NIKOLAJ VASILJEVI GOGOLJ: KABANICA

(seminarski rad)

SADRAJ:

1. UVOD.....................................................................................................................................3
2. STRUKTURA I STIL GOGOLJEVE KABANICE................................................................4
3. TEME GOGOLJEVE KABANICE.........................................................................................7
3.1. birokratska i klasna opresija obinoga ovjeka........................................................7
3.2. birokratska nesposobnost.........................................................................................8
3.3. podcijenjena nia klasa.............................................................................................9
4. GLAVNI LIKOVI................................................. ...............................................................10
4.1. Akakije Akakijevi Bamakin..............................................................................10
4.2. uvaena linost.......................................................................................................12
5. KABANICA KAO SIMBOL................................................................................................13
6. ZAKLJUAK.......................................................................................................................14
7. LITERATURA......................................................................................................................15

1. UVOD
Tema ovoga rada je analiza najpoznatije novele ruskoga realistikoga pisca, tovie
prema mnogima osnivaa ruskoga realizma Nikolaja Gogolja. Preko analize same strukture
njegova djela, za koju mi je od iznimne pomoi bio rad N. Kusturice, objavljen u asopisu
Izraz, u kojem Gogoljevu Kabanicu usporeuje sa ehovljevom Futrolom, te tako daje
detaljnu analizu Gogoljeva stila i knjievnih postupaka, pokuati u dati prikaz ne samo
glavne zamisli njegova djela, ve i naina na koje ostvaruje te zamisli i postupaka kojima
upuuje na glavne teme i poruke same prie. Zatim u pokuati objasniti glavne teme koje
stoje iza same prie, u emu mi je od velike pomoi takoer bio rad N. Kusturice, ali i esej
knjievnika Vladimira Nabokova, te rad M. Milidragovia: Gogolj kao knjievna inspiracija i
tema, takoer objavljen u asopisu Izraz. Prilikom detaljne analize dvaju glavnih likova
Kabanice, Akakija Akakijevia Bamakina i tzv. uvaene linosti sam se uvelike posluio
radom M. Stojnia: Ruski pisci XIX i XX veka, te sam zahvaljujui toj literaturi i vlastitom
uvidu u karakter i poruku koja stoji iza tih likova uspio barem donekle objasniti njihove
karaktere, te njihovu funkciju koja upuuje na glavne teme djela. Naposljetku ovaj rad i
objanjava sam naslov, tj. simboliku kabanice kroz promjene u karakteru glavnoga junaka i
njegovu traginu sudbinu uzrokovanu gubitkom kabanice. U ovome radu sam pokuao,
koristei navedene izvore, kao i jo neke druge, donijeti jedan saet, ali detaljan prikaz
Gogoljeva remek-djela, ije je mjesto meu klasicima, evergreenima svjetske knjievnosti
uistinu neupitno.

2. STRUKTURA I STIL GOGOLJEVE KABANICE

Kabanica je vjerojatno najpoznatija Gogoljeva pripovijest i na svojevrstan je nain
olienje Gogoljeva specifinog spoja realistinoga i fantastinoga, spoja koji je Gogoljevim
prozama davao dojmljivost i otvarao zanimljivu mogunost da se jedan logino i racionalno
zavren dogaaj produi u fantastinom nastavku prie koji nosi znakovitu simboliku i
predstavlja neoekivanu poentu u kojoj je tako izreena poruka posebno dojmljiva itatelju.1
To je novela Nikolaja Gogolja ija je pria naizgled vrlo jednostavna. Mali (fiziki,
intelektualno, emocionalno i prema drutvenom poloaju) inovnik odluuje nabaviti novu
kabanicu koja postaje vrhunac i san njegova ivota. Prvu no kada Akakije Akakijevi
Bamakin obue novu kabanicu, otmu mu je u mranoj ulici. On umire od tuge i njegov duh
luta u potrazi za svojom kabanicom. Ovo bi bila ukratko predstavljena osnovna zamisao, tj.
pria djela, meutim, prava pria nije sadrana u samoj fabuli, ve u Gogoljevu stilu,
knjievnim postupcima i unutranjoj strukturi djela, koja otkriva same teme i smisao djela.2
Gogoljeve stil u Kabanici je jednostavan i izravan. On prezentira priu obinoga ovjeka koji
trpi opresiju i ismijavanja bezosjeajnog birokratskog drutva u carskoj Rusiji tijekom
vladavine cara Nikolaja II. Gogolj vjetim portretiranjem i svojim tipinim, gogoljevskim
humorom, zainjenim gorinom naglaava naizgled beznaajne detalje i dogaaje, te ih
dovodi do groteske kako bi upozorio na zlostavljanje koje trpi obini ovjek. 3 Ve u samoj
ekspoziciji djela Gogolj uvodi dvije kljune misli kojima uvodi svoju novelu i svoga junaka u
duh vremena i njegov knjievni trenutak. Obje misli su u zatitnoj funkciji junaka.4
(...)danas svaki pojedinac smatra da uvreda nanesena njemu predstavlja uvredu za cijelo
drutvo. Ako je to duh novog vremena, kako oito kae pisac, onda moj junak, ma kakav bio,
tipian ili izuzetan, ima pravo na takav tretman.(...)Vjeiti titularni savjetnik na iji raun,
kao to je poznato, do danas prave ale do mile i volje i vjebaju se razni pisci koji imaju
obiaj dostojan pohvale da nalijeu na one koji ujedaju.(...)5
On se ovim rijeima ograuje od moguih prigovora u pogledu junakove tipinosti, odnosno
izuzetnosti. On se je principom humanizma u duhu svoga vremena, koji ima revolucionarnu
vrijednost, ipak potrudio da pokae tipinost svoga junaka.
1

