DINDARI

BIBLIOGRAFIJA
IZVORI

Plinije Stariji 2004.: Plinije Stariji, <<Zemljopis starog svijeta>>, Uro Pasini, Split: Knjievni krug
Strabon 1969.: The Geography of Strabo, H.L.Jones, LCL, London, W. Heinemann Cambridge (Massachusetts), Harvard University Press

LITERATURA

ARHEOLOKI LEKSIKON BiH, Tom I 1988.: Arheoloki leksikon Bosne i Hercegovine, ZEMALJSKI MUZEJ BOSNE I HERCEGOVINE , Sarajevo
BOJANOVSKI 1988.: Ivo Bojanovski, Bosna i Hercegovina u antiko doba, ANU BiH, Dijela, LXVI, CBI, 6.
BOJANOVSKI 1982.: Ivo Bojanovski, Sluajni arheoloki nalazi s podruja Domavije, lanci i graa za kulturnu istoriju istone Bosne, knjiga
XIV. 137 153.
IMAMOVI 2002.: Enver Imamovid, Srebrenica i okolina u rimsko doba, lanci i graa za kulturnu historiju Istone Bosne, knjiga 17, Tuzla.
MESIHOVI 2011A.: Salmedin Mesihovid 2011: Plinijevske peregrinske civitates na prostoru dananje Bosne i Hercegovine, Vjesnik za
arheologiju i povijest dalmatinsku, Vol.104, Split, 2011, str. 55 78.
MESIHOVI 2011B.: Salmedin Mesihovid, ANTIQVI HOMINES BOSNAE, Sarajevo
PATSCH 1907.: Carl Patsch, Arheoloko epigrafska istraivanja povijesti rimske provincije Dalmacije, Glasnik Zemaljskog muzeja u Sarajevu
XIX, Sarajevo.
KEGRO 1999.: Ante kegro, Gospodarstvo rimske provincije Dalmacije, Zagreb: Hrvatski studiji Sveuilita u Zagrebu.
ZOTOVI 2003.: Radmila Zotovid, Romanization of the population of the eastern part of the Roman province of Dalmatia, Balcanica, br. 34.,
19. 38.
ZOTOVI 1987.: Mihajlo Zotovid, Problem mlaeg gvozdenog doba u zapadnoj Srbiji u svetlu otkrida u Krajinovidima kod Priboja, Godinjak
CBI, XXV/23, 1987.

UVOD
U ovom radu de biti razmatran ilirski narod Dindari koji su ivjeli na podruju oko srednjeg
toka rijeke Drine. Bili su zastupljeni i sa zapadne strane rijeke Drine (BiH) i sa istone strane
rijeke (Srbija). Nastanjivali su taj prostor I prije dolaska Rimljana i u toku rimske vlasti. U
istonoj Bosni pored Drine ponikla su dva rimska municipaliteta: Mun.Malvesiatium i
Domavia. Takoer na jugu je postojao Mun S ... ali sredite tog municipija nije bilo na
podruju dananje BiH, ved je samo jedan njegov dio obuhvatao podruje dananje drave
BiH. U ovom radu su obraena dva rimska municipaliteta ved spomenuta a to su Mun.
Malvesiatium i Domavia, jer za ta podruja raspolae se sa znatno vie dokaza u vidu
epigrafskih spomenika da su to podruje nastanjivali spomenuti ilirski narod Dindari.
Najbitnije djelo koje je koriteno u ovom radu je djelo Ive Bojanovskog Bosna i Hercegovina
u antiko doba. Ostala djela koja su doprinijela izradi ovog rada su djela sljededih autora:
Salmedina Mesihovida, Radmile Zotovid, Ante kegre i dr. Takoer je u toku izrade rada
koriten i Arheoloki leksikon BiH.
Koritena metoda je tematska te unutranja i vanjska kritika izvora. Cilj ovog rada je
razjasniti porijeklo Dindara, utjecaj ostalih naroda na njih, dolazak Rimljana na ovo podruje i
romanizaciju domorodakih naroda u ovom sluaju Dindara. Dolaskom rimske vlasti na
podruje politije Dindara osniva se civitatis Dindariorum na podruju BiH i razvija se
posebno rudarstvo i metalurgija u Domaviji (Srebrenici).

