Brak - ivotna zajednica dvije osobe

koja ima socioloke, kulturne, vjerske i

pravne posljedice.

Brak u islamu je istovremeno vjersko-moralni in i
dunost, pravno-ugovorni akt i jedan od
mnogobroinih Allahovih ajeta znamenja i dokaza
ljudima. Da je brak vjerska obaveza za brani ivot
sposobnim i imunim muslimanima potvruju
Kuran i Hadis.
Udavajte neudate i enite neoenjene i estite
mladie i djevojke svoje (makar bili robovi i
ropkinje), ako su siromani, Allah e im iz obilja
Svoga dati. Allah je neizmjerno dobar i sve zna.

Resulullah poziva i proziva mladie da se obavezno ene ako
ispunjavaju uslove iz slijedeih razloga: Mladii! Ko od vas
ima uslova da udovolji branim obavezama nek se oeni, jer
je enidba najbolje sredstvo da ovjek obori svoj pogled i da
ne gleda tue ene i najsigurniji put za ouvanje od bluda.
(Buharija i Muslim).
Ko voli Vjerovjesnika on e slijediti njegov put: Ko voli
mene i moj nain ivota, moj obiaj nek slijedi moj put u
ivotu a enidba je moj put.
Na oprosnom haddu pred 100 hiljada muslimana
Vjerovjesnik upuuje: enite se onima koje volite, a kad
vas je jednom Allahova volja sjedinila, onda ivite u ljubavi i
slozi. ene su vam se predale na vjeru Allaha, pa zato
potujte Allahov emanet (povjerenje).

Od izbora branog druga zavisi i naa sudbina na buduem
svijetu kao i stanje vjere na ovom: Ko eli da na Sudnjem
danu bude ist od grijeha i nemorala neka se oeni enom koja je
estita, uljudna i lijepo odgojena. Trojica muslimana zasluuju da
im Allah bude na pomoi na oba svijeta: onaj koji se u okviru
svojih mogunosti bori i trudi na Allahovom putu radi bolje
budunosti islama i muslimana, radnik koji vjerno i poteno slui i
radi i tako valjano i poteno obavlja povjereni posao i onaj ko se
oeni u ime i radi Allaha da se sauva bluda.
Kako prenosi jedan ashab etiri su stalna obiaja ostala od
ranijih vjerovjesnika: obrezivanje (suneenje) muke djece,
upotreba kozmetike i mirisa, ienje zuba misvakom i brak.
Jedan poznati i priznati alim smatra brak ibadetom ako se
oenimo u namjeri da se sauvamo bluda (zinaluka), da
steknemo dobru, estitu i odgojenu djecu i da slijedimo
obiaj i put (sunnet) Muhammeda a.s.
PREPORUUJE SE ENIDBA SA DJEVOJKAMA
SLJEDEIH OSOBINA:

1- Onu koja praktikuje vjeru, jer je Poslanik, sallallahu alejhi ve
sellem, rekao: "enu ene (najvie) zbog etiri stvari: zbog njenog
imetka, porijekla, ljepote i vjere, ti izaberi onu koja praktikuje
vjeru" (mutefekun alejhi).

2- Djevicu, jer je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, pitao
Dabira je li se oenio, a on mu odgovorio da jeste. Pa ga je
priupitao: "Je li djevica ili je ve bila udavana?", odgovorio je da
je bila udavana, a on mu ree: "Kamo sree da je djevica, da se ti
sa njom poigrava a ona sa tobom" (mutefekun alejhi).


3- Rotkinju, tj. onu ija su majka ili njene sestre i rodice poznate po mnotvu
raanja djece, jer je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "enite one
(ene) koje se zavole (koje su drage) i rotkinje, jer ja u se ponositi na Sudnjem
danu pred drugim narodima sa vaom brojnou" (Ebu Davud, Nesai', Ahmed,
Hakim i Ibn Hibban, a vjerodostojnim su ga ocjenili Hakim, Ibn Hibban, Iraki,
Albani i ostali).

