Vranicev Mlajsi Robinzon

CROATICA Zagreb, XXXVII (2013) 57
173
Izvorni znanstveni rad
UDK 821.163.42
VRANIEV MLAJI ROBINZON
O podrijetlu i ideologemskom postavu
prvog djejeg romana na hrvatskom jeziku
Tihomir Engler
(Veleuilite u Varadinu Varadin)
U Predgovoru hrvatsko-kajkavskom prijevodu Campeova romana Robinson der Jngere
objavljenog 1796. godine Antun Vrani navodi kako je med ostalemi prebral [...] ovu
od Mlajega Robinzona Pripovest, kakti jednu zmed mnogeh takovu, (Vrani 1796,
Predgovor) te je odluio prevesti je na jezik razumljiv hrvatskom puku. Na taj je nain
nastao prvi nama poznati, mladima na zabavu i pouku namijenjeni romaneskni tekst na
hrvatskom jeziku. U radu se iznose rezultati istraivanja o podrijetlu predloka kojim
se Vrani posluio prilikom prevoenja Campeova romana, a koji nije mogue od prve
jednoznano identificirati jer je ve u to doba postojalo mnotvo i autoriziranih i neau-
toriziranih izdanja tog romana. Nadalje se usporeuje fabularni i stilsko-jezini ustroj
Vranieva prijevoda s predlokom te se utvruju i mjesta otklona i zajednika obiljeja
obaju tekstova kako bi se na temelju toga obuhvatile i razlike u ideologemskom ustroju
izvornika i prijevoda te propitali uinci takva kulturnog transfera.
Kljune rijei: Campe, djeja knjievnost, ideologemski postav romana, Mlaji Robinzon,
Vrani
1.
UVOD
Godine 1796. Antun Vrani u Novoselskoj slovotiski objavljuje prijevod
romana Robinson der Jngere Joachima Heinricha Campea (1746. 1818.),
autora koji se na njemakom govornom podruju proslavio kao pedagog,
T. Engler VRANIEV MLAJI ROBINZON 173212
174
teolog, izdava, pisac djejih i omladinskih djela, ali i kao jezikoslovac
(Orgeldinger 1999, 1).
1
Prvi je dio njegova romana izaao 1779., a drugi
1780., da bi to djelo ubrzo nakon objavljivanja nailo na irok krug itatelja,
postavi time jedan od najuspjenijih romana za mlade i na njemakom
govornom podruju i u inozemstvu.
2
Prijevod Campeova romana u povijesti je hrvatske djeje knjievnosti
prvi nama poznati romaneskni tekst koji je namijenjen djeci za zabavu i
pouku. Autor prijevoda, Antun Vrani (? 1820.), rodom je iz Karlovca, a
bio je upnik u uerju, Stupniku i ipku te podarhiakon Karlovakoga
kotara.
3
Njegov prijevod stoji na poetku povijesti hrvatske djeje knjiev-
nosti koju s kraja osamnaestoga i tijekom prve polovice devetnaestoga
stoljea obiljeavaju prije svega prijevodi i prerade stranih djela meu kojima
se naroito istie ve spomenuto Vranievo djelo, ali i Nagyov prijevod
Schmidove Genovefe (1821.) te Dijanieva rukopisna Hina kniica, prerada
njemakog asopisa Der Kinderfreund, koja je nastala iste godine kada je
objavljen i Vraniev prijevod (usp. Crnkovi i Teak 2002, 126129).
4
Navedeni su naslovi svjedoanstva o nastojanjima da se i u hrvatski
kulturni krug uvedu djela namijenjena mlaem sloju itateljske publike,
ija se pozicija u to doba u zapadno- i srednjoeuropskom kulturnom krugu
postupno etablira da bi s vremenom postala sve znaajnijim segmentom
knjievnog trita. U tom se kontekstu intrigantnim ini rasvijetliti put Cam-
peova teksta do Vrania te na tom tragu uoiti slinosti i razlike izmeu
njemakog izvornika i hrvatsko-kajkavskog prijevoda kako bi se na temelju
toga moglo odgovoriti i na pitanje kakvo djelo i s kakvim namjerama, od-
nosno uincima, Vrani nudi mlaem hrvatskom itateljstvu.
1
Rije je o osobi koja se od prosvijeenoga teologa razvila u pedagokog a naposljetku i poli-
tikog prosvjetitelja jer je svoj ivot razumijevao kao odgovorno ovladavanje egzistencijom.
Pritom su svrhovito djelovanje i ovjekoljublje, udrueni s razboritim miljenjem, postali nit
vodilja njegova ivota (Schmitt 2007, 73).
2
U vezi s nakladnikim uspjehom romana usp. Ewers 2010, 55-56. Roman se ve u prvoj
polovici 19. stoljea naziva novom Biblijom sve djece obrazovanih stalea (Menzel 1836,
II/31), a autor korifejem djejih spisatelja (Khner 1980, cit. 113).
3
U vezi s oskudnim podacima o Vranievu ivotu usp. knjigu Znameniti i zasluni Hrvati 1925,
281; Crnkovi i Teak 2002, 126 te Sirovec 2005, 56.
4
U vezi sa starijim prikazima djeje knjievnosti u kojima se spominje i Vraniev prijevod usp.
Jembrih 2001, 4142.
175
2.
PODRIJETLO VRANIEVA PRIJEVODNOG PREDLOKA
2.1.
Koloplet pretisaka i autoriziranih izdanja Campeova romana
Na naslovnici hrvatskog prijevoda romana o Robinzonu
5
navodi se da je
rije o knjizi od J. H. Kampe, iz nemkoga na horvatski Jezik prenesena
po Antonu Vraniu. Ni ovdje ni u Vranievu Predgovoru ne spominju se
podaci o izdanju romana koji je posluio kao prijevodni predloak. To samo
po sebi ne bi bio neki problem da se u sedamnaestogodinjem razdoblju od
1779./1780., kada je izaao prvi i drugi dio Campeova romana, do objave
Vranieva prijevoda 1796., nije pojavio vei broj i autoriziranih i neautori-
ziranih, odnosno piratskih izdanja tog romana.
Nakon to je Campe roman u dva sveska objavio kod hamburke izda-
vake kue Bohn, kod istog izdavaa 1780. objavljuje i poboljanu verziju
romana kao njegovo drugo izdanje da bi potom u vlastitoj izdavakoj kui
Schulbuchhandlung iz Wolfenbttela (1786.) objavio tree, a u Braunschweigu
etvrto (1789.) i peto izdanje (1794.).
6
No samo godinu dana nakon prvog
izdanja poinju se pojavljivati i neautorizirani pretisci: tako ve 1780. mn-
chenska izdavaka kua Strobel objavljuje svoj pretisak romana, dok neime-
novana izdavaka kua sa sjeditem u Frankfurtu i Leipzigu to isto ini
1780., 1781., 1785., 1789. i 1792. Da je rije o djelu koje se u to doba objavlju-
je u sve veoj mjeri, svjedoi i pretisak tbingenke izdavake kue Schram
und Balz iz 1794. koji se na naslovnici romana deklarira kao peto izdanje.
Na podruju habsburkih nasljednih zemalja prvi pretisak romana
objavljuje izdava Trattner u Beu 1784., da bi ono ponovno bilo izdano
1789. i 1794. Uz to se u Beu 1789. pojavljuje i pretisak romana u sklopu
Biblioteke za djecu i prijatelje djece
7
kao Novo izdanje (ibid.), kako se ono
predstavlja na naslovnici romana.
5
Jedan od nekolicine sauvanih primjeraka Vranieva prijevoda nalazi se u Hrvatskom kolskom
muzeju, a faksimil Predgovora i nekoliko stranica romana otisnut je i u asopisu Libri &
Liberi, 1 (2013), 115128.
6
U tekstu navedeni podaci o pojedinim izdanjima prikupljeni su pretragom kazala njemakih
sveuilinih, dravnih i gradskih knjinica, kao i njemakih antikvarijata, meu kojima je
zbog opsega knjine grae i postojanja digitaliziranih izdanja potrebno izdvojiti Dravnu
knjinicu iz Berlina te Bavarsku dravnu knjinicu.
7
Svi hrvatski prijevodi navoda iz njemakih verzija romana potjeu od autora lanka.
176
Vrlo se vjerojatna ini pretpostavka da je zbog blizine Bea, kulturnog
centra kojemu je u to doba gravitirala veina hrvatskih intelektualaca i znan-
stvenika, Vrani posegnuo za jednim od bekih pretisaka te mu je on posluio
kao prijevodni predloak. No i u tom sluaju ostaje otvoreno pitanje odakle
su potekla i ta austrijska izdanja. Stoga razotkrivanje puta teksta od Cam-
peova izvornika do Vranieva prijevoda iziskuje analizu obiljeja i autori-
ziranih i neautoriziranih izdanja romana iz navedenog razdoblja kako bi se
na temelju toga na to vjerodostojniji nain identificirao predloak koji je
Vraniu posluio prilikom prevoenja.
2.2.
Usporedba temeljnih obiljeja autoriziranih izdanja romana
i njegovih pretisaka
Obiljeje zajedniko svim izdanjima lei prije svega u injenici da se oni
uzajamno ne razlikuju toliko u oblikovanju fabularnog dijela teksta, dakle,
ni u uvodnom, nenaslovljenom opisu obiteljskog kruga unutar kojeg e uslije-
diti pripovijest o Robinzonu, ni u tekstu svih trideset poglavlja romana. Ti
su dijelovi romana u svim izdanjima mahom identini utoliko to se u njima
nijedna dionica teksta ni ne isputa ni ne dodaje, a jedine je razlike mogue
uoiti tek s obzirom na prisutnost razliitih tiskarskih pogreaka i njihovih
ispravaka, odnosno novih tiskarskih pogreaka u novim izdanjima. Zbog
toga su razlike u pojedinim izdanjima i pretiscima razvidne tek na razini
paratekstualnih obiljeja romana poput naslova, ustroja redakcijskih dijelova
(tzv. Prethodnog izvjea i Predgovora), ilustracija i razdiobe na dva sveska.
U svim i autoriziranim i neautoriziranim izdanjima naslov je isti:
Mlai Robinzon. Tome nasuprot podnaslov se pojavljuje u dvije varijante.
Do Campeova treeg izdanja on glasi: Za ugodnu i korisnu zabavu djece da
bi kao posljedica uvrtavanja romana u lektirno tivo poevi od etvrtog
izdanja iz 1789., a otada i u ostalim Campeovim autoriziranim izdanjima,
dolo do promjene podnaslova u: itanka za djecu u sklopu ope kolske
enciklopedije.
Tu promjenu ne prate njemaka piratska izdanja izuzev onog tbin-
genkog iz 1794. u kojima ostaje izvorni podnaslov iz Campeovih prva tri
izdanja, emu je sluaj i u svim etirima bekim izdanjima, pa tako i kod
Vrania gdje prijevod podnaslova glasi: iliti jedna kruto povoljna, i hasnovita
Pripovest za Decu. S obzirom na to mogue je zakljuiti da u istraivanom
177
vremenskom razdoblju kao predloak u obzir ne dolaze etvrto, odnosno
peto Campeovo autorizirano izdanje iz 1789. i 1794., kao ni ono tbingenko
iz 1794.
Kao daljnje razlikovno obiljeje pojedinih izdanja moe posluiti opa
razdioba paratekstualnih i tekstualnih dijelova knjige. Ono se u prvom, ham-
burkom izdanju sastoji od podueg nenumeriranog Prethodnog izvjea,
nakon ega slijede dvije nenumerirane i nenaslovljene stranice s opisom
obiteljskog kruga unutar kojeg e uslijediti sredinja naracija romana, da bi
nakon njih u prvom svesku bili prikazani dogaaji od prve do jedanaeste
veeri, dakle, prvih jedanaest poglavlja, a u drugom, objavljenom godinu
dana kasnije, sadrana su i ostala poglavlja od dvanaeste do tridesete ve-
ere. U treem autoriziranom izdanju iz 1786. oba su dijela romana spojena
u jedan svezak, a izmeu Prethodnog izvjea i opisa obiteljskog kruga
umetnut je Predgovor treem izdanju. U etvrtom je autoriziranom izdanju
zadrana ista struktura djela, osim to se predgovor deklarira kao Predgovor
etvrtom izdanju, a Prethodno izvjee i Predgovor numeriraju rimskim
brojkama.
Neautorizirana izdanja sastoje se od Prethodnog izvjea, nakon ega
slijede dvije stranice opisa obiteljskog kruga, a potom prvi i drugi dio romana
8
koji su ili razdvojeni u dva sveska (mnchensko izdanje iz 1780., frankfurtsko
iz 1780. i 1781., Trattnerova beka izdanja iz 1784., 1789. i 1794.) ili su
objedinjeni u jedan svezak (Campeovo tree, etvrto i peto autorizirano
izdanje, beko izdanje u sklopu Biblioteke za djecu i prijatelje djece iz 1789.,
frankfurtsko izdanje iz 1789. i 1792. te tbingenko izdanje iz 1794.). U
svim izdanjima objavljenim u dva sveska pripovijedanje u prvom dijelu
zavrava s jedanaestom veerom. Jedini izuzetak predstavlja upravo Vrani-
ev prijevod iji prvi dio zavrava s dvanaestim poglavljem, odnosno drugi
zapoinje s trinaestim.
Veina i autoriziranih i neautoriziranih izdanja najvee razlike oituje
u ustroju Prethodnog izvjea. Ono je s obzirom na nain njegova preuzima-
nja u pojedinim izdanjima mogue podijeliti u dva dijela: s jedne strane na
8
Sve piratske verzije isputaju Campeov predgovor kao sastavni dio teksta, to je i razumljivo,
naroito uzme li se u obzir nain na koji se Campe obruio na takva izdanja u Predgovoru
treem izdanju: Sada je mogue izabrati izmeu korektnog izdanja koje je sam autor krajnje
briljivo provjerio, a koje je ujedno i jeftino te se nudi u asnoj knjiari, i unakaenih, neistih
pretisaka, koji vrve tiskarskim pogrekama, a kojima iz svojih ropotarnica tezgare neasni
pljakai knjiga i njihovi drugovi (Campe 1786, Predgovor treem izdanju).
