Manifest Komunističke Partije PDF

565
Karl Marx
1

Friedrich Engels
2
Manifest Komunistike partije
3
Prijevod Moa Pijade
Lepoglava 1933.
Redakcija prijevoda Boris Buden
London/Zagreb 1998.
Bauk krui Evropom - bauk komunizma.
Sve sile stare Evrope ujedinile su se u svetu hajku protiv ovog bauka,
rimski papa i ruski car, Metternich i Guizot, francuski radikali i
njemaki policajci.
Gdje je ona opozicijska stranka koju njeni protivnici na vlasti nisu
ozloglasili kao komunistiku? Gdje je ona opoziciona partija koja nije
naprednijim opozicionarima kao i svojim reakcionarnim protivni-
cima uzvratila prijekor koji ih je imao igosati kao komuniste?
1 Karl Marx (1818-1883), njemaki lozof i ekonomist. Zajedno s F. Engelsom utemeljitelj koncepcije
modernog socijalizma i komunizma. Znaajnija djela: Kritika Hegelove lozoje dravnog prava (1844);
Njemaka ideologija (1845) s F. Engelsom; Bijeda lozoje (1847; Manifest Komunistike partije (1848)
s F. Engelsom; Osamnaesti brumaire Louisa Bonapartea (1852); Kapital (1867, 1885, 1894); nakon
smrti, Ekonomsko-lozofski rukopisi iz 1844. godine (1844) i Osnovne crte kritike politike ekonomije
(Grundrisse) (18571858).
2 Friedrich Engels (1820-1895), njemaki lozof i politiar. Uz Marxa, utemeljitelj znanstvenog
socijalizma. Bliski suradnik i ivotni suputnik K. Marxa. Znaajnije knjige: Poloaj radnike klase u
Engleskoj (1844); pored zajednikih radova s Marxom, napisao Anti-Dhring (1878); Porijeklo porodice,
privatnog vlasnitva i drave (1884) i dr.
3 Karl Marx, Friedrich Engels, Komunistiki manifest, Arkzin, Zagreb 1998, str.81-137. (op. N. M.)
UDK 330.852
338.12
JEL: B-14, G-01
Karl Marx, Friedrich Engels: Manifest Komunistike partije
EKONOMIJA / ECONOMICS, 15 (3) str. 565-596 (2008) www.rifin.com
566
Dvije stvari proizlaze iz ove injenice.
1. Sve evropske sile ve priznaju komunizam kao silu.
2. Krajnje je vrijeme da komunisti pred cijelim svijetom otvoreno
izloe svoje nazore, svoje ciljeve, svoja stremljenja i tako bajci o
bauku komunizma suprotstave manifest same partije.
U tu svrhu sastali su se u Londonu komunisti najrazliitijih
nacionalnosti i sastavili sljedei manifest koji se objavljuje na
engleskom, francuskom, njemakom, talijanskom, flamanskom i
danskom jeziku.
I.
Buruji i proleteri
4
Povijest svih dosadanjih drutava
5
je povijest klasnih borbi.
Slobodnjak i rob, patricij i plebejac, barun i kmet, cehovski majstor
i egrte, ukratko, tlaitelj i potkaeni stajali su jedan prema drugom
u stalnoj suprotstavljenosti, vodili neprestanu, sad prikrivenu,
sad otvorenu borbu koja je svaki puta skonala revolucionarnom
preobrazbom cijelog drutva ili pak zajednikom propau
sukobljenih klasa.
U ranijim epohama povijesti nalazimo gotovo posvuda potpunu
ralanjenost drutva na razliite stalee, mnogostruko stupnjevanje
drutvenih poloaja. U starom Rimu imamo patricije, vitezove,
plebejce, robove; u srednjem vijeku feudalne gospodare, vazale,
4 Pod buroazijom misli se klasa modernih kapitalista koji su vlasnici sredstava za proizvodnju i
iskoritavaju najamni rad. Pod proletarijatom, klasa modernih najamnih radnika koji su, budui ne
posjeduju sredstva za proizvodnju, prisiljeni prodavati svoju radnu snagu da bi preivjeli. [Engelsova
napomena uz englesko izdanje iz 1888.]
5 To jest, sva pisana povijest. Godine 1847. pretpovijest drutva, organizacija drutva koja je prethodila
svakoj pisanoj povijesti bila je jo gotovo nepoznata. Otada je Haxthausen otkrio zajedniko zemljino
vlasnitvo u Rusiji. Maurer je dokazao da je ona bila drutvena osnovica s koje su sva germanska plemena
zapoela svoj povijesni razvoj, a postupno se spoznalo da su seoske opine sa zajednikim zemljinim
vlasnitvom bile prvobitni oblik drutva od Indije do Irske. Naposljetku je sve okrunio Morgan svojim
otkriem prave prirode roda i njegova poloaja u plemenu, razotkrivi time unutarnju organizaciju tog
prvobitnog komunistikog drutva u njenom tipinom obliku. S raspadanjem tih prvobitnih zajednica
poinje cijepanje drutva na posebne i na kraju antagonistike klase.
Pokuao sam pratiti taj proces raspadanja u Der Ursprung der Familie, des Privateigenthums und des
Staats (Podrijetlo porodice, privatnog vlasnitva i drave). [Engelsova napomena uz englesko izdanje iz
1888.]
567
cehovske majstore
6
, egrte, kmetove, a k tomu jo u gotovo svakoj od
tih klasa iznova posebna stupnjevanja.
Moderno buroasko drutvo, proizalo iz propasti feudalnoga, nije
ukinulo klasne suprotnosti. Ono je tek postavilo nove klase, nove
uvjete potlaivanja, nove oblike borbe na mjesto starih.
Naa epoha, epoha buroazije, odlikuje se ipak time to je
pojednostavila klasne suprotnosti. Cijelo drutvo cijepa se sve vie
i vie u dva velika neprijateljska tabora, na dvije velike, meusobno
izravno suprotstavljene klase: buroaziju i proletarijat.
Iz kmetova srednjeg vijeka proizali su slobodni graani prvih
gradova: iz tog slobodnog graanstva razvili su se prvi elementi
buroazije.
Otkria Amerike i plovnog puta oko Afrike stvorili su nadolazeoj
buroaziji novi teren. Istonoindijsko i kinesko trite, kolonizacija
Amerike, razmjena s kolonijama, umnoavanje razmjenskih sredstava
i rob openito omoguili su trgovini, moreplovstvu i industriji dotad
nevien polet, a time i nagli razvoj revolucionarnog elementa u
raspadajuem feudalnom drutvu.
Dotadanji feudalni, odnosno cehovski nain funkcioniranja industrije
nije vie dostajao za zadovoljenje potreba koje su narastale s novim
tritima. Na njegovo mjesto stupila je manufaktura. Cehovske
majstore potisnuo je industrijski srednji stale; podjela rada izmeu
razliitih korporacija iezla je pred podjelom rada u svakoj pojedinoj
radionici.
Ali trita su sve vie rasla, sve vie rasle su potrebe. Ni manufaktura
vie nije bila dostatna. Tada su para i strojevi revolucionirali
industrijsku proizvodnju. Na mjesto manufakture stupila je moderna
krupna industrija, na mjesto industrijskog srednjeg stalea stupili su
industrijski milijuneri, efovi itavih industrijskih vojski, moderni
buruji.
Krupna industrija proizvela je svjetsko trite koje je bilo pripremlje-
no otkriem Amerike. Svjetsko trite omoguilo je neizmjeran
razvoj trgovine, moreplovstva, kopnene komunikacije. Ovaj je razvoj
opet povratno djelovao na irenje industrije; u istoj mjeri u kojoj su
6 Cehovski majstor, tj., punopravni lan ceha, a ne glava ceha. (Engelsova napomena uz englesko
izdanje iz 1888.)
568
se irile industrija, trgovina, moreplovstvo, eljeznice, razvijala se
buroazija, uveavajui svoje kapitale i potiskujui u pozadinu sve
klase naslijeene od srednjeg vijeka.
Vidimo dakle kako je moderna buroazija sama proizvod dugog
razvojnog hoda, niza prevrata u nainu proizvodnje i prometa.
Svaki od tih stupnjeva u razvoju buroazije pratio je odgovarajui
politiki napredak. Buroazija je bila potlaeni stale pod vladavi-
nom feudalnih gospodara, naoruana i samoupravna asocijacija u
komuni
7
, ovdje neovisna gradska republika, ondje trei oporezovani
stale monarhije, potom, u vrijeme manufakture, protutea plemstvu
u stalekoj ili apsolutnoj monarhiji i glavni temelj velikih monarhija
openito, dok napokon, s nastankom krupne industrije i svjetskog
trita, nije izborila sebi u modernoj predstavnikoj dravi iskljuivu
politiku vladavinu. Moderna dravna vlast samo je odbor koji
upravlja zajednikim poslovima cijele buroaske klase.
Buroazija je u povijesti odigrala krajnje revolucionarnu ulogu.
Gdje god je dola na vlast, buroazija je razorila sve feudalne,
patrijarhalne i idiline odnose. Ona je nemilosrdno pokidala raznolike
feudalne spone koje su ovjeka vezivale za njegova prirodnog
pretpostavljenog ne ostavljajui izmeu ovjeka i ovjeka nikakve
druge spone osim golog interesa, osim bezosjeajnog plaanja u
gotovini. Ona je u ledenoj vodi egoistine raunice utopila svete
drhtaje pobonog zanosa, vitekog oduevljenja, malograanske
sentimentalnosti. Ona je osobno dostojanstvo rastvorila u razmjenskoj
vrijednosti i na mjesto bezbrojnih poveljama priznatih i valjano
steenih sloboda postavila jednu slobodu, slobodu nesavjesnog
trgovanja. Jednom rijeju, na mjesto izrabljivanja, prikrivenog
religijskim i politikim iluzijama, ona je postavila otvoreno, bestidno,
izravno, surovo izrabljivanje.
