KAREN ARMSTRONG

ISLAM
KRATKA POVIJEST
copyright Alfa
DUH VREMENA
UREDNIK BIBLIOTEKE:
BOIDAR PETRA
NASL OV I ZVORNI KA:
KAREN ARMSTRONG, Islam
Copyright 2000, 2002. Karen Armstrong
Published by arrangement with Weidenfeld & Nicolson
All rights reserved
ALFA d.d., Zagreb, 2008.
Nijedan dio ove knjige ne smije se umnoavati, fotokopirati
ili na bilo koji drugi nain reproducirati bez nakladnikova pismenog doputenja.
KAREN ARMSTRONG
KRATKA POVIJEST
S engl eskoga preveo
Nikola kori
Zagreb, 2008.
SADRAJ
POPIS ZEMLJOVIDA 7
VREMENSKI TIJEK POVIJESNIH DOGAAJA 15
I. POETAK 43
Pr or ok (570.-632.) 43
Rai duni (632-661.) 71
Pr vi fi t net 83
II. RAZVOJ 90
Omej i di i dr ugi fi t net 90
Rel i gi j ska kr et anj a 97
Posl j ednj e godine Omej i da (705.-750.) 103
Abasi di : razdobl j e vi soko r azvi j enog kal i f at a
(750.-935.) 108
Ezot eri j ski pokret i 126
III. VRHUNAC 145
Novi por edak (935.-1258.) 145
Kri arski rat ovi 162
Teri t ori j al no i renj e 165
Mongol i (1220.-1500.) 167
IV. POBJEDONOSNI ISLAM 189
Car ski islam (1500.-1700.) 189
Saf avi dsko Car st vo 192
Mogul sko Car st vo 202
Os mans ko Car st vo 211
V. RATOBORNI ISLAM 223
Dol azak Zapada (1750.-2000.) 223
Koj e su znaaj ke suvr emene musl i manske
drave? 247
Fundament al i zam 258
Musl i mani u manj i ni .........................................276
Put pr ema napr i j ed . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 281
Post skr i pt um 293
KLJUNE OSOBE U POVIJESTI ISLAMA 298
RJENIK ARAPSKIH POJMOVA 312
BILJEKE 319
PRIJEDLOZI ZA DALJNJE ITANJE 322
KAZALO OSOBA I POJMOVA 333
POPIS ZEMLJOVIDA
Muha me dov svijet: Ar abi j a oko 610. g 53
Ra na os vaj anj a 78
Os va j a nj a u doba Mej i da 104
Ras pad Abasi dskog car st va 147
Sel duko carst vo 155
Kri arske drave u Palestini, Siriji i Anat ol i j i
oko 1130 163
Mongol sko carst vo (t i j ekom Hul aguova vl adanj a,
1255.-1265 171
Sefevi dsko car st vo (1500.-1722.) 196
Mogul sko car st vo (1526.-1770.) 204
Ot omans ko Car st vo 213
PREDGOVOR
I zvanj ska povijest religijske tradicije esto se ini
odvoj enom od promiljanja same vjere. Duhovna je
potraga put u unut ranj ost ; ona je vie duevna nego dru-
tvena drama. Ona je zaokupl j ena liturgijom, doktrinom,
kont empl at i vni m naukom i istraivanjem srca, a ne s
neskladom akt ual ni h drutvenih previ ranj a. No religije
ive i izvan due. Nj i hovi se vode mor aj u hvat at i u kotac
sa svj et ovni m st vari ma i esto mor aj u obavljati takve
poslove. Bore se s pripadnicima drugih vj era, koji, ini se
prijete nj i hovoj tenji za monopolom na apsolutnu vjer-
sku istinu; oni takoer pr oganj aj u pripadnike svoje vla-
stite vj ere zbog razliita t umaenj a tradicije ili zbog
zast upanj a kri vovj erj a. Veoma su esto sveenici, rabini,
imami i amani podloni svj et ovni m sklonostima kao i
obini politiari. Meut i m, sve je to zapravo, openito gle-
dano, zloporaba svetih ideala. Ti sukobi s pozicija moi
nisu ono to religija kao t akva jest, nego su nedostojna
skret anj a s put ova duhovnog ivota, koji se provodi dale-
ko od poludjele gomile, nevidljivo, tiho i nenametljivo.
Zapravo, u mnogim vj er ama postoje monasi i mistici koji
su se povukli u sebe, daleko od svijeta, jer buku i razdor
povijesnih dogaaj a smat raj u nespojivima s istinskim
religijskim ivotom.
U hi nduskoj se tradiciji povijest odbacuj e kao neto
prolazno, nevano i nezbiljsko. Starogrki su se pak filo-
zofi bavili vj eni m naelima koj a bitno tvore tijek izvanj-
skih dogaanj a. Za nj i h povijesne okolnosti ne mogu biti
ono za to bi se zanimao ozbiljan mislilac. U evanel j i ma
Isus je esto svojim sljedbenicima naglaavao da njegovo
Kraljevstvo nije od ovoga svijeta, te da se ono moe nai
jedino unut ar samog vjernika. Kraljevstvo nee doi uz
veliku politiku hal abuku, ve e se razvijati tiho i neopa-
eno poput kl i j anj a goruiina zrna. Nadal j e, nuno je
istaknuti da suvremena zapadna civilizacija strogo odva-
ja religiju od politike; temelje sekularizacije postavili su
filozofi prosvjetiteljstva da bi oslobodili religiju od iskva-
renog ut j ecaj a svjetovnosti, daj ui j oj mogunost da uisti-
nu postane ono to jest.
Pa ipak, koliko god religiozni ljudi teili duhovnome,
oni su prisiljeni traiti Boga i sveto u ovome svijetu. Oni
su esto proeti osjeajem dunosti da pronesu svoje idea-
le s ciljem i zdi zanj a ljudskog drut va. ak i ako se sasvim
odvoje od svjetovnosti, vjernici ne mogu pobjei od toga
da su oni i l j udi svoga doba, te da sve ono to se dogaa
izvan samostanskih zidina ima upliv i na nj i h, to ne znai
da oni mor aj u biti u potpunosti i svjesni toga. Ratovi,
kuga, glad, pri vredna kriza i unut ranj e politiko st anj e
njihove drave uvlai se u njihovo monako post oj anj e te
odreuj e nj i hov religijski pogled. U stvari, povijesne tra-
gedije esto nagone ljude na duhovno t raenj e koje im
omoguuje iznalaenje nekog konanog smisla u onome
to esto nal i kuj e na skup nuzgrednih, proizvoljnih i pro-
fanih dogaaj a. Prema tome, postoji simbiotski odnos
izmeu povijesti i religije. Kao to je Buda rekao, naa
predodba o opstojnosti kao neemu nesavrenome prisi-
l j ava nas da pronaemo drugaije putove i vl j enj a koji e
sprijeiti nae pr opadanj e u beznae.
Sredinji paradoks religijskog i vl j enj a je t aj da ono
udi za transcendencijom, dimenzijom post oj anj a koj a
nadilazi ovozemaljski ivot, ali tu t ranscendent nu stvar-
nost l j udska bia mogu jedino iskusiti preko svjetovnih,
tjelesnih poj ava. Lj udi osjeaju prisutnost boanskog u
st i j enama, pl ani nama, zidinama hramova, zakonskim
odredbama, pisanim tekstovima, ili u drugi m mukarci ma
i enama. Mi nikad nemamo neposredno iskustvo tran-
scendentnoga: na je religijski zanos usmj eren ka svjeto-
vni m st vari ma i osobama u koj i ma je duboko skriveno
ono sveto. Lj udi vjere izvjebani su u t raenj u i pronala-
enj u svetoga ispod neobeavajue povrine profanih
pojava. Oni su prinueni koristiti svoj u sposobnost stva-
ralake uobrazilje. Jean-Paul Sartre je definirao uobrazi-
lju kao sposobnost da se misli ono to nije prisutno.
Lj udska su bia religiozna bia zbog toga to posj eduj u
uobrazilju; l j udska priroda prisiljava l j udska bia na
potragu za skrivenim znaenj i ma i na postignue zanosa
koji ih ini u punom smislu ivima. Svaka tradicija daj e
poticaj i spunj eni ma vj erom da usmj ere svoju panj u na
svjetovne znakove, koji su po sebi osebujni, te da se naue
proniknuti boansko u tome.
U islamu muslimani tragaju za Bogom u povijesti.
Nj i hov sveti spis Kuran (Kur' an) dao im je povijesnu misi-
ju. Nj i hova je osnovna dunost bila stvaranje pravedne
zajednice u kojoj se sa svim lanovima, pa i onim najslabi-
jima i naj ranj i vi j i ma, postupalo s najveim potovanjem.