Merkler, D.: Vodi kroz srednjokolsku lektiru, kolska knjiga, Zagreb, 2002., str. 117.
http://www.klub.posluh.hr/lektira/analize/kabanica.htm
3
Flaker, Aleksandar: Ruski pripovjedai XIX stoljea, kolska knjiga, Zagreb, 1961., str. 5.
4
Kusturica, N.: Iz Gogoljeva injela u ehovljevu futrolu, Izraz, 30, 12 (1986), str. 661.
5
Gogolj, Nikolaj Vasiljevi: Kabanica i druge pripovijetke, Europapress holding, Zagreb, 2008., str. 2.
2

(...)u departmanu su saznali za smrt Akakija Akakijevia i ve sutradan je na njegovom mjestu

sjedio novi inovnik, mnogo vii od njega koji nije ispisivao slova uspravnim rukopisom ve
mnogo nagnutije i kosije.(...)6
Gogolj ovdje ironizira razlike koje se odnose na uzrast i rukopis, te na taj nain potvruje
tipoloku istovjetnost staroga i novoga inovnika. Gogoljeva pripovijetka se ne odnosi samo
na ovjeka slinoga materijalnog poloaja i ranga. Na svim stupnjevima inovnike
hijerarhijske ljestvice, utemeljene na podinjavanju jedne kabanice drugoj, stvara se tip
ovjeka bliskog psiholokom sklopu Akakija Akakijevia. Onaj isti general, koji je svojom
grubou dokrajio Akakija Akakijevia se u trenutku kada mrtvi Akakije trai njegovu
kabanicu u zamjenu za svoju ponaa slino njemu.7
(...)Ma kako izgledao kao ovjek jake volje u kancelariji i pred potinjenim, i mada bi svak ko
bi pogledao na njegov muevni izgled i figuru povikao: Uh, kakav karakter! ovoga puta on
je slino mnogim koji imaju junaan izgled, osjetio takav strah da se nije bez razloga poeo
bojati da mu ne pozli. ak je sam veoma brzo svukao svoj injel.(...)8
Ovakvim ironinim postupkom Gogolj eli ustvrditi kako ustvari nema principalne razlike
izmeu potlaenog inovnika nieg i bahatog inovnika vieg poloaja. Gogolj u svoje djelo
ubacuje fantastiku kako bi svoju tipizaciju doveo do svojevrsne simbolike i univerzalnog
smisla. Ta groteskna fantastika u realistikoj pripovijesti se stilski i kompozicijski doima kao
dodatak, ali taj dio je ustvari u funkciji epiloga, neega to nije integralni dio teksta novele.9
Taj fantastini, nerealistini dio Gogolju slui kao svojevrsni simbol boanske pravde. Kad se
Akakije Akakijevi vraa iz mrtvih on simbolizira boansku odmazdu, te tako postaje
tiraninom birokrata koji se okomljuju na slabije od sebe, tj. na nie inovnike. Osim
naglaavanja grotesknog tonaliteta same prie taj dio ima i svrhu svojevrsnog autorova
upozorenja: Ako se Rusija ne promijeni, ubrzo e se pojaviti milijuni Akakija koji e sruiti
postojei drutveni poredak.10
Kao i u veini Gogoljevog stvaralatva, tako i u ovome djelu dominira realizam, ali realizam
neuobiajenih aspekata. I u ovoj njegovoj pripovijesti dolazi do izraaja karakteristina
6

Ibid., str. 33.

