja, deda? - upitao ga je Karlo.
- Ma - odmahnuo je rukom Lujo - taj manijak, ne izlazi mi iz glave. to nam je sve
nadrobio. I jo ona dvojica udaka, doktora.
- Ne znam, Lujo, ne znam - vrtio je neodluno glavom Karlo.
- udni jesu, ali ne dvojim da su vrsni eksperti na svom podruju. Ta ne bi njih Wlodimir
angairao bez veze, neto on gadno s njima muti, ali to? Ne smijemo ga podcijeniti i olako uzeti to to
nam je ispriao.
- Ti njemu vjeruje? Vjeruje u tu ludost o zajednikom pretku vukova i vampira? Ma daj,
zete, molim te, uozbilji se!
- Naravno da mu ne vjerujem, samo me zanima to je sad smislio.
- Misli da e nas pustiti ujutro? - zapitao se Lujo.
- Tko zna, dovoljno je lud da to uini.
- Da bar moemo nazvati, da se nai ne brinu.
- I? to bismo im rekli? Da smo u Drachensteinu, da smo upravo proveli divnu veer s
Wlodimirom, da nas je astio veerom i dao nam najbolje odaje u dvorcu? to bi nam na to kazali?
- Heh - nasmijeio se Lujo - mislili bi da smo se najeli ludih gljiva.
- Upravo tako - potvrdio je Karlo i strovalio se u krevet.
- Ajmo spavat, zete - predloio je Lujo. - Da nas je htio srediti, Wlodimir bi to ve uinio,
mislim da smo do jutra sigurni.
- Samo ti daj, deda. Ja u, za svaki sluaj, ostati budan - uzvratio je Karlo, nabio akom
teki jastuk pun gusjeg perja i namjestio ga sebi za lea, da moe leati u polusjedeem poloaju, a onda
teko uzdahnuo, kao da mu na ramenima sjedi sva nevolja i jad ovog svijeta. Lujo je to, naravno, odmah
skuio.
- Nije lako, zar ne?
- to, deda, to to nije lako?
- To, kad iznevjeri prijatelja, ne odri obeanje, podbaci, i kao vuk i kao vojnik. Znam
taj osjeaj, tako je i meni bilo kad su me gadovi zarobili, svih tih etrdeset godina sam se tako osjeao,
iznevjerio sam obitelj, Monu, moje djevojice, suborce... A vidim, tebe sad dua pee zbog one
Repikine Veronike, jel tako?
- Da, pee me, deda, jako... Morao sam je spasiti, i nju i njene sinove, obeao sam Rudiju.
Drugo poglavlje

Gospoa Darinka, uvarica Canisa



Veliko je veselje nastalo kad su Piko i Veronika s djeacima te noi napokon stigli na Peljeac.
ivko i Bocko u njihovu su ast priredili pravu gozbu, kako im je Piko telefonski naloio kad su krenuli iz
Zagreba. Htio se odmah pred Veronikom pokazati kao pravi domain.
ivko i Bocko isprva su bili oduevljeni neobinim gostima, posebice klincima, koje su odmah
prihvatili kao mlau brau. Jurcali su neumorno uokolo za njima po velikoj kui to ju je na obali mora
sagradio Lunin pokojni otac Albert. Zapravo su samo Piko i Veronika veerali, sjedili su u blagovaonici
za velikim stolom, prepunim morskih delicija, i smjekali se jedno drugome, dok je iz raznih dijelova
kue odjekivala razdragana djeja cika i smijeh. Veronikine su oi bile pune suza od sree.
- emu te suze, Veronika - obzirno ju je upitao Piko.
- Oprostite mi, dobri Piko, ali nakon svih tih godina patnje napokon sam pronala mir,
utoite, sigurnu luku, zato su mi krenule suze, ali radosnice - pojasnila je Veronika.
- Dajte, popijte jo malo vina - zbunio se stidljivi Piko i zgrabio bocu da joj dotoi, a ona
ga je njeno odbila i rekla:
- Hvala, ja ne bih vie. Ali, imam jednu elju...
- Recite, sve u uiniti...
- Vodite me do mora, Piko.
On je samo kimnuo, uz lagani smijeak, pa su se oboje iskrali iz kue. Dok su se sputali kamenim
stubama put plae, Veronika ga je primila za ruku, dlanovi su im se isprepleli. I pogledi. I osmijesi. Piko
je lebdio od uzbuenja. Kad su stigli na obalu, Veronika je unula do samog ruba vode, umoila prst
unutra i liznula ga. - Zbilja je slano - tiho je kazala, a zatim se nasmijeila.
Piko je unuo kraj nje, i on je umoio prst u more pa ga polizao. - Jest, slano je - kratko je
potvrdio, pa se i on osmjehnuo. Veronika ga je njeno, vrcima prstiju podragala po licu, a zatim svoje
usne pribliila njegovima. Poljubili su se ko dvoje kolaraca na igralitu, usne su im se tek dodirnule.
Piko je zamirio, bio je na sedmom nebu. Veronika je tad iznova utisnula svoje usne u njegove, ovaj put
jae, strastvenije, Piki se zavrtjelo u glavi, prevalio se na ljunak, a Veronika se uurila kraj njega,
poloivi glavu na njegove grudi. utjeli su i gledali gore, u milijarde zvijezda to ih je netko davno
prosuo u no.

Wlodimir je zadovoljno trljao ruke, naprosto je cvao od sree pri pomisli da se njegovi mrani
planovi tako dobro razvijaju. etao je tajnim, supermodernim laboratorijem to ga je dao sagraditi i
opremiti u podzemlju dvorca za profesora i doktora, da tamo mogu obavljati eksperimente i doi do
otkria koja e njemu, Knezu Tame, omoguiti ostvarenje svih snova. A kad se to dogodi, kad Perlman i
uki pronau tajnu, tad e on postati najmonije bie na planetu. I nita mu vie nee stajati na putu da
zavlada svijetom. ak ni ona mala vjetica, ona to ju zovu Dijete koje znamen nosi, tad mu nee moi
nita. Sva e mu se bia tad doi pokloniti, bacit e mu se pod noge i moliti ga za milost, koliku e mo
imati. Uspjeh to su ga u svojim prvim istraivanjima ostvarili Perlman i uki na mjenjolicima davao
mu je nadu u to. I dok su profesor i doktor bili zabavljeni analizom vukodlake krvi to su je netom uzeli
od Karla i Luje, Wlodimir je njeno milovao goleme, pedesetlitarne, prozirne spremnike ispunjene
mutnom, udnom tekuinom.
- Djeice moja, curice moje malene - njeno im je, potiho tepao, da ne uju ona dvojica.
Nije se htio pred njima bez potrebe raznjeiti, morali su ga se bojati da obave posao do kraja. I nije ga
bilo uope briga jesu li mu Wolfhart, i onaj njegov punac, stari prdonja, povjerovali. Time ih je ionako
samo htio zbuniti, odvratiti im pozornost od njegovih pravih nakana priom za koju je znao da e ih
osobno pogoditi. Jesu li vampiri zbilja potekli od vukova, imaju li zajednikog pretka? Ma koga je to
briga, smjekao se u sebi Wlodimir.
- Onda, deki, kak ide? - obratio se iznenada Perlmanu i ukiu.
- Pa evo, gospodine - javio se za odgovor Perlman - jo koji sat i bit e gotova analiza
vukodlake krvi, a onda moemo pristupiti rekonstrukciji njihova genoma.
- Dooobro, i kad bi to moglo biti gotovo?
- Za otprilike mjesec, dva - rekao je stidljivo uki.
- Mjesec, dva?! - naisto je poizio Wlodimir i obojicu rukama epao za vratove, pa ih
nemilosrdno odigao s poda oko pola metra. - Znate ta, vas dvojica icara, ako to ne bude gotovo do
kraja tjedna, obojici u glave odarafiti s ramena. Jel to jasno?
- Mmmmhmmm - mrmljali su i pokuavali kimati profesor i doktor.
- Izvrsno, bitno da se kuimo, ne? Da zadrimo tu pozitivnu komunikaciju meu nama, to je
od presudne vanosti - uz smijeak je kazao Wlodimir i ispustio ih iz aka.
- Ali, gospodine... - promucao je nekako uki.
- Molim, Ivice, recite - nutkao ga je Wlodimir.
- Nita, nita, gospodine Krakowski - vadio je stvar Perlman, dajui mimikom lica ukiu
do znanja da uti.
- Znai, sve smo dogovorili? - htio je jo jednom utvrditi Wlodimir.
- Da, gospodine - kimao je Perlman. - Sve e biti gotovo do kraja tjedna, kako ste naloili.
- Super - nasmijeio se pokvareno Wlodimir, a onda je povukao Perlmana u stranu, da mu
kae neto u povjerenju.
- Otila je, zar ne? - tuno je prozborio Perlman, oito znajui o emu se radi.
- Jest - kimnuo je Wlodimir. - ao mi je. Zbilja mi je ao.
- Niste vi nita krivi - gotovo ga je tjeio Perlman.
- Oduvijek je bila svojeglava, jo kao dijete radila je sve po svom.
- Znam, ali obeao sam vam da je neu pretvoriti u vampiricu.
- Zato je i dola sa mnom k vama - spustio je pogled Perlman.
- ao mi je - ponovio je iskreno Knez Tame, a tada su se zauli neiji uurbani koraci s
druge strane laboratorija.
- Jegore! - obradovao se Wlodimir kad je vidio svoga posilnoga.
- Sve je spremno, gospodaru. Samo vas ekamo - radosno mu je raportirao Jegor.
- Evo, evo, idem - rekao je Wlodimir pa se jo jednom ljubazno obratio profesoru i doktoru
toplim rijeima: - Deki, ne igrajte se sa mnom.

im ga je ugledala kako ulazi u salon, Melita se Wlodimiru bacila pod noge, stala mu ljubiti
savreno uglancane izme i na sav glas uzvikivati zakletvu crnih udovica: - O, Knee Tame, samo se tebi
molimo, samo tebe volimo! Dok je ona tako uzvikivala po esti put istu stvar, Wlodimir je preokretao
oima i radio grimase, koliko mu je na ivce ila ta mala spodoba pod njegovim nogama. Dao je znak
Jegoru da je vie prekine.
- Ustaj, eno, na noge - uzviknuo je grubo Jegor.
- Melitice, ba mi je drago to si opet s nama, falila si nam, da zna - kazao je prijetvorno
Wlodimir i podragao je po kosi.
- Moete li mi oprostiti, veliki knee, na onoj gluposti i sramoti to sam je poinila? -
zavapila je oajniki Melita.
- Ma naravno, nema frke, stara - zezao se na njen raun Wlodimir. - A sad mi se gubi s
oiju, kravo jedna bahata - s prijezirom je prosiktao Wlodimir i odalamio Meliti vruu amarinu svom
snagom preko lica, tako da je odletjela na drugi kraj salona. - Kupi to smee, Jegore, i radi s njom to te
volja, dajem ti je na poklon, a kad ti dosadi, rijei to - naredio je Wlodimir.
- Aaahaa - tulila je u kutu na podu Melita. - Milost, gospodaru, milost mi udijelite, molim
vas, preklinjem vas.
- Milost?! Milost treba zasluiti - hladno je uzvratio Wlodimir, a Jegor je s poda pokupio
Melitu, zgrabio je beutno za kosu i stao vui van iz salona.
- Neee, neee, molim vas - urlala je putem Melita i opirala se koliko je mogla velikom i
snanom vampiru. - Sve sam vam dala, sve to sam imala, i ono najvrednije, zar nisam zasluila malo
vae milosti, gospodaru?
- Koja glupaa! - rekao je Wlodimir onako, vie za sebe, jer je Jegor ve otpravio sluenu
Melitu u nepoznatom pravcu i za sobom zalupio vrata.
- Da je ona meni neto dala?! Ona meni? I jo se usudi to naglas rei? Dala mi je ono to mi
pripada! Kako su glupe te vjetice, i crne i bijele. Ne zna koja ima vie slame u glavi, ova to se prodala
zbog jedne torbe, ili ona njena prija koja ju je ila spasiti tako da se za pomo obratila Lilith. Eh, dobra
moja, vjerna Lilith - mrmljao je dalje za sebe Wlodimir i irom otvarao dvokrilna vrata svoje
spavaonice.
Brk mu je od sree zaigrao pri pogledu na uspavanu, netaknutu ljepotu to se opruila nasred
njegova kreveta.
- Ivona Ledinski, napokon - procijedio je, kroz pokvareni smijeak Wlodimir i sjeo kraj
nje. Ivona je spavala, tvrdo, kao da je obamrla, odjevena samo u prozirnu spavaicu. Wlodimir je kao
opinjen buljio u njezino predivno, mlado tijelo, a iz valja su mu instinktivno izbili dugi onjaci.
Ustreptao ko stari jarac, Wlodimir se nadvio nad usnulom djevojkom i upravio svoje smrtonosno oruje
k njezinu vratu, a onda je iznenada zgroen zastao. - Ovdje mi neto smrdi, jako smrdi - proaptao je,
pomalo razoarano, a onda je turio svoju nosinu na Ivonin vrat i dobro joj onjuio ile. Zlokobni mu je
smijeak prekrio lice, pa je podragao Ivonu po crnoj, sjajnoj kosi i tiho rekao: - Ne brini se, duo. Pred
nama je sve vrijeme ovoga svijeta. Sutra, kad padne mrak, ti i ja emo se ludo zabaviti. I da zna, uskoro
e letjeti, uskoro e biti moja leptirica! Ali prvo moram nai neku budalu da ti se napije krvi, prije
mene. Ipak si ti vuje dijete, moglo bi mi pozliti.

Kako je unaprijed znao da se, i ako obave posao i nau Drakulu, nee moi jo iste noi vratiti za
Zagreb jer do jutra nije bilo trajekta s Loinja za Cres, Sinia je ranije naloio gospodinu Pofuku da na
svoje ime unajmi neku skrovitu vilu na otoku. im su sili s ribarice u loinjskoj luci, Sinia je dodatno
zaarao vlasnika broda da bude sto posto siguran da se jadni ovjek ujutro nee niega sjeati, a za to je
vrijeme vjerni Alojz pomagao ratimanom i uzdrmanom Drakuli da se udobno smjesti u kombi pogrebnog
poduzea, kojim su i doli. Plovidba morem nije mu dobro sjela, ba kao ni Sinii, da su imali due,
obojica bi ih putem ispustili u vodu, koliko su rigali preko ograde. I dok su se tako truckali po lokalnim
putovima usred gluhe noi, Sinia je svako malo pogledavao u ono to je ostalo od neko najmonijeg i
najstranijeg stvora na kugli zemaljskoj. I bio je tuan, iskreno tuan zbog toga u to se Drakula za ovih
sto i neto godina sna pretvorio. Potiho se nadao da e se oporaviti, da e nakon nekog vremena opet biti
onaj stari, dobri, krvoloni ubojica koji e utjerati strah u kosti Wlodimiru. A onda bi ga opet kriom
kicnuo kako bedasto bleji kroz prozor, s tim tupilom u oima.
,,Prrrd, zaulo se iznenada, a kabinu kombija zapuhnuo je neugodan vonj, tako jak da je tipao za
oi. Prrrd, prrrrrrd..., zaulo se jo jednom, ovaj put rafalno, da se sve puilo s mjesta gdje je Drakula
sjedio. Sinia nita nije rekao, ni gospodin Pofuk nije nita rekao. Samo su, svaki sa svoje strane otvorili
prozore do kraja, da udahnu malo svjeeg zraka. ,,Prrrrrrrrrd, suknulo je iznova, najjae dotad, a smrad
to se odmah zatim proirio bio je nekako drukiji, intenzivniji. Sinia je preokrenuo oima, Drakula se
samo glupavo smjekao, a gospodin Pofuk se nakaljao i stidljivo rekao: - Znate, gospodaru, bojim se da
se grof Drakula malko uneredio, ako smijem primijetiti. Sinia mu je kimnuo s odobravanjem, nije znao
dal da se smije, ili da plae, to od muke, a to od smrada u kojem su se vozili pa je rezignirano
zakljuio: - Mislim da e nekom trebati pelene protiv inkontinencije.

Luna nije htjela poiniti istu greku kao prole noi, kad je kanila pijunirati sastanak Velike
porote, a nije si navila sat pa je zaspala ko klada. Tono u etiri sata i trideset minuta oglasio se njezin
mobitel, a Luna je spremno skoila na noge lagane. I Sven se probudio, trljao je oi, dok je Luna na se
navlaila ve treu debelu majicu. Do kupaonice na umivanje nije smjela, da ne razbudi ukuane umom
vode. Nazula je i tri para arapa i jedva stala u tenisice. Pogledala je kroz prozor, vani je jo bio mrak,
do prvog cika zore ostalo je moda pola sata. Luna se na kraju uvukla u Karlovu motoristiku konu
jaknu, podfrknula rukave, zgrabila kacigu i nasmijeila se Svenu. On joj je aptom zaelio sreu. Na
vrcima prstiju iskrala se iz sobe pa stubama u prizemlje i onda kroz kuhinju na stranji izlaz, u dvorite.
Tad su iz potpunog mraka odnekud izronili Falkneri, Franz i Fiona. Luna im se iroko nasmijeila, od uha
do uha, koliko je sretna bila to ih vidi, to je nisu iznevjerili. Oboje ih je izgrlila to je jae mogla, a
onda je doao i taj trenutak. Franz je kleknuo i podvio poda se krila, a Luna je stavila kacigu na glavu i
sjela mu na hrbat. Nadala se da mu nije teka, da ga ne boli. Primila ga je objema rukama vrsto ispod
pazuha, a Franz se uspravio i rairio krila. Fiona takoer. Poletjeli su tiho, neujno u no, u visine. Luna
je isprva mirila, od silnog uzbuenja bojala se otvoriti oi, a kad je skupila hrabrost i progledala, od
fantastinog prizora zastao joj je dah. Zagreb ko na dlanu, velik, svijetao. Franz se svako malo osvrtao
da vidi kako je Luna, a Fiona je, letjevi tik uz njega, samo na nju pazila, brino je motrila dri li se
vrsto, uvijek dovoljno blizu da je stigne zgrabiti u letu, ako se sluajno otpusti i pone padati. Luni je
srce lupalo sto na sat od silnog adrenalina to joj je strujao tijelom, okuraila se, podigla vizir kacige i
pustila da je svjei, visinski zrak lupi po licu. Premda je teko dolazila do daha, bila je kao opijena,
polako se uspravila, drei Franza za golema i gusta pera na leima. A onda je rairila ruke i pustila glas
iz grla. Aaaaaaaaaaaa - derala se Luna iz petnih ila gore u visinama, gdje ju nitko ne moe uti. Nitko
osim prestravljenih Franza i Fione, koji su se nauivali straha za Lunu u tim trenucima. Kad se dobrano
izvikala, Luna je mahnula Fioni, koja joj je krilima davala znake da se primi ponovo za Franza. Luna je,
kao i uvijek, tjerala po svom, niega se nije bojala, neustraivo je jahala na leima svoga najdraeg
demona sokola i punim pluima udisala miris potpune slobode to ju je preplavio u letu, emu je,
vjerojatno, obilato pridonio razrijeeni visinski zrak, siromaan kisikom. U svoj toj euforiji Luna je
potpuno izgubila pojam o vremenu i prostoru, tako da se nemalo iznenadila kad joj je Fiona kliktanjem
sugerirala da se pred njima nalazi moni Velebit. Luna se malo pribrala i pogledala u tu masivnu gromadu
stijenja to se poput zida isprijeila pred njima.
Vanessa je bila oajna. Mona takoer. Sven je gledao u pod, bio je kriv, bilo mu je ao, ali je isto
tako znao da bi Luna uinila po svom i da ju je pokuao odgovoriti od njene sulude misije. Mogao ju je,
istina, ocinkati odmah mami, im mu je Luna otkrila to smjera. Ali kakav bi on brat bio da je to uinio.
Sedam je sati, Erik i Vasilisa jo su spavali gore na katu, a dolje, u kuhinji, vladala je muna atmosfera.
aj u alicama na stoliu opojno je mirisao, a da ga nitko nije ni okusio. Vanessa, blijeda u licu,
cijelim se tijelom tresla od muke i straha to ga je upravo proivljavala. Mua joj nema, oca joj nema, a
njena neakinja, za koju je sestri obeala da e ju ivotom uvati i tititi, umjesto na prvi sat, na prvi dan
kole, leti nebom na krilima demona. Kad je prije pola sata veselo pokucala na vrata njezine sobe, da joj
zaeli dobro jutro i sreu u treem razredu gimnazije, Vanessa je pronala prazan krevet i Svena, kako
bedasto slijee ramenima. Sve joj je odmah priznao, naravno. Vanessa je naisto pukla, ko ibica. Nije
vikala ni histerizirala, samo je vlanih oiju sjela u kuhinju, za onaj stoli, i zapiljila se kroz prozor,
besciljno, u daljinu. Mona i Sven nisu je ni pokuali oraspoloiti, zautjeli su i oni ko zaliveni, Mona im
je skuhala aj pa su sjeli pokraj nje.
- Ja ne mogu vie - proaptala je iznenada Vanessa.
- Uzet u si neto, da zaspim, da sve ovo prespavam. Inae u poludjeti.
Mona joj je suutno kimnula, a Vanessa tiho nestala put sobe.

Ve sat vremena demoni sokolovi s Lunom su kruili ponad ireg podruja Paklenice a da nita
nova nisu uoili. Mitski Canis kao da je bio nevidljiv. Znali su da je tu negdje, ali gdje se tono nalazi
nisu mogli dokuiti iz zraka. Luna je bila jako tuna, ni njene moi ne mogu pomoi Karlu i Luji koje su
psetoglavci vjerojatno zarobili i sad ih dre negdje u vlanoj i smrdljivoj tamnici. Luna se svim silama
pokuavala prisjetiti onog osjeaja to ju je preplavio tijekom bitke kod Drachensteina. No, onaj strah za
najmilije, za njihove ivote, to ju je tad obuzeo, sad nije mogla prizvati. Moda je to dobar znak, nadala
se Luna, moda Karlo i Lujo uope nisu u opasnosti. A moda joj se sve samo zbrkalo u glavi od letenja
pa vie ne moe prepoznati ni vlastite strepnje. Franz i Fiona znakovito su se pogledavali, vrijeme je
prolazilo, misija opet skonala neuspjeno, a oni su jo morali Lunu, ivu i zdravu, k tome neopaeno,
vratiti u Zagreb. Luna je beila oi, as na jednu, as na drugu stranu, no sve to je vidjela bile su bijele,
vjetrom i kiom razderane, otre stijene, i tu i tamo pokoja krljava biljica to se nekim udom odrala
na tom terenu, prilino nalik Mjeseevoj povrini. A onda se neeg dosjetila, neeg to dotad nije radila.
Odluila je Luna da e se direktno molitvom obratiti Velikom Magu, da e ga upitati da joj dade snage da
progleda njegovim svevideim oima i otkrije gdje se nalazi prijestolnica psetoglavaca. Odmah je zapala
u probleme. Rijei molitve je, istina, nauila ljetos u kolici za prave vjetice, to su je za nju i Ivonu
upriliile Vanessa i Mona, ali je tada bila toliko smetena i jadna zbog Alexa da je sve zaboravila. Od
muke se lupala akom po kacigi, u bezuspjenim pokuajima da se prisjeti. Da je Ivona tu, s njom, ispalila
bi to ko iz topa, treberica, pomislila je Luna, a onda joj je dozlogrdilo, stisnula je vrsto usnice,
zamirila, duboko udahnula i pokuala, kao i uvijek, po svom. Ako Veliki Mag uope slua nae molitve,
pomislila je Luna, onda rijei nisu bitne, On e ih razumjeti ma kako mu ih izrekli.
Pa je krenula u sebi otprilike ovako: Dragi Veliki Mae, ja sam Luna, moda si uo za mene, ja
sam ona koja tvoj znamen nosi. Ti mi zato doe ko neki kum, jelda? E, kume, ja bih te sad neto
zamolila. Zna, moj deda Lujo i tetak Karlo su nestali, tu negdje u ovim gudurama, a mi se jako trudimo
da ih pronaemo. Ne ide nam ba, kao to i sam vidi. Zato te najljepe molim, otvori mi oi, razbistri mi
vid, da ugledam ono nevidljivo, ono to samo ti vidjeti moe. Pliiiz. Sva puna nade da e njen plan
uroditi plodom, a njena molitva biti usliena, Luna je irom otvorila svoje divne, plave oi i zagledala se
dolje, u stijenje. A zatim je razoarano klonula duhom jer osim onih istih glupih stjenuga, dolje nije bilo
nieg. ,,E, moj kume, pomislila je u sebi Luna, nita od tebe, ha? Jo si na godinjem, izgleda", a onda
je, ba tad, na tu njenu misao, doslovce opalio grom iz vedra neba. Ne samo jedan, ve dva, tri, pet,
pucalo je oko Lune i sokolova sa svih strana, krakate su munje pune struje bjesomuno udarale o tlo. Uf,
ba sam ga rasrdila, shvatila je Luna, a onda od uda protrljala oi, da se uvjeri da ju ne varaju. Munje
to su lupale po stijenama kao da su ih u paru pretvarale, izdigla se ponad njih gusta koprena, izmaglica, a
kad se ubrzo stala razilaziti, Luna je pobjedonosno podigla ruke i uzviknula: - Jeee! Kamene kuice
crvenih krovova mitskoga Canisa nicale su na sve strane. Bilo ih je nekoliko stotina, moda i tisuu, sve u
krug oko jednog sredinjeg trgia. Luna se smjekala Franzu i Fioni, a onda im dala znak da se strmoglave
dolje.
Kad su sletjeli na glavni trg Canisa, doekala ih je turobna tiina. Nigdje nikoga, ni da pas zalaje,
to bi se reklo. Proetali su pustim ulicama gore-dolje, Luna je vikala, dozivala iz svega glasa, ali nitko
se nije odazvao. Gradska je vijenica bila pusta, ba kao i zgrada policije, zatvorske elije takoer. Luna
se pognute glave vratila na trgi, gdje su je ekali sokolovi.
- Ha, nita, izgleda da su svi zbrisali - rekla je razoarano Luna.
Franz je kleknuo pred nju da ga uzjae i da polete nazad prema Zagrebu, kad se iznenada zaula
kripa nekih vrata njima iza lea. Luna se okrenula i spazila jednu enu kako izlazi iz kue, a za njom je
stupilo jo njih pet-est. Oprezno su se pribliavale Luni i sokolovima. Bile su to starije ene, u kasnim
etrdesetima, ili pedesetima, sve odreda jake, neke i debele, a u rukama im oklagije i teki batovi za
meso. Franz i Fiona odmah su se postavili ispred Lune da je zatite od tih snanih, naoruanih enetina, od
kojih bi Lunu svaka mogla ponijeti u zubima. ene su stale na oko tri metra od sokolova, a onda se jedna
od njih, oito predvodnica, oglasila: - Tko ste? I to elite? Sokolovi su utjeli, a ena je ponovila
pitanje, ovaj put povienim tonom. Tad se Luna odluila umijeati, probila se izmeu Franza i Fione i
hrabro stala pred tu enu.
- Ja sam Luna, a ovo su moji prijatelji, Franz i Fiona. Drago mi je, gospoo... - kazala je i
pruila eni ruku.
- Darinka, ja sam Darinka - prihvatila je ruku i spustila oklagiju.
- Gospoo Darinka, - nastavila je Luna - oprostite to smo ovako upali s neba, ali... Ja
traim svog dedu Luju i tetka Karla. Jeste li ih moda vidjeli?
- Vukove trai, mala, ha? Znai, ti si vjetica?
- Pa jesam, pomalo - skromno e Luna. - Kad stignem, od kolskih obaveza. Recite,
Darinka, jesu bili tu, u Canisu?
- Jesu, bili su tu, u zatvoru, okovani u srebro, a onda ih je jedan ugonja psetoglavac, po
imenu Buzdovan, oteo i pod okriljem noi pobjegao s njima u nepoznatom smjeru.
- Majice mila - zavapila je tuno Luna. -1 ne znate gdje bi sad mogli biti? Kamo ih je taj
Buzdovan odveo?
- A kamo bi ih odveo? Wlodimiru, gdje drugdje! Da pokupi nagradu, njihove su glave bile
ucijenjene na velik iznos, dijete.
- O, ne, sad sve ispoetka! - bijesna je bila Luna. - Darinka, hvala vam na informacijama,
mi emo vas sad napustiti da vie ne smetamo. Ali, neto me ipak zanima. Gdje su svi, mislim, svi ti silni
psetoglavci? Vai muevi, pretpostavljam...
- Zbrisali su, mala vjetice, kriju se od onih vaih to vrljaju po umama uokolo. Znaju da
bi ih vukovi i medvjedi sve poklali, da kojim sluajem nau put do Canisa. I obitelji su poveli sa sobom,
a mi ene, nas nekoliko starijih, kao to vidi, ostale smo uvati kuu jer znamo da nam vai nee nita,
ako i dou.
- Ali... zato ne odete odavde, zato se ne vratite ljudima, u svoja sela, u civilizaciju? -
udom se udila Luna.
- Kome da se vratimo, vjetice? Tamo nas ne eka nitko. Za ljude ne postojimo, a nae
bive obitelji ionako misle da smo mrtve. Na je ivot sad ovdje, tu su nam muevi i sinovi koji e nam
se vratiti kad opasnost mine. Nikamo mi ne idemo. I nita nam od te tvoje civilizacije ne treba. Ni jednoj
od nas ne pada na pamet da skona onako kako je Veronika Repika skonala!
- Molim?! - nije bilo jasno Luni. - Kako to mislite, skonala? Pa nita joj se nije dogodilo,
eno je s djecom, na moru, i koliko ja znam, sretna je i zadovoljna.
- Ha, ha - u lice joj se nasmijala Darinka - sretna i zadovoljna, ba! E, mala, mala, moda
si mona vjetica, ali si balava, nema ti pojma o ivotu, kako to ide. im su joj se djeca obno u ljude
pretvorila, psetoglavci su je odmah, skupa s njima, prodali u roblje Wlodimiru. to je dalje bilo s njom,
ne znamo, uli smo samo da je djeake dao vojnicima da se njima nahrane, a nju da je u leptiriu
pretvorio. Tako proe svaka to se drzne otii odavde.
Tree poglavlje

Junaka smrt Pike Bodljia



Luni je zujalo u uima, slabost joj je preplavila tijelo, a noge se odsjekle. Brzo je u mobitel utipkala Pikin
broj, ali tamo, u Canisu, naravno, nije bilo signala. Hitro je skoila Franzu na lea, mahnula Darinki i
enama, pa su se vinuli u nebo. Pokuavala je stalno dobiti Piku, ali ni tamo gore signala nije bilo.
Mahnula je sokolovima da je spuste to nie, do mora, prvih naselja, kad se signal napokon pojavio, a
veza uspostavila, s druge strane nije bilo odgovora. Zvonilo je, dugo je zvonilo, i nita. - Dajte, Piko,
javite se - kao u transu je ponavljala Luna. Naas, veza se opet prekinu, ali Luna ne odustaje. Zove
nanovo. Pa opet. Sve dok ga nije dobila.
- Halo? - zaula je Pikin glas. - Gospodine Bodljiu, Luna je - uzbueno je poela - moram
vam neto vano rei. Veronika Repika, ona je... ona nije... - spetljala se Luna, a tad je i veza pukla. U
slualici je ula tek ono nesnosno: ,,Tu-tu, tu-tu.
Piko je slegnuo ramenima, prekinuo vezu i odloio mobitel na noni ormari. Veronika je protrljala
oi i stisnula se uz njega.
- Tko je to bio? - nezainteresirano je upitala.
- Mala Luna. Neto je i tebe spominjala.
- Luna? - zainteresirala se naglo Veronika. - to je rekla?
- Ma ne znam, nisam uo do kraja, veza je pukla.
- Aha... a to si, zapravo uo, dragi?
- Nita, kaem ti, rekla je Veronika... je... nije..., i to je to.
- Bude se ona javila kasnije, ako je neto vano.
- Ne zanima te to je htjela? - udio se Piko.
- Zanima, ali... - zavodniki se nasmijeila Veronika, pogledala ga ravno u oi i strasno
poljubila, pa nastavila - jo je rano, djeca spavaju, pa sam mislila da iskoristimo to vrijeme za... ma
zna...
- Znam - Piki su se oi zacaklile od sree. Poljubio ju je njeno, a ona se vatreno bacila na
njega. Zajahala ga je preko trbuha, ruke mu zabacila iza glave, a svoja usta doslovce zalijepila za
njegova. Piko je od silna sladostraa zamirio i potpuno se prepustio Veroniki, koja nikako nije skidala
svoje usne s njegovih. Zapravo ga je toliko pritisnula da je Piko najednom shvatio da vie nema zraka u
pluima, da se gui od njena poljupca. Otvorio je oi i izbeio se od uasa, nad njim vie nije bila
njegova voljena Veronika nego neka spodoba bez lica, sva izobliena, tjestasta, ko topli prezvurt,
gibala se amo-tamo bez teita zrakom, te se najednom pretvorila u vodu i cijeloga Piku okupala. Jadni se
Piko nije ni snaao, a kapi te vodurine, to uope nije smoila postelju, poele su plaziti po njemu i
ulaziti mu u usta, oi, nos, ui, posvuda. Piko se poeo griti od bolova, zanijemio je, nije mogao ni
vikati, koliko ga je peklo, izvana i iznutra. Zadnje to je vidio bila je njegova vlastita koa, kako prvo
crveni, a onda i gori, kao da je poliven kiselinom. im je izdahnuo, a glava mu beivotno klonula na
jastuk, otrovne su kapi napustile njegovo tijelo i stale se okupljati nasred sobe u sve veu lokvu, iz koje
je potom izronila Barbara Lux, u svojoj omiljenoj haljini s cvjetnim uzorkom. Malo ju je zategnula na
bokovima pa se oduljala u sobu, gdje su bili smjeteni djeaci. Probudila ih je i apnula: - Provaljeni
smo! - a onda im dala znak da obave zadatak prema prijanjem dogovoru. Sva su estorica dekia
doslovce uletjela u sobu, gdje su vrsto spavali Bocko i ivko, pa su se po trojica bacila na svakog od
njih. Pljusnuli su svom silinom po njihovim tijelima, Bocko i Sivko ubrzo su umrli u najstranijim
mukama. Barbara je s vrata zadovoljno gledala kako se arobne mjenjolike kapi sastaju u dvjema
lokvama, a ubrzo su iz njih izronile nove dvije Barbare Lux, potpuno identine, u istim haljinama s
cvjetnim uzorkom.