Iskustvo gradnj e takvoga drutva, te ivljenje u nj emu tre-
balo im je omoguiti iskustvo boanskoga, budui da je
takav ivot bio u skladu sa Bojom voljom. Musliman je
takoer bio duan ispuniti povijesnu misiju, a to je znailo
da se svjetovne stvari nisu odvajale od duhovnih, ve su
one bile predmetom same religije. Dobro drutveno ozraje
muslimanske zajednice bila je stvar od najvee vanosti.
Kao to je sluaj sa svim religijskim idealima, niti t aj ideal
nije mogao biti proveden u izopaenim i traginim uvjeti-
ma povijesnih okolnosti, ali ipak nakon svakog pada,
muslimani bi se podizali i zapoinjali iznova.
Muslimani su iznali svoje vlastite obrede, misticizam,
filozofiju, dogme, svete spise, zakone i svetinje poput svih
ostalih. Meut i m, sve te religijske tenje proizale su nepo-
sredno iz muslimanskih estih i tjeskobnih promi l j anj a o
t renut noj politikoj situaciji u islamskome drutvu. Ako
na primjer drutvene ustanove nisu bile u skladu s ideali-
ma Kurana, ako su muslimanski politiki vode bili okrutni
i izrabljivaki raspoloeni, ili ako je muslimanska zajedni-
ca bila pod udarom otvoreno antimuslimanskih neprijate-
lja, svaki je musliman t ada mogao osjetiti da je njegova ili
njezina vj era u konani ivotni smisao i vrijednost u opa-
snosti. U tom sluaju, sve snage drut va morale su biti
upregnute da se islamsku povijest stavi ponovno na pravi
put; u suprotnome, itava religijska graevina bi se urui-
la, te bi ivot bio lien ikakvog smisla. Stoga je politika za
muslimane bila ono to krani zovu sakramentom: politi-
ka je bila arena u kojoj su muslimani imali iskustvo Boga,
u kojoj je boanskome bilo omogueno da uinkovito dje-
luje u svijetu. Iz toga slijedi, povijesne kunj e i nevolje
muslimanske zajednice - politika umorstva, graanski
ratovi, invazije, te usponi i padovi vl adaj ui h dinastija -
nisu nikad bile odijeljene od unut arnj ega religijskog trae-
nj a, nego su bi t na sastavnica islamskoga vjerskoga nazora.
Muslimanski je vj erni k oduvijek meditirao nad trenutnim
dogaaj i ma svoga doba i nad dogaaj i ma iz povijesne
prolosti kao to kranin meditira nad ikonom, koristei
stvaralaku uobrazilju s ciljem razot kri vanj a skrivenoga
boanskog t emel j a. Stoga ut j ecaj i zvanj ske povijesti
muslimanskih naroda ne moe biti u drugom planu, budu-
i da je j edna od glavnih znaajki islama njegova sakrali-
zacija povijesti.
VREMENSKI TIJEK POVIJESNIH DOGAAJA
610. - Prorok Muhamed pri ma prvu obj avu Kurana
(Kur' an) u Meki. Dvi j e godine kasnije zapoinje svoje
propovi j edanj e.
616. - Odnosi izmeu mekanskih vlasti i Muhameda
pogoravaj u se; dolazi do progona, ime Muhamedov
poloaj u Meki postaje vrlo teak.
620. - Arapi iz naselja Jesrib (kasnije prozvano Medina)
dolaze u kont akt sa Muhamedom i pozi vaj u ga da vodi
nj i hovu zajednicu.
622. - Prorok zaj edno s oko sedamdeset muslimanskih
obitelji ini hidru, preseljenje iz Meke u Medinu, to
potie mekanske vlasti da pozovu na osvetu. Hidra
oznaava poetak muslimanske ere.
624. - Muslimani nanose teak poraz Meki u bici na
Bedru.
625. - Musl i mani trpe estok poraz od strane mekanske
vojske u bici na Uhudu u okolici Medine. idovska
plemena Kaj nuka i Nazir ot j erana iz Medine zbog
suradnj e sa neprijateljem iz Meke.
627. - Muslimani u potpunosti razbi j aj u mekansku voj-
sku u bici kod j ar ka (bitka na Hendeku)(radi se o j arku
koji je bio iskopan oko Medine da zatiti grad od pro-
vale mekanske konjice - op. prev.). Nakon toga slijedi
pokolj mukaraca iz idovskog plemena Kurej za koji
su pomagali Mekance protiv muslimana.
628. - Iz Muhamedova nast oj anj a da se zane primirje
proizlazi Ugovor na Hudej bi j i izmeu Meke i Medine.
Na Muhameda se sada gleda kao na naj moni j eg
ovj eka u Arabi j i te on privlai mnoga arapska pleme-
na u svoj savez.
630. - Mekanci kre Ugovor na Hudej bi j i . Muhamed
marira na Meku s velikom musl i manskom vojskom i
nj i hovi m plemenskim saveznicima. Meka pri znaj e
poraz, dragovol j no ot vara gradska vrat a Muhamedu
koji zauzi ma grad bez prol i j evanj a krvi. Muhamed ne
prisiljava mekanske muslimane da preu na islam.
632. - Smrt proroka Muhameda.
Abu Bekr izabran za kalifa (predstavnik).
632.-634. - Kalifat Abu Bekra i tzv. ratovi protiv ride
(ratovi protiv ot padni t va - op. prev.), protiv plemena
koj a se i zdvaj aj u iz saveza. Abu Bekr uspijeva uguiti
pobunu i ujediniti arapska plemena.
634.-644. - Kalifat Omar a (Omera) ibn al -Hat aba.
Musl i manske vojske osvaj aj u Irak, Siriju i Egipat.
638. - Musl i mani osvaj aj u Jeruzalem koji postaje time
trei naj svet i j i grad u islamskom svijetu nakon Meke i
Medine.
641. - Muslimani vl adaj u Sirijom, Palestinom i Egiptom;
nanose poraz Perzijskom carstvu, te nakon to e saku-
piti dovol j no ljudi, zaposjest e biva perzijska podru-
ja. Sagraeni utvreni vojniki gradovi Kufa, Basra i
Fust at za smj et aj muslimanskih t r upa koje ive odvo-
j eno od stanovnitva osvojenih podruj a.
644. - Kalifa Omar a ubio perzijski ratni zarobljenik.
Osman ibn Afan izabran za treeg kalifa.
644.-650. - Muslimani osvaj aj u Cipar, Tripoli u Sjevernoj
Africi, i nakon toga uspost avl j aj u musl i mansku vlada-
vinu u Iranu, Afganistanu i Sindu.
656. - Kalifa Osmana ubili nezadovoljni muslimanski
vojnici koji proglauju Aliju ibn Abu Taliba novim
kalifom. Alijevu vlast ne pri hvaaj u svi muslimani.
656.-660. - Prvi fitnet (fitna). Zapoinje graanski rat.
656. - Bi t ka kod deve (tzv. Devina bi t ka u koj oj je Aia za
vrijeme bitke j ahal a devu - op. prev.). Aia, prorokova
ena, Talha i Zubej r vode pobunu protiv Alija, zbog
toga to nije osvetio Osmanovo umorstvo. Alijevi pri-
stae nanose im poraz. U Siriji oporbu vodi Osmanov
roak Muavi j a ibn Abu Sufj an.
657. - Pokuaj arbitrae izmeu dvi j e suprotstavljene
strane na Sifinu; odluka arbitrae ne ide u prilog Aliji
te ga Muavi j a zbacuj e i proglaava se kalifom u
Jeruzalemu.
Hariditi se odmeu iz Alijevog t abora.
661. - Aliju ubio hariditski ekstremist.
Alijevi pristae proglauju njegova sina Hasana novim
kalifom, no Hasan sklapa sporazum sa Muavi j om, i
povlai se u Medinu.
661.-680. - Kalifat Muavi j e I. Osniva Omej i dsku dinasti-
j u. Premj et a svoju prijestolnicu iz Medine u Damask.
669. - Smrt Hasana ibn Alije u Medini.
680. - Jezid I. postaje drugi omejidski kalif nakon smrti
nj egova oca Muavije.
680.-692. - Drugi fitnet. Zapoi nj e jo j edan graanski
rat.
680. - Muslimani Kufe, koji sebe nazi vaj u iat (i'a) Ali
(Alijeve pristae) proglauju Husei na, drugog sina
Alije ibn Abu Taliba, kalifom. Husein planira sa male-
nom voj skom svojih sljedbenika preseljenje iz Medine
u Kufu, ali ga doekuj u Jezidove trupe. Pogiba na
pol j anama Kerbele.
Abdul ah ibn al-Zubejr podie pobunu protiv Jezida u
Arabiji.
683. - Smrt Jezida I.
Smrt njegovog maloljetnog sina Muavi j e II.
Dolazak na vlast Mer vana I., omejidskog pret endent a
na kalifat kojeg potpomau Sirijci.