Kusturica, N.: Iz Gogoljeva injela u ehovljevu futrolu, Izraz, 30, 12 (1986), str. 662.
8
Gogolj, Nikolaj Vasiljevi: Kabanica i druge pripovijetke, Europapress holding, Zagreb, 2008., str. 37.
9
Kusturica, N.: Iz Gogoljeva injela u ehovljevu futrolu, Izraz, 30, 12 (1986), str. 663.
10
http://www.cummingsstudyguides.net/Guides4/cloak.html
7

fantazmagorija koja se proima sa realistikim modusom njegovih djela. Upravo je to

proimanje fantastinog i realistinog jedna od glavnih karakteristika i odrednica Gogoljeva
stvaralatva.11 Gogolj u Kabanici nikada ne moralizira ili pribjegava sentimentalnosti dok
govori o nesreama i gubitnitvu svoga (anti)junaka. On umjesto toga koristi karakteristian
humor proet gorkom ironijom, koji je jo jedna od glavnih odrednica njegova stila. Taj
humor specifian za Gogolja je po njemu i dobio naziv gogoljevski smijeh, a jo se naziva
smijeh kroz suze ili galgenhumor. Upotrebom takve otre ironije i podsmijeha, Gogolj se
odmaknuo od svoga junaka i uinio ga je tragikominim. Gogolj poniava svoga junaka, a
zatim ga ini pobunjenim ovjekom koji ipak tragino zavrava i upravo u tome je sadrana
najvea ironija ove novele. Akakije Akakijevi je za ivota uinjen predmetom galgenhumora,
njega ne ismijava samo njegova oklina, ve i sam autor. Gogolj u tu svrhu esto glumi i
nepouzdanog pripovjedaa kako bi izloio svoga junaka i vlastitoj poruzi.
(...)On ve nekoliko godina uvee nije izlazio na ulicu. Pred rasvijetljenim prozorom jednoga
duana znatieljno se zaustavi, da pogleda sliku, koja je prikazivala neku lijepu ensku, kako
izuva cipele, pa joj se tako ogolila cijela noga, prilino lijepa; a iza njezinih lea, kroz vrata
druge sobe, promolio je glavu nekakav mukarac sa zaliscima i lijepom panjolskom
bradicom pod usnom. Akakije Akakijevi mahne glavom i nasmijei se, da li zato, to je
naiao na sasvim nepoznatu stvar, o kojoj se kod svakog ovjeka ipak sauva neki instinkt, ili
je poput mnogih drugih inovnika pomislio sljedee: ta su ti Francuzi! Nema ta, kad oni
neto izmisle ovaj, onda zbilje ovaj... A moda ak nije ni to pomislio ta ne moete se
ovjeku uvui u duu, da saznate, sve to misli.(...)12
U ovoj sceni jasno uoavamo kako je Akakije oparan onime to je vidio, a to mu je sasvim
novo. Naime, on nikada nije vidio golu ensku nogu, niti je primjeivao tu (svijetlu) stranu
grada i to je u njemu izazvalo proturjene osjeaje. Meutim, Gogoljev pripovjeda se pravi
da ne zna to je osjetio njegov junak i time ga ponovno ironizira. Gogolje se na razini samoga
teksta esto slui naglaavanjem njemu bitnih dijelova podebljavanjem slova ili pravljenjem
razmaka meu njima, kako bi nas izravno uputio na dijelove prie na koje bismo trebali
obratiti panju (n e k i o d j e l, n e k i i n o v n i k). Tim naglaavanjima Gogolj upuuje
itatelja na glavne teme svoje pripovijesti.

11
12

Bogdanovi, Nana: Knjievne analize, Knjievna zajednica, Novi Sad, 1987., str. 6.
Gogolj, Nikolaj Vasiljevi: Kabanica i druge pripovijetke, Europapress holding, Zagreb, 2008., str. 25.

3. TEME GOGOLJEVE KABANICE

3.1. BIROKRATSKA I KLASNA OPRESIJA OBINOGA OVJEKA
Kao zaposlenik u Vladinom odjelu carske birokratske Rusije Akakije Akakijevi
Bamakin trpi sitniave okrutnosti i porugu svojih pretpostavljenih i kolega, a kao rtva
zloina ne dobiva pomo od nesposobnog i zlostavaljakog birokratskog drutva, to vrlo
realno oslikava tadanje stanje drutva u Rusiji. Akakije Akakijevi je pripadnik najnie klase,
to se reflektira ponajprije u njegovim smijeno niskim prihodima. Kao posljedica njegovih
skromnih prihoda proizlazi i njegov skroman nain ivota. Gogolj je skromnost Akakijeva
ivota dok je skupljao novac za novu kabanicu prikazao sa dozom ironije, odnosno svoga
poznatog galgenhumora i na neki nain je taj aspekt njegova ivota doveo do groteske.
(...)Akakij Akakijevi je razmiljao i razmiljao i doao do zakljuka, da e morati smanjiti
obine izdatke, makar barem u toku jedne godine: dokinut e uvee uivanje aja, nee uvee
paliti svijeu, a ako bude to morao raditi, poi e gazdarici u sobu i radit e uz njezinu
svijeu; pri hodanju na ulicama stupat e to lake i opreznije po kamenju i ploniku, gotovo
na prstima, da na taj nain tako brzo ne istroi potplate; to rjee e davati rublje na pranje,
a da se ne iznosi, on e ga svaki put po dolasku kui skinuti i ostati u samoj pamunoj kunoj
kbanici, vrlo staroj, koju je ak i samo vrijeme tedjelo(...)ak se sasvim priuio da uvee
gladuje; ali zato se hranio duhovno, nosei u svojim mislima vjenu ideju budue kabanice.
(...)13
Ovaj citat najbolje pokazuje koliko se Gogolj potrudio da predstavi bijedu i siromatvo niih
inovnika tadanje Rusije. Odricanja o kojima Akakije govori se itatelju mogu uiniti
smijenima, i Gogolj u tom dijelu uistinu pretjeruje, ali u konanici e u nama izazvati
saaljenje i upozoriti na slina odricanja koja su inila svakodnevnicu pripadnika nie,
neprivilegirane klase. Gogolj u liku jednookog, esto pijanog, krojaa Petrovia koji je
napravio Akakijevu novu kabanicu progovara o jo jednoj injenici tadanjega ruskoga
drutva, radi koje su mnogi ivoti bili upropateni. Naime, mnogi radnici u carskoj Rusiji su
bili kmetovi (radnici vezani uz zemlju koju su obraivali, te sa koje nisu mogli otii ili oeniti
se bez doputenja zemljoposjednika), te su na neki nain bili robovi u pravom smislu te rijei.
Tako je i Petrovi bio kmet, ali je uspio nai izlaz iz te situacije, samo kako bi se ponovno
13