178
svim izdanjima zajedniki dio (1) i na nastavak teksta prvog autoriziranog
izdanja (2). Zajedniki dio obuhvaa: (1a) opis namjera, njih pet, kojima se
autor rukovodio prilikom izrade tog djelca (Campe 1779, Prethodno
izvjee), (1b) raspravu o Rousseauovu otkriu Defoeova Robinsona kao
prototipa modernog romana za mlade, (1c) naznaku o neophodnosti preude-
avanja Defoeva romana u svrhu pouke i zabave mladei te naposljetku
(1d) razdiobu fabule romana na tri razdoblja (Robinzonov samotniki bora-
vak na otoku, dolazak Petka i brodolom pred otokom). Taj je dio Izvjea u
veini izdanja relativno vjerno preuzet, i to ne samo u autoriziranim, ve i u
neautoriziranim izdanjima. Tako je to, primjerice, u mnchenskom pretisku
iz 1780., svim frankfurtskim, kao i u svim Trattnerovim izdanjima. Svugdje
tekst Izvjea zavrava s obrazloenjem podjele fabule romana na tri raz-
doblja, dok se izostavlja nastavak teksta iz prvog autoriziranog izdanja (2)
koji sadri: (2a) autorov iscrpan opis razloga objavljivanja romana u dva
dijela, (2b) objanjenje u vezi s posezanjem za zbiljskim a ne za iz-miljenim
djejim likovima i dijalozima, kao i (2c) upuivanje na postojanje fran-
cuskog, ali i na potrebu izdavanja latinskog prijevoda.
to se tie promjena teksta Izvjea u Campeovim autoriziranim izda-
njima, u treem (1786.) izostavlja se objanjenje u vezi s objavljivanjem
romana u dva dijela (2a) jer i sam Campe, poevi od tog izdanja, roman
objavljuje u jednom svesku, to je uostalom bila i njegova izvorna nakana
(ibid.). U etvrtom izdanju (1789.) nestaje i zavrno upuivanje na francuski
i latinski prijevod (2c), nakon ega tako oblikovano Izvjee postaje standard-
ni dio autoriziranih izdanja.
Vrlo je indikativan ustroj Prethodnog izvjea u bekom Novom izdanju
objavljenom u sklopu Biblioteke za djecu i prijatelje djece (1789.). Ondje
je tekst Izvjea neto opseniji nego li u drugim neautoriziranim izdanjima,
tako da pored svima zajednikog prvog dijela (1) sadri jo i objanjenja u
vezi s posezanjem za zbiljskim djejim likovima i dijalozima (2b), kao i
upuivanje na postojanje francuskog, odnosno, potrebu za latinskim prijevo-
dom (2c). S obzirom na to mogue je ustvrditi da beki pretisak ne nastaje
na temelju drugih neautoriziranih pretisaka, ve na temelju jednog od Cam-
peovih autoriziranih izdanja koji sadri i one dijelove isputene iz Izvjea
u ostalim neautoriziranim izdanjima, a koji su zastupljeni u bekome.
Da u sluaju te verzije romana nije rije o pretisku ni prvog ni drugog
Campeova autoriziranog izdanja, svjedoi niz argumenata. U bekom su
pretisku tako prisutna kraenja teksta svojstvena tek kasnijim autoriziranim
izdanjima, mnotvo je ispravaka tiskarskih greaka, ali i izmjena pojedinih
179
jezinih izraza (npr. etwa blos sondern auch s nicht sowohl als viel-
mehr, jede... Menschenkraft s manche... Menschenkraft ili dieses
wundersame Buch s dieses wunderseltsame Buch), koji se pojavljuju
tek u treem i etvrtom autoriziranom izdanju, pa stoga ni prvo ni drugo ne
dolazi u obzir kao predloak bekom pretisku.
Pritom na srodnost Prethodnog izvjea iz bekog pretiska s onim iz
treeg, a ne etvrtog izdanja upuuje opi ustroj Izvjea. U bekom pre-
tisku naime nije isputen nijedan odlomak Izvjea iz treeg izdanja dok se
u etvrtom izdanju nasuprot onom bekom i treemu vie ne upuuje na
francusko izdanje, kao ni na potrebu latinskog prijevoda, ve tekst zavrava
s odjeljkom u kojemu se istie zazbiljnost umetnutih dijaloga s djecom, a
koji je sadran i u treem izdanju. Na tree izdanje kao izvor bekog pretiska
upuuje nadalje i sljedea reenica iz Izvjea: To su bile prvenstvene svrhe
koje sam prilikom rada postavio kao svoj cilj (ibid.). Te reenice nema u
prvom izdanju, ve se ona pojavljuje tek u treemu. Ondje kao i u bekom
pretisku tvori zasebni odlomak dok u etvrtom izdanju ta reenica stoji na
kraju prethodnog odlomka.
Najupeatljivije se svjedoanstvo o srodnosti Izvjea iz bekog pre-
tiska i treeg izdanja ini sadrano u nie navedenoj reenici:
Kao to je iz navedenog razvidno, reenica se u etvrtom izdanju krati
tako da to izdanje ne moe biti predlokom bekom pretisku u kojemu se
pojavljuje tekst reenice istovjetan onom sadranom u treem izdanju,
Tablica 1. Usporedni prikaz ustroja reenice iz bekog pretiska, kao i treeg i etvrtog izdanja.
Ovaj roman, koji,
rastereen od svega
naklapanja, zapoinje
Robinzonovim
brodolomom kod njegova
otoka, a zavrava
dolaskom broda koji e ga
povesti odande, bit e za
vrijeme o kojemu je ovdje
rije Emilova razonoda i
poduka.
Tree izdanje iz 1786.
Ovaj roman, koji,
rastereen od svega
naklapanja, zapoinje
Robinzonovim
brodolomom kod njegova
otoka, a zavrava
dolaskom broda koji e ga
povesti odande, bit e za
vrijeme o kojemu je ( )
rije Emilova i razonoda i
poduka.
Beko izdanje iz 1789.
Ovaj roman (
) bit e za
vrijeme o kojemu je ovdje
rije Emilova razonoda i
poduka.
etvrto izdanje iz 1789.
180
premda ni beki pretisak nije imun na isputanja, kao to je to sluaj i u
navedenoj reenici, gdje je izostavljena rije ovdje, a koja je sadrana i u
treem i u etvrtom izdanju.
Jedno od daljnjih svjedoanstava u prilog srodnosti bekog pretiska i
treeg izdanja mjesto je u tekstu Izvjea, gdje Campe govori o osmiljavanju
protuotrova protiv pogubnog utjecaja kulture osjeajnosti: U prvom autori-
ziranom izdanju na tom mjestu stoji tek das wirksamste Gegengift (naj-
djelotvorniji protuotrov), u bekom i treem izdanju das wirksamste litte-
rarische Gegengift (najdjelotvorniji litterarni protuotrov), dok u etvrtom
korektno stoji das wirksamste literarische Gegengift (najdjelotvorniji
literarni protuotrov). Izraz litterarisch, u bekom izdanju napisan s dva
t, upuuje na to da je tekst preuzet upravo iz treeg izdanja jer taj izraz u
prvom izdanju uope nije prisutan dok je u etvrtom ve ispravno napisan.
Naravno da beko izdanje oituje kao i svi drugi pretisci razne
tiskarske greke zbog kojih se ono ponovno razlikuje od svih ostalih izdanja.
Tako, primjerice, u Izvjeu u vezi s Rousseauom stoji: Friede sey mit sei-
nem abgeschniedenen grossen Geiste, tj. Neka je spokoj njegovom pre-
mimnulom velikom duhu, gdje je u rijei abgeschnieden suvian n koji
se kao tiskarska greka ne pojavljuje ni u jednom autoriziranom izdanju.
Slina je situacija i u vezi s prijekorom koji Campe upuuje Defoeovu Robin-
sonu, zamjerajui mu u bekom pretisku so manche [...] fehlerhafte mora-
lische Sitte desselben, tj. poneki [...] pogreni moralni obiaj umjesto,
kao u svim ostalim autoriziranim izdanjima, so manche [...] fehlerhafte
moralische Seite desselben, tj. poneku... pogrenu moralnu stranicu.
U prilog tome da je u sluaju bekog pretiska rije o onom Campeova
treeg autoriziranog izdanja moda najvie govori injenica da je u bekom
pretisku na kraju Izvjea kao nadnevak i mjesto njegova tobonjeg sastavlja-
nja stavljeno: Dvorac Salzdahlen, 1. srpnja 1786. (Campe 1789a, Prethod-
no izvjee). Ta se naznaka u istom obliku pojavljuje i u treem izdanju, ali
tek na kraju Campeova Predgovora (usp. Campe 1786, Predgovor). Budui
da se Campe ondje nemilice obruava na ilegalne pretiske djela, posve je
razumljivo da beki izdavai nisu htjeli objaviti i Campeov Predgovor, ve
su iz njega preuzeli tek nadnevak i mjesto, smjestivi ih na kraj Prethodnog
izvjea. Time se meutim nedvojbeno upuuje na izvor pretiska tako da je
redoslijed cirkulacije teksta onaj od Campeova prvog autoriziranog izdanja
(1779./80.) preko drugog (1780.), odnosno, treeg (1786.) pa sve do bekog
pretiska 1789. u sklopu Biblioteke za djecu i prijatelje djece.
181
2.3.
Beki pretisak i Vraniev prijevod
Navedeno se beko izdanje na temelju do sada provedene analize namee
kao potencijalni predloak Vranievu prijevodu. Kao to je ve bilo spome-
nuto, u svim je izdanjima sredinji korpus romana zamalo istovjetan pa bi
upravo istaknute razlike u ustroju Campeova Prethodnog izvjea mogle
uputiti i na podrijetlo Vranieva predloka. Problem je, meutim, u tome
to Vrani u prijevodu isputa cjelokupno Prethodno izvjee tako da se
njegova verzija romana sastoji od vlastita Predgovora, uvodnih dviju stranica
s opisom obiteljskog kruga i trideset poglavlja romana, razdijeljenih u dva
dijela. Da bi se usprkos tome nedvojbeno ustanovilo srodstvo bekog Novog
izdanja i Vranieva prijevoda, potrebno je posegnuti i za posljednjim para-
tekstualnim razlikovnim obiljejem pojedinih izdanja, naime, za ilustra-
cijama sadranim u romanu.
U prvom je dijelu Campeova prvog autoriziranog izdanja iz 1779. pored
naslovnice smjeten crte na kojemu je prikazana obitelj s djecom kako sje-
di podno drveta ime je naznaeno uvodno mjesto zbivanja: hlad u kojemu
otac djeci pripovijeda Robinzonove dogodovtine. Izmeu 280. i 281. stra-
nice umetnuta je ilustracija s Robinzonom, odjevenim u kou, s maskom na
licu, kako u jednoj ruci dri koplje, a u drugoj suncobran te s lamom pored
njega. Na 257. stranici drugog dijela nalazi se ilustracija primitivnog pluga
koji je Robinzon izradio na pustom otoku. Naslovnica drugog dijela objavlje-
nog 1780. nije ukraena ilustracijama.
U mnchenskom je pretisku iz 1780. pored naslovnice ponovno otisnuta
slika obitelji okupljene ispod drveta, a na naslovnici umetnuta manja ilustra-
cija s brodom zahvaenim nevremenom. Takva se slikovna oprema ponavlja
i u frankfurtskim i u Trattnerovim bekim pretiscima, a jedina je razlika
meu njima u naslovnici drugog dijela: u frankfurtskim je pretiscima na
naslovnici umetnut crte idilinog pejzaa sa siluetom ovjeka koji peca na
obali rijeke dok se na naslovnici drugog dijela Trattnerovih pretisaka po-
navlja slika broda u oluji s naslovnice prvog dijela.
U Campeovu treem i etvrtom autoriziranom izdanju slikovna oprema
djela prilino varira: u treem je izdanju uz naslovnicu otisnuta slika s Robin-
zonom iz prvog izdanja, a sama je naslovnica bez ilustracijskih priloga
9
9
Na ovome mjestu zahvaljujem antikvarijatu Thomas Rezek ijoj susretljivosti mogu zahvaliti
uvid u tree autorizirano izdanje romana to je bilo presudno za analizu sadranu u radu.
182
dok se u etvrtom izdanju na stranicu uz naslovnicu vraa ilustracija s obitelji
i djecom, koji su sada, u skladu s promjenama u modi, odjeveni u suvremeniju
odjeu.
Beko Novo izdanje uz naslovnicu ima ilustraciju s Robinzonom,
10
kao to je to sluaj i u Campeovu treem izdanju, tako da i to upuuje na
srodnost tih dviju knjiga. Tu srodnost potkrjepljuje i injenica da je na 344.
stranici bekog pretiska umetnut i drvorez s plugom koji je prisutan ne samo
u prvom hamburkom izdanju, ve i na 436. stranici treeg izdanja, a nigdje
ga nema u neautoriziranim izdanjima.
11
Ilustracije u Vranievu prijevodu razlikuju se s obzirom na to da je
knjiga otisnuta u dvije verzije: u jednoj na lijevoj stranici uz naslovnicu sto-
ji manja ilustracija mosta s utvrdama i kuom s desne strane mosta, iznad
ega stoji natpis: Horvacki decepriatel dok je na dnu stranice smjetena na-
znaka da je rije o prvom dijelu romana otisnutom 1796. u zagrebakoj
Novoselskoj slovotiski. U takvim je primjercima slika Robinzona, sadrajno
slina onoj iz bekog
12
te prvog i treeg autoriziranog izdanja, ali s neto
jednostavnijim konturama likova i bezlinom pozadinom, umetnuta na lijevu
stranicu pored nenumeriranog opisa obiteljskog kruga. U drugoj se verziji
prijevoda prethodno opisana slika Robinzona nalazi uz naslovnicu, kao to
je to sluaj i u bekom pretisku, odnosno, treem autoriziranom izdanju.
Uz to se na dnu 216. stranice drugog dijela prijevoda nalazi slika pluga kao
i u prvom hamburkom, odnosno, treem autoriziranom izdanju. Sve to
upuuje na veliku bliskost Campeova treeg izdanja, bekog pretiska i
Vranieva prijevoda.
10
Preslike ilustracija iz prvog Campeova izdanja, bekog pretiska i Vranieva prijevoda romana
objavljenje su u rubrici Batina asopisa Libri & liberi. Usp. Majhut 2013, 105-114.
11
Slika je pluga u Campeovu treem izdanju, bekom pretisku iz 1789. i Vranievu prijevodu
povrh toga povezana i s tekstom utoliko to se upuuje na to da otisnuta slika predstavlja
primjer one vrste pluga, kojega stari Gerki najpervikrat znali, i Zemlje svoje obdelavati su
poeli; i od kojega ja vam ovde jednu Osnovu pokazati morem (Campe 1796 II, 216) dok je
u ostalim pretiscima istaknuti dio reenice isputen (usp. Campe 1780c, 171; Campe 1785,
176; Campe 1794b, 171).
12
S tim u vezi Majhut s pravom upuuje na to da se izvorni crte iz njemakog izdanja postupno
pojednostavljuje, isprva u bekom, a onda jo vie u hrvatskom izdanju (Majhut 2013, 113),
tako da se i na temelju toga moe izvesti zakljuak o vremenskom slijedu pojedinih izdanja.
183
2.4.