4- Lijepu, kako bi se vie smirio uz nju, vie je volio i bolje obarao pogled od
drugih ena, jer je zbog ljepote ene mustehab (preporueno) onome ko hoe da
se eni da ode i vidi enu koju ima namjeru zaprositi. Prenosi Dabir, radijallahu
anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Kada neko od vas hoe
da zaprosi enu, ako je u stanju neka je vidi (kako bi vidio ono) to e ga navesti
da je oeni". Hadis biljee Ebu Davud, Ahmed i Hakim, vjerodostojnim ga
ocjenjuje Hakim i Zehebi, Ibn Hader kae da su ravije pouzdani, a Albani i
uajb Arnaut ga ocjenjuju dobrim.

Ovo su poeljne karakteristike ene koja se eli zaprositi koje su zasnovane na
vjerodostojnim dokazima, dok islamski pravnici navode i mnoge druge poeljne
osobine kod ene, poput toga da bude oroumna, plemenitog porijekla i slino,
meutim za poeljnost tih osobina nema posebnih dokaza u erijatskim
tekstovima.

izvravanje Allahove naredbe i imperativa o braku,
slijeenje puta Allahovih vjerovjesnika,
osiguranje zakonitog, na vjeri utemeljenog i moralno neupitnog
poroda, da se precizno zna ija su djeca i kome pripadaju,
osiguranje zakonskih nasljednika,
da se obezbijedi uveanje i produetak ljudske vrste,
da se pomou braka uz svoje ene smirimo i sa njima sve
seksualne potrebe zadovoljimo,
da se pomou braka iskorijeni i uniti prostitucija i blud,
da se u braku djeca vjeri podue i moralno-etiki odgoje,
da se u potpunosti osigura moralni ivot svakog ovjeka i ene
kroz usavravanje ahlaka mua i ene,
da se obezbijedi izdravanje (opskrba-rizk) ene i djece, i
da se obezbijedi opstanak i kontinuitet ovjeanstva.

Istiui ustanovu braka kao jedan od mnogobrojnih ajeta
ljudstvu, Kuran naglaava da Allah stvara ene da se ljudi
uz njih smire. ta znae ljudi enama a ene ljudima u braku
Kuran slikovito kazuje: Dozvoljava vam se da u noima
dok traje (savm) post sastajete se sa svojim enama; one
su odjea vaa, a vi ste njihova odjea. (Kuran, EI-
Bekare, 187). Dakle, ovjek bez ene ne moe kao ni ena
bez ovjeka. Islamski brak je jedini pravi, ovjeka dostojni i
njemu primjereni izbor, izmeu celibata i svih oblika bluda.
Dosljedno proveden celibat kao princip i ponaanje znai
kraj i nestanak ljudske vrste. Dovedena do kraja prostitucija
razara, oca, majku, djecu, dakle brak i porodicu i kao takva u
krajnjoj instanci vodi nestanku ljudske vrste.
S obzirom da je brak u islamu dvostruka; vjersko-
moralna i erijatsko-pravna, graanska dunost, te s
obzirom na prirodu ovjeka i njegovo imovinsko
stanje erijatski pravnici kau: enidba je:
nekome prvostepena dunost farz,
nekome drugostepena dunost vadib,
nekome se samo preporuuje sunnet,
nekome je pokuen mekruh, a
nekome je zabranjen haram.

Brak je stroga neopoziva dunost farz svakom erijatski punoljetnom,
umno, duevno i fiziki zdravom muslimanu koji ima materijalne
mogunosti da izdrava enu, koji e se u braku lijepo ophoditi i humano
ponaati a koji sigurno ne bi mogao kontrolisati strasti i nagone pa bi bez
braka poinio blud.
Brak je vadib, blaa dunost onome ko ispunjava sve navedene uvjete a
nije potpuno siguran u kontrolu svojih strasti i nagona pa bi van braka
vjerovatno poinio blud.
Brak je sunnet Vjerovjesnikova preporuka svakom muslimanu koji ima
umjerenu prirodu te moe kontrolisati strasti i nagone a ispunjava sve
uvjete za brak.
Mekruh je pokueno i suprotno sunnetu stupati u brak onom muslimanu
koji zbog svoje naravi nije siguran da se moe lijepo ophoditi i ponaati u
braku a uz to je slabog materijalnog stanja da ne moe podmirivati kune
potrebe.
Brak je haram (inninu) impotentnom mukarcu i nesposobnoj frigidnoj
eni.