- Ne javlja se Piko - tuno je uzdahnula Vanessa i sklopila slualicu starinskog telefona to
je visio na zidu boravka.
- Daj jo jednom reci to ti je Luna tono rekla - bila je uporna Mona, a Sven, Erik i
Vasilisa su kimali glavama.
- Rekla mi je da je Piko u opasnosti i da Veronika Repika, koju smo ovdje ugostili, nije
prava Veronika Repika. Prava Veronika Repika je u Drachensteinu, prodana Wlodimiru u roblje,
zajedno s djeacima. A sve su joj to, navodno, ispripovijedale psetoglavake kuje u Canisu. Ne znam to
da o tome mislim. Bojim se da je sve izmislila, svjesna da e, kad se vrati doma, biti kanjena - ljutita je
bila Vanessa.
- Vani, ne pretjeruj - upozorila ju je Mona. - Zna da Luna nije takva, da se ne bi alila s
tuim ivotima.
- Ma znam, u pravu si, Luna jest ovakva, ili onakva, ali pokvarena nije. Samo sam ja jo
bijesna na nju, a i na sebe jer nisam smislila adekvatnu kaznu, za ovo zadnje to je uinila.
- Pusti, keri, to su djetinjarije, nemoj se ni osvrtati na to kad se vrati, molim te. I vjeruj mi,
neto se dogaa, neko se veliko zlo opet pomalja prema nama, osjeam to. Luna je pronala mitski Canis,
razgovarala s tim enama, zato bi joj one lagale? Nita od toga nemaju, jadne.
- Ne znam, mama, zbilja ne znam. Umorna sam, slomljena, spava mi se od onog to sam
popila za smirenje ivaca, i ne mogu vie misliti svojom glavom.
- Ti onda odi lijepo lezi, odmori se, ovakva nam nisi od velike koristi.
Vanessa joj je posluno kimnula i taman se htjela zaputiti opet u sobu, kad se izvana zauo neki
automobil, kako staje pred kuom Wolfhartovih. Mona je makinalno odmaknula zavjesu i pogledala van, a
onda kriknula. Od sree. Vanessa je poskoila brzo k njoj, pa je i ona kriknula. Zatim su obje istrale na
tratinu i bacile se svojim mukarcima u zagrljaj. Karlo je ljubio Vanessu, Lujo Monu, a u njihovoj je
pozadini kustos Puba Kovai, u policijskoj odori, stavio u prvu brzinu policijskoga Golfa i polako
krenuo nazad, svom gospodaru, u Drachenstein.
Vremena za veliko slavlje nije bilo. im su uli u kuu i izljubili se i izgrlili sa Svenom, Erikom i
Vasilisom, Karla i Luju doekala je neugodna vijest - Veronika Repika je prodana u roblje Wlodimiru,
zajedno s djeacima.
- Otkud vam sad to? - udio se Karlo.
- Luna nam je dojavila - kratko je odgovorila Vanessa.
- Luna? - ni Luji nita vie nije bilo jasno.
- Da, ona je jutros odletjela sa sokolovima da... - poela je Mona.
- taaa?! Luna je odletjela??? - zaprepastio se Karlo.
- Da, zete, odletjela je - potvrdila je Mona. - A sad sjedni, prvo se smiri, popij neto, jer to
je tek poetak prie.
- E kad dohvatim onog Franza Falknera, sve u mu perje poupati - pjenio se dalje Karlo.
- Smiri se, tata, nita se strano nije dogodilo s Lunom - i Erik se ukljuio u razgovor. -
Ali... na Piko, on je, ini se, u opasnosti.
- Piko? Piko Bodlji? Sad mi vie nita nije jasno.
- Bome ni meni - kimao je Lujo.
- Ovako vam je to bilo - preuzela je rije Vanessa.
- Kad ste vas dvojica otili na Velebit, traiti Canis, nama je na vrata banula osoba koja se
predstavila kao Veronika Repika, a s njom je bilo i est malih djeaka. Ispriala nam je tunu priu kako
su je psetoglavci, u strahu od Velikog Maga, izbacili iz grada, im je On njezine sinove pretvorio u
ljudsku djecu. Nije imala gdje, pa je dola k nama, a mi smo je, naravno, primili. Sutradan se pojavio i
Piko, trebali smo imati sastanak Velike porote. Dobri se Piko zagledao u Veroniku i ponudio joj da ode s
njim na Peljeac, da tamo ivi s djecom neko vrijeme, dok se ne snae. Ovdje ionako nije mogla ostati.
Veronika je to prihvatila i oni su juer ujutro otili prema jugu. A Luna je jutros...

- to je Luna opet skrivila? - odjednom se iz pozadine zauo Lunin glas. - Moe li se Luna
sama braniti od optuaba, asni sude? - stupila je pred njih u onoj Karlovoj motoristikoj jakni,
podfrknutih rukava, s kacigom pod rukom, i sa irokim osmijehom na usnama.
- Luna! - povikali su svi uglas.
- Dobro jutro - kratko ih je pozdravila, a onda se bacila prvo Karlu, a zatim i Luji u
zagrljaj.
- Ti, mala... - stisnula je usnice Vanessa, a onda se nasmijeila.
- Zbog tebe u posijedjeti prije stote! Doi amo, doi da te stisnem.
- Teta - umilno je zacvrkutala Luna i privila se uz Vanessu. - Pa nije valjda da se ljuti na
mene zbog mog malog jutarnjeg izleta?
- Ludo dijete, nikad pameti nee doi - korila ju je Vanessa.
- Sad si trebala sjediti u kolskoj klupi, a ne letati nebom.
- kola mi nigdje nee pobjei - pametovala je Luna.
- Ali... kako si se sad tu stvorila? - zanimalo je Svena.
- Gdje su te sokolovi iskrcali, u bakinu sobu?
- Ma ne, ili smo onim njihovim, treim putem. Onim za koji samo sokolovi znaju. Rekli su
mi da zamirim, vrsto, najvre to mogu, i odjednom smo se svi nali u Odajama Saveza. Uf, to mi je
vrue, ekajte malo da skinem ovo udo sa sebe.
- Otkud ti moja stara jakna? - udio se Karlo i sa sjetom u rukama premetao neko tako
drag mu odjevni predmet.
- Sven mi je nabavio, da se ne smrznem gore, na nebu. Teta, jesi im ispriala ono za
Veroniku Repiku? I Piku?
- Dopola, ti si me prekinula, pa sad nastavi.
- Karlo, sokolovi i ja, pronali smo Canis. Tamo nije bilo nikoga, ni jednog psetoglavca,
samo par nekih njihovih ena koje su nam ispriale da su Veroniku Repiku, pravu Veroniku Repiku, oni
prodali u roblje Wlodimiru, im su se djeaci pretvorili u ljude.
- Tko je onda ona to je tu k vama dola? - muilo je Karla.
- Mjenjolik, zapravo, njih vie - ubacila se baka Mona.
- Tako barem sumnjamo, nema to drugo biti.
- Ali, kako? - zavapio je Karlo. - Jeste zvali Kristinu Lux?
- Nismo - vrtjela je nijeno glavom Vanessa. - Nismo stigli, sve se tako strelovito odvijalo
ovog jutra.
- A Piku? Jeste bar njega zvali?
- Jesmo, ne javlja se - tuno je potvrdila Mona.
- Erik, Sven, smjesta po naoruanje, idemo iz ovih stopa izvidjeti to je s Pikom, bojim se
da je u gadnoj nevolji, ako se neki mjenjolik opet od nas odmetnuo - zabrinuto je rekao Karlo.
- E, ne ide ti vie nigdje! - skoila je ko ofurena Vanessa.
- Deki, spremite se i na zadatak, kako vam je tata zapovjedio, a ti, gospodine generale,
prvo u kupaonicu, na tuiranje, a nakon toga u krpe, na zaslueni odmor. Je l to jasno?
- Da, gospoo! - potvrdili su, vojniki odrjeito, Erik i Sven.
Karlo je utio, sve su oi bile uprte u njega, a onda je i on kimnuo.
- Karlo, nisam dobro ula, je l to jasno? - prostrijelila ga je pogledom Vanessa.
- Da, gospoo! - izgovorio je napokon Karlo.
- Da, gospoo, he, he - smijuljila se Luna svom tetku.
- Mala, ti u kolu, pronto! - nastavila je komandirati Vanessa.
- Da, gospoo! - vojniki odrjeito, imitirajui deke, bubnula je Luna, i jo salutirala, na
to su se svi nasmijali.
Dok se Karlo gore na katu tuirao, a Lujo strpljivo ekao svoj red u boravku, u lapicama i
bademantilu, Mona je nazvala Bubu, a potom i Marija Vuinia, te ih opozvala sa zadatka na Velebitu, to
su oni jedva doekali jer im je tumaranja planinom bilo navrh glave svima, i vukovima, i medvjedima.
Uto su se iz oruamice u podzemlju kue vratili Erik i Sven, s dvije prepune vojnike torbe.
- Jeste sve uzeli? - na izlasku ih je zapitala Vanessa.
- Mama, ne brini se, znamo to radimo - rekao joj je Erik.
- A mene ste zaboravili! - trala je dolje stubama Vasilisa i u ruci stiskala svoj dugaki,
vjetiji tap.
- Kud bi ti, duo? - udila se Vanessa.
- Pa u akciju, s dekima - mirno joj je odgovorila.
- Zar ste od mene oekivali da svog Erika pustim samog da ee Stradunom, kraj svih tih
napirlitanih koka. Ako mu koja prie, nee se dobro provesti - smjekala se Vasilisa i prijetee gladila
svoju tapinu.
- Ima pravo, mila - kimnula je Vanessa. - Ja onog svog putam samog da baulja uokolo pa
stalno upada u grdne nevolje.
- Mama... - poljubio je Vanessu u obraz Sven. Zatim i Erik, a ona ih je sve troje izgrlila.
- uvajte se, djeco - jo im je uspjela rei na rastanku.

Lunu su na porti jedva propustili da ue u kolu, trei je sat ve bio u tijeku, a ona nije imala pojma
kakav joj je raspored i u koju od uionica da krene. Na oglasnoj je ploi proitala - 3a, trei sat,
zemljopis. Dobro je, samo da nije ona glupa kemija, pomislila je u sebi Luna. Kad je stigla pred kabinet
geografije, duboko je udahnula, namjestila najiri i najslai osmijeh na lice, pokucala pa bez oklijevanja
ula. Cijeli se razred okrenuo prema njoj,
Luna je pogledom traila Ivonu, ali nje nije bilo.
- Dobar dan, oprostite to kasnim - skrueno je rekla.
- A vi ste? - upitao ju je profesor s katedre, neki novi, mladi, kojeg Luna nije poznavala.
- Ja sam Luna Herzog, uenica 3a.
- Ma zbilja? - ustao je mladi profesor, skinuo naoale i krenuo k njoj. - Da ste uenica 3a
razreda, onda biste jutros bili na satu razredne nastave. Vidite, gospodina Herzog, ja sam va novi
razrednik, Izidor Kohn, za vas profesor Kohn. A vi, ne samo da ste zakasnili na ovaj sat, nego ste
propustili i prva dva sata, na prvi dan nove kolske godine. To je nedopustivo. To vam neu tolerirati,
sutra doite pola sata ranije s jednim od roditelja u zbornicu, na razgovor.
- Nemam ih. Nemam roditelje, ja sam siroe.
- Onda s nekim od staratelja, njih imate, pretpostavljam.
- Imam, doi u s tetom, ona skrbi za mene.
- Vrlo dobro, a sad izvolite sjesti na svoje mjesto, Herzogova - bio je otar do kraja novi
razrednik Kohn.
Manja od makova zrna, Luna se pokunjeno uurila u svojoj zadnjoj klupi pokraj prozora i mrko
pogledavala u tog novog tipa to se pred svima beutno izderao na nju. Pa to ako je malo zakasnila,
imala je dobro opravdanje, bila je u misiji spaavanja Karla i deda Luje, letjela je nebom, a kako e mu
to sutra teta Vanessa objasniti, to je njen problem. Dva, ili tri neopravdana, novi razrednik, napuhani
neotesanac, ak ni teta koja e ispaliti na ivce kad sutra bude morala k njemu na razgovor, sve to Lunu
uope nije brinulo. Ali Ivonin izostanak iz kole, e to je ve bila druga pria. Znala je Luna da nema
anse da se Ivona tek tako ne pojavi prvoga dana, odmah je posumnjala da je vjerojatno rije o Meliti, da
s njom opet neto ne tima, a nije mogla usred nastave otii i nazvati tetu, da je o tome izvijesti.
Pogledala je na sat, do zvona je ostalo jo punih dvadeset i pet minuta.

ist i namirisan, Karlo se zavalio u brani krevet, a Vanessa se privila uz njega i stavila mu glavu
na gola, dlakava prsa. On ju je obgrlio preko ramena i stisnuo uza se.
- Tko je bio onaj tip to vas je u policijskom autu dovezao pred kuu? - odjednom se sjetila
Vanessa.
- Neki Wlodimirov rob - mirno je odgovorio Karlo.
- Molim? - uspravila se Vanessa ko da ju je netko iglom upiknuo.
- Lujo i ja, proveli smo no u Drachensteinu, kao Wlodimirovi gosti. Nita me ne pitaj, ni
meni jo nije sve skupa jasno.
- Ali... kako? - ispalo je Vanessi.
- Duga je to pria, a ja sam zbilja umoran, duo.
- Ma ba me briga, priaj!
- Okej... Dakle, Luju i mene su psetoglavci zarobili kod Canisa, upali smo u njihovu
klopku, htjeli su nam suditi, a onda nas je oteo Buzdovan. Zapravo, na bivi prijatelj Borimir.
- Borimir? - udila se Vanessa.
- Upravo on, tamo u Canisu bio je erif, ili to ve. On i njegova dva pajdaa su nas, pod
okriljem noi, prebacili u Drachenstein, Wlodimiru, a on, umjesto da im isplati nagradu, odree im glave!
- Borimir je mrtav?
- Aha... - kimao je Karlo.
- Jadna Koraljka... I? to je bilo dalje?
- Dalje je sve da ne povjeruje! Wlodimirovi su nas straari odmah oslobodili lanaca, a on
nam je rekao da smo sad njegovi gosti. Pa nas pozvao na veeru, gdje smo upoznali neka dva smijena
tipa, profesora Perlmana i doktora ukia. Moda si ula za njih?
- Naravno, to su svjetski poznati i priznati genetiari.
- Super, e sad ti svjetski poznati i priznati genetiari rade za naeg Wlodimira. to, ne pitaj
me, ja ti to nita ne kuim.
- Perlman i uki rade za Wlodimira? To nije dobra vijest - zabrinuto je zakljuila
Vanessa.
- Wlodimir tvrdi da ih je uposlio da znanstveno dokau njegovu teoriju da vampiri potjeu
od vukodlaka, tonije, od jednog vuka koji se povampirio. Kao, mi imamo zajednike pretke pa bismo
trebali prestati ratovati i otpoeti mirovne pregovore.
- Wlodimir je za mirovne pregovore?
- Ma da, navodno mu je dosta svega pa se zalae za mir u svijetu, kako naem, tako i svijetu
ljudi. Lujo i ja mu nita nismo povjerovali, zna Wlodimira, uvijek neto kuha, kvaran je do sri.
- Kuha on, kuha, sad je samo pitanje to?
- Nita dobra, kao i uvijek. Mislim da se moramo pripremiti za novi udar s njegove strane.
I mislim da je ovo s Veronikom Repikom tek poetak, tko zna to jo slijedi - pitao se naglas Karlo.
- Jedino mi nije jasno zato vas je pustio, tebe i Luju?
- To mora da je dio njegova tajnog plana, drugog objanjenja nema. Inae bismo sad
obojica leali u tamnici.
- Ali, na sreu, ne leite. Konkretno ti, generale, lei u krevetu sa svojom enom koju nisi
vidio tjedan dana... - uz zavodniki je smijeak zastala Vanessa.
- Hm... da vidimo, djece nema, Luna je u koli, Lujo spava, a Mona je gluha ko top.
Dakle...
- Dakle, skidaj gae, generale - navalila je na njega Vanessa pa su se pohvatali u
strastvenom zagrljaju. A onda se, kao za inat, oglasio Vanessin mobitel. Karlo je nezadovoljno otpuhnuo,
a Vanessa zakolutala oima kad je na zaslonu proitala Lunino ime.
- ta ta mala sad hoe?
- Tko je to? Luna? Pa javi se, moda je neto vano.
- Okej - nevoljko je pristala Vanessa i pritisnula tipku za prihvat poziva. - Reci, mila...
Aha... Aha... Oh, ne, samo to ne - zavapila je od oaja, skoila s kreveta na noge i najbre to moe
poela zakopavati gumbe na koulji to ih je Karlo razdrljio.
- to je? to se dogodilo?
- Melita! - kratko mu je odgovorila.
- Melita? to s Melitom?
- Rei u ti kasnije, sad zbilja moram ii. Ti malo odspavaj...

Zadatak to je stajao pred njim, a koji mu je dodijelio gospodar Sinia, gospodinu Pofuku je teko
pao. ak i tee od tegljenja u podrum dvaju ljesova s vampirima, to su on i njegova tefa sami prije pola
sata obavili, na ruke. Jaka je bila tefa, u nju se uvijek mogao pouzdati. Ali ovo je morao sam. Nije bilo
druge. Pjeice se spustio do Dolca pred ljekarnu Pod zidbm. Trenutak je oklijevao, kicnuo unutra, a kad
se uvjerio da nema nikoga, skupio je hrabrost i uao. Ko za vraga, odmah je za njim banula i jedna
starija gospoa, te stala iza njega u red.
- Izvolite? to trebate? - ljubazno ga je upitala mlada magistra.
- Pa... ovaj... - zapelo je u grlu Pofuku.
- Khmmm - nakaljala se ivano iza njegovih lea ona gospoa.
- Trebao bih, znate, neto za... za... inkontinenciju - jedva je preko usana prevalio jadni
Alojz.
- Znai, pelene. Za vas?
- Da - u crnu je zemlju od nelagode propadao Pofuk, kao da je znao da mu se iza lea ona
ena posprdno podsmjehuje.
- Evo, izvolite vae pampersice. 130 kuna, molim - rekla je ljekarnica i na pult stavila
ovei paket pelena za odrasle.
- Hvala - procijedio je tiho Pofuk, platio i pobjegao glavom bez obzira, sav crven u licu.
- Stari seronja, ja se zbog njega moram blamirati pred ljudima - promrmljao je sebi u bradu
pa se s onim pelenama pod rukom zaputio nazad na Gornji grad. Nije primijetio da ga iz one guve, gore s
trnice, neije oi budno motre.

Sven je jurio autocestom za upravljaem svoga polovnoga Golfa petice, to mu ga je otac netom
kupio za osamnaesti roendan, a na stranjem su sjeditu Erik i Vasilisa drijemali zagrljeni. Vozio je
tono prema ogranienju brzine, nije htio da ga policija zaustavi i oduzme mu vozaku koju je tek dobio, a
tako dugo ekao. Sven je, naime, napunio osamnaest, postao je punoljetan, postao je pravi vuk. Neko, u
davna vremena, djeaci su ranije, ve s petnaest mogli u borbu, kao mukarci. No, to se promijenilo pod
utjecajem svijeta ljudi, uglavnom.
Prije se ljudi, priali su Svenu roditelji, gotovo i nisu brinuli za svoju djecu, ak bi ih prodavali,
ako su ih imali vika i nisu ih mogli hraniti. Djeca nisu smjela pristupiti stolu dok se mukarac, glava
obitelji, nije poteno, dosita najeo, a batinanje, udarci i uvrede bile su svakodnevica ne samo siromane,
ve i one djece iz bogatijih familija. Djeca nisu imala nikakva prava, morala su utjeti dok odrasli
razgovaraju, a kad bi uinili neku nepodoptinu, bili bi kanjavani bez imalo milosti. Ni u kolu mnogi
nisu mogli, nisu ih putali jer su morali raditi u polju, a enska su djeca posebice bila obespravljena. Ba
kao i ene openito u svijetu ljudi, to se prilino i do danas odralo. I to je u potpunoj suprotnosti s
poloajem ena u svijetu bia. Mukarci ljudi, veina njih, iako to nee javno priznati, jo smatraju da je
njihovim enama mjesto u kui, za tednjakom, ili u rodilitu, iz kojeg im doma moraju donijeti sinove.
Mnoge djevojice u svijetu ljudi nikad ne krenu u kolu, oevi im to zabranjuju jer to e glupaama
kola, njihovo je da se dobro udaju. to prije, to bolje. Ta je golema i tragina nepravda na sreu
ispravljena u zadnjih nekoliko desetljea u Europi, Americi i jo gdjegod, ali ne i u cijelom svijetu.
Afrika, Bliski istok, Indija, ak se i u modernoj Kini danas obavljaju pobaaji ako se na ultrazvuku
otkrije da ena nosi ensko dijete.
Iz svih je tih, a i mnogih drugih razloga, Sven oduvijek bio sretan, pa i ponosan to ne pripada
ljudskoj vrsti. to je vukodlak, bie Svjetla. U njegovu su svijetu ene bile mone i jake vjetice. Istina,
brinule su se i one za kuu, raale djecu, ali su bile potovane, njihova je rije bila vana, ponekad i
vanija od one mueva im vukova. ak je i kod bia Tame bilo tako - crne udovice, pa ene malika i
orkova, a da ne govorimo o rijetkim pravim vampiricama, sve su one u svojim zajednicama bile
ravnopravne i potovane. Zato se Sven udio ljudima, posebice mladiima svoje dobi, kad bi o
djevojkama razgovarali posprdno, s nepotovanjem i prosto, kao da su nia bia. Sven se stoga nije htio s
njima druiti, ili su mu na ivce, nije mogao sluati njihova balava baljezganja o curama, njihove
samohvale, niim utemeljene, i njihova plitka razmiljanja, podgrijana jeftinim pivom i strau za
nabijanjem konatoga mijeha po zelenoj ledini. Kako nije bio lud za nogometom, izlascima i uobiajenim
momakim ganjanjem ,,komada, poput ostalih mladia svoje dobi, za Svena su deki svata govorili,
njemu iza lea, naravno. Jer bio je previsok, i prejak, da mu netko od njih u lice saspe ono neugodno
pederu! Iako nikad nije imao djevojku, za razliku od svog brata Erika, koji ih je mijenjao ee nego
arape, Sven je vrsto vjerovao u pravu ljubav i nije se elio odrei svog ideala, svojih snova zbog neke
tamo, bilo koje to bi mu zatreptala okicama. ekao je onu pravu i znao da e doi, kad-tad. Tata je naao
mamu, Erik Vasilisu, Sven ispod toga nije htio ii, dok se istinski ne zaljubi.

Vanessa je odmah na ulazu namirisala smrdljive, sumporaste tragove vampirske nazonosti. Vrata
stana Ledinski bila su otkljuana, ula je, proetala praznim sobama i sjela na Melitinu omiljenu sofu u
boravku. Dolo joj je da plae, da urla od muke i jada. Tad je zaula neije korake. Najednom se
pojavila Luna.
- Teta, gdje su? Gdje je Ivona? - panino je upitala.
- Nema ih, mila, nestale su. Bojim se da su Wlodimiru pale aka.
- Ivona... - tuno je ispustila iz grla Luna.
- Ja sam kriva - priznala je Vanessa.
- Nisi kriva ti, nego Melita, jer je poela opet arati.
- Ne, duo, ja sam kriva, ja sam Meliti dala onaj eliksir, mislila sam da e joj od njega biti
bolje. A zapravo sam je predala krvoloku u ruke. Kako sam glupa, kako sam glupa i naivna ispala.
- Ne razumijem o emu govori?
- Luna, eliksir sam nabavila kod Lilith, ona mi ga je dala.
- Lilith?! Idemo smjesta k njoj, ti oito zna gdje ivi.
- Ne, Luna. Ja idem k Lilith, a ti nazad u kolu.
- Ne, teta, nema anse, moja je prijateljica nestala! Tvojom zaslugom. A ti od mene
oekuje da sjedim u kolskoj klupi i sluam o glupim ugljikovodicima, umjesto da spaavam Ivonu?
- Dobro, dobro - popustila je Vanessa. - Idemo zajedno. Ali pod jednim uvjetom, ja
priam, a ti uti, okej?
- Okej - nevoljko je kimnula Luna.
etvrto poglavlje

U gnijezdu crnih udovica



Jedno iskreno ,,vuauuu! ispalo je Luni kad su stigle pred golemu Lilithinu vilu na zagrebakom
Prekriju.
Netko ih je iznutra oito odmah snimio preko nadzornih kamera, jer se dva metra visoka elina
kapija pred njima rastvorila, pa su uetale puteljkom to je vodio kroz perivoj prepun ukrasnoga bilja i
drvea, obrezanog i podianog u udnovate, umalo morbidne zelene skulpture. A u sredini jo i potoi,
umjetni, naravno, to ubori, i preko njega mosti. Pravi hortikulturni ki, pomislila je u sebi Luna i
odmah se s tugom sjetila majina predivnog mediteranskog vrta na Peljecu.
- Tu ivi Lilith? U ovolkoj kuerini? - udila se Luna.
- Da, a sad tiina, ni rijei da unutra nisi progovorila - kazala je Vanessa i pritisnula
zvonce na ulazu.
Mala Klaudija, Lilithina ki, bosonoga, u ljetnoj haljinici, otvorila im je vrata i nijemo ih
propustila unutra. Luna ju je sa zanimanjem promotrila, kaskajui za Vanessom, koja je, poput brzog vlaka
jurila hodnikom ravno u salon k Lilith.
- Draga, nisam te tako skoro oekivala - smjekala se nadmono.
- Kako si mogla?! Kako? - siktala je gnjevno na nju Vanessa.
- A kog si mi to dovela? Jel to mala Tessina, ono siroe?
- Dobar dan, gospoo - uljudno je pozdravila Luna.
- Luna, uuti! - presjekla ju je Vanessa.
- Daj, Vani, to se pjeni? Curke, sjednite, da vam skuham aj?
- aj? aj? - bjesnjela je dalje Vanessa i dohvatila prvu stvar koja joj se nala pod rukom,
neku vjerojatno skupocjenu vazu, pa ju je u komadie razbila o pod.
Lilith se na to samo kiselo nasmijeila pa je sklopila oi, protrljala dlanove, a kad ih je razdvojila,
svi su se, pa i oni najsitniji, komadii vaze sami pohvatali po podu i polijepili nazad, a vaza kao nova,
kao da nikad nije bila razbijena. Luna je, premda nije htjela da to Vanessa primijeti, bila fascinirana
Lilithinom arolijom. Crnom arolijom, jer prave vjetice nisu imale tih moi, jeftinih i prostih, kako ih
je Vanessa nazivala, jer su im sluile iskljuivo za stjecanje bogatstva. Moi i vjetine pravih vjetica
sluile su na dobrobit svima, posebice ljudima.
- Hoe se sad napokon smiriti i sjesti, da moemo normalno razgovarati? - upitala je Lilith
Vanessu.
- Ti i ja nemamo vie o emu razgovarati, kravo jedna mahnita! Dala sam ti ansu da spasi
ovo svoje jadno dijete, kakva si ti to majka? - urlala je Vanessa iz svega glasa.
- Ja sam crna udovica i bit e mi ast da moja Klaudija, kad za to doe vrijeme, postane
leptirica. Ti bi to trebala najbolje znati, ti koja si meni dola po pomo za svoju pohlepnu prijateljicu.
Nisam ti ja nita kriva, sama si i nju i ker njezinu isporuila Wlodimiru. I sad mi se tu neto ali.
Pogrijeila si adresu, draga, uprava vodovoda ti je dolje, u gradu.
- Da uprava vodovoda, he, he, koja stara fora - bilo je smijeno Luni pa nije izdrala da ne
prokomentira.
- Luna, zaepi! - upozorila ju je Vanessa jo jednom.
- Da, Luna, zaepi gubec, da ti ga ja ne bi zaepila! - priprijetila joj je bahato Lilith.
- Dajte, da i to vidimo - bezbrino je rekla Luna.
Lilith je tada stisnula usnice i poela neto mahati rukama, a Luni se sve to smuilo, zgadilo
doslovce, pa je pustila svoje vatre da joj prokolaju tijelom, a jednu je zraku ivog, vrueg plamena
usmjerila prema Lilith te joj ga omotala oko vrata u goruu omu. Lilith je samo nemono zijevala, ko
riba na suhom, ni glasa nije mogla ispustiti, a tad je u salon utrala mala Klaudija i poela vritati:
- Mama, mama! Luna se saalila nad njom i povukla plamen u se, Lilith se stropotala na
pod, uasnuta i prilino sfrljena po licu, a Klaudija je kleknula kraj nje i zagrlila je.
- Pogledaj koliko te ovo dijete voli, ti si joj sve na svijetu, a bez imalo milosti e je
predati onom svirepom ubojici. Srami se! - oitala je u dahu Vanessa bukvicu Lilith.
- Pusti me na miru! Odlazi! Obje odlazite iz mog doma! - promuklo je pokuavala vikati
Lilith.
- U redu, ali prije toga e mi odgovoriti na jedno pitanje. I bez novih trikova jer, kao to
vidi, Tessino siroe vrlo je vatreno. Da se opet ne opee. Dakle, postoji li protulijek? Za Melitu?
- Ne! Ona je, glupaa, gotova, ti si joj u venu utrcala kartu bez povratka, ako i poivi, ostat
e zauvijek podlona Knezu Tame.
- A Ivona? to e biti s njom? - ubacila se Luna.
- Za tri e noi s Wlodimirom letjeti ponad Drachensteina, kao svaka prava leptirica -
prosiktala je pakosno Lilith, a Luni je dolo da je opet malko kuri po uima. I pokvarenom jeziku.