Buroazija je sa svih dotad potovanja dostojnih djelatnosti na
koje se gledalo s pobonim strahom skinula privid svetosti. Ona je
lijenika, pravnika, sveenika, pjesnika, ovjeka znanosti pretvorila
u svoje plaene najamne radnike. Buroazija je s obiteljskog odnosa
7 Komunama su se zvali gradovi nastali u Francuskoj ak i prije no to su bili u stanju oteti od svojih
feudalnih gospodara gradsku samoupravu i politika prava kao trei stale. Openito uzevi, mi smo
ovdje kao tipinu zemlju za ekonomski razvoj buroazije naveli Englesku, a za njen politiki razvoj -
Francusku. (Engelsova napomena uz englesko izdanje iz 1888.)
569
strgla njegov dirljivo sentimentalni pokrov i svela ga na isto novani
odnos.
Buroazija je razotkrila kako je brutalno pokazivanje snage zbog
koje se reakcija toliko divila srednjem vijeku nalazilo odgovarajuu
dopunu u najmlitavijem ljenarenju. Tek je ona dokazala to je
djelatnost ovjeka u stanju uiniti. Ona je stvorila sasvim drugaija
uda nego to su egipatske piramide, rimski vodovodi i gotske
katedrale, ona je izvela sasvim drugaije pohode nego to su bile
seobe naroda i kriarski ratovi.
Buroazija ne moe postojati a da neprestano ne revolucionira
instrumente proizvodnje, dakle proizvodne odnose, pa dakle i
cjelokupne drutvene odnose. Svim ranijim industrijskim klasama,
naprotiv, uvjet opstanka bilo je nepromijenjeno zadravanje
starog naina proizvodnje. Stalno revolucioniranje proizvodnje,
neprekidno potresanje svih drutvenih stanja, vjena nesigurnost
i kretanje izdvajaju i odlikuju buroasku epohu od svih ranijih. U
njoj se rastvaraju svi vrsti, zahrali odnosi zajedno sa starinskim
predodbama i nazorima koji ih prate, dok svi novostvoreni
zastarijevaju i prije no to stignu okotati. Sve to je vrsto i
postojano pretvara se u dim, sve to je sveto biva oskrnavljeno i
ljudi su naposljetku prisiljeni da na svoj ivotni poloaj i na svoje
meusobne odnose pogledaju trezvenim oima.
Potreba za sve proirenijim tritima na kojima e prodavati svoje
proizvode tjera buroaziju preko cijele zemljine kugle. Posvuda se
ona mora ugnijezditi, posvuda naseliti, posvuda uspostaviti svoje
veze.
Buroazija je eksploatacijom svjetskog trita dala kozmopolitski
oblik proizvodnji i potronji svih zemalja. Na veliku alost
reakcionara ona je izmakla nacionalno tlo ispod nogu industrije.
Unitene su prastare nacionalne industrije i svakim se danom i dalje
unitavaju. Potiskuju ih nove industrije ije uvoenje je pitanje
opstanka za sve civilizirane nacije, industrije koje vie ne prerauju
domae sirovine, nego sirovine koje dolaze iz najudaljenijih zona
i iji se proizvodi ne troe samo u zemlji, nego istodobno u svim
dijelovima svijeta. Na mjesto starih potreba, zadovoljavanih domaim
proizvodima, stupaju nove koje za svoje zadovoljenje trae proizvode
najudaljenijih zemalja i klimatskih podruja. Na mjesto stare lokalne
i nacionalne samodovoljnosti i odvojenosti stupa svestrani promet,
svestrana uzajamna ovisnost nacija. I to kako u materijalnoj, tako i
570
u duhovnoj proizvodnji. Duhovni proizvodi pojedinih nacija postaju
ope dobro. Nacionalna jednostranost i ogranienost sve su manje
mogui i iz mnogih nacionalnih i lokalnih knjievnosti stvara se
svjetska knjievnost.
Brzim poboljanjem svih instrumenata proizvodnje, beskrajno
olakanim komunikacijama uvlai buroazija sve, pa i najbarbarski-
je nacije u civilizaciju. Niske cijene njenih roba teko su topnitvo
kojim ona rui sve kineske zidove i kojim ona prisiljava na
kapitulaciju i najtvrdokorniju mrnju barbara prema strancima. Ona
prisiljava sve nacije da prisvoje buroaski nain proizvodnje ukoliko
ne ele propasti; ona ih prisiljava da kod sebe samih uvedu takozvanu
civilizaciju, tj., da postanu buruji. Jednom rijeju, ona stvara svoj
svijet prema svojoj vlastitoj slici.
Buroazija je selo podinila vladavini grada. Stvorila je ogromne
gradove, silno je uveala broj gradskog stanovnitva u odnosu prema
seoskom i tako znatan dio stanovnitva otela idiotizmu seoskog
ivota. Kao to je selo uinila ovisnim o gradu, tako je barbarske
i polubarbarske zemlje uinila ovisnim o civiliziranim zemljama,
seljake narode o buroaskim, Istok o Zapadu.
Buroazija sve vie ukida rasutost sredstava za proizvodnju, posjeda
i stanovnitva. Ona je nagomilala stanovnitvo, centralizirala
sredstva za proizvodnju i koncentrirala vlasnitvo u malo ruku.
Nuna posljedica toga bila je politika centralizacija. Neovisne, tek
savezom povezane provincije s razliitim interesima, zakonima,
vladama i carinama natisnute su u jednu naciju, jednu vladu, jedan
zakon, jedan nacionalni klasni interes, jednu carinsku granicu.
Buroazija je u svojoj jedva stogodinjoj klasnoj vladavini stvorila
masovnije i kolosalnije proizvodne snage nego sve prole generacije
zajedno. Podjarmljivanje prirodnih sila, mainerija, primjena kemije
u industriji i zemljoradnji, parobrodarstvo, eljeznice, elektrini
telegrafi, privoenje poljoprivredi itavih dijelova svijeta, pretvaranje
rijeka u plovne putove, itava stanovnitva koja kao da su nikla iz tla
- koje ranije stoljee je slutilo da su takve proizvodne snage drijemale
u krilu drutvena rada!?
Vidjeli smo dakle: sredstva za proizvodnju i promet na temelju kojih se
izgradila buroazija stvorena su u feudalnom drutvu. Na stanovitom
stupnju razvitka ovih sredstva za proizvodnju i promet, odnosi u
kojima je feudalno drutvo proizvodilo i razmjenjivalo, feudalna
571
organizacija zemljoradnje i manufakture, jednom rijeju, feudalni
odnosi vlasnitva nisu vie odgovarali ve razvijenim proizvodnim
snagama. Oni su koili proizvodnju umjesto da je pospjeuju. Oni
su se pretvorili u njene okove. Oni su morali biti raskinuti - i bili su
raskinuti!
Na njihovo mjesto stupila je slobodna konkurencija, s njoj primje-
renom drutvenom i politikom konstitucijom, s ekonomijskom i
politikom vladavinom buroaske klase.
Pred naim oima zbiva se slian proces. Graanski odnosi
proizvodnje i prometa, graanski odnosi vlasnitva, moderno
graansko drutvo koje je kao nekom arolijom stvorilo tako silna
sredstva za proizvodnju i promet slii kakvom arobnjaku koji vie
nije u stanju obuzdati podzemne sile koje je sam prizvao. Decenijima
je povijest industrije i trgovine samo jo povijest pobune modernih
proizvodnih snaga protiv modernih proizvodnih odnosa, protiv odnosa
vlasnitva koji su uvjet ivota buroazije i njene vladavine. Dovoljno
je navesti trgovinske krize koje svojim periodinim ponavljanjem sve
opasnije dovode u pitanje egzistenciju cijelog graanskog drutva. U
trgovinskim krizama redovito se unitava veliki dio ne samo gotovih
proizvoda nego i ve stvorenih proizvodnih snaga. U krizama izbija
drutvena epidemija koja bi svim ranijim epohama izgledala kao
kakva besmislica - epidemija prekomjerne proizvodnje. Drutvo je
najednom baeno natrag u stanje aktualnog barbarstva; glad, sveopi
rat do unitenja kao da su ga odsjekli od izvora sredstava za ivot;
industrija, trgovina izgledaju unitene, a zato? Zato to posjeduje
previe civilizacije, previe sredstava za ivot, previe industrije,
previe trgovine. Proizvodne snage koje mu stoje na raspolaganju
vie ne slue unapreenju graanske civilizacije i graanskih
vlasnikih odnosa; naprotiv, one su postale odve silne za te odnose,
one su zakoene tim odnosima i im prevladaju tu zakoenost,
dovode cijelo graansko drutvo u nered, ugroavaju egzistenciju
graanskog vlasnitva. Graanski odnosi postali su preuski da bi
obuhvatili bogatstvo koje su stvorili. - ime buroazija prevladava
krize? S jedne strane, iznuenim unitavanjem mase proizvodnih
snaga; s druge, osvajanjem novih trita i temeljitijim izrabljivanjem
starih trita. Dakle, ime? Time to priprema svestranije i silnije
krize, a smanjuje sredstva za spreavanje kriza.
Oruje kojim je buroazija sruila feudalizam okree se sada protiv
same buroazije.
572
Ali buroazija nije samo iskovala oruje koje joj donosi smrt; ona je
stvorila i ljude koji e nositi to oruje - moderne radnike, proletere.