Ibid., str. 19.

naao u bijedi i svakodnevnoj borbi za opstanak. Tu Gogolj uvodi i motiv alkoholizma

kojemu su mnogi pripadnici niih slojeva drutva pribjegavali kako bi pobjegli od bijedne
stvarnosti.14
3.2. BIROKRATSKA NESPOSOBNOST
U prvoj polovici 19. st., ruska Vlada i birokratska organizacija su bile u mnogoemu
neuinkovite i odraavale su nesposobnost s kakvom se esto susreemo i danas. Takva
situacija je dijelom bila injenica zbog velikog broja nekvalificiranih, ili slabo obrazovanih
djelatnika, koji su dolazili na poloaje zbog statusa, a ne zbog vlastitih sposobnosti. Njihova
nesposobnost je rezultirala neodlunou pri donoenju odluka, te kao posljedicu toga i
odgaanjem sluajeva do nedogleda. To se najbolje oituje u epizodama u kojima Akakije
Aakijevi trai pomo od vlasti nakon to mu je ukradena kabanica. Akakije tada postaje
jednako rtvom krae kao i rtvom birokratske inertnosti i inkompetencije.15
(...)Cijeli taj dan nije bio u uredu (jedini sluaj u njegovu ivotu). Sutradan doe na slubu
sav blijed u svom starom kaputu, koji je postao jo jadniji. Prianje o krai kabanice mnoge
je ganulo, unato tome, to se nalo i takvih inovnika, koji ni sad nisu propustili priliku da se
narugaju Akakiju Akakijeviu. Odmah bude odlueno da se sakupljaju prilozi za njega, ali
skupljena je sasvim neznatna svotica, jer su se inovnici i bez toga ve jako istroili, neto za
portret naelniku, neto za nekakvu knjigu na prijedlog starjeine odjela, koji je bio piev
prijatelj, - dakle svota je bila upravo sitnica. Jedan koji je osjeao samilost prema njemu,
odlui da Akakiju Akakijeviu barem pomogne dobrim savjetom, pa mu ree, nek ne ide
pristavu jer se dodue moe dogoditi, da pristav, elei zasluiti pohvalu svojih starjeina,
nekako i pronae kabanicu, ali kabanica e ipak ostati na policiji, dok ne pridonese zakonske
dokaze, da je ona doista njegova; ali najbolje je, da se obrati nekoj v i s o k o j l i n o s t i,
jer e visoka linost pisati i staviti se u vezu s kim treba, pa moe stvar uspjenije staviti u
pokret.(...)16
Iz ovoga jasno vidimo kako je birokratska aparatura tadanje Rusije krajnje neuinkovita,
uglavnom zato to su razni slubenici dogurali do vanih i viih funkcija na razne, moralno
upitne naine, a ne talentom. Akakijevi kolege nemaju novaca da mu pomognu jer su se
14

http://www.cummingsstudyguides.net/Guides4/cloak.html
Ibid.
16
Gogolj, Nikolaj Vasiljevi: Kabanica i druge pripovijetke, Europapress holding, Zagreb, 2008., str. 27. 28.
15

istroili za portret naelniku i knjigu njegova prijatelja. Ovakva dodvoravanja, kao i