Karlo je bio u oku, njegova djevojica, njegova ki Ivona, za koju je tek nedavno saznao da mu
pripada, bila je oteta, a Wlodimir e od nje nainiti leptiricu. Vanessa ga, od srama i nelagode, nije
mogla pogledati u oi, nakon to mu je sve priznala, piljila je u pod vlanih oiju na rubu suza. Mona je
zabrinuto vrtjela glavom i grozniavo pokuavala smisliti neki mudar plan za izbavljenje Ivone, ali joj
nita nije padalo na pamet. Jedino Luna nije klonula duhom, ratniki nastrojena i bijesna na cijeli svijet
Tame, zagovarala je masovni napad na Drachenstein i konano unitenje Wlodimira. I jedino ju je deda
Lujo u tome podrao.
- To nee spasiti nau Ivonicu, mila - tuno joj je rekao Karlo.
- Ali moramo neto uiniti - zavapila je Luna.
- Bojim se da je za nju kasno, Luna - dodala je Mona.
- Ako su ih vampiri sino oteli, do Drachensteina je sat, sat i pol vonje, do zore bi stigli
do tamo.
- Nemoj mi to ni spominjati - uhvatio se za glavu Karlo.
- Lujo i ja smo tada bili u Drachensteinu, kao Wlodimirovi ,,gosti. Kako nas je fino za nos
povukao, kakve smo budale ispali. Dok smo razbijali glavu oko njegovih suludih planova, o kojima nam
je priao, on je ve imao... ve mogao Ivonu...
- Ugristi? - dovrila mu je misao Luna. - Teta, misli da ju je ugrizao? Da ju je ve zarazio
vampirskim bijesom?
- Ne znam, mila - podigla je glavu Vanessa. - Dovoljan je jedan ugriz, i sama zna, samo
jedan zmajski ugriz da se ljudi ponu pretvarati u vampire. Ali Ivona nije ovjek, ona je i vuje dijete,
prava je vjetica. Nadajmo se da to Wlodimir zna...
- A kako bi on to znao, tko bi mu mogao rei? - pitala se naglas Mona. - Ako ju je sino
ugrizao, sad mu nije lako. Sigurno se valja po lijesu u groznici i stranim grevima.
- Wlodimir je iskusan, vjerojatno je namirisao Ivoninu mijeanu krv prije ugriza - nadala se
Vanessa.
- Znai, istina je ono to smo uili na dodatnoj iz onostrane - naa je krv za vampire
otrovna? - htjela je biti sigurna Luna.
- Da, ali ne i smrtonosna, osim ako se ne prederu, to im se esto dogodi. Bilo kako bilo,
to nam u ovom sluaju malo pomae jer nemamo pojma kakve bi za Ivonu posljedice imao Wlodimirov
ugriz. Svojom polovicom s majine strane Ivona pripada ljudskom rodu - pojasnila je Luni baka Mona.
- A da mene ugrize, kojim sluajem? to bi se meni dogodilo? - zainteresirala se Luna.
- Nita, ali taj bi vampir bio u grdnim problemima - javio se za odgovor Karlo. - Osobno
bih ga za glavu skratio, tako da zna.
- Znai, ja ne mogu postati vampirica, i da hou? - nastavila je s pitanjima Luna.
- Ne, mi smo imuni na vampirsku zarazu - strpljiva je bila Mona.
- Luna, prestani s glupim pitanjima - manje je strpljiv bio Karlo.
- Sad imamo vanijeg posla, moramo se dogovoriti to i kako dalje jer Ivonin je ivot u
pitanju.
- Znam, oprosti - skrueno je rekla Luna.
- Ako ja smijem neto dodati, a da ti, Karlo, odmah ne skoi na mene - ubacio se i Lujo.
- Reci, deda...
- Pa... ako je malu krvolok ujeo, budimo realni, za nju vie spasa nema - poeo je Lujo,
pogledavajui u Karla koji je grizao donju usnu od muke. - Za koju no preobrazba e biti okonana, a u
to e se mala pretvoriti, u vampiricu, leptiricu, ili u neko tree udovite, to sad vie i nije vano. elim
rei da e nas tvoja ki, Karlo, uskoro ganjati s druge, njihove strane. Na to se mora sad odmah poeti
pripremati jer to ako je jednom iznenada sretne u boju. Glavu e ti odarafiti a da ne trepne.
- U pravu si - slomljeno je kimao Karlo.
- ekajte malo - pobunila se Luna. - Deda? Karlo? Kako moete tako govoriti o Ivoni? Ona
se nee dati, ona e se boriti...
- Moramo nekako provjeriti to se sino dogodilo s Ivonom kad su je dovezli Wlodimiru -
javila se Vanessa glasom razuma.
- Ha, nita, sad je pet popodne, za koji sat e sunce zai, a moj e se novi prijatelj razbuditi
pa u ga nazvati, nita mi drugo ne preostaje - zakljuio je Karlo.
- To je blef bez pokria, zete - korio ga je Lujo. - Zato bi ti Wlodimir ita rekao? I zato bi
ti povjerovao da je ta mala tvoja ki? Wlodimir kuje neku gadnu urotu, a to to nas je pustio na slobodu,
dokazuje samo to da smo mu vredniji vani nego unutra, u njegovoj tamnici. Znai, i mi smo dio njegova
plana, zete, nas eli u neto uvui za svoj raun. Ako na vrijeme saznamo o emu se tono radi, moda
uspijemo spasiti malu Ivonu.
- Dobro, i to ti sad zapravo predlae? - ivano je upitao Karlo, na to je Lujo samo
nemono slegnuo ramenima. - Onda, ako je to sve, ja vas pozdravljam, idem malo ubit oko, ova bi no
mogla biti duga i iscrpljujua.
- Ali, Karlo... - probala ga je zaustaviti Luna. Bezuspjeno.

Karlo se, vidno potresen, brzo udaljio. Vanessa je odmah krenula za njim. Legla je kraj njega na
krevet, a on je brzo skoio na noge i okrenuo joj lea. Vanessa se tomu jako iznenadila.
- to ti je, dragi? - upitala ga je u nevjerici.
- Namjerno si to uinila - procijedio je.
- Molim???
- Namjerno si to uinila, jelda? - ponovio je Karlo.
- Namjerno si zatrovala Melitu onim sranjem to ti ga je Lilith dala.
- Ti si poludio! To nije istina! - branila se Vanessa.
- Nikad joj nisi oprostila, priznaj.
- Kako moe to govoriti? - jecala je Vanessa.
- eli mi rei da si bila toliko glupa i naivna da si povjerovala Lilith da e ti ona pomoi
da ,,spasi Melitu? Ma daj, priaj ti to nekom drugom. Htjela si joj se osvetiti, znam! Jo si ljetos
probala utopiti Melitu na Plitvicama, ali je nekim udom preivjela ono to je rijetko koja dosad. Odmah
mi je bilo sumnjivo kad si joj predloila proienje vodom. Trebao sam tad reagirati...
- Karlo... Karlo... - u suzama ga je dozivala.
- A zna zato tad nisam reagirao? Bio sam siguran da nikad, ali ba nikad ne bi naudila
Ivoni, mom djetetu, mojoj keri. Zato sam mislio da nikad ne bi ni Meliti naudila, iako sam osjeao da joj
nisi oprostila nevjeru. to znai da ni meni nisi oprostila. Ali ovo to si uinila mojoj Ivoni, to je
monstruozno. Vie te ne prepoznajem, i vie s tobom ne elim nita imati. Kad se ova situacija rijei, kad
saznam Ivoninu sudbinu, otii u. Meu nama je gotovo!
- Karlo, to nije istina, to to govori - oajniki se bacala po njemu Vanessa, a on ju je
rukama odgurivao od sebe.
- Gubi mi se s oiju! - ljutito se izderao na nju i izletio iz sobe, a ona se bacila na krevet i
gorko zaridala.
Mona je to ula. Vidjela je i Karla kako bijesno stupa stubama na kat i zatvara se u momaku sobu.
Pohitala je keri. Nala ju je kako skvrena neutjeno cvili na branom krevetu. Sjela je uz nju i
podragala je majinski po dugoj, plavoj kosi. I nita joj nije rekla. Samo je bila tu, uz nju, sad kad joj je
najtee. Vanessa se cijelim tijelom neutjeno tresla u suzama.

Luna je, pak, potrala gore, do Karla. Zatekla ga je kraj prozora, kako izgubljeno bulji u daljinu, a
kad se okrenuo, oi su mu se caklile od bola. Luna ga je vrsto zagrlila, a on je ispustio jedan tuan
uzdah, s dna napaene due.
- Malena moja, sad si mi jo samo ti ostala, a i tebe u uskoro izgubiti - rekao je hrapavim
glasom.
- Zato? Zato bi mene izgubio? - zaudila se Luna.
- Gotovo je, izmeu Vanesse i mene. Kakva god sudbina Ivonu zadesila, to joj nikad neu
oprostiti. Zatrait u razvod braka.
- Ali, Karlo, Vanessa nije kriva, Lilith je...
- Lilith je iskoristila prigodu koja joj se ponudila - prekinuo ju je Karlo - Lilith je zlo to
hoda, to svi znaju. Znala je to i Vanessa kad se uputila k njoj.
- Mislila je dobro, htjela je pomoi - probala ju je obraniti Luna.
- Htjela se osvetiti Meliti, i meni, i to preko moje keri, preko Ivone - kategorian je bio
Karlo.
- Siguran si u to? to ako grijei?
- I da grijeim, to nam Ivonu nee vratiti. to je uinjeno, uinjeno je, a Vanessa je jedini
krivac.
- Kriva, prava, svejedno, mi moramo neto hitno poduzeti da pomognemo Ivoni, ne moemo
je ostaviti na milost i nemilost Wlodimiru! - gorljivo se zalagala Luna.
- Moda je ve kasno za nju... moda je ve...
- Ne, Karlo! Nije kasno! - odluna je bila Luna. - Ne smije tako razmiljati, jo je moemo
spasiti...
- Samo kako? Kako? - razbijao je glavu Karlo.
- Ne znam - kazala je tuno Luna i sjela na Erikov krevet, ispod kojeg se najednom zaulo
neko neuvjerljivo, tiho ,,mijauuu. Luna je naulila ui i upitno pogledala Karla, a on se kiselo
osmijehnuo. Tad se opet ulo mijauuu, mijauuu, a Luna se bacila na pod i ispod kreveta ugledala
pletenu koaru i u njoj dva mala, majuna maeta, jedno crno, a drugo sivo.
- To sam vam jutros kupio, tebi i Ivoni, dok si bila u koli - priznao je Karlo. - Svaka prava
vjetica ima macu pa sam mislio...
Luna je njeno dohvatila oba maia i podragala ih, a srce joj se stislo od tuge. Kimnula je glavom
Karlu u znak zahvalnosti, a on, veliki i moni vuk, samo je pustio da mu iz oiju krenu suze, tekle su i
tekle po njegovim kamenim obrazima, nijemo. Luni se srce rasparalo kad je vidjela Karla kako plae. I
njoj je dolo da se rascmolji, ali nije, ostala je snana. Zbog Karla. Da ga oraspoloi, podragala je onog
malog, sivog maora i rekla:
- Ti me podsjea na nekog, maleni, na jednog hrabrog ratnika koji je poginuo u ljutom
boju, zato u te nazvati Sivko!
- Super si se sjetila, ba mu pristaje - sloio se Karlo.
- A tebe, malena? Kako emo tebe nazvati? - pitala je Luna onu drugu, crnu makicu, a ova,
kao da ju je ula, ispustila je jedno ,,mijauuu. Luna se nasmijeila:
- Odlian prijedlog, ti si onda Mijau! Svia mi se...

Suneva se vatrena kugla na horizontu ve opasno pribliavala nepreglednoj vodenoj masi kad je
Sven parkirao terenac pred kuom Luninih pokojnih roditelja na Peljecu. Izletjeli su svi iz kola, a Erik i
Sven iz prtljanika su dohvatili puke pumperice na drvene metke te ih repetirali. Jo su u depove
natrpali naboja koliko je god stalo, zlu ne trebalo. Vasilisa nije imala tih problema, njen je vjetiji tap
uvijek bio pun ubojite plazme. Erik je, kao najstariji, prvi stupio u kuu. Sven i Vasilisa za njim. Odmah s
vrata zapuhnuo ih je neki udan smrad, nalik onom sumpornom, vampirskom, samo malo drukiji. Mladi
su vukovi pomno njuili od prostorije do prostorije u prizemlju, ali nita konkretno nisu nanjuili pa su se
zaputili na kat, gdje su bile spavae sobe. Ve ih je u prvoj doekao stravian prizor - Bocko i Sivko,
razjapljenih usta i razrogaenih oiju, spaljene koe, mrtvi su leali u krevetima. Erik im je, iako
potresen, smireno priao i obavio onaj prvi, povrinski oevid. Na vratovima je traio vampirske ugrize.
Nita nije naao. Krenuli su dalje, u susjednu sobu, koja je bila prazna. No, ona idua, naalost, nije. Piko
Bodlji je u njoj leao mrtav. S istim ranama kao i neaci mu. Erik je odmah na mobitel nazvao oca: -
Tata, stigli smo, nije dobro, mrtvi su, svi... Ne znam, to jo nisam vidio, vampiri nisu sigurno... Aha...
Aha... Dobro, razumio sam, bok! - pa je prekinuo vezu.
- to tata kae? - upitao ga je Sven.
- Kae da ih pokopamo, kako i dolii...
- A onda se vraamo za Zagreb? - zanimalo je Vasilisu.
- Ne, ovo nam je vana utvrda, jedina na jugu, tata nam je naredio da tu ostanemo dok nam
on ne nae zamjenu. Ne smijemo dopustiti da nam se vamipiri ovdje ugnijezde!

Wlodimir se nije poteno ni razbudio, bauljao je sneno po kupaonici u spavaici i lapicama, kad
mu je u privatne odaje uletio vjerni Jegor, sav uspanien i bljei u licu nego obino, pa rekao:
- Gospodaru, gospodaru, beg Hasan je stigao.
- Dobro, dobro, nek me prieka, sad u ja...
- Nema vremena za ekanje, knee! - uletio je za Jegorom i Hasan, uspuhan i vidno
uznemiren.
- ta je, Haso, brate, gdje gori?
Hasan mu nije odgovorio, nego je znakovito pogledavao prema Jegoru, dajui tako Wlodimiru do
znanja da ono to mu ima rei nije za svaije ui. Wlodimir je to shvatio pa je otpravio Jegora van.
- Iskopo ga je! - ispalo je nesuvislo Hasanu, im su ostali sami.
- Polako, Haso, prvo se smiri, duboko udahni pa mi to pojasni jer te nita, brate, ne kuim -
preokretao je oima Wlodimir.
- Iskopo ga je. Drakulu. Sinia je iskopo Drakulu!
- Ma daj, kako zna?
- A kako ne bi znao, kad ga mjesecima uhodim. Jue su odnekud stigli u Zagreb, onaj
njegov sluga je iskrco dva lijesa iz kola.
- Iz kakvih kola?
- Pogrebnih, naravno. To im je bio paravan da se mogu neopaeno vozikati, ko e se
zagledat u pogrebno vozilo?
- Mudro od Sinie, nema ta.
- ta emo sad, jadni? Gotovi smo! - zavapio je Hasan.
- Ma nismo, daj se sredi i prestani mi tu kukati ko kakva curica. Prvo se trebamo uvjeriti
da je zbilja rije o grofu Drakuli pa...
- Ej, Wlodimire - upao mu je u rije Hasan - ne luduj. Dva lijesa. Dva su lijesa iskrcali.
Ako je jedan Siniin, iji bi onaj drugi mogo biti. Ti mi reci iji, ako nije Drakulin.
- Ako jest Drakulin - zacaklile su se Wlodimiru pokvarene okice - onda emo aktivirati na
plan A, a ako to ne uspije, onda nam preostaje i plan B. Ma neto od tog bude upalilo, vidjet e.
- Plan A, plan B - hvatao se za glavu od nekuenja Haso - opet ti sa svojim iframa. Daj
prevedi, brate.
- Sjea se to smo zadnji put priali, ako se Drakula vrati, to e izazvati veliko komeanje
i uznemirenost kod vukova i vjetica. Poznavajui Drakulu, on e brzo poeti klati ljude po Zagrebu, kad
se to dogodi, Karlo Wolfhart e morati reagirati. A mi emo mu svesrdno pomoi tako to emo mu na
vrijeme, recimo za kakvih pet do deset minuta, priopiti radosnu vijest da se Drakula vratio i da upravo
sa Siniom na Gornjem gradu smilja paklene planove. He, he, nije li to genijalno?
- Ma jest, naravski. A ta ono bjee plan B?
- Haso, Haso - vrtio je glavom u nevjerici Wlodimir - sve ti moram crtati. Plan B, dakle!
Male su anse da vukovi iziu na kraj s Drakulom i Siniom udruenima u zloinakom pothvatu, jelda?
Za dana ih ne mogu napasti, previe se ljudi gore muva, a ako krenu nou, Drakula e im svima glave s
ramena poskidati. No, to e nama dati dodatnog vremena da pripremimo naeg borca, nae tajno oruje,
za konani obraun.
- A, sad znam - lupio se po elu Hasan - misli onog borca dolje, u kavezu, palog borca?
He, he, genijalno, genijalno, priznajem.
- Zna mene - uivao je u svojoj pokvarenosti Wlodimir, a onda mu je zazvonio mobitel.
Wlodimir se iroko nasmijeio kad je na zaslonu proitao tko ga zove. - Drue generale, mi o vuku, a vuk
na... dobro, ne na vrata, al tu negdje. Kako je, kako ide? Jeste dobro putovali?... Tko? Ja? Ma ne, to ste
vi, Wolfhart, neto krivo uli. Ja vam s tim nita nemam... Ne razumijem, kakve to veze s vama ima?...
Daaa??? Sigurni ste? ujte, osobno u ispitati taj sluaj i ako saznam da neki vampir u tom ima svoje
prste, nee se dobro provesti, to vam jamim... Naravno... I vama, takoer, i pozdravite gospou - izrekao
je Wlodimir i prekinuo vezu, dok ga je Hasan, prilino unezvjereno i zaueno promatrao.
- Zato mu nisi rekao? To je bio onaj strani vuk Wolfhart, zar ne? Zato mu nisi spomenuo
Drakulu, crni Wlodimire?
- Ima vremena, Haso, ima vremena - zamiljeno mu je odgovorio.

- Wlodimir te puno pozdravlja - sarkastino je Karlo dobacio Vanessi koja je sjedila u kutu
boravka, tiha poput sjene, i gledala u pod, dok su Mona i Luna napeto promatrale Karla, u iekivanju to
e jo rei.
- Dakle, ukratko, Wlodimir se kune da s time nema nita i da ne zna gdje je Ivona, i tko ju je
oteo.
- Lae ko pas! - uskliknuo je ljutito Lujo.
- Naravno da lae - kimao je Karlo. - Ali sam mu u glasu uo golemu zabrinutost, kad sam
mu rekao da je Ivona moje dijete. I ono najvanije, zvuao mi je ilo i zdravo. Da je sino ugrizao Ivonu,
jo bi se previjao od bolova, ne bi se mogao ni javiti na mobitel. Znai, zasad joj nije naudio. Vjerojatno
je to kanio noas izvesti, a sad e malo razmisliti o tome, nije blesav. to nam daje barem malu nadu da
emo je spasiti.
- Idemo! - uskliknula je Luna. - Idemo ih napasti, sad odmah! Idemo izbaviti nau Ivonu!
Karlo, deda Lujo? Idemo?
- Sjedni, dijete - staloeno je kazao Lujo. - Mi sami, nas koliko, dvoje, troje, petero, protiv
Wlodimirova osobnog zdruga? Jesi ti luda? Tu ni tvoje moi ne pomau, vjeruj mi.
- Ali... ali... - nije se dala Luna. - Ja ih mogu sve zapaliti, mogu cijeli Drachenstein sravniti
sa zemljom, znate da mogu...
- Moda - kimao je Karlo. - Ali ne ide to tako, mila. To o emu ti govori ne moemo,
tonije, ne smijemo izvesti, bez mree nevienja. Moramo i na ljude misliti, a ne samo na sebe.
- Znai, vampirima je sve doputeno? Oni mogu raditi to god ele i zagoravati svima
ivot, a mi se ne smijemo ni braniti? To nije fer! - ljutila se Luna.
- Nije fer, ali je jedino mogue, duo - ubacila se i Mona.
- to bi bilo s nama kad bi ljudi otkrili nau prisutnost, kad bi saznali za nas. Da ivimo tu,
meu njima. U staro doba, koje su ljudi, nasreu, potisnuli iz kolektivnog pamenja i strpali u legende,
nas su vjetice nemilice proganjali, palili na lomaama, a vukove u hajkama umlaivali toljagama, kad su
bili najranjiviji, za punog Mjeseca. Trajalo je to tisuama godina. Mi smo se morali tome prilagoditi, ili
izumrijeti. A ljudi, oni ionako nisu bili nita krivi, jer nisu znali nita, neobrazovani, jadni i mali, i uvijek
u strahu od mraka, od Tame, gdje su zaista ivjela bia koja su im mogla nauditi. Vampiri, orkovi, pa ak
i malici, sveg su se tog zla ljudi opravdano bojali. Pa su i nas u taj ko svrstavali, ne znajui da mi
radimo za njihovo dobro. Ali da se sad razotkrijemo, ljudi bi opet reagirali na isti nain, iz straha za
vlastitu egzistenciju, sve bi nas pomlatili. Bez milosti, vjeruj mi, mila. Zato sad ne moemo tako bezglavo
u akciju oslobaanja Ivone. Takvo se to tjednima priprema, da nitko od ljudi za to ne sazna.
- Znai, Ivonu emo rtvovati da bismo zatitili svoje dupe? - zaprostaila je Luna, a svi su
je mrko pogledali.
- Luna! Kako se to izraava? - obrecnula se Mona.
- Oprosti, bako, evo odmah u se ispraviti, dakle, Ivonu emo rtvovati da bismo zatitili
donje dijelove naih lea, ha? Jesam se sad kulturno izrazila? - nije odustajala Luna.
- Nikog mi neemo rtvovati! - javila se napokon i Vanessa. - Ako tko treba ispraviti sav
ovaj kaos to je nastao, onda sam to ja, ja sam za sve kriva. Ja u poi k Wlodimiru i moliti ga da...
- Daj ti zaepi! - dreknuo je na nju Karlo. - Zaepi vie! Da te nisam uo, jesi me
razumjela? Mona, reci svojoj keri da se sluajno ne usudi petljati u ovo jer u je golim rukama zadaviti.
- Karlo... - krenula je obzirno Mona.
- Nita, Karlo, reci joj nek ide u sobu, nek se tamo zatvori, da je vie ne gledam! -
poludio je naisto Karlo, a Vanessa u suzama otrala u sobu i zalupila za sobom vrata. Mona je pola za
njom. Ovaj put nije utjela.
- Zato si ila k Lilith? - upitala je s vrata.
- Da pomognem Meliti - kroz suze je projecala Vanessa.
- Zato mene o tome nisi obavijestila?
- Nije bilo vremena, bojala sam se da...
- Vanessa - upala joj je u rije Mona - ne vrdaj mi sad. Ima mobitel, mogla si nazvati,
mogla si me pitati to ja o tome mislim.
- Ne znam, mama... ne znam zato te nisam nazvala.
- Jesi se htjela osvetiti Meliti? Je l istina to to Karlo tvrdi?
- Neee! -zaurlalaje Vanessa. - Nije istina, to je najgnjusnija optuba to sam je ula. Ne bih
to nikad uinila, zna da ne bih.
- U redu, ja ti vjerujem, ali... kako e ti Karlo u to povjerovati?
- Ne znam... Bojim se da sam ga izgubila, mama. Zauvijek.
- A trebala si samo nazvati - rekla je Mona i otila.
Peto poglavlje

Krvava gozba za zmaja Hasana



Wlodimiru su jo u uima zvonile Karlove rijei. Samo mi je jo to falilo, pomislio je u sebi.
Nanjuio je on sino nevolju, vene male Ledinskice odisale su snanim vujim smradom, ali da je Ivona
Wolfhartova ki, to nikako nije mogao znati. Ne, to ne moe biti istina, bodrio je samoga sebe, to se vuji
general ali, nju je Meliti napravio neki drugi vuko. A onda je trezveno priznao tu mogunost kao
vjerojatno istinitu, morao je stoga prvo dobro razmisliti to e uiniti s Ivonom.
Hasan ga je blijedo gledao kako odsutno pilji u zid i u glavi vrti neke svoje filmove koje oito nije
htio podijeliti s njim. Previe je to za njega bilo, sve te Wlodimirove kombinacije i varijacije, esto to
nije mogao pratiti pa se oslanjao na pobratimski zavjet to su ga jedan drugome davno dali i krvlju
zapeatili. Tuom, naravno. No, Hasana je ponovno roenje Drakule strano uplailo, dobro se on sjeao
kako je vlaki krvolok haraio u svoje vrijeme. Nije imao milosti ni prema kome, a posebice prema
onima za koje je smatrao da su ga izdali. Te ne bi odmah ubio. A ne, za takve je Drakula izmislio novu
vrst muenja do smrti, najstraniju otkad je svijeta i vijeka - nabijanje na kolac.
Hasan je progutao knedlu od jeze to mu je prola tijelom kad se prisjetio svog prvog susreta s
Drakulom, bilo je to davno, prije mnogo stoljea, kad se kao turski plemi protiv njega borio u Bosni.
Drakula je predvodio kranske ete, bio je mudar i nepredvidljiv ratnik, namamio je Turke u klopku,
mnoge odmah posjekao, a ostale je, nakon to su se predali, na otre kolce nabio pa su umirali polako
danima, u najstranijim mukama. Hasana je ta kob ekala, stajao je i on u redu za kolac kad se odnekud
pojavio mladi poljski velika i iz reda za smrt izdvojio njih petoricu golobradih aga i begova. Putem im
se i predstavio. Wlodimir Krakowski mu je bilo ime. Odveo ih je u veliki ator zapovjednika grofa
Drakule kojim im je, svakom posebno, ponudio ivot, ako prijeu u njegovu slubu. Mislei da Drakula
od njih trai da prijeu na kranstvo, etvorica Hasanovih drugova odbila su ponudu. Smjesta su
odvedeni na stratite. I dok su se izvana uli njihovi strani krici i nabijanje bata o kolac, Hasan je
moleljivo pogledao u Wlodimira i nijemo od njega traio pomo, a ovaj mu je glavom kimnuo i tako mu
dao znak da na ponudu pristane. Drakula mu je estitao, vrsto mu stisnuo desnicu pa mu iznenada zario
onjake u vrat. Hasanu se zavrtjelo u glavi, pao je u nesvijest, nekoliko dana bio u bunilu, a da nije znao
to mu se dogaa. Jedne se noi probudio, io, veseo i odmoran, pun snage kakvu dotad nikad nije
iskusio. Wlodimir je bio uz njega, i tad i sljedeih mjeseci, Drakula ga je za njega zaduio, da ga pazi i
svemu poui. Poslije su ga i u Red zmaja primili, a Hasan je Drakuli vjerno sluio svih iduih stoljea,
dok nije otiao na poinak. Kad se Wlodimir uspeo na vlast, prvi mu je pristupio, a sad kad se Drakula
vratio, takva ga je panika uhvatila da mu se mozak zblokirao. Smjekao se i glumio pred Wlodimirom, a
zapravo je ve bio negdje na pola puta do odluke da se vrati pod Drakulin stijeg. Wlodimir mu je bio
prijatelj i pobratim, ali Hasanu nije padalo na pamet da skona svoj dugi ivot nabijen na kolac. Jer
Drakula, dobro je znao, za njega, ni za bilo kojeg drugog izdajnika, nee imati milosti kad ih se doepa.

Vjerni je Alojz Pofuk vlanom maramicom brisao golu i mravu Drakulinu guzu, na koju je potom
nanio debeo sloj ljepljive Pavlovieve kreme, da se ne zajede. Vjeto mu je oko kukova postavio pelenu
na iak pa mu navukao nazad gae i hlae. Kad je i remen stegnuo, Pofuk je podviknuo:
- Gotovooo! Gospodaru! Tek tad se Sinia usudio ui u salon, a za njim i neki ovjek.
- Doktore - obratio mu se Sinia - ovo je taj moj prijatelj o kojem sam vam govorio. Neto
s njim nije u redu. Nije vie onaj stari.
Doktor Kaimir Kukuljica dugi je niz godina bio u Siniinoj slubi kao njegov osobni lijenik, a
otkako je u penziji, posjeuje ga barem jednom na tjedan. Doktor Kukuljica, neko ravnatelj
zagrebakoga Centra za transfuziju krvi, opskrbljivao je Siniu hranom i za to bio bogato nagraen, a
obavljao je, tu i tamo, i rutinske lijenike preglede, iako za to nije bilo neke velike potrebe jer je Sinia,
kao vampirski zmaj, uvijek bio savreno zdrav. Da je, kojim sluajem, i nogu polomio, zarasla bi mu za
pet minuta. Zmajska je krv sama po sebi bila ljekovita, vampirima nije moglo nauditi nita osim Sunca,
glogova koca i vuje sablje. Sinii nije bilo jasno ovo to se dogaa s Drakulom pa je doveo doktora
Kukuljicu da ga pregleda.
Drakulu su posjeli na stoi, a doktor Kukuljica je iz svoje male, crne lijenike torbe izvadio
stetoskop, stavio ga oko vrata pa zamolio uvaenoga grofa da zadigne majicu, no ovaj uope na to nije
reagirao, samo je blentavo zvrljio pogledom po zidovima i u sebi se pitao tko su ti tipovi oko njega, i to
hoe. Sinia je Alojzu pokretom glave naloio da pomogne doktoru. Drakula se nije opirao, ak se stao
mekoljiti i kikotati poput djearca kad mu je doktor prislonio hladnu spravu na prsa. Kukuljica je pomno
sluao Drakulino vampirsko srce, to je kucalo bitno drukije od ljudskog, sporo, jedva ujno, ba kao i
Siniino, i u ostalih vampira, zato se doktor zbog toga uope nije zabrinuo. I sve je ostalo u Drakule
fiziki bilo u najboljem stanju, Kukuljica mu je pregledao oi, ute i upale, ba kakve i trebaju biti, ui,
malko zailjene na vrhovima, te usta puna biserno bijelih zuba, meu kojima su se isticala dva golema,
otra, pola pedlja dugaka onjaka. Na kraju pregleda jo ga je batiem udario ispod koljena da Drakuli
oita reflekse. Savreno su radili. Drakula je bio zdrav ko dren. Ali njegov je pogled i dalje vrludao, u
oima mu je jasno pisalo da nije svoj.
- Onda, doktore, znate li o emu je rije?
- Gospodine Sinia, morao bih vaem prijatelju izvaditi malo krvi za analizu, ali i ovako
sam prilino siguran da je rije o Alzheimerovu sindromu. to je, naalost, neizljeiva bolest. Kako kod
ljudi, a tako, kao to vidite, i kod pripadnika vae vrste.
- Alzheimer? To je strano. Sigurni ste? Sto posto?
- Kaem vam, trebao bih analizirati grofovu krv, ali da... prilino sam i sad siguran da se
radi o Alzheimeru.
- Dobro, izvadite mu krv, da budemo naistu s tim.
Kukuljica je kimnuo i iz torbe dohvatio injekciju s velikom iglom pa posegnuo Drakuli za
podlakticu, da mu je prvo podvee. No, u tom se trenu neto zaarilo Drakuli u oima, a da to isprva nitko
nije primijetio. Drakuli su se lampice svijesti brzo palile po mozgu, u tren je oka bio pribran i svjestan
svega, kao nekad davno. Pred sobom je gledao nekog ovjeka s iglom u ruci, koji ga kani njome ubosti,
pored je stajao Sinia, odmah ga se sjetio, bio mu je dugo vjeran, pravi zmaj. S druge strane jo neki
ovjek, starac, taj mu nije predstavljao opasnost, brzo je procijenio Drakula. Osjetio je i glad, ljudska mu
je krv pred nosom neodoljivo mirisala, mamila ga da se poslui, da je se dosita napije. Jadni doktor
Kukuljica u zadnjem je trenutku svog ivota primijetio ive vatre u Drakulinim oima, no tad je za njega
ve bilo prekasno. Drakula ga je svojom nadljudskom brzinom i snagom epao za okovratnik, poletio s
njim zrakom preko cijele sobe i zabio ga o zid tako snano da su mu sve kosti popucale, te mu zario
onjake u vrat i u jednom mu grizu iupao grkljan. Kad je krv stala itati na sve strane, a Drakula se
neutaivo njome hraniti, Sinia je umalo od silne sree zaplakao. Vratio se, radosno je pomislio. Za svaki
je sluaj odmah zapovjedio gospodinu Pofuku da se smjesta pokupi iz salona, da Drakula i na njega ne
nasrne, pa je priao svom stvoritelju, svom uitelju da ga napokon vrsto zagrli i zaeli mu dobrodolicu.
Kad se Drakula dosita nahranio, stao je, krvav od glave do pete, pred Siniu pa se iroko nasmijeio, a
brk mu je radosno zatitrao.
- Sinia, vjerni moj Sinia - rekao mu je.
- Gospodaru, tako sam sretan to vas opet vidim - kleknuo je Sinia pred Drakulu na
koljena.
- Ustaj, zmaju, ustaj na noge junake, da te vidim - naredio je Drakula, a Sinia odmah
posluao, pa ga je grof jednom rukom oko vrata snano obujmio i k sebi prigrlio te mu drugom rukom po
tjemenu oinski proarao. - I ti si mi ostario, kosa ti se prorijedila.
- Starost, grofe, starost nas je sve pritisnula - upao se Sinia iz njegova vrstog stiska.
- Ajde, daj mi neto fino sad da popijem, da iz grla sperem gorak okus ovog ie, pa mi sve
ispriaj kako si me pronaao.
- Joooj, imam za vas, grofe, pravu stvar. Fina, djevianska, iz dobre godine, mislim da e
vam prijati - radosno je Sinia skakutao do svog bogatog mini bara.
A kad se vratio s boicom tamnocrvene tekuine i dvjema aama u rukama, zatekao je Drakulu
kako ami na rubu sofe, prekrienih ruku, i pilji u pod. Kleknuo je kraj njega i zagledao se duboko u
Drakuline oi u kojima Drakule vie nije bilo. Sinia je tuno uzdahnuo, sjeo uz njega i zagrlio ga. Tad se
zaulo ono neugodno ,,prrrd!, a odmah potom zrakom se proirio i uasan smrad. Sinia je dreknuo: -
Pofuuuk! Gospon Pofuuuk, pomo!