Zakljuci o podrijetlu Vranieva prijevodnog predloka
Sagledaju li se sada sve injenice ustanovljene u vezi paratekstualnih obi-
ljeja i autoriziranih i neautoriziranih izdanja romana, tada je mogue
ustvrditi:
1. Beki pretisak, objavljen 1789. u sklopu Biblioteke za djecu i prija-
telje djece, predstavlja pretisak treeg autoriziranog izdanja iz 1786. Na to
upuuje prije svega injenica da je ondje isputen jedino Predgovor treem
izdanju, a zadrana ostala oprema knjige. Presudnom pak se naznakom srod-
nosti ta dva teksta ini nadnevak i mjesto sastavljanja Predgovora treem
izdanju koji je umetnut na kraju Prethodnog izvjea u bekom pretisku.
2. Vraniu kao prijevodni predloak slui prethodno spomenuti beki
pretisak iz 1789. Tome u prilog govori niz injenica. Premda Vrani naslovnu
ilustraciju s Robinzonom u dvjema verzijama knjige smjeta na razliita
mjesta, (2a) ona kao i ilustracija pluga potjee iz bekog pretiska jer su
obje ilustracije otisnute jedino u tom pretisku i u Campeovim autoriziranim
izdanjima (i to u treem slika Robinzona uz naslovnicu, a u prvom unutar
teksta), odnosno nisu prisutne u drugim pretiscima.
Vrani, nadalje, (2b) preuzima podnaslov romana koji je dodue pri-
sutan i u pretiscima i u prva tri autorizirana izdanja. No argument iznesen
pod (2a) iskljuuje mogunost da je rije o prijevodu teksta iz drugih preti-
saka osim onog bekog jer ti ne prenose slikovni materijal koji je otisnut i u
bekom pretisku i u Vranievu prijevodu. Stoga kao mogui predloak pre-
ostaju samo Campeova autorizirana izdanja, meu kojima jedino tree izda-
nje ima identian raspored slika s onim u bekom pretisku, a time posredno
i s Vranievim prijevodom. Uz to beko izdanje ima zajedniki korpus teksta
Prethodnog izvjea s treim, a ne etvrtim izdanjem to predstavlja presudnu
sponu izmeu bekog pretiska i Campeova treeg izdanja.
Naposljetku treba razmotriti i jednu anomaliju u opem ustroju Vrani-
eva teksta, ije razjanjenje ponovno upuuje na izvor prijevodnog pred-
loka. Kao to je ve bilo spomenuto, Vrani prijevod objavljuje u dva dijela
pri emu mu je razdjelnica dvanaesto poglavlje. Nasuprot tome sva druga
izdanja romana objavljena u dva sveska kao granicu uzimaju jedanaesto
poglavlje u kojemu Robinzon obolijeva na smrt te ono time predstavlja vrlo
promiljeno mjesto prekida naracije kako bi se itatelje privuklo da posegnu
i za drugim dijelom. Tome unato, i bez obzira na grafiko isticanje prekida
naracije u bekom pretisku u obliku vodoravne crte ispod koje slijedi krai
tekst s opisom osupnutosti obiteljske druine zbog nagovjetaja Robinzonove
184
pogibije (usp. Campe 1789b, 179), Vrani prvom svesku pridruuje i dva-
naesto poglavlje ije sredite tvori Robinzonova odluka da izradi amac.
Navedeni je otklon od razdiobe romana mogue objasniti samo time
da Vrani nije bio upoznat s uvrijeenom razdiobom romana na dva dijela
jer je (2c) prevodio iz jednosveanog primjerka teksta kao to je upravo
onaj beki. Da je roman prevodio iz primjerka knjige u dva sveska, tada bi
se zasigurno pridravao i originalnog rasporeda poglavlja po svescima. Tu
mu informaciju meutim jednosveano beko izdanje nije moglo pruiti,
ve je sam morao donijeti odluku o granici izmeu prvog i drugog dijela
pomiui je naposljetku na dvanaesto poglavlje koje u biti posjeduje manju
dramatsku potentnost od prethodnog gdje je izvorno bila postavljena granica.
Na temelju prethodno ustanovljenih razlikovnih obiljeja pojedinih
njemakih izdanja i pretisaka romana mogue je stoga s velikom sigurnou
ustvrditi da je Vraniu kao prijevodni predloak posluilo beko Novo
izdanje romana objavljeno 1789. u sklopu Biblioteke za djecu i prijatelje
djece, a koje predstavlja pretisak Campeova treeg autoriziranog izdanja
objavljenog u Wolfenbttelu 1786.
3.
KONTRASTIVNA ANALIZA CAMPEOVA I VRANIEVA TEKSTA
Nakon razrjeenja dileme o podrijetlu prijevodnog predloka, mogue je
pristupiti i analizi tekstova kako bi se nedvojbeno ustanovio status Vranieva
teksta ili kao vjernog prijevoda ili kao vie ili manje slobodne obrade
izvornog teksta, a to znai prethodno navedenog bekog pretiska objavljenog
1789. godine.
Budui da je rije o vrlo opsenom poredbenom korpusu koji u hrvat-
sko-kajkavskom prijevodu obuhvaa 597, a u bekom pretisku 415 stranica
primarnog teksta, nemogue je navesti sve preinake. Poredbenu analizu po-
trebno je provesti na temelju reprezentativnih primjera, i to na dvije razine:
s jedne strane na onoj ope strukturacije teksta (makro-razini), pod ime
se podrazumijeva poredbena analiza izvanjskog ustroja djela, prikaza tijeka
fabule i likova kao temeljnih odrednica teksta. Potom slijedi i poredbena
analiza razlika u jezino-stilskoj strukturaciji tekstova (mikro-razini) kao
sredstvo jo detaljnijeg razmatranja otklona prijevoda od izvornika. Na obje
je razine mogue uoiti tri temeljna postupka kojima se Vrani slui prilikom
preinaavanja teksta: ili se pojedini dijelovi teksta isputaju ili se dodaju
nove tekstualne dionice ili se dijelovi teksta iz predloka parafraziraju.
185
3.1
Analiza razlika Vranieva prijevoda i predloka na makro-razini
Na makro-razini izvanjskog ustroja djela u oi odmah upada ve spomenuta
injenica da je beki pretisak objavljen u jednom, a prijevod u dva sveska.
Znaajan otklon predstavlja i izostavljanje Prethodnog izvjea, na ije
mjesto Vrani stavlja vlastiti Predgovor, dok je daljnji opi ustroj tekstova
istovjetan: oba su teksta nakon dviju stranica uvodnog, nenaslovljenog opisa
hamburke obitelji iz okvirne radnje podijeljena na trideset poglavlja. No
na mnogim je mjestima mogue uoiti da se Vrani ne pridrava izvorne
razdiobe teksta unutar pojedinih poglavlja, ve odlomke razdvaja i spaja
prema vlastitom nahoenju.
Fabula romana u cijelosti je prenesena sukladno redoslijedu njena pri-
kaza u njemakom predloku. Nakon predstavljanja hamburke obitelji iz
okvirne radnje (usp. Campe 1796, I/3) otac zapoinje pripovijest o najmla-
em sinu obitelji Robinzon, kojeg roditelji ljubili su nespametno (ibid., I/
6) jer, izgubivi dva starija sina, pustili su dragomu svojemu Sineku vu
fsem Volju njegovu (ibid.), tako da taj postaje dangubom ija je jedina
elja po Svetu putuvati (ibid., I/7). Sa sedamnaest godina otiskuje se iz
hamburke Brodostaje (ibid., I/8) samo za jeden mali as vu Angliu
(ibid. 9). No brod putem tone, a putnici i posada dospijevaju u London na
drugoj lai. Premda je Robinzonu ve i taj doivljaj trebao posluiti kao
opomena zbog koje bi drugi put spametneje kaj inil (ibid., I/20), ne vraa
se kui, ve se ukrcava na brod za Gvineju, oekujui da on svoju Sreu na
njem finiti more (ibid., I/28).
Na putu posada spaava brodolomnike koje ostavlja vu Mesto Terre-
nouve (ibid., I/41), gdje je Robinzonovo nepokojno Serce ipak hlepelo za
novum Premembum (ibid., I/45) pa se ukrcava na brod za Braziliu (ibid.,
I/46), vu ovo mesto, [...] vu kojem tak mnogo Zlata i Dragoga Kamenja
nahaja se (ibid., I/47). Brod ponovno dospijeva u oluju da bi se na pustom
otoku jedino spasio Robinzon.
13
U oba teksta potom slijedi opis preivljavanja na otoku: premda bez
orua i oruja, Robinzon ureuje prebivalite, organizira prehranu i pri-
pitomljuje otone lame. Relativnu idilu ivota naruava tek erupcija vulkana
13
Usp.: On sam, sam on samehni bil je, koteri zmed ostaleh iv je ostal! Neto od Straha, neto
od Veselja ves derhtajui, hitil se na Kolena svoja, zdigne Ruke proti Nebu i uhke Suze rone
z Glasom velikem zahvali Gosponu Neba i Zemlje, koteri njega tak udnovito je obuval.
(Campe 1796, I/5455)
186
(usp. ibid., I/205207) nakon koje obnavlja Hiu, Kuhinju i Pivnicu (ibid.,
I/226) da bi u kinom razdoblju izradio i posue, ribarsku mreu, luk i strijele
(usp. ibid., I/231240), a kao znak njegove prisutnosti na otoku od Rubae
[...] Zastavu s natpisom vu Dijakom Jeziku
14
(ibid., I/245246), dok od
laminih koa ije novu odjeu i obuu (usp. ibid., I/248250).
No usred posla poutil je Glavobolju, Stusavanje i Gingavou po svem
Telu (ibid., 253), od Slabosti velike obladan, opal je na Postelj (ibid., I/
255) te se ini da umire,
15
ime zavrava radnja prvog sveska izvornika.
Vrani, meutim, tom svesku pridodaje i dvanaesto poglavlje u kojemu se
Robinzon uspijeva othrvati bolesti pa se ponovno laa svakodnevnih poslova,
ali i priprema za izradu amca.
Vraniev drugi svezak zapoinje opisom svakodnevice sredinjeg lika
ispunjene radom i molitvom. Do obrata u naraciji dolazi kada Robinzon u
pijesku otkriva Sled i Stupaje od Nog loveanskeh (ibid., II/20), za koje
pretpostavlja da su tragovi jednoga Divjaka, Ljudoerlca, Pesoglavca
(ibid.) to potvruje i pronalazak ognjita s ostacima ljudskih kostiju (usp.
ibid., II/2425). Da bi se zatitio, prebivalite pretvara u Tveravu (ibid.,
II/36), to se pokazuje razboritim kada se jednog dana pojave 30 Divjeh
Ljudih s pet unov (ibid., II/41), pristiglih na otok kako bi ondje pojeli
zarobljenike. Robinzon spaava jednog od njih, kojeg pod svoju Obrambu
vzel i prijel je, ali samo pod Pogodbum jedne otre Pokornosti (ibid., II/
59). Time se izmeu Robinzona i Petka uspostavlja odnos vladara i po-
danika koji e ostati konstanta svih daljnjih zbivanja, tijekom kojih Petek
upoznaje Robinzonov civilizirani nain ivota da bi s vremenom i sam
pridonio njihovu to ugodnijem ivotu na otoku.
Nakon neuspjenog pokuaja otplovljavanja s otoka (usp., ibid., II/
120133) Robinzon i Petek pronalaze nasukanu lau (usp. ibid., II/155), s
koje spaavaju ne samo mnogobrojne praktine ve i vrijedne stvari, pa ta-
ko i jednu punu Ludriku Zernja zlatoga, i jednu katulju z najdragemi
Gemanti (ibid., II/176). Spaenim alatom jo bolje ureuju gazdinstvo na
otoku te ga opskrbljuju daljnjim praktinim napravama poput, primjerice,
pluga (usp. ibid., II/216).
16
14
Pod time se podrazumijeva latinski jezik.
15
Usp.: Jedna Teina, kakove on nigdar jo util ni, pograbila ga je pri Sercu Dihanje najenkrat
prestalo; dobil Zvijanje o vsem Telu Glavu prignul, i postal zvun sebe. (Ibid., I/259)
16
Usp.: Dosta onda naj bude reeno, ako vam povem, da oni z Vremenom fsakoga skoro Metra,
Peka, Kovaa, Krajaa, otara, Dervodelavca, Ladiara, Kolara, Lonara, Vertljara, Tesaka,
Lofca, Ribia i mnoge druge vu njihovom Rukotvorstvu tak sreno nasleduvali jesu, da
187
Pola godine kasnije ponovno stiu kanibali, iz ijih ruku Robinzon
spaava panjolca i Petkova oca (usp. ibid., II/233239). Po osloboenju
obojicu alje natrag na Petkov otok da bi odande doveli ostale panjolce. U
meuvremenu pred obalom se usidrila i Laa Anglianska (ibid., II/274) s
pobunjenim mornarima koji su ovdje namjeravali ostaviti kapetana zajedno
s kormilarom i jednim putnikom. Robinzon i njih spaava da bi potom uz
njihovu pomo savladao pobunjenike te im preoteo lau (usp. ibid., II/300).
Na otok pristie i Petkov otac sa panjolcima, od kojih dvojica s dvjema
crnkinjama. Prije odlaska Robinzon tu dvojicu proglaava namjesnicima
zaduenim za upravljanje otokom na kojemu za kaznu ostaju i estorica po-
bunjenih mornara (usp. ibid., II/303304).
Nakon dvanaest godina boravka na otoku Robinzon s Petkom i njego-
vim ocem odlazi za Kadix (Cadiz), gdje ostavlja panjolce, a trgovcu vraa
zlato s olupine spaavajui ga tako od bankrota (usp. ibid., II/309). Na dalj-
njem putu umiru Petkov otac i ugibaju lame. Dospjevi u Portsmouth, Robin-
zon dijamante s broda predaje udovici engleskog asnika (usp. ibid., II/
311) ime i nju spaava od bijede. Drugim brodom odlazi za Hamburg, no
oluja u uu Elbe potapa brod. Od stvari Robinzon jedino spaava Opravu,
koju si on sam iz Ko bil je napravil, i njegovu Senenicu (ibid., II/313).
Kod kue zatjee tek oca kod kojeg, izuivi s Petkom krinjariju (ibid.,
318), otvara radionicu, u kojoj vu Miru, zdravju, i hasnovitoj Poslenosti
doiveli su Dneve sede, i sreberne Starosti, i Narod dojdui pretimaval
bude Spomenek dveh lovekov koji Peldu Bratom svojem ostavili su, kak
se na ovom Svetu mirno i sreno, a na drugom pak blaeno iveti more
(ibid., 319320).