PEREGRINSKE CIVITATES GORNJEG ILIRIKA
KOJE SU SE PROSTIRALE I PREKO PROSTORA
DANANJE BOSNE I HERCEGOVINE

Najvaniji podatak o etnografskoj slici ilirskih provincija potie iz djela
Naturalis historia rimskog enciklopediste Gaja Plinija Sekunda (Caius
Plinius Secundus, 23. god. n. e. 25. VIII. 79. n. e., poznatijeg kao Plinije
Stariji). Rije je o popisu peregrinskih civitates i opisu ilirskih provincija u
odjeljcima NH od III, 139 do zakljuno sa III, 152 (Slika 1). U ovim odjeljcima
se navode i domorodake zajednice koje su u potpunosti ili djelimino
naseljavale i prostore dananje Bosne i Hercegovine. Kao izvornu grau za
opis Ilirika (provincija Gornji i Donji Ilirik) Plinije Stariji je koristio i zvanine
(oficijelne) dravne dokumente, ali i djela ranijih autora kao Kalimaha i
Varona, koje izrijekom i spominje. Sudedi po podacima koje daje i nainu na
koji ih prezentira, Plinije Stariji je vjerojatno od oficijelnih dokumenata
koristio i rezultate poreznih i drugih popisa. Poto pominje princepsa
Klaudija (Tiberius Claudius Caesar Augustus Germanicus , vl. 41. 54. god. n.
e.) kao boanskog/divus (NH, III, 141) vjerojatno je koriteni popis nastao u
vrijeme vladavine Nerona (Nero Claudius Caesar Augustus Germanicus, vl.
54. 68. god. n. e.). Poto je koristio razliite izvore nastale u razliitim
historijskim kontekstima i vremenima, koji su i sami koristili razliite izvore, a
eljedi dati to je mogude koncizniji pregled, u opisu Gornjeg i Donjeg Ilirika
kod Plinija Starijeg pojavljuje se i izvjestan broj nedosljednosti, nejasnoda pa
i kontradiktornosti. Moglo bi se redi da su njegovi podaci koje crpi iz
zvaninog popisa najtaniji i najbolje odraavaju stanje iz sredine I. st. n. e.
Za podruje provincije Gornjeg Ilirika Plinije Stariji je sve civitates koje
spominje sistematizirao u tri konventa i to skardonitanski (Liburni i Japodi),
salonitanski (Delmati, Deuri, Dicioni, Mezeji, Sardeati) i naronitanski
(Kerauni, Daorsi, Dezitijati, Dokleati, Deretini, Deremisti, Dindari, Glindicioni,
Melkumani, Naresi, Skirtari, Sikuloti, Ardijejci/Vardei). Na osnovi Naturalis
historia na prostoru Gornjeg Ilirika sredinom I. st. n. e. prebivalo je najmanje
28 domorodakih naroda.

Slika 1. Karta rasprostiranja domorodakih, ilirskih naroda na prostoru
dananje Bosne i Hercegovine sredinom I. st. n. e. (posebno naglaeni Dindari,
koji su bili tema istraivanja).
Preuzeto iz: Salmedin Mesihovid 2011, Plinijevske peregrinske civitates na
prostoru dananje Bosne i Hercegovine, Vjesnik za arheologiju i povijest
dalmatinsku, Vol.104, Split, 2011, str. 55 78.


Izvori za Dindare (ilirski narod) :
Preuzeto iz: ARHEOLOKI LEKSIKON BiH, Tom I
1988, 70 str.
Brojnost Dindara i ukupna brojnost konventa kojem
pripada spomenuti ilirski narod (Dindari).

Pruzeto iz: Salmedin Mesihovid 2011, Plinijevske peregrinske civitates
na prostoru dananje Bosne i Hercegovine, Vjesnik za arheologiju i
povijest dalmatinsku, Vol.104, Split, 2011, str. 55 78.
NAKIT I NONJA,
PRAHISTORIJSKO DOBA,
PODRINJSKI TIP , Arheoloki
leksikon BiH, Tom I - TABLA 8.

UMJETNOST, PODRINJSKA
GRUPA, PRAHISTORIJKO DOBA,
Arheoloki leksikon BiH, Tom I -
TABLA 17.

NAKIT I NONJA U DOBA RIMSKE VLADAVINE SKELANI,SREBRENICA, Arheoloki leksikon BiH, Tom I - TABLA 9 NAKIT I NONJA U DOBA RIMSKE VLADAVINE SKELANI,SREBRENICA, Arheoloki leksikon BiH, Tom I - TABLA 9
NAKIT I NONJA U DOBA
RIMSKE VLADAVINE
SKELANI,SREBRENICA,
Arheoloki leksikon BiH, Tom I -
TABLA 9.

RUDARSTVO I METALURGIJA U
DOBA RIMSKE VLADAVINE,
DOMAVIA, SREBRENICA,
Arheoloki leksikon BiH, Tom I -
TABLA 16.

Na cijelom ovom oznaenom podruju, dosta prostranom ali
gorovitom, ivjeli su u predrimsko i rimsko doba Dindari.

DINDARI

Na osnovi natpisa ILJug III, 1544 = AE 1910, 216 moe se zakljuiti da je
Srednje Podrinje pripadalo politiji (u rimsko doba peregrinskoj civitas)
ilirskog naroda Dindara. Sudedi po podacima rimskog enciklopediste
Plinija Starijeg (NH, III, 143) sredinom I. st. n. e. Dindari su imali 33
dekurije (...decuriis...Dindari XXXIII.), to bi moglo iznositi oko 8 000
osoba. Nakon uguenja ustanka zapoeo je proces prvo politiko
pravne, a neto kasnije i kulturne romanizacije Dindara. Prostor dananje
opdine Srebrenica u antikom periodu je spadao u red najvanijih urbanih
i privrednih zona na cjelokupnom Zapadnom Balkanu. O tome dovoljno
svjedoanstvo pruaju do danas otkriveni ostaci materijalne kulture i
epigrafski spomenici. Sa povedavanjem eksploatacije srebra i olova i udio
doseljenika se znatno povedavao, to je samo doprinosilo ubrzavanju
procesa romanizacije i nestanka i narodnosnog i kulturnog, ali i politikog
identiteta Dindara. Znaenje prostora Srebrenice u antikom periodu vrlo
lako se uoava samo ako se ima u vidu injenica da su se na njemu razvila
dva bitna urbana centra u antiko mediteranskom smislu; i to jedan na
prostoru Gradine Sase i drugi u Skelanima. Obje urbane aglomeracije su
bile i upravna sredita za dvije jedinice municipalne organizacije provincije
Dalmacije i to pod nazivom Domavia (Gradine - Sase), koja je svoj
autonomni status unapreivala od municipija preko kolonije do
respublike, i Municipium Malvesiatium (Slika 2) (u Skelanima; ime
naselja u antici je moda bilo Malvesia ?).