Marljivi je pobonik Jegor za svoga gospodara Wlodimira i njegova zmajskog druga Hasana
priredio velianstvenu gozbu. Ne dvije, ni tri, nego ak etiri mlade, goludrave i prestravljene djevojke
stiskale su se uza zid trpezarije i drhturile od straha, a kad su strani vampiri uli, poele su panino
vritati. Hasanu su onjaci ispali iz valja od tog divnog prizora. Nije se mogao suzdrati, odmah je
navalio na mlado meso.
- Samo ti uivaj - rekao mu je Wlodimir - to je sve za tebe, a ja moram ii, imam nekog
posla.
- Mmmmhrrrmmm - promrmljao je, halapljivo gutajui Hasan, ne obazirui se vie na
Wlodimira koji ga je ostavio samog i za sobom zatvorio vrata, da ne slua te grozne krike iznutra.
- Niste gladni? - upitao ga je Jegor.
- Ma ne, nisam - pravdao se Wlodimir. - Nego, da te pitam neto, ona vjetica Ledinski, to
sam ti je na poklon dao, to je s njom?
- Pa... nita, gospodine, dolje je, u mojoj sobi.
- Aha... znai, iva je?
- Jest, a zato vas to zanima, ako smijem pitati?
- Neto je trebam, vodi me k njoj!
im je Wlodimir stupio u Jegorov sobiak, Melita je nasrnula na njega, izbezumljena pogleda,
rastrgane spavaice, iz koje su joj ispadale gole grudi, zapjenjenih usta i iskeenih onjaka. Nije imala
anse protiv njega, Wlodimir ju je epao za iju pa rukom odalamio posred lica tako da je Melita od
siline udara odletjela tri metra od njega i stropotala se na hladni, kameni pod. Jegor joj je smjesta priao
i njeno joj stavio glavu sebi u krilo. Zagrizao si je u zapee i svojom joj crnom krvlju protrljao
natuene usnice. Melita je odmah dola k svijesti i zabila nos u ranu na Jegorovoj ruci pa stala pohlepno
piti iz nje. Tek tad je Wlodimir na njezinu vratu primijetio dvije masne, zagnojene rane od vampirskog
ugriza. Namrtio se, iako ga to nije nimalo iznenadilo.
- Jegore, to se to ovdje dogaa?
- Gospodaru, nemojte se ljutiti, Melita mi se oduvijek sviala.
- Znam da ti se sviala, zato sam ti je i poklonio, a ti si je, bez mog znanja, odluio
pretvoriti?
- Gospodaru... - tuno je kazao Jegor, pogladio Melitu po bujnoj crvenoj kosi pa ju njeno
odigao s poda u naruje i takvu donio pred Wlodimira. - Oprostite mi, znam da ona samo vama pripada.
- Dobro, dobro, samo mi se nemoj tu pekmeziti - bilo je Wlodimiru ao. - Dobio si je na
poklon, sve ti je oproteno, ne brini se.
- Mislio sam... - poeo je neodluno Jegor - ma znate kakav je taj na vojniki ivot,
samotan i pust, ve mi je dosta tog pranja i peglanja, htio bih da se netko brine za mene, da mi nou grije
hladne noge. I tako to...
- ek, ek, Jegore, jesam ja to dobro shvatio, ti se njome hoe oeniti?
- Da, gospodine, i traim od vas blagoslov.
- Jesi siguran? - ispitivaki ga je pogledao Wlodimir.
- Siguran sam...
- Dobro, kad je tako, moj blagoslov ima. Sad je bolje dobro svei da si ne uini neko zlo,
dok se skroz ne pretvori. Kad se to desi, odmah da si me izvijestio, moram je neto vano upitati.
- Naravno. I... hvala vam, gospodaru, puno vam hvala.
- Nita, i drugi put, vjerni moj Jegore.

Tri su lomaice bile posloene na plai uz more, u skrovitoj uvali ispod kue Luninih pokojnih
roditelja na Peljecu. Na lomaama tri mala jeevska tijela, Piko, Sivko i Bocko, a oko njih Erik, Sven i
Vasilisa, s upaljenim bakljama u rukama. Na Erikov su znak potpalili suho granje to je brzo planulo i
zahvatilo pokojnike. Bio je to dostojanstven oprotaj od trojice hrabrih ratnika koji su umrli na astan
nain, oprotaj uobiajen u svijetu bia, s obiju strana. Nikog se nije pokapalo, ak ni crne udovice, da se
zametne svaki trag postojanja svih bia pred svijetom ljudi. Ljudi nisu smjeli znati, zato su sva bia svoje
mrtve spaljivala. Tako je bilo oduvijek, tako je i dandanas.

Bilo je ve kasno i Luna je leala u krevetu, a maii, koje joj je Karlo donio, drijemali su pokraj
nje. San joj nije dolazio na oi, bila je tuna i potitena, kako zbog Ivonina nestanka, tako i zbog velike
svae i vjerojatnog razvoda njezine tete i tetka, njezinih staratelja. Najtee joj je padalo to to nikome od
njih nije mogla pomoi. Sve su to ve jednom proli, kad je Vanessa uoi ljeta otkrila da su Karlo i
Melita neko mutili sa strane, a posljedica te afere bila je Ivona. Tad je Vanessa ispalila na Karla, traila
razvod i isplakala hektolitre suza, no naposljetku mu je oprostila, a pomirili su se usred bitke kod
Drachensteina. Luna je ipak uoavala ogromnu razliku izmeu tadanje i sadanje situacije - tad su
povrijeeni bili samo Vanessini osjeaji, a sad su se u ivotnoj opasnosti nale Ivona i Melita, koju su
nekako svi ve otpisali, doslovce prekriili jer se iznova poela baviti crnom magijom. Luna je i u svojoj
reakciji jasno uoila razliku izmeu onoga onda i ovoga sad - prije tri se mjeseca sa strahom pitala to e
se s njom, siroetom, dogoditi ako se Karlo i Vanessa razvedu, hoe li zavriti u domu za nezbrinutu
djecu, a sad straha vie nije bilo, samo tuga. Luna je znala da je svi vole, da su je Wolfharti prihvatili kao
punopravnog lana obitelji. I bit e joj teko ako se njena nova obitelj raspadne, ali nee biti smak
svijeta, znala je. A Karlo, ako i ode, ostat e dio njezina ivota, u to je bila potpuno sigurna.
,,Kuc, kuc, zaulo se s vrata, a prije nego to je Luna uspjela ita odvratiti, u sobu je glavu
promolila Vanessa.
- Ne spava? - upitala je i sjela kraj Lune na krevet.
- Ne. Razmiljam...
- Otkud ti ovi preslatki maii?
- Karlo mi ih je poklonio. Zapravo, jednog meni, a drugog Ivoni.
- Karlo... - tugaljivo je ispalo Vanessi.
- Vas dvoje? to ete sada? - zanimalo je Lunu.
- Ne znam... Luna, ti si bila sa mnom, ula si to je Lilith rekla...
- Da, ula sam, teta, i ja ti vjerujem. Vjerujem da te ona prevarila, jer je obina zloinka i
luda kravetina, i vjerujem da nita loe nisi htjela ni Meliti, ni Ivoni. Ali tako je ispalo. A Karlo, on...
- On e me ostaviti - nastavila je Vanessa. - Nee mi nikad oprostiti. I jo ako se neto
Ivoni dogodi...
- Ivoni se nee nita dogoditi, vjeruj mi! - tjeila ju je Luna.
- Ivona je ilava, nee se ona tek tako predati.
- Ako je Wlodimir zarazi vampirskim bijesom, tko zna kakve e to posljedice imati, mogla
bi umrijeti.
- Wlodimir sad zna da je Ivona Karlova ki, nee se usuditi.
- Nadajmo se, nada je jedino to nam je preostalo.
- Teta... Uf, kako da ti to kaem?
- to, Luna? Reci, zna da meni moe sve rei.
- Moj novi razrednik eli sutra ujutro, prije kole, razgovarati s tobom, u vezi s mojim
nedolaskom na prva dva sata...
- Nema problema - kimnula je Vanessa i nasmijeila se.
- Ne ljuti se?
- Opravdano si izostala, zato bih se ljutila?
- Opravdano za tebe, a to e rei moj novi razrednik.
- Imat e puno razumijevanja, vidjet e - tajnovita je bila Vanessa. - A sad, spavanac...

Ni Sven nije mogao zaspati, ali iz mnogo prizemnijih razloga. Iako je bio jako umoran, nije mogao a
da ne uje priguene uzdahe pune strasti, to su dopirali iz jedne od soba na katu, gdje su se smjestili
zarunici Erik i Vasilisa. Sven je leao u polumraku, na sofi u prizemlju, i buljio kroz mjeseinom
obasjane prozore. Tad su mu se iznenada nosnice rairile, a u njih je uao dobro mu poznati smrad. I onih
uzdaha s kata nejednom je nestalo. im se Sven pridigao i dohvatio pumpericu, Erik i Vasilisa su na
vrcima prstiju, vrlo oskudno odjeveni, sili dolje. Sven je dobacio bratu puku, a Vasilisa je ionako u
rukama ve vrsto stiskala svoj tap. Zauzeli su borbene pozicije. Vrata su se ubrzo odkrinula, a pet do
est sjena ulo je unutra. Vasilisa je prva opalila, snopom zelenkaste plazme iz svog ,,topa napola je
sasjekla jednog vampira, a svjetlost iz njezina oruja iskoristili su Sven i Erik i precizno eliminirali
drvenim mecima jo dvojicu, koji su se odmah pretvorili u prah i pepeo. Kad je jedan od preivjelih
krvoloka skoio prema Vasilisi, Erik ga je u zraku uhvatio i zavrnuo mu vratom pa mu smjesta srce
glogom zakolio. Kad se i taj, uz krike, u prah pretvorio, nastala je jeziva tiina. No, vukovima nije bio
nikakav problem nanjuiti vampira, Erik i Sven samo su se pogledali te zajedniki zapucali po onom
petom, koji se skrivao na stropu, tono njima iznad glava, pa su ubrzo doslovce ostali posuti pepelom.
Ali na to nisu ni trepnuli, jer je jedan vampir jo negdje vrebao. Sven ga je prvi nanjuio, krio se u
najmranijem kutku boravka. Svi su krenuli onamo, oprezno da ih ne iznenadi brzinom i nekoga ne
ozlijedi. Kad su prili mjestu s kojeg je dopirao vonj vampirske nazonosti, ugledali su neto to svakako
nisu oekivali - mladu djevojku, duge smee kose, kako ui u kutu i plae, trese se od straha i oaja. Da
je vampirica, moglo se zakljuiti jedino po dva onjaka koja su joj virila iz usta. Erika samilost nikad
nije lupala kad su krvopije bili u pitanju pa ju je grubo uhvatio za kosu i preneraenu htio probosti
glogovim kocem kroz srce, no u tome ga je sprijeio Sven.
- Nemoj, bar dok je ne ispitamo, mogla bi nam biti od koristi.
- U pravu si - kimnuo je Erik pa mladoj vampirici iza lea na ruke stavio lisiine. Odvukao
ju je do one sofe i grubo bacio na nju.
- Tko si? Koliko vas ima? - unio joj se u lice, a vampirica je tiho jecala. I utjela. Erik joj
je bez milosti opalio snanu amarinu.
- Koliko vas ima? Tko vas alje? - derao se Erik, a Svenu je nekako bivalo sve vie ao te
nesretnice.
- Brate, pusti je, vidi da je u oku zanijemila - rekao je Eriku.
- Znai da nam nije od koristi. Vasilisa, duo, jel bi je ti, ha? - smjekao se Erik i pruao
zarunici kolac, a ona ga je spremno prihvatila, s ubilakim arom u oima.
- ekajte malo - oglasio se opet Sven. - Ubijanje vam nikud nee pobjei, nek prvo da
doe k sebi, onda e nam sve ispriati.
- Sofija... zovem se Sofija - promucala je tiho vampirica.
- Eto vidite, to sam vam rekao? - laknulo je Svenu.
- Onda, Sofija, da ujem... - mrtio se Erik.
- Ja nita ne znam, vjerujte mi. Prije tjedan dana u disku sam upoznala Miroslava, to je onaj
to ste ga prvog sredili. Odveo me na plau, bilo je romantino, poeli smo se ljubiti, a onda me iznenada
ugrizao za vrat. Izgubila sam svijest, a kad sam dola k sebi, shvatila sam da se neto runo sa mnom
dogodilo. Oko mene su bili ti tipovi, Miroslav i jo neki, njih desetak, dali su mi da pijem krv, a ja sam to
spremno prihvatila, na svoje zaprepatenje. Nitko mi nije nita govorio, nitko mi se nije obraao, samo
sam im sluila za zabavu, Miroslav me svake noi drugome poklanjao, a ja sam htjela umrijeti od silne
sramote. Noas je Miroslav bio primio poziv na mobitel pa naloio svojima da se spreme za akciju.
Mislila sam da e mene ostaviti, ali nisu.
- Znai, ima ih jo petorica? Ako sam dobro shvatio... A gdje su? Gdje vam je gnijezdo? -
nastavio je s pitanjima Erik.
- Ne znam, zbilja... - skrueno je priznala Sofija.
- I to je to - kazao je Erik i opet dohvatio glogov kolac.
- Sofija, puno ti hvala na informacijama, a sad je vrijeme da se pridrui svom pajdi
Miroslavu i ostalim hrpicama pepela.
- Ti se ali? - ozbiljnu je facu sloio Sven.
- A ti je, to? Misli pustiti? - udio mu se Erik.
- Ne mislim, ali... ne moe jadnicu tek tako likvidirati, nije ona nita kriva. Na prijevaru
su je pretvorili.
- I? Kakve to veze ima?
- Tata se s takvim nepotrebnim ubojstvom nikada ne bi sloio - zauzeo se za Sofiju do kraja
Sven.
- Zna ta, braco, ako si ti takav humanitarac, onda se ti brini za nju, a mi idemo gore u
sobu, na spavanje.
- Na spavanje? - zaudila se Vasilisa.
- Na spavanje - namignuo joj je Erik, a ona mu se bacila oko vrata i strastveno ga poljubila
pa su oboje odbauljali na kat.
Sven je ostao sam, u prilino velikom problemu. Bio je umoran, a kraj njega vampirica vrlo otrih
zubi. Nije da joj nije vjerovao, ali... Stoga je za svaki sluaj iz vojnike torbe izvadio prst debeo elini
lanac, dug dobra dva metra, i omotao ga Sofiji oko nogu, pa sve triput zakatanio. Na ruke joj je, uz one
Erikove, stavio i svoje lisice, pa joj na kraju jo i usta krpom zapuio. Sofija ga je sve to vrijeme
moleivo gledala, ali nita mu nije rekla, sretna to joj je barem ivot sauvao. Zapakiranu ko veliku
buolu, Sven je Sofiju ostavio na sofi, a on se uvukao u vreu za spavanje na podu. Njene su ga velike
smee oi promatrale u polumraku i polako se punile suzama. Sven se saalio nad njom.
- Evo, je l sad bolje? - izvadio joj je onu krpetinu iz valja.
- Ubit ete me, jelda? Tvoj brat i ona njegova?
- Neemo. Ja im neu dati.
- Zato? Zato si tako dobar prema meni?
- Zato jer je tako pravedno. Ako dosad nisi nikog ubila, a iz tvoje se prie to moe
zakljuiti, znai da si pred zakonom nevina.
- Zakonom? Kakvim zakonom?
- Naim Zakonom svjetla i pravde. I Erik to zna, ali ti ne vjeruje, on ne vjeruje vampirima,
i toka. Za njega ste svi isti, svi krivi, i svi zasluujete smrt.
- Kakvi ste vi to udni ljudi? I kakvo to oruje imate?
- Mi nismo ljudi, mi smo neto vie od toga.
- Ne razumijem...
- Znam da ne razumije, zapravo, nadam se da ne razumije, da je sve ono to si nam
ispriala istina.
- Ne vjeruje mi? Jasno... zato bi mi vjerovao?
- Recimo da sam oprezan - zijevnuo je od umora Sven.
- Spava ti se? Ja vie ne mogu spavati nou, a danju ne znam za sebe. Nikad nisam
vjerovala u te prie o vampirima, a vidi me sad. Tome lijeka nema, je li? - a Sven je na to samo kimnuo.
- Ne elim tako ivjeti - tuno je rekla Sofija. - Obeaj mi neto, molim te. Kad doe za to
red, ako me budete morali smaknuti, obeaj mi da e to ti, da me nee dati bratu i onoj njegovoj. elim
umrijeti od tvoje ruke. Obeaj mi...
- Obeavam - smrtno je ozbiljno potvrdio Sven.
esto poglavlje

Kloniranje mjenjolika



Wlodimir nije krio zadovoljstvo, svaku je od triju Barbara Lux, to su ponosito stajale pred njim u
svojim arenim ljetnim haljinama, oinski pomazio po obrazu.
- estitam na obavljenom zadatku - pohvalio ih je.
- A estitam i vama, deki - obratio se profesoru Perlmanu i doktoru ukiu - klonirati
mjenjolika, nije li to znanstveni uspjeh vrijedan Nobelove nagrade, ha?
- Jo da netko za to zna - tiho je rekao uki.
- Da, razumijem vau frustraciju, Ivice - kimao je Wlodimir - ali, na alost, ili na sreu,
morat ete se zadovoljiti mojim usmenim hvalama. I, naravno, poveom svotom to vam je nedavno sjela
na raune u vicarskoj.
- Naravno, naravno - ponovio je Perlman.
- Curke, vi ste svoje obavile - okrenuo se Wiodimir k Barbarama Lux - sad moete na
zaslueni odmor.
Barbare su ga smjerno posluale pa se zaputile na drugi kraj supertajnog laboratorija u podzemlju
Drachensteina, gdje su stajali golemi spremnici puni mutne tekuine. Tri s kraja bila su prazna, Barbare
su zakoraile svaka u jedan te se uas otopile u neto nalik blatnoj vodici.
- Deki - nastavio je potom Wlodimir - zbilja sam impresioniran vaim radom na
mjenjolicima. Ono s ubacivanjem zmijskog otrova naprosto je genijalno. Kako ste se toga dosjetili?
- Pa... - poeo je profesorski Perlman - u eksperimentima smo odmah doli do zakljuka da
mjenjolika iva voda ima fantastinu mo apsorpcije svega to je u tekuem stanju, a da to ne utjee na
njihov originalni DNK zapis, pohranjen u obinim molekulama. Ukratko, sluajno smo do tog doli, da
budemo iskreni.
- to time hoete rei? - zbunio se Wlodimir.
- U znanosti, gospodine Krakowski - nastavio je uki - srea ponekad igra presudnu ulogu
kod velikih otkria. A nas je ve jednom pomazila u ovom s mjenjolicima. Zato vas molimo da nam date
jo malo vremena, to to od nas traite suvie je zahtjevno.
- Moda, ali je i logino, to ste mi i sami priznali, kad smo prvi put o tom razgovarali - nije
se dao Wlodimir.
- Ljudi, bia, veliki, mali, ak i glupi orkovi, svi to mogu, samo mi ne moemo, samo ja ne
mogu. Dosta mi je toga! U naim je legendama zapisano da e prvi Dnevni eta ujediniti sve vampire i
pokoriti svijet, koliko e moan biti. A sad mi vi recite, da citiram velikog mislioca Timona, najboljeg
Pumbina prijatelja: Ako ne ja, onda tko? Ako ne sad, onda kad?
- Vi zbilja vjerujete u tu teoriju o zajednikom pretku vukodlaka i vampira? To jest, da su
vampiri nastali od vukodlaka. Jer to nam je zasad jedini trag po kojem radimo - zapitao je Perlman.
- Ma neam pojma iskren je bio Wlodimir. - Ali nita mi drugo suvislo nije palo na pamet
za ovih stotinjak godina, koliko dumam o tome. I znate to u vam jo rei, gospodo, da ste vi na svoje oi
vidjeli, kao to sam ja vidio, vukove za punog Mjeseca, kad se u udovita pretvore, kad im tijela
odlakave, razum im se zamuti, a zubeki narastu... Kolju sve to stignu i dohvate. I ono najvanije, liu krv.
Iz vruih rana. Krv je ono to trae, to ele, za im eaju, kad se pretvore. Nije li vam to poznato
odnekud, ha?

Grof Drakula je irom otvorenih oiju buljio u areni zaslon televizora i pozorno sluao neku lanu
vraaru kako ljudima nakon ponoi baja gluposti, navodno im proriui sudbinu. Nije kuio ni rijei,
samo je fasciniran, uope ne trepui, gledao preda se i svako malo prstima segnuo do ekrana -
elektricitet bi ga lagano pucnuo, a on bi puhao u prste i udio se. Sinia je sjedio za radnim stolom,
izgubio je ve svaku nadu da e se Drakula vratiti na staro, znao je on dobro kakva je to strana bolest taj
Alzheimerov sindrom. Epizode svijesti i nesvijesti se izmjenjuju u nepravilnom ritmu, sve do onog
stranog trena kad nesvijest prevlada, a nad um se bolesnika spusti vjena tama. Sinia je bio oajan, nije
imao pojma to sad da uini, nije ga mogao tek tako ostaviti negdje, kraj puta, da skapa od gladi, ili
sunca. Ipak je bio odgovoran za Drakulu, ta on ga je iskopao. Razmiljao je da ga moda vrati tamo gdje
ga je naao, u onaj grob na pjeanom otoku, no tu je mogunost odmah prekriio jer nipoto nije elio
ponoviti susret s morem, i sve to uz to ide - munina i riganje preko ograde. Uostalom, dosjetio se
Sinia, zato to mora biti otok, zato ga ne bi zakopao tu negdje, u okolici Zagreba. Vrtio je Sinia u
svojoj glavi razne varijante, a onda mu se pripikilo pa je skoknuo u kupaonicu. Kad se vratio, umalo ga
je lag streho - Drakule u salonu nije bilo. Sve je pretraio, ak je i ispod kreveta zagledao, Drakula kao
da je ispario.

Neka se sjena brzo kretala po crvenim gornjogradskim krovovima. Tiho i neujno, kao da crijepove
nogom uope ne dotie. Samo su oi vatreno iz nje svijetlile - Drakula je zastao i s visine pogledao grad
to je spavao pod njegovim nogama. Duboko je udahnuo svjei noni zrak u plua i pomislio kako ga
Sinia sad sigurno posvuda trai, lud od brige. No, nije si mogao pomoi, morao je otii u etnju, u lov,
kao nekad, e je bila jaka, jaa od svega. Naulio je iljaste ui i osluhnuo tiinu. Njegov ga je savreni,
imiki radar uputio na pravu stranu. Preletio je lakoom jo desetak krovova i uurio se na vrhu
Mletake, tono ponad neko dvoje mladih to su tamo, u mraku izmjenjivali njenosti. Na njihovu alost,
to nije dugo potrajalo, zadnje to su u ivotu ugledali bile su Drakuline ute, upaljene oi.

Sinia je po mirisu svjee prolivene krvi lako locirao mjesto pokolja. Mrak mu je pao na oi kad je
ugledao Drakulu kako sav izgubljen i jadan, a krvav od glave do pete, bedasto sjedi pokraj dva krvniki
raskomadana tijela. Brzo ga je pokupio u naruje i s njim pobjegao preko krovova u svoju palau. U
sigurnost. Kad su stigli, probudio je gospodina Pofuka i naloio mu da staroga opere i presvue u novu
odjeu. I nove pampersice. A onda je zamiljen sjeo i uhvatio se od muke za glavu. Samo je o jednom
dvojio - da eka jutro, pa onako bunovan i sav izvan sebe saslua gnjev i prijetnje Karla Wolfharta, ili da
ga sad odmah nazove i prizna mu sve. No, to bi za Drakulu znailo sigurnu smrt jer su vukovi openito na
spomen njegova imena bili alergini. Za Drakuline se vladavine, naime, rat vukova i vampira do te mjere
u krvi rasplamsao da je ovo to sad Wlodimir ini prema tome djeja igra. A mogao bi, napokon se
dosjetio jadu Sinia, za sve okriviti ba njega, Wlodimira, i njegove ljude, koji ionako esto upadaju i
vrljaju po gradu. Zato je odluio priekati do jutra, da Wolfhart sam sazna za ubojstva. Nee mu, znao je
Sinia, nimalo biti lako s Karlom za dana razgovarati, ali to je tu je, druge mu nema. A Drakula, on e
sve to lijepo prespavati.

Premda su neki tvrdili da je lud ko lapa, Wlodimiru se moralo priznati da mu se kotaii u mozgu
vrte vrlo brzo i, po njega, uglavnom u pravom smjeru. to je taj znao zakuhati, to nitko drugi nije mogao.
Bio je majstor prevare, arhitekt obmane i generalni direktor psina svake vrste. U njegovu su se mreu lai
i opsjena dosad mnogi upetljali, bia Tame lako je drao u pokornosti, a ona Svjetla s razlogom su ga se
bojala. Ako ne bojala, onda su ga veoma potovala, kao dostojna suparnika. Nitko ga nije podcjenjivao,
nikome to ne bi palo na pamet, pa ni Karlu Wolfhartu koji je cijelu no presjedio odjeven na sinovu
krevetu, u sobi na katu. Gledao je kroz prozor i u glavi vrtio razne scenarije akcije izbavljenja svoje keri
Ivone iz Wlodimirovih aka. Ali nita pametnije od onoga Luninog svi u napad, sve spali i uniti! nije
uspio smisliti. Da se preko Ivone kanio domoi novca, Wlodimir bi mu priznao da je dri, ovako, inilo
se Karlu, s njom sprema neto drugo. To drugo nije moglo biti nita dobro. Po Ivonu. Ako je zbilja kani
pretvoriti u leptiricu, kao to tvrdi Lilith, onda je sigurno svjestan da to znai novu objavu rata izmeu
dvaju svjetova. Wlodimir zna da mu to nikad neu oprostiti, da u ga nakon toga ganjati do njegove, ili do
svoje smrti, zakleo se Karlo. Ali ako ve ide tako daleko, znao je, onda u rukavu sigurno ima neke adute.
Jake i zasigurno nove, dosad neviene, a sve to vjerojatno ima veze s onom dvojicom znanstvenika koje
je drao u svom podrumu. Utuen od silne nemoi da neto suvislo poduzme u ovoj situaciji, Karlo se
prevalio preko kreveta, sklopio oi i zaspao.

Ivona ni urlati nije mogla, zbog krpenoga poveza u ustima iz njena je grla izlazilo samo nesuvislo i
sve tie mrmljanje. Zgrenih je aka cimala konope kojima su joj ruke i noge bile vezane za elinu
ogradu kreveta, ali pomaka nije bilo pa je brzo gubila snagu. Bila je svjesna gdje se nalazi i kakva je
sudbina eka. Iako je spavala 24 sata, svega se ivo sjeala. Posebno mamine paklenske juhe koja ju je i
dovela u ovaj nezavidni poloaj. To to ju je roena mati prodala vampirima ko vreu krumpira peklo ju
je mnogo jae od rana na zapeu gdje su joj se konopi usjekli u meso, peklo ju je ak i vie od spoznaje
da e uskoro umrijeti. A opet, nije ju zbog tog mrzila, nije osjeala prema Meliti zaslueno gaenje i
prijezir jer je dobro znala da je njena mama tek obina, jadna i mala ovisnica, upletena u neto to je
daleko premaivalo njene mogunosti i snage. Punu cijenu Melitine ovisnosti o crnoj magiji platit e
Ivona, tako je trebalo biti od poetka, od njezina roenja. Jer svaka je crna udovica morala svoju ker
predati Knezu Tame na dar, kad djevojica navri esnaest godina. Tako je stajalo u ugovoru to su ga
,,obine vjetice potpisale s Drakulom prije mnogo stoljea, da bi uope imale pravo na prakticiranje
crne magije. Te obine vjetice potpuno su se razlikovale od pravih, bijelih vjetica koje su svoje moi
naslijedile roenjem. Obine vjetice, zapravo bi bolje bilo rei arobnice ili bajalice, bile su sasvim
normalne ene, dok se nisu poeljele silno obogatiti pa su se prijetvorno udavale za starije i bogate
mukarce. Kad su zamijeale prvu au otrova i prvog mua pod ledinu spremile, bile su ve pod
okriljem Tame, iz kojeg nije bilo nazad. Zato su ih zvali crnim udovicama. Svaki je novi mrtvi mu
doslovce pomlaivao udovicu za desetak godina, a bogatstvo, to bi ga nasljeivale, umnaalo se. I
Melita je tako poela i vjerojatno bi jo i dandanas bila vesela, sretna i bogata arobnica, da iz jedne
kratkotrajne veze s Karlom Wolfhartom nije rodila ensko dijete. Ivonu. Od tog trena pa sve do prije
nekoliko mjeseci Melita je ivjela u nonoj mori i grozniavo smiljala naine kako da izbjegne obvezu
prema Wlodimiru, kako da spasi svoje dijete. Kad je dolo pet do dvanaest i vrag doslovce pokucao na
njena vrata, Melita je uinila ono jedino mogue - obratila se za pomo Vanessi, najboljoj prijateljici,
iako je unaprijed znala kakav e to potres izazvati u njenoj kui kad se napokon sazna istina o Ivoninu
pravom ocu. I uspjela je, spasila je ker, ak joj je i Vanessa oprostila, a onda se dogodio samo jedan
trenutak slabosti, i sve dobro to je uinila palo je u vodu. Poput prave ovisnice, Melita je pokleknula
pred skupom torbom u izlogu duana, nije joj mogla odoljeti, iskoristila je svoje moi i odetala s njome
doma. A da torbu nije platila. Sad joj se to svetilo na najstraniji mogui nain, Ivona je bila vezana za
krevet, u prozirnoj je spavaici ekala da ju zadesi zla kob.
Wlodimir si nije mogao pomoi, bilo je to jae od njega. Cijelu je no smiljao razloge i davao si
nekog posla, samo da ne ue u tu sobu i ne vidi je kako divna tamo lei, na onom krevetu, nemona i
prepuna straha u oima. Onaj pokvareni Karlo Wolfhart dao mu je misliti, ako je mala zbilja bila njegovo
dijete, nije mogao nasrnuti na nju kao na neku drugu, obinu klinku. Nije htio riskirati da se razboli od
vuje krvi, sad kad mu je i sam Drakula kucao na vrata i prijetio njegovu pravu na prijestolje. A opet ga
je mamila, tako bijela, tanka, prekrasna. Ve je trei put hvatao za kvaku na vratima, i trei put odmicao
ruku od nje, ko da je uarena. Da je barem vidim, da bar malo uivam u tom velianstvenom prizoru,
pomislio je Wlodimir, skupio napokon hrabrost i zakoraio unutra. Sjeo je kraj Ivone, podragao je po
kosi, dok se ona prestravljena bacakala, koliko je od konopa mogla, tamo-amo. Istinska strava u njenim
divnim crnim oima nanovo mu je doslovce zamaglila um pa su mu onjaci skliznuli preko usana. Krenuo
je k njenim nabreklim vratnim ilama, sklopio oi, a onda stao. Jo je toliko snage imao. Pa se iz svega
glasa proderao: - Jegoreee, Jegore, dovedi mi Hasanaaa!!!
Beg Hasan se taman zavalio na kau u svojoj sobi nakon obilate i krvave veere, prederan je
preivao i podrigivao, prevaljene trbuine, kad je Jegor doao po njega. Uope mu se nije dalo sad
trkarati za njim po dugakim hodnicima Drachensteina. Ali morao je, Wlodimir ga je zvao, a kad on
zove, mora da je neto vano. Kad je stupio nogom u onu sobu, s vrata mu je brk zatitrao. Iako sit da sitiji
nije mogao biti, sam pogled na svezanu djevicu bio je dovoljan da u Hasanu pobudi novu glad. Ali ne i da
mu zamagli vid i lii ga svakog opreza. Jer Wlodimir je sjedio uz nju i mazio je po obrazu, to je znailo
da je njegova.
- Onda, ta kae, brate? - upitao ga je Wlodimir.
- Fino, fino - neodreen je bio Hasan.
- Da fino, pomirii. Ajde, pomirii je samo...
- Ma ta u je mirisat, vidim i odavde da je prva liga.
- A je l bi je malo gricnuo, onako, za desert, znam da si upravo veerao, ali... - nutkao ga
je Wlodimir.
- Ma ne znam, ba sam se ubio od deraine, moda kasnije - nije se dao navui Hasan.
- Znam ja to tebe mui, drue stari. Misli ti, ako je ja neu, onda neto s njom ne valja -
lukavo e Wlodimir.
- Nije to, nego... stvarno sam sit, ne mogu vie, puknut u.
- Hasane - povisio je ton Wlodimir - to ti je poklon, za vjernu slubu, moj poklon. A zna
kako je kad ja neto poklanjam?
- To se ne odbija, znam.
- Onda, to eka? - maknuo se Wlodimir od Ivone.
- Znai, samo da je malo gricnem?
- Aha... - kimao je Wlodimir.
Hasan je uvidio da mu druge nema pa je razjapljenih valja oprezno pristupio prestravljenoj Ivoni.
Zario joj je onjake u vrat i stao halapljivo gutati Ivoninu mladu krvcu, a onda ga je Wlodimir uhvatio za
kosu i grubo maknuo s nje.
- Dosta je! - hladno mu je rekao.
Hasan je obrisao usta rukavom, pomalo uvrijeen, dok se jadna Ivona na krevetu nekontrolirano
tresla izbeenih oiju. Wlodimir se pokvareno smjekao, i ekao to e se dogoditi. Nije morao dugo
ekati, Hasan se, s bolnom grimasom na licu, uhvatio za svoj poveliki trbuh i uz jecaje stropotao na pod.
- to si mi to dao? to si mi to uinio? - vikao je Wlodimiru.
- Ajde, ajde, curice, ne dramatiziraj, nee ti nita biti.
- Aaah, pee, sve me pee - urlao je Haso.
- I treba da te pee, kad pije vuju krv.
- Vuju? Mala je vuje dijete? Zato, Wlodimire, zato si mi to uinio? - previjao se po
tepihu Hasan.
- Neko je morao probati, a onda se mislim, bolje ti nego ja.
- Aaah, crni kukave! Izdao si brata svoga! Srami se!
- O, Haso, Haso - preokrenuo je oima Wlodimir - ne pretjeruj. Par dana e nam biti
bubeni, malo e te ariti u tibici, a onda e nam prizdraviti, i opet biti onaj stari, pokvareni krvolok,
kakvog te svi znamo, i volimo. Jegore, odvuci tu debelu guzicu odavde, pliz.
Jegor je kimnuo i rukom zazvao dvojicu Wlodimirovih osobnih uvara da mu pomognu pa su svi
skupa jedva oteglili Hasana niz hodnik do njegovih odaja. Wlodimir je bacio pogled na Ivonu koja je sad
smireno leala, zatvorenih oiju. inilo se kao da spava. A iz dviju stranih, crnih rana na njenu vratu jo
je pomalo curkala krv. Wlodimir je zatvorio vrata, duboko udahnuo i sjeo kraj Ivonina uzglavlja, sav je
treperio, taj je trenutak dugo ekao. Zagrizao si je u zapee i nakapao malo svoje crne krvi po Ivoninim
usnama. To ju je odmah razbudilo, oblizala se jezikom, kao da trai jo. Jo je i dobila, Wlodimir je
uzbueno promatrao kako se Ivona nezasitno gosti njegovom krvlju, sva se bila zamusavila. A onda je
otvorila naglo oi i zagledala se u Wlodimira. I to tako hladno da je ak i Wlodimira jeza prola. U
Ivoninim oima vie nije bilo svjetla, iskra njezina ivota bila je zauvijek ugaena.
Sedmo poglavlje