Kao to je ve reeno, fabula je romana u prijevodu vjerno prenesena:
nijedan dogaaj iz predloka, ma koliko bio neznatan, nije isputen, kao to
nijedan novi nije pridodan. Dva su mjesta u prijevodu na kojemu je isputen
neto dui dio teksta (usp. Campe 1789b, 169172; 363366). Ta mjesta
meutim ne predstavljaju fabularne sekvence romana,
17
kao to ni mnotvo
kraih dodataka tekstu, odnosno isputanja, bitno ne zadiru u prikaz tijeka
radnje tako da se s punim pravom moe ustvrditi da Vrani krajnje vjerno
prenosi fabulu romana kako je ona dana u bekom predloku.
stotinu Dugovanj, vu kojeh mnogi Europanski Troihlebi tulikeh Ljudih Pomo potrebuju,
sami si ponapravili jesu. (Ibid., II/223)
17
O navedenim mjestima bit e vie rijei prilikom usporedbe ideologemskog ustroja obaju
tekstova.
188
Slina je situacija i s likovima: svi su vjerno preuzeti iz predloka pri
emu nijedan novi lik nije pridodan. Usprkos tome u prijevodu je mogue
zamijetiti dvije preinake. U njemakom se izvorniku, naime, sredinji lik
isprva oslovljava s Krusoe (ibid., 47) da bi potom ondje to osobno ime
ieznulo, a lik titulirao ili kao Robinzon ili kao mlai Robinzon, i to
sada u smislu njegova osobnog imena. U hrvatskom prijevodu se ime Kru-
soe uope ne pojavljuje, ve ga se u tekstu oslovljava iskljuivo s Robinzon
ili mlai Robinzon.
18
Vrani, nadalje, prevodi imena niza likova. Tako
ime spaenog crnca sukladno logici imenovanja u predloku prevodi s
Petek, a njegova oca sa etertek. No povrh toga on i sva imena likova iz
okvirne radnje koji nose dijaloke dionice teksta prevodi, i to na sljedei
nain:
18
Poticaj tome prua ve i Campeov predloak u kojemu otac tvrdi: Sada je, dakle, preostao
samo najmlai koji se zvao Krusoe, a da ne znam zato (Campe 1789b, 4). Razmotri li se
smislenost tog mjesta, tada se Vranievo izostavljanje osobnog imena ini opravdanim jer se
ve i u izvorniku ta informacija doima redundantna. Naravno da se isputanjem tog imena
gubi neposredna intertekstualna poveznica s Defoeovim djelom to je meutim zanemarivo
jer roman ionako cjelokupnim sadrajem upuuje na to djelo kao predloak.
Tablica 2. Prikaz prijevoda likova iz okvirne radnje romana
Pritom su na mnogim mjestima nedosljedno prevedena imena Niko-
lasa i Fritzchena, a naroito Didericha, koji se as imenuju kao Mikec,
as kao Joek, a as kao Tonek. No rije je o likovima koji se svojim
dijalokim replikama ionako pojavljuju na rubu fabule, odakle iz djeje
perspektive tek komentiraju zbivanja o kojima otac pripovijeda. Utoliko su
svi ti likovi naelno uzajamno zamjenjivi pa su stoga i navedene greke
zanemarive, odnosno, bitno ne utjeu na recepciju primarne razine teksta.
ini se, naime, da Vrani prevoenjem imena tih likova tek eli poloiti to
189
vri temelj to boljoj recepcijskoj identifikaciji mladih hrvatskih itatelja
19
s priom pri emu tim postupkom u biti ne zadire u ustroj fabularnog tijeka
romana.
No taj postupak stoji u koliziji s kronotopom na kojemu roman poiva.
Rije je o dogodovtinama ne bilo kakva mladia, ve mladog Nijemca ko-
ji se u svijet otiskuje iz matine, njemake luke. U Campeovu tekstu uvijek
iznova, premda na rubnim dionicama teksta, na vidjelo izbija upravo to
njemako podrijetlo lika. Ta injenica zbog preuzimanja njemakih geograf-
skih odrednica (npr. Vanzbeka kao djejim likovima vrlo poznatog to-
ponima iz okolice), ostaje ouvana i u prijevodu, i to usprkos Vranievim
mjestiminim priguenjima njemakih obiljeja kronotopa.
20
Na taj nain
nastaje rascjep izmeu naelno njemakoga teksta i Vranieva nastojanja
da ga uokviri kroatiziranim imenima djejih likova uslijed ega ona stre
iz teksta i time naruavaju njegovu izvornu konzistentnost. Vrani je u svrhu
kroatizacije teksta, odnosno njegova to boljeg recepcijskog prihvaanja
meu hrvatskih itateljima, a na tragu prevoenja imena djejih likova, trebao
kroatizirati i cjelokupni inicijalni postav romanesknog kronotopa tako da
ga je primjerice smjestio u neki od dalmatinskih gradova kao ishodite
putovanja, to bi meutim ve predstavljalo obradu teksta. Ovako Vraniev
prijevod, zanemari li se prevoenje imena djejih likova iz okvirne radnje
kao prevoditeljevu namjeru vie ili manje uspjene prilagodbe recepcije
djela mladim hrvatskim itateljima, ostaje i u pogledu repertoara likova
vjeran prijevodnom predloku.
Izvanjski ustroj Campeova djela obiljeava, nadalje, i uporaba fusnota
i dijaloga unutar romanesknog teksta, kao i umetanje autoreferencijalnih
dionica i pjesama. I na tim je mjestima u prijevodu mogue zamijetiti otklone
od izvornika.
19
Do tog zakljuka dolazi i Jembrih u svojoj studiji o Dijaniu i Vraniu. Usp. Jembrih 2001,
4849.
20
Tako primjerice u trenutku Robinzonova otkria krumpira na otoku, a povodom neprepo-
znavanja tog raslinja, kod Campea slijedi oevo objanjenje da krumpir u Robinzonovo doba,
dakle, prije 200 godina, u Njemakoj jo uope nije bio poznat (Campe 1789b, 74). Vrani
tu geografsku naznaku priguuje prevodei je s vu naeh Stranah (Campe 1796, I/114), i-
me izbjegava vezivanje kronotopa romana iskljuivo uz njegovu njemaku ishodinu toku.
Nadalje, Robinzon Petka u izvornom tekstu pouava njemakom jeziku (Campe 1789b,
256) to Vrani prenosi vu svojem Jeziku (Campe 1796, II/93), a kada Robinzon zavezanog
panjolca pita odakle je, on to u predloku pita na njemakog i engleskom (Campe 1789b,
356), to Vrani naprosto isputa.
190
Tako beki pretisak sadri 9 fusnota, od kojih Vrani nijednu ne pre-
uzima, ve umee novih 55 fusnota kojima objanjava toponime i pojmove
s primarne razine teksta. Rije je o nizu duih zemljopisnih natuknica (npr.
o Londonu, Gvineji, Kordiljerima i sl.), kao i o razliitim kraim jezinim
objanjenjima (npr. ambrela za senenicu, namenjenje za koncept i
sl.), da bi u fusnotama drugog dijela kao objanjenje hrvatskih izraza posluili
ak i pojmovi iz njemakog predloka (npr. Grasbank za Travosedie,
Offiziersuniformkleid za vojnikoasniku Opravu, die Lunte za vuo-
kres i sl.). Takvim se fusnotama izvorni tekst, dodue, proiruje, ali ga se
ne mijenja jer je rije tek o geografskim i leksikim natuknicama, pridodanim
u svrhu to bolje recepcije kronotopa romana to upuuje na to da Vrani
poslu prevoenja izvornika pristupa na vrlo promiljeni nain.
21
U tekstu umetnuti dijalozi oca i djejih likova nose didaktiki naboj
Campeova romana. Vrani neke od tih umetaka isputa, a kao primjer neka
poslue sljedea mjesta:
22
21
Vrani u biti takvom organizacijom fusnota hrvatskom mladom itateljstvu ve krajem
osamnaestoga stoljea in nuce nudi elemente onog to se na njemakom govornom podruju u
drugoj polovici devetnaestoga stoljea ustalilo kao Sachbuch, dakle, knjiga ija je namjera
da mlade itatelje informira o aktualnom stanju na razliitim prirodoznanstvenim podrujima.
22
U nastavku se teksta prilikom usporedbe pojedinih verzija romana koriste sljedei naini
isticanja: isputeni se dio teksta oznaava zagradama, dodani dio podcrtavanjem, a razlike u
tekstu unutar duih navoda kurzivom.
Tablica 3. Prikaz oglednih primjera isputanja dijalokih umetaka
Gegen 6 Uhr also, wenn sonst nicht
Wichtiges zu thun mehr brig war, stellte er
gemeiniglich noch einige ritterliche
Leibesbungen an.
Gottlieb. Was heit das?
Vater. Er bte sich im Bogenschiessen und
im Spiewerfen, um in Fall der Noth sich
gegen einen Anfall der Wilden, vor welchen
ihm immer noch bange war, vertheidigen zu
knnen.
(Campe 1789b, 201)
Ob 6. vure anda, ako nikaj boljega
ni imal, (
) zvual se je vezda vu Spruanju
Luka svojega, vezda vu Hitanju Kopja, da se
tak, ako Divlji, kojeh i vezda jo bojal se je,
doli bi, on njim braniti bude mogel.
(Campe 1796, II/14)
Freytag wurde also beordnet, so viel Flinten,
Pistolen, Sbel und (Munizion) herbey zu
holen, als er nur tragen knnte.
Petku anda taki zapovedano bilo je, tuliko
Pukih, Pistol, Sabljih, Praha i Zernja
donesti, kuliko najvie mogel bu nositi.
191
Lotte. Was ist das, Munizion?
Vater. Schiepulver und Kugeln.
(
)
(Campe 1789b, 389) (Campe 1796, II/278)
Sie steuerten nicht weit von der Insel
Teneriffa vorbei, auf der sie den hohen
Spitzberg liegen sahen.
Lotte. Ich meine, der hiesse der Piko von
Teneriffa?
Johannes. I, das ist ja einerlei! Piko heit ja
Spitzberg. O nun weiter!
Na putu pako svojem brodili su mimo
Memorja Teneriffe zvanoga, gde jako
previsoku Goru koja se Pik. (h) imenuje,
videli jesu.
(
)
(Campe 1789b, 30-31) (Campe 1796, I/48)
Gottlieb. Vater, nun wollt ich wohl in
Robinsons Stelle sein.
Vater. Wolltest du das?
Gottlieb. Ja, nun hat er ja alles, was er
braucht, und lebt in einem so schnen Lande,
wo es niemals Winter wird!
Vater. Alles was er braucht?
Gottlieb. Ja, hat er nicht Kartoffeln, und
Fleisch und Salz, und Zitronen, und kann er
nicht von der Milche, die ihm die Lamas
geben, Butter und Kse machen?
Petrica. Otec, ja bi rad na Robinzonovom
Mestu biti.
Otec. Bi rad?
(
)
Petrica. Bi! Je li nema Krumpira, Mesa, Soli,
Citron, Rib, Selvih, Prilepkov, i nemre li si iz
Mleka, koje mu Lamaze daju, Sir i Puter
delati.
(Campe 1789b, 164) (Campe 1796, I/241)
U prva dva primjera isputeni su umeci u kojima djeji likovi trae da
im otac objasni neke pojmove. Vrani ta mjesta prenosi tako da objanjenje
dano u dijalokoj formi umee u tekst oeve naracije, isputajui pritom
upadicu djece, a da sadraj tih mjesta bitno ne mijenja. Slino postupa i u
ostalim primjerima: tako u treem primjeru Vrani Julikin ispravak i Janki-
evo objanjenje krati navodei odmah naziv brda ime preinauje taj dio
teksta, no ne i njegov sadraj. U etvrtom primjeru izbacuje Petriinu ope-
nitu konstataciju o Robinzonovu ugodnom ivotu na otoku jer se u nastavku
teksta ionako konkretno opisuje obilje hrane kojom Robinzon raspolae pa
se stoga prvi dio dijaloga ini suvinim. Sagledaju li se takve promjene zbirno,
tada je mogue zakljuiti da Vrani izmjenama teksta pristupa vrlo promiljeno,
nastojei pritom ili ukloniti tek ono to se doista ini suvinim dodatkom
23
ili
23
Takvim se suvikom u hrvatskom tekstu doima i rasprava o razlici izmeu izraza einbckeln
i einpckeln, a napose o etimolokom podrijetlu tih rijei (usp. Campe 1789b, 104), pa je taj
dio u prijevodu isputen.
192
dijaloke umetke skratiti uklapanjem njihova objanjenja u primarnu razinu
teksta, a da time bitno ne naruava konzistentnost niti tog, didaktinog dijela
romana.
24
Jedino to Vrani u prijevodu isputa u potpunosti, autoreferencijalne
su dionice prijevodnog predloka: Campe, primjerice, u jednoj od fusnota
opisuje uinak djela nakon prvog izdanja ove knjige (Campe 1789b, 375),
a u drugoj tvrdi da su zamalo sva djeca koja govore u ovoj knjizi imala
vrlo loe zube (ibid., 264). Rije je naime o tome da Vrani isputa sva
ona mjesta na kojima se istie karakter teksta kao knjinog proizvoda, nepo-
sredno oslovljavaju mladi itatelji i posvjedouje autentinost djejih pitanja
i njihovih komentara.
25
Na taj se nain prijevodni tekst isti od naznaka da
je u sluaju romana rije o artificijelnom kolau sainjenom od opisa fiktivnih
doivljaja sredinjeg lika i autentinih djejih reakcija na pripovijedano ime
se u biti niti deziluzionirajui potencijal takvih mjesta, i to u prilog to ve-
e identifikacije itatelja sa siejnom potkom romana.
Na granici izmeu makro-razine i mikro-razine teksta nalaze se i
tri pjesme umetnute u tree, peto, odnosno, deveto poglavlje izvornika. Vra-
ni sve te pjesme prevodi prilino slobodno udaljavajui se pritom od do-
slovnog znaenja izvornika, a da usprkos tome vjerno prenosi i ritam i temu
i raspoloenje pjesama. Kao ogledni primjer moe posluiti prva Popevka,
koju [Robinzon, prim. autora] od svoje pobone Matere, kada joj se kaj a-
losnoga pripetilo je, fsigdar ul je popevati (Campe 1796, I/73):
24
Jedino isputanje bitne dijaloke replike jest ono oeva komentara u vezi Joekova pisma
Robinzonu gdje otac tvrdi da ni ovdje u Europi mnotvo zlata ovjeka ne ini boljim ni sret-
nijim (usp. ibid., 117).
25
Tako Vrani u prijevodu isputa i autoreferencijalnu opasku oca na pisma koja djeca piu Ro-
binzonu: No u prii koju sada piem o njemu dat u otisnuti i vaa pisma (ibid., 118).
Tablica 4. Ogledni primjer Vranieva naina obrade pjesme
Wer nur den lieben Gott lt walten,
Und hoffet auf ihn allerzeit,
Den wird er wunderlich erhalten
In allem Kreuz und Herzeleid;
Wer nur dem Allerhchste traut,
Der hat auf keinen Sand gebaut.
(a)
(b)
(a)
(b)
(c)
(c)
(a)
(b)
(a)
(b)
(a)
(b)
(c)
(c)
Ki na Boga fsa rad spua;
V njeg se ufa, k tomu moli,
On ga uvat ne prepua
Nit v alosti, nit v Nevolji.