Siromane muslimane koji ispunjavaju sve uvjete za ivot u braku
izuzev posjedovanja imovine Kuran upuuje: Pa neka se od
braka suzdre oni koji nemaju mogunosti da se oene, dok im
Allah iz obilja svoga ne pomogne! A s onima u posjedu vaem
koji ele da se otkupe, ako su u stanju da to uine, o otkupu se
dogovorite. I dajte im neto od imetka koji je Allah vama dao.
(Kuran, En-Nur, 33).
S obzirom da se imovinsko stanje mijenja, Kuran siromanim
mladiima savjetuje da se privremeno suzdre od braka dok su
posve siromani a istovremeno nalae imunim muslimanima da
ih materijalno pomognu. Ko uope nema mogunosti da doe do
materijalnih sredstava i tako stupi u brak kao najefikasnije
sredstvo za sputavanje i potiskivanje strasti islam mu preporuuje
stalnu svijest o Allahu d.. (zikr) i post (savm).
Oni koji su sposobni i ispunjavaju sve uslove duni su se eniti i
stupati u brak. Kuran i Tevrat nareuju i preporuuju brak a
bezrazlono neenstvo kude i strogo osuuju. Jevreji vjeruju da
onaj ko izraelskom narodu pridonose jednog lana vie, on je i kod
Boga i kod ljudi priznatiji. Kod starih naroda: Asiraca, Babilonaca
i Egipana neenstvo je bila pokuena stvar kao i kod starih Grka i
Rimljana. Najvee izmjene u odnosu prema vrijednosti braka
unosi kranstvo za koje je brak nuno zlo, ugoaj eni i nebriga o
Bogu. Mnoge Vjerovjesnikove izreke kude i osuuju neenstvo
sposobnih i imunih mladia: En-Nikahu sunneti femen regibe
an sunneti fe lejse minni. Brak je moj put i obiaj, a ko odustane
od mog puta on ne pripada meni.
Men kane lehu ma jetezewedu bihi felem jetezevved fe lejse
minni. Ko bude iimao uslove za brak a ipak se ne oeni on nije
moj pravi sljedbenik. Ko se ne oeni bojei se siromatva on ne
spada u moje iskrene pristae.

Jedan mislioc istie: Nita nije u stanju privezati ovjeka za
ognjite, domovinu i ovjeanstvo kao sretan brak. Neenja ne
pripada nikome. On je svjetski graanin. Neprestano putuje bez
cilja. Islam svim imunim muslimanima koji su sposobni za brak
a izbjegavaju ga propisuje posebne materijalne obaveze.
Islamsko-erijatsko sklapanje braka nikah
Po uenju islama brak postoji od prvog ovjeka i ima svoje
osnovne okvirne propise, bez obzira na razliitost oblika. Da bi
brak bio islamski mora biti sklopljen u ime i radi Allaha d.. i po
erijatsko-pravnim propisima. Po erijatsko-pravnim propisima
uslovi za valjanost islamskog braka su dvojaki i to:
urutun-nikjah preduslovi za sklapanje braka i
erkanun-nikjah uslovi pri sklapanju braka.