684. - Hariditski pobunjenici uspost avl j aj u nezavisnu
dravu u sredinjoj Arabiji prot i vnu Omej i di ma.
Ustanci haridita u Iraku i Iranu.
ijitski ust anak u Kufi.
685.-705. - Kalifat Abd el-Malika (Abdulmelika) koji
uspijeva obnoviti omejidsku vlast.
691. - Omej i dske snage nanose poraz hariditima i ijit-
skim pobunj eni ci ma. Dovrena i zgradnj a Kupole na
Stijeni u Jeruzalemu.
692. - Omej i dske snage nanose poraz, te pogubl j uj u Ibn
al -Zubej ra.
Kao posljedica rat ova fitneta, razvi j aj u se religijski
pokreti u Basri, Medini i Kufi; razliite kole vode
kampanj u za stroe pri mj enj i vanj e kuranski h odredbi
u j avnom i osobnom ivotu.
705 .-715. - Kalifat Al-Velida.
Muslimanske vojske nast avl j aj u osvaj anj e Sjeverne
Afrike i uspost avl j aj u kraljevstvo u panjolskoj.
717.-720. - Kalifat Omara II. Prvi kalif koji nagoni nemu-
slimansko stanovnitvo na pri manj e islama. Pokuava
primijeniti u svojoj vladavini neke od religijskih ideala.
720.-724. - Kalifat Jezida II., raskalaenog vl adara. Sve se
vie iri ijitsko i hariditsko nezadovoljstvo omejid-
skom vladavinom.
724.-743. - Kalifat Hi ama I., revnog, ali vrlo samovolj-
nog vl adara, koji se takoer suprot st avl j a pobonijim
muslimanima.
728. - Smrt Hasana al-Basrija, poznavaoca hadisa, reli-
gijskog reformat ora i askete.
732. - Bitka kod Poitiersa. Karlo Martel nanosi poraz male-
noj skupini muslimanskih konj ani ka iz panjolske.
Abu Hani f a prvi utire put uenj u fikha.
Muhamed ibn Ishak pie svoju prvu veu biografiju o
proroku Muhamedu.
743.-744. - Abasidska frakci j a zapoinje sakupl j at i pri-
stae protiv Omej i da u Iranu, borei se pod ijitskom
zastavom.
743. - Kalifat Velida II.
744.-749. - Mervan II. preuzima kalifat, te pokuava
uspostaviti omej i dsku prevlast nad bunt ovni ci ma.
Nj egove sirijske snage uspi j evaj u uguiti neke od ijit-
skih ust anaka, meutim:
749. - Abasidi osvaj aj u Kuf u i zbacuj u Omejide.
750-754. - Kalif Abu Abas al-Safah (Sefah), prvi abasid-
ski kalif, vri pokolj nad svim lanovima omejidske
obitelji. To je znak apsolutne monarhi j e, to je novost
u islamu.
755.-775. - Kalifat Abu Dafera al -Mansura (Mensur).
Ubi j a ugledne iite.
756. - panj ol ska se i zdvaj a iz Abasidskog Kalifata; na
nj enom tlu se uspostavlja nezavisno kraljevstvo pod
vodst vom jednoga od omejidskih izbjeglica.
762. - Osni vanj e Bagdada, koji post aj e nova prijestolnica
Abasida.
765. - Smrt Dafera al (as)-Sadika, estog ijitskog
i mama, ijom se naukom potie ijitske uenike da se
povuku zbog religijskih naela iz politike.
769. - Smrt Abu Hanife, osnivaa prve od velikih kola
islamskog zakona.
775.-785. - Kalifat Al -Mahdi j a (Mehdi). Potie razvitak
fikha, doput a pijetizam religijskih pokreta, koji se
post upno pri vi kavaj u na suivot sa apsolutizmom aba-
sidske dinastije.
786.-809. - Kalifat Har una al (ar)-Raida. Vrhunac aba-
sidske moi. Velika kul t urna renesansa u Bagdadu i
ostalim gradovi ma diljem carstva. Osim to je zatit-
nik kolstva, znanosti i umjetnosti, kalif takoer potie
prouavanj e fikha, te pri kupl j anj e i sast avl j anj e zbirke
ahadisa koj om e se omoguiti koherentno oblikovanje
jezgre islamskog zakona (erijat).
795. - Smrt Mal i ka ibn Enesa, osnivaa malikijske pravne
kole.
801. - Smrt Rabije, prve velike mistiarke medu enama.
809.-813. - Graanski rat izmeu Al -Mamuna (Me' mun)
i Al-Amina, dva sina Har una al-Raida. Al -Mamun
nanosi poraz svome brat u.
813.-833. - Kalifat Al -Mamuna.
814.-815. - ijitska pobuna u Basri.
Hariditski ust anak u Horasanu.
Kao obrazovani zatitnik umjetnosti i znanosti, kalif je
sklon racionalistikoj teologiji mutezilizma, kojoj se do
t ada nije odobravalo. Kalif pokuava smanj i t i napeto-
sti snubei neke od protivnikih religijskih skupina.
817. - Al -Mamun odreuj e Al-Ridu, osmog ijitskog
i mama, svojim nasljednikom.
818. - Al-Rida umire, vj eroj at no ubijen.
Inkvizicija pod dravnom nadlenou (mihna) poku-
ava ojaati mutezilitska stajalita na tetu u puku
nairoko omiljenih nazora ehlul-hadisa, koji su uglav-
nom u t amni cama zbog svojeg nauavanj a.
833.-842. - Kalifat Al-Mutasima. Kalif st vara svoju vla-
stitu gardu sastavljenu od turskih robova vojnika,
svoju prijestolnicu seli u Samaru.
842.-847. - Kalifat Al-Vasika.
847.-861. - Kalifat Al-Mutevekila.
848. - Ali al-Hadi, deseti ijitski i mam, zatvoren u tvra-
vi Askara u Samari.
855. - Smrt Ahmeda ibn Hanbel a, j unaka ehlul-hadisa i
osnivaa hanbelijske pravne kole.
861.-862. - Kalifat Al-Muntasira.
862.-866. - Kalifat Al-Mustaina.
866.-869. - Kalifat Al-Mutaza.
868. - Smrt desetog ijitskog i mama. Nj egov sin Hasan al-
Askari (Askeri) nast avl j a provoditi svoj ivot kao zat-
vorenik u Samari.
869.-870. - Kalifat Al -Muht adi j a.
870. - Smrt Jakuba ibn Ishaka al-Kindija, prvog musli-
manskog falasifa.
870.-892. - Kalifat Al-Mutamida.
874. - Hasan al-Askari, jedanaesti ijitski imam, umire u
zat voru u Samari. Govori se da se nj egov sin Abu al-
Kasim Muhamed morao sakriti kako bi sauvao ivu
glavu. On je poznat kao skriveni imam.
Smrt Abu Jezida al-Bistamija (Bastamija), jednog od
prvih predst avni ka "pijanog sufijskog" misticizma.
892.-902. - Kalifat Al-Mutadida.
902.-908. - Kalifat Al -Mukt afi j a.
908.-932. - Kalifat Al-Muktadira.
909. - ijitski Fatimidi preuzi maj u vlast u Ifrikiji, Tunis.
910. - Smrt Duneida iz Bagdada, prvog "trezvenog sufija".
922. - "Opijeni sufi" Husein al -Mansur (Mensur), poznat
kao Al-Halad, Grebenar vune, pogubljen zbog bogo-
hul j enj a.
923. - U Bagdadu umire povjesniar Abu Dafer al-
Tabari (Taberi).
932.-934. - Kalifat Al-Kahira.
934.-940. - Kalifat Al-Radija.
934. - Slubeno proglaen "Veliki nest anak" skrivenog
imama u transcendentno podruje.
935. - Smrt filozofa Hasana al-Aarija (E' ari).
Od tog t renut ka kalifi vie nemaj u svjetovne vlasti,
nego tek vie simbolian autoritet. St varna vlast pri pada
mj esni m monicima koji uspost avl j aj u svoje dinastije na
mnogobroj ni m podruj i ma carstva. Mnogi od nj i h priz-
naj u vrhovno gospodstvo kalifa. Mnogi od mjesnih vla-
dar a i maj u sklonosti ka ijizmu.
874.-999. - Samanidi, sunitska i ranska dinastija vl ada u
Horasanu, Raj u (Rai), Ki rmanu i Transoksaniji sa pri-
jestolnicom u Buhari. Samarkand je takoer vano
kul t urno sredite perzijske knjievne renesanse. U 90-
im godi nama desetoga stoljea Samanidi zapoinju
gubiti prevl ast istono od Oksa u korist Tur aka
Kar ahani da, a na zapadu u korist Gaznavi da
(Gaznevida).
panjolsko kraljevstvo Al-Andalus
912.-961. - Vl adavi na kal i fa Abd el - Rahmana III.