On gladnoga rad nahrani;
V Pogibeli rad obrani.
Po Putu ki njegvom hodi
Zna da zidal ni na Vodi!
(Campe 1789b, 48) (Campe 1796, I/73)
193
Usporede li se stihovi iz navedenog primjera, mogue je uoiti da se
Vrani nigdje ne dri doslovnog teksta originala, ve temu pjesme hvalo-
spjev Bogu izrie na novi nain, odabirui u tu svrhu hrvatske izraze koji
se ine to prikladniji za uspostavu originalnog ritma pjesme pa tako u prvoj
strofi izriaj Boga pustiti vladati prenosi sa spuati na Boga, a u treoj
udesno ouvati s nepropuati uvati. Krajnje tankoutni osjeaj za pre-
voenje Vrani demonstrira u etvrtom stihu gdje teko prevodivi izraz u
svem kriu i patnji srca prenosi s nit v alosti, nit v Nevolji, odnosno u
zadnjem stihu gdje doslovni izraz graditi na pijesku vrlo umjeno pretvara
u zidati na Vodi, ime oblikuje jo snaniju metaforu vjere nego li je to
sluaj u izvorniku. Pritom se dva pridodana stiha, u kojima se jo jednom
istie sredinja misao, posve uklapaju jer ne naruavaju ni ritam ni ustroj
pjesme.
Na temelju svega do sada iznesenog mogue je ustvrditi da je u Vra-
nievu prijevodu vjerno ouvana fabula romana, kao i repertoar likova s
njihovim izvornim obiljejima. Vee izmjene, poduzete prije svega u fusno-
tama, dijalokim umecima i pjesmama, ne utjeu bitno na prikaz fabule ta-
ko da se ini posve opravdanim zakljuiti kako Vraniev tekst iz perspektive
analize ustroja njegove makro-razine predstavlja vrlo vjeran prijevod be-
kog pretiska Campeova romana iz 1789. Najvei nedostatak ustroja prije-
voda na toj razini lei tek u Vranievu pogrenom odabiru mjesta razdiobe
romana na dva dijela, uslijed ega je priguena izvorna dramatinost zavr-
etka prvog dijela romana. Uz to se kao manji nedostatak prijevoda namee
i Vranievo konzekventno isputanje autoreferencijalnih dionica teksta u
kojima se dodatno istie fiktivni karakter romana, ime se krati estetsko-
-recepcijski domet polivalentne ustrojenosti izvornog teksta.
3.2.
Analiza razlika Vranieva prijevoda i predloka na mikro-razini
Pored otklona na makro-razini u Vranievu je tekstu mogue zamijetiti i
odstupanja od izvornika na razini jezino-stilske strukturacije hrvatskog
prijevoda (mikro-razini). Rije je o nizu izmjena teksta uslijed odabira
posve odreenih jezinih izraza u svrhu prenoenja i sadraja i stilskih obi-
ljeja njemakog predloka, a koji cjelokupnom prijevodu daju specifini
ton. S tim u vezi potrebno je istaknuti Vranievo preuzimanje u hrvatski
tekst nekih pravopisnih i gramatikih obiljeja njemakoga jezika, doslovno
194
prevoenje pojedinih izraza, kao i mjestimine nespretnosti u prevoenju.
Uz to je, meutim, u prijevodu zamjetan i postupak zamjene frazema iz nje-
makog predloka slinim ili srodnim hrvatskim izrazima, odnosno isputa-
nje i/ili dodavanje pojedinih izraza, kao i postupak jezino-stilske i sadrajne
dorade teksta u svrhu njegove to bolje profilacije.
U vezi s prvim u oi odmah upadaju dva ortografska rjeenja koja se u
prijevodu neposredno preuzimaju iz njemakoga teksta: s jedne strane, rije
je o pisanju imenica velikim poetnim slovom, a s druge, prilino proizvolj-
noj uporabi interpunkcijskih znakova, naroito zareza i dvotoke, koja u
oba teksta oteava praenje tijeka naracije. U prijevodu se nadalje neodreeni
lan vrlo esto neprimjereno prevodi kao jedan: Tako pripovjeda u hrvat-
skom tekstu tvrdi da su se obodva Gospodari pobrinuli za jednu dobru
Veerju (Campe 1796, II/244), a da takoer spaeni panjolac sam vu
jednomu unu tamo pojti hoe (ibid., II/260). Uz to se mogu pronai mjesta
na kojima je preuzet i cjelokupni gramatiki ustroj njemake reenice kao u
sljedeim navodima:
Tablica 5. Ogledni primjeri preuzimanja gramatikog ustroja njemake reenice
Auf dieser wurde einer nach dem andern
gesetzt, und von Robinson und Freytag zur
Burg getragen.
Na oveh bili su jeden po jeden od
Robinzona i Petka vu Tveravu odneeni.
(Campe 1789b, 362) (Campe 1796, II/244)
Ein gleiches zu thun, war auch Donnerstag
bereit.
To isto finiti bil je, i etertek pripraven.
(Campe 1789b, 376) (Campe 1796, II/260)
Vrani neka mjesta prevodi doslovce. Tako, primjerice, usklik kojim
djeca izraavaju aljenje da je pripovijest za ovu veer gotova, a koji u
izvorniku glasi: O schon wieder aus! (Campe 1789b, 359), prenosi s: O
i pak je van! (Campe 1796, II/238) umjesto s: O ne, ponovno je gotovo!.
Nezgrapan je i prijevod opisa Petkova spaavanja Robinzona iz mora, kada
se tvrdi: ovak mertvoga iznesel ga je van na Zemlju (ibid., II/202). Vrani
s mertvoga prenosi izraz den Erblassten, blijedoga, koji u izvorniku
ipak daje naslutiti da je Robinzon jo iv. Slini je prijevodni propust sadran
i na mjestu gdje otac djeci nagovjeuje da e se s Robinzonom jo svata
desiti, na to Janki u hrvatskoj verziji uzvraa: To mi je udno! (ibid., II/
239). Tome nasuprot u izvorniku stoji: Nun, das soll mich wundern!
195
(Campe 1789b, 359), dakle, da se on tome suprotno onome to je izreeno
u hrvatskoj verziji uope ne udi, a to je i u skladu s logikom naracije.
Slini je sluaj kada panjolac zahvaljuje Robinzonu za osloboenje rije-
ima: koje vam mi nigdar zadovoljno naplatiti mogli ne budemo (Campe
1796, II/251). Iz prijevoda proizlazi da je Robinzon ostao duan panjolcu
za osloboenje, a ne obratno, dok u izvorniku ispravno stoji za koje vam se
nikada neemo moi oduiti.
U vezi izvora veine Vranievih prijevodnih omaki paradigmatskim
se ini sljedei primjer: kada Robinzon razmilja o svojim podanicima, za
njih se u hrvatskom tekstu tvrdi: [...] od Volje samo njegove viseli su, i bili
su zavezani [...] (ibid., II/245) dok u izvorniku stoji: [...] hingen lediglich
von seinem Willen ab, und waren verbunden [...] (Campe 1789b, 363).
Vrani mjestimice, kao i ovdje u sluaju izraza verbunden sein, u obzir
uzima tek osnovno znaenje glagola verbinden u smislu povezati, zave-
zati isputajui iz vida kontekst u kojemu taj glagol zadobiva drukije
znaenje, naime, ovdje biti obvezan. Daljnji je primjer estih izvora prije-
vodnih propusta prisutan u prvom dijelu reenice, gdje Vrani previa da je
rije o djeljivom glagolu pa na tom mjestu prevodi tek glagol hngen, koji
doista znai visjeti dok glagol abhngen znai ovisiti.
Omake u prijevodu nastaju i uslijed pogrenog razumijevanja teksta.
Kao ogledni primjer mogue je navesti mjesto, gdje majka, pozivajui djecu
na veeru, u hrvatskom tekstu izraava aljenje da moraju pretergnuti
(Campe 1796, II/130), odnosno prekinuti (pripovijedanje) dok u predloku
na tom mjestu stoji glagol aufbrechen, to znai da majka ali to djeca
mora poi (u kuu).
Da prijevodne zabune ponegdje imaju i dublje opravdanje, vidljivo je
iz reenice u kojoj se opisuje kako Robinzon namjerava kroiti u spilju iz
koje je istrao prestravljeni Petek: Robinzon je vzel vugani Luernik vu
Ruku levu, a vu desnu z Zernom nabitu Pitolu, i ovak iel je tomu Strailu
naproti (ibid., II/268). U izvorniku navedena reenica zavrava: [...] und
ging dem Abendtheuer beherzt entgegen (Campe 1789b, 382). Vrani se
ovdje svjesno ili ne, ali u svakom sluaju simpatino poigrava s naoko
slinim izrazima Abenteuer i Ungeheuer tako da u hrvatskom prijevodu
sredinji lik vie ne ide ususret pustolovini nego strailu. Prijevodna je
to omaka koja, meutim, ne destruira semantiki naboj navedenog mjesta
ve naprotiv upuuje na Vranievo briljivo postupanje ak i na onim mjesti-
ma koja oigledno ne predstavljaju ni vjerni prijevod ni parafrazu teksta,
ali ni njegovu obradu jer se kao u navedenom primjeru u semantiko
196
polje pustolovine lako moe uvrstiti i pojam straila tako da se u konanici
znaenjski sklop tog mjesta ne mijenja. Obiljeje je to prijevoda, koje na
vidjelo izbija na mnogim mjestima, a koje predstavlja naznaku pomnog
rada na prijevodu njemakog predloka.
Naime, uz do sada navedene primjere prijevodnih omaki mogue je
kao jedno od prvih pozitivnih obiljeja prijevodnog teksta istaknuti Vrani-
evu vrlo vjetu zamjenu frazema iz predloka drugim izrazima, a da je nji-
hovom uporabom preneseno zamalo isto znaenje. Tako prilikom uhoenja
pobunjenih mornara pripovjeda tvrdi da su se Robinzon i Petek smjestili
na Anhhe, von der sie alles, was vorging, bemerken konnten (ibid., 388),
tj. na uzvisinu, odakle su mogli zapaziti sve to se zbivalo, za to u prijevodu
stoji: na Bresanjek, iz kojega vsaki najmeni Koraaj njihov tak videti
mogli su (Campe 1796, II/276). Takve se zamjene ne ograniavaju samo
na imenice, ve se pritom esto mijenja i glagolska osnova reenice. Tako
se u sklopu opisa trgovca iz Kadixa u izvorniku navodi da je za njega trgovina
crnim robljem bio uas (usp. Campe 1789b, 370), za to kod Vrania stoji
da mu Tertvo ovakovo odurjavalo se je (Campe 1796, II/252). Ugledavi
pak usidrenu lau i pomislivi da je rije o gusarima, Robinson schauderte
(Campe 1789b, 387), tj, najeio se, to Vrani prenosi kao: ami prehajali
su ga (Campe 1796, II/276).
U prijevodu se i isputanje pojedinih izriaja, odnosno njihovo dodava-
nje, podjednako tako poduzima u svrhu to bolje profilacije teksta. Tako se
primjerice u reenici u kojoj pripovjeda tvrdi da Robinzon nimalo ne
dvojil, da [zatoenici, prim. autora] ne bi na Klanje vleeni bili (ibid., II/
42) isputa nastavak izvorne reenice: und in demselben Augenblick wurde
diese seine Vermuthung auf die schrecklichste Weise besttigt (Campe
1789b, 221), tj. istog se trena njegova pretpostavka potvrdila na najstraniji
nain. Rije je o suvinom dijelu jer u iduoj reenici slijedi upravo opis
klanja jednog od zatoenika. Suvinim se doima i reenica iz predloka na
mjestu, gdje pripovjeda Robinzonovo pomicanje kamene gromade ispred
spilje komentira s: Es gelang ihm. (ibid., 149), odnosno Uspio je., a to
Vrani isputa jer odmah slijedi detaljan opis tog pothvata tako da navedena
reenica, anticipirajui budua zbivanja, u biti ponitava napetost navedene
dionice teksta.
26
26
Naravno, postoje i obrnuti sluajevi kada se iz prijevoda isputaju i bitne obavijesti. Tako se u
dijelu teksta, gdje se opisuje preureenje druge spilje u ljetno spremite ne prenosi podatak da
se ta nalazila na svega etvrt sata udaljenosti od Tverave (usp. ibid., 384).
197
to bolja profilacija teksta ini se niti-vodiljom i Vranieva postupka
dodavanja izraza: tako se Robinzovo uenje nad sijenom koje se zapalilo
samo od sebe potencira dodavanjem izraza kakti Cepec (Campe 1796, I/
227), a u opisu se vragolija arlatana, koji einen Vogel in eine Maus ver-
wandeln, einen gekpften Vogel wieder lebendig machen knnen u.s.w.
(Campe 1789b, 244), nimalo narativni itd. konkretizira: [...] kak iz Kokoi
Muhu, iz Muhe Karvana, iz Karvana Gerlicu, i ovem spodobna fkratkom
asu vekrat prestvori (Campe 1796, II/77). Dodatnim se sadrajem nadalje
upotpunjava reenica gdje se opisuje Robinzonova ljutnja nad divljacima
koji su namjeravali pojesti panjolca: kao i u izvorniku Kerf [mu...] poela
je kipeti, no uz dodatak u prijevodu po fseh ilah, da bi mu i Serce
[poelo] glasno tui, emu se u prijevodu dodaje: i Serditost po fsem
Telu se razlevati (ibid., II/229). Iz kulturoloke perspektive zanimljivim
se ini prenoenje popisa tetnih pia na koje se otac od Mladosti [...]
navadil (ibid., II/87), a u vezi kojih obeava da e ih se ostaviti: Kavi, vi-
nu i pivu iz njemakog predloka dodaje se i Slivovica (ibid.), a isputa
aj (usp. Campe 1789b, 252). Kao daljnji ogledni primjer da je Vrani i
prilikom dodavanja izraza postupao vrlo briljivo moe posluiti mjesto
gdje se u izvorniku neutralno navodi da je Robinzon predal Gemante Fdo-
vici (Campe 1796, II/311), to Vrani proiruje umetanjem priloga drago-
voljno, istiui na taj nain u jo veoj mjeri plemenitost tog ina.
27
Najprikladnijim se primjerom isputanja i dodavanja izraza ini sljedei
navod:
27
Postoje i mjesta na kojima je dodavanje suvino. Tako, primjerice, nakon to je Robinzon
panjolcu pokazao stvari spaene s potonule lae, ovaj tak jako nad fsem se je udil, da od
uda velikoga nit Rei ne mogel govoriti (Campe 1796, II/252), gdje se nepotrebno udvajaju
izrazi uenja, ega nema u izvorniku.