Novo ruho vampirice Ivone



S prvim zrakama sunca to su njeno pale na dozrele plodove legendarnoga Dingaa, u podnoju
kojeg se nalazila kua Luninih pokojnih roditelja, Sofija se poela neugodno znojiti. Pogledavala je u
usnuloga Svena, ali i u kure na prozorima kroz koje e za koju minutu provaliti za nju smrtonosne zrake.
- Svene, Svene! - aptom ga je zazivala, a on se, umoran od protekle burne noi, samo
okrenuo na drugu stranu i nastavio vrsto spavati. Sofija nije htjela vikati, da ne probudi ono dvoje na
katu, njih se jako bojala, posebice plavue koja bi je sino s gutom smaknula, da nije bilo dobroga
Svena. Morala je neto smisliti, i to brzo. Kako je bila svezana lancima, jedino to joj je preostalo bilo je
da se zakotrlja i prevali dolje, sa sofe, do Svena. To e ga sigurno probuditi, znala je, pa je to i uinila,
ali je pri tom tako jako lupila glavom o pod da joj se sve pred oima zamaglilo.
Sven se, istina, probudio, a kad ju je ugledao kraj sebe, s golemom ljivom na elu, mahinalno ju je
zagrlio. Tad se u boravku pojavio i Erik, kojeg je probudio tresak onih lanaca, i zatekao brata kako na
podu grli vampiricu.
- Dobro jutro, golupii - posprdno im je rekao.
- Ha? ta? - odskoio je dva metra Sven od Sofije.
- Nita, nita, braco, oprosti to sam te prekinuo u trenucima izmjene njenosti s tvojom
novom djevojkom - zajedljivo e Erik.
- Ma daj, to ti je? Nisam ja... nismo mi... - mucao je Sven.
- Deki, molim vas, prestanite, i maknite me odavde, sunce e me spriti - zavapila je
Sofija s poda.
- Nek te malo ofrlji, dobro e ti doi, da dobije bojicu, malo si mi previe blijeda u licu -
grubo se alio Erik.
- Svene, molim te - javila se opet Sofija glasom oajnice.
Sven ju je odigao s poda i ko perce prebacio preko ramena pa s njom put podruma, praen
bratovim pogledom punim uenja i neodobravanja. Dolje, ispod kue, gdje su butelje vina spavale i
ekale svoju zrelost da mogu u neiju au, bilo je prohladno i, za Sofiju najvanije, mrano, kao u grobu,
to bi se reklo. Nije bilo prozora, a time ni mogunosti da dnevno svjetlo dopre unutra. Ono neonsko,
koje je Sven upalio im su se spustili, Sofiji nije smetalo. Polegao ju je njeno na betonski pod.
- Svene, odvei me - zamolila ga je tiho. - Sva sam se ukoila.
- Ne znam, ne bih smio...
- A to tu mogu uiniti, napiti se vina? Evo, stavi ove lance i katance na vrata podruma, ako
hoe biti siguran da neu pobjei, da me sunce smjesta spri.
- U pravu si, glupo je. Ali, Erik...
- On ne mora znati.
- Molim?! - namrtio se Sven. - Ti misli, ako sam dobar prema tebi, da sam i glup, ha?
- Ne mislim, oprosti - skrueno je spustila glavu Sofija.
- Laku no - rekao joj je i brzo nestao, jo usput i svjetla pogasio.
Erik i Vasilisa u tiini su dorukovali kad im se pridruio Sven, a na licu mu je pisalo da je ljut ko
ris.
- Ljubavni problemi? - kubao ga je nemilosrdno Erik.
- Daj, prestani vie - poludio je Sven naisto i zbrisao van iz kue, a Erik je slegnuo
ramenima i nastavio vakati kruh i patetu.

Mario Vuini nije bio presretan to ga u cik zore zovu na oevid, ali kako se radilo o dvostrukom
ubojstvu, nabrzinu se spremio i zaputio prema Gornjem gradu. Mario je radio kao kriminalistiki
inspektor u policijskoj postaji Centar. Nije bio jedini takav tamo, jo su trojica njegovih kolega bili pravi
vuci odjeveni u plave, jagnjee koe, to jest uniforme. Vukovi su za ,,normalan ivot esto odabirali
takva prava muka zanimanja, veinom su bili vojnici, vatrogasci ili, poput Marija, policajci. To je bilo
najblie onom to zapravo jesu.
im je stigao na mjesto zloina, Mario je odmah shvatio o emu se radi, to je dvoje nesretnika na
taj nain mogao rastrgati samo vampir. Odmah je posegnuo za mobitelom, stisnuo neki broj na brzom
biranju i kratko kazao: - efe, imamo problem!

Karlo nije asio aska, nego je smjesta pohitao k Sinii, pred ijom ga je palaom Mario doekao.
- Nema dvojbe, efe, to su krvopije poinili - jo mu je jednom potvrdio. - I to ni sto
metara odavde.
- Znam, to je i meni udno - vrtio je glavom u nevjerici Karlo.
- Mislite da je Sinia?
- Ne znam, sad u ga pitati, ali sumnjam... Zato bi na tako glup nain prekrio Sporazum, i
to na svom kunom pragu?
- Moda je bio gladan? - pokuao se naaliti Mario.
- Porunie, molim vas - nije do ale bilo Karlu.
- Ispriavam se - odmah se uozbiljio Mario.
- Vuiniu, tu me priekaj, kad obavim ovo sa Siniom, moram s tobom neto ozbiljno
porazgovarati - najavio je Karlo i stupio u sjenoviti betonski haustor stare palae.
im je lupio akom o vrata, tefa Pofuk mu je otvorila, sretna to ga vidi, kao i uvijek.
- Gospodine generale - sa smijekom ga je doekala - uite, uite, gospodar vas ve
iekuje.
Karlo je stupio u mrani salon, a Sinia ga je srdano pozdravio i pruio mu ruku. Ponudio mu je
pie, ali je to Karlo odbio. Ponudio mu je da sjedne, i to je Karlo otklonio. Ostao je na nogama, a na licu
mu se jasno itala ljutnja.
- Znam zato si doao, itavog jutra mi pod prozorom tule policijske sirene.
- I? to mi ima o tome rei? - direktan je bio Karlo.
- A to da ti kaem, kad i sam zna tko iza toga stoji.
- Wlodimir! - kratko je s gaenjem kroz zube procijedio Karlo.
- A tko drugi? Pazi, i to tu, praktiki na mom kunom pragu. Opet nas pokuava zavaditi,
na mu Sporazum remeti planove.
- To sam i ja odmah pomislio, ali...
- Ne vjeruje mi?
- Gadna su vremena, Sinia. Svata se dogaa.
- Znam, svjestan sam toga. Ali za ovo nisam kriv, ako je tko od mojih, gadno e se provesti,
to ti jamim.
- Ker mi je oteo - prevalio je jedva preko usta Karlo.
- Tko? Wlodimir? Pa on zbilja nije normalan.
- Moda e mi zatrebati tvoja pomo...
- Moe na mene raunati, prijatelju - iskreno je zvuao Sinia.
- Hvala ti, prijatelju. Sad u te ostaviti, znam da si umoran, svanulo je, mora u krevetalac -
nasmijeio se Karlo.
- Evo ruka, prijatelju - nasmijeio se i Sinia pa je ispruio svoju apetinu, a Karlo ju je
vrsto zgrabio i unio mu se u lice.
- Jo jedno pitanje, prijatelju.
- Reci... - dahtali su doslovce jedan drugome u facu.
- A Drakula? Jesi ga pronaao? pijuna si mi u kuu poslao da nae onu knjigu, koja je
kasnije nestala, pod udnim okolnostima.
- Drakula? Ma daj, gluposti, naravno da ga nisam naao. A ta knjiga, u njoj nita nije
pisalo, vjeruj mi.
- Hm... - netremice ga je ravno u oi gledao Karlo - dobro, recimo da ti vjerujem. Ali da
zna, o tom emo jo razgovarati jer si na taj nain Sporazum doveo u pitanje. Nisi glup da to ini, ako
nema debeli razlog, a nisam ni ja, da to ne shvaam. Zato te jo jednom pitam, jesi iskopao Drakulu,
Sinia, prijatelju?
- Ne! Dajem ti svoju rije! - uvjerljiv je bio u lai Sinia.
Karlo mu je pustio ruku, jo ga jednom pogledao otro ispod oka, a onda se bez pozdrava uputio
stubama gore, na svjei zrak.
Tamo ga je nestrpljivo ekao Mario. Karlo ga je odvukao u stranu i tiho mu priopio neugodnu
vijest da je Ivona oteta.
- Molim? - poludio je naisto Mario.
- Wlodimir je dri, ja danas kreem da je oslobodim, ali ne mogu sam. Moe li skupiti
ekipu, ne veliku, desetinu najboljih ljudi?
- I stotinu njih, ako treba - spremno je uzvratio Mario.
- Ne treba, radni je dan, ljudi se okolo muvaju, to nas je manje, to bolje. Ponesite samo
runo naoruanje, kreemo im mi javi da si okupio postrojbu.
- Na zapovijed, gospodine generale!

Luna je manja od makova zrna stajala pokraj tete Vanesse pred zbornicom elitne zagrebake
gimnazije kad se pojavio njen novi razrednik Izidor Kohn. Luna se pribojavala tog susreta, nakon to ju je
tako runo oprao juer pred cijelim razredom.
- Tigriu! - ispalila je radosno Vanessa, im ga je vidjela.
- efice! - sa smijekom joj je uzvratio profesor Kohn pa su pali jedno drugom u srdaan
zagrljaj, to je Luna u udu promatrala, otvorenih usta i razrogaenih oiju. Nije se ni snala, a Vanessa ju
je otpravila rijeima:
- Luna, duo, odi ti sad u uionicu, da tvoj razrednik i ja moemo nasamo popriati o
izostancima.
Oito da se odnekud znaju, pomislila je Luna dok se vukla hodnikom prema razredu. Shvatila je o
emu se radi, ta mjenjolik joj je i prole godine bio razrednik, zapravo razrednica, ona luda izdajnica
Barbara Lux koja ih je sve umalo ivota stajala. im se dovukla do svoje klupe, odmah su je okruile
bive prijateljice Nela i Korina, s kojima se potkraj prole kolske godine jedno vrijeme intenzivno
druila, dok se nije zbliila s Ivonom.
- Kae, Luni - javila se prva Korina - di si ti? Jue si kasnila, nije te bilo na prva dva
sata, a onda si nakon treeg opet nestala.
- Da - prikljuila se i slonica Nelica - a nema ti ni najbolje frendice. Kaj se Ivona ispisala
iz nae kole? Kam bu sad, genijalka, u viu uzaludnu?
- He, he... - kliberile su se obje glupavo, a Luni se uope nije dalo s njima razgovarati.
- Ivona je bolesna, ako vas ba zanima - grubo im je odbrusila.
- A kaj joj je? Ima upalu mozgitisa? - provalila se iznova Nela.
- Ne, ne, ekaj, imam ja bolje - nadovezala se Korina - zarazila se kravljim ludilom, a
kakva je krava, nije ni udo, he, he...
- Dobro, to je s vama? - ozbiljno ih je upitala Luna.
- Sad sam vam rekla da je Ivona bolesna, a vas dvije se s tim sprdate. Jeste normalne? to
je s vama dvjema?
- A kae s vama, ha? - naljutila se Korina. - S tobom i Ivonom, kak ste nas otpilile na kraju
drugog razreda!
- Zbilja mi je ao zbog toga - iskreno je priznala Luna.
- I Ivoni je ao, znam, vidjet ete kad ozdravi, opet emo se druiti.
- Supa, onda idemo na kremnite za velikim odmorom - bez problema je preko svega
prela punana i dobroudna Nela.
- Luna, jesi ziher u to? - opreznija je bila Korina.
- Jesam, samo da Ivona ozdravi, vidjet e - tuno je kimnula.
- Okej, onda kremnite - kimnula je i Korina.
- Ja u dvije, i jednu zahericu, i... - sva se nabrijala Nela.
- I varcvaldicu, i rum-kocke i figaro - nastavila je Korina, a onda su sve tri pukle od
smijeha.

U mrklom mraku jedne od pokrajnjih soba u privatnim odajama Kneza Tame Ivona je, obamrla i
hladna, zavezana leala na velikom krevetu, ne dajui znakove ivota. Najednom je neto otro zaparalo
tamu, neka jeziva crvenkasta svjetlost to je dopirala iz najcrnje dubine Ivoninih zjenica, koje su nemirno
arale tamo-amo, plivajui u sreditu gadno poutjelih bjeloonica. Ivona se osjeala udno, nekako
drukije. Zgrila je ake i malo ih cimnula k sebi, a konopi su najednom popustili, rasparali se kao da su
bili od papira. Ivona se tomu jako zaudila, odvezala je i one spone na nogama, ustala i pogledala oko
sebe, u mrak. to za nju nije bio, jer je sve jasno vidjela, iako drukije nego za dana. U nevjerici je
protrljala oi. Gledala je u mrak, tovie, gledala je kao da mraka nema. Onda je osjetila da joj se neto
pribliava. Ubrzo je u sobu ula neka ena i upalila svjetlo. - Ojoj! - ispalo je eni kad je uvidjela da
Ivone nema na krevetu. Htjela je pobjei, ali nije stigla. Ivona nije znala to ju je snalo, odjednom je
visjela sa stropa, zalijepljena uza zid, i poput kopca koji gleda u koko kako trkara dvoritem, odozgo
promatrala jadnu enu. Pa se samo pustila da padne, ali nije tresnula o pod. Neujno, poput suha je lista
doleprala sa stropa eni ravno za lea pa ju je divljaki ugrizla za vrat. ena je jauknula, koprcala se, a
Ivona ju je bez po muke drala vrsto u svojim rukama, iako je ova bila barem duplo tea i naizgled jaa
od nje. Kad je krv poela ikljati rtvi iz rane na vratu, Ivona je otvorila usta i pustila da joj krv utjee
ravno u grlo. Nakon minutu- dvije nesretnica se prestala koprcati, tijelo joj se opustilo, a i krv je sve
sporije tekla te zatim i stala. Ivona ju je pustila da padne na pod, nije se ni osvrnula za njom. Pokraj te
sobe bila je mala kupaonica. Ivona se u zrcalu dobro zagledala u svoje okrvavljeno lice. Iskezila je zube i
napipala svoja dva onjaka, vidno vea nego inae, i puno otrija. Skinula je sa sebe onu prozirnu
spavaicu, sad natopljenu krvlju, pa se otuirala. U bademantilu i neijim velikim, mukim lapama,
krenula je dalje, u istraivanje. Ubrzo je nabasala na ogroman, zlatom presvuen, kiasti lijes. Zadigla je
radoznalo poklopac i ugledala uspavanog Wlodimira. Usnice su joj se stisnule od srdbe. Nogom je
opalila po sanduku, lapa je odletjela na jednu, a lijes na drugu stranu, raspao se na sto dasaka.
Wlodimir, sav bunovan, u udu je ustajao s poda, ne znajui to ga je to zadesilo. Ivona se na tren
uplaila da e joj nauditi pa se uas opet stvorila na stropu a da nije imala pojma kako. Wlodimir je
gledao lijevo, desno, a kad je pogledao gore i uoio Ivonu, bijesno je skoio za njom. No, ona je ve bila
na drugom kraju prostranog boravka. Wlodimir je iskezio zube i zareao poput ivotinje, pa se bacio
prema njoj, ali ju nije mogao stii jer je Ivona tako brzo trala po zidovima da se jadni Wlodimir zaas
toliko uspuhao da je morao sii, da uhvati zraka. I Ivona je sila, stala pred njega i pakosno mu se, da ga
izazove, smjekala. Wlodimir se, ljut ko ris, i crven u licu, ko rogata paprika, bacio na nju, ali je
promaio i svom teinom tijela lupio o zid na drugom kraju sobe. Tad je napokon odustao, bilo mu je
dosta tog naganjanja.
- Stani! Stani! Ne mogu vie! - stenjao je Wlodimir.
- Ali ja mogu - zabavljala se ludo Ivona i trkarala oko njega.
- to se to dogaa? - upitao se naglas Wlodimir.
- Nemam pojma - u letu mu je odgovorila Ivona, pa se obruila na njega, opalila mu jednu
vruu amarinu preko lica, tako jako da mu se u glavi zavrtjelo. Sjela je uz njega, uhvatila ga za umetke
kose i sve mu ih s glave poupala. Wlodimir je jaukao, a ona nije mislila prestati. Ui mu je zavrtala, nos
navlaila, ukala ga rukama i nogama, a on se branio koliko je mogao, bezuspjeno uglavnom. Kad je
sve to Ivoni dosadilo, stala je pred njega i bez upozorenja ga oinula nogom u meunoje. Wlodimir se
ukoio, uhvatio za jajaca, presavinuo i nijemo stropotao na crveni tepih.
- Milost! Milost! - cvilio je nemono s poda.
- Nemam milosti za takve kao to si ti - grubo mu je uzvratila.
- Reci to eli, sve u ti dati, samo reci... Zlato, novac, sve...
- Ne, to mi ne treba, ali... ba bih si gucnula au prave zmajske krvi. Ajde, ustaj, mrcino, i
natoi mi malo!
Wlodimir je blijedo gledao u Ivonu, jo mu nita nije bilo jasno. Ali potenski ga je izmlatila, ko
vola u kupusu, to bi se reklo, pa nije imao drugog izbora nego da je poslua. Zagrizao je u vlastito
zapee pa u rubinima ukraen pehar nakapao do vrha svoje crne krvi. Ivona mu se nasmijeila i naiskap
sve popila.
- Mmm, ba je fina - rekla je i jo se obliznula. - A sad sjedni, debeli - zapovjedila je
preneraenom, oerupanom Wlodimiru - ti i ja moramo ozbiljno o mnogoemu porazgovarati.
Wlodimir je sjeo, po onoj pukokolskoj sjedni drvo na drvo, i poput prvaia se stidljivo i
pomalo s divljenjem zagledao u tu mladu goropadnicu to mu je doslovce kosu s glave poupala.
Umjetnu, dakako. Jer svoje ionako vie nije imao previe.
- Onda, stari, da ujem, to mi se to dogaa? to ste mi uinili ti i onaj drugi brkati
zlikovac? - upitala je Ivona.
- Ne znam to smo ti zapravo uinili, vjeruj mi - pokuao je i samom sebi pojasniti
Wlodimir. - Htjeli smo te pretvoriti u leptiricu, ali oito u tome nismo uspjeli.
- U leptiricu? U krilato udovite bez mozga? - zaprepastila se Ivona pa mu bijesna opalila
novu amarinu.
- Joj, majice - zajaukao je Wlodimir.
- Dat u ti ja majice, majmune jedan - urlala je na njega Ivona.
- Ja nisam majmun, ja sam Knez Tame! - usprotivio se napokon Wiodimir. -I prestani me
vie amarati, jesi ula, djevojice?
- Da, ti si mi ba pravi Knez Tame, he, he... - u lice mu se smijala.
- Da, jesam, ja sam pravi Knez Tame! - ponavljao je Wlodimir.
- Okej, okej, to je tvoj problem, ne moj - poklopila ga je Ivona. - A sad mi reci, knee,
ako si to to tvrdi da jesi, kako je mogue da te neka obina, mala djevojica, poput mene, iscipelari na
mrtvo ime?
- E to zbilja ne znam, a volio bih znati. Ja sam pravi zmaj, najjai sam od svih vampira na
svijetu, ali dosad nikad nisam vidio ovo to sam sad vidio. Ta tvoja brzina, to je nemogue. Vampirice, u
koje se sad i ti ubraja, ne mogu imati takve moi. Stoga mislim da je za to kriva tvoja mijeana krv, tvoje
poluvuje podrijetlo. A lijepo me Karlo Wolfhart, tvoj aa, upozorio.
- uli ste se? - namrtila se Ivona.
- Aha, sino me zvao i prijetei mi rekao da si mu ki.
- Da, od silne je brige za tu svoju ker odmah pohitao da je spasi - ironino je primijetila
Ivona.
- To ti ne bih znao, to je vaa, obiteljska stvar.
- Rijeit emo mi i tu obiteljsku stvar, samo polako.
- uj, mala, ne bi se tel meat, ali ova mi je situacija prilino nelagodna. Zna, ja sam
ovdje vrhunaravni autoritet pa ako bismo se ti i ja mogli nekako dogovoriti...
- Oko ega, ako smijem znati?
- Pa... kao prvo, oko toga da za ovo nitko ne sazna.
- Misli, za ovo to sam ti poupala perje, ko starom puranu?
- Aha... Imaj milosti prema starom puranu.
- Hm... - zastala je Ivona. - ek malo, da razmislim. Ako nikom ne kaem to se upravo
dogodilo, ja onda time dobivam - to?
- Sve to eli. Zlato, nakit, haljine, dvorac. Hoe svoj dvorac, evo dam ti jedan odmah,
malo je izvan ruke, u Bugarskoj, ali je ful opremljen, s gomilom robova.
- U Bugarskoj? Ti bi mene u Bugarsku poslao, ha? E nee to tako ii, crni Wlodimire, nee
me se tek tako rijeiti.
- Dobro, onda reci to eli?
- Da vidimo... Ti ree ono da si neki knez, ha? Zna ta, to mi zvui skroz lejm, da ti budem
iskrena. Kneginja Ivona, fuj, bljak, bez veze. Ali zato kraljica Ivona, e to je ve neto!
- Kraljica? Kakva sad kraljica? Ti eli biti kraljica?
- Aha, nije li to super, Ivona, Kraljica vampira!
- Ali, mi vampiri nemamo kraljeve i kraljice - pravdao se Wlodimir.
- Ba me briga, proglasi me kraljicom pa smo kvit.
- Evo, proglaavam te kraljicom! I to e sad?
- Sad sam kraljica, a na tebi je, kao mom vjernom podaniku, da mi pomogne da zavladam
svijetom Tame - ispalila je Ivona.
- Tvom podaniku? - udio se Wlodimir. - Ti misli da u ja biti tvoj podanik? Ti si onda
naisto poludjela.
- Znai, radije bi da ti srce probodem nogom od ovog stola nego da bude moj podanik? -
rekla je hladno Ivona, a jadni Wlodimir, prije nego to je uspio odgovoriti, ve je izgubljeno zurio u
njeno iskeeno lice, tik do svog nosa, i drveni vrak noge stola koji mu je prislonila na grudi. Wlodimir je
progutao knedlu i kicnuo nalijevo, gdje se neko nalazio stol, a sad je leala samo ovea hrpa trijea,
jer ga je Ivona takvom brzinom i silinom razvalila da nije stigao ni trepnuti. Opet se na grub nain uvjerio
da s tom malom nema ale. I sve joj se vie divio, ali se jako trudio da se to ne skui, da to ona ne skui
jer tek je onda kuhan i peen, znao je.
- Dobro, dobro - pokuao se izvaditi iz loe situacije Wlodimir - samo makni u stranu tu
tapinu pa emo se dogovoriti.
- Okej, ali pazi, ovo ti je zadnja ansa - zaprijetila mu je ozbiljno Ivona, a onda maknula
drvenu nogu u stranu.
- Khmmm - nakaljao se vano Wlodimir. - Ako eli biti kraljica, nema problema, ja u ti
u tome pomoi, koliko bude u mojoj moi. No, odmah te moram upozoriti da je svijet vampira prilino
ustrojen na istom mukoovinistikom principu. Mi plemii, iz Reda zmaja, vladamo svaki svojim
podrujem i ne petljamo se jedan drugom u posao. Ostali vampiri koji slue na tim naim feudima, njih
smo osobno pretvorili, ti nam zauvijek pripadaju. Zato ti nitko od, primjerice, mojih vojnika ne moe
prii, jednostavno to nije mogue, veza izmeu stvoritelja i vampira je isuvie jaka. Pa ti stoga predlaem
da, ako zbilja eli biti nekakva Kraljica vampira, ako to nije tek puki djeji hir, kreni u akciju i poni
sama stvarati svoju vojsku, ta ja znam, napravi tulum i pretvori cijeli svoj razred u vampire i eto ti male
armije.
- Ti se sprda sa mnom? - prijetee ga je pogledala Ivona.
- Ma ne, samo ti pojanjavam kako stvari stoje. Moda si dovoljno brza i snana da
pojedinano svlada svakog vampira, pa i zmaja, ali to e biti veeras, kad se moji ljudi probude? Njih
nekoliko stotina! Misli da e moi sa svima njima izai na kraj? E nee, vjeruj mi, jer e te na moj
najmanji mig oni srediti. Namrtvo. Od tebe e ostati samo hrpa crnog praha.
- No, krasno, sad mi jo i prijeti - vrtjela je glavom Ivona. - A to e rei svi ti tvoji
vampiri, kad se probude i vide da je od tebe ostala tek hrpa, i to povea, crnog praha, ha?
- Uf, to si tvrdoglava i nedokazana! - izio je Wlodimir.
- Kako ne kui, pokuavam ti pomoi, pokuavam ti razjasniti neke stvari, a ti ko tele u
arena vrata! Vidi, mlada si, lijepa, mona vampirica, cijeli je jedan novi ivot pred tobom, daj si malo
vremena, ne moe sve to to eli doi preko noi. Zna li ti koliko je meni trebalo da postanem knez? Pet
stotina godina, draga moja.
- Dobro, to onda predlae? - popustila je malo Ivona jer je i sama uvidjela da je
pretjerala u svojim prohtjevima.
- Predlaem da ostane neko vrijeme ovdje sa mnom, u dvorcu, kao moja goa. Naravno,
da mi pritom ne rui autoritet pred mojim vampirima. A ja u te nauiti svemu to znam.
- Okej, ali pod uvjetom da me svima predstavi kao kraljicu!
- Opet ti! - zakolutao je oima Wlodimir.
- Dobro, onda kao princezu! Je l moe tako? Princeza Ivona, ha?
- Ha, dobro, to bi jo moglo proi - kimao je Wlodimir.
- Super, sve smo se dogovorili - zadovoljna je bila Ivona.
- A sad mi posudi malo svoj mobitel da ponem rjeavati onu obiteljsku situaciju, u emu
e mi, nadam se, pomoi.
- Hou, ali... Kog misli zvati? - pitao je Wlodimir dok joj je dodavao spravu. Ivona mu
nije odgovorila, samo se pokvareno nasmijeila, u imeniku potraila neki broj i stisnula gumb. Kad je
dobila vezu, planim je glasom tiho rekla: - Tata...
Osmo poglavlje

Nazovipravednici i lani svjetlonoe



Karlo je mahnito pokuavao ponovo uspostaviti prekinutu vezu. Stiskao je redial i stiskao, ali bi
svaki put uo samo ono neugodno: Korisnik je privremeno nedostupan, pokuajte kasnije! Mona i Lujo
zabrinuto su ga promatrali, a Karlo je unezvjereno etao gore-dolje po boravku i ponavljao: - Daj, Ivona,
javi se, javi se. I ve je bio odustao i potiten sjeo, kad je zazvonilo. Pogledao je na zaslon i razoarano
se javio:
- Da, Luna, to je?... Mooolim? I tebe je zvala?... Aha... Aha, meni isto, ba te rijei. Luna,
smjesta da si se doma nacrtala, je l me uje?... Ma kakva kola, doma, Luna, doma da si dola!
Tad se i Vanessa odnekud pojavila.
- to se dogaa? - upitala je.
- Ivona se javila Karlu. I Luni - odgovorila joj je ukratko Mona.
- I? I? to je rekla? - nestrpljivo je nastavila s pitanjima Vanessa.
- Tata, doi, spasi me, eto, to mi je rekla. I nita vie, jer se glupa veza prekinula. A sad
se i Luna javila, i njoj je rekla isto: Luna, doi, spasi me. I njoj se, nakon toga, veza prekinula.
- Hm... I, to emo sad? - vrtjela je glavom Vanessa.
- Ti nita! - odrezao joj je grubo Karlo.
- Daj mi sjai vie s kime, konju jedan tvrdoglavi - podviknula je na njega Vanessa. - Ako
eli rastavu, nema problema, dobit e je, ali nemoj mi se tu postavljati ko da se mene ova situacija oko
Ivone nimalo ne tie. Okej, kriva sam, i ba zato u uiniti sve to je u mojoj moi da to ispravim, da
pomognem da se Ivona spasi.
- Pomai ti kom hoe, meni, bome, nema vie to pomoi. Ja idem ravno za Drachenstein,
im Luna doe doma, na sigurno.
- Karlo, razmisli malo, to bi mogla biti zamka - zvao ga je k pameti stari, mudri punac Lujo.
- Ne idem sam, Mario Vuini upravo okuplja desetinu najboljih vukova. Kad ih skupi,
kreemo, takav je dogovor.
- Zete, ako sam dobro shvatio - nije odustajao Lujo - vas desetorica kanite upasti u muzej
Trakoan, ful naoruani, usred bijelog dana, pred svim onim turistima, pa se, kroz blindirani prolaz,
probiti u podzemlje dvorca, do tamnica to se nalaze tri etae ispod razine zemlje, pobiti tamo sve
straare, njih nekoliko stotina, osloboditi Ivonu i vratiti se doma, u Zagreb, na veeru? Je l to tvoj plan?
- Otprilike - mirno je odgovorio Karlo.
- To je ista ludost! - dobacila mu je Mona.
- Moda, a sad me ispriajte, moram u podrum, po oruje - odgovorio je Karlo i pokupio se
iz boravka.