U istoj mjeri u kojoj se razvija buroazija, tj., kapital, u istoj mjeri
razvija se i proletarijat, klasa modernih radnika koji ive samo dotle
dok nalaze rada i koji samo dotle nalaze rada dok njihov rad uveava
kapital. Ti radnici koji se moraju prodavati po komadu jesu roba kao
svaki drugi trgovinski artikl i stoga u jednakoj mjeri izloeni svim
sluajnostima konkurencije, svim kolebanjima trita.
Rad proletera izgubio je rasprostiranjem strojeva i podjelom rada
svaki samostalni karakter, a time i svaku dra za radnika. On
postaje puki dodatak stroju i od njega se trai samo najjednostavniji,
najjednoliniji pokret ruke kakav se najlake dade nauiti. Otuda
se trokovi koje radnik uzrokuje ograniavaju gotovo samo na ona
ivotna sredstva koja su mu potrebna za njegovo izdravanje i za
razmnoavanje njegove rase. Ali cijena neke robe, pa dakle i rada,
jednaka je trokovima njene proizvodnje. Stoga u istoj mjeri u kojoj
raste odvratnost rada, pada I najamnina. tovie, u istoj mjeri u kojoj
raste upotreba strojeva i razvija se podjela rada, raste i masa rada, bilo
uveanjem broja radnih sati, bilo uveanjem rada koji se zahtijeva u
odreenom vremenu, ubrzanjem hoda strojeva itd.
Moderna industrija pretvorila je malu radionicu patrijarhalnog
majstora u veliku tvornicu industrijskog kapitalista. Mase radnika,
satjerane u tvornicu, organizirane su vojniki. Kao prosti vojnici
industrije stavljeni su pod nadzor cijele hijerarhije podasnika i
asnika. Oni nisu samo robovi buroaske klase, buroaske drave,
njih svakoga dana i svakoga sata porobljuje stroj, nadzornik, a prije
svega pojedini buruj koji se bavi proizvodnjom. Ova despocija je
utoliko sitniavija, mrskija, utoliko vie izaziva ogorenje ukoliko
otvorenije proglaava zaradu svojom jedinom svrhom.
to manje runi rad iziskuje spretnosti i snage, tj., to se vie razvija
moderna industrija, to vie rad ena potiskuje rad mukaraca.
Za radniku klasu spolne i starosne razlike nemaju vie nikakvu
drutvenu vanost. Postoje samo jo instrumenti rada koji ve prema
dobi i spolu uzrokuju razliite trokove.
Kada je izrabljivanje radnika od strane tvorniara dovreno u toj
mjeri da on dobije svoju nadnicu isplaenu u gotovini, na njega se
bacaju drugi dijelovi buroazije, kuevlasnik, trgovac, zelena.
573
Dosadanji srednji stalei, sitni industrijalci, trgovci i rentijeri,
zanatlije i seljaci, sve te klase srozavaju se u proletarijat, djelomice
stoga to njihov mali kapital nije dostatan za pogon velike industrije
te podlijee konkurenciji veih kapitalista, a djelomice stoga to novi
naini proizvodnje obezvrjeuju njihovo umijee. Tako se proletarijat
regrutira iz svih slojeva stanovnitva.
Proletarijat prolazi kroz razliite stupnjeve razvitka. Njegova borba
protiv buroazije zapoinje s njegovom egzistencijom.
U poetku se bore pojedini radnici, potom radnici jedne tvornice,
onda radnici neke grane proizvodnje u jednom mjestu protiv pojedinih
buruja koji ih izravno izrabljuju. Oni svoje napade ne usmjeruju
samo protiv graanskog odnosa, oni ih usmjeruju i protiv samih
instrumenata proizvodnje; oni unitavaju stranu konkurentsku robu,
razbijaju strojeve, pale tvornice; oni pokuavaju povratiti izgubljeni
poloaj srednjovjekovnog radnika.
Na tome stupnju radnici ine masu razasutu po cijeloj zemlji i
rascjepkanu konkurencijom. Masovnije zbijanje radnika jo nije
posljedica njihova vlastitog ujedinjenja, nego posljedica ujedinjenja
buroazije koja, da bi postigla svoje vlastite politike ciljeve, mora
pokrenuti itav proletarijat to je u tom trenutku jo u stanju uiniti.
Na tom stupnju proleteri se dakle ne bore protiv svojih neprijatelja,
nego protiv neprijatelja svojih neprijatelja, protiv ostataka apsolutne
monarhije, protiv veleposjednika, protiv neindustrijskih buruja,
protiv malograana. Tako je itavo povijesno kretanje koncentrirano
u rukama buroazije; svaka pobjeda koja se tako postie, pobjeda je
buroazije.
S razvitkom industrije ne umnoava se meutim samo proletarijat;
on se zbija u jo vee mase, njegova snaga raste i on je sve vie
osjea. Interesi, ivotni uvjeti unutar proletarijata samog sve se
vie izjednauju, jer strojevi sve vie i vie briu razlike u radu, a
nadnicu gotovo posvuda obaraju na jednako nisku razinu. Rastua
konkurencija meu samom buroazijom i trgovinske krize koje
otuda proizlaze ine najamninu radnika sve nepostojanijom; sve
bri razvoj i neprestano usavravanje strojeva ini njihov ivotni
poloaj u cjelini sve nesigurnijim; sukobi izmeu pojedinog radnika
i pojedinog buruja sve vie poprimaju karakter sukoba izmeu dviju
klasa. Radnici zapoinju sa stvaranjem koalicija protiv buruja;
nastupaju zajedniki kako bi potvrdili svoje najamnine. Oni osnivaju
574
sami trajna udruenja kako bi osigurali sredstva za sluaj pobune.
Mjestimino borba i prerasta u bunt.
S vremena na vrijeme pobjeuju radnici, ali samo prolazno.
Pravi ishod njihovih borbi nije neposredni uspjeh, nego sve vee
ujedinjavanje radnika. Tomu pripomae rast sredstava komunikacije
koja proizvodi krupna industrija i koja dovode u meusobnu vezu
radnike s razliitih mjesta. Potrebna je meutim samo veza pa da se
mnoge lokalne borbe koje su posvuda istoga karaktera centraliziraju
u jednu nacionalnu, klasnu borbu. Ali svaka klasna borba je politika
borba. A ujedinjenje, za koje su graanima srednjeg vijeka s njihovim
lokalnim putovima trebala stoljea, moderni proleteri postiu sa
eljeznicama za nekoliko godina.
Ova organizacija proletera u klasu i time u politiku stranku svakog
se trenutka iznova razbija konkurencijom meu samim radnicima.
Ali ona nastaje uvijek iznova, sve snanija, vra, monija. Ona
iznuuje priznanje pojedinanih interesa radnika u zakonskom
obliku iskoritavajui podjele unutar buroazije same. Tako je bilo
sa zakonom o desetsatnom radnom vremenu u Engleskoj.
Sukobi meu klasama staroga drutva openito mnogostruko
pospjeuju razvoj proletarijata. Buroazija se nalazi u neprestanoj
borbi; najprije protiv aristokracije, potom protiv dijelova same
buroazije iji su interesi dospjeli u proturjeje s napretkom
industrije a stalno pak protiv buroazije svih stranih zemalja. U svim
tim borbama ona je prisiljena apelirati na proletarijat, oslanjati se na
njegovu pomo i tako ga uvlaiti u politiki pokret. Tako buroazija
sama opskrbljuje proletarijat svojim vlastitim elementima politikog
i opeg obrazovanja, tj., daje mu u ruke oruje koje e on upotrijebiti
protiv nje.
Nadalje, kao to smo vidjeli, napredak industrije baca itave dijelove
vladajue klase u proletarijat ili ih u najmanju ruku ugroava
u njihovim ivotnim uvjetima. I oni donose proletarijatu masu
obrazovnih elemenata.
Naposljetku, u vremenima u kojima se klasna borba blii odluci,
proces raspadanja unutar vladajue klase, unutar cijelog starog
drutva poprima tako estok, tako prodoran karakter da se jedan mali
dio vladajue klase odrie nje i prikljuuje revolucionarnoj klasi,
klasi koja nosi budunost u svojim rukama. I zato, kao to je nekad
jedan dio plemstva preao na stranu buroazije, tako sada prelazi
575
jedan dio buroazije na stranu proletarijata i to posebice jedan dio
burujskih ideologa koji su se uzdigli do teorijskog razumijevanja
povijesnog kretanja u cjelini.
Od svih klasa koje danas stoje nasuprot buroaziji samo je
proletarijat zbiljski revolucionarna klasa. Ostale klase rastrojavaju
se i propadaju s razvojem krupne industrije, dok je proletarijat njen
vlastiti proizvod.
Srednji stalei, sitni industrijalac, sitni trgovac, obrtnik, seljak, svi
se oni bore protiv buroazije kako bi osigurali od propasti svoju
egzistenciju kao srednji stale. Oni dakle nisu revolucionarni nego
konzervativni. tovie, oni su reakcionarni jer pokuavaju okrenuti
natrag kota povijesti. Ukoliko su pak revolucionarni, onda su to s
obzirom na svoj predstojei prijelaz u proletarijat i utoliko oni ne
brane svoje sadanje nego svoje budue interese i naputaju svoje
vlastito stajalite kako bi zauzeli stajalite proletarijata.
Lumpenproletarijat, ta pasivna trule najdonjih slojeva staroga
drutva, bit e proleterskom revolucijom tu i tamo ubaen u pokret,
ali e se u skladu s itavim svojim ivotnim poloajem radije dati
potkupiti za reakcionarna rovarenja.
ivotni uvjeti staroga drutva ve su uniteni u ivotnim uvjetima
proletarijata. Proleter nema vlasnitva; njegov odnos prema eni i
djeci nema vie nita zajedniko s buroaskim obiteljskim odnosom;
moderni industrijski rad, moderno podinjavanje kapitalu, isto u
Engleskoj kao u Francuskoj, u Americi kao i u Njemakoj, skinuli
su s njega svaki nacionalni karakter. Zakoni, moral, religija, za njega
su mnoge graanske predrasude iza kojih se skrivaju jednako tako
mnogi graanski interesi.