Tablica 6. Primjer i isputanja i dodavanje dijelova reenica
Nach diesem kurzen aber herzlichen Gebete,
weidete er seine Augen bald an dem grossen
blauen Gewlbe des Himmels; bald an den
Bumen und Stauden, die in frisches
Grngekleidet, und mit Thau beperlt, so
lachend vor ihm da standen; [bald an seinen
treuen
Lamas, die sich freudig und liebkosend um
ihnher drengten]. Es war ihm, als wre er
voneiner langen Reise wieder zu den
Za dokonanum ovum kratkum, ali zaganum
Molitvum, ragledaval se je i pasel Oi svoje,
vezda po neizmernoj i visokoj nebeskoj
Modrini, vezda po Drevju, Germovju, i
Zemlje, kotera z novum Zeleninum obleena,
stojezeroverstnemi Rosekaplicami kakti z
tulikemi dragemi uni nakiena Svetlost
Trakov Suneneh od sebe su odbijala, i Oim
njegovem vugoden Pogled inila ( ). Pri
fseh oveh videlo mu se je tak, kak se vidi
198
Seinigen ge-kommen; sein Herz flo ber,
und ergo sichin sssen Freudenthrnen.
onomu, koj iz dalekoga kakvoga Puta,
Domom dojde i k svojem se poverne ( ).
(Campe 1789b, 183) (Campe 1796, I/264)
U oba se teksta Robinzon nakon obavljene molitve preputa uitku
doivljaja prirode: u izvorniku uiva u velikom, plavom nebeskom svodu
kojemu se u prijevodu dodaje da je bio i neizmjeran, da bi potom u izvor-
niku panja bila usmjerena na u zelenilo odjeveno drvee i grmlje koje se
Robinzonu smijei ukraeno bisernom rosom dok se u prijevodu drveu
i grmlju dodaje zemlja koja je sada ukraena tisuuvrsnim rosnim kaplji-
cama od koje se odbijaju suneve zrake, to sve predstavlja ugodan prizor
za Robinzonove oi. Na mjestu tog dodatka u izvorniku stoji daljnji primjer
Robinzonova prisnog odnosa spram prirode, naime, slika njegovih vjernih
lama koje se radosno i draesno guraju oko njega, to Vrani isputa, kao
i u iduoj reenici njen zavrni, sentimentalistiki dio iz predloka,
28
u koje-
mu se navodi da se njegovo srce rastapalo i razlilo u slatkim suzama rados-
nicama, umjesto ega stavlja udvojenu predodbu o povratku kui. Nave-
deni primjer pokazuje kako Vraniu, bez obzira na zamjenu i/ili isputanje
pojedinih izriaja, ipak polazi za rukom sauvati semantiki postav mjesta,
a naroito njegov narativni ugoaj. Pritom isputanje teksta (slika s lamama
i sentimentalistiki zavretak) bitno ne umanjuje narativnu vrijednost te
dionice, dapae, umetanjem efekta arenog presijavanja sunevih zraka u
rosnim kapljicama stilski se tu dionicu i obogauje.
To nije meutim jedino mjesto u prijevodu gdje se izvorni izriaj ne
samo dobro prenosi ve i stilski poboljava. Tako se primjerice prilikom
opisa neuspjenog spremanja sijena, u izvorniku navodi: Aber bey dieser
Arbeit mut er erst Lehrgeld bezahlen (Campe 1789b, 154), to Vrani
udaljujui se od doslovnog izraza platiti kolarinu umjeno prevodi kao:
Ali i ovde zmeali su mu se Rauni! (Campe 1796, I/227). Slino u situaciji
kada Robinzon Petka eli zastraiti tako da nikada vie ne poeli ljudsko
meso, stoji: [... Robinson] machte ein erschreckliches, Unwillen und Ab-
scheu ausdrckendes Gesicht (Campe 1789b, 237). Rije je o duem nizu
izraza koji Vrani krati u izriaj: s Obrazom pune ljute Hudovoljnosti
28
Na ovom je mjestu, ali i u cjelokupnom prijevodu, mogue zamijetiti da Vrani koliko je to
mogue nastoji ispustiti dionice teksta u kojima na vidjelo izbija sentimentalistinost koju
Campe u Prethodnom izvjeu napada kao moralnu poast (ibid., Prethodno izvjee), a da
joj u tekstu romana sam podlijee.
199
(Campe 1796, II/65), a da time ne umanjuje znaenjski naboj tog mjesta. U
prijevodu postoje i primjeri uspjenog proirenja izriaja: tako se u nje-
makom predloku navodi da je Robinzon u olujnoj noi sjeo u kut i fhlte
Todesangst (Campe 1789b, 86), tj. outio strah od smrti, to Vrani pre-
nosi s: i akal, je li skoro dojde Vura Smerti njegove (Campe 1796, I/132).
Kao primjeri Vranieve silne brige u vezi primjerene slikovitosti upo-
trijebljenih jezinih izriaja, odnosno to vee zornosti prevedenoga, mogue
je navesti sljedea mjesta: u sklopu svog objanjenja svrhe portvovnosti
otac djecu upozorava da e morati etwas sehr Unangenehmes erdulden
(Campe 1789b, 263), to Vrani krajnje zorno prenosi sa: da e morati ve-
krat mnoge uhke Kaline pregutati (Campe 1796, II/103). Ovdje se relativno
apstraktni izriaj o trpljenju neugodnosti prevodi na nain koji se ini po-
sve primjeren uzrastu implicitnih itatelja.
29
Daljnji je primjer zornog pre-
voenja mjesto, na kojemu Petek, ne uviajui isprva pravi razlog Robin-
zonovu veselju, pomilja, da er wahnsinnig geworden wre (Campe
1789b, 400), to Vrani, zapostavljajui mogunost prevoenja tog mjesta
s: da je poludio, prenosi kao: da su mu se Kotai pomeali (Campe
1796, II/296). Podjednako tako komentar pripovjedaa: Nun gingen Freytag
die Augen auf (Campe 1789b, 400), tj. sada su se Petku otvorile oi, sli-
kovito dopunjuje s: Vezda stopram prela je Petku Megla z pred Oih
(Campe 1796, II/296). Krajnje je slikovit i prijevod Robinzonova savjeta
onima koji ostaju na otoku, da [...] die jedesmalige Erndte unter sich theilen
(Campe 1789b, 406), tj. da meu sobom razdijele svaki urod, to se prenosi
s: Plau uljov vaeh med vas razdelite (Campe 1796, II/305).
Vrani nadalje odabirom jezinih izriaja dorauje i opise pojedinih
pojava i/ili zbivanja u romanu. Tako, primjerice, Robinzon ljude u predloku
naziva schwache Erdewrmer (Campe 1789b, 282), tj. slabim zemaljskim
crvima da bi se u prijevodu slabost, odnosno nemo ljudi naspram Boje
providnosti dodatno istakla s: gingavi Zemlje ervi (Campe 1796, II/
127). Slino je u prijevodu doraen i oev savjet Juliki, koja se brine da e
se Robinzon prehladiti: Sey deswegen nur unbesorgt! (Campe 1789b,
286). To se mjesto sukladno predloku moglo prevesti neutralno s: Ne bri-
ni se zbog toga!, no Vrani pojaava emocionalni naboj te reenice prevo-
dei je kao: Nikaj si anda zato Glave naj treti! (Campe 1796, II/132).
29
ini se da Vrani u tom pogledu slijedi Campeov zahtjev da samo jezik ivota (Ewers 2010,
72) moe biti pravi kriterij oblikovanja knjievnog djela namijenjenog djeci jer ona mogu
pojmiti samo ono, to je smjeteno unutar horizonta njihovih aktualnih potreba, ono, to pripada
podruju koje mogu praktiki primijeniti, izvesti, prakticirati (ibid.).
200
ini se da je jedan od bitnih razloga stilsko-jezinih otklona prijevoda
od predloka upravo Vranieva jezina senzibilnost koja progovara iz nave-
denih primjera, a iju je potkrjepu mogue pronai na mnogim mjestima:
Tako se, primjerice, mjesto, gdje Robinzon, nakon to je u zaljevu ugledao
usidrenu lau, s brijega tri atemlos (Campe 1789b, 302), dakle bez daha,
prenosi zamalo pjesniki s kakti Serna (Campe 1796, II/155). U nastavku
se prikaz Robinzonove uzbuenosti pojaava tako to se njegovo hitro penja-
nje po ljestvama opisuje kak da bi Perje bil imal (ibid.). U njemakom
tekstu Robinzon ima Flgel, tj. krila, to naoko predstavlja sitnu razliku
u izrazima, no sagleda li se znaenjski domet krila u metafori hitrosti,
tada uporaba izraza perje povrh toga asocira silnu emocionalnu uskomea-
nost, ime se proiruje semantiki postav tog mjesta.
Slino dotjerivanje teksta poduzima se i na mjestu gdje Petek otkriva
oca u amcu te se s mnogo panje brine o njemu. U izvorniku stoji da mu je
pritom tako brzo pristupio [...] da man kaum bemerken konnte, da er
den Boden berhrte (Campe 1789b, 362), dakle, kako se jedva moglo
uoiti da dotie tlo. Vrani to prenosi s: da jenkrat niti spaziti ne bilo mo-
i, jeli po Zemlji, ali po Zraku stupa (Campe 1796, II/243). Postupak to
boljeg udeavanja hrvatskog teksta prisutan je i na mjestu gdje Robinzon
pita Petka hoe li mu pomoi u sukobu s divljacima. Ovaj odgovara: Mit
Leib und Leben! (Campe 1789b, 350), to Vrani prenosi kao: Z ivlje-
njem i z Kervjum! (Campe 1796, II/225) potencirajui uporabom izraza
krv umjesto tijelo dodatno doivljaj Petkove odanosti. Slian je postupak
na djelu kada se u prijevodu tvrdi da je Robinzon nakon neuspjene potrage
za hranom morao za dobro prieti z gladnem Terbuhom vu Postelj se
postaviti (ibid., I/81) dok u izvorniku stoji tek hungrig zu Bette zu gehen
(Campe 1789b, 52), tj. otii gladan u krevet.
Vrani mjestimice stilski dotjeruje i sintaktiki ustroj reenica. Kao
primjer za to moe posluiti opis Robinzonove umjenosti oranja:
Tablica 7. Ogledni primjeri stilskog dotjerivanja ustroja reenice
[...] und endlich ging das Geschft so gut
von statten, als wenn Robinson und Freitag
ausgelernte Landleute, und die Lamas
Ochsen oder Esel wren.
[...] i Oranje tak odhajalo je viteko, kak
da bi Robinzon i z Petkom najzvuenei
Orai, Lamaze pako vre k tomu privueni
Osli, ali Voli bili.
(Campe 1789b, 345) (Campe 1796, II, 218)
201
U oba su teksta Robinzon i Petek zvueni Orai, dok su lame kod
Campea tek Osli, ali Voli kojima se u prijevodu domee atribut privueni
tako da se stavljanjem pridjeva ispred obiju imenica (Orai i Osli) reenica
stilski dotjeruje.
U prijevodu je nadalje mogue pronai i mjesta na kojima se dotjeruje
i/ili ispravlja sadraj predloka. Tako se u izvorniku navodi da je Robinzon
kapetanu neposredno prije napada na pobunjeniku lau seine Meinung
erffnet hatte (Campe 1789b, 393), tj. razotkrio mu svoje miljenje pri
emu je ovdje rije Meinung pogreno upotrijebljena jer se ne radi o
miljenju ve o naumu (Vorhaben) preotimanja lae pa se tonijim i-
ni Vraniev prijevod: svoje Nakanjenje odperl je (Campe 1796, II/285).
Slina je jezina nespretnost u njemakom predloku zamjetna i na mjestu
gdje se opisuje sva teina prebacivanja amca koji su izradili Robinzon i
Petek do mora. Pripovjeda to komentira zdvojnim usklikom: Hier stand
der Karren einmal wieder am Berge! (Campe 1789b, 272), tj. Ovdje su
ponovno kola stala na brdu!, to Vrani prenosi s: Ovdje ipak Kola su
fgreznula! (Campe 1796, II/112). I u predloku i u prijevodu dominira sli-
ka kola, pri emu ona sukladno navedenom doslovnom znaenju njemake
fraze u izvorniku stoje na brdu, to bi eventualno moglo asocirati rjeenje
problema da se kola/amac naprosto gurnu nizbrdo, a to je s amcem
upravo bilo nemogue uiniti. Tome nasuprot u hrvatskom su prijevodu
kola zaglibila (u blatu) ime se u jo veoj mjeri istie predodba o nemo-
gunosti pomicanja amca s mjesta bez dodatnog alata.
Kao vrhunac dotjerivanja teksta mogue je izdvojiti i mjesto, na kojemu
Robinzon shvaa koliko je sree imao da je zavrio na sjevernom dijelu
otoka a ne na junom, kamo su dolazili domoroci i gdje bi odmah ein
Raub der Wilden gewesen sein (Campe 1789b, 290), tj. bio plijenom divlja-
ka, to Vrani zamalo poetski prenosi s: da bi postal Peenka Poerljivosti
divjake (Campe 1796, II/138). U prijevodu se povrh toga mogu pronai i
izriaji iz usmenoknjievne tradicije: tako Vrani divljake ne naziva kaniba-
lima, kako to ini Campe, ve Pesoglavc[ima] (ibid., II/20), to predstavlja
naziv za ljudodere preuzet iz usmenoknjievne tradicije.
30
Uz to se u prije-
vodu pojavljuje i niz novotvorbi. Tako se Gedankenwinkel (Campe 1789b,
163) prevodi kao Mislokut (Campe 1796, I/237), Aberglaube (Campe
1789b, 243) kao Baboverstvo (Campe 1796, II/74), a Physik (Campe
1789b, 155) kao Teloznanost (Campe 1796, I/228).
30
Usp. Bokovi-Stulli 1975, gdje je uvrten i tekst o psoglavima kao ljudoderima.
202
3.3.
Zavrni osvrt na poredbenu analizu prijevoda i predloka
Uzme li se u obzir sve do sada izneseno u sklopu analize provedene i na
makro-razini i na mikro-razini prijevoda i njegova predloka, mogue
je ustvrditi da je pored mjestiminih prijevodnih propusta glavnina teksta
iz predloka korektno prenesena. Na makro-razini prijevoda vjerno su pre-
neseni fabula romana i svi likovi te su usprkos rijetkim kraenjima mahom
sauvane i didaktike dijaloke dionice okvirne radnje. Premda fusnote iz
njemakog izvornika nisu preuzete, Vrani je u vlastitim, dometnutim fusno-
tama ouvao i znanstveno-popularni karakter djela. Uz to ni otkloni u obliko-
vanju umetnutih pjesama ne naruavaju izvornu konzistentnost teksta dok
je kao jedini vei nedostatak na makro-razini prijevoda mogue izdvojiti
pogrenu razdiobu romana na dva dijela te isputanje autoreferencijalnih
dionica teksta. Na mikro-razini prijevoda dominira Vranievo nastojanje
da pomnim odabirom jezinih izriaja u hrvatski tekst prenese po mogunosti
sva stilsko-jezina obiljeja njemakog predloka, to mu je na temelju izne-
senih primjera i polo za rukom. Stoga je mogue zakljuiti, kao prvo, da
Vraniev tekst ne predstavlja obradu ve vjerni prijevod Campeova romana.