Wlodimir je morao dobiti na vremenu, samo je o tom grozniavo razmiljao, morao se rijeiti te
male napasnice koja bi ga mogla stajati svega, i ugleda, i trona, a na kraju vjerojatno i ivota. Jako se
bojao Ivone, ono to mu je uinila, kako ga je iamarala, iscipelarila i kosu mu poupala, to je za
Wlodimira do sino bilo nezamislivo. Njezina snaga, a posebice brzina naprosto su ga zaprepastile, znao
je da se s njom u tom sportu ne moe natjecati. Ali klikeri su ionako bili Wlodimirovo najjae oruje,
zato je sad, iako umoran ko psetoglavac, dumao sto na sat kako da se postavi prema novopeenoj
vampirici, a da je na kraju izigra i ponizi. I da se osveti, naravno, za ono to mu je uinila.
Glava mu je padala od umora dok je strpljivo ekao Ivonu da se presvue u njemu najdraoj
garderobi dvorca, gdje je, poput svakoga pravog serijskog ubojice, uvao odjeu svojih rtava da je, kad
mu doe, moe pomirisati, dotaknuti i tako ih se prisjetiti. Kad se Ivona napokon pojavila, Wlodimiru je
ispalo samo jedno iskreno: - Vau! Zategnuta u uske hlae i minijaturni topi, a sve od crne, sjajne koe,
Ivona je etala pred njim na dvanaest centimetara dugim tikletinama. Iako je nekoliko trenutaka prije
smiljao kako da je skrati za glavu,
Wlodimir nije mogao a da sad, poput balava djearca, ne pilji u nju, sav opinjen njenom
glamuroznom ljepotom.
- Vidi kaj sam si nala, svia ti se? - vrckavo ga je upitala.
- Vau... - opet se otelo Wlodimiru.
- I nemoj sad mislit da se furam na Rihannu.
- Na koga? - iskreno je blubnuo Wlodimir.
- Nema veze... - preokrenula je Ivona oima. - A sad idemo dalje, vodi me u obilazak,
elim da mi sve pokae.
- Haaa, je l moemo to veeras? Umoran sam, spava mi se.
- Ja zbilja ne kuim tu vau starinsku, vampirsku spiku - poalila se Ivona. - Nalazimo se
pedeset metara pod zemljom, gdje sunce nikad nije, niti e doprijeti, a vi svi, im zora zarudi, u postelju.
Ko kakve stare babe. Naravno da su vam trbuine narasle, da ste se otromboljili, kad samo derete i
hrete. Morat emo ovdje uvesti neke radikalne promjene, ve vidim.
- I stvarno ba sad moramo...?
- Moramo! Vodi me prvo k majici mojoj najdraoj!
- To ti ba i nije neka ideja, ona e se noas do kraja pretvoriti, sad je negdje na pola puta
pa jo ne zna za sebe.
- He, he... - pokvareno se smjekala Ivona. - Ba je takvu trebam. Odvedi me k njoj pa
moe na spavanje.
- Dobro, kako ti drago.

Luna je noge polomila Jurjevskom da to prije stigne doma. Kad je pred kuom ugledala Marija
Vuinia i kombi pun mrkih, kratko oianih mladia, sve joj je bilo jasno. Tad se i Karlo pojavio, a u
ruci mu vojnika torba. Luna je plaho kimnula Mariju, koji joj se tek ovla osmjehnuo pa se bacila tetku u
zagrljaj.
- Luna, ja sad moram ii - rekao joj je.
- Idem i ja s vama!
- Ne luduj, dijete.
- I mene je Ivona nazvala, i mene je traila da je spasim.
- Luna, dosta! - grub je bio Karlo. - Oko ovog nema pregovora. U kuu, i da nisi mrdnula,
dok se ne vratim.
- Ali... - zavapila je Luna.
- Luna, molim te, nemoj mi to raditi - smrtno ozbiljan je bio Karlo, a onda ju je poljubio u
elo i otiao k dekima. Luna im je stigla samo mahnuti kad su kretali u tu suludu misiju.

Ivona je vjeto nabadala hodnicima u onim tiklama, a Wlodimir je kaskao za njom i udivljeno
promatrao gracilnost njezinih pokreta.
- Ja prvi ulazim - rekao je kad su stigli pred Jegorov sobiak - da mi se jadni posilni,
onako bunovan, ne baci na tebe i glavu izgubi. Ivona je na to kimnula i propustila ga unutra. Jegor se silno
iznenadio kad je ugledao Wlodimira ponad svoga lijesa.
- Gospodine? Otkud vi? Koliko je sati? - sav se bio zbunio.
- Sve je u redu, samo ti nastavi sa zasluenim odmorom, moja e goa brzo biti gotova s
posjetom.
- Goa? - uspravio se Jegor da vidi o kom se radi.
- Oprostite to smetam, dola sam mami u posjet - rekla je Ivona.
- Mami? - udio se Jegor. - To onda znai da ste...
- To znai ono to u ti ja veeras rei da znai, a sad se vrati na spavanje, jasno? -
presjekao je Wlodimir i zaklopio nazad lijes.
Melita je leala na krevetu pokraj drvenog Jegorova sanduka, nije bila vezana, nemirno se u snu
bacakala i ritala pod arenom dekicom. Wlodimir je nestrpljivo, uz zao smijeak na usnama, sadistiki
uivao u promiljanju to li e Meliti sad uiniti mala vampirica, jer ju je mater roena prodala za obinu
torbu. Potiho se nadao nekom pravom masakru, Melita mu je oduvijek ila jako na ivce. A Ivona, ona je
takoer imala paklenski smijeak na usnama kad je sjela kraj mame i svojim je dugim, otrim noktima
pomazila po licu. Super, sad e joj oderati kou, pravi fejslifting na vampirski nain, veselio se
Wlodimir. I ostao silno razoaran kad je Ivona njeno poljubila usnulu Melitu u obraz i kazala:
- Hvala ti, mama, ovo je najbolji poklon koji si mi ikad dala.
Wlodimir je bio zateen tim iznenadnim i, po njemu, potpuno promaenim izljevom njenosti male
vampirice. Ali se i dalje pravio ko da ga se to uope ne tie.
- Jesmo sad gotovi? - upitao je ivano.
- Jesmo, do veeras. Nadam se da tvoji robovi znaju to rade.
- Ma ne brini, Puba je pouzdan ovjek. Misli da e ovi tvoji doi?
- Ne da mislim, znam! - pucala je od samopouzdanja Ivona.

Zatvorena u svoju sobu Luna je kiptjela od nezadovoljstva, ni njeni je maii, to su se igrali na
krevetu, nisu mogli oraspoloiti. Nakon svega to je uinila kod Drachensteina, nakon svih dokaza o
moima to ih je posjedovala kao Dijete koje znamen nosi, njen tetak Karlo i dalje se prema njoj odnosio
kao prema nedorasloj, aavoj klinki. Ta je Lunina frustracija bila tako jaka da je ve smiljala plan kako
da se ubaci u akciju. Razmiljala je da zamoli baku Monu da preko svoje arobne kugle zazove njene
sokolove, da na njihovim krilima odleti do Drachensteina i oslobodi jadnu, zatoenu Ivonu iz
Wlodimirovih okova. to bi vjerojatno i uinila da se iznenada Vanessa nije pojavila na pragu njene
sobe.
- to radi? - upitala ju je s vrata.
- upam pa sadim! - bijesno je odgovorila Luna, a onda se malo skulirala, ispriala teti i
rekla joj kako je bijesna na Karla.
- Nisi jedina - odgovorila joj je Vanessa. - Sve nas je iskljuio, kao da je samo njemu stalo
do Ivone.
- Da - potvrdila je Luna - a nije samo njega zvala. I od mene je traila da doem, da je
spasim.
- Pa to onda eka? Spremaj se i idemo!
- Molim? - zbunila se Luna. - Ti to ozbiljno?
- Najozbiljnije. Bez tvoje pomoi, Luna, prolu bismo bitku glatko izgubili. Ne vidim nain
da i ovu dobijemo, ako se ti ne umijea.
- Hvala ti, teta - iskreno je bila sretna Luna pa ju je zagrlila. - Ali, kako emo do
Trakoana? Busom?
- Lako emo do Trakoana, mila - smjekala se Vanessa i u ruci zveckala kljuevima
Karlova terenca.

Premda je Wlodimiru bila vrsto obeala da do veeri nee naputati sobu, Ivona je smatrala da to
obeanje ne mora odrati. Jer kad ga je davala, iza lea mu je pokazivala ipak, to on nije vidio od
silnog umora i neispavanosti. Kad se zatvorio u sanduk, Ivona je priekala desetak minuta, dok iznutra
nije zaula gromoglasno hrkanje, pa se iuljala na prstima iz Wlodimirovih privatnih odaja. Cunjala je
neko vrijeme besciljno praznim hodnicima, gdjekad bi srela nekog od ljudi izgubljena pogleda,
Wlodimirovih robova, ali im se nije obraala, znala je da to nema nikakvog smisla. Dok je etala
dvorcem i zavirivala posvuda, Ivona je napokon dobila vremena da malo razmisli o svemu to joj se
dogodilo. Postala je vampirica, i to kakva vampirica, bra i jaa od drugih vampira, ako je vjerovati
onom smijenom Wlodimiru. A to jo nije bilo sve - i njena je majka bila zaraena vampirskim bijesom, i
ona e se jo veeras do kraja pretvoriti. Kako je to Ivoni uspjelo tako brzo, ni sam Wlodimir nije imao
pojma. Moda je ta njena poluvuja krv zbilja bila presudna, tko bi ga znao. Ivona nije previe oko toga
razbijala svoju lijepu glavicu; iako ju je sve jo pomalo plailo, zbilja je uivala u toj svojoj
novootkrivenoj, nadnaravnoj moi. Jer ono s im je od moi i vjetina prije, kao prava vjetica,
raspolagala, bila je djeja igra prema ovome. I jo se nije morala usavravati, sluati glupa predavanja
bake Mone, kuhati ajeve od smrdljivih travki i tomu slino. Sad joj je sve samo dolazilo, kad bi samo
pomislila, ve bi visjela sa stropa. Poput imia. Bio je to fantastian osjeaj. A tek ta njena nova brzina
kretanja, doslovce je bila bra od zvuka ili, kako kae ona narodna, vie joj nitko nije mogao soli na rep
staviti. I dok je tako, puna sebe, paradirala uokolo, naila je sluajno na jedna golema, metalna, sjajna
vrata bez kvake i brave, to su se, oito je bilo, otvarala jedino uz pomo prave kombinacije koju je
valjalo upisati u malu brojanu tipkovnicu ugraenu sa strane. Ivoni je, naravno, bilo jasno da se s druge
strane tih vrata krije neto Wlodimiru od velike, ak neprocjenjive vanosti. Morala je saznati to pa je
odluila da e ga noas na neki nain natjerati da ih otvori i pokae joj to blago.
- Trai neto? - iznenada ju je presjekao Wlodimirov bariton.
- Ha? Ti si? Zar ne moe zaspati? - pribrala se malo Ivona.
- Dok mi ti vrlja po dvorcu? A obeala si da nee...
- A ti si mi, vidim, povjerovao. Daj reci to ima tu iza ovih vrata?
- Zini da ti kaem, he, he...
- Koja glupa fora - okrenula je oima Ivona.
- Al jo pali. Onda, to dobijem, ako te pustim unutra?
- Pa... recimo, prijateljski stisak ruke, u znak zahvalnosti.
- Zaboravi - okrenuo se Wlodimir i zakoraio kao da odlazi.
- Stani! Stani, debeljko, ili u sad probuditi cijeli dvorac i pred svima te iamarati ko
kakvu curicu - vrckavo je zaprijetila Ivona.
- Ne bi ti to uinila, duo, zar ne? - omekao je odmah Wlodimir.
- Iskuaj me, ako si faca - nije se dala smesti Ivona.
- Okej, nek bude po tvom - nasmijeio se kiselo Wlodimir i nevoljko utipkao kombinaciju
u elektroniku bravu, a vrata su se poela sporo otvarati.
Ivona je zadivljena stupila u tu savreno bijelu i savreno istu prostoriju u kojoj nije bilo niega
osim jedne ogromne, staklene kocke, ispunjene gustim, prljavosivim dimom. Wlodimir se samo smjekao
gledajui Ivonu kako prilazi neobinom predmetu, a kad je prislonila nos na povrinu stakla, znao je to
slijedi - Ivona je od straha uzmaknula dva metra unazad, kad je neto iznutra, snano i uz zastraujuu
riku, lupilo tono tamo gdje je ona stajala.
- to je to? Neko udovite? - upitala je Wlodimira.
- Da, he, he... Pravo udovite - odgovorio joj je.
- Jel moe nekako maknuti taj dim, da ga vidim?
- Vidjet e ti njega, samo mora stajati dovoljno blizu. I mora imati petlje. Jel ima
petlje, mala? - kubao ju je Wlodimir.
- Ne, ti ima! - frknula je nosiem uvrijeeno Ivona i bez straha prila opet staklu. I zbilja,
ovaj put nije uzmaknula kad se zaula ona rika iznutra, a ni kad je neto opalilo tako snano da se cijela
kocka zatresla. Ivona je samo sklopila oi, a kad ih je otvorila, ugledala je stravian prizor - nekakvu
izoblienu glavu, s obrazina koje su visjeli razderani komadi koe i mesa, iz izduene, deformirane vilice
virili su pokvareni, pocrnjeli zubi, a oi mrtve, utrnule. Ivona je zapanjeno promatrala to neobino bie,
kojemu trup nije vidjela, tek ake, s dugim, kvrgavim prstima i poutjelim, dugim noktima, kojima je
greblo po povrini stakla. No, Ivona nije osjetila gaenje i prezir prema tom biu, nekako se saalila nad
njim pa se okrenula Wlodimiru i rekla mu:
- Ti si za ovo kriv? Ti si mu to uinio, jelda?
- Jesam, i na to sam iznimno ponosan. Sad ga pokazujem svim svojim prijateljima, zapravo
podanicima, da vide kako zavre oni to su se drznuli mene izdati - pojasnio je Wlodimir.
- Znai, ovaj nesretni stvor unutra neko je bio vampir?
- Ma bravo, sigurno ima pet iz logike u gimnaziji!
- A to ti je uinio? Kako te izdao?
- Pa ti bi to barem morala znati, i ti si u tom imala svoje prsteke.
- Ja? Ne kuim... - iskreno zbunjena ostala je Ivona.
- Zar ga ne prepoznaje? Svog prijatelja? Da ne kaem biveg deka? - likovao je
Wlodimir.
- Molim? Alex? To je Alex unutra? - ispalila je u nevjerici Ivona.
- Upravo on, u izlogu broj jedan, he, he...
- Ali, kako je to mogue? On je mrtav, tvoji su ga vojnici sasjekli sabljama Luni pred
oima, tako mi je ispriala.
- Sasjekli ga jesu, ali mu glavu odrubili nisu, niti su mu srce kolcem proboli, to su, pored
sunanih zraka, dosad jedina tri sigurna naina da se vampira ubije. Ti bi to trebala znati, a i ona mala,
glupa, tvoja prijateljica Luna.
- Misli rei biva prijateljica Luna - uozbiljila se Ivona.
- Zato biva? Niste se valjda opet dokaile oko nekog mladia?
- Razoarala me jako, i ona, i moj otac, i svi ti nazovipravednici i lani svjetlonoe. Tek
tamo gore, zavezana za onaj tvoj krevet, shvatila sam da me zapravo nikad nisu prihvatili kao svoju, kao
sebi ravnu. Dva dana i dvije noi nita nisu poduzeli da me spase i sad sam tu gdje jesam. Kad je Erik,
stariji Karlov sin, pao tebi aka, odmah su digli vojsku na noge. A za ker mu, koga briga! To svom
dragom tatici nikad neu oprostiti.
- A sad ti je kao ao to si postala vampirica? Hm, nisam ba siguran, ini mi se da prilino
uiva u svojoj novoj vampirskoj koi - htio je istjerati stvari na istac Wlodimir.
- U pravu si, stari, doslovce uivam u ovom, to god to bilo, a to mi sad kola venama. Biti
vampirica apsolutno je genijalno.
- Eto vidi, to ja stalno govorim ljudima, a oni mi ne vjeruju!
- Da, prije nego to ih pojede za doruak - sa smijekom mu je uzvratila Ivona. - A sad mi
reci to emo s Alexom?
- Kako, to emo? Neemo mi nita - gotovo se uvrijedio Wlodimir. - Ostat e pali do
kraja svoga mizernog ivotarenja.
- Pali? To tako zovete?
- Pali vampir, onaj to je toliko podivljao od ei da je poeo piti vlastitu krv. Posljedice
su, kao to vidi, prilino gadne.
- Ima li tomu lijeka? - zanimalo je Ivonu.
- A zato?
- Za babino brano! Pitam te ima li tomu lijeka? - povisila je ton Ivona i otro ga pogledala
ravno u oi.
- Ima! - gotovo je uzviknuo Wlodimir, a iznad glave mu se upalila lampica, ko u crtiu. To
je to, poveselio se u sebi, tako u se rijeiti male gadure, isporuit u je u zagrljaj palom Alexu, da je u
sekundi raerei.
- Onda, da ujem - inzistirala je Ivona. - Kako se to lijei?
- Ako ba mora znati, par tretmana ljekovitom zmajskom krvcom i bio bi ko novi.
Zapravo, umalo novi - spremno je odgovorio Wlodimir i jedva suzdravao zli smijeak.
- to ti sad to znai, umalo novi?
- Pa... tvoj bivi dragi fiziki bi se u koji dan vratio u svoje prijanje oblije, opet bi bio
zgodan i to, ali... Bojim se da mu je mozak do te mjere spren da povratka na staro nema. No, ako voli
takve deke, lijepe i glupe, nema frke, moe si ga slobodno zadrati. Naravno, prvo mora pronai neki
nain da mu dostavi tu zmajsku krv, prije nego to te rastrga na komadie. Zna, pali su borci pravi,
deset su puta jai od vampira, pa i od tebe, duo. A kako mozga nemaju, trgaju sve ivo to im se nae pri
ruci. Onda, da ti natoim malo? - nutkao ju je i navlaio pokvareni Wlodimir.
- Hm... - smiljala je to da uini Ivona. - Kako se to udo otvara?
- Kocka? Nita lake, ima tamo kod vrata jedan gumb, i...
- Okej, onda mi natoi malo svoje zmajske!
- Ma daj, stani, nee valjda...? - odgovarao ju je kakti Wlodimir, jedva ekajui da stisne
taj gumb i Ivonu prepusti udovitu na milost i nemilost.
- Natoi i mii se. Ako nema petlje - upecala se do kraja Ivona.
- Imam petlje, ali nisam lud. Ovo to ti kani uiniti ista je ludost.
- Samo ti natoi...

Luna se ivano vrpoljila na suvozakom mjestu, Vanessi je to ilo na ivce, ali joj nije
prigovorila. Otkako su krenule od doma, jedva da su rije progovorile. Luna, sva iznutra nabrijana,
skupljala je snagu i psihiki se pripremala za konani obraun s mrskim i odurnim vampirinama, koji su
zatoenom drali njezinu najbolju frendicu Ivonu. Htjela im je svima poupati onjake klijetima,
posebno onom podlom Wlodimiru, koliko je ljuta bila. Napokon je dobila prigodu da krene u borbu,
prigodu koju je dugo ekala. Sad se morala iskazati, njezine e moi, znala je, biti presudne za Ivonin
spas. A tad je ni Karlo vie nee moi tretirati kao klinku, morat e je poeti potovati kao suborca, bez
obzira na njezine mlade godine.
- Da su bar moji deki tu - najednom je kazala Vanessa.
- Trebala si pozvati Erika i Svena da se vrate.
- Netko mora uvati tvoju kuu, Luna.
- Ba me briga za kuu dok je Ivona u smrtnoj opasnosti.
- Nemoj tako, Luna, zar eli da se tamo usele vampiri?
- Naravno da ne elim, ali prvo treba spasiti Ivonu, a poslije u ih lako odande vatrom
izbaciti - borbena je bila Luna.
- Ti si se, mila, zbilja promijenila - uz smijeak je primijetila Vanessa. - Od plahe si
djevojice postala estoka ratnica.
- Govori ko da sam to htjela postati.
- Znam, duo, znam da nisi. Ali vidi da od sudbine nitko od nas ne moe pobjei, svi
nosimo svoje breme to smo ga roenjem dobili. A tvoje je jo i najtee, toga sam potpuno svjesna.
- Koliko jo ima do Trakoana? - nije se dalo Luni razglabati o tekim temama.
- Dosta, tek smo sile s autoputa, bar jo pola sata. Moda i'vie.

Sven je stajao na trijemu kue i zamiljeno promatrao puinu to se ljeskala pod vruim
junodalmatinskim suncem, lagano uzburkana od podnevnog maestrala. Ba poput mora, i Svenu se u dui
ljeskalo, lagano uzburkanoj, ali ne od maestrala, nego od onog dolje, to je zavezano lealo u podrumu,
od onog plahog, zgodnog bia, otrih zubia. Nije mogao a da ne primijeti Sofijinu ljepotu. Iako je tek
nedavno postala vampirica, koa joj je potpuno pobijeljela, a oi izgubile ljudski sjaj. No, i tako
mutnosmee, gotovo ivotinjske, u Svenu su pobuivale udne, dotad nezabiljeene reakcije, emu se sam
prilino zaudio. Samilost nije bila jedna od njih, Sven je oduvijek bio takav, svima je htio nesebino
pomoi, ak i vampiru, ako se nije ogrijeio o osnovne zakone. Ali to to su mu se guste, crne dlake na
podlakticama lagano jeile pri pomisli na Sofiju, e to je za Svena bilo neto potpuno novo. I pomalo
zastraujue. Jer nema ni dva dana kako je Luni drao slovo o njenoj nepoudnoj privrenosti onom
malom, pokojnom vampiru Alexu, a sad se neto slino i njemu dogaalo. Premda to ni mrtav ne bi
priznao, posebice ne svom bratu Eriku, Svenu se Sofija pomalo sviala, a nije ju praktiki poznavao. Ono
pak to je o njoj znao nikako tom osjeaju nije moglo pridonijeti. Ili ipak jest, tko bi ga znao. Zabranjeno
je voe bilo u pitanju, a ono je, zna se odvajkada, uvijek bilo najslae.
- O emu razmilja? - iz letargije ga je prenuo Erikov glas.
- Ma nita, bezveze buljim u more...
- A onda bulji i dalje, jer Vasilisa i ja idemo u patrolu, moramo za dana pronai ono
vampirsko gnijezdo. Ti ne moe s nama, netko mora uvati ono udovite dolje. Ha, tko ti je kriv, sam si
se u to uvalio - potao ga je Erik.
- Nema problema, ali vratite se do mraka.
- Naravno - kimnuo je Erik, a onda se proderao iz svega glasa:
- Vasilisaaa!!! Idemooo! Ajde vie!
- Evooo!!! - zaulo se iznutra.
- E ta se ta moe satima spremati, ovjee - preokrenuo je oima Erik. - ene, ta e?
- Ha, tko ti je kriv, sam si se u to uvalio - vratio mu je istom mjerom, uz smijeak, Sven.

Ivoni su ipak malko od trte klecala koljena, lako joj se bilo junaiti pred Wlodimirom, ali sad e se
nai lice u lice s izbezumljenim, stranim udovitem, koje ju moe rasparati popola u trenu, a da ne
trepne.
Wlodimir je, pak, sve promatrao iza vrsto zatvorenih vrata, na malom monitoru. I pokvareno se
smjekao. Ba ga je zanimalo kako e mala, novopeena, ali vrlo estoka vampirica Ivona izai na kraj s
podivljalom zvijeri. Jedva je ekao da na svoje oi vidi kako e ju pali rastrgati na komadie, strano ga
je uvrijedila i ponizila ta mala balavica. Ova mu se prigoda ukazala iznenada. A takve prigode Wlodimir
je uvijek znao iskoristiti. Uostalom, pomislio je, klinka si je sama kriva, pa nek se sad sama i vadi iz
kaveza s prolupalom zvijeri.
Ivona je stajala na nekoliko metara od kocke, s aom zmajske krvi u ruci. Od oruja nije imala
nita. Samo istu hrabrost.
- Da putam? - upitao ju je preko interfona Wlodimir.
- Putaj - rekla je Ivona, i jo se okrenula da mu glavom dade znak, ako ju sluajno ne uje.
No, Wlodimir ju je sasvim dobro uo. Stisnuo je debeli gumb, a iz kocke se odmah poelo puiti
prema van. Gusti je dim u valovima izlazio iz sve veeg otvora, kako se jedan rub dizao u visinu i
otvarao cijelu stranicu kocke. Ivona je progutala knedlu kad je vidjela neku kvrgavu, gadnu nourdu kako
stupa van. Za njom jo jednu, dim se sporo dizao u vis, skrivao ostatak palog Alexa koji se polako, ali
sigurno pribliavao Ivoni. Neprozirna se koprena dima poela lagano razilaziti, Ivona je nepomino
stajala i ekala da joj Alex prie. Uskoro mu je ugledala i lice, unakaeno i gadno, kako je ispitivaki
promatra s udaljenosti manje od pola metra. Sad ili nikad, pomislila je Ivona i prila mu taj jedan korak
naprijed. Njeno ga je dotaknula po onome to je ostalo od njegova lijevog obraza, a on, na Wlodimirovo
uenje, ne da je nije napao i glavu joj otkinuo s ramena, nego se ak i malice pomazio po Ivoninoj ruci.
- Alex... znam da me uje - rekla mu je blago. - To sam ja, Ivona, dola sam ti pomoi.
U njegovim praznim, izbeenim oima kao da je ugledala neku iskru, ili joj se to samo uinilo, nije
bila sigurna. Umoila je prste u au i oprezno mu Wlodimirovom krvlju namazala unakaena, izgriena
usta iz kojih mu je ispala debela, oteena jeziina. Ivona se okuraila, pridigla je au Alexovu licu, da je
omirie, na to se on jako uznemirio od slatkasta vonja zmajske krvi pa je posegnuo svojim nezgrapnim
kandama da Ivoni otme au iz ruku. Ivona se ipak uplaila, aa joj je ispala, a krv se razlila po podu.
Alex se bacio dolje i stao halapljivo jezikom skupljati kapljice njemu dragocjene tekuine, lizao je i
lizao, dok mramorni pod nije uglancao da se opet sjajio. Ivona ga je tek tada mogla vidjeti u cijelosti jer
se magla oko njih potpuno razila. Nije se zgrozila, ostala je vrsta, iako joj je dolo da plae kad je
ugledala ona grozna, crnim iletinama proarana krila to su mu izbijala iz kime na leima. Cijelo mu je
tijelo bilo posuto velikim, zagnojenim pritevima, a ive rane od ugriza po rukama i nogama zjapile su
otvorene. I smrdio je, jako zaudarao, gore nego tri svinjca zajedno. Kad se udovite neko znano pod
imenom Alex nalizalo zmajske krvi, samo se prevalilo u stranu i poelo nekontrolirano tresti da mu je
glava udarala o tvrdi kamen tako jako da se Ivona uplaila da ne pukne. Dolo joj je da mu pomogne, da
ga zagrli i tako zatiti, to bi vjerojatno i uinila da se tad nije umijeao ,,hrabri, vidno razoarani
Wlodimir.
- Pusti ga, pusti ga sad! - viknuo joj je, im je stupio u prostoriju.
- Ali... boli ga - zavapila je Ivona.
- Proi e, bez brige, da sad neto i polomi, od moje bi mu krvi sve u sekundi zaraslo -
pohvalio se Wlodimir.
- Stvarno misli da e se oporaviti?
- Fiziki, kako sam ti ve rekao. Za drugo ne znam...
- to emo sad? Hoemo ga prebaciti gore, u sobu?
- Ma kakva te soba spopala? Bit e njemu ovdje sasvim fino. Nek lei tu na podu i odmara
se, a kad se vrati u normalno oblije, onda ga vozi gdje hoe, tvoj je, poklanjam ti ga. Meni ionako vie
nije od neke koristi.
- Super, a kad e to biti? Mislim, kad e se skroz povratiti?
- Do jutra, ali bolje da to ne gleda. To je odvratno to e se sve s njim sad dogaati, kad
mu krila ponu otpadati, i tako...
- Dobro, ali u ga tu i tamo obii, da vidim kako mu je. Ako mi ti da ifru za ulazak.
- Ne treba ti ifra, ima tamo kraj vrata onaj ekrani, sve moe pratiti izvana, ne mora
ulaziti.
- Stari, pa ti si ba postao nekako dobar prema meni. to se to s tobom dogaa, da te nije
neka gripa, ili neto...?
- Ivona - pogledao ju je ozbiljno u oi Wlodimir - elim ti estitati, zbilja si hrabra
djevojica, da zna!
- Hvala - zateena je ostala Ivona njegovim odgovorom. Nije primijetila da Wlodimir
stie usnice od muke jer mu je plan neslavno propao.
Deveto poglavlje

Oprosti mi, Zekoslave!



Karlo je kroz dalekozor pozorno promatrao to se dogaa oko ulaza u dvorac Trakoan sa
susjednog brda, s parkiralita motela, oslonjen na vojni kombi. Do njega Mario, napet ko puka,
pogledava u svog zapovjednika i jedva eka naredbu za napad.
- Moramo se jo strpjeti, barem do kraja radnog vremena muzeja, previe je ljudi tamo -
rekao je Karlo.
- A da odem ja u izvianje, da se malo promuvam?
- Ne, porunie, od tog nema nikakve koristi, tako bi samo otkrio na poloaj. Vjeruj mi,
imam s tim iskustva, s onih prozora unutra mnoge oi pomno motre tko sve ulazi u atrij dvorca.
- Razumijem, gospodine - posluao je Mario, a onda, nakon krae stanke, kazao: - Znate,
generale, poaen sam to ste me zvali da sudjelujem u ovoj akciji.
- Pa volio si je, zar ne? - iznenadio ga je Karlo.
- Jesam, i jo je volim. Za Ivonu bih i ivot dao.
- Znam, Vuiniu, znam da bi. Nadam se da se ne ljuti na mene to ti nisam dopustio da
ovo ljeto provede s njom.
- Kao njena oca, potpuno vas razumijem. Ali mislim da to nije imalo nikakve veze s naim
prekidom - tuno je dodao Mario.
- Da, Ivona je takva, vrckava, vjetropirasta. Jo je dijete, zapravo.
- Mislite da e se uozbiljiti? Ikad?
- E to ti ne bih znao rei. Ali ako ti je toliko stalo do nje, daj joj vremena, moda te zavoli
kasnije, kad je proe mladalako ludovanje - nasmijeio se Karlo, a odmah potom pao mu je mrak na oi
jer je u daljini ugledao svoj auto kako im se pribliava. Za manje od minute Vanessa i Luna iskoile su iz
Karlova terenca, a on im je, ljut ko ris, priao i odmah se poeo derati:
- Jeste normalne? to radite ovdje? Smjesta nazad doma!
- Daj se smiri, ljudi nas gledaju - rekla mu je tiho Vanessa.
- Ma, ti si potpuno poludjela - odmahnuo je rukom Karlo, a onda se obratio Mariju: -
Vuiniu, daj jednog od onih svojih momaka da sjedne u moja kola i s Lunom pravac za Zagreb!
- Ne! - usprotivila se Luna, jasno i glasno. - Ja nikud ne idem i bolje vam je da me pustite
na miru jer u se jako naljutiti.
- Ti to meni prijeti? - zabezeknuo se Karlo.
- Pusti je! - umijeala se Vanessa. - Pusti dijete, nije ti ona nita kriva. A ako ba hoe,
reci mi kako misli bez Lunine pomoi osvojiti Drachenstein? Ha? Zar se ne sjea to je bilo prije tri
mjeseca? Bili smo ve gotovi, da se Luna nije pojavila, sve bi nas vampiri umlatili.
- Radite to hoete, ba me briga, ali da ste ostale na parkingu. Mi kreemo u akciju im se
muzej zatvori - nije se dao ni Karlo.
- Grijei, jako grijei, Karlo - rekla mu je tiho Vanessa, pa su se ona i Luna udaljile.
I ba su, skrivene iza terenca, htjele poeti kovati svoj ratni plan, kad je Luna opazila nekog
ovjeka kako im se pjeice pribliava. Kretao se sporo onim putem kojim su svi doli. Tad ga je i Karlo
zamijetio, a ubrzo i prepoznao. Bio je to njihov ofer, onaj to je njega i Luju dovezao dan prije doma iz
Drachensteina. Karlo je bio na oprezu pa mu je smjesta krenuo u susret, a kad ga je presreo, Puba
Kovai, kustos muzeja i Wlodimirov rob, predao mu je dvije bijele kuverte i bez rijei se okrenuo i
otiao. Karlo je pozorno premetao omotnice po rukama, jedna je bila naslovljena na njega, a druga na
Lunu. Svoju je odmah razderao, a unutra Wlodimirova pozivnica za veeru, pisana kienim slovima.
Samo trenutak razmiljao je to da uini s onom drugom kuvertom, a onda je ipak odluio predati je
onome kome je bila upuena. Kad je Luna proitala to tamo stoji, znakovito je pogledala Karla, a
pozivnicu proslijedila Vanessi, koja je nestrpljivo stajala kraj nje.