slobodne, (hurrijjet)
da su duevno i umno zdrove (akl),
da posjeduju branu punoljetnst (bulug),
da postoji slobodna volja zarunika (ridai tarefejn),
vjeroispovijest zarunika, posebno mladia,
da mladi u izvjesnim sluajevima bude (akram) dostojna prilika
djevojci,
ledinost i nikakva smetnja zarunice a nekad i samog zarunika,
meusobno nerodbinstvo i nesrodstvo po kriterijima erijata: po krvi,
mlijeku i tazbinstvu i
da zarunici, i mladi i djevojka stupaju u brak namjerno, slobodno,
iskljuivo svojom voljom, planski i pri punoj svijesti u ime i radi Allaha
d..
Punoljetstvo mladia i djevojke se u mnogim zemljama odreuje
zakonom, a bioloki oni to postaju sposobnou mladia za seksualne
odnose i djevojke sa pojavom menstruacije to i erijat priznaje.

ponuda brane zajednice (idab), prihvatnje
brane veze (kabul), oitovanje o branoj vezi i
zajednici mora biti u isto vrijeme i na istom
mjestu, kandidati za brak moraju jedno drugo
potpuno uti pri ponudi i prihvatanju brane
veze i zajednice, vjenanje se mora obaviti u
prisustvu svjedoka kojii su uli ponudu i
prihvat braka i da se pri vjenanju ugovori
mehr
Zato je sa stajalita islama u pravnoj ravni brak enidbeni
ugovor, koji je prema erijatskim propisima zakljuen
izmeu mukarca i ene koji nemaju nikakvih vjerskih i
erijatsko-pravnih smetnji, u biti ugovor ili sporazum, na
osnovu kojeg te osobe potpuno slobodno i na dozvoljen
nain ive u intimnom odnosu i stupaju u seksualne odnose
koji su jedino u braku i kroz brak dozvoljeni.
Kako je jedan od uvjeta pri sklapanju braka prisustvo
svjedoka i sami svjedoci moraju biti:
punoljetni (a ne djeca),
umno i duevno zdravi muslimani, kada se radi o sklapanju
erijatskog braka, da znaju da se radi o braku,
da uju u isto vrijeme ponudu i prihvat zarunika.

duevno i umno poremeene osobe,
potpuno gluhe osobe koje ne mogu uti
ponudu i prihvat braka,
totalno pijane osobe i
nemuslimani.

Po uenju islama brak spada u erijatsko-vjersko pravo zato to se zasniva na
Kuranu i Hadisu i to se kao vjerski in sklapa, u ime i radi Allaha d.., ali on
spada i u erijatsko graansko pravo (muamelat) i zato to je on vrsta potpuno
slobodnog ugovora i sporazuma iz kojeg nastaju sasvim konkretne obaveze,
dunosti ali i prava i blagodeti za obje strane koje na halal nain ne mogu nigdje i
nikako van braka postii. injenica da se brak temelji na vjersko-moralnoj
podlozi daje mu veliki znaaj i teinu i zato on nipoto nije jedan obini
formalno-pravni ugovor kao kupovina kue, ali s obzirom da je ipak vrsta
ugovora i sporazuma dvije strane, on nije ni kranski sakrament, sveta tajna i
sveta neraskidiva brana veza onih koji su vjenani na zemlji da su svezani i na
nebu. Pod tano odreenim, na vjeri, moralu i erijatsko-pravnim propisima
utemeljenim razlozima, brak je u islamu ipak raskidiv. Islam na svaki nain
uvruje brak, svim svojim propisima uva njegovu istotu, ali kao vjera istine i
realnosti, bez utopije, fantazije i idealisanja stvarnosti dozvoljava u opravdanim
situacijama, za razliku od kranstva razvod braka. Za razliku od graanskog
laikog zakona koji bez ikakvih razloga doputa razvod braka Vjerovjesnik istie:
Nemojte traiti razvod braka bez opravdanih (na vjeri i erijatu) razloga, jer od
svih stvari koje je Allah dopustio najvie mrzi razvod braka. Ako prema vaim
enama osjetite malu odvratnost, nemojte se prenagliti. Promislite. Moda vam je
Allah ba u tome ukazao vau sreu. ene su vam se predale na vjeru Allaha, pa
prema tome potujte Allahovo povjerenje.
O vjernici, zabranjuje vam se da ene kao stvari nasljeujete,
preko volje njihove i da im tekoe priinjavate, s namjerom da
neto od onoga to ste im darovali prisvojite, osim ako budu oito
zgrijeile. S njima lijepo ivite! A ako prema njima odvratnost
osjetite, mogue je da je ba u onome prema emu odvratnost
osjeate Allah veliko dobro dao. (Kuran, En-Nisa, 19).
Dakle, razlozi subjektivne prirode u braku, kao: odvratnost,
antipatije, umanjivanje ljubavi, nisu islamski razlozi za razvod. To
mogu biti samo prolazna iskuenja i to su razlozi prije braka za
nevjenanje a u braku nisu. erijatski brak, na osnovu izloenog,
smjera da pomiri duhovne tenje i tjelesne potrebe, da kanalie i
regulie strasti i nagone kako ovjek ne bi bio ivotinja ili jo gori
a da ih i ne uniti kako ovjek ne bi postao aneo to je nemogue.
To je rezultat vjersko-moralnog i erijatsko-pravnog pristupa
braku. Brak je svojevrsna islamska ustanova u svijetu.