Kao drugo, premda Vrani na mnogim mjestima intervenira u tekst pred-
loka, tim izmjenama bitno ne zadire u njegov znaenjski i stilski postav,
ve naprotiv, na mnogim mjestima izvorni tekst dotjeruje i u jezino-stilskom
i u sadrajnom pogledu. Odatle proizlazi da je u sluaju Vranieva prijevoda
rije o tekstu takve vrsnoe i jezine senzibilnosti, koji premda je prijevod
lako moe, kao tree, posluiti kao ogledni primjer fabularno i stilsko-je-
zino dobro strukturiranog narativnog teksta.
31
31
Usporedi li se Vraniev prijevod s onim Nagyove Genovve kao drugim prijevodnim pokuajem
uvoenja romana u hrvatsku djeju knjievnost, tada je mogue ustvrditi da Vraniev tekst
svojom jezinom i stilskom konfiguracijom uvelike nadmauje Nagyov. U vezi analize Nagyova
prijevoda usp. Engler 2012.
203
4.
(AUTO)CENZORSKO ODOMAIVANJE
IDEOLOGEMSKOG POSTAVA ROBINZONA MLAEG
Prevoenjem Campeova romana Vrani u korpus hrvatske djeje knjiev-
nosti ne uvodi samo odreenu vrstu pripovjedi s njenim stilsko-jezinim
specifinostima, to je predstavljalo predmet dosadanjih razmatranja, ve
i sliku svijeta na kojoj poiva tekst, dakle odreeni ideologemski postav,
kako je on satkan u dubinskoj strukturi romana. Sukladno Peleovu tuma-
enju romana, ideologemski se sloj nekog knjievnog teksta sastoji od niza
pripovjednih entiteta koji prebivaju na ontemskoj razini teksta (usp. Pele
1999, 254260). Rije je o sememima ili jedinicama posebnog znaenja
(ibid., 276) iji se jedinstveni semantiki postav u naelu konstituira u suod-
nosu s drugim narativnim jedinicama.
32
Pritom, meutim, ideologemske
sastavnice knjievnog teksta svojom semantikom produnou upuuju i
na iri idejni, ideoloki i drutveno-povijesni kontekst djela tako da predstav-
ljaju mjesto doticanja u tekstu, s jedne strane, opih drutvenih diskurzivnih
praksi, a s druge onih knjievnih (usp. Brei 1991, 53). Na tim se mjestima
u tekstu povrh toga ne zbiva samo preslikavanje ideologemskih sastavnica
diskurzivnih praksi, ve i njihovo preiitavanje, preakcentiranje, stapanje
i premjetanje (Biti 2000, 225), i to kao posljedica sraza meu dinamikama
raznorodnih [drutvenih] znakovnih sustava (ibid., 272). Sukladno tome
namee se pitanje, u kolikoj mjeri Vrani u svom prijevodu zadire u idejni
imaginarij Campeova narativnog svijeta te eventualno disruptira ideologeme
sadrane u njemakom predloku.
Slika svijeta koju Campe ocrtava u Robinzonu Mlaemu izgraena je
na trima temeljnim uporinim tokama: na Bojoj providnosti, razumu/
umu i ovjeku/ovjeanstvu. Pritom su u njegovu narativnom svijetu i
pojedini, konkretni ovjek, odnosno njegov razum, i ovjeanstvo, odnosno
sveukupna ljudska umstvenost, podreeni Bojoj providnosti koja kao
svemogua upravlja svime (usp. Campe 1796, I/5559). Odnos pak izmeu
ovjeka i razuma jest onaj uzajamne isprepletenosti, u sklopu koje je ovjek
podreen razumu, no ujedno raspolae njime ovisno o stupnju svog odgo-
ja i obrazovanja. [...] ovjek se mora odgojiti kako bi mogao razum upotrije-
32
U vezi s detaljnijom razradom sastavnica ontemske razine pripovjednog teksta usp. Engler
2009, 1114.
204
biti u punom opsegu (Orgeldinger 1999, 2), u emu i lei temeljna funkcija
romana kao uprizorenja ideja filantropizma, tog protestantizmom obiljee-
nog prosvjetiteljsko-pedagokog reformatorskog pokreta (ibid.). Sukladno
njemu odgoj i obrazovanje naelno omoguuju neogranieni povijesni na-
predak i unaprjeuju sreu pojedinca i zajednice kao ispunjenje svrhe posto-
janja u smislu eudajmonizma (ibid., 3). Iz te perspektive Campeov roman
o mlaem Robinzonu odlikuje prije svega nastojanje da se demonstrira mo-
gunost odgoja mladoga ovjeka
33
u smjeru njegove razumom voene inte-
gracije u drutvene obveze koje mu predstoje kao svjesnom i djelatnom
drutvenom biu. Pritom se prati razvojni put takva bia od djeake neob-
veznosti i nesputanosti, kojima se u romanu pridruuje ak i krajnja nemar-
nost, do uspostave odgovorne moralne jedinke koja se u potpunosti podvr-
gava (protestantskom) postulatu moli i posluj (Campe 1796, I/2).
Prijevod hrvatskim itateljima uglavnom posreduje takvu prosvjetitelj-
sko-filantropsku sliku ovjeka i svijeta, premda Vrani isputanjem triju
dionica teksta iz izvornog izdanja uvelike zadire u prvotni ideologemski
postav romana.
Prvo veliko isputanje teksta kompletno je izbacivanje Campeova Pret-
hodnog izvjea. Vrani time u potpunosti brie tragove povezanosti romana
s njegovim irim kulturno-povijesnim odrednicama budui da se u Izvjeu
iscrpno referira o Rousseau
34
kao uzoru i osloncu ne samo prosvjetiteljskih
filantropa, ve i cjelokupne epohe pa se iz prijevoda tek posredno daju naslu-
titi iri kulturno-filozofski temelji iz kojih ideologemski postav romana crpi
svoju snagu. Stavljajui na mjesto Izvjea vlastiti Predgovor, Vrani nadalje
33
O znaaju prosvjetiteljskog filantropizma za razvoj (njemake) djeje knjievnosti, a time i
Campeova romana, svjedoi i injenica da se njime na njemakom govornom podruju inicira
proces osamostaljenja djeje knjievnosti koja u sve veoj mjeri zadobiva vlastiti sadrajni i
estetski profil, stojei nasuprot knjievnosti za odrasle kao druga knjievnost (Ewers 2010,
75).
34
Da je Vranievo isputanje Prethodnog izvjea motivirano prije svega Campeovim podrobnim
referiranjem na Rousseauovu misao te da to isputanje za hrvatske prilike nije sluajno, svjedoi
i drutvena klima povodom izdanja Rousseauova Emila stotinjak godina kasnije. Kada se,
naime, krajem 1880-ih poeo objavljivati jedini hrvatski prijevod tog djela, o njemu se
mjesecima raspravljalo, ak i u saborskim tijelima, a cijela je rasprava rezultirala javnim odrica-
njem nakladnika od vlastite publikacije te njezinim povlaenjem iz distribucije (HFD 2012,
31). U uzavreloj se javnoj raspravi tako smatralo da komentar izdavaa objavljen u treem
svesku Emila ne odgovora niti njegovu uvjerenju [nakladnika; prim. autora] niti potrebama
naega naroda, pa se s obzirom na to razumljivim ini da Vrani sto godina ranije Izvjee
zaobilazi iz upravo navedenog razloga.
205
isputa i katalog namjera
35
kojima se Campe rukovodio prilikom pisanja
djela. Premda u Predgovoru tvrdi da roman predstavlja primjer kak Decu
podvuati (ibid., Predgovor), ime se istie odgojna funkcija romana, on
ondje ne spominje i druge, ne manje vane funkcije poput one zabavne i
prirodoznanstveno-spoznajne, iako su te implicitno sadrane u prijevodnom
tekstu.
Uputajui se u Izvjeu u raspravu o suvremenoj knjievnoj produkciji,
Campe ondje navodi i kriterij oblikovanja djejih djela. U reakciji na stva-
ralatvo tzv. Sturm-und-Dranga on zahtijeva da se stane na kraj mrskoj
vruici osjeaja, koja poput moralne poasti razjeda tijelo i duh, inei
itatelje bolesnim na ivce, nezadovoljnim samim sobom, svijetom i ne-
bom (Campe 1789b, Prethodno izvjee). Literarni protuotrov takvoj
sentimentalistikoj knjievnosti vidi u oblikovanju knjige, u kojoj bi se
djeje due iz fantastinog pastoralnog svijeta, koji nigdje ne postoji, vratile
natrag [...] u stvarni svijet u kojemu se mi sami nalazimo (ibid.) ime bi se
izbjeglo potonue u pogubno stanje nedjelatnog zrenja, dokolinog ganua,
a ostvarilo ono samodjelovanja (ibid.). Campeov je antisentimentalistiki
stav u biti ambivalentne naravi. Primjeni li ga se na podruje knjievnosti
za odrasle, on predstavlja antimodernistiki zahtjev za povratkom u predmo-
dernu, odnosno pred-goetheovsku knjievnu produkciju (usp. Ewers 2010,
7677) dok je na podruju djeje knjievnosti pozivom na povratak u stvarni
svijet moderan. Tim se pozivom ustoliuje zahtjev i za sadrajnim i za stil-
skim osamostaljenjem djejeknjievne produkcije. U tu svrhu Campe predla-
e da se posegne za onim stilskim formama koje smatra primjerenima recep-
cijskim mogunostima djejih itatelja poput, primjerice, realistinih naina
prikazivanja (ibid., 72) i stilistike usmene knjievnosti (ibid.), i to ne
samo kao prikladno sredstvo opisa djeje svakodnevice, ve i kao protutea
apstraktnosti dominantnog djejeknjievnog izriaja. Na sadrajnom je planu
Campeov zahtjev moderan jer iziskuje autonomnost djeje knjievnosti:
djeja bi se knjievna djela upravo svojim usredotoenjem na prikaz ivota
djece, odnosno, na ono to ona sukladno svojim oekivanjima i potrebama
(ibid., 73) uope mogu pojmiti, trebala odvojiti od svijeta odraslih i oblikovati
vlastiti knjievni svijet (usp. ibid.). Isputanjem rasprave o kriterijima i nai-
nima oblikovanja tekstova za djecu Vrani itateljima u najmanju ruku uskra-
uje neposredni uvid u problematiku produkcije suvremene djeje knjiev-
35
Podrobnije o tim namjerama usp. Jembrih 2001, 4447.
206
nosti, to bi zasigurno vrlo poticajno djelovalo, naravno, ne toliko na djeje
recipijente koliko na same autore.
36
Drugo i tree veliko isputanje zbivaju se u samom tekstu romana. U
jedanaestom poglavlju, gdje se istie problem pribavljanja nove odjee jer
stara Robinzona vie ne moe tititi od komaraca, Toneka zanima, zato je
Bog stvorio i fatalne insekte koji su ovjeku samo na teret (Campe
1789b, 169). To se pitanje u prijevodu isputa, i to zajedno s opsenim oe-
vim odgovorom koji se protee na dvije i pol stranice. Ovdje Campe iznosi
eudajmonistiki postulat o tome da su sva iva bia stvorena kako bi ostvarila
svoju sreu, odnosno uitak u ivotu prikazuje se kao temeljna svrha
svih stvorenja i ovjeka i komarca (usp. ibid., 170172) ime se izjed-
naava pozicija svih bia u kolopletu ivota. Uz to se tvrdi da je Bog odnos
meu stvorenjima udesio tako da neka stvorenja ive na raun drugih
kako se jedna vrsta stvorenja ne bi odve razmnoila, [uzrokujui time,
prim. autora] propast druge vrste (ibid., 171). Tako se primjerice komarac
najprije krijepi naom krvlju, a onda ga lastavica hvata ili ga smrska muho-
lovka (ibid., 172).
Razlog Vranievu isputanju tog dijela teksta ne moe biti jezino-
-stilske naravi jer se isputeni dio ini lako prevodljiv pa je razlog potrebno
potraiti na znaenjskoj razini teksta, odnosno u njegovim ideologemskim
sastavnicama. Mjesto je to naime na kojemu se iznosi ne samo postulat o
eudajmonistikom utemeljenju egzistencije, odnosno potragu za sreom
proglaava legitimnom svrhom postojanja pojedinca, ve i prisutnost zla/
boli objanjava kao nuni sastavni dio Bogom dane borbe sviju za opstanak.
Na taj se nain, kao i metaforizacijom oeva razgovora s Tonekom u
onaj s komarcem, u sklopu kojeg komarac kao ogledni primjer bia s
dna ivotnog lanca postaje subjekt rasprave, ovjeka izmjeta iz sredita
svijeta, a sva iva bia proglaavaju jednakovrijednima u rukama Boje
providnosti. Tome se na tom mjestu pridruuje i radikalna kritika ljudske
vrste: na Tonekovo dodatno pitanje, zato Bog ne stvara samo dobra bi-
a, otac odgovara da tada ovjeka ne bi ni bilo jer je rije o najpoasnijoj
meu svim ivotinjskim vrstama (ibid., 170).
36
U tom se smislu ini poticajan i razlog Campeova odstupanja od prie tog starog Robinzona
(Campe 1789b, Prethodno izvjee). Rije je ne samo o namjeri preinaenja Defoeova romana
sukladno rousseauovskim predodbama, ve i o knjievno-ustrojbenom zaokretu u smjeru
preuzimanja isjeaka iz zbilje u svrhu postizanja to vjernije mimeze, dakle, o knjievno-
produkcijskom postulatu koji e tek s vremenom postati aktualan, a koji je ovdje sadran in
nuce.
207
ini se da je Campeova slika svijeta i ovjeka u njemu, koja poiva na
eudajmonistikom tumaenju egzistencije, uparenog s proto-darvinisti-
kom teorijom o borbi za opstanak kao medijem svih zbivanja u prirodi i
radikalnom kritikom ovjeka kao najgore vrste, a kojom ga se detronizira,
odnosno izjednaava s drugim vrstama, Vrania potakla na (auto)cenzuru.
Taj se dio teksta doima kao kiptei lonac materijalistikog poimanja svijeta,
na koji Campe, dodue, stavlja poklopac neupitne Boje providnosti, koji
bi meutim itatelj lako mogao odloiti i sukladno tome u iduem koraku
postati prijemiv za argumente u prilog ne samo detronizacije ovjeka,
ve i Boga. S obzirom na to ta se dionica teksta doima odve opasna i
stoga se isputa.
