Univerzitet u Tuzli

Filozofski fakultet
Odsjek: Historija












Tema: Rudarstvo u Srednjovjekovnoj Srbiji





















Profesor: Midhat Spahi Student: Amer Selimovi
RUDARSTVO

Od sredine XIII stoljea Srbija se znatno ekonomski podie zbog
razvoja rudarstva.Prije su rudarski radovi izvoeni na primitivan
nain,pa rudarstvo nije ni moglo imati naroito znaenje.Kada su doli
iskusni rudari Sasi,svakako iz Ugarske,gdje ih je ve i prije
bilo,poinje intenzivnija eksploatacija rudnog blaga.Prvi veliki
rudarski centar bio je u dolini Tare u Brskovu,koje je bilo napredno
osobito u drugoj polovini XIII st. (Brskovo se spominje prvi put 1254)
i u drugoj polovini XIV stoljea.Poslije je Brskovo poelo opadati i
naputeno je.Godine 1433 Dubrovani su ga navodili despotu uru
Brankoviu kao primjer jednoga od srpskih trgova,koji su propali i
koje trgovci vie ne posjeuju.Od kraja XIII st. Sasi otvaraju nove
rudnike na planini Rudniku,gdje su ve Rimljani radili.Rudnik je
eksploatiran mnogo due nego Brskovo i najvei je svoj razvoj
dostigao u prvoj polovini XV stoljea.Sasi su uskoro prenijeli svoju
aktivnost i na najbogatija rudarska podruja srednjovjekovne Srbije,na
kopaoniku oblast: 1303 spominju se rudnici na planini Rogozni,pa
Trepa i Graanica.Po jednom opisu iz 1308 Srbija obiluje srebrom
,olovom i eljezom,i kralj ima sedam rudnika srebra.Dvadesetih
godina XIV stoljea javlja se Novo Brdo,koje ubrzo postaje najvaniji
rudarski centar srednjovjekovne Srbije.Manja rudarska naselja nastaju
u Plani,Ostrai,Koporiima,Janjevu,Kovaima,Livau.
Vana rudarska podruja bila u Kuevu i Podrinju.U sredini XIV
stoljea bilo je napredno rudarsko mjesto eleznik,blizu dananjeg
Majdanpeka,koje je poslije izubilo svoju vrijednost.U podrinju,prema
bosanskoj Srebrenici.60 ih godina javlja se rudnik Crna.Nekoliko
decenija poslije na tom e podruju biti osobito napredni
Krupanj,Zajaa,Bohorina.Sasi su osobito kasnije bili samo struni
rudari,i njihov broj nije nikada bio naroito velik.Grube rudarske
poslove obavljalo je zavisno domae stanovnitvo iz okolnih
sela.Nema podataka o poloaju radnika i njihovu odnosu prema
vlasnicima rudnika i dravnoj vlasti.Sasi su uveli svoju tehniku rada
po rudnicima.Rudarska je terminologija bila veinom njemaka.Kada
bi uzbojnik pronaao rudu,rudnici su otvarali obino vertikalan aht ili
pravac do slojeva rude,gdje su izgraivali tolne.Pravac tolne su po
potrebi osiugrali od odronjavanja cimrovima od drvene
grae.Iskopanu su rudu kroz tolne na kolicima dovozili do pravca
kroz koji su je s pomou hornja izvlaili na povrinu ljudskom
snagom ili,ako je bilo iz vee dubine onda pomou
rata(Rad,toak)koji su okretali konji.Rudu su zatim ispirali u
plakaonici,da bi odstranili neistu,i topili je u kolu u kome su se
nalazile pei.Osiguranje rudnika bilo je dosta primitivno,pa je bilo i
nesrea o kojima ima spomena i u naim ljetopisima u njima se govori
o tome kako se upalilo ceh,kako su se sruile irine i kako su izginuli
mnogi ljudi.
Vrhovno pravo vlasnitva nad rudnim blagom pripadalo je
vladaru.Njegovo je regalno pravo bilo,da od izvaene rude uzima
jedan dio ,urburu,koju je ubirao urburar.Koliko je urbura kod nas
iznosila ,nije poznato,vjerovatno je da se kretala od jedne osmine do
jedne dvanaestine kao i u drugim zemljama.Inae pojedinac ili
druine,koje bi dobile koncesiju,da kopaju rudu,bili su potpuni
vlasnici svojih okeana.To su mogli biti i stranci.Ima vie podataka o
tome,da Dubrovani posjeduju rudnike i slobodno raspolau
njima,prodaju ih,zalau i ostavljaju oporuno.Nije poznato da li su i
koliko sudjelovali u eksploataciji rudnika feudalci,na ijim su se
posjedima oni nalazili.Osim urbure vladar je imao i druge prihode,koji
su nastali u vezi s razvojem rudarstva.Rudarski centri postali su vani
trgovi,kojih je carine vladar izdavao pod zakup.Osim toga njegovo
regalno pravo bilo i kovanje novca.
Najvaniji metal,koji se dobivao u srpskim rudnicima bijae srebro
ponegdje kao u Novom Brdu s nekim procentom zlata(glamsko
srebro).U veini rudnika kopali su olovo.Bakar su dobivali u Rudniku
Kuevu i Crni.Bilo je i dosta rudnika eljeeza,koje nisu izvozili nego
je sluilo samo za domae potrebe.Vrlo mnogo tragova naselja i
rudarske radnje kao i pojedini nazivi svjedoe o ranoj ljudskoj
djelatnosti na Rudniku.Naalost sistematsko i struno ispitivanje nije
jo izvreno te smo jo uvijek daleko od mogunosti da znamo ta sve
Rudnik krije za upoznavanje svoje prolosti i da tano hronoloki
razvrstamo ouvane ostatke koji seu od starog do novog
vijeka.Istorija srednjovjekovnog Rudnika zapoinje posljednje
decenije 13 stoljea kada je njegovo podruje spadalo u oblast kralja
Dragutina.Prve zajamene vjesti o njemu su iz 1293 godine.Kako je
Dragutin 11 godina drao taj kraj on je svakako doveo Sase i pod njim
je zapoelo eksploatisanje rudnog blaga.Rudnik se brzo razvio u
drugi,vremenski i po znaaju rudarski centar srpskih zemalja(posle
Brskova).Otkrivanje rudonosnih stijena ilo je ovdje lahko poto su
ve Sasi imali,prethodnike Rimljane za ijim su tragovima
poli.Rudnik se ve javlja kao razvijeno mjesto u koje zalaze ne samo
pojedini ve i itavi karavani.U jesen 1296 iao je jedan karavan
dubrovakih trgovaca pod kapetanom Petrom Matije Ribice,iz
Brskova za Rudnik ali ga je na putu djelimino opljaako Stanislav
Crveni svakako neki srpski vlastelin.Razvoju rudarstva doprinijeli su
Njemaki rudari Sasi. Sasi su prvi put spomenuti 1254. godine u
Brskovu, u teko pristupanom planinskom kraju u gornjem toku rijeke
Tare.Bili su poznati kao vrsni rudari te su ih srpski vladari unajmljivali u
veini starih rudnika na podruju Srbije i Bosne.Po njima se zovu i neki
krajevi kod rudnika Ljublja kod Prijedora.Na makedonskoj planini
Osogovo takoe postoji rudnik Sase.Na to podruje su doli na poziv
bugarskog cara Ivana imana.
Literatura:
Historija naroda Jugoslavije,1953 Zagreb
Mihajlo Dini ,Beograd 1962