Sudedi po itavom nizu natpisa na kojima se spominje njegov naziv
(Poega, Uice, Skelani, Stari Brod, Rudo, Misajlovina, Komine) sa obje
strane Drine, Municipium Malvesiatium je pod svojom jurisdikcijom
imao itavo Srednje Podrinje sve do uda Lima i Prae u Drinu. To je u
pravom smislu bila jedna Podrinjska municipalna jedinica na samom
istonom kraju provincije Dalmacije prema Meziji. Smatra se da je na
podruju istonog dijela rimske provincije Dalmacije stanovnitvo bilo
istog etnikog i kulturnog identiteta. Proces romanizacije stanovnitva
tog dijela provincije Dalmacije moe se istraiti pomodu epigrafskih
spomenika, zavjetnih spomenika i sl. Na podruju istonog dijela
rimske provincije Dalmacije je regija, na osnovu arheolokih istraivanja
zakljueno, za koju se smatra da je naseljena od strane iste etnike
skupine i kulturnog identiteta, u periodu rimske dominacije.
Preciznije odreeno teritorijalno to ukljuuje sljedede oblasti : Podruje
sjeverno od Bratunca, na zapadu Rogaticu, podruja oko Srebrenice,
Skelana, Viegrad, Gorade i Fou, a na istonoj strani Drine podruje
oko Kosjerida, Uica, Poege, Priboja i Nove Varoi, sve do Prijepolja i
Pljevala na jugu. Nejasno je da li je i upravno teritorijalna nadlenost
Domavije prelazila rijeku Drinu, iako bi se moda moglo neto tako
pretpostaviti. Isto tako je vrlo teko odrediti granicu izmeu
teritorijalnih nadlenosti Domavije i Municipium Malvesiatium na
uem srebrenikom prostoru. Moda su planina Osat i zona izvora
rijeke Jadar bili granica. Vjerojatno su prostori dananjeg Bratunca i
Biraa pripadali Domaviji, dok bi Municipium Malvesiatium bio vie
naslonjen na sami tok Drine.

CIVITATES PODRINJA
U istonoj Bosni pored Drine ponikla su dva rimska municipaliteta:
Mun. Malvesiatium, Domavia i takoer na jugu je postojao Mun S
... ali sredite tog municipija nije bilo na podruju dananje BiH, ved je
samo jedan njegov dio obuhvatao podruje dananje drave BiH. I ovdje
se proces rodovskog raslojavanja i romanizacije domadih odvijao dosta
sporo, kao opdenito u unutranjosti. Ipak, zahvaljujudi rudnim
resursima, ovdje je bio formiran i jedan od tri rana Vespazijanova (Titus
Flavius Caesar Vespasianus Augustus, vl. 69. 79. god. n .e.) municipija,
onaj u Skelanima. Sva tri municipaliteta su leala juno od Drinjae,
jedan sa centrom u Sasama kod Srebrenice (Domavia), drugi u
Skelanima na Drini (Mun. Malvesiatium ), a tredi junije, sa centrom u
Kominima kod Pljevalja, u dolini ehotine. Sva tri su se protezala i preko
Drine na dananji teritorij Republike Srbije i Republike Crne Gore, to
znai da Drina u antici nije bila administrativno-politika granica.

Zemljite sjeverno od Drinjae pripadalo je provinciji Donjoj Panoniji (
kasnije II Pannonia ), i to njegov zapadni dio vjerovatno municipalitetima
u Slavonskom Brodu (Marsonia) i Vinkovcima (Cibalae), a istoni ageru
kolonije Sirmium u Sremskoj Mitrovici. Prvi su pripadali teritoriji Breuka
i Kornakata, a istoni dio Amantinima (Plin. III 148). Podruje Domavije i
municipija Malvesiatium pripadalo je civitatis Dindariorum (Plin. III
143), a teritorij municipija S ... u Kominima (Pljevlja) vjerovatno
Pirustima (Siculotae?, Plin III 143). Cijelo je Podrinje bilo dobro
naseljeno, s brojnim antikim naseljima i sa dosta stranih strunjaka,
ekonomski veoma napredno.
SKELANI NA DRINI
(Municipium Malvesiatium)