(Abdul rahmana III.), apsolutistikog vl adara.
969.-1027. - Cordoba - sredite uenosti.
1010. - Sredinja vlast slabi, te manj i emiri uspost avl j aj u
lokalnu vlast.
1064. - Smrt Ibn Hazama, pjesnika, vezira i teologa.
1085. - Toledo pada u ruke kranskih vojski Rekonkviste.
929.-1003. - Hamdanidi, arapsko pleme, vl ada Alepom i
Mosul om. Nj i hov j e dvor zatitnik znanst veni ka,
povjesniara, pjesnika i falasifa.
950. - Smrt Abu Nasr al-Farabija, falasife i dvorskog
glazbenika u Alepu.
Oko 930-1030. - Bujidi (Buvejhidi). Duodecimalni ijiti i
gortaci iz Dej l ama u Iranu, preuzi maj u vlast u zapad-
nom Iranu tijekom 30-ih godina desetog stoljea.
945. - Buj i di osvaj aj u vlast u Bagdadu, j unom Iraku i
Omanu. Bagdad zapoinje gubiti svoju vanost u
korist iraza, koji postaje sreditem uenosti.
983. - Buj i dsko se jedinstvo poinje raspadati. Oni se
uskoro podvrgavaj u Mahmudu od Gazne (1030. g.) i
Gaznavi di ma na podruj i ma zapadnog Irana.
935.-969. Ihidi, dinastija koju je osnovao Turin Muhamed
Ibn Tug, vladaju Egiptom, Sirijom i Hedasom.
969.-1171. - ijitski Fatimidi (dinastija ut emel j ena u
Tunisu 909. g.), vl adaj u Sjevernom Afrikom, Egiptom
i dijelovima Sirije, st varaj ui time protivniki kalifat
Abasidima.
972. - Fatimidi presel j avaj u svoju prijestolnicu u Kairo
koji post aj e sreditem ijitskog nauka. U Kairu se za
njihove uprave gradi medresa Al-Azhar.
976.-1118. - Gaznavidi
999.-1030. - Mahmud od Gazne uspostavlja stalan ut j ecaj
muslimanske moi u Indiji, te preuzi ma vlast od
Samani da u Iranu. Bljetava dvorska prijestolnica (u
Gazni - op. prev.)
1037. - Smrt velikog falasife Ibn Sine (Avicena na
Zapadu) u Hamadanu.
990.-1118. - Selduko Carstvo
990-tih godina - Turska zajednica Selduka s podruj a
Sredinje Azije prelazi na islam. Poetkom 11. stoljea
Selduci upadaj u sa svojom nomadskom konjicom u
Transoksani j u i Horezam.
1030-tih godina - Selduci u Horasanu.
1040. - Selduci oduzi maj u Gaznavi di ma zapadni Iran, i
nakon toga upadaj u u Azerbaj dan.
1055. - Sultan Togrul-beg (Tugril-beg) vl ada Seldukim
Car st vom i z Bagdada kao namj esni k abasi dski h
kalifa.
1063.-1073. - Vladavina sultana Alp Arslana.
1065.-1067. - Sagraena medresa Ni zami j a u Bagdadu.
1063.-1092. - Malikah (Melikah) vl ada carstvom zaje-
dno sa svojim vezirom Ni zamul -mul kom.
Turske t rupe upadaj u u Siriju i Anatoliju.
1071. - Selduke t rupe nanose poraz Bizantincima u bici
kod Manzi kert a, preuzi maj u vlast u Anatoliji, te napo-
slijetku dolaze do Egejskog mora (1080. g.)
Selduki rat protiv Fat i mi da i lokalnih vl adara u
Siriji.
1094. - Bizantski car Aleksije Komnen I. trai pomo
Zapadnog kranst va u spreavanj u dal j nj i h upada
Selduka na nj egova podruj a.
1095. - Papa Ur ban II. poziva na Prvi kriarski pohod.
1099. - Kriari osvaj aj u Jeruzalem.
Kri ari osni vaj u Kri arske drave u Palestini,
Anatoliji i Siriji.
1090-tih godina - Ismailiti zapoinju svoju pobunu protiv
Selduka i hegemonije sunita. Mj esne turske dinastije
poinju se uzdizati po svim dijelovima carstva.
1111. - Smrt teologa i pravni ka Abu Hami da al-Gazalija
(Algazel) u Bagdadu.
1118. - Selduke se carstvo raspada na manj a kraljevstva.
1118.-1258. - Manj e dinastije vl adaj u nezavisno, prizna-
vaj ui suverenost Abasidskog kalifata, ali se u praksi
pokoravaj u monijoj susjednoj dinastiji. Tipini su
primjeri:
1127.-1173. - Dinastija Zangida (Zengida), koju je osnovao
selduki zapovjednik Imadudin Zangi (Zengi). Zapoinje
ujedinjenje Sirije kao odgovor na provale kriara.
1130.-1269. - Almohadi, sunitska dinastija, pokuava pro-
vesti reforme u Sjevernoj Africi i panj ol skoj prema
naelima Al-Gazalija (Algazel).
1150.-1220. - Horezamski ahovi iz sj everozapadne
Transoksanije nanose poraz preostalim manj i m sel-
dukim di nast i j ama u Iranu.
1171.-1250. - Di nast i j a Ej ubi da, koju je osnovao kurdski
general Salahudin, nast avl j a pri j anj e pohode Zangida
protiv kriara, unitava Fatimidski kalifat u Egiptu.
Prelazi na sunitski islam.
1180.-1225. - Al-Nasir, abasidski kalif u Bagdadu, poku-
ava iskoristiti islamske futuvet (futuva) cehove kao
osnovicu za uinkovitije vl adanj e.
1187. - Salahudin pobj euj e kriare u bici kod Hat i na,
vraa Jeruzalem pod vlast islama.
1191. - Sufijski mistik i filozof J ahj a Suhraverdi umire u
Alepu. Postoji vj eroj at nost da su ga Ej ubi di pogubili
zbog kri vovj erj a.
1193. - Iranska di nast i j a Guri da osvaj a Delhi.
Uspost avl j aj u svoju vlast u Indiji.
1198. - Falasifa ibn Rud (na Zapadu znan kao Averroes)
umire u Cordobi.
1199.-1220. - Alaudin Mahmud, ah Horezma, odluan u
st varanj u velike iranske monarhije.
1205.-1287. - Turska robovska di nast i j a nanosi poraz
Guri di ma u Indiji, te osniva Delhijski Sultanat, koji se
prostire itavom dolinom Gangesa. No, ubrzo e se te
malene dinastije morati suoiti sa mongolskom prijet-
nj om.
1220.-1231. - Prvi veliki napadi Mongola koji donose
neviena razaranj a.
1224.-1391. - Mongoli Zlatne Horde vl adaj u na podruj u
sjeverno od Kaspijskog jezera i Crnog mora. Kasnije
prelaze na islam.
1225. - Almohadi naput aj u panjolsku, ime se musli-
manska vlast na Pirinejima svodi na maleno kraljev-
stvo Granadu.
1227. - Smrt mongolskog voe Dingis-kana.
1227. - 1358. - Mongoli agat aj evog kanat a upravl j aj u
Transoksanijom. Preobraaj u se kasnije na islam.
1228.-1551. - Di nast i j a Hafsi da zamj enj uj e Almohade u
Tunisu.
1240. - Smrt sufijskog filozofa Muhjidina al-Arabija (Arebi).
1250. - Mameluci, t rupe sastavljene od robova, zbacuj u
Ej ubi de, te uspost avl j aj u vl adal aku di nast i j u u
Egiptu i Siriji.
1256.-1335. - Mongoli Il-kana vl adaj u Irakom i Iranom.
Preobraaj u se kasnije na islam.
1258. - Mongoli Il-kana razaraj u Bagdad.
1260. - Mamel uki sultan Bejbers (Baibars) pobj euj e
Mongole Il -kana u bici kod Aj n Dal ut a (Delut), te
nast avl j a unitavati mnoga mongolska uporita koj a
su preostala du sirijske obale.
1273. - Smrt Delaludina Rumi j a u Anatoliji, osnivaa
dervia plesaa (vrtei dervii).
1288. - Gazi Osman osniva na grani cama Bizanta u
Anatoliji Osmansku dinastiju.
1326.-1359. - Orhan, Osmanov sin, ut emel j uj e nezavisnu
dravu Osmanl i j a s prijestolnicom u Bursi, proiruje
ju na tetu Bizantskog Carst va u raspadu.
1328. - Smrt reformatora Ahmeda ibn Tejmije u Damasku.
1334.-1353. - Jusuf, kral j Granade, zapoinje gradnj u
Alhambre, koj u dovrava njegov sin.