37
U dvadeset i sedmom poglavlju romana izostavlja se, nadalje, dionica
teksta, ije sredite tvore Robinzonova razmatranja o ureenju odnosa na
otoku kada na njemu ive i Petek i spaeni etvertek i panjolac (usp. ibid.,
363). Pritom mu na um pada injenica njihove vjerske raznolikosti. On sam
s Petkom protestantske je vjeroispovijesti dok je panjolac katolik, a Petkov
otac poganin (usp. ibid., 363364). S tim u vezi sredinji se lik pita ne po-
sjeduje li kao vlasnik otoka pravo da podanike prisili na preuzimanje
vjere koju on smatra najboljom (usp. ibid.). Pretresajui tu misao u dijalogu
s djecom, otac istie da prisiljavanjem nekoga da vjeruje u neto, taj ne
postaje ni pametniji ni bolji (ibid., 364). Dapae, tvrdi se da svaki ovjek
kao stvoreno i stoga nesavreno bie moe biti u zabludi, pa stoga Robinzon
zakljuuje: prokleta [...] bila razborita revnost da se silom nekoga preobrati
na svoju vjeru! Proklet bio slijepi bijes da se proganja i mui svoga brata
37
Da je pritom na djelu (auto)cenzura uslijed aktualne drutveno-politike klime, svjedoi izmeu
ostalog i sudbina tiskare u kojoj je prijevod objavljen. Rije je o tiskari koju je zagrebaki
biskup Maksimilijan Vrhovac (1752. 1827.) kupio od Trattnera 1794. da bi je ve godinu
dana kasnije morao predati Antunu Novoselu (usp. Deeli 1925, 105107). Kao razlog tome
navodi se da je Be zaprimio tri prijave protiv Vrhovca [...] u kojima se dovodi u pitanje
ispravnost Vrhoveva crkvenog djelovanja te ga se optuuje za antidravno djelovanje
angamanom u Biskupijskoj tiskari. Martinovievo svjedoenje dovelo je Vrhovca u vezu s
liberalnim idejama, ali nije bilo potkrijepljeno nikakvim dokazima. I sam Vrhovac doao je u
Be kako bi se obranio od napada, a za njega se zauzeo i slobodni zidar grof Zinzendorf.
Daljnja istraga nije dala nikakvih rezultata, pa je uskoro Vrhovac osloboen optuaba, ali
unato tome, prema odluci Franje II. od 2. veljae 1795., Vrhovac je bio primoran prodati
svoju tiskaru. (Dragievi 2010, 55) Dakle, rije je o drutveno-politikoj situaciji u kojoj se
ak i biskupa optuuje za slobodoumlje pa je stoga i Vrani trebao biti oprezan prilikom
prireivanja svoje knjige. U vezi sa znaajem drutveno-politikog rada Maksimilijana Vrhovca
usp. podrobnije Deeli 1904.
208
samo stoga jer ima tu nesreu da ivi u zabludi, a da je opet toliko krepostan
da ne eli rijeima ispovijedati ono u to njegovo srce ne vjeruje! (Ibid.,
365)
Robinzon ovdje povlai zakljuak koji tvori sredinju misao ne samo
prosvjetiteljsko-filantropskog pokreta, ve i cjelokupnog osamnaestoga sto-
ljea. Rije je o zakljuku o neminovnosti postojanja vjerske snoljivosti
kao oglednog poligona uspjenog ostvarenja ovjekove drutvenosti i ljud-
skosti. Da se ivi vlastita vjera i druge pusti da na miru ive svoju vjeru,
ishodite je u to doba nastajue (demokratske) misaone tradicije, premda se
ta silom prilika jo uvijek zaodijeva u feudalno-teoloko ruho. To je tako i
u Campeovu Robinsonu. Iako se cjelokupnim romanom provlai misao o
nunosti ostvarenja samodjelatne slobode pojedinca, ona se u tekstu zao-
dijeva u prevlast Boje providnosti. No, odbaci li se taj plat, tada na povrinu
ideologemskog postava romana izbija slika slobodnog i samoodgovornog
pojedinca, kao to je to sluaj na gore navedenom mjestu. Stoga se ra-
zumljivim ini da Vrani ne samo kao prevoditelj ve i kao prireiva teksta
u sklopu autocenzure isputa dio u kojemu se vjerska netrpeljivost i doktri-
narnost posve otvoreno i bez ikakve zadrke proskribira kao modernom
drutvu neprimjereni oblik drutvenoga stanja, a ime roman skrauje za
sredinju misao europskog prosvjetiteljstva.
Rezimiraju li se uinci isputanja navedenih dionica teksta, tada je
mogue ustvrditi da se time poprilino zadire u ideologemski postav romana:
Izostavljanjem se Prethodnog izvjea, kao prvo, itatelju uskrauje uvid u
iri kulturno-povijesni i knjievno-produkcijski horizont na kojemu poivaju
i fabula romana i njegov imaginarij. Kao drugo, isputanjem se razmotrenih
dionica teksta idejno-ideologemsko teite romana prebacuje s predodbe
o detronizaciji ovjeka i s eudajmonistikog postulata o postizanju ljudske
sree slobodnim i odgovornim djelovanjem na druge sastavnice teksta
koje u njemakom predloku ne stoje u tolikoj mjeri u prvom planu. Ostavi
naime bez protutee isputenih dionica, u prednji plan ideologemskog
postava prijevoda izbija predodba o bezuvjetnom pokoravanju Bojoj pro-
vidnosti i ovozemaljskoj vlasti, kao i odatle proizlazei pozitivistiko-utilita-
ristiki postulat o bezuvjetnom ouvanju ovjekove egzistencije kao Boje
naredbe. Tim se prebacivanjem teita, kao tree, pripitomljuje pogled na
poziciju ovjeka u svijetu kako je ona dana u njemakom predloku, odnosno
otupljuje kritiki naboj izvornika u smislu nabaaja predodbe o samoodgo-
vornom razvoju i djelovanju ovjeka, do ega je Campeu kao filantropu u
Robinzonu Mlaemu u najveoj mjeri stalo.
209
No bez obzira na navedeno izoblienje ideologemskog postava romana,
mogue je ustvrditi da Vraniev Mlaji Robinzon predstavlja tekst u ijem
je obliju hrvatskom itateljstvu njemaki izvornik predoen na krajnje vje-
ran nain, i to svega sedamnaest godina nakon njegova prvog izdanja. Prihva-
ajui se prevoenja upravo tog djela, Vrani u korpus hrvatske djeje knji-
evnosti uvodi u biti tekst koji je mogao posluiti kao vrst oslonac daljnjem
djejeknjievnom stvaralatvu.
38
Pogotovo, uzme li se u obzir s kolikom se
briljivou posvetio jezino-stilskom oblikovanju teksta. teta je da mu
pritom povijesni razvoj hrvatskoga jezika nije iao na ruku: Vraniev je
vrlo uspjeni prijevod njemakog izvornika na kajkavski dijalekt, poduzet
u predilirsko doba kada jo nije postojao tokavski standard, razvoj dogaaja
na alost osudio na prebivanje u uim dijalektalnim recepcijskim krugovima.
38
Vrlo poticajna razmatranja o poziciji i znaaju prijevodne djeje knjievnosti u poecima
razvoja hrvatskog djejeg romana usp. Majhut 2008, 6574.
BIBLIOGRAFIJA
IZVORI
Campe, Joachim Heinrich (1779). Robinson der Jngere, zur angenehmen und ntzlichen
Unterhaltung fr Kinder. Erster Teil. Hamburg: Bohn.
Campe, Joachim Heinrich (1780a). Robinson der Jngere, zur angenehmen und ntz-
lichen Unterhaltung fr Kinder. Zweiter Teil. Hamburg: Bohn.
Campe, Joachim Heinrich (1780b). Robinson der Jngere, zur angenehmen und ntzli-
chen Unterhaltung fr Kinder. Verbesserte und vermehrte Auflage. Hamburg: Bohn.
Campe, Joachim Heinrich (1780c). Robinson der Jngere, zur angenehmen und ntzli-
chen Unterhaltung fr Kinder. Mnchen: Strobel.
Campe, Joachim Heinrich (1780d). Robinson der Jngere, zur angenehmen und ntzli-
chen Unterhaltung fr Kinder. Frankfurt Leipzig.
Unterhaltung fr Kinder. Frankfurt Leipzig.
Unterhaltung fr Kinder. Wien: Trattner.
Unterhaltung fr Kinder. Dritte rechtmige Ausgabe. Wolfenbttel: Schulbuch-
handlung.
210
Campe, Joachim Heinrich (1789a). Robinson der Jngere. Ein Lesebuch fr Kinder zur
allgemeinen Schulencyclopdie gehrig. Vierte rechtmige Ausgabe. Braunschweig:
Schulbuchhandlung.
Campe, Joachim Heinrich (1789b). Robinson der Jngere, zur angenehmen und ntzli-
chen Unterhaltung fr Kinder. Neuen Auflage auf Kosten des Herausgebers der
Bibliothek fr Kinder und Kinderfreunde. Wien.
chen Unterhaltung fr Kinder. Wien Linz: Trattner.
Campe, Joachim Heinrich (1789d). Robinson der Jngere, zur angenehmen und ntz-
lichen Unterhaltung fr Kinder. Frankfurt Leipzig.
Campe, Joachim Heinrich (1794a). Robinson der Jngere. Ein Lesebuch fr Kinder zur
allgemeinen Schulencyclopdie gehrig. Fnfte rechtmige Ausgabe. Braun-
schweig: Schulbuchhandlung.
Campe, Joachim Heinrich (1794b). Ein Lesebuch fr Kinder zur allgemeinen Schulency-
clopdie gehrig. Fnfte Auflage. Tbingen: Schramm und Balz.
chen Unterhaltung fr Kinder. Wien Linz: Trattner.
Campe, Joachim Heinrich (1796). Mlaji Robinzon: iliti jedna kruto povoljna, hasnovita
Pripovest za Decu. Iz nemkoga na horvatski Jezik prenesena po Antonu Vraniu.
Zagreb: Novoselska Slovotiska.
LITERATURA
Biti, Vladimir (2000). Pojmovnik suvremene knjievne i kulturne teorije. Zagreb: Matica
hrvatska.
Bokovi-Stulli, Maja (izd.) (1975). Kroatische Volksmrchen. Mnchen: Diederichs.
Brei, Vinko. (1991). Literatura kao ideologem. Ante Kovai i pravatvo. U: Umjet-
nost rijei, 35/1 (1991), 47-53.
Crnkovi, Milan; Teak, Dubravka (2002). Povijest hrvatske djeje knjievnosti: od
poetaka do 1955. godine. Zagreb: Znanje.
Deeli, Velimir st. (1904). Maksimilijan Vrhovac (1752. 1827.). Zagreb: C. Albrecht.
Deeli, Velimir st. (1925). Biskupska a zatim Novoselska tiskara u Zagrebu 1794.
1825. U: Narodna starina, 10 (1925), 96126.
Dragievi, Josipa (2010). Maksimilijan Vrhovac i slobodno zidarstvo u 18. stoljeu. U
Coratica Christiana Peridica, 66 (2010), 4960.
Engler, Tihomir (2009). Demokratski zaokret i promjena narativne paradigme u kasnom
djelu Thomasa Manna, doktorska disertacija. Zagreb: Filozofski fakultet.
Engler, Tihomir (2012). Status i znaenje Nagyove Genovve: prijevod Schmidova pred-
loka, njegova obrada ili samosvojno knjievno djelo? U: Knjievna smotra, 164-
-165 (2012), 7585.
211
Ewers, Hans-Heino (2010). Erfahrung schriebs und reichts der Jugend: Geschichte
der deutschen Kinder- und Jugendliteratur vom 18. bis zum 20. Jahrhundert. Frankfurt
am Main: Lang.
Hamerak, Marijana (2012). Emil ili ob uzgoju, knjigama i cenzuri. U: Hrvatsko filo-
zofsko drutvo (2012). Priroda, drutvo, politika. Zbirka saetaka s godinjeg simpo-
zija Hrvatskog filozofskog drutva. Zagreb: kolska knjiga.
Jembrih, Alojz (2001). Djelo Jurja Dijania i Antona Vrania kao odraz prosvjetiteljstva
u kajkavskoj djejoj knjievnosti. U: 200 godina kajkavske djeje knjievnosti. Zbornik
radova sa znanstvenog skupa. Varadin: Tiskara Varteks.
Khner, Carl (1980). Jugendlectre, Jugendliteratur. U: Baumgrtner, Alfred Clemens
(izd.) (1980). Anstze historischer Kinder- und Jugendbuchforschung. Baltmann-
sweiler: Schneider, 99159.
Majhut, Berislav (2008). Uvodna razmatranja o hrvatskom djejem romanu. U: Hrvat-
ska misao, 12 (2008), 6574.
Majhut, Berislav (2013). Fragments from Mlaji Robinzon (1796). U: Libri & liberi,
1 (2013), 105114.
Menzel, Wolfgang (1836). Die deutsche Literatur. 2. Sv. Stuttgart: Hallberger.
Orgeldinger, Sybille (1999). Standardisierung und Purismus bei Joachim Heinrich
Campe. Berlin/New York: de Gruyter.
Pele, Gajo (1999). Tumaenje romana. Zagreb: ArtTresor.
Schmitt, Hanno (2007). Vernunft und Menschlichkeit. Studien zur philanthropischen
Erziehungsbewegung. Bad Heilbrunn: Klinkhard.
Sirovec, Stjepan (2005). Sveti Kri Zaretje. Zagreb: Prius.
s. n. (1925.) Znameniti i zasluni Hrvati. Zagreb: Hrvatski tamparski zavod.
212
SUMMARY
VRANIS MLAJI ROBINZON
On the origin and ideologemic layout of the first childrens novel
in Croatian language
Tihomir Engler
In the Preface to the Croatian-Kajkavian translation of Campes novel Robinson der
Jngere published in 1796, Antun Vrani points out that among others, he has chosen
[...] this story of Young Robinson, as one of many as such (Vrani 1796, Preface)
and decided to translate it in a language understandable to Croatian common people.
Thus the first novelistic text in Croatian language intended for the young as entertainment
and moral was created. The paper reports on research results regarding the origin of the
textual variant used by Vrani for the translation of Campes novel, which is impossible
to identify unambiguously at the first, because already at that time there were many
both authorized and unauthorized editions of that novel. Furthermore, the story-line,
stylistic and linguistic structure of Vranis translation are compared to the textual variant
and points of deviation as well as common features of both texts determined in order to
create a basis for comprising the differences in ideologemic structure of the original
text and translation and question the effects of such cultural transfer.
Key words: Campe, childrens literature, ideologemic layout of the novel, Mlaji
Robinzon, Vrani
Primljeno 23. travnja 2013.

Vranicev Mlajsi Robinzon

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Vranicev Mlajsi Robinzon

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

CROATICA Zagreb, XXXVII (2013) 57

You might also like