Municipium Malvesiatium se nalazio na srednjoj Drini, juno od
Domavije, sa centrom u Skelanima. Vrijeme osnutka municipija vidi se
iz njegova prvobitnog naziva M (alvesiatum?) muni(cipium) Fl(avium) iz
Rudog na Limu, nazvanog tako po gentiliciju cara koji ga je osnovao.
Osnivanje municipija, dakle, pada u vrijeme prve Flavijevske dinastije,
vjerovatno za Vespazijana, negdje sedamdesetih godina 1. st. Ovo je
ujedno i jedini sluaj u Bosni i Hercegovini da je poznat carski atribut
nekog samoupravnog grada. S podruja municipija su poznati brojni natpisi
a meu njima je i veliki broj sa imenima gradskih magistrata ( dekuriona i
duovira ), pa je po tome relativno dobro poznat i njegov (potencijalni)
teritorij, razvitak i drutveni sastav. Natpisi sa imenom grada - municipija
susredu se na obje strane Drine, juno od Skelana i Bajine Bate, esto u
skradenoj formi kao mun. M ..., Ma ... ili Mal ..., dok se u punom obliku
municipium Malvesiatium spominje u Rudom, Starom Brodu (ali je
oteden) i Misajlovini kod Rudog. Po otedenom natpisu iz Skelana, na
kojem se spominje jedan princeps civitatis Dinda(riorum), moglo bi se
nasludivati da se teritorij rimskog municipija podudarao s podrujem
dindarske civitas (civitas Dindariorum), koja je sa svojih 33 dekurije
pripadala naronitanskom sudbenom konventu.

Sudedi po epigrafskim potvrdama iz regiona Poege i Titovog Uica, i onih s podruja Rudog i
Viegrada, teritoriju municipija je pripadalo podruje s obje strane Drine, sve do uda Lima i
Prae u Drinu. Dvije (epigrafske) potvrde municipija, na kojima je ime grada pokradeno siglama
m(unicipium) M(alvesiatium), potjeu iz samih Skelana:

prva ... Ilviro m(unicipii) M(alvesiatium) Il[i]ratu fu[n]cto ...

druga ... Ilv[i]r q(uin)[q(uennalis), sa]cerd(otalis) it(em) m(unicipii)
M(alvesiatium).

Druga potvrda ovog municipija potjee iz Starog Broda, juno od Skelana, takoer na lijevoj obali
Drine dec(urio) m(unicipii) Malve[siatium?] , dok su ostale, njih est, s desne strane Drine, etiri
iz regiona Poege i Titova Uica, a dvije s juga (Rudo i Misajlovina). Na natpisima iz podruja
Rudog ime municipija je tradirano u punoj formi, bez skradivanja, oito iz razloga to je taj kraj
bio dosta udaljen od svog municipalnog centra u Skelanima.

Zbog navedenog rasporeda epigrafskih potvrda municipija M(al ...) dugo se smatralo da je
sredite ovog samoupravnog teritorija bilo na desnoj (srbijanskoj) strani Drine, i to u Visibabi kod
Poege, pa se teritorij oko Skelana, na lijevoj obali Drine, izuzimao iz sastava ovog municipija.
Istraivanja su pokazala da se radi o jedinstvenoj administrativno-politikoj zajednici sa centrom
u Skelanima. To ne potvruje samo epigrafska dokumentacija nego i analiza cjelokupnog
arheolokog materijala, a u prvom redu brojnih nadgrobnih spomenika, koja je pokazala da se
radi i o jednistvenom etnikom i kulturnom podruju.

Iz samih Skelana, izmeu ostalog, potjeu i natpisi na kojima se spominje gradsko vijede (ordo decurionum), koje je
upravljalo municipijem. Odlukom vijeda dekuriona u Skelanima je 158 g. postavljena poasna baza sa statuom cara
Antonina Pija (Titus Fulvius Aelius Hadrianus Antoninus Augustus Pius, vl. 138 g. n. e. 161 g. n. e. ). Kasnije su poasni
spomenici postavljeni i carevima Septimiju Severu (Lucius Septimius Severus Augustus, vl. 193 g. n. e 211g. n .e.)
(201.g?) i njegovu sinu Karakali (Marcus Aurelius Severus Antoninus Augustus, vl. 198 g. n. e 217 g. n. e. ) (213
217.g. n. e.). Nisu poblie poznati razlozi zbog kojih je gradsko vijede dekuriona postavilo ove baze, vjerovatno to je u
vrijeme postavljana tih baza stanovnitvo Skelana ved bilo u dovoljnoj mjeri romanizirano. Prvi podaci u vezi ueda
lokalnog stanovnitva nalaze se u prvoj polovini i sredinom drugog stoljeda u regiji Skelana na dva epigrafska
spomenika. Oni daju podatke da je u toku Hadrijanove vladavine, stanovnitvo ove regije steklo pravo na dobijanje
graanstva. Vijede (senat) je odobrilo i mjesto za poasnu bazu sa statuom svog prvaka (primo ex ordine), uglednog
graanina Tita Flavija Similisa, duovira (Ilviro q(uin)q(uennali), to ju je ocu dao postaviti sin T. Flavije Rufin 26. Aprila
169.g., na roendan cara Marka Aurelija (Marcus Aurelius Antoninus Augustus vl. 169 180 god. n. e. ), (natale
Augusti). U prilog Skelana kao centra municipii Malvesiatium govori i razmjerno veliki broj votivnih spomenika koje
su podigli konzularni beneficijari, a koji su esto kao predstavnici centralne vlasti u provinciji boravili u municipalnim
centrima. U ostalim naseljima na potencijalnom teritoriju ovog municipija nema beneficijarskih natpisa.