Sven je vrijeme ubijao etnjom kroz Albertove vinograde i divio se kako su ravno, ko po pagi,
nasaeni ti ilavi trseki plavca malog, grane kojih su se povijale pod teinom ve dozrelih grozdova, to
ih sad nee imati tko pobrati. Jadni jeurke, sjetio se odmah Pike i njegovih neaka. Neto je unulo,
dosta blizu njega. Sven je unuo i naulio ui, a ukanje je prestalo. No, njegov mu je vuji supernjuh
pomogao da lako locira uljeza, spretno se, po zemlji provukao izmeu redova i naao oi u oi sa
stranim - zecom! Kad ga je zeko ugledao, dao je petama vjetra, no uzadlud, Sven ga je u tri koraka
sustigao i epao za stranje noge. Zec se ritao i pokuavao oduprijeti, ali nije uspio, naravno. Sven je
ustao, pomazio zeca po dugim mu uima, i tiho rekao:
- Oprosti mi, Zekoslave! - a onda mu zavrnuo vratom, bez imalo milosti.
Sofija je otvorila oi im je ula da netko ulazi u podrum. Ubrzo je ugledala Svena, ali i neto
dlakavo u njegovim rukama. Sven joj je skinuo one duple lisice s ruku, ali teke lance s nogu nije, pa ju je
posjeo i u krilo joj bacio mrtvog zeku.
- to je to? - zaudila se Sofija.
- Zec. Tvoj ruak, zapravo. Sigurno si gladna.
- Ali, kako...? Kako u ja to...? - zgrozila se Sofija.
- Zubima, nego kako drukije - lakonski joj je predloio Sven.
- Zubima? Malog zeku? - na rubu suza je bila Sofija.
- Jesi gladna, ili nisi?
- Ali... malog zeku? Jesi ga ti...? Ti si ga... ubio? Kako si mogao?
- E ba sam blesav - lupio se Sven po elu. - Daj mi tog zeca.
- Evo... - predala mu ga je uplakana Sofija, a Sven se smjesta uputio gore, u kuhinju, pa
razrezao ivotinji grkljan i pustio da mu krv istee u jednu taperver posudu. U au je nalio manji dio, a
ostatak spremio u hladnjak, za poslije. I vratio se u podrum, k Sofiji. Ona je trljala vlane oi i blijedo ga
gledala.
- to je sad to? - upitala ga je dok ju je nutkao aom.
- Dus, od paradajza. Popij, bit e ti bolje.
- Dus? - nije bila uvjerena Sofija.
- Aha. Od paradajza. Ajde, gucni bar malo.
Sofija je probala tek malo, na vrh jezika, ali joj se svidjelo pa je au iskapila dok si reko keks. I
jo se oblizala za kraj.
- Ima li jo? - upitala je.
- Ima, ali mora tedjeti jer ovdje nije lako doi do... khm... paradajza. Jako su rijetki, i
brzi - smjekao se Sven.
- Da, ula sam za te brze paradajze, ta ti jure - nasmijeila se i Sofija pa stavila svoj dlan
na njegovu podlakticu i rekla:
- Hvala ti.
Sven joj je kimnuo i pogledao u njenu malu ruku na svojoj, a ona ju je, bre-bolje, maknula. Zatim
su malo oboje utjeli, jer je situacija bila vrlo, vrlo udnovata. I vrlo, vrlo zanimljiva.
- Priaj mi o sebi, Svene - prva se okuraila Sofija.
- A to da ti kaem, zavrio sam gimnaziju, upisao faks, i... i to je uglavnom to. Imam mamu,
tatu, brata, kojeg si ve upoznala...
- Curu...?
- Nemam... A ti? to je s tobom bilo? Mislim, prije... - prebacio je brzo temu razgovora
Sven.
- I ja sam zavrila srednju, upisala ekonomiju u Zagrebu i otila s frendicama na more u
Dubrovnik. Trebao je to biti na zadnji ludi provod, a onda smo upoznale neke tipove koji su nas pozvali
na tulum, na njihovu jahtu. Ostalo, vie- manje, zna.
- ao mi je... - tiho je procijedio Sven. - A frendice, to je s njima?
- Njih su... - prekrila je lice rukama Sofija.
- Ubili - dovrio je reenicu Sven.
- Da, i bacili u more. Samo su mene ostavili na ivotu, ako se ovo tako moe nazvati.
Zato? Nemam pojma.
- Zanimljivo - nakostrijeio se Sven - a kad smo te uhvatili, priala si nam drugu priu. Onu
o Miroslavu kojeg si upoznala u disku, pa te odveo na plau, bilo je romantino, ljubili ste se, on te
ugrizao, i vie se nieg nisi sjeala.
- Pa tako je i bilo... - stala se vaditi Sofija - frendice su otile na jahtu, a ja s Miroslavom
na plau.
- Hm... - sumnjiavo je vrtio glavom Sven - a kako onda zna da su ih bacili u more? to,
Miroslav ti je ispriao dok si se pretvarala u vampiricu? A ja ti umalo povjerovao, ba sam budala!
- Svene, ne laem, asna rije!
- asna vampirska? Ha, ha - nasmijao joj se Sven u lice pa joj brzo vratio one lisiine na
ruke, iza lea.
- Svene, krivo si shvatio... - moleivo ga je gledala Sofija, no on se na to nije ni osvrnuo,
ugasio je svjetlo, izaao iz podruma i zakljuao ga za sobom.
Kad je stigao u boravak, odmah je nazvao Erika i kazao mu da potragu usmjere na luku jer bi se
vampiri mogli nalaziti na nekoj od tamo privezanih jahti. Zatim je sjeo, duboko uzdahnuo i jo jednom
samoga sebe prekorio to je ispao takva naivina, kao da je, umjesto elitne zagrebake gimnazije,
pohaao Hlebinsku kolu naivne umjetnosti.

Ivona se od silnog letanja i bacakanja po stropovima i zidovima toga popodneva ipak malo umorila
pa je prilegla i odspavala sat, sat i pol vremena. Probudila se prije prvog sumraka. Brzo se spremila pa
krenula dalje, toliko je posla bilo pred njom. Prvo je obila Alexa, na monitoru ispred hladne, mramorne
sobe, vidjela ga je kako lei na podu, na boku, okrenut joj leima. Odmah je, na svoje zadovoljstvo,
opazila da su mu se ona stravina krila, to su mu izbijala iz kraljenice, uvelike smanjila. Kraste i
ojedine na tijelu vidljivo su zacjeljivale, a koa poprimala normalnu blijedu boju. No, lice mu nije mogla
vidjeti, nadala se samo da e uskoro to opet biti ono lijepo Alexovo lice, pravilnih crta i dubokih, crnih
oiju. Lice koje je jednom, ne tako davno, voljela.
Pustila je Alexa da se oporavlja dalje, sad mu ionako nije mogla dodatno pomoi. Krenula je k
mami. Bio je to za Ivonu vrlo vaan trenutak, trenutak istine, moglo bi se rei. Obje su se promijenile,
obje vie nisu ono to su bile prije samo tri dana. Obje su postale vampirice. No, koliko god da su joj
nove moi davale odlunosti i samopouzdanja, Ivona je ipak trebala mamu. Sad moda i vie nego ikad.
Bila je svjesna da e bez Melitine pomoi i podrke teko opstati u tom surovom mukom svijetu
vampira.
Jegor je jo vrsto spavao u svom lijesu, a Melita je sjedila na krevetu i izgubljeno piljila u pod.
Budna i preplaena, jo zapravo ne shvaajui to se to s njom dogodilo. Ivona ju je takvu zatekla i malo
se nad njom saalila kad je Melita digla pogled prema njoj, a u oima joj tuga i golem strah. Ivona je
napravila korak prema njoj, a Melita se skutrila na rubu kreveta, prekrila lice rukama i poela cviljeti i
jaukati:
- Nemoj, duo, nemoj! Nemoj, molim te! Ivona je stala, shvativi u trenu da je se Melita
boji, da misli kako e joj uiniti neto naao. Sjela je kraj majke, njeno je zagrlila i rekla: - Mama, to
sam ja, tvoja Ivona.
- Pusti me, pusti me - otimala se Melita.
- Mama, smiri se, sve e biti dobro.
- Nee! Ti me mrzi!
- Mama, pogledaj me - maknula joj je ruke s lica Ivona - pogledaj u to sam se pretvorila.
U to smo se obje pretvorile.
- Znam, duo. Oprosti mi - tiho je rekla Melita.
- to da ti oprostim? Zar to to si mi podarila vjeni ivot?
- Ti se ne ljuti na mene? - iskreno se zaudila Melita.
- Ne, mama, ne ljutim se. tovie, elim ti zahvaliti na tome.
- Zbilja? A ja sam mislila da...
- Znam to si mislila - upala joj je u rije Ivona. - Ali neemo o tome, sad je sve gotovo,
to je uinjeno, uinjeno je.
- Ivona, elim ti objasniti, elim da shvati da nisam mogla drukije. To je bilo jae od
mene - opravdavala se Melita.
- Nisi ti kriva, mama, nego ona glupa Vanessa. Ona ti je u venu utrcala Lilithin otrov, ona
nas je obje, svojom glupou, izdala i zato e platiti. Kad doe vrijeme.
- Nisam niega bila svjesna, vjeruj mi.
- Znam da nisi. Ali sad kad si se probudila u vampirskoj sobi, postala si svjesna svega, zar
ne? Znala si to su mi uinili. No, nisi imala pojma kakve e to na mene posljedice ostaviti. Kao to
vidi, sve je ispalo prilino dobro - nasmijeila se Ivona.
- Duo, sad si vampirica. Obje smo vampirice. Zna li to to znai? Zna li da nikad vie
nee vidjeti sunca?
- To sunce, ionako je tetno za zdravlje, he, he... Mama, ne treba mi sunce kad sam dobila
takve moi o kojima sam kao prava vjetica mogla samo sanjati.
- Pa vampiri jesu mona bia...
- Ne razumije to ti elim rei. Moje su moi iznad toga, iznad onoga to vampiri inae
mogu, ak i zmajevi. Mama, pobijedila sam Wlodimira, bila sam bra i jaa od njega, nita mi nije
mogao. Tako sam ga ispljuskala da mu je sve zvonilo u uima.
- Ispljuskala si Wlodimira? - nije mogla vjerovati Melita.
- Aha, a on se uope ne ljuti na mene. tovie, mislim da mu se to svidjelo, da malo dobije
po guzi. Mama, moje su nove moi fantastine, nevjerojatne, a ja ih mislim dobro iskoristiti.
- Kako? to kani uiniti?
- Dakle - uozbiljila se Ivona - plan je sljedei...

S prvim sumrakom Sven se ve pitao zato se Erik i Vasilisa ne vraaju, ak se i pobojao da im se
neto loe dogodilo. Htio ih je nazvati, to bi i uinio da u tom trenutku nije primijetio neku jahtu kako
glisira blizu obale. Kad se jahta zaustavila u uvali ispred kue, Svenu je zazvonilo na uzbunu. Kad se s
jahte spustio amac u more, a neke dvije sjene stale veslati prema obali, Sven je uletio u boravak i
zgrabio naoruanje. Napunio je i repetirao dvije pumperice te zauzeo obrambenu poziciju iza kaua.
ekao je u polumraku, a kad su se vrata otvorila, izletio je iz zaklona i puknuo prvu spodobu drvenim
metkom da se uas u prah pretvorila. No, drugi je vampir bio spretan i brz, bacio se na Svena prije nego
to je on uspio ispaliti novi metak, pa mu je u letu stavio srebrni lanac oko vrata. Svenu se koa na dodir
sa srebrom zapalila, jauknuo je i ispustio oruje, a vampir ga je omotao tim lancem oko ruku i bacio na
pod. Sven je nepomino, nijemo leao i ekao svoju sudbinu. Vampir se nadvio nad njim i iskezio svoju
gadnu gubicu, a onda se najednom iz podruma zaula neka dreka i lom.
Vampir je naulio ui. - Pomo! Upomo! Spasite me! - odjekivalo je potmulo iz podruma. Vampir
je skoio na noge i zaputio se za tim kricima. Svena je srebro arilo po tijelu, znao je da je gotov, da mu
nema spasa. Za kojih minutu, dvije vampir se vratio iz podruma, a s njim u drutvu Sofija. Kad je vidjela
Svena kako lei, svom ga je snagom udarila nogom u lea i s prijezirom u glasu prosiktala: - ubre
jedno! To si i zasluio! Vampir se slatko tomu nasmijao pa je i on Svena opandraio nogom u bubrege.
Sofija nije zaostajala, lemala ga je jadnoga na podu ko vola u kupusu, a zatim nenadano skoila, zgrabila
pumpericu i ispalila tri drvena metka u zabezeknutoga vampira koji se od iznenaenja nije uspio ni
pomaknuti, prije nego to se pretvorio u prah. Sofija je brzo maknula srebrni lanac sa Svena i zagrlila ga.
On je stavio svoje ruke preko njezinih ramena.
- Je l mi sad vjeruje? - upitala ga je.
- Oprosti - tiho je prozborio, a ona mu se nasmijeila i poljubila ga u usta. Njeno. Tek
toliko da svojim usnama dodirne njegove. No, on ju je prigrlio k sebi, snano, muki, i utisnuo joj jedan
pravi, filmski poljubac kad su se na ulazu pojavili Erik i Vasilisa.
- to se to ovdje dogaa? Svene? - u udu se pitao Erik.
- Nita! - skoio je na noge Sven, kao da ga je netko urenom vodom zalio. - Nita! Vampiri
su nas napali.
- Vidim - rekao je Erik, pogledavajui u dvije hrpe crnog pepela.
- Jedan me svladao, Sofija me spasila - mljeo je dalje Sven.
- Pa si joj se zahvalio valjanjem po podu i poljupcima, ma bravo! Bravo, Svene! - korio ga
je brat, a Vasilisa poprijeko gledala. I njega, ali i Sofiju. Iz njezina se pogleda jasno mogla itati mrnja,
pa i nevjerica zbog onoga to je maloprije vidjela.
- to ima u tom loe? U naem poljupcu? - pitala je Sofija.
- Ti uti! - odrezao ju je Erik. - S tobom u poslije razgovarati!
- Erik, ne deri se na Sofiju! - vrsto se postavio u njenu obranu Sven. - Zar me nisi uo to
sam rekao, Sofija mi je spasila ivot!
- Prvo Luna, sad i ti! Pa to ima u tim vampirima tako magino i seksi da svi padate na
njih? - pitao se naglas Erik.
- Ti to ne moe shvatiti - odmahnuo je rukom Sven i prigrlio Sofiju k sebi. - Jednostavno
nisi za to sposoban, a ja se neu truditi da ti to objasnim. Idemo, Sofija, idemo u etnju, dok se moj buraz
malo ne skulira.
- Samo odite, ali da zna, buraz - posebno je naglasio ba tu rije Erik - to tvoje slatko,
malo udovite nema to traiti pod ovim krovom. Je l ti to jasno? Ne vraaj mi se pred oi s njom, ili se
uope ne mora vraati!

Wlodimir je ve ivano cupkao u mjestu, zadatak to je stajao pred njim, na koji ga je Ivona
natjerala, teko mu je padao. Ali morao je na to pristati da ne izgubi sav autoritet kod svojih podanika jer
mu je Ivona ozbiljno priprijetila da e ga, u suprotnome, poniziti pred svima.
Beg Hasan, jo bolan od kuanja Ivonine krvi, s nevjericom ga je pogledavao, a ni Jegoru ba nita
nije bilo jasno. Kao ni onoj desetorici u vrstu postrojenih kapetana, najviih po inu u vampirskoj vojsci,
to su bunovni zijevali, neki u pidamama, a neki tek u gaama i lapicama.
Kad su se Ivona i Melita napokon pojavile, vampiri su se uas razbudili, oi su im poispadale,
slina na usta navrla, a brci zatitrali. Njih dvije, obje zategnute u crnu kou, odluno su nabadale prema
njima u tiklama od dvanaest centimetara. Melita se posebno epirila, presretna zbog njihove reakcije,
jedva je ekala da opet nekome moe pokazati rasko i ljepotu svoga savrenog tijela zrele ene u
najboljim godinama. Dok su prolazile, vampiri su im dobacivali: ,,Vau!, Ide, Miki!, Maco! Doi
tatici! i sline gadosti, no njih se dvije na to uope nisu obazirale. Stale su vrsto pred Wlodimira, a on
se obratio okupljenima:
- Brao, pozvao sam vas u ovaj rani sat da vas upoznam s jednom posebnom osobom - pa
je zastao i pokazao im na Ivonu, a Melita se znakovito nakaljala.
- I njenom mamom, naravno - brzo se ispravio. - Gospodo, predstavljam vam princezu
Ivonu. I njenu mamu Melitu!
- Princezu? Ha, ha... - umro je od smijeha Hasan, a i ostali su se vampiri bez ustezanja
cerekali.
- Da, princezu, upravo tako, dobro ste uli - potvrdio je Wlodimir.
- Daj, Krakowski, ne budali, kakve su te to ludosti spopale - vrlo otro ga je opomenuo
Hasan, Zmaj od Bosne.
- Prvo, ja za tebe nisam Krakowski, nego Knez Tame. A drugo, ako ima neki problem oko
svega ovoga, slobodno se obrati naoj princezi Ivoni. Ba me zanima to e ti rei.
- He, he... - cerio se i dalje Hasan i priao Ivoni pa joj se unio u lice. - Da princeza! Ti si
jedna mala djevojica, a ne princeza. I da zna, sad nisam u nekoj formi, prisjela mi tvoja neista krv, ali
inae ja takve poput tebe maem na hljeb za doruak.
- Zbilja? - unijela se i Ivona njemu u facu. Pa daj onda mene smai, ako si takav frajer! Ili
da priekamo da doe u formu?
Hasan nije mogao vjerovati da to uje, sav se nakostrijeio, a iz vilica su mu ispali onjaci. Oi su
mu se zaarile kad je pokuao skoiti na Ivonu da joj glavu s ramena otkine. No, ona se vjeto izmaknula i
pustila ga da padne na pod. Tad je poletjela zrakom, odgurnula se od plafona, napravila salto i skoila mu
na grudi. A onu otru tikletinu mu zarila pod kou ispred srca. Tek toliko, da osjeti bol, a da ga pritom ne
ubije. Hasan je od uenja zijevao ko riba na suhom i moleivo pogledavao Wlodimira, koji se tako
slatko svemu smijao. Ostali su vampiri bili u oku.
- Onda, frajeru - likovala je Ivona - kako ide to tvoje mazanje male djevojice na kruh, ha?
- Ko si ti? ta si ti? - u nevjerici je pitao Hasan.
- Ja sam Ivona, tvoja princeza. A ti sad to ponovi za mnom, ako ti je tvoj smrdljivi,
vampirski ivot mio - zapovjedila mu je i jo mu malko pritisnula otri vrak pete stilleta u ranu.
- Nikad! - zajunaio se Hasan.
- Dobro, kako eli - kazala mu je Ivona pa je, umjesto da ga probode, opet skoila uvis,
protrala malo po zidovima i stropu te se jo jednom bacila na zbunjenog Hasana. Uhvatila ga je s lea,
dok je pokuavao ustati, pa mu je ui navlaila i kosu upala, a on je mahao rukama kao da se brani od
dosadne muhe. Nita nije mogao uiniti. Ivona mu je jahala na ramenima, pa ga pljuskala po licu s obiju
strana, a vampirima, koji su iz poetka sve to sa zabrinutou promatrali, sad su se usta lagano krivila u
osmijeh.
- Dosta, dosta! - urlao je Hasan - priznajem, ti si naa princeza!
- Eto, vidi, nije bilo tako teko - sjahala mu je Ivona s kime i stala kraj majke, koja je
sjevala od sree i ponosa.
- Onda - obratio se Wlodimir ostalima - jel jo netko ima kakvu primjedbu na raun nae
princeze Ivone?
- Ne, neee, nipoto - ulo se uglas iz vrste poredanih kapetana.
- Super, sad moete ii - otpravio ih je Wlodimir. -I ti, Hasane, i ti si slobodan, ajde, gibaj!
- Ali, Knee... - pokuavao mu se umiliti osramoeni Haso.
- Nita, Knee, ti si svoje rekao. Da Krakowski! Dat u ti ja po uima. Ustvari, pustit u
Ivonu da ti da po uima, ako te jo jednom ujem. Jesi me razumio?
- Jesam, jesam, Vaa Ekselencijo...
Wlodimir je bio zadovoljan tom malom pukokolskom predstavom, udovoljio je Ivoni, a pritom
zadrao potovanje subrae vampira. Tako je dobio na vremenu da smisli neki novi plan kojim e se
otarasiti Ivone.

Svatko je bio sa svojim mislima, zabuljen kroz prozor, u daljinu. Tiina. Nitko ni s kim ne
razgovara. Previe se toga bilo reklo u zadnjih nekoliko sati. Previe toga runoga. Karlo se nije mogao, a
ni htio vie suzdravati, grubo je rijeima napao Vanessu, ali i Lunu, kad mu je ona rekla da e se
odazvati pozivu na veeru kod Wlodimira. A Vanessa, iako nije bila pozvana, pozvala se sama, ne
obazirui se na Karlovo urlanje. Kad je to uo Mario, i on se naao pozvanim da ode na tu veeru. Karlo
nije imao nita protiv toga, dobro je da mu netko tamo moe uvati lea, iako je znao da mu ni deset
takvih poput Marija ne bi bilo od velike koristi u Wlodimirovu osinjem gnijezdu. Ili su, doslovce srljali
u sigurnu smrt, a Karlo se nikako nije mogao pomiriti s tim to je Luna bila tako tvrdoglava i nedokazana.
Znao je on dobro da im Wlodimir sprema neko gadno iznenaenje i da zasigurno ima pripremljen
odgovor na sve Lunine moi, inae ju ne bi zvao da doe.
Karlo nije mogao sprijeiti Lunu u njenoj nakani. Kad ga je bijes pustio, samo je uutio. I vie nije
progovorio ni rije. Luna se, pak, prvi put u ivotu otvoreno usprotivila Karlu, nije popustila ni pedlja. A
i ona je znala u to se uputa, nije vie bila tako balava da misli kako joj je Wlodimir poslao pozivnicu za
veeru jer se zaelio njena drutva. Znala je da e biti gadno, znala je da moe svata oekivati, ali se
uzdala u svoje moi Djeteta koje znamen nosi. Te su moi bile najjae kad je bila u opasnosti, ona, ali i
oni koje voli. A Ivonu je voljela, kao sestru, u to dvojbe nije bilo.
Kad je Karlo parkirao terenac u atriju Trakoana, ve se prvi mrak poput pauine hvatao po
uglovima dvorca. Prvi je izaao Mario, oprezno se ogledao uokolo, vrsto u rukama stiui automatsku
puku. Karlo nije vadio oruje, iako je i on bio naoruan s dvama revolverima zataknutim mu za remen iza
lea. Tad su i Vanessa i Luna oprezno stupile van. Luna nije osjeala strah, samo uzbuenje, adrenalin ju
je lupao tako silno da joj se inilo kako drugi u toj tiini mogu uti otkucaje njena srca. Puba Kovai je
iznenada izronio odnekud iz tame. Odmah im je pristupio te ih bez rijei odveo do svog ureda. Karlo je
gore u kutu prostorije brzo spazio nadzornu kameru te na nju upozorio Marija.
- Vi niste pozvani! Ni vi, gospoo - obratio se Puba prvo Mariju pa Vanessi, a u glasu mu
nije bilo emocija, ni tona, kao da govori robot.
- Ma da me ti ne bi zaustavio, smijeni ovjee - podviknula je na njega Vanessa. - Ulazim
i toka!
- Nee moi - hladno joj je uzvratio Puba.
- ta nee moi...? - poludjela je Vanessa i prema Pubi prijetei podigla ruku, kad se
oglasio telefon s njegova stola.
- Aha... Aha... jasno mi je - izrekao je Puba u slualicu i prekinuo vezu. - Moete ui,
gospoo. Svi moete ui.
- Netko nas cijelo vrijeme promatra - komentirao je Karlo.
- Oruje, molim - pogledao je Puba u Marija, potom i u Karla.
Karlo je kimnuo Mariju pa je ovaj odloio svoj automat na stol, a isto je uinio i Karlo sa svojim
revolverima. Luna je nestrpljivo ekala to e se dalje dogoditi. Puba je otvorio vrata pokrajnje sobe i
rukom im pokazao da ga slijede. Doli su do nekakvoga lifta, Puba je stisnuo gumb, a kad je dizalo stiglo,
pustio ih je da uu. On je ostao vani, Luna mu je mahnula dok su se vrata lifta zatvarala. Unutra nije bilo
komandne ploe, ali su svejedno odmah krenuli - prema dolje. Lift je cukao i sporo se vukao, a kad je
stao, vrata su se sama otvorila. Pred njima je bio odbor za doek - desetak do zuba naoruanih vampira, s
uperenim pukama nabijenim srebrnim mecima. Iako se cijelo popodne hrabrila, Luna se ipak uplaila i
stisnula uz tetu. Vanessa ju je pogledala i kimnula joj, a Karlo je neustraivo krenuo napred i stao pred
vampirsko oruje. Mario pokraj njega.
- Prijatelji!!! - uo se Wlodimir kako podvikuje izdaleka.
- Krakowski, mii ove svoje gorile da im kosti ne polomim - viknuo mu je Karlo i s
mrnjom u oima pogledao jednog vampira.
- Dajte, deki, zar se tako doekuju gosti? - korio ih je Wlodimir.
Njegovi su ga odmah posluali i spustili cijevi, a Wlodimir se izmeu njih probio do Karla i
Marija i obojici im vrsto stisnuo pesnice. A onda je iza njihovih irokih ramena ugledao Lunu i Vanessu.
Luni se posebno obradovao, stao je pred nju, ak joj se malo i naklonio, a onda rekao:
- Kakva ast za mene, skromnog podanika Tame, to u svom domu mogu ugostiti Dijete koje
znamen nosi.
Luni je na obrazima zatitrao smijeak, Wlodimir joj je bio komian, ak bi se reklo simpa, takav
omalen, debeljukast, s umetcima u kosi. I u toj dreavocrvenoj manduri, s platom na leima. Nije ga
takvim zamiljala, ni priblino.
- Vanessa - nastavio je svoje uvodno obraanje Wlodimir - pa vi ste svakim danom sve
ljepa... vjetica. Ako vas tako smijem nazvati. Va Karlo ne zna to ima.
- Pusti prie, Wlodimire - okrenuo je oima Karlo - i vodi me mom djetetu. elim vidjeti
Ivonu. I elim je vidjeti odmah.
- Ali ona tebe ne eli vidjeti... odmah - cvrkutao je dalje Wlodimir. - Rekla mi je da vas ja
malo zabavim, dok se ona i mama ne srede. ene, znate kako to ide, ne?
- Ma to to govori, crni stvore? - u asu je poivanila Vanessa.
- Strpljenja, ljepotice, strpljenja - nije se dao iz takta izbaciti Wlodimir. - Jo desetak
minuta i sve e vam biti jasno. A sad me, molim, slijedite. Pripremio sam vam finu papicu, znam da ete
uivati - pa se okrenuo i poveo ih hodnikom.
Deseto poglavlje

Alexovo udesno ozdravljenje



Sinia je ranije ustao. itao je neku knjigu i sluao kako grof Drakula nesnosno pili iz svog
sanduka. Najednom, hrkanje je prestalo, poklopac lijesa se zadigao, a iz njega je izvirila nasmijeena
glava staroga, olinjalog vampira.
- Sinia - veselo ga je zazvao Drakula - dobra ti veer, stari moj. Jesi fino spavao, ja ko
zaklan.
- Grofe? - iznenadio se Sinia njegovom suvislou.
- Uh, to sam gladan. Ima nekog roba vika, da malo prigrizem do veere? - ustao je
Drakula i njuio zrak u potrazi za krvlju.
- Nemam robova, najmanje onih koje bih vam dao da ih zakoljete.
- Sinia? - neugodno se iznenadio Drakula. - Kakav je to ton? Zato mi se tako obraa? S
nepotovanjem...
- Zato, dragi moj grofe, jer ubudue emo samo ovako razgovarati pa da se priviknete -
odbrusio mu je Sinia.
- Ali, zato? to se desilo? Jesam te neim uvrijedio?
- Grofe - smirenim je glasom kazao Sinia i posjeo Drakulu na stolac - moram vam neto
rei. Ali ne znam kako...
- U glavu, brate, nego kako drukije.
- Hm, dobro... - uzdahnuo je Sinia. - Moram vam rei da ste ozbiljno bolesni. Patite od
jednog neizljeivog sindroma, mozak vam se gasi. Tonije, jo na mahove pali i gasi, ali i to e uskoro
stati, vi ete zauvijek biti bolesni, a neete znati za sebe.
- Ni rije te nisam shvatio - iskreno se udio Drakula.
- Vidite, problem je u tome - probao je opet Sinia - da se moda za deset minuta neete
sjeati, ne samo ovog razgovora, nego ni svog imena.
- Ma daj, Sinia - odmahnuo je rukom grof - prestani se tako grubo aliti na raun starog
magarca kao to sam ja i donesi mi neto za klopu. Zbilja sam gladan.
- Dobro - odustao je napokon Sinia i zaputio se do svog mini bara da Drakuli donese au
krvi. Kad se okrenuo, ugledao ga je kako fasciniran pilji u ugaen televizor, pa u stereo-liniju, kompjutor
i sva ostala uda moderne tehnike to su se nalazila u Siniinu boravku. Rukom je oprezno pipkao po
stvarima, a kad je dotaknuo zaslon raunala, statiki ga je elektricitet oprljio malko po jagodicama
prstiju. Zauen je povukao ruku te upitno pogledao prema Sinii.
- Puno se toga promijenilo u ovih sto godina, grofe.
- Bome puno. I previe - zakljuio je tuno Drakula i sjeo na sofu, a Sinia mu je dodao
au.
- Ponimo od ovog, od hrane - sjeo je Sinia kraj njega.
- Od hrane? - ponovio je upitno Drakula pa srknuo malo iz ae.
- Hranu vie ne nabavljamo lovei po mraku ljude, nego nam stie iz banke krvi, fino
upakirana u plastine vreice.
- Ne lovimo ljude? - blijedo ga je gledao Drakula, pa potegnuo do dna onu krv iz ae. -
Banke krvi? Ko dri krv u banci?
- Zaboravite banku, ljudi, oni su bitni - trudio se jako Sinia.
- Ljudi? Kom su ti jadnici bitni? Sinia, to mi to govori, nita te ne razumijem. Jel se ti
to opet zeza sa mnom? Banka od krvi?
- Ne od krvi, nego... Ma - poizio je Sinia - nema veze. elim vam samo rei da se vie ne
moramo brinuti za hranu, eno je, tamo, pun mi je friider.
- Friider? to je to, friider? - upitao se Drakula, a Sinii pao mrak na oi. Shvatio je svu
uzaludnost svoga pokuaja.