Sve ranije klase koje su osvojile vlast nastojale su osigurati svoj
ve steeni ivotni poloaj tako to su itavo drutvo podinjavale
uvjetima svog naina stjecanja. Proleteri mogu osvojiti drutvene
proizvodne snage samo tako da ukinu svoj vlastiti dosadanji nain
prisvajanja, a time i sav dosadanji nain prisvajanja. Proleteri
nemaju nita svoje to bi mogli osigurati, oni moraju razoriti svaku
dosadanju privatnu sigurnost i privatna osiguranja.
Svi dosadanji pokreti bili su pokreti manjina ili u interesu manjina.
Proleterski pokret je samostalan pokret ogromne veine u interesu
ogromne veine. Proletarijat, najnii sloj dananjeg drutva, ne
576
moe se podignuti, ne moe se uspraviti, a da ne digne u zrak itavu
nadgradnju slojeva koji tvore slubeno drutvo.
Borba proletarijata protiv buroazije isprva je nacionalna po obliku,
premda to nije i po sadraju. Proletarijat svake zemlje mora naravno
najprije obraunati sa svojom vlastitom buroazijom.
Ocrtavajui najopenitije faze razvoja proletarijata pratili smo manje
ili vie prikriveni graanski rat unutar postojeeg drutva sve do
toke u kojoj on izbija u otvorenu revoluciju i proletarijat nasilnim
ruenjem buroazije polae temelje svoje vladavine.
Svako dosadanje drutvo poivalo je kao to smo vidjeli na
suprotnosti tlaiteljskih i potlaenih klasa. Meutim, da bi neka klasa
mogla biti tlaena, moraju joj biti osigurani uvjeti unutar kojih moe
barem ivotariti svoju ropsku egzistenciju. Srednjovjekovni kmet
podigao se u kmetstvu do lana komune kao to se sitni graanin pod
jarmom feudalnog apsolutizma podigao do buruja. Moderni radnik,
naprotiv, umjesto da se podie s napretkom industrije, srozava se
sve dublje ispod uvjeta svoje vlastite klase. Radnik postaje pauper,
a pauperizam se razvija jo bre od stanovnitva i bogatstva. Time
otvoreno izlazi na vidjelo da je buroazija nesposobna jo dulje ostati
vladajuom klasom drutva i ivotne uvjete svoje klase nametnuti
kao regulativni zakon. Ona nije sposobna vladati, jer svojemu robu
nije sposobna osigurati egzistenciju niti u njegovu ropstvu i jer je
prisiljena srozati ga u poloaj u kojem ona mora hraniti njega umjesto
da on hrani nju. Drutvo ne moe vie ivjeti pod tom buroazijom,
tj., njena egzistencija nije vie spojiva s drutvom.
Najbitniji uvjet za egzistenciju i vladavinu buroaske klase jest
nagomilavanje bogatstva u rukama privatnih osoba, stvaranje i
uveanje kapitala. Uvjet kapitala jest najamni rad. Najamni rad poiva
iskljuivo na konkurenciji meu radnicima. Napredak industrije,
iji je slijepi i neotporni nositelj buroazija, postavlja na mjesto
izoliranja radnika posredstvom konkurencije njihovo revolucionarno
ujedinjavanje posredstvom asocijacije. Tako razvoj krupne industrije
izvlai ispod nogu buroazije sam temelj na kojem ona proizvodi i
prisvaja proizvode. Ona proizvodi prije svega svog vlastitog grobara.
Njena propast i pobjeda proletarijata jednako su neizbjeni.
577
II.
Proleteri i komunisti
U kakvom odnosu stoje komunisti prema proleterima uope?
Komunisti nisu neka posebna stranka nasuprot drugim radnikim
strankama.
Oni nemaju nikakve interese odvojene od interesa itavog
proletarijata.
Oni ne postavljaju nikakva posebna naela u skladu s kojima bi htjeli
oblikovati proleterski pokret.
Komunisti se razlikuju od ostalih proleterskih stranaka samo u tome
to, s jedne strane, u razliitim nacionalnim borbama proletera istiu i
zastupaju zajednike, od nacionalnosti neovisne interese proletarijata
kao cjeline, dok s druge strane, na razliitim stupnjevima razvoja kroz
koji prolazi borba izmeu proletarijata i buroazije stalno zastupaju
interese cjelokupnog pokreta.
Komunisti su dakle u praktikom smislu onaj dio radnikih stranaka
svih zemalja koji je najodluniji i koji stalno tjera dalje; teorijski, u
odnosu na ostalu masu proletarijata njihova je prednost u tome da oni
imaju uvid u uvjete, razvoj i ope rezultate proleterskog pokreta.
Neposredni cilj komunista isti je kao i svih ostalih proleterskih
stranaka: formiranje proletarijata u klasu, ruenje buroaske
vladavine, osvajanje politike moi od strane proletarijata.
Teorijske postavke komunista nipoto ne poivaju na idejama,
naelima koje je izmislio ili otkrio ovaj ili onaj popravlja svijeta.
One su samo opi izraz stvarnih odnosa postojee klasne borbe,
povijesnog kretanja koje se odvija pred naim oima. Ukidanje
dosadanjih odnosa vlasnitva nije neto to posebno odlikuje
komunizam.
Svi odnosi vlasnitva bili su podloni neprestanom povijesnom
smjenjivanju, neprestanoj povijesnoj promjeni.
Francuska revolucija na primjer ukinula je feudalno vlasnitvo u
korist graanskoga.
Ono to odlikuje komuniste nije ukidanje vlasnitva kao takvog,
nego ukidanje graanskog vlasnitva.
578
Ali moderno graansko privatno vlasnitvo posljednji je i najsavre-
niji izraz proizvodnje i prisvajanja proizvoda koji poiva na klasnim
suprotnostima, na izrabljivanju jednih posredstvom drugih.
U tom smislu komunisti mogu svoju teoriju saeti u jednom izrazu:
ukidanje privatnog vlasnitva.
Nama komunistima se predbacivalo da hoemo ukinuti osobno,
vlastitim radom steeno vlasnitvo; vlasnitvo koje tvori temelj svake
osobne slobode, djelatnosti i samostalnosti.
Radom dobiveno, steeno, osobno zaraeno vlasnitvo! Govorite
li o malograanskom, sitnoseljakom vlasnitvu koje je prethodilo
graanskom vlasnitvu? Mi ga ne moramo ukidati, razvoj industrije
ve ga je ukinuo i svakog dana ga ukida.
Ili pak govorite o modernom graanskom privatnom vlasnitvu?
A da li najamni rad, rad proletera, stvara njemu neko vlasnitvo?
Nipoto. On stvara kapital, tj., vlasnitvo koje iskoritava najamni
rad i koje se moe uveavati samo pod uvjetom da raa novi najamni
rad kako bi ga opet iznova iskoritavalo. Vlasnitvo se u svom
dananjem obliku kree u suprotnosti kapitala i najamnog rada.
Promotrimo obje strane te suprotnosti.
Biti kapitalist ne znai samo zauzimati neki isto osobni, nego
drutveni poloaj u proizvodnji.
Kapital je zajedniki proizvod i moe se pokrenuti samo zajednikom
djelatnou mnogih lanova, u krajnjoj instanciji ak samo
zajednikom djelatnou svih lanova drutva.
Kapital dakle nije nikakva osobna, nego drutvena mo.
Kada se dakle kapital pretvara u zajedniko, svim lanovima drutva
pripadajue vlasnitvo, onda se time ne pretvara osobno vlasnitvo u
drutveno. Mijenja se samo drutveni karakter vlasnitva. Ono gubi
svoj klasni karakter.
Okrenimo se najamnom radu.
Prosjena cijena najamnog rada je minimum radne najamnine, tj.
suma ivotnih sredstava nunih da se radnik odri u ivotu. Ono
dakle to najamni radnik prisvaja sebi svojom djelatnou dostaje
samo za reprodukciju njegova gola ivota. Mi nemamo namjeru
ukinuti ovo osobno prisvajanje proizvoda rada u svrhu reprodukcije
neposrednog ivota, jer je rije o prisvajanju koje ne ostavlja nikakav
579
isti prihod iz kojega bi proizala vlast nad tuim radom. Mi elimo
samo ukinuti bijedni karakter ovoga prisvajanja u kojem radnik ivi
samo zato da bi uveao kapital i samo tako dugo dok to zahtijeva
interes vladajue klase.
U graanskom drutvu ivi rad je samo sredstvo za uveanje
nagomilanog rada. U komunistikom drutvu nagomilani rad je samo
sredstvo za proirenje, obogaenje i pospjeenje ivotnog procesa
radnika.
U graanskom drutvu vlada dakle prolost nad sadanjou, u
komunistikom sadanjost nad prolou. U graanskom drutvu
kapital je samostalan i osoban dok je djelatni individuum nesamostalan
i bez osobnosti.
I ukidanje ovog odnosa naziva buroazija ukidanjem osobnosti i
slobode! S pravom. Rije je odista o ukidanju buroaske osobnosti,
buroaske samostalnosti i buroaske slobode.
Pod slobodom se unutar sadanjeg graanskog odnosa proizvodnje
razumije slobodna trgovina, slobodna kupnja i prodaja.
Ako meutim padne trgovanje, pada i slobodno trgovanje. Sve te
prie o slobodnom trgovanju kao i sve ostale slobodarske deklamacije
nae buroazije imaju uope nekog smisla samo u odnosu na vezano
trgovanje, u odnosu na porobljenog graanina srednjeg vijeka, ali ne
i u odnosu na komunistiko ukidanje trgovanja, buroaskih odnosa
proizvodnje i buroazije same.