Dalju indikaciju koja govori u prilog Skelana kao centralnog mjesta municipija prua i fragmentarni natpis P. Elija,
prvaka civitatis Dindarioum. Ovaj natpis, jedini na kojem se sauvalo etniko ime Dindara, i pored svoje
fragmentarnosti, ima i u tom smislu dokazanu vrijednost. Jer, ako je sredite dindarskog naroda u predrimsko doba, pa i
kasnije, u vrijeme peregrinskog statusa, bilo u Skelanima, onda je tu oito bilo i sredite rimske administracije ne samo
u prelazno doba domadeg principata nego i kasnije, nakon formiranja municipija. Na osnovu epigrafskih
svjedoanstava, dakle, potpuno je jasno da je u Skelanima bilo sredite municipija M (alvesiatium). Ono to ipak nije
posve jasno, to je teritorijalni opseg njegove jurisdukcije, konkretno je li pod njegovu administraciju pripadalo i
podruje na desnoj obali Drine (sve do mezijske granice), a koje je inae pripadalo provinciji Dalmaciji. I na tome su,
naime, podruju, naeni brojni natpisi magistrata (dekuriona i duumvira), s imenom municipija ili bez njega.

Iz svega navedenog se moe zakljuiti da je municipium Malvesiatium graniio na
istoku s provincijom Gornjom Mezijom, i to s teritorijem municipija Celegera-
municipium Cel(egerorum), vjerovatno sa centrom kod dananjeg Kraljeva. Na donjem
Limu je graniio s teritorijem koji je pripadao municipiju u Kominima kod Pljevalja
(mun. S ...), zahvatajudi i podruje zapadne Srbije oko planina Tare, agan i Zlatibora, i ono
oko Viegrada i Rudog.

Na lijevoj obali Drine municipiju je pripadao predio Osata sa Skelanima te uzani pojas uz
Drinu (sa Starim Brodom) sve do uda Prae, na jugu. Na zapadu, su ga od teritorija rimskog
municipaliteta u Rogatici (col. Ris ...) odvajali Javor, Devetak i Sjeme. Prvobitno je municipiju
u Skelanima pripadalo i rudarsko podruje oko kasnije Domavije, koje se polovicom 2
st. odvojilo i s vremenom municipaliziralo.

Na cijelom opisanom podruju dosta prostranom ali gorovitom, ivjeli su u predrimsko i
rimsko doba Dindari, ilirski narod (Plin. III 143), iju lokalizaciju u Podrinje, istono od
Desitijata, opravdava spomenuti natpis iz Skelana:
(pri[nceps civ(itatis)] Dinda[rio(rum)] koji je graansko pravo dobio tek za
Hadrijana (Publius Aelius Hadrianus Augustus, vlada od 117 g. n. e. 138 g. n. e.).
Lokalizacija Dindara u srednjem Podrinju opdenito je prihvadena, ali je u G.
Alfoldy iznio teoriju da su Dindari, nakon seobe keltskih Skordiska u Podunavlje i junije, u
sjeverozapadnu Srbiju , bili snanije keltizirani, to se napose manifestira u dindarskoj
antroponomiji.
Meutim, pri dananjem poznavanju dindarske onomastike, pitanje
keltskog adstrata i njegova imenskog podruja na srednjoj Drini jo
mora ostati otvorenim, a posebno i zato to je prisustvo keltskog
elementa u zapadnoj Srbiji (Podrinje) potvreno i metodologijom
prethistorijske arheologije (iskopavanje tumula u Krajinovidima kod
Priboja), ime je dovedena u pitanje etnokulturna homogenost
podruja jo od predrimskog doba.

Ostaci rimskog naselja u Skelanima pruaju utisak pravilne urbane
aglomeracije usputnog tipa, razvijenije od ostatka rimskog naselja u
Visibabi kod Poege. U Skelanima su otkopani brojni votivni i
sepulkralni spomenici, te poasne baze carevima (Antonin Pije,
Septimije Sever i Karakala). Od graevina javnog karaktera se spominje :
bazilika (gradska vijednica), ukraena bazama i statuama, i hramovi
(hram kapitolske trijade, vjerovatno Silvana i Libera i mitrej). U gradu se
nalazila i stanica konzularnih beneficijara, koji su se brinuli za javni mir i
red. Rimski grad u Skelanima bio je sagraen na gornjoj (diluvijalnoj)
terasi Drine, na ravnom terenu, pa po svom poloaju podsjeda na
antiki grad u Rogatici uz obalu Rakitnice. Grad je, kao i Domavija,
vjerovatno imao i svoje terme i ostale objekte ; njihov poloaj nije
poznat, ali treba traiti oko gradske dominante, to jeste na gradskom
forumu. Na predrimske autohtone tradicije ukazivala bi
Gradina, utvrenje kastelijerskog tipa koje se nalazi na brdu
iznad Skelana. Proces i tempo romanizacije dindarske civitas moe
se dobro pratiti po brojnim natpisima (sepulkralnim i votivnim) s
podruja gotovo cijelog municipija.