podmiivanja radi napretka na hijerahijskoj ljestvici, su bila esta pojava u tadanjem
drutvenom ureenju Rusije, i upravo takve prakse su esto dovodile do uskreivanja pravde
kakvu je zasluio Akakije Akakijevi. Visoka linost koja se u ovom odlomku po prvi puta
spominje ne predstalvja nita drugo nego (kako se danas uobiajeno kae) vezu, preko koje se
ubrzavaju birokratski postupci koji bi inae predugo trajali, ili ne bi dali oekivane rezultate.
To je jo jedan od pokazatelja korupcije i uobiajene prakse da se mimoilaenjem utvrenih
postupaka doe do rjeenja. Meutim, esto niti takve uvaene linosti nisu mogle pomoi
onima koji su pripadali neprivilegiranoj i podcijenjenoj klasi.
3.3. PODCIJENJENA NIA KLASA
ivot je bio teak za obinoga ovjeka u Rusiji u 19. st. Plaa za nie radnike je bila
bijedna, dijelom zbog ekonomske krize, a dijelom zbog Vladine financijske politike koja je
ila na ruku lanovima viih klasa, a pogotovo plemstvu. Prema tome, najbolje plaeni
poslovi su esto pripadali onima koji su iza sebe imali plemenito podrijetlo, a radnici koji su
pripadali najniim klasama su se, bez obzira na sposobnosti, morali zadovoljiti tekim, slabo
plaenim fizikim radom. Njihov doprinos drutvu je esto ostao neprimijeen. Tako je i
Akakije umro, iako je bio veoma uinkovit i marljiv prepisiva, zanemaren, neprimijeen i
nenagraen za svoj rad od strane nepravednog drutva.17
(...)Akakija Akakijevia odvezli i sahranili. I Petrograd ostao bez Akakija Akakijevia, kao da
ga nikad nije ni bilo u njemu. Iezlo je i nestalo bie, koje ni od koga nije bilo tieno, koje
nikomu nije bilo drago, ni za koga od interesa, koje ak nije privuklo ni panju
prirodoznananca, koji nee propustiti, da obinu muhu metnu na pribadau pa da je promotre
pod mikroskopom;(...)18
Ovdje Gogolj ponovno degradira svoga junaka, dovodei njegovu sudbinu do groteskne
razine na kojoj je njegov ivot bio manje vrijedan od ivota jedne muhe. Meutim, tim
postupkom vrlo snano upozorava na okrutnu stvarnost. Dok je duhovno siromatvo Akakija
Akakijevia rezultat njegova naslijea i cjelokupnog ivotnog stila, njegova materijalna
oskudica je iskljuivo posljedica nepravednog drutvenog ureenja u kojem se ne nagrauje
17
18

http://www.cummingsstudyguides.net/Guides4/cloak.html
Gogolj, Nikolaj Vasiljevi: Kabanica i druge pripovijetke, Europapress holding, Zagreb, 2008., str. 33.

rad. On za razliku od svojih kolega radi cijeli dan i na poslu i kod kue, ne izostaje s posla, a
esto radi i svoj i tui posao, meutim, svejedno dobiva tek neto vie od jedne rublje
dnevno. Akakije je za kupovinu obine, skromne kabanice morao dati gotovo etvrtinu svoje
godinje plae. Popis njegovih stvari nakon smrti sadravao je: nekoliko gujih pera, snop
pisaeg dravnog papira, tri para arapa, dva-tri dugmeta koja su se otkinula s hlaa i ve
poznatu staru kabanicu.19 Gogolj tim statistikim podacima upuuje na najistiji oblik
eksploatacije koji je probudio njegov gnjev, pokrenuo njegovo pero, njegov humanizam,
njegovu etiku. U Gogoljevoj Kabanici socijalno birokratske motivacije su neosporan i
glavni predmet zanimanja.20 Njegova tema vezana za poloaj ruskih inovnika je u
mnogoemu prenosiva na dananje stanje u svim birokratskim drutvima.21
4. GLAVNI LIKOVI
4.1. AKAKIJE AKAKIJEVI BAMAKIN
Glavni junak Gogoljeve novele je ovjek bez korijena, dijete naeno na gradskom
ploniku, ija je majka umrla na poroaju ostavivi mu u naslijee oevo ime i prezime
izvedeno iz rijei bamaok (duboka cipela), dakle, iz naziva za stvar, to od samoga poetka
sugerira inferiornost i porugu koja e ga okruivati cijeli ivot. 22 Gogolj takoer ve na
samom poetku upuuje na injenicu da je Akakije Akakijevi od roenja predodreen da
bude titularni savjetnik, ustvari ljudski daktilograf.
(...)Dijete krstili; pri tom ono zaplakalo i nainilo takvu grimasu, kao da sluti, da e biti
titularni savjetnik. Dakle, tako se to sve dogodilo.(...)23
Gogolj kroz cijelu priu istie duhovno siromatvo svoga junaka i podvrgava ga gorkoj
ironiji, te ga ini predmetom ismijavanja, ak mu je i ime kalendarski predodreeno. Akakije
je bio bie koje nitko nije volio, titio, niti se netko za njega interesirao. On je ponizno
podnosio ismijavanja kolega na poslu, uz samo jedan naivni, stidljivi prigovor: zato me
vrijeate? Gogolj se niti prilikom njegova fiziog opisa nije suzdravao od tragikomedije, pa
ga tako opisuje kao niska, proelava ovjeka ije je lice dobilo sivo utu boju ovjeka koji
19