lako arapska rije, mehr se skoro iskljuivo upotrebljava u erijatskom
branom pravu. Institucija mehra je poznata iz predislamskog perioda.
Ugovor o visini mehra se mora odrediti u toku sklapanja braka. U
erijatskom pravu mehr je materijalna vrijednost koju mu daje eni za
njen ulazak u brak. Mehr se zasniva na Kuranu i Hadisu.
I draga srca enama vjenane darove (mehr) njihove podajte, a ako
vam one od svoje volje od toga to poklone, to s prijatnou i
ugodnou uivajte. (Kuran, En-Nisa, 4)
Visinu mehra sporazumno utvruju zarunici. Mehr se moe i naknadno
utvrditi ko to nije uradio prilikom vjenanja. Mehr je enino materijalno
pravo od mua a muu je to dunost prema eni. Najnia granica mehra
se moe odrediti a najviu treba slobodno dogovoriti. Pri odreivanju
mehra niti ena mua treba ucjenjivati, niti mu enu cijediti. Mehr nema
niko pravo ukinuti i mu je duan eni ugovoreni mehr isplatiti. Mehr se
dijeli na mehri muadel i mehri mueddel. Po obiaju mehri muadel se
isplauje odmah pri stupanju u brak a mehri mueddel na enin zahtjev
tokom ivota, poslije putanja ene kada je mu kriv ili poslije mueve ili
enine smrti.

U tri sluaja mu je duan eni isplatiti cio mehr:
u sluaju razvoda poslije branog odnosa,
poslije samog nesmetanog osamljenja sa enom u pravno valjanom braku i
u sluaju smrti jednog od branih drugova bez obzira nastupila ta smrt prije ili
poslije branog odnosa.
U slijedeim sluajevima mu je duan eni isplatiti samo 50% mehra:
kada mu u pravno valjanom braku pusti enu prije osamljenja i branog odnosa,
kada mu prije branog sastanka nazove enu bludnicom, pa se brak razvrgne,
kada se mu zakune i zakletvu ispuni da nee spoljno opiti sa svojom enom 4
hidretska mjeseca,
kad se ispostavi da je mu impotentan (inin) pa se po osnovu toga brak razvede,
kada mu pree na drugu vjeru pa brak postane nitavan,
kad mu odbije da prihvati islam, nakon to je njegova ena primila islam a prije
toga nisu imali seksualni odnos,
kada mu izvri rodoskrvnue tj. spolno opi sa eninom uzlaznom i silaznom
lozom, i tako ena postaje muu zabranjena.