1369.-1405. - Ti mur Leng (Tamerlan) obnavl j a mo mon-
golskog agat aj evog kanat a u Samarkandu, osvaj a
velik dio Bliskog istoka i Anatoliju, te pl j aka Delhi.
Poslije njegove smrti carstvo se raspada.
1389. - Osmanl i j e podvrgavaj u pod svoj u vlast Bal kan
pobj edom nad Srbi ma na Kosovu Polju. Cilj im je pro-
iriti svoju vlast na Anatoliju, ali ih odatle istjeruje
Ti mur Leng 1402. g.
1403.-1421. - Nakon Timurove smrti, Mehmed I. obna-
vl j a dravu Osmanlija.
1406. - Smrt falasife i povjesniara Ibn Hal duna.
1421.-1451. - Mur at I. dokazuj e mo Osmanl i j a u borba-
ma protiv Ugara i zapadnih kraljevstava.
1453. - Mehmed II. "Osvaj a" zauzi ma Konstantinopolis,
koji nakon t oga dobi va i sl amsko ime Ist anbul .
Ist anbul postaje prijestolnicom Osmanskog Carstva.
1492. - Musl i mansko kraljevstvo Gr anadu osvaj aj u kato-
liki monarsi Ferdi nand i Izabela.
1502.-1524. - Ismail, poglavar safavidskog sufijskog reda,
osvaj a Iran, osnivajui na tim podruj i ma Safavidsko
Carstvo. Duodecimalni ijizam post aj e slubenom reli-
gijom Irana. Nj egovi nemilosrdni pokuaj i da potisne
sunitski islam iz svoga kral j evst va dovode do progona
ijita u Osmanskom Carstvu.
1510. - Ismail prot j eruj e sunitske Uzbeke iz Horasana, te
t amo uspostavlja ijitsku vlast.
1513. - Portugalski trgovci dopiru do j une Kine.
1514. - Sultan Selim I nanosi poraz ahu Ismailu i safa-
vidskoj vojsci u bici kod aldirana, ime zaustavlja
napr edovanj e prema zapadu u osmanlijsko podruje.
1517. - Osmanlije preotimaju Mamel uci ma Egipat i Siriju.
1520.-1566. - Sul ej man, znan na Zapadu kao Veli-
anstveni, iri Osmansko Carstvo. Uspostavlja politike
ustanove koje su specifikum Osmanskog Carstva.
1522. - Osmanl i j e zauzi maj u otok Rodos.
1524.-1576. - Tahmasp I., drugi safavidski ah Irana, oja-
ava ijitsku prevlast u Iranu. Nj egov dvor postaje sre-
ditem umjetnosti, posebno slikarstva.
1526. - Babur osniva Mogulsko Carst vo u Indiji.
1529. - Osmanl i j e opsj edaj u Be
1542. - Portugalci osnivaju prvo europsko trgovako carstvo
1543. - Osmanl i j e podvrgavaj u pod svoju vlast Ugarsku.
1552.-1556. - Rusi osvaj aj u stare mongolske kanat e
Kazan i Ast rahan na rijeci Volgi.
1560.-1605. - Akbar je vladar mogulske Indije, za ije vla-
davine Mogulsko Carst vo doivljava vrhunac moi,
j aa sur adnj u musl i mana i Hi ndusa, te osvaj a podru-
ja u j unoj Indiji. Osim toga, Akbar je predvodni k
kul t urne renesanse u Indiji.
Osmanl i j e i Portugalci vode pomorski rat u Indi j skom
oceanu.
1570. - Osmanl i j e preuzi maj u Cipar.
1578. - Smrt osmanskog dvorskog arhi t ekt a Sinana-pae.
1580-tih godina - Portugalci slabe u Indi j i .
1588.-1629. - ah Abas I. vl ada Safavi dski m Carst vom u
Iranu, gradei velianstveni dvor u Isfahanu. Izbacuj e
Osmanl i j e iz Azer baj dana i Iraka.
1590-ih godina - Nizozemci zapoi nj u trgovati u Indiji.
1601. - Nizozemci zapoinju preuzimati portugalska uporita.
1602. - Smrt sufi j skog povj esni ara Abdul fazl a Al ami j a.
1625. - Smrt reformat ora Ahmeda Si rhi ndi j a.
1627.-1658. - ah Dahan (Dihan) vl ada Mogul ski m car-
st vom, koj e doi vl j ava vr hunac svoj eg kul t ur nog
napret ka. Gr adi Tad Mahal .
1631. - Smrt ijitskog filozofa Mir Damada u Isfahanu.
1640. - Smrt iranskog filozofa i mi st i ka Mule Sadra.
1656. - Osmanski veziri zaust avl j aj u propast Osman-
lijskog Carst va.
1658.-1707. - Orengzeb (Aurangzeb), posl j ednj i veliki
mogulski vladar, pokuava islamizirati itavu Indi j u,
ali time izaziva nepri j at el j st vo Hi ndusa i Sikha prema
musl i mani ma.
1669. - Osmanl i j e pr euzi maj u Kret u od Venecije.
1681. - Osmanl i j e pr eput aj u Kijev Rusiji.
1683. - Osmanl i j e ne uspi j evaj u ni u drugom pokuaj u
osvojiti Be, ali zato ponovno vr aaj u pod svoj u vlast
Irak od Safavi da.
1699. - Mi r om u Sri j emski m Karl ovci ma Osmanl i j e pre-
put aj u Ugarsku Austriji, to oznaava prvo vee
osmansko povl aenj e.
1700. - Smrt Muhameda Baki ra Medlisija, ut j ecaj nog
ijitskog alima u Iranu.
1707.-1712. - Mogulsko Carst vo gubi svoje june i istone
provincije.
1715. - Uspon Austrijskog i Pruskog Carstva.
1718.-1730. - Sultan Ahmed III. pokuava provesti prve
prozapadnj ake reforme u Osmanskom Carstvu, to
dovodi do ust anka j anj i ara.
1722. - Afganski pobunjenici napadaj u Isfahan, vrei
pokolj t amonj eg safavidskog plemstva.
1726. - Nadir-ah zasniva krat kot raj no vojniki mono
Iransko ijitsko Carstvo.
1739. - Nadir-ah pl j aka Delhi. Ubrzo nakon toga, u pot-
punosti dokonava mogulsku vlast u Indiji. Hindusi,
Sikhi i Afganci bore se za vlast.
Nadi r - ah pokuava preobrat i t i I r an na suni t ski
islam. Ui nak toga je da vodei iranski mudtehidi
napu t aj u I r an, nalazei utoite u osmanskome
I r aku, gdj e osni vaj u snano ijitsko sredite neovisno
od ahova.
1748. - Nadir-ah ubijen. Razdoblje anarhije, tijekom
kojega Iranci privreni stanovitima usula dolaze do
prevlasti. Usuli omoguavaj u uspostavu reda i zakona
u narodu.
1762. - Smrt aha Velij(j)ulaha, sufijskog reformatora, u
Indiji.
1763. - Britanci ire svoju prevlast na neslone indijske
dravice.
1774. - Rusi nanose teak poraz Osmanl i j ama. Osmanski
Turci gube Krim. Ruski se car proglaava "zatitni-
kom" pravoslavnih krana u osmanskim zeml j ama.
1779. - Aka Muhamed Kan osniva dinastiju Kadara,
koj a kr aj em 18. stoljea preuzima vlast u Iranu.
1789. - Fr ancuska revolucija.
1789.-1807. - Selim III. postavlja zametke za nove zapa-
dnjake reforme u Osmanskom carstvu, otvara slubena
osmanska veleposlanstva u europskim prijestolnicama.
1792. - Smrt militantnog arapskog reformat ora Muha-
meda Ibn Abd el-Vahaba (Abdulvehaba).
1793. - Prvi protestantski misionari dolaze u Indi j u.
1797.-1818. - ah Feth Ali vl ada Iranom. Sve vei britan-
ski i ruski ut j ecaj u Iranu.
1798.-1801. - Napoleon zauzima Egipat.
1803.-1813. - Vahabi t i (vehabiti) zauzi maj u arapski
Hedas, otimajui ga Osmanl i j ama.
1805.-1848. - Muhamed Ali pokuava osuvremeni t i
Egipat.
1808.-1839. - Sultan Mahmud II. uvodi suvremene refor-
me (tanzimat) u Osmanskome Carst vu.
1814. - Glhanski ugovori izmeu Turske i Rusije: kav-
kasko podruje pot pada pod Rusi j u.
1815. - Srpski ust anak protiv osmanske vlasti.
1821. - Grki rat za nezavisnost od Osmanl i j a.
1830. - Francuska zauzima Alir.
1831. - Muhamed Ali zauzima osmansku Siriju, te dubo-
ko prodire u Anatoliju, st varaj ui unut ar Osmanskog
Carst va zapravo nezavisni imperium in imperio (car-
stvo u carstvu - op. prev.). Europske sile posreduj u da
bi spasile Osmansko Car st vo, pri si l j avaj ui
Muhameda Alija na povlaenje iz Sirije (1841.).