Vi se uasavate nad time to mi elimo ukinuti privatno vlasnitvo.
Ali u vaem postojeem drutvu privatno vlasnitvo je ukinuto za
devet desetina njegovih lanova; ono i postoji upravo zato to ne
postoji za tih devet desetina. Vi nam dakle predbacujete to elimo
ukinuti vlasnitvo koje kao nunu pretpostavku ima to da ogromna
veina drutva ne posjeduje nikakvo vlasnitvo.
Vi nam jednom rijeju predbacujete da mi hoemo ukinuti vae
vlasnitvo. Tono, mi to doista i elimo.
U trenutku u kojem se rad vie ne bude mogao preobraziti u kapital,
novac, zemljinu rentu, ukratko u drutvenu mo koja se moe
monopolizirati, tj. u trenutku u kojem se osobno vlasnitvo vie ne
bude moglo pretvoriti u buroasko, u tom trenutku, dakle, tvrdite vi,
bit e ukinuta i osoba.
580
Vi dakle priznajete da pod osobom ne razumijete nikoga drugoga
osim buruja, graanskog vlasnika.
A ta osoba svakako treba biti ukinuta.
Komunizam ne oduzima nikomu mo da sebi prisvaja drutvene
proizvode, on samo oduzima mo da se posredstvom tog prisvajanja
podjarmljuje tui rad.
Prigovorilo se da e s ukidanjem privatnog vlasnitva prestati svaka
djelatnost i da e nastupit sveope ljenarenje.
Po tome bi graansko drutvo ve odavno moralo propasti od
lijenosti; jer oni koji u njemu rade, ne stjeu nita, a oni koji stjeu,
ne rade nita. Svo to prigovaranje skonava u tautologiji da vie nee
biti najamnog rada im vie ne bude kapitala.
Svi prigovori koji se upuuju protiv komunistikog naina prisvajanja
i proizvodnje materijalnih proizvoda proireni su isto tako i na
prisvajanje i proizvodnju duhovnih proizvoda. Kao to je za buruja
nestanak klasnog vlasnitva ujedno i prestanak proizvodnje, tako
je za njega prestanak klasnog obrazovanja identian s nestankom
obrazovanja uope.
Obrazovanost, iji gubitak on oplakuje, za ogromnu je veinu
priuavanje za sluenje stroju.
Ali nemojte se svaati s nama mjerei ukidanje buroaskog vlasnitva
vaim buroaskim predodbama o slobodi, obrazovanju, pravu itd.
Vae ideje su i same proizvodi graanskih odnosa proizvodnje i
vlasnitva, kao to je i vae pravo samo volja vae klase uzviena do
zakona, volja iji je sadraj dan u materijalnim uvjetima ivota vae
klase.
Na interesu zasnovana predodba u kojoj vi vae odnose proizvodnje
i vlasnitva pretvarate iz povijesnih odnosa, prolaznih s razvojem
proizvodnje, u vjene zakone prirode i uma, zajednika vam je sa
svim propalim vladajuim klasama. Ono to podrazumijevate pod
antikim vlasnitvom, ono to podrazumijevate pod feudalnim
vlasnitvom, vie ne smijete podrazumijevati pod graanskim
vlasnitvom.
Ukidanje obitelji! ak i krajnji radikali zgraaju se nad ovom
sramotnom namjerom komunista.
581
Na emu poiva suvremena, graanska obitelj? Na kapitalu, na
privatnoj zaradi. U potpuno razvijenom obliku ona postoji samo za
buroaziju; ali ona nalazi svoju dopunu u injenici da je proleter
prisilno lien svoje obitelji kao i u javnoj prostituciji.
Obitelj buruja iezava naravno zajedno s padom ove njene dopune
i obje nestaju s nestankom kapitala.
Predbacujete li nam da elimo ukinuti roditeljsko izrabljivanje djece?
Priznajemo taj zloin. Ali, kaete vi, da mi zamjenjujui kuni odgoj
drutvenim, ukidamo najprisnije odnose meu ljudima.
A nije li i va odgoj odreen drutvom? Drutvenim odnosima unutar
kojih vi odgajate izravnijim ili neizravnijim upletanjem drutva
posredstvom kole itd.? Nisu komunisti ti koji pronalaze utjecaj
drutva na odgoj; oni samo mijenjaju njegov karakter, oni otimaju
odgoj utjecaju vladajue klase.
Graanske fraze o obitelji i odgoju, o prisnom odnosu roditelja i
djece postaju tim odvratnije to je vei utjecaj krupne industrije na
obitelj proletera koja kida sve veze meu njenim lanovima, a djecu
pretvara u obinu trgovaku robu i instrumente rada.
Ali vi komunisti elite uvesti zajednicu ena, vie na nas u koru cijela
buroazija.
Buruj vidi u svojoj eni puki instrument proizvodnje. uje da se
instrumenti za proizvodnju trebaju iskoritavati zajedniki i ne moe
zamisliti nita drugo nego da e udes zajednikog iskoritavanja
jednako pogoditi i ene.
On ne sluti kako je rije upravo o tome da se ukine poloaj u kojem
su ene tek puki instrumenti proizvodnje.
Uostalom, nita nije smjenije od visokomoralnog uasavanja naih
buruja o navodnoj slubenoj zajednici ena koju ele stvoriti
komunisti. Komunisti nemaju potrebe uvoditi zajednicu ena, ona je
gotovo uvijek postojala.
Nai buruji, nezadovoljni time to im ene i keri njihovih proletera
stoje na raspolaganju, a da o slubenoj prostituciji uope i ne
govorimo, nalaze glavno zadovoljstvo u tome da zavode supruge
jedni drugima.
Graanski brak u stvarnosti i nije nita drugo nego zajednica ena.
Najvie to se moe predbaciti komunistima jest da na mjesto jedne
582
takve licemjerno prikrivene, ele uvesti slubenu, otvorenu zajednicu
ena. Uostalom, po sebi se razumije da s ukidanjem sadanjih odnosa
proizvodnje nestaje i zajednica ena koja iz njih proizlazi, tj. slubena
i neslubena prostitucija.
Komunistima je nadalje predbaeno da oni ele ukinutu domovinu,
nacionalnost.
Radnici nemaju domovinu. Ne moe im se uzeti ono to nemaju. No,
ako se proletarijat najprije mora doepati politike vlasti, podii do
nacionalne klase, samoga sebe konstituirati kao naciju, onda je on jo
uvijek nacionalan, premda nipoto u smislu buroazije.
Nacionalne posebnosti i suprotnosti meu narodima sve vie
i vie nestaju s razvojem buroazije, sa slobodom trgovine,
svjetskim tritem, jednoobraznou industrijske proizvodnje i njoj
odgovarajuih ivotnih odnosa.
Vlast proletarijata uinit e da oni jo vie nestanu. Ujedinjena
akcija, barem civiliziranih zemalja, jedan je od prvih uvjeta njegova
osloboenja.
U mjeri u kojoj se ukida eksploatacija jedne individue od strane
druge, ukida se i eksploatacija jedne nacije od strane druge.
S padom suprotnosti klasa unutar nacije, pada i neprijateljski stav
jedne nacije prema drugoj.
Optube koje se protiv komunizma podiu s religijskih, filozofskih
i openito ideolokih gledita, ne zasluuju nikakvo podrobnije
razmatranje.
Zar je potreban dublji uvid da bi se shvatilo kako se sa ivotnim
uvjetima ljudi, s njihovim drutvenim odnosima, s njihovim
drutvenim postojanjem mijenjaju i njihove predodbe, nazori i
pojmovi, jednom rijeju, njihova svijest?
to drugo dokazuje povijest ideja nego da se duhovna proizvodnja
preobraava s materijalnom? Vladajue ideje nekog vremena bile su
uvijek samo ideje vladajue klase.
Govori se o idejama koje revolucioniraju cijelo drutvo; time se
samo izrie injenica da su se unutar starog drutva izgradili elementi
jednog novoga, da s raspadanjem starih uvjeta ivota ide u korak i
raspadanje starih ideja.
583
Kada je stari svijet stao propadati, kranska religija pobijedila
je stare religije. Kada su kranske ideje u 18. stoljeu podlegle
idejama prosvjetiteljstva, feudalno je drutvo vodilo smrtnu borbu s
tada revolucionarnom buroazijom. Ideje slobode savjesti i slobode
religije bile su samo izraz vladavine slobodne konkurencije na
podruju savjesti.
Ali, rei e netko, religijske, moralne, filozofske, politike, pravne
ideje itd., ipak su se modificirale kroz povijesni razvoj. Religija, moral,
filozofija, politika i pravo uvijek su se odrali u tim mijenama.
Uz to postoje i vjene istine kao sloboda, pravinost itd., koje su
zajednike svim drutvenim stanjima. Komunizam ukida vjene
istine, ukida religiju, ukida moral, umjesto da im d novi oblik, a
to dakle znai da on proturjei cijelom dosadanjem povijesnom
razvoju.
Na to se svodi ova optuba? Povijest dosadanjeg drutva kretala
se u klasnim suprotnostima koje su u razliitim razdobljima imale
razliite oblike.
Meutim, kakav god oblik te klasne suprotnosti imale, izrabljivanje
jednog dijela drutva od strane drugog, injenica je zajednika svim
proteklim stoljeima. Otuda nije nikakvo udo da se drutvena svijest
svih stoljea, usprkos svoj mnogostrukosti i raznolikosti, kree u
stanovitim zajednikim oblicima, oblicima svijesti koji se potpuno
gube tek s potpunim nestankom klasnih suprotnosti.