Kusturica, N.: Iz Gogoljeva injela u ehovljevu futrolu, Izraz, 30, 12 (1986), str. 666.
Ibid., str. 666.
21
Milidragovi, M.: Gogolj kao knjievna inspiracija i tema, Izraz 29, 7 8 (1984), str. 120.
22
Stojni, M.: Ruski pisci XIX i XX veka, Zavod za izdavanje udbenika, Sarajevo, 1972. 1974., str. 100.
23
Gogolj, Nikolaj Vasiljevi: Kabanica i druge pripovijetke, Europapress holding, Zagreb, 2008., str. 8.
20

10

pati od hemoroida i loe probave od stalnog sjedenja na kancelarijskoj stolici. 24 Gogolj je

kancelarijske moi svoga junaka sveo na prepisivanje, koje njemu osobno prua neizmjerno
zadovoljstvo i jedinu svrhu ivota, te ga je na taj nain odredio kao poluidiota. 25 Akakije je
prolazio kroz ivot bez postavljanja zahtjeva, bez snova i oekivanja, on je ivio zato jer se
ivjeti mora. Nije razmiljao o drugima, niti se trudio uspostaviti kontakt i sa kime osim u
krajnjoj nudi. On nikada nije osjetio ljubav, ve je ivot proveo sklanjajui se drugima s
puta, zatvoren u mranoj sobici u mranom dijelu grada, koji ga kao kakav locus horridus
ograuje od svijetle strane grada, tj. locusa amoenusa, koji primjeuje tek kada dobiva novu
kabanicu, koja mu mijenja ivot i karakter. Akakije Akakijevi je na neki nain vrsta
suvinjaka, meutim, drugaiji tip suvinjaka od Shakespearova Hamleta, ili ehovljeva ujaka
Vanje, Turgenjevljeva Bazarova, Krleina Filipa Latinovia itd., koji su bili odmetnici od
drutva, ali koji su se ironijom branili od toga istoga drutva, iji pripadnici nisu u potpunosti
bili. Gogoljev junak za razliku od tih suvinjaka ne prepoznaje da je nesretan, niti vidi razloge
zbog kojih bi trebao biti nesretan, te je zato u nemogunosti da bude ironian. On je
bespomoan i izloen je na milost i nemilost napadima, nepravdama i ismijavanjima sa svih
strana. Meutim, totalitetu onih osobina koje ga ine poluidiotom, ljudskim otpadom se
suprotstavlja veliina duhovne snage koju Akakije pokazuje nakon to realizira svoj naum da
nabavi novu kabanicu. On je tada ivnuo i pokazao skrivene duevne snage, meu kojima i
ljubav.26 To novosteeno samopouzdanje i pojavljivanje osobina koje ga ine ljudskim biem
dostojnog potovanja samo pojaavaju traginost njegove sudbine, te naglaavaju Gogoljevu
ironiju koja prati njegova junaka od poetka do kraja. Lik Akakija Akakijevia nije samo
ljudski i potresan, on je vie od toga, kao to ni pozadina prie nije sama ironija i groteska.
Njegov lik otkriva pozadinu cijeloga jednoga drutva, on predstavlja neto to je smijeno i
toliko ozbiljno u isto vrijeme da nas potie na duboko promiljanje o ljudskim i drutvenim
nepravdama koje viamo svuda oko nas.27
4.2. UVAENA LINOST
Akakije Akakijevi se prema savjetu dobronamjernog kolege konano ohrabruje i trai
prijem od osobe na visokom poloaju kako bi od nje zatraio pomo i savjet. Gogolj ne
proputa naglasiti pritom kako se radi o v a n o j o s o b i, u t j e c a j n o j l i n o s t i. 28
24

Stojni, M.: Ruski pisci XIX i XX veka, Zavod za izdavanje udbenika, Sarajevo, 1972. 1974., str. 100.
Kusturica, N.: Iz Gogoljeva injela u ehovljevu futrolu, Izraz, 30, 12 (1986), str. 664.
26
Ibid., stzr. 664.
27
Nabokov, Vladimir: Eseji iz ruske knjievnosti, Prosveta, Beograd, 1984., str. 50.
28
Veber, . P.: Gogolj II, Izraz, 20, 6 (1976), str. 1057.
25