1836. - Smrt neosufijskog reformatora Ahmeda ibn Idrisa.
1839. - Britanci zauzi maj u Aden.
1839.-1861. - Sultan Abdulmedid I. uvodi jo suvreme-
ni j e reforme, kako bi spri j ei o dal j nj i r aspad
Osmanskog Carstva.
1843.-1849. - Britanci zauzi maj u dolinu Inda.
1854.-1856. - Krimski rat, pot aknut suparni t vom europ-
skih sila oko zatite kranskih manj i na u Osmanskom
Carst vu.
Sai d-paa, namj esni k Egi pt a, obeava koncesije
Sueskog kanal a Francuzi ma. Egi pat sklapa svoje prve
ugovore o stranim zaj movi ma.
1857.-1858. - Pobuna Indi j aca protiv britanske vlasti.
Britanci slubeno razvlauju posljednjeg mogulskog
cara. Sir Sej(j)id Ahmed Kan zalae se za reforme u
islamu po zapadnj akom uzoru, te za pri hvaanj e bri-
tanske kulture.
1860.-1861. - Nakon pokolja koji su izvrili pobunj eni ki
Druzi nad krani ma u Li banonu, Francuzi zahtijeva-
j u da Li banon postane aut onomna pokraj i na pod fran-
cuskim namj esni kom.
1861.-1876. - Sultan Abdulaziz nastavlja reformu Osmanskog
Carstva, ali se zaduuje zbog prevelikih stranih zajmova,
to dovodi do bankrota carstva. Nakon toga, europske
vlade preuzimaju nadzor nad osmanskim financijama.
1863.-1879. - Ismail-paa, namj esni k Egipta, poduzima
nairoko osuvremenj i vanj e, ali zbog stranih zaj mova
upada u bankrot . Uinak toga je pr odaj a Sueskog
kanal a Bri t anci ma (1875.), te uspostava europskog
nadzora nad egipatskim fi nanci j ama.
1871.-1879. - Al-Afgani, iranski reformat or s prebivali-
tem u Egiptu, ust anovl j uj e krug egipatskih reforma-
tora u koj em je i Muhamed Abduh. Nj i hov je cilj zau-
staviti kul t urnu prevlast Europe ponovni m oivljava-
nj em i osuvremenj i vanj em islama.
1872. - Poj aavanj e suparnitva izmeu Britanije i Rusije
u Iranu.
1876. - Osmanski sultan Abdulaziz svrgnut u dvorskom
puu. Abdul hami d II. prisiljen proglasiti prvi osman-
ski ustav, koji sultan kasnije ipak ukida. Vee osman-
ske reforme u obrazovanj u, t ransport u i komunikaci-
j ama.
1879. - Ismail Paa svrgnut.
1881. - Fr ancuska zauzima Tunis.
1881.-1882. - Pobunj eni asnici rodom iz Egi pt a udruu-
ju snage s Konstitucionalistima i reformistima, uspije-
vaj u uspostaviti svoju vladu na elu sa kedivom
Tevfikom. Meut i m, narodni ust anak odvodi u britan-
sku voj nu okupaci j u Egi pt a sa lordom Cromerom kao
guvernerom (1882.-1907.).
Taj na drut va vode kampanj u za neovisnost Sirije.
1889. - Britanci zauzi maj u Sudan.
1892. - Takozvana Duhanska kriza u Iranu. Fetva vode-
ih mudtehida prisiljava aha da ukine duhanske
koncesije obeane Britancima.
1894. - Izmeu deset do dvadeset tisua armenskih revo-
lucionara protiv osmanske vlasti nemilosrdno ubijeno.
1896. - Jedan Al-Afganijev uenik ubio Iranskog aha
Nasi rudi na.
1897. - Pr va cionistika konferencija odrana u Baselu.
Nj ezi n je konani cilj st varanj e idovske drave u
osmanskoj provinciji Palestini.
Smrt Al-Afganija.
1901. - Naena naf t a u I r anu. Koncesi j e dane
Britancima.
1903.-1911. - Strah da Britanci namj er avaj u podijeliti
Hinduse i muslimane u Indiji, nakon britanske podjele
Bengala, vodi do napetosti medu religijskim zajednica-
ma, to dovodi do st varanj a Muslimanske lige (1906.).
1905. - Smrt egipatskog reformat ora Muhameda Abduha.
1906. - Konstitucionalna (Ustavna) revolucija u Iranu pri-
si l j ava aha na progl aenj e ust ava i uspost avu
Medlisa (Savjetnikog vijea). Meut i m, englesko-
ruski sporazum (1907.), te ruska podrka ahovom
puu protiv revolucije ukida ustav.
1908. - Revolucija Ml adot uraka prisiljava sultana na
obnovu ustava.
1914.-1918. - Prvi svjetski rat.
Egi pat bi va proglaen britanskim protektoratom; bri-
tanske i ruske trupe zauzi maj u Iran.
1916.-1921. - Arapski ust anak protiv Osmanskog Carst va
u saveznitvu sa Britancima.
1917. - Bal fourova povelja slubeno omoguava
Britancima st varanj e idovske drave u Palestini.
1919.-1921. - Turski rat za nezavisnost. At at rk uspijeva
drati europske sile po strani, te samostalno osniva
nezavisnu t ursku dravu. Polazi put em radikalne seku-
larizacije i modernizacije drave (1924.-1928.).
1920. - Obznana Sykes-Picotovog sporazuma: s obzirom
na poraz Osmanl i j a u Prvom svj et skom ratu, osman-
ske provincije bi vaj u podijeljene izmeu Britanaca i
Francuza, koji na tim podruj i ma uspost avl j aj u man-
date i protektorate, premda je Arapi ma obeana neza-
visnost nakon rata.
1920.-1922. - Gandhi pokree indijske mase u dvije kam-
panj e graanskog neposluha protiv britanske vlasti.
1921. - Reza Kan vodi uspjean prevrat u Iranu i osniva
dinastiju Pahl avi j a. Uvodi nemilosrdnu politiku osu-
vr emenj i vanj a i sekularizacije u Iranu.
1922. - Egi pt u obeana formal na nezavisnost, s time da
Bri t ani j a zadrava nadzor nad pi t anj i ma obrane, vanj -
ske politike i Sudana. Tijekom razdobl j a od 1923. do
1930. g., popul arna st ranka Vafd ost varuj e tri velike
izborne pobjede, ali ju svaki puta, bilo Britanci, bilo
egipatski kral j prisiljavaju na odst upanj e.
1932. - Osnovano kraljevstvo Saudijske Arabije.
1935. - Smrt musl i manskog r ef or mat or a i novi nara
Raida Ride, osnivaa salafijskog pokret a u Egiptu.
1938. - Smrt indijskog pj esni ka i filozofa Muhameda
Ikbala.
1939.-1945. - Drugi svjetski rat. Britanci zbacuju aha Rezu,
kojeg nasljeduje njegov sin Muhamed Reza (1944.).
1940-tih godina-Muslimansko bratstvo postaje najmoni-
ja snaga u Egiptu.
1945. - Turska pristupa Ujedinjenim Narodima, te postaje
viestranaka drava (1947.). Osnivanje Arapske lige.
1946. - Nakon kampanj e Muslimanske lige za izdvojenu
dravu, dolazi do sveope pobune u Indiji.
1947. - St varanj e Paki st ana iz podruja Indi j e s musli-
manskom veinom. Di j el j enj e Indije vodi u pokolje i
ubi j anj a kako Hi ndusa, tako i muslimana.
1948. - Kraj Britanskog mandat a u Palestini, st varanj e
idovske drave Izrael kao posljedice deklaracije UN.
Izraelske vojne snage nanose teak poraz petorim
arapski m ar mi j ama koje napadaj u novu idovsku
dravu. Oko 750.000 Palestinaca naput a zemlju tije-
kom neprijateljstava, s time da im nakon toga nije doz-
voljen povrat ak domovima.
1951.-1953. - Muhamed Mosadek i st ranka Nacionalne
fronte nacionaliziraju iransku naft u. Nakon protumo-
narhistikih demonstracija ah naput a Iran, ali se
vr aa na vlast puem koj eg organi zi raj u CIA i
Bri t anska obavj et aj na sluba. Nai nj eni novi ugovo-
ri s europskim naft ni m kompani j ama.
1952. - U Egi pt u revolucija Slobodnih asnika pod vod-
stvom Demala (Gamala) Abdel Nasera rui kral j a
Faruka. Naser zabr anj uj e Musl i mansko brat st vo i zat-
vara tisue Brae u koncentracijske logore.
1954. - Sekularizirana Naci onal na front a osloboenja
(FLN) die revoluciju protiv francuske kolonijalne
vlasti u Aliru.