Komunistika revolucija je najradikalniji prekid s naslijeenim
odnosima vlasnitva; nikakvo udo da ona i najradikalnije prekida s
naslijeenim idejama.
Ipak, ostavimo prigovore buroazije protiv komunizma.
Ve smo gore vidjeli da je prvi korak u radnikoj revoluciji podizanje
proletarijata u radniku klasu, izborenje demokracije.
Proletarijat e svoju politiku vlast iskoristiti za to da buroaziji
postupno otme sav kapital, da sve instrumente proizvodnje centralizira
u rukama drave, tj. proletarijata organiziranog u vladajuu klasu i da
to je mogue bre uvea masu proizvodnih snaga.
To se u poetku moe dogoditi samo posredstvom despotskog
posezanja u pravo vlasnitva i u graanske odnose proizvodnje,
dakle posredstvom mjera koje ekonomski izgledaju nedostatne i
584
neodrive, ali koje u kretanju nadilaze same sebe i koje su neizbjene
kao sredstvo za obavljanje prevrata u cijelom nainu proizvodnje.
Te e mjere biti dakako razliite ve prema razliitim zemljama.
Za najnaprednije zemlje sljedee mjere mogu ipak biti najveim
dijelom ope primjenjive:
1. Eksproprijacija zemljinog vlasnitva i upotreba zemljine rente
za dravne izdatke.
2. Jak progresivni porez.
3. Ukidanje prava nasljedstva.
4. Konfiskacija vlasnitva svih emigranata i pobunjenika.
5. Centralizacija kredita u rukama drave posredstvom nacionalne
banke s dravnim kapitalom i iskljuivim monopolom.
6. Centralizacija cjelokupnog transporta u rukama drave.
7. Umnoavanje nacionalnih tvornica, proizvodnih instrumenata,
krenje i poboljavanje zemljita prema zajednikom planu.
8. Jednaka radna prisila za sve, stvaranje industrijskih armija,
posebice za zemljoradnju.
9. Ujedinjenje pogona zemljoradnje i industrije, djelovanje u
pravcu postupnog uklanjanja suprotnosti izmeu grada i sela.
10. Javni i besplatni odgoj sve djece. Odstranjivanje tvornikog
rada djece u njegovu dananjem obliku. Ujedinjavanje odgoja s
materijalnom proizvodnjom.
Kada s vremenom nestanu klasne razlike i kada se sva proizvodnja
koncentrira u rukama udruenih individua, javna e vlast izgubiti
politiki karakter. Politika vlast u pravom smislu je organizirana
vlast jedne klase za ugnjetavanje druge. Kada se proletarijat u borbi
protiv buroazije nuno ujedini u klasu, kada revolucijom uini od
sebe vladajuu klasu i kao ta vladajua klasa ukine stare odnose
proizvodnje, onda e ukidanjem tih odnosa proizvodnje ukinuti i
uvjete opstanka klasne suprotnosti klasa uope, a time i svoju vlastitu
vladavinu kao klase.
Na mjesto starog graanskog drutva s njegovim klasam i klasnim
suprotnostima stupa asocijacija u kojoj je slobodan razvoj svakog
pojedinca uvjet slobodnog razvoja za sve.
585
III.
Socijalistika i komunistika literatura
1. Reakcionarni socijalizam
a) Feudalni socijalizam
Francuska i engleska aristokracija bila je po svom povijesnom polo-
aju pozvana da pie pamflete protiv modernog graanskog drutva.
U francuskoj srpanjskoj revoluciji 1830., u engleskom pokretu za
parlamentarnu reformu ona je jo jednom podlegla omrznutom
skorojeviu. O nekoj ozbiljnoj politikoj borbi vie nije moglo biti
ni rijei. Preostala joj je samo jo literarna borba. Ali i na podruju
literature stare fraze iz razdoblja restauracije
8
postale su nemogue.
Da bi pobudila simpatije morala je aristokracija naizgled izgubiti iz
vida svoje interese i formulirati svoju optunicu protiv buroazije
samo u interesu eksploatirane radnike klase. Zadovoljtina koju
je priredila sebi sastojala se u tome da je smjela pjevuiti pogrdne
pjesmice na raun svog gospodara i aputati mu u uho vie ili manje
zloslutna proroanstva.
Na taj je nain nastao feudalni socijalizam, upola alopojka, upola
paskvila, upola odjek prolosti, upola prijetnja budunosti, pogaajui
katkada buroaziju u srce gorkom, duhovito poraavajuom osudom,
ali uvijek djelujui komino potpunom nesposobnou za shvaanje
hoda moderne povijesti.
Oni su mahali proleterskom prosjakom torbom da bi okupili narod za
sobom. Ali kad god je narod poao za njima, ugledao je na njihovim
stranjicama stare feudalne grbove i razbjeao se uz glasan smijeh i
bez respekta.
Jedan dio francuskih legitimista i Mlada Engleska najbolje su izveli
ovu predstavu.
8 Ne misli se na englesku restauraciju od 1660-1689., nego na francusku restauraciju od 1814-830.
(Engelsova napomena u engleskom izdanju od 1888.).
586
Kad feudalci dokazuju da je njihov nain izrabljivanja bio drugaiji
od graanskog izrabljivanja, onda oni samo zaboravljaju da su
izrabljivali pod sasvim razliitim i sada preivjelim okolnostima i
uvjetima. Kad dokazuju da pod njihovom vladavinom nije postojao
moderni proletarijat, onda samo zaboravljaju da je moderna buroazija
bila nuni izdanak njihova drutvenog poretka.
Uostalom, oni tako malo prikrivaju reakcionarni karakter svoje
kritike da se njihova glavna optuba protiv buroazije sastoji upravo
u tome kako se pod njihovim reimom razvija klasa koja e baciti u
zrak itav stari drutveni poredak.
Oni predbacuju buroaziji vie to to stvara revolucionarni proletarijat,
nego to uope stvara proletarijat.
Stoga oni u politikoj praksi sudjeluju u svim nasilnim mjerama
protiv radnike klase, a u obinom ivotu zadovoljavaju se time
da usprkos svim svojim napuhanim frazama pokupe zlatne jabuke
i da vjernost, ljubav i ast zamjene za trgovinu vunom, repom i
rakijom.
9
Kao to je pop uvijek iao ruku pod ruku s feudalcem, tako isto i
popovski socijalizam ide s feudalnim.
Nita lake nego kranski asketizam premazati socijalistikim
bojama! Nije li i kranstvo grmjelo protiv privatnog vlasnitva,
protiv braka, protiv drave? Nije li propovijedalo da ih treba
zamijeniti dobroinstvom i prosjaenjem, celibatom i umrtvljenjem
puti, ivotom u eliji i crkvom? Kranski socijalizam samo je sveta
vodica kojom pop posveuje srdbu aristokrata.
b) Malograanski socijalizam
Feudalna aristokracija nije jedina klasa koju je sruila buroazija i
iji su uvjeti ivota zakrljali ili odumrli u modernom graanskom
drutvu. Srednjovjekovno sitno graanstvo i sitni seljaki stale bili
su prethodnici moderne buroazije. U industrijski i trgovaki manje
9 To se odnosi poglavito na Njemaku gdje agrarno plemstvo i junkeri najvei dio svojih imanja
eksploatiraju za svoj raun pomou upravitelja, a pored toga su krupni proizvoai eera od repe i rakije
od krumpira. Bogatiji engleski aristokrati nisu zasad dotle pali; ali i oni znaju kako se opadajua renta
moe nadoknaditi davanjem svoga imena vie ili manje sumnjivim osnivaima akcionarskih drutava.
(Engelsova napomena u engleskom izdanju od 1888.).
587
razvijenim zemljama ta klasa i dalje vegetira pored buroazije koja
se uzdie.
U zemljama u kojima se razvila moderna civilizacija obrazovalo se
jedno novo sitno graanstvo koje lebdi izmeu proletarijata i buro-
azije i koje se stalno iznova formira kao dopunski dio graanskog
drutva. Njene lanove meutim konkurencija neprestano baca u
proletarijat, tovie, oni su prisiljeni uvidjeti kako se s razvojem
krupne industrije pribliava trenutak u kojem e oni kao samostalni
dio modernog drutva u potpunosti nestati i kada e u trgovini,
manufakturi i zemljoradnji biti zamijenjeni nadzornicima i slugama.
U zemljama kao to je Francuska, gdje seljaka klasa sainjava
daleko preko polovice stanovnitva, bilo je prirodno da su oni pisci
koji su istupali za proletarijat, a protiv buroazije, u svojoj kritici
buroaskog reima primjenjivali malograanska i sitnoseljaka
mjerila i da su na stranu radnika stali sa stajalita malograanstva.
Tako se stvorio malograanski socijalizam. Sismondi je predvodnik
te literature, ne samo u Francuskoj nego i u Engleskoj.
Taj je socijalizam veoma otroumno ralanio proturjeja modernih
odnosa proizvodnje. Razotkrio je licemjerna uljepavanja ekono-
mista. Nepobitno je dokazao razorno djelovanje strojeva i podjele
rada, koncentraciju kapitala i zemljinog posjeda, prekomjernu
proizvodnju, krize, nunu propast malih graana i seljaka, bijedu
proletarijata, anarhiju u proizvodnji, neizdrivi nesrazmjer u raspo-
djeli bogatstva, industrijski rat do unitenja meu nacijama, raspa-
danje starih obiaja, starih obiteljskih odnosa, starih narodnosti.
Meutim, po svom pozitivnom sadraju, ovaj socijalizam eli: ili
ponovo uspostaviti stara sredstva za proizvodnju i promet, a s njima
i stare odnose vlasnitva, odnosno staro drutvo, ili eli moderna
sredstva za proizvodnju i promet nasilno zatvoriti u okvir starih
vlasnikih odnosa, okvir koji su oni razbili i koji su morali razbiti. U
oba sluaja on je reakcionaran i utopistiki u isti mah.