Podruje Skelana
Ulaz u Skelane (rimski Municipium)
Bazilika
Mozaici iz rimske palate u Skelanima
Stubovi iz rimske palate u Skelanima
Ara posveena Silvanu
DOMAVIA CENTAR RUDARSTVA RIMSKE
ARGENTARIJE

Domavija je otkrivena u sklopu projekta na istraivanju plemenitih metala i
otvaranja rudnika srebra, olova i cinka na podruju planine Kvarac, istono od
Srebrenice u istonoj Bosni. Paralelno s otkrivanjem rudnih ila olova, srebra i cinka rudari
su istraili i ruevine drevnog rimskog rudarskog grada. Tako je historija otkrivanja ove rimske
rudarske varoi kod Srebrenice usko povezana za poetak savremenih geolokih istraivanja u
tom dijelu Bosne.
U proljede 1884 godine je na Sastavcima bio otkopan znaajan kamen, u stvari poasna baza
posvedena Luciju Domiciju Erotu, rimskom vitezu , upravitelju panonskih i dalmatinskih
rudnika (L. Domitio Eroti, viro ex equestris turmis egregio procuratori metallorum Pannon. Et
Delm ....), po kojem se vidjelo da je u ovom gradu bila uprava svih panonskih i dalmatinskih
rudnika. Iz nekih natpisa, koji su bili pronaeni kasnije, saznalo se da se otkriveni grad zvao
Domavia, odnosno tanije res publica ili municipium Domavianorum , napokon i colonia
m(etalii) D(omaviani). Rast Domavije i izgradnju komunalnih objekata u gradu najbolje
ilustriraju graevinski natpisi carskih prokuratora (procuratores Augusti), koji su vrili nadzor
nad radom rudnika i talionica srebra i olova oko Domavije. Prokuratori su se brinuli i za
izgradnju javnih objekata u gradu.
Kod Sastavaka su bili podignuti i objekti gradske vjednice (curia) i sudnice (tribunal) s manjim
forumom i drugim sadrajima. Tu su bile i gradske terme (balneum). Gradska kurija (curia) se
nalazila na manjem forumu, u stvari proirenju ceste, uz Majdanski potok pod sjevernom
padinom Grada. Na trgu pred kurijom, i u samoj kuriji, stajale su poasne baze u ast careva
Septimija Severa i Karakale, te carice Julije Mameje i Aleksandra Severa (Marcus Aurelius
Severus Alexander Augustus, vl. od 222 -235 god. n .e.); Trebonijana Gala (Gaius Vibius Afinius
Trebonianus Gallus Augustus, vl. od 251 253 god. n. e.) i Volusijana (Gaius Vibius Volusianus
Augustus, vl. od 251 253 god. n .e.). Kod ulaza u zgradu kurije naena je i bronzana statueta
boice Venere. Istono od vijednice, a s oslonom na nju, stajala je upola manja zgrada tribunala
s vie prostorija, opremljena ureajem za centralno zagrijavanje (hypo causis). Istono od
sudnice (tribunal), ali ved na desnoj strani Saske rijeke, u stvari u njenom meandru, podignute
su javne terme (balneum), to se spominju na natpisima iz 220. i 274. godine. Koliko se zna,
terme su bile najvede zdanje Domavije, sa 45 prostorija razne veliine, od kojih su se neke
zagrijavale kroz hipokaust. Neke su podove krasili mozaici, a zidove freske. Zgrada je bila
sagraena od opeka i kamena, i to od lokalnog vulkanskog andezita i kvarcita.
Teritorij mun. Domavianorum zauzimao je sjeverni dio nekadanjeg Malvesiatium podruja, iz kojeg se
izdvojio negdje oko polovice 2. st., ukljuujudi i itav Ludmer do Drinjae na sjeveru, a eventualno i
Gornji Bira s usponom na Romaniju. Na jugu se protezao otprilike do Osata, svakako neto junije od
Bjelovake rijeke. Zapadna granica je bila rijeka Jadar s njezinim pritokama, dok je domavijanski teritorij
na istoku vjerovatno prelazio Drinu i zahvatao rudonosnu oblast oko Krupnja (argentariae
Pannonicae?). to su sve Rimljani arondirali ovome ruditu (territorium metalli), teko je rekonstruisati.
Na bosanskom dijelu teritorija evidentirana su brojna naselja, kao to su ona u Srebrenici,
Staroglavicama, Novoj Kasabi, Konjevid Polju, Zelinju, Mihaljevidima, Bratuncu i Voljevici, sva etiri niz
Drinu, pa u Loznici i Biljai, eventualno i u Tegarama. Podruje uzvodno od Tegara ili Fakovida s vedim
dijelom Osata pripadalo je municipiju u Skelanima (Municipium Malvesiatium).