1956. - Ratificiran prvi pakistanski ustav.
Demal (Gamal) Abdel Naser nacionalizira Sueski
kanal.
1957. - Iranski ah Muhamed Reza Pahlavi osniva t aj nu
policiju SAVAK s potporom amerike CIA-e i izrael-
skog MOSSAD-a.
1958.-1969. - Sekularizirana vl ada generala Muhameda
Ej ub Kana u Pakistanu.
1961. - Muhamed Reza Pahlavi, iranski ah, proglaava
Bijelu revoluciju osuvremenj i vanj a, koj om se jae
marginalizira religija i st varaj u sve vee podjele unu-
tar iranskog drut va.
1963. - NLF uspostavlja socijalistiku vladu u Aliru.
Ajatolah Ruhol ah Homeini napada Pahlavijev reim i
potie uline demonstracije diljem Irana. Zatvoren, a
nakon toga prognan u Irak.
1966. - Naser nareuj e pogubl j enj e vodeeg egipatskog
ideologa fundament al i st a Sej(j)ida Kut ba.
1967. - estodnevni rat izmeu Izraela i njegovih susjeda.
Izraelska pobj eda i poniavajui arapski poraz vode
do oi vl j avanj a vj er skog osj eaj a di l j em itavog
Bliskog istoka, budui da se politika sekularizacije dis-
kreditirala.
1970. - Naserova smrt; nasl j eduj e ga Anvar el-Sadat koji
se ulaguje egipatskim islamistima s ciljem dobi vanj a
njihove podrke.
1971. - eik Ahmed Jasin osniva Mudamu (Skuptinu),
organizaciju za napredak i blagostanje. Vodi kampanju
protiv sekulariziranog nacionalizma PLO-a, traei islam-
ski identitet za Palestinu; Mudamu podrava Izrael.
1971.-1977. - Pakistanski premijer Ali But o vodi ljeviar-
sku i sekulariziranu vladu, koj a daj e povlastice islami-
stima, ali nj i h te mj ere ne zadovol j avaj u.
1973. - Egi pat i Sirija napadaj u Izrael na Jom Kipur.
Nakon doj ml j i ve arapske pobjede na boj nom polju,
Sadat je u poloaju da moe predloiti smion mirovni
plan Izraelu, koji je aktualiziran sporazumom u Camp
Davidu 1978. g.
1977.-1988. - Poboni musliman Zi j a ul -Hak vodi uspje-
no izvedeni pu u Pakistanu, st vara vladu usmj erenu
prema islamu, koj a ipak jo uvijek odvaj a religiju od
realne politike.
1978.-1979. - Iranska revolucija. Aj at ol ah Homeini posta-
je vrhovni fakih Islamske Republike (1979.-1989.).
1979. - Smrt pakistanskog fundamentalistikog ideologa
Abula Ale Mevdudi j a.
Nekol i ko st ot i na suni t ski h f undament al i st a u
Saudi j skoj Arabi j i zauzima Kabu u Meki, te proglaa-
vaj u svojeg vou Mahdi j em; drava gui ust anak.
1979.-1981. - Ameriki taoci zatvoreni u amerikom vele-
poslanstvu u Tehranu.
1981. - Predsj edni ka Anvara el-Sadata ubili muslimanski
ekstremisti zbog nj egova nepravednog i nasilnog odno-
sa prema egipatskom narodu, te zbog mirovnog spora-
zuma s Izraelom.
1987. - Intifada, narodni ust anak Palestinaca kao protest
protiv izraelskog zauzi manj a Zapadne obale i pojasa
Gaze. HAMAS, ogranak Mudame, ulijeva strah kako
Izraelu, t ako i PLO-u.
1989. - Aj at ol ah Homeini izdaje fetvu protiv britanskog
pisca Sal mana Rushdi j a, navodno zbog nj egovog
bogohulnog pri kaza proroka Muhameda u njegovom
romanu The Satanic Verses (Sotonski stihovi - op.
prev.). Mjesec dana kasnije, fetvu osuuj e kao neislam-
sku etrdeset i osam od etrdeset i devet lanica
Organizacije islamske konferencije.
Nakon smrti aj at ol aha Homei ni j a, aj at ol ah Hamnei
postaje vrhovni iranski fakih, a pragmatini Haemi-
hoda Rafsandani postaje iranskim predsjednikom.
1990. - Isl amska front a spasa (FIS) ost varuj e veliku pob-
j edu na alirskim lokalnim izborima protiv sekularizi-
ranog FLN- a. Nj i hov je cilj pobj eda na dravnim
izborima 1992. g.
Predsjednik Sadam Husein, sekularizirano usmjereni
vladar, napada Kuvaj t ; kao odgovor na to, SAD i nje-
govi zapadni i bliskoistoni saveznici pokreu voj nu
operaciju Pust i nj ska ol uj a protiv I r aka (1991.).
1992. - Vojska izvodi pu u Aliru, kako bi sprijeila FIS
da doe na vlast, te zabr anj uj e pokret. Uinak toga je
da mnogo radikalniji lanovi pokreta pokreu stravi-
nu kampanj u terora.
lanovi hinduistike BJP stranke razaraj u Baburovu
dami j u u Ayodhyi.
1992.-1999. - Srpski nacionalisti sustavno ubi j aj u i progo-
ne muslimanske stanovnike Bosne i Kosova iz njihovih
domova.
1993. - Izrael i Palestinci pot pi suj u mirovni sporazum u
Oslu.
1994. - Kao posljedica uboj st va dvadeset i devet musli-
mana u dami j i u Hebronu od strane idovskih ekstre-
mista, HAMAS-ovi bombai samoubojice napadaj u
idovske civile u Izraelu.
i dovski ekst remi st ubi j a pr edsj edni ka Yi t zaka
Rabi na zbog pot pi si vanj a sporazuma u Oslu.
Tal i banski f undament al i st i dolaze na vl ast u
Afganistanu.
1997. - Liberalni klerik Sej(j)id-hoda Hat emi izabran za
iranskog predsj edni ka uvj erl j i vom veinom.
1998. - Predsj edni k Hat emi i nj egova vl ada ograuj u se
od fetve upuene Salmanu Rushdi j u.
2001. - 11.rujna, devetnaest muslimanskih ekstremista,
l anova Os ama Bin Ladenove skupi ne Al -Kai da
(Qai' da), ot i maj u amerike putnike zrakoplove, te ih
zabi j aj u u Svjetski trgovaki centar i Pentagon.
7. listopada, SAD za odmazdu zapoinju vojni pohod
protiv t al i bana i Al-Kaide u Afganistanu.
I. POETAK
P r o r o k ( 570. - 632. )
Tijekom svetoga mjeseca r amazana 610. g., j edan je
arapski trgovac mogao biti neposrednim svj edokom nee-
ga to je promijenilo svjetsku povijest. Svake godine u
isto vrijeme, Muhamed ibn Abdul ah obiavao se odmara-
ti u peini na obronku planine Hi ra, u blizini Meke na
arapskom Hedasu, gdje se molio, postio i udj el j i vao siro-
tinji milostinju. Muhamed je bio ve podue zabrinut
zbog onoga to je on ocijenio kao krizu u arapskom dru-
tvu. Nj egovo se pleme Kurej a nedavno obogatilo trgo-
vinom u oblinjim zeml j ama. Meka je postala gradom u
kojem je buj al a trgovina, ali su se zbog agresivne elje za
to brim bogaenjem neke od starih plemenskih vredno-
ta zagubile. Umj est o brige za siromanije lanove pleme-
na, to je bilo propisano nepisanim nomadski m kodek-
som, Kurejiti su bili zaokupljeni to veom zaradom, i to
na tetu siromanijih plemenskih obitelji ili klanova. U
Meki i irom itava poluotoka postojala je duhovna uzne-
mirenost. Arapi su znali da j udai zam i kranstvo, koji su
se prakticirali u Bizantu i Perzijskom carstvu, svojom
sofisticiranou nadilaze nj i hovu pogansku t radi ci j u.
Neki su od nj i h vjerovali da Vrhovni Bog nj i hova pan-
teona, Al-Lah (ije ime j ednost avno znai "Bog"), nije
nita drugo doli boanstvo koje t uj u idovi i krani, ali
koje nije Arapi ma poslalo niti proroka, niti im je podarilo
sveti spis na nj i hovom jeziku. U stvari, idovi i krani su
esto omalovaavali Arape, zbog nj i hove izdvojenosti iz
boanskog plana. Diljem Arabi j e plemena su se meuso-
bno borila, krvarei u smrtonosnom krugu krvnih osveta
i protuosveta. Mnogi su ueniji ljudi Arabije smatrali da
su Arapi vrst a osuena na propast, izopena iz civilizira-
noga svijeta, te zaboravljena i od samoga Boga. Meut i m,
to se izmijenilo u noi 17. ramazana. Te se noi Muhamed
probudio, osjetivi se posve onemoao zbog prisustva
neke razorne sile koja ga je vrsto obujmila, sve do trenu-
t ka dok nije uo prve rijei budueg arapskog svetog spisa
kako izlaze iz njegovih usta.