Cehovstvo u industriji i patrijarhalna privreda na selu, to je njegova
posljednja rije.
U svom daljem razvoju taj se pravac izgubio u kukavikom
mamurluku.
588
c) Njemaki ili istinski socijalizam
Francuska socijalistika i komunistika literatura, koja je nastala
pod pritiskom vladajue buroazije i koja predstavlja literarni
izraz borbe protiv te vladavine, prenesena je u Njemaku u vrijeme
kad je buroazija upravo zapoela svoju borbu protiv feudalnog
apsolutizma.
Njemaki filozofi, polufilozofi i profinjene due sa udnjom su se
dohvatili te literature zaboravljajui pritom da zajedno s unosom onih
spisa iz Francuske nisu istodobno u Njemaku unesene i francuske
ivotne prilike. U odnosu na njemake prilike francuska je literatura
izgubila svako neposredno praktino znaenje i poprimila isto
literarni izgled. Ona je morala izgledati kao dokona spekulacija o
istinskom drutvu, o ozbiljenju ljudskoga bia. Tako su za njemake
filozofe 18. stoljea zahtjevi prve francuske revolucije imali samo
smisao opih zahtjeva praktikog uma, a ispoljavanje volje
revolucionarne francuske buroazije znailo je u njihovim oima
zakone iste volje, volje kakva mora biti, istinski ljudske volje.
Iskljuivi rad njemakih literata sastojao se u tome da usuglase nove
francuske ideje sa svojom starom filozofskom svijeu, ili bolje
reeno, da usvoje francuske ideje sa svog filozofskog stajalita.
To usvajanje zbilo se na isti nain na koji ovjek openito usvaja neki
strani jezik, naime prevoenjem.
Poznato je kako su redovnici preko rukopisa klasinih djela starog
poganskog doba ispisivali neukusne katolike ivotopise svetaca.
Njemaki literati postupili su s profanom francuskom literaturom
obrnuto. Oni su svoje filozofske besmislice ispisali iza francuskog
originala. Tako su na primjer iza francuske kritike novanih odnosa
napisali otuenje ljudskog bia, iza francuske kritike buroaske
drave napisali su ukidanje vladavine apstraktno opega, itd.
Ovo podmetanje filozofskih fraza pod francuski povijesni kriticizam
oni su krstili imenima filozofija ina, istinski socijalizam,
njemaka znanost socijalizma, filozofsko utemeljenje socija-
lizma itd.
Tako je francusko-socijalistika komunistika literatura formalno bila
ukopljena. Kako je u rukama Nijemca ona prestala izraavati borbu
jedne klase protiv druge, Nijemac je bio svjestan da je prevladao
francusku jednostranost, da je umjesto istinskih potreba zastupao
589
potrebu istine, umjesto interesa proletarijata interese ljudskoga bia,
ovjeka uope, ovjeka koji ne pripada nikakvoj klasi, koji ak
uope ne pripada stvarnosti, nego tek maglovitom nebu filozofske
fantazije.
Taj njemaki socijalizam koji je svoje bespomone kolske vjebe
uzimao tako ozbiljno i sveano, i tako ih vaarski rastrubio, ipak je
malo po malo izgubio svoju pedanterijsku nevinost.
Borba njemake, posebice pruske buroazije, protiv feudalaca i
apsolutne kraljevine, jednom rijeju liberalni pokret, postala je
ozbiljnija.
Istinskom socijalizmu bila je tako ponuena eljena prigoda da
politikom pokretu suprotstavi socijalistike zahtjeve.
Da baci tradicionalne anateme na liberalizam, na predstavniku
dravu, na graansku konkurenciju, graansku slobodu tiska,
graansko pravo, graansku slobodu i jednakost i da narodnoj masi
dri propovjedi, kako ona u tom graanskom pokretu nema to dobiti,
nego naprotiv, sve izgubiti. Njemaki je socijalizam pravodobno
zaboravio da je francuska kritika, iji je neduhoviti odjek on bio,
imala za pretpostavku moderno graansko drutvo s odgovarajuim
materijalnim uvjetima ivota i primjerenom politikom konstitu-
cijom, dakle sve same pretpostavke koje je u Njemakoj tek trebalo
izboriti.
On je sluio njemakim apsolutistikim vladama s njihovom prat-
njom od popova, uitelja, seljakih junkera, birokrata kao eljeno
strailo protiv buroazije koja se pretei stala uzdizati.
On je tvorio sladunjavu dopunu gorkim bievima i puanim kuglama
kojima su iste vlade obraivale njemake radnike ustanke.
Dok je istinski socijalizam na taj nain postao oruje u rukama
vlada protiv njemake buroazije, on je i neposredno zastupao
reakcionarni interes, interes sitnog njemakog graanstva. U
Njemakoj, malograanstvo koje je naslijeeno iz 16. stoljea i koje
se od tog vremena u razliitim oblicima uvijek iznova pojavljuje,
tvori navlastiti drutveni temelj postojeeg stanja.
Njegovo odranje jest odranje postojeeg njemakog stanja. Ono
se boji da e pod industrijskom i politikom vladavinom buroazije
sigurno propasti, s jedne strane uslijed koncentracije kapitala, s druge,
nadolaskom revolucionarnog proletarijata. Njemu se uinilo da e
590
mu istinski socijalizam jednim udarcem ubiti obje muhe. Stoga se
rairio poput kakve epidemije.
To ruho, satkano od spekulativne pauine, izvezeno cvjetiima
krasnorjeivosti, natopljeno boleljivim suzama sentimentalne
ljubavi, to nakieno ruho u koje su njemaki socijalisti obukli ono
nekoliko svojih mravih vjenih istina, samo je uvealo prou
njihove robe kod te publike.
Sa svoje strane, njemaki socijalizam sve vie je prepoznavao svoj
poziv u tome da bude nadmeni zastupnik ove sitnograantine.
On je proglasio njemaku naciju normalnom nacijom i njemakog
malograanina normalnim ovjekom. On je svakoj njegovoj niskosti
davao neki skriveni, vii, socijalistiki smisao, u kome je svaka niskost
znaila svoju suprotnost. On je izvukao posljednju konzekvenciju
istupivi izravno protiv grubo destruktivne tendencije komunizma
i objavljujui svoju nepristranu uzvienost iznad svake klasne borbe.
Osim vrlo malo izuzetaka, sve to u Njemakoj krui od tobonjih
socijalistikih i komunistikih spisa, spada u oblast ove prljave,
demoralizatorske literature.
10
2. Konzervativni ili buroaski socijalizam
Jedan dio buroazije eli otkloniti socijalne nedae kako bi osigurao
opstanak graanskog drutva.
Ovamo pripadaju ekonomisti, filantropi, humanitarci, popravljai
poloaja radnike klase, organizatori dobrotvorstva, zatitnici
ivotinja, osnivai trezvenjakih udruga, sitni reformatori svih
moguih vrsta. Taj buroaski socijalizam razraen je do itavih
sustava.
Kao primjer navodimo Proudhonovu Filozofiju bijede.
Socijalistiki buruji ele ivotne uvjete modernog drutva bez borbi
i opasnosti koje iz njih nuno proizlaze. Oni ele postojee drutvo
s odbitkom elemenata koji ga revolucioniraju i rastau. Oni ele
buroaziju bez proletarijata. Naravno da buroazija predstavlja sebi
svijet u kojem ona vlada kao najbolji svijet. Buroaski socijalizam
izgrauje ovu utjenu predodbu u polusustav ili u cijeli sustav. Kad
10 Revolucionarna oluja od 1848 otpuhala je ovaj jadni pravac i oduzela njegovim nositeljima volju
da se i dalje zanimaju za socijalizam. Glavni predstavnik i klasini tip ovoga pravca jeste g. Karl Grn.
(Engelsova napomena u njemakom izdanju od 1890.)
591
on poziva proletarijat da ozbilji njegov sustav kako bi uao u novi
Jeruzalem, onda on u osnovi zahtijeva od njega samo to da ostane
u sadanjem drutvu, ali da odbaci mrnjom zadojene predodbe o
njemu.
Drugi, manje sustavni, a vie praktini oblik socijalizma pokuavao
je radnikoj klasi ogaditi svaki revolucionarni pokret dokazujui
da njoj ne moe koristiti ova ili ona politika promjena, nego samo
promjena materijalnih uvjeta ivota, ekonomskih odnosa. Pod
promjenom materijalnih uvjeta ivota taj socijalizam meutim
nipoto ne razumije ukidanje graanskih odnosa proizvodnje, to
je mogue samo revolucionarnim putem, nego administrativna
poboljanja koja se obavljaju na tlu ovih odnosa proizvodnje, koja
dakle ne mijenjaju nita u odnosu kapitala i najamnog rada, nego
u najboljem sluaju umanjuju buroaziji trokove njene vladavine i
pojednostavljuju njeno upravljanje dravom.
Svoj odgovarajui izraz postie buroaski socijalizam tek ondje gdje
postaje pukom govornikom figurom.
Slobodna trgovina! - u interesu radnike klase; zatitne carine! - u
interesu radnike klase; zatvorska reforma! - u interesu radnike klase;
to je zadnja, jedina ozbiljno miljena rije buroaskog socijalizma.
Socijalizam buroazije sastoji se upravo u tvrdnji da su buruji
buruji - u interesu radnike klase.
3. Kritiko-utopistiki socijalizam i komunizam
Ovdje ne govorimo o literaturi koja je u svim velikim modernim
revolucijama izraavala zahtjeve proletarijata (spisi Babeufa itd.).