Svi votivni spomenici pripadaju bogovima rimskog panteona. Najvie ih je posvedeno I(ovi) o(ptimo)
m(aximo), a po jedan I . o . m. Cap ... i I. o . m. Co(ho)rtali. Po jedna posveta je upudena
Jupiteru i Iunini Regiane, odnosno Jupiteru i Genio loci. Jedan rtvenik je podignut i u poast
Dianae Augustae. Prisustvo Grka i Orijentalaca potvruje i kult Sabazija. Napokon, kod
ulaza u kuriju je pronaena i bronana statueta Venere. Posveta domadim boanstvima
nema, jer je utjecaj domadih u pogonima argentarija oito bio neznatan. To potvruje i mali broj
domadih imena na natpisima.


Do pred kraj 1 stoljeda rudnici Dalmacije su bili sastavni dio jedinstvenog ilirikog rudarstva. Sudedi po
emisijama rudnikog novca u vrijeme Trajana (Imperator Caesar Nerva Traianus Divi Nervae filius
Augustus, vl. od 98 117 god. n. e.) je otpoelo, a za Hadrijana (Publius Aelius Hadrianus Augustus, vl.
od 117 138 god. n. e.) i Antonina Pija (Titus Fulvius Aelius Hadrianus Antoninus Augustus Pius, vl. od
138 -161 god. n. e.) nastavljeno, razdvajanje rudnika po provincijalnom principu. Uprava dalmatinskih
rudnika srebra nalazila se ili u municipiumu Malvesiatiumu (Skelani na Drini) ili u Sirmiumu (Sremska
Mitrovica). Izmeu 161. i 169 god., upravu nad panonskim i dalmatinskim rudnicima objedinjuje jedan
upravitelj visokog vojnikog ranga (procurator metallorum Pannonicorum et Delmaticorum) sa
sjeditem u Domaviji. U njegovoj su nadlenosti bili domavijski, kosmajski, raki i ibarski rudnici.
Domavija je dakle, bila vrlo znaajan centar rimskog rudarstva u istonoj Dalmaciji (argentariae
Dalmaticae) i jugoistonoj Panoniji (argentariae Pannonicae). Najvedi dio natpisa iz Domavije i njene
regije odnosi se na careve i prokuratore carskih (fiskalnih) rudnika i oficina talionica. Nije se sauvao
nijedan natpis sa spomenom i imenom nekog dekuriona, pa stoga nema elemenata ni za raspravu o
etnikom sastavu gradskog vijeda (ordo), ali ne bi trebalo sumnjati da su u njemu uestvovali i domoroci
s graanskim pravima, jer su se i oni, bez sumnje, ved od poetka bili ukljuili u rad rudnika i talionica.
Natpisi carskih prokuratora pokazuju da je Domavija bila veoma dobro organizirana. Prije 218. godine
imala je izgraene neke javne objekte. Natpis pronaen u Drinjai potvruje i prisutnost neke vrste
trnice na prostoru Domavije. Inae, taj natpis je i bitan jer potvruje administrativno - politiki status
Domavije. Rudnici srebra su Domaviji dali veliki znaaj, pa nije ni udo to je centralna vlast odluila da
tu stoluje njen vrhovni funkcioner, pod ijim nadzorom je eksploatisano svo rudno bogatstvo na tako
velikom prostoru. U tredem stoljedu u istonom dijelu provincije Dalmacije, moe se primjetiti nagli
porast ekonomske modi pojedinaca i njihove afirmacije na visoke pozicije drutvene hijerarhije. To se
posebno moe vidjeti na podruju Domavije koja se urbano i ekonomski razvila iznenada kako bi mogli
i eksploatisati rudna bogatstva za Rimsko Carstvo. Tako da se pojavljuje veliki broj prokuratora u 3
stoljedu gdje nema razlike u imenima izmeu romanizovanog domadeg stanovnitva i drugih
imigranata koji su pristizali iz raznih dijelova carstva u Domaviju.

Epigrafski materijal pronaen iz 2. stoljeda se uglavnom odnosi na urbane elite, sa malim brojem koji su
pripadali srednjoj drutvenoj klasi, dok je epigrafskih materijala od kraja 2. stoljeda, a i iz 3. stoljeda
pronaeno koji se odnose na romanizovano domade stanovnitvo nieg i srednjeg drutvenog sloja
(klase). Proces romanizacije se ne moe posmatrati po hronologiji nego u skladu sa svojim razvojnim
fazama , tj. proces zavisi od ekonomskih faktora pojedinca ili drutvene grupe i samog razumjevanja
procesa romanizacije. Preko ostataka u vidu enske nonje (enskih kostima), nakita kao i ostataka
socijalnih osobina matrijarhata, moe se zakljuiti da su ostaci tradicije domadeg stanovnitva zadrani
hronoloki jako dugo vremena, sve do kraja 3 stoljeda. Konkretnih dokaza o rudarenju i taljenju ruda u
predrimsko doba takoer nema, ali to je sasvim realno za pretpostaviti. O eventualnoj propasti
rudarske djelatnosti, pa i same Domavije, mogu se navesti samo pretpostavke. Rudnici su, sudedi po
izvorima, prestali organizirano djelovati negdje u drugoj polovici 4. st. Vjerovatno da ta djelatnost ipak
nije nikada potpuno zamrla, nego je radila za lokalne i regionalne potrebe, da bi se opet obnovila u
kasnijem srednjem vijeku.