11

Kao to je ve prije spomenuto ta vana linost predstavlja nita drugo nego inovnika vieg
ranga ija je funkcija posredovanje mimo uobiajenih birokratskih kanala, kako bi se ubrzao
proces koji bi se inae otegao unedogled. Meutim, kao i veina inovnika na takvim
poloajima, tako je i ova linost dola na to mjesto ne zahvaljujui svojem talentu i
sposobnostima, ve dodvoravajui se pretpostavljenima.
(...)Nema druge, Akakij Akakijevi odlui poi visokoj linosti. Kakva je zapravo bila i u emu
se sastojala dunost visoke linosti, to je do danas ostalo tajnom. Valja znati, da je jedan od
tih visokih linosti tek nedavno postao visoka linost, a prije toga je bio nevisoka linost. (...)
Kako je ve sve u svetoj Rusiji zaraeno oponaanjem, svaki izigrava i oponaa svoga
starjeinu.(...)29
Ovdje Gogolj jasno upuuje na injenicu da su u tadanjoj Rusiji (kao i danas) postojali
mnogi slubenici ija su funkcija i nain dolaska na tu funkciju bili nepoznati. Takoer nas
upuuje i na razlog grubosti toga inovnika prema Akakiju. Naime, ova linost predstavlja
inovnike vieg ranga koji su kad su dospjeli na vii poloaj taj isti poloaj zloupotrebljavali.
Ova linost prisiljava Akakija da eka dok on razgovara s nekim prijateljem samo zato jer to
moe. U liku visoke linosti Gogolj je najbolje predstavio nepravdu i izrabljivanje
birokratskog ruskoga drutva. Nije samo grubost te linosti dokrajila Akakija Akakijevia,
ve neosjetljivost i hladnoa cijeloga drutvenog sloja koji ta linost predstavlja. Gogolj je na
primjeru toga inovnika na kraju svoje novele upozorio na potencijalnu odmazdu najniih,
potlaenih slojeva drutva ako se situacija ne promijeni.
5. KABANICA KAO SIMBOL
U okolnostima mizernoga ivota kakav je vodio Akakije Akakijevi nova kabanica je
postala ideal, ne samo zatita od hladnih petrogradskih vjetrova, ve i preduvjet da ga po prvi
put u ivotu netko smatra ovjekom, da ga koliko toliko potuju, kabanica postaje zatitom
od napada onih koji ga smatraju predmetom razonode. 30 Kabanica vraa karakter malom
ovjeku. Sloboda koju kabanica prua je ostvarena u Gogoljevom ironinom odreenju
karaktera nakon to je nabavio novu kabanicu.

29
30

Gogolj, Nikolaj Vasiljevi: Kabanica i druge pripovijetke, Europapress holding, Zagreb, 2008., str. 28.
Kusturica, N.: Iz Gogoljeva injela u ehovljevu futrolu, Izraz, 30, 12 (1986), str. 665.

12

(...)Postao je nekako ivlji, ak vri karakterom kao ovjek koji nje sebi odredio i postavio
cilj. S lica i iz postupaka nestala je od sebe sumnja i neodlunost jednom rijeju sve crte
kolebljivosti i neodlunosti. Ponekad bi se u njegovim oima pojavio sjaj, na pamet padale
drske i odvane misli kao ova: a moda staviti ba kunu na okovratnik.(...)31
Ovo buenje duhovnih snaga, koje je Gogolj opisao s istinskom patetikom, ali unaprijed
omeio njegove granice sentimentalnom ironijom, omoguilo je dubinu traginosti junakovih
preivljavanja nakon otmice kabanice i uvrstilo je relevantnost teme.32 Nova kabanica
takoer predstavlja poboljanje komunikacijskih sposobnosti Gogoljeva junaka. Naime, prije
nego je nabavio novu kabanicu Akakije Akakijevia je obiljeavala izuzetna slabost
komunikacijskih moi i potreba da se sakrije ak i kada se nae i u mnotvu.
(...)On (Akakije) ve nekoliko godina nije izlazio uvee na ulicu i On naprosto nije znao ta
da radi, kuda da djene ruke, noge i svu svoju figuru.(...)33
Akakijeva promjena osobnosti i zatita koju mu je pruala nova kabanica se povratkom u
staru kabanicu nakon krae nove rasprsnula pod udarom straha i uinila od njega traginu
linost. Akakijeva kabanica takoer predstavlja Rusiju ije je ovjeanstvo postalo tanko.
Rusko drutvo izlae graane roene bez stalekih privilegija siromatvu, hladnoi i nepravdi.
Nova kabanica predstavlja toplinu, prihvaanje i napredak. Kada lopovi kradu Akakijevu
kabanicu oni mu kradu sve to mu je vrijedno u ivotu, te on naposljetku umire.34
6. ZAKLJUAK
Nikolaj Gogolj je u svojoj najpoznatijoj noveli prezentirao naizgled jednostavnu priu,
koju bi naivni itatelj mogao interpretirati iskljuivo kao priu o (ne)zgodama i gubitnitvu
maloga ovjeka, dok bi malo iskusniji itatelj uvidio poruke koje stoje iza same fabule.
Socijalne i materijalne nepravde birokratskoga drutva carske Rusije su zasigurno ono to je
motiviralo Gogolja da napie tako potresnu priu, te da kroz lik gotovo groteskno
tragikominog Akakija Aakijevia Bamakina progovori o tadanjem stanju, koje je za njega
bilo neprihvatljivo. Postupci kojima se koristi prilikom opisa fizikog i duhovnog ivota
svoga junaka, te nain na koji prikazuje odnos birokratskoga drutva prema svojemu junaku
31