Kada je ena kriva mu nije uope duan davati mehr.
To e biti:
kada muslimanka prede na bilo koju drugu vjeru,
kada dozvoljena nemuslimanka udata za muslimana
nee da pree na islam,
ako ena dok je u braku spolno opi, uini blud i
ako ena otkae brak u koji su je vjenali neskrbnici (ne
otac i djed) svojoj prilici koja joj ipak ne odgovara.
Mehr je iskljuivo enino vlasnitvo s kojom ona
raspolae kako hoe. On spada u privatno-pravnu
imovinu. ena se ugovorenog mehra moe odrei u
korist mua.

Mada je najstarija i najznaajnija ustanova u povijesti ljudskog roda brak, on se u islamu
sklapa na krajnje jednostavan i prirodan nain. U vjersko-moralnom smislu kada mladi ili
djevojka jedno drugom u prisustvu svjedoka ponude i prihvate brak on je valjan i po toj
osnovi nastaju sve brane obaveze, prava i dunosti neovisno od toga da li su mladi i
djevojka imali stvarnu namjeru da se uzmu, ukoliko nisu postojale erijatske smetnje za
njihovo vjenanje. Ovo samo upozorava da je aikovanje, ponuda braka i njegovo
prihvatanje krajnje odgovoran in s kojim nema nikakve ale i neodgovornosti. Hadis je tu
izriit: U tri sluaja rijei koje izgovorimo bilo u ali, bilo u zbilji postaju obavezujue:
rijei ponude i sklapanja braka, rijei putanja i povratka ene i izreena zakletva.
Meutim, poto je brak uz vjersko-moralni in istovremeno i erijatsko-pravno-graanski
akt, to njegovo sklapanje u toj ravni trai odreenu i jasnu proceduru. U periodu od 1887-
1945. kod nas su erijatsko vjenanje vrile kadije u erijatskim sudovima. Prije sklapanja
braka kadije su morale ustanoviti da li postoje svi preduslovi prije (urutun-nikjah) i uslovi
koji su potrebni pri samom inu skla panja braka (erkanun-nikjah). Od 6.3.1946. god.
drava je zakonom ukinula erijatske sudove i akt vjenanja prenijela na dravnu vlast u
opinama i mjesnim zajednicama.
Poto se takva graanska vjenanja sa stajalita islama vre na nepotpun a nekada i
nedopustiv nain to je svakom muslimanu obavezna dunost da pored graanskog
vjenanja odmah izvri i vjersko-erijatsko vjenanje.

To je potrebno da uine svi oni koji su od 1946. sklopili samo
graansko a ne i erijatsko vjenanje iz tri posebna razloga:
brak u islamu mora biti sklopljen u ime Allaha d..,
svjedoci pri sklapanja i sudija moraju biti muslimani i
pri sklapanju braka mora se utvrditi visina mehri mueddela.
Nita od toga pri graanskom sklapanja braka nije bilo, jer se on
svodi na najobiniji ugovor. Pri erijatskom sklapanju braka
svjedoci moraju biti mukarci ili jedan mukarac i dvije ene a
graanski sud doputa da oba svjedoka budu ene. U vraanju
svome iskonu i duhovnom ognjitu da bi zapalili i dalje pronosili
isti neugasivi plamen kojim emo prosvjetljavati sebe i potomstvo
moramo se vraati i reafirmirati ustanovu islamsko-erijatskog
braka.

Svi muslimani koji se nisu vjenali po erijatskim
propisima ve su iskljuivo izvrili graansko
vjenanje od 1945. do danas trebali bi i morali
izvriti erijatsko vjenanje. U doglednoj perspektivi
Islamska zajednica e morali posvetiti potpunu
panju kako vjersko-moralnoj tako i erijatsko-
pravnoj dimenziji sklapanja braka, to unazad pola
stoljea, kako iz objektivnih razloga tako i iz
subjektivnih slabosti, nije bio sluaj. Kae
Vjerovjesnik a. s.: Obavljajte vjenanje i sklapajte
brakove u damijama.

Pripremile : Emina Marui
Neira Mulabdi
Erna ari
III4

Mentor : Samir Zilki , prof.