Svo znanje o ovom dijelu Bosne u rimsko doba je dobiveno arheolokim
istraivanjima iz kraja 19 st. kada su bili djelimino istraeni ostaci dva urbana
aglomeracija na Drini, u Gradini kod Sasa (Domavia) i Skelanima (municipium
Malvesiatium), u kojima su otkriveni, izmeu ostalog, i brojni poasni spomenici
rimskim carevima i prokuratorima rudarskih i topioniarskih pogona (tzv.
Argentariae, po emu se podruje izmeu Jadra i Drine i nazvalo Argentaria), a u
kojima se vadilo i talilo srebro, olovo i druge rude.

Najznaajnija naselja su se razvila uz samu Drinu kao osnovnu saobradajnicu u dananjim Skelanima,
Crvici, Fakovidima, Gradini kod Sasa i Voljevici dok se u unutranjem pojasu , na ispresjecanom i
gorovitom terenu, sporadino javljaju uz tokove Drinjae i Jadra Srebrenica, Staroglavice, Cikote,
Zaklopaa, Konjevidi i brojna druga niz Drinu do njenog uda. Raspored ovih naselja je ovisio o
prirodnim resursima, u prvom redu o ruditima srebra, olova i cinka, a u manjoj mjeri eljeza, kvarcnog
pijeska i graevinskog kamena; zatim od plodnosti zemlje, na primjer oko Voljavice i Bratunca, i u
Semberiji, te od bogatih umskih revira, kao to su oni na Osatu. Eksploataciju ovih bogatstava je
olakavao jeftini prevoz sirovina i fabrikata Drinom, pa dalje Savom i Dunavom po cijelom Carstvu, i
dalje, dok se srebro najvie izvozilo u carske kovanice u Sirmium (Sremska Mitrovica) i Siscium (Sisak) i
drugdje, te za ostale potrebe Carstva. Podruje je bilo dobro povezano sistemom cesta, od kojih je
najznaajnija bila ona dolinom Jadra i Drinjae (ta je cesta dolazila od Sarajeva preko planine Romanije,
a imala je prema zapadu veze sa jadranskim lukama) i ona niz Drinu , od Skelana do Sirmiuma.

Po numizmatikim i epigrafskim izvorima rudnici srebra s podruja Domavije
(Gradina u Sasama kod Srebrenice) najintenzivnije su eksploatirani tijekom druge
polovice 2. i tijekom 3 st. Miljokazi sa ceste Argentaria Salona upozoravaju da se
od pedesetih do osamdesetih godina 3 st. ovom prometnicom odvijao vrlo ivi
promet.


ZAKLJUAK

Ilirski narodi BiH su u svom historijskom razvitku preli put od malih drutveno-kulturnih zajednica
nejasnog porijekla, do vie ili manje razvijenih kultura. Miljenja o historijskom porijeklu ilirskih naroda
se razilaze. Ali zahvaljujudi pisanju antikih pisaca mogude je pokuati utvrditi njihova mjesta u kojima
su prebivali.
Srednje podrinje je pripadalo ilirskom narodu Dindarima a u rimsko doba peregrinskoj civitatis
Dindariorum. Dolaskom Rimljana na ovo podruje istone Bosne poeo se postepeno romanizirati
domorodaki narod ovog podruja za koji je ustanovljeno da je ivio oko srednjeg toka rijeke Drine sa
obje strane to znai da Drina u antici nije predstavljala granicu koja to danas jeste izmeu BiH i
Republike Srbije. Nakon uguenja ustanka zapoeo je proces prvo politiko pravne, a neto kasnije i
kulturne romanizacije Dindara. Domavia (Srebrenica) u antikom periodu je spadala u red najvanijih
urbanih i privrednih zona na cjelokupnom Zapadnom Balkanu. O tome dovoljno svjedoanstvo pruaju
do danas otkriveni ostaci materijalne kulture i epigrafski spomenici. Sa povedavanjem eksploatacije
srebra i olova i udio doseljenika se znatno povedavao, to je samo doprinosilo ubrzavanju procesa
romanizacije i nestanka i narodnosnog i kulturnog, ali i politikog identiteta Dindara. Municipium
Malvesiatium je pod svojom jurisdikcijom imao itavo Srednje Podrinje sve do uda Lima i Prae u
Drinu. To je u pravom smislu bila jedna Podrinjska municipalna jedinica na samom istonom kraju
provincije Dalmacije prema Meziji. A Domavija je dakle, bila vrlo znaajan centar rimskog rudarstva u
istonoj Dalmaciji (argentariae Dalmaticae) i jugoistonoj Panoniji (argentariae Pannonicae) koja se
odvojila negdje polovicom 2 st. od Municipium Malvesiatim. Meutim stanovnitvo ovih podruja se
vedinom romaniziralo zbog mogudnosti dobijanja rimskog graanstva veoma rano. Ipak su neki
autohtoni Dindarski tradicionalni ostaci zadrani preko ostataka u vidu enske nonje (enskih kostima) i
nakita. Iz toga se moe zakljuiti da su ostaci tradicije domadeg stanovnitva Dindara zadrani
hronoloki jako dugo vremena, sve do kraja 3 stoljeda.

HVALA NA PANJI