Gogolj, Nikolaj Vasiljevi: Kabanica i druge pripovijetke, Europapress holding, Zagreb, 2008., str. 20.
Kusturica, N.: Iz Gogoljeva injela u ehovljevu futrolu, Izraz, 30, 12 (1986), str. 665.
33
Gogolj, Nikolaj Vasiljevi: Kabanica i druge pripovijetke, Europapress holding, Zagreb, 2008., str. 25.
34
http://www.cummingsstudyguides.net/Guides4/cloak.html
32

13

predstavljaju tipian gogoljevski stil, koji karakterizira upotreba galgenhumora i fantastike

koja daje groteskni tonalitet cijeloj prii. Funkcija gorke ironije koja prati svaki aspekt ivota
njegova junaka nije iskljuivo u izvrgavanju njegovih fizikih, emocionalnih i intelektualnih
nedostataka poruzi, s ciljem da bi se nasmijalo itatelja, ve prikaz neosjetljivosti
dehumaniziranog drutva i sumorne stvarnosti svih pripadnika neprivilegiranih slojeva
drutva. Lik Akakije Akaijevia jest smijean, ali on je istovremeno i tragian, te na neki
nain se moemo poistovjetiti s njim. Nepravde koje se dogaaju njemu se mogu dogoditi
svakome od nas, ako ivimo u drutvu u kojem se ne cijeni rad i sposobnosti, ve je bitan
iskljuivo durutveni napredak pa makar i nautrb drugoga. Mnogi su Gogolju zamjerali
injenicu da je njegov lik gotovo poluidiot, te da zbog toga ne moemo suosjeati s njim jer je
on potpuno iaen iz okoline kojoj pripada zbog vlastite odluke da bude sam i otuen.
Meutim, Gogolj je pretjerao u degradaciji svoga junaka s ciljem naglaavanja osnovnih tema
svoga djela. Postupak kojim od takve degradacije nakon dobitka nove kabanice Gogolj
svojem junaku konano daje ljudske kvalitete samo pojaava traginost njegova lika nakon
gubitka iste. Neupitno je kako je cijela struktura djela i nain karakterizacije likova, posebice
Akakija Akakijevia i uvaene linosti iskljuivo u funkciji naglaavanja socijalnih nepravdi,
birokratske nesposobnosti i ponienih i zanemarenih niih slojeva u drutvu u kojem vlada
privilegiranost onih boljega podrijetla. Fantastika koju Gogolj na kraju umee u realistiko
djelo ima funkciju navjetavanja pobune i prevrata u drutvu koji bi se mogao dogoditi, ako se
postojea situacija ne promijeni. Gogolj nam time daje nadu u mogue promjene, do kojih
moe doi jedino revolucijom. Da li on uistinu vjeruje u mogunost takvih promjena ili ne
ostaje na nama da interpretiramo, ali zasigurno je da se Gogljeva tema ne odnosi iskljuivo na
njegovo vrijeme, ve je njena univerzalnost i primjenjivost na svaku slinu situaciju ono to
ini Kabanicu jednim od najuspjelijih ostvarenja cjelokupne svjetske knjievnosti.
7. LITERATURA
KNJIGE:
1. Bogdanovi, Nana: Knjievne analize, Knjievna zajednica, Novi Sad, 1987., str. 5. 17.
2. Flaker, Aleksandar: Ruski pripovjedai XIX stoljea, kolska knjiga, Zagreb, 1961., str. 5.
38.
3. Gogolj, Nikolaj Vasiljevi: Kabanica i druge pripovijetke, Europapress holding, Zagreb,
2008.

14

4. Merkler, D.: Vodi kroz srednjokolsku lektiru, kolska knjiga, Zagreb, 2002., str. 117.
118.
5. Nabokov, Vladimir: Eseji iz ruske knjievnosti, Prosveta, Beograd, 1984., str. 48. 56.
6. Stojni, M.: Ruski pisci XIX i XX veka, Zavod za izdavanje udbenika, Sarajevo, 1972.
1974., str. 89. 121.
LANCI:
1. Kusturica, N.: Iz Gogoljeva injela u ehovljevu futrolu, Izraz, 30, 12 (1986), str. 661.
667.
2. Milidragovi, M.: Gogolj kao knjievna inspiracija i tema, Izraz 29, 7 8 (1984), str. 108.
121.
3. Veber, . P.: Gogolj II, Izraz, 20, 6 (1976), str. 1050. 1067.
INTERNETSKE STRANICE:
1. http://www.klub.posluh.hr/lektira/analize/kabanica.htm (07. 05. 2010., 14:45 h)
2. http://www.cummingsstudyguides.net/Guides4/cloak.html (07. 05. 2010., 15:52 h)

www.BesplatniSeminarskiRadovi.com

15