Prvi pokuaji proletarijata u vrijeme sveope uznemirenosti, u
razdoblju ruenja feudalnog drutva, pokuaji da izravno ostvari
svoj vlastiti klasni interes, nuno su propali zbog nerazvijenosti
samog proletarijata kao i nepostojanja materijalnih uvjeta za
njegovo osloboenje koji su upravo proizvod graanske epohe.
Revolucionarna literatura koja je pratila ove prve pokrete proletarijata
po svom sadraju nuno je reakcionarna. Ona nauava opi asketizam
i sirovu jednakost.
Pravi socijalistiki i komunistiki sustavi, sustavi Saint-Simona,
Fouriera, Owena itd., pojavljuju se u prvom nerazvijenom razdoblju
592
borbe izmeu buroazije i proletarijata koji smo gore prikazali (Vidi
Buroazija i proletarijat).
Pronalazai tih sustava vide dodue suprotnost klasa kao i djelo-
tvornost rastakajuih elemenata u samom vladajuem drutvu.
Ali na strani proletarijata oni nisu ugledali nikakvu povijesnu
samodjelatnost, nikakav njemu svojstveni politiki pokret.
Kako razvoj klasnih suprotnosti ide ukorak s razvojem industrije, oni
ne nalaze ni materijalne uvjete za osloboenje proletarijata i tragaju
za nekom drutvenom znanou, drutvenim zakonitostima da bi
stvorili te uvjete.
Na mjesto drutvene djelatnosti mora stupiti njihova osobna
pronalazaka djelatnost, na mjesto povijesnih uvjeta osloboenja,
fantastini uvjeti, na mjesto postepenog organiziranja proletarijata
u klasu mora stupiti jedna osobito izmiljena organizacija drutva.
Predstojea svjetska povijest za njih se svodi na propagandu i
praktino izvoenje njihovih drutvenih planova.
Oni su dodue svjesni da u svojim planovima zastupaju poglavito
interese radnike klase kao klase koja najvie pati. Proletarijat postoji
za njih samo pod ovim gleditem klase koja najvie pati.
Nerazvijeni oblik klasne borbe, kao i njihov vlastiti ivotni poloaj,
donose sa sobom meutim i to da oni vjeruju kako su uzvieni daleko
iznad te klasne suprotnosti. Oni ele poboljati ivotni poloaj
svih lanova drutva, pa tako i onih najprivilegiranijih. Otuda oni
neprestano apeliraju na itavo drutvo bez razlike, pa ak preteno
na vladajuu klasu. Dovoljno je samo razumjeti njihov sistem pa ga
priznati za najbolji mogui plan najboljeg mogueg drutva.
Stoga oni odbacuju svaku politiku, posebice svaku revolucionarnu
akciju, oni ele do svoga cilja doi mirnim putem te pokuavaju
malim eksperimentima, koji naravno promauju, i snagom primjera
prokriti put novom drutvenom evanelju.
Ovo fantastino ocrtavanje budueg drutva nastaje u vrijeme kad je
proletarijat jo krajnje nerazvijen, kada dakle jo i sam fantastino
shvaa svoj vlastiti poloaj, nastaje iz njegovih prvih tenji k opoj
promjeni drutva koju nasluuje.
Socijalistiki i komunistiki spisi sastoje se meutim i iz kritikih
elemenata. Oni napadaju sve temelje postojeeg drutva. Zato
su oni pruili visokovrijedan materijal za prosvjeenje radnika.
593
Njihove pozitivne postavke o buduem drutvu, na primjer, ukidanje
suprotnosti izmeu grada i sela, ukidanje obitelji, privatne zarade,
najamnog rada, proglaavanje drutvene harmonije, pretvaranje
drave u puku upravu nad proizvodnjom - sve ove njihove postavke
izraavaju samo odstranjivanje klasne suprotnosti koja se upravo tek
poinje razvijati, koju oni poznaju tek u njenoj prvoj bezoblinoj
neodreenosti. Zato i same te postavke imaju jo isto utopistiki
smisao.
Znaenje kritiko-utopistikog socijalizma i komunizma stoji u
obrnutom razmjeru prema povijesnom razvoju. to se klasna borba
vie razvija i uobliuje, to vie ovo fantastino uzdizanje nad njom,
ovo njeno fantastino poricanje, gubi svaku praktinu vrijednost,
svako teorijsko opravdanje. Stoga, ako su tvorci ovih sistema u
mnogom pogledu bili i revolucionarni, njihovi uenici svaki puta
tvore reakcionarne sekte. Oni se vrsto pridravaju starih pogleda
svojih uitelja ak i kad su ovi u suprotnosti s daljnjim povijesnim
razvojem proletarijata. Otuda oni dosljedno nastoje otupiti klasnu
borbu i izmiriti suprotnosti. Oni jo uvijek sanjare o pokuajima
ostvarenja svojih drutvenih utopija, o osnivanju pojedinih
falanstera, utemeljenju home-kolonija, o podizanju neke male
Ikarije
11
- depnog izdanja novog Jeruzalema - a za izgradnju svih
tih panjolskih dvorova moraju apelirati na filantropiju graanskih
srdaca i novanika. Postupno oni padaju u kategoriju gore opisanih
reakcionarnih ili konzervativnih socijalista i razlikuju se od njih
samo jo sustavnijom pedanterijom, fanatinim praznovjerjem u
udotvorno djelovanje njihove drutvene znanosti.
Zbog toga oni s ogorenjem nastupaju protiv svakog politikog
pokreta radnika koji je mogao proizai samo iz slijepe nevjerice u to
novo evanelje.
Owenisti u Engleskoj, Fourieovci u Francuskoj reagiraju ondje protiv
artista a ovdje protiv reformista.
11 Falanster (Phalanstres) - naziv za socijalistike kolonije po planu Charlesa Fouriera; Ikarija - ime
koje je Cabet dao svojoj utopiji, a kasnije svojoj komunistikoj koloniji u Americi. (Engelsova napomena
u engleskom izdanju od 1888.).
Home-colonies (kolonije u unutranjosti) - naziv koji je Owen dao svojim komunistikim uzornim
drutvima. (Engelsova napomena u njemakom izdanju od 1890.).
594
IV.
Stav komunista u odnosu na razliite
oporbene stranke
Nakon onoga to je reeno u II. odjeljku, odnos komunista prema
ve konstituiranim radnikim strankama, dakle njihov odnos prema
artistima u Engleskoj i agrarnim reformistima u Sjevernoj Americi
potpuno je jasan.
Komunisti se bore za postizanje neposrednih ciljeva i interesa radnike
klase, ali u sadanjem pokretu oni ujedno zastupaju i budunost
tog pokreta. U Francuskoj, komunisti se prikljuuju socijalistiko-
demokratskoj stranci
12
protiv konzervativne i radikalne buroazije,
ne odriui se zbog toga prava na kritiki odnos prema frazama i
iluzijama koje potjeu iz revolucionarne tradicije.
U vicarskoj oni podupiru radikale, ne zaboravljajui da se ta stranka
sastoji iz proturjenih elemenata, dijelom iz demokratskih socijalista
u francuskom smislu, djelom iz radikalnih buruja.
Meu Poljacima komunisti podupiru stranku koja agrarnu revoluciju
dri uvjetom nacionalnog osloboenja. To je ona ista stranka koja je
povela krakovski ustanak 1846.
U Njemakoj, im buroazija istupi revolucionarno, Komunistika
se partija bori zajedno s njom protiv apsolutne monarhije, feudalnog
zemljoposjeda i malograanstva.
Ona meutim ne proputa ni jedan trenutak a da u radnik ne stvori
to je mogue jasniju svijest o neprijateljskoj suprotnosti buroazije
i proletarijata, kako bi njemaki radnici one iste drutvene i politike
uvjete, koje buroazija mora ostvariti svojom vladavinom, mogli
odmah, kao svoje vlastito oruje, okrenuti protiv te iste buroazije,
kako bi nakon ruenja reakcionarnih klasa u Njemakoj smjesta
otpoela borba protiv same buroazije.
Komunisti obraaju glavnu pozornost na Njemaku zato to Njemaka
stoji neposredno pred graanskom revolucijom i zato to ona obavlja
12 To je stranka koju je u parlamentu predstavljao Ledru-Rollin, u knjievnosti Louis Blanc, u dnevnom
tisku La Rforme. Ime socijal-demokracija znailo je kod onih koji su ga izmislili dio demokratske ili
republikanske stranke obojen vie ili manje socijalistiki. (Engelsova napomena u engleskom izdanju iz
1888.)
595
taj prevrat pod naprednijim uvjetima evropske civilizacije uope i sa
daleko razvijenijim proletarijatom nego Engleska u sedamnaestom
i Francuska u osamnaestom stoljeu, dakle zato to njemaka
graanska revolucija moe biti samo neposredna predigra proleterske
revolucije.
Jednom rijeju, komunisti posvuda podupiru svaki revolucionarni
pokret koji se bori protiv postojeeg drutvenog i politikog stanja.
U svim tim pokretima oni kao temeljno pitanje pokreta istiu pitanje
vlasnitva, bez obzira na veu ili manju razvijenost njegova oblika.
Komunisti napokon rade posvuda na povezivanju i sporazumijevanju
demokratskih stranaka svih zemalja.
Komunisti s prezirom odbijaju prikrivati svoje poglede i namjere. Oni
otvoreno izjavljuju da se njihovi ciljevi mogu postii samo nasilnim
obaranjem itavog dosadanjeg drutvenog poretka. Neka vladajue
klase drhte pred komunistikom revolucijom. U njoj proleteri nemaju
izgubiti nita osim svojih okova. A imaju dobiti itav svijet.
Proleteri svih zemalja, ujedinite se!
596

Manifest Komunističke Partije PDF

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Manifest Komunističke Partije PDF

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

565

You might also like