Deset metara dugaak stol, prekriven crnim stolnjakom, bio je postavljen za osam osoba u
prostranom salonu Wlodimirovih privatnih odaja. S jedne su strane sjedili redom Karlo, Luna, Vanessa
pa Mario, a s druge Wlodimir i Jegor, s tim da su dva stolca izmeu njih bila upranjena. Luna je
treperila od uzbuenja, nije znala kako e reagirati kad se konano pojavi Ivona, ali i Melita. to su im
vampiri uinili? Ima li Ivona sad krila, ako se pretvorila u leptiricu? Kako e ju onda spasiti, ima li tome
uope lijeka? Luna je promatrala lica nazonih, Karlo i Wlodimir, koji su sjedili jedan nasuprot drugome,
netremice su se, s mrnjom gledali ravno u oi. Ba kao i Mario i taj drugi vampir to je doao skupa s
Wlodimirom, njegov posilni. Luna se ispod stola drala za ruke s tetom Vanessom, dlanovi su im se
objema znojili. Situacija je bila na rubu incidenta, napetost je treperila u zraku, mogla se noem rezati,
Luna je pomislila da bi Karlo i Mario odavna skoili na ovu dvojicu da iza njihovih lea nije stajalo
deset naoruanih straara. Ni Wlodimir joj vie nije bio onako simpatian, kako je kesio zube prema
Karlu, kako ga je nadmeno provocirao i pravio se vaan, sve uz namjeten, izvjetaen osmijeh. Luna je
dobro znala da e s njim, ako doe do frke, imati najvie problema, ta nisu Wlodimira vampiri bez veze
izabrali za vou, morao je biti na neki nain poseban. I ba se Luna u sebi nasmijeila, jer je ve u glavi
vidjela scenu kako Wlodimiru gore brine pod njezinom vatricom, kad se iz mraka nekog od pokrajnjih
hodnika zaulo lupkanje potpetica.
U salon su ule Ivona i Melita, u novoj odjevnoj kombinaciji, a dva su straara odmah stala kraj
njih. Ivona je iz Wlodimirova ormara s odjeom njegovih rtava za sebe i mamu za tu prigodu odabrala
male, crne koktel- haljinice, izazovne koliko i decentne, i uvijek u modi. im su ih ugledali, Karlo, Luna,
Vanessa i Mario poskoili su na noge, a straari u njih uperili oruje. Wlodimir se smjekao od
zadovoljstva, pokazao je rukom vojnicima da spuste puke. Karla nije bilo briga, on je krenuo zagrliti
ker. Ivona mu je rukom pokazala da stane kad joj je priao na metar i rekla mu: - Sjedni, oe! Karlo ju je
pogledao u oi, spazio ono utilo to joj je zahvatilo neko sjajne bjeloonice i odmah mu je sve bilo
jasno. Njegovu su ker pretvorili u vampiricu. Od bijesa je stisnuo ake i okrenuo se Wlodimiru. Htio je
skoiti na njega i crno mu srce iz grudi iupati. Ali nije stigao. Ivona se munjevito nacrtala pred njim i
opet mu rekla: - Sjedni, bivi oe! Sjedni.
Sad su bili dovoljno blizu da je dotakne. Karlo je rukom posegnuo prema njenom licu, no ona mu se
izmaknula. Karlo ju je gledao u oi, a tuga mu parala duu. Spustio je ruku i pregaena srca sjeo na svoje
mjesto. Ivona se potom obratila prisutnima:
- Dobra veer, svima. Drago mi je to vas vidim, ak i one koji nisu bili pozvani. Vanessa,
Mario, morat u vas zamoliti da nas nakratko napustite, barem dok ne svri ovaj slubeni dio. Poslije nam
se moete pridruiti na koktelu. Straa, vodite ih!
Vojnici su na to smjesta okruili Marija i Vanessu i uperili u njih oruje. Vanessa je pogledala
Lunu, Mario u Karla koji mu je dao potvrdan znak glavom. Mario je ustao, Vanessa za njim pa su oboje, u
pratnji straara, napustili prostoriju. Tek tad su Ivona i Melita zasjele na svoje pozicije. Luna je
netremice promatrala Ivonu, jo ne shvaajui to se zapravo dogaa s njom. Ivona joj se hladno
nasmijeila. Tako hladno da je Luna imala osjeaj kao da ju je ledeni vjetar oinuo po licu. Karlo je
slomljeno buljio u stranu, nije mogao vie gledati naprijed, u ono u to se njegova ki pretvorila. A
Wlodimir i Melita ludo su se zabavljali i jedan drugome namigivali. Samo je Jegor bio s te strane stola
vidljivo tuan. Pogledavao je prema Meliti, shvaajui polako da se njegov davni san o braku s njom
nee nikad ostvariti, unato Wlodimirovu obeanju.
- Mama, Jegore - javila se opet Ivona - i vas dvoje nas sad moete napustiti. Imate svoje
zadatke. Krenite!
Melita i Jegor odmah su je posluali i nestali negdje hodnikom. Luna vie nije mogla izdrati pa je
progovorila:
- Ivona, to se dogaa? to je s tobom?
- Pt! - stavila je prst preko usnica Ivona. - Pravilo je sljedee, vas dvoje govorite samo
kad vas netko neto pita. Okej? Dakle, bivi moj oe, pitanje za tebe glasi: kako si me mogao ostaviti
ovom ovdje slatkom krvopiji na milost i nemilost, ha?
- Slatkom krvopiji? - procijedio je bolno Karlo.
- Zar nije sladak? - nasmijeila se Ivona i podragala Wlodimira po blijedim obrazima, a on
se bedasto nasmijeio, glumei sjajno svoju ulogu.
- Ivona, zato Karla zove bivi oe? - progovorila bi Luna kroz ui da su joj usta zapuili.
- Kako moe tako?
- A ti, biva prijateljice - prostrijelila ju je pogledom Ivona. - Rekla sam ti da uti. Tvoj
red e doi, sad moram prvo s tatekom neke stvari raspraviti.
- Ne znam to se dogaa - nije odustajala Luna - ali vidim da si se u neto pretvorila. U
prasicu, ini mi se!
Ivona to nije mogla otrpjeti, nadzvunom je svojom brzinom skoila na Lunu, epala je za vrat pa
su obje preko stolice pale na pod. Luna je planula kao ibica, opekla Ivonu tako jako da je ova odskoila
od nje tri metra, uz jauke. Luna je ustala u svojoj goruoj buktinji i usmjerila jednu ruku prema Ivoni, a
drugu prema Wlodimiru, a straari oruje u nju. Ivona se stresla i iskezila svoje nove, otre onjake. Tad
je vatreni snop krenuo k njoj iz Lunine ake, no vjeto mu se izmaknula. Straari su otvorili vatru, ali
srebrni su se meci odbijali od Lunina tita pa je nastao rikoet puanih zrna koja su nekontrolirano
poela fijukati posvuda. Karlo se sagnuo pod stol, da ga neki ne zahvati. Ivona je trala po stropu i
zidovima, a Luna piila dalje vatrom po njezinu tragu. Nije ju uspjela zahvatiti. Wlodimir se uhvatio za
glavu i dreknuo iz svega glasa, da je itav salon zazvonio:
- Dosta! Prestanite svi! Dosta s tim ludilom!
Njegovi su vojnici odmah obustavili paljbu, Karlo se izvukao ispod stola i priao goruoj Luni koja
je tada spustila ruke i ugasila se. Ivona se spustila sa stropa, a Wlodimir tuno zajaukao gledajui u
nagorene i mecima izbuene ostatke svojih divnih tapeta po zidovima. Zatim je sjeo i tuno rekao:
- Vidite to jedni drugima radimo? Jel vidite da to nema smisla?
- Evo njega opet, pravi mirotvorac - podrugljivo mu je spustio Karlo, dok su se Ivona i
Luna netremice promatrale s mrnjom.
- Cure, dajte sjednite da moemo razgovarati. Neu rei ko ljudi, jer to nismo, ali ako ta
nia bia mogu ratovati i poslije sjesti za zajedniki stol i dogovoriti se o uvjetima mira, ne razumijem
zato i mi ne bismo tako - propovijedao je Wlodimir.
- Zato, dragi gospodine - uzela je rije Luna - to ste oteli moju prijateljicu i pretvorili je u
udovite. A sad baljezgate o nekakvom miru, o pregovorima. Vi zbilja niste normalni!
- Luna, nemoj, vidi da nema smisla - odmahnuo je rukom Karlo.
- Ja udovite? A to si ti, djevojica sa igicama? - obrecnula se Ivona na Lunu. Zatim je
sjela kraj Wlodimira, a Luna uz Karla. Opet su se malo svi gledali u potpunoj tiini.
- Wlodimire, zato si nas doveo ovamo? to zapravo hoe? - upitao ga je Karlo.
- Nije vas doveo on, nego ja - ispravila ga je Ivona. - Ja sam htjela da se naemo, da si
kaemo to imamo pa da svatko nastavi dalje svojim putem.
- Dobro, Ivona - tuno je uzdahnuo Karlo - reci, da ujem...
- Dakle, tri dana - poela je Ivona - tri dana i tri noi su me drali ovdje, zavezanu za
krevet, a vi ste pokrenuli svoje lijene guzice tek kad sam vas nazvala na mobitel i zamolila da doete. Tri
dana, bivi oe! Kad je tvoj sinek bio u pitanju, cijelu si armiju digao na noge da ga spasi. A mene si
ostavio da me pretvore u leptiricu. Nasreu, nisu uspjeli. Kao to vidi, postala sam neto drugo, neto
monije ak i od vampira, zahvaljujui tvojim vujim genima. Sudbina se s nama poigrala, tata, zar ne?
- Ivona, ao mi je - spustio je pogled Karlo.
- Ne treba ti biti - kazala mu je. - Ja sam tu svoju sudbinu prigrlila, sad je na tebi red da
uini isto.
- Ne razumijem to eli rei? - zaudio se Karlo.
- Znam te kakav si, vitez zatitnik u sjajnom oklopu, zato elim da me pusti na miru, da
zaboravi da si ikad imao ker. Jer to vie nisam, sad sam vampirska princeza - ponosno je izjavila
Ivona.
- Princeza, he, he... - smijuljila se Luna.
- Samo se ti smij, biva prijateljice - poklopila ju je Ivona.
- Ni ti se nisi pomaknula kad sam nestala. Umjesto da me spaava, ila si u kolu, kao
svaka dobra djevojica. A kad je Karlo nestao u potrazi za Canisom, zvala si demone, letjela nebom da
ga spasi. Bila si mi poput sestre, za tebe bih sve uinila. Ispala sam obina, naivna glupaa. No, to se
moe, ivot je takav, kao Jadranska magistrala, pun rupa. Ti si jedna od njih, od tih rupa, Luna.
- Daj se, stara, saberi, ne lupaj gluposti - nije se dala Luna.
- Bolje se pogledaj u zrcalo da vidi u to si se zapravo pretvorila. Nitko tebe nije izdao,
ponajmanje Karlo, ili ja. Kad te sad gledam, vidim opet ono zlo u tebi, to si ga imala kad smo se
upoznale. To je zlo oduvijek ualo u tebi, sad je opet isplivalo na povrinu. Igrokaz koji si nam tu
priredila, to da ti kaem, da nije tuno, bilo bi smijeno. Vampirska princeza? To eli biti? Ma samo
daj, bit e ti i kraljica, koliko te ja znam. Wlodimire, budite oprezni s ovom ovdje gujom u vaim
njedrima, jer vam se prijestolje ve opasno drma, ako to moda niste dosad primijetili.
- Khmmm... - od nelagode se nakaljao Wlodimir. - Ako smo si sad sve rekli to smo imali,
predlaem da napravimo malu stanku dok nam se ne pridrui ostatak ekipe.
I dok se u glavnom salonu dvorca odvijala glavna drama, u jednoj od sporednih soba trajala je
manja, no intenzitetom osjeaja nita manje napeta i spektakularna predstava. Sve je poelo kad je Melita
ula u prostoriju gdje su Wlodmirovi straari smjestili Vanessu - u onu pored su strpali Marija. Vanessa
je stisnula svoje lijepe usnice i prijekorno zavrtjela glavom, ali ni rije nije izustila. Melita ju je
iznenadila, prila joj, okrenula je od vrata, stavila si prst preko usta, pa aptom rekla:
- Budi tiho, prislukuju nas.
- Ba me briga - naglas joj je ljutito uzvratila Vanessa.
- Vani, molim te - proaptala je Melita i pustila suzu.
- Ne glumataj! - odbrusila joj je Vanessa.
- Zato si takva? - cviljela je Melita. - Ti si dijelom zasluna za ovo to mi se dogodilo, a
sad ne eli sa mnom razgovarati.
- to hoe od mene? to eli uti? Da mi je ao? Pa dobro, ao mi je, zbilja mi je ao -
posula se pepelom po glavi Vanessa.
- Znam da ti je ao - kimnula je Melita. - Za mene je kasno, ali za Ivonu nije. Pomozi joj da
se oslobodi ovog prokletstva.
- Kako? Ne znam to mogu uiniti...
- Sve to moe, sve uini, samo da spasi Ivonu. Preklinjem te, Vani, ona je zaraena
vampirskim bijesom, ali mislim da za nju jo ima nade. Jer ima Karlove gene. Njezina je preobrazba
kratko trajala, triput krae od moje. I nije postala obina vampirica, nego neto vie, jae i bre od toga.
Promijenila se, dua joj je zaraena, postala je opaka, zla, ogorena. I paranoina. Mrzi sve i svakog, svi
su joj krivi. Bojim se da ne naudi nekome.
- Hm... - u nedoumici je ostala Vanessa - ne znam, po onome to sam sama vidjela, a i po
ovome to si mi ti sad ispriala, kod Ivone je rije o klasinom sluaju vampirizma. Moda zbog njenih
gena i postoji neka ansa u izljeenje, ali isto sumnjam...
- Vanessa, molim te, bar probaj smisliti neto. Eksperimentirala si ve u svom laboratoriju
s takvim stvarima. Znam da jesi.
- Da, ali nisam ba postigla neke briljantne rezultate...
- Ti si mi zadnja nada... - poklopila je lice rukama Melita i poela plakati kao kina godina.
Ridala je, cviljela, cijelim se tijelom tresla te se naposljetku smilila Vanessi pa ju je zagrlila i rekla joj:
- Dobro, dobro, smiri se. Pokuat u neto...
- Obeava?
- Da, obeavam.
Tada je Melita obrisala suze, a na licu joj se pojavio isprva stidljiv smijeak, koji se ve u iduem
trenu pretvorio u histerian grohot.
- Ha, ha, ha... - na sav se glas smijala Melita. - Koja si ti kravetina! Glupa, tupa, naivna! I
umiljena! Oduvijek si takva bila, mislila si da moe spasiti cijeli svijet. Koja prepotencija, koji
manijakalni ego! Wlodimir mi je podario vjeni ivot, Ivoni uz to i nevjerojatne moi. A ti i dalje misli
da nas treba spaavati?
- Ha, dobro... to je, tu je - promucala je zabezeknuta Vanessa.
- Joj, da si samo vidi facu, stara - likovala je dalje Melita.
- Takva je, pretpostavljam, i moja bila svih ovih godina, kad sam ja tebe gledala kao u
nadnaravno bie, i divila ti se. Sve si imala, uroene moi, divnu obitelj, krasnog mukarca, dva sina. A
ja sam stenjala pod nekim starkeljama da bih ope preivjela. Jo si me zbog tog osuivala, ma kako si
mogla? Otkud ti to pravo da drugima sudi? Da meni sudi? Sad kad se sve promijenilo, kad sam ti
konano postala ravna, ti i dalje glumi pravednicu i spasiteljicu.
- Nita ja ne glumim i... - htjela se suprotstaviti Vanessa.
- Ma nemoj? - upala joj je u rije Melita. - Ne glumi, znai? Sad bi malo spaavala Ivonu,
ko to si mene spasila. Hajde, priznaj, ono s Lilith bila je tvoja zavrna osveta. Podla kuko! Nikad mi
nisi oprostila to sam bila s Karlom. Meni si se osvetila, a znala si da e pritom ugroziti Ivonin ivot.
Znala si da Wlodimir nikad nee od nje odustati, itavo smo ljeto o tom priale na plai. Htjela si nas se
rijeiti, ali nisi znala kako. Kad ti se pruila prigoda, hladno si je prigrlila. I isporuila mene i moju ker
Wlodimiru.
- Nisam htjela... - zavapila je Vanessa.
- Priaj ti to nekom drugom, vjetice! - neumoljiva je bila Melita.
- I da zna, veliku si mi uslugu uinila. elim ti zahvaliti na tome. Sad sam napokon postala
netko i neto, u svijetu gdje me cijene i potuju. A moja ki, pred njom su velike stvari, svijetla
budunost. Zapravo, tamna, ali razumije to elim rei.
Vanessa je skrueno pognula glavu, tad je netko pokucao i izvana glasno rekao: - Vrijeme je! Melita
je prila Vanessi, zagrlila je i apnula joj na uho: - Zbogom, prijateljice...

Iako mu je isprva jako iao na ivce svojim nedoraslim, stupidnim pitanjima, Sinia je sve vie
uivao u tim trenucima Drakuline suvislosti. Priao mu je nadugo i nairoko o povijesti ljudskoga roda u
zadnjih stotinu godina, jer je staroga grofa sve zanimalo. Svjetski ratovi, atomska bomba, tenkovi, avioni,
Sinia se tako snano uivio u ulogu pripovjedaa da je skakao po boravku da mu sve to ivlje opie.
Drakula mu je sve povjerovao, osim toga da su ljudi sletjeli na Mjesec, naravno. Sinia ga nije pretjerano
gorljivo u to ni uvjeravao, i njemu je cijela ta stvar bila sumnjiva od poetka, jo tamo s kraja ezdesetih.
A onda je Drakula postavio pitanje kojeg se Sinia pribojavao cijele te veeri:
- A to je s nama? Vampirima? I Redom zmaja?
- Paaa... - neodluno je krenuo Sinia - jo postojimo, naravno. Ali, dolo je do nekih
promjena, u hijerarhiji...
- Promjena? Kakvih promjena?
- Personalnih.
- Hoe rei da netko privremeno obnaa moju dunost, ali da me svi jo vole. I ekaju da
se vratim na prijestolje...
- Hou rei, dragi grofe, da su vas svi zaboravili. Osim mene...
- taaa!!! - poludio je Drakula i skoio na noge. - Moji zmajevi da su me izdali?
Nemogue! Nemogue!
- Mogue je, visosti. Mogue... Izabrali su novog kneza, im ste vi otili na poinak. I svi
su u tom sudjelovali. Osim mene!
- Moji zmajevi... Izdajnici! Izdajnici! - urlao je Drakula.
- ao mi je to ste to morali saznati na ovakav nain...
- Ime! Ime mi reci, Sinia! Ime toga gada to sjedi na mom tronu?
- Krakowski. Wlodimir Krakowski.
- Aaaa!!! - poludio je do kraja Drakula. - Ta mala leska gnjida, to govno pilee smrdljivo!
Kad mi padne aka, kad ga se doepam...
- Nemojte se uzbuivati, grofe - zabrinuo se Sinia.
- Dajte, sjednite, smirite se malo. Donijet u vam pie.
Drakula je sjeo i uhvatio se od muke za glavu, a Sinia skoknuo do mini bara po au krvi. Kad se
vratio, zatekao je grofa na rubu sofe, zbunjena i smetena, kako kri ruke i tupo ga pogledava.
- Grofe... - raalostio se Sinia.
- A koji si ti? - upitao ga je potpuno izgubljeni Drakula.

udne li kvadre, pomislila je Luna, pogledavajui u nazone. S jedne strane vampiri Wlodimir,
Ivona i Melita, s druge vuci Karlo i Mario. Vanessa, tiha poput duha, sjedila je u kutu i pijuckala neko
pie, a Luna je bezuspjeno pokuavala dokuiti to se to dogaa s njenom tetom. Uinila joj se tunijom
nego inae ovih dana, otkako su se ona i Karlo posvaali na pasja kola.
Nitko ni s kim nije razgovarao, samo se po grupicama ukalo, da ona druga strana ne uje. Ivona se
cijelo vrijeme doaptavala s Wlodimirom, koji se na svaku njenu zadovoljno smjekao, a Melita ulila
ui da i ona uje to se govori. Karlo je, pak, priznajui poraz u ovoj igri nadmudrivanja s Wlodimirom,
proivljavao zbilja teke trenutke. Ostao je bez keri, bez ene, bez obitelji, i pritom morao gledati
Wlodimira kako mu se ceri, kako mu nadmeno stavlja do znanja da je gubitnik, luzer. Istina, u boju je
pobijedio, a poslije sve prosuo. Bila je to Pirova pobjeda, znao je sad Karlo.
Luni je bilo muka od svega toga. Promatrala je Ivonu, ali ne s mrnjom. Vie ju je neka tuga hvatala
jer je izgubila sestru, jedinu koju je ikad imala. Sve joj se raspada, rui, itav Lunin svijet to je do prije
mjesec dana bio gotovo idilian. I sve one svae s obitelji oko Alexa sad su joj se inile tako nebitne,
glupe, djetinje. Jer sad su tek nastupili pravi problemi, Tama jaa, okruuje ih i nagriza, dere na komade.
Luna se tek sad iskreno zabrinula za budunost, ne samo svoju, ili svojih najbliih. U Ivoninim je oima
vidjela zlo vee i od onog Wlodimirova. Zlo koje tek dolazi, koje e jaati iz dana u dan. I koje nitko
nee moi zaustaviti. Osim nje, nadala se Luna. Ali nije bila u to ba sigurna. Neto se mora uiniti, i to
sad, vremena za ekanje nema, zakljuila je, stisnula zube i prila Ivoni. Bez pardona ju je uzela pod ruku
i odvela na drugi kraj salona, da mogu nasamo razgovarati.
- Znamenko mali, reci - svisoka ju je gledala Ivona.
- to ti sad to znai? - zbunila se Luna.
- Znamenko, tako u te odsad zvati. Ipak si ti Dijete koje znamen nosi, zar ne? - pojasnila je
Ivona.
- Glupa ti je fora, al nema veze. Sluaj... ne znam to se sve u tvojoj glavi deava, ali znam
da se u mojoj nita nije promijenilo. Ti si mi i dalje sestra, i uvijek e to biti. Tako da zna.
- Vidi ti male plave lukave iz prvog reda - narugala joj se Ivona.
- Prodaje mi taj mismosestre jeftilen, a zapravo si se usrala u gae, priznaj! Moje su
moi velike, i stvarne, a ja, za razliku od tebe, jako dobro znam to s njima uiniti. Ti si mala popianka,
pun mi te kufer, cijelo sam te ljeto sluala kako jaue i cvili, to zbog Alexa, to zbog tvojih navodnih
moi. Ja ovo, ja ono, pa opet ja, ja, samo ja... Dosta mi te vie, sestro!
- Ne! Ne pristajem na to! - odluno e Luna. - Nee me se tako lako rijeiti. I nee me
tako lako odgurnuti od sebe. Kao Karla. Srce si mu slomila.
- Joooj, ba mi je ao, buhuhu - iskrivila je facu Ivona.
- Svi ste vi isti, itava ta vaa prljava familija. Niste me htjeli, niste me nikad prihvatili, a
onda ste me se rijeili na prvom zavoju.
- Nismo te se rijeili, niti hoemo. Ja barem neu nikad od tebe odustati, tako da zna!
- Okej, sis, radi ta hoe, ba me briga. Sad me ispriaj, moram neto svima rei - udaljila
se od Lune Ivona i stala nasred sobe.
- Dragi moji, bivi i budui, ovom je druenju doao kraj. Hvala vam na svemu, nemojte
kaj zamerit i sretan vam put! Mama, Vladek, idemo! - pa ih je poduhvatila ispod ruke i krenula s njima
negdje niz hodnik. Uto se i Jegor odnekud pojavio pa preostalima rukom pokazao put i rekao: - Ovuda,
molim! Oni su ga bez rijei slijedili do lifta, i dalje, gore, na svjei zagorski zrak.
Ivona je bila prezadovoljna predstavom to ju je priredila za Lunu, Karla i ekipu. Htjela se na
dostojan nain oprostiti od prolosti i svih koje je tamo ostavila, da bi lake prigrlila budunost i sve ono
i one koje joj donosi. To se prvenstveno odnosilo na Alexa, s njim je Ivona imala velikih planova. Nije
htjela povjerovati Wlodimiru da e Alex zauvijek ostati glup, sprena mozga. Ona e mu nekako pronai
lijek, makar morala sve zmajeve iscijediti do posljednje kapi. Jer njihova je krv bila ljekovita, od nje e
Alexu rane zarasti, pa zato mu onda ne bi ozdravila i pamet, promiljala je Ivona. Htjela je ona odmah
nakon veere dolje, k njemu, ali ju je od toga Wlodimir uporno odgovarao, govorio joj je da to nema
smisla jer e se Alex u potpunosti transformirati tek pred zoru.
- A kako ti to zna? - zanimalo je Ivonu.
- Kako ne bih znao, kad imam petsto i koju na leima - mirno joj je odgovorio Wlodimir. -
Kad ti bude u mojim godinama...
- Bit u stara baba - upala mu je u rije Ivona. - Ali u izgledati ovako kako sad izgledam.
Nije li to genijalno, ha, mama?
- Naravno, duo - potvrdila je Melita.
- He, he... - smjekao se Wlodimir. - Ba ste mi super vas dvije novopeene vampirice.
Dobile ste ivot vjeni, to da, osim ako vas netko ne bone drkom od metle. Ali vjenu mladost, to,
bojim se, nee ii...
- Kako to misli? - zaudila se Ivona.
- Pogledaj mene, primjerice...
- Evo, gledam te i... to eli rei?
- Zar misli da sam postao vampir s trideset est?
- Hoe rei s pedeset est? - ispravila ga je Melita.
- Zar tako staro izgledam? - rastuio se Wlodimir.
- Eto, vidite, curke, u zadnjih sam sto godina ostario barem dvadeset. Kosa mi je poela
opadati, lauf oko pasa rasti. Kad me Drakula pretvorio u vampira, imao sam dvadeset i jednu godinu.
Bio sam mlad, zelen, ali vrlo zgodan mukarac, vitak ko jela. to vie nisam...
- Znai tako, i mi emo ostarjeti - razoarano je rekla Melita.
- Da, mama, hoemo. Ali nam u meuvremenu preostaje kojih tristo, etiristo godinica
mladosti. A to nije za bacanje.
- Nije, nipoto - nasmijeila se Melita.
- Iako bih, kao prava vjetica, vjerojatno poivjela vie od stotinu godina, ovo mi se vie
svia - zakljuila je Ivona.
- Kad smo ve kod vjetica - ubacio se Wlodimir - priznajem da me ona mala plava jako
brine.
- Ko? Luna? Ma daj... - odmahnula je bahato rukom Ivona.
- Da, ta Luna me brine. Gadno ste se dokaile vas dvije. A to ti je poslije nasamo rekla?
Ako se smije znati...
- Ne elim o tome govoriti, to je za mene stvar prolosti!
- Nisam siguran - vrtio je glavom Wlodimir. - Vas ste dvije, kako ja vidim, sudbinski
vezane, neete moi pobjei jedna od druge. Nikada. A tek kad Luna sazna za... Hm, bit e to zanimljivo.
- Kad sazna za Alexa? Na njega si mislio?
- Da, upravo na njega. ak i ja znam da se Luna jako zagrijala za Alexa, a i on za nju.
Sumnjam da e ti ga tek tako prepustiti.
- A tko e nju ita pitati? Uostalom, ti si mi ga darovao, on je moj!
- Darovao sam i tvoju mamu Jegoru pa vidi...
- Mene si dao na poklon tom runom, smrdljivom...??? - sva se nakostrijeila Melita. -
Kako si mogao?
- Prvo, tad nisi znala za sebe, jo si se pretvarala. A drugo, on mi je najvjerniji od svih, uz
to je i ludo zaljubljen u tebe. Godinama, kako mi je priznao, htio se oeniti tobom. Nisam ga mogao
odbiti. Ali to sad nema veze. Vidi svoju mamu, Ivona. Vampirica je, kao i svi mi, slobodna je duha i
sama odluuje o svojoj sudbini. Tako e i Alex, bojim se, ako mu je imalo mozga u glavi preostalo.
- Htio se oeniti...? - bubnula je Melita.
- Mama, ne sad! - prekorila ju je Ivona. - Alex je mene prvu volio i opet e me voljeti.
Luna mu nee smjeti ni prismrdjeti!
- Nadaj se ti, duo, da mali nikad vie pameti nee doi. To ti je, bojim se, jedini nain da
ga vjeno zadri za sebe, ako ti je ve toliko do Alexa stalo - mudrovao je Wlodimir.
- Htio se oeniti sa mnom? - bubnula je opet Melita, a Ivona od muke preokrenula oima,
dok se Wlodimir zadovoljno smjekao.

Sven se vratio tek pred zoru. Sam. Bez Sofije. Erik ga je ekao na terasi ispred kue. Iako to niim
nije htio pokazati, silno se obradovao kad je ugledao mlaeg brata. Pobojao se da ne uini neku glupost
zbog one male vampirice. Kako je no odmicala, bio je sve ivaniji, ni spavati nije mogao od brige za
Svena. Bio je grub prema njemu, moda i pregrub, to mu je ak i Vasilisa spoitnula, ali drukije nije
ilo, morao mu je direktno rei to misli o njegovu njenom prijateljstvu sa smeokosom krvopijicom.
Jer predobro je Erik poznavao svoga brata da bio ostao hladan na ono to je vidio, ne na podu, kad su
uli i zatekli ih kako se valjaju u strastvenom zagrljaju, nego poslije, u Svenovim oima. Bilo mu je stalo,
i to jako, do neke djevojke, to je Erik tada prvi put opazio kod Svena. Tomu bi se jako razveselio da su
okolnosti drukije, da ta zbog koje je Svenu srce bre zakucalo nije vampirica.
- Gdje ti je cura? - podbo je brata, umjesto pozdrava, Erik.
- Otila je... Jesi sad sretan? - hladno mu je uzvratio Sven.
- Otila? Samo tako? A gdje?
- Nemam pojma...
- Daaaj, buraz... - ironino je kazao Erik glasom punim sumnje.
- Buraz? Sad smo opet burazi?
- Uvijek. I zauvijek!
- Okej, onda ti elim laku no, buraz.
- ekaj, stani! Moramo razgovarati...
- A o emu to?
- O tome to se desilo? O tebi i toj maloj vampirici?
- Nita se nije desilo... - tajnovit je ostao Sven.
- Nita? Ma daj, a to ste radili ovih pet sati vani?
- Drali se za ruke i bacali kamenie u vodu.
- Svene, molim te, reci mi, vano je...
- Priali smo. Dugo. O svemu. Na kraju smo se oprostili i svatko je krenuo svojim putem.
Sad ti meni reci gdje ste sino bili vas dvoje kad su mene zaskoili vampiri? Trebali ste se vratiti prije.
Mnogo prije... - preokrenuo je razgovor Sven.
- I htjeli smo, ali su nas zaustavili na izlasku iz grada. Policija je sve ivo zablokirala, rekli
su nam da su u nekoj uvali pronali dva enska lea kako plutaju u moru. ekali smo dva sata u koloni.
- He... - nasmijeio se Sven - a ja joj nisam vjerovao.
- Kome?
- Sofiji. To su njene frendice, priala mi je o tome.
- Svene, Svene... - vrtio je zabrinuto glavom Erik. - Nije ti to dobro, ni pametno. Zbilja sam
zabrinut za tebe.
- Zabrinut? A zato? - pravio se blesav Sven.
- Stari moj, kako ne kui, pa ti si se zaljubio u vampiricu!
- A ti si se najeo ludih gljiva!
- Znai, nisi se zaljubio u Sofiju?
- Ne! - odrjeito je odgovorio Sven i zagledao se bratu ravno u oi. Promatrali su se
netremice cijelu minutu, a onda se Erik nasmijeio, lupio brata po ramenu i kazao:
- Ajmo spat, buraz!

Ivona je ozarena zurila u monitor dok je Wlodimir utipkavao pravu kombinaciju u elektroniku
bravu, a Melita stajala sa strane s dekicom u jednoj i aom tople zmajske, Wlodimirove krvi za okrepu u
drugoj ruci. im su se teka vrata rastvorila, Ivona je utrala unutra. Alex je leao na podu, gol i savren,
kao to je neko bio, na njegovu tijelu nije bilo ni ogrebotine, sve su mu rane zarasle. Ivona se bacila do
njega i stavila mu glavu njeno u svoje krilo. Podragala ga je po crnoj, gustoj kosi.
- Alex, Alex - zazvala ga je imenom - opet si tako lijep!
- I glup! - sarkastino je dobacio iz pozadine Wlodimir.
- Alex, reci neto...
No, on je buljio u nju prazna pogleda, njegove su oi bile ugaene, mrtve. Ivona ga je pomazila po
obrazu, a Melita joj pruila dekicu da ga zaogrne. Potom i onu alicu punu krvi. Ivona ju je prinijela
Alexovim ustima, on je namirisao hranu i halapljivo popio sve do u kap. Ivona se tada ponadala da e mu
od toga odmah biti bolje. Ali nikakve pozitivne reakcije nije bilo. Alex je i dalje bio potpuno izgubljen i
nesvjestan svega to se oko njega dogaa.
- Alex... - rastuila se Ivona, vrsto ga stisnula uza se i poljubila, a onda joj je Melita
pomogla da ga usprave.
- Je l moemo sad vie na spavalanac? - javio se Wlodimir.
- Odi ti, knee, same emo mi. Sad nam vie nisi potreban... - rekla mu je Ivona, a njega
neto kao da je u ivac upiknulo.
Nisam im vie potreban, nisam im potreban, zvonilo je i zvonilo Wlodimiru u uima dok je hodao
prema svojim privatnim odajama. Pa one se njega ele rijeiti, s uasom je zakljuio. To ga je jako
pogodilo, kako se usuuju tako mu se obraati. Njemu, velikom Knezu Tame? Ne, to ne moe tako, one su
njegove podanice, one njemu slue, estio se Wlodimir. I pritom grdio samoga sebe to se doveo u tako
glupu situaciju. Shvatio je Wlodimir da ga je novopeena vampirica Ivona preveslala. I iskoristila za
svoje ciljeve. Umjesto da bude obratno. Upropastila mu je genijalni plan da u nudi pusti palog Alexa na
Siniu i Drakulu. Ostao je iznenada bez jednog od svojih tajnih oruja. A to mu se nimalo nije svialo.
Ba kao ni Ivona. Mala mu je prasica ozbiljno udarila tamo gdje je najtanji, na tatinu. Izazvala ga je, a on
joj nije mogao nita, previe je bila opasna, prebrza i prejaka da bi se s njom fiziki nosio. Morat e zato
opet smisliti neto genijalno da brzo i efikasno eliminira Ivonu Ledinski iz konkurencije. Zauvijek.

Ivona se gola uvukla kraj Alexa pod poplun. Stisnula se uz njega i vrsto ga zagrlila. Ljubila ga je
po usnama, no on joj nije uzvraao poljupce. Mazila ga je po tijelu, ali on joj nije uzvraao dodire. Samo
je tupo piljio u nju. Ivona se nije naljutila, dala mu je jednu pusicu u obraz, ugasila svjetlo i apnula mu u
uho: - Spavaj, slatki moj prine, spavaj!
Slijede nove Lunine pustolovine...

Kraj

ELEZNI

www.CroWarez.org

www.BosnaUnited.net