Muhamed je pune dvije godine preuivao t aj doiv-
l j aj . Ti j ekom toga vremena doivio je nove objave, ali se
usudio povjeriti jedino svojoj eni Hat i di i njezinom
roaku Vereki ibn Neufelu, inae kraninu. Oboje su bili
uvj ereni kako te objave dolaze od Boga, no Muhamed se
tek 612. g. osjetio dovoljno snanim da propovijeda, pa je
post upno poeo obraati svoje sugraane: izmeu ostalih,
Aliju ibn Abu Taliba, svog pri j at el j a Abu Bekra i mladog
trgovca Osmana ibn Afana iz mone obitelji Omej i da.
Mnogi su preobraenici, medu koj i ma je bio znakovit broj
ena, bili iz siromanijih klanova; drugi su pak bili neza-
dovoljni nejednakou koja je vladala u Meki, to je bilo
u pot punoj suprotnosti s arapski m duhom. Muhamedova
je poruka bila jednostavna: on nije nauavao neke nove
dogme o Bogu, budui da je veina Kurejita, poput
idova i krana, ve odavno pri hvaal a i vj eroval a u
injenicu da je Alah stvorio svijet i da e l j udi ma suditi na
kraj u vremena. Muhamed sebe nije smat rao osnivaem
neke nove religije, ali se trudio obnoviti staru vj eru u jed-
noga Boga medu Arapi ma koji do t ada nisu imali svoga
proroka. Nast oj ao je ukazati na zlo sebine gradnj e sree
u nekih pojedinaca, ukazuj ui na dobra koj a proizlaze iz
zajednike podjele bogatstva, te st var anj a drut va u
kojem se sa siromanima i nemoni ma post upa s potova-
njem. Smat rao je da e pleme Kurej a propasti ukoliko ne
budu izali na pravi put (kao to se i dogodilo s drugim
slinim zaj edni cama u prolosti), budui da su krili osno-
vne zakone ljudskog ivljenja.
Prethodno reeno osnovica je uenj a novog vjerskog
spisa zvanog Kuran (kuran - recitiranje, kazivanje). Kako
je veina vjernika, ukljuujui i samog Muhameda, bila
nepismena, to su sva uenja upijali sluajui j avna itanja
Kuranskih poglavlja (sura). Kuran je Muhamedu objavlji-
van stih po stih, suru po suru tijekom dvadeset i jedne godi-
ne, esto kao odgovor na neku krizu ili pi t anj a koja su se
javljala u maloj zajednici vjernih. Obj avl j enj a su bila
bolna za Muhameda, koji je obiavao rei: "Nikad nisam
primio objavu, a da nisam osjetio kako se dua u meni
raskida".
1
Uinak prvih objava koje je primio bio je tako
straan da se njegovo tijelo itavo grilo od bolova; esto se
obilno znojio, ak i kad je bilo hladno, osjeao je velik
zamor, ili je uo neobine zvukove i glasove. Govorei isto
svjetovno, moglo bi se rei da je Muhamed, za razliku od
veine njegovih suvremenika, bio daleko svjesniji velikih
tekoa s kojima se suoavao njegov narod, te to je vie
"oslukivao" dogaaje u svojoj okolini, morao je time sve
dublje i bolnije ponirati u svoje unut arnj e bie kako bi
iznaao rjeenje koje nee dovesti samo do drutvenoga
opstanka njegovih sugraana, ve i do nj i hova duhovnog
prosvjetljenja. Muhamed je takoer zasluan za stvaranje
nove knjievne forme i remekdjela arapske proze i pjesni-
tva. Velik broj prvotnih vj erni ka preobraen je neokalja-
nom ljepotom Kurana, koji je bio odraz njihovih naj dub-
ljih duevnih tenji, omoguivi im da na uzvien nain
posve raskinu sa svojim duhovnim predrasudama, te da
puni nadahnua, na razini koj a beskonano nadilazi
razum, izmijene svoj cjelokupni ivotni put. Jedno od naj -
dramatinijih preobraenja bilo je ono Omara (Omera) ibn
al-Hataba, koji se, zbog svoje privrenosti staroj poganskoj
vjeri, estoko opirao Muhamedovi m idejama, posvetivi
svoj ivot unitenju nove sekte. Meutim, Omar je takoer
bio poznavalac arapskog pjesnitva, pa je ostao osupnut
nevienom izraajnou kuranskih stihova im ih je prvi
put uo. Po njegovim rijeima, jezik je rasplinuo sve njego-
ve sumnj e u Kuransku poruku: "Dok sam sluao stihove
Kurana, moje je srce omekalo, te zaplakah; tako je islam
uao u mene".
2
Uskoro je novo vj erovanj e nazvano islam (predanost);
muslimanom je post aj ao svaki mukarac ili ena koji su
podvrgnuli svoje cjelokupno bie Alahu i njegovom zah-
tjevu da se sva l j udska bia odnose j edna prema drugi ma
s pravinou, jednakou i suosjeanjem. Podvrgnue su
izraavali kl eanj em tijekom obredne molitve (salat), koju
su morali initi tri put a dnevno (kasnije e ta molitva biti
obavl j ana pet puta). Stara plemenska etika promicala je
ravnopravnost; Arapi nisu odobravali ideju monarhije,
budui da im je bilo mrsko robovsko puzanj e po zemlji.
Meutim, kleanje pri molitvi bilo je osmiljeno kao
orue protiv sve vee bahatosti i samodostatnosti koj a je
buj al a u Meki. Takav tjelesni stav t rebao je poduiti
novopeene muslimane da ostave po strani svoju oholost i
sebinost, podsjeajui ih da su, u usporedbi s Bogom, oni
obine nitice. Da bi ispunili stroga uenj a Kurana, musli-
mani su t akoer imali obvezu davanj a milostinje sirotinji
proporcionalno nj i hovu dohotku (zekat). Takoer, tijekom
ramazana uveden je post, kojim se nastojalo podsjetiti
vj erni ka na neimatinu siromanih, onih koji nemaj u pri-
like jesti ili piti kad im se ushtije.
Stoga je drut vena j ednakopravnost bila osnovna vrli-
na islama. Musl i mani ma je zapovj eeno da izvre svoju
prvu dunost, a to je i zgradnj a zajednice (um(m)a) ija je
bitna znaaj ka ostvarenje solidarnosti j edni h prema dru-
gima, u koj oj je bogatstvo pravedno raspodijeljeno.
Musl i mani ma je to bilo daleko vanije od bilo kakvih
dogmatskih uenj a o Bogu. Zapravo, Kuran se negativno
odnosi prema teolokom mozganj u (zena), koje nije nita
drugo doli muiavi samouitak u neizrecivim st vari ma
koj e ni t ko ni na kakav nai n ne moe spoznati.
Muslimanima je bilo besmisleno raspravl j at i o t ako teko
razumljivim vjerskim naelima; daleko je bio vaniji
napor (di had) da se ivi na nain koji je Bog namijenio
ljudima. Politiko i drutveno blagostanje ume imalo je za
muslimane sakramentalnu vrijednost. Ukoliko je uma
napredovala, to je znailo da muslimani ive prema
Bojoj volji. Iskustvo i vl j enj a u istinski islamskoj zajed-
nici, koje je omoguavalo pot punu egzistencijalnu preda-
ju boanskome, muslimanima je stvaralo osjeaj bliskosti
s transcendentnom svetou. Slijedom toga, muslimane je
duboko pogaal a bilo kakva nesrea ili ponienje koje bi
uma pretrpjela, kao to bi krane duboko uznemirilo da
svjedoe bezbonom gaenju Biblije ili t r ganj u euharistij-
ske hostije na komadike.
Drut vena briga takve vrste oduvi j ek je bila bitni dio
nazora velikih svjetskih religija nastalih tijekom razdo-
bl j a koje povjesniari (tonije Karl Jaspers - op. prev.)
nazi vaj u "Osno doba" (oko 700. do 200. prije Krista) kada
se, istovremeno sa pojavom drut veno organiziranih vj era
na temelju kojih se ovjeanstvo nastavilo uzdizati, razvi-
la civilizacija kakvu danas poznaj emo: taoizam i konfuci-
j ani zam u Kini; hinduizam i budi zam na Indi j skom pot-
kontinentu; monoteizam na Bliskom istoku, te racionali-
zam u Europi. Sve su te vjere reformirale staro poganstvo,
koje vie nije moglo opstati u veim i sloenijim drutve-
nim zaj edni cama. Naime, u t renut ku kad je ovjek uspo-
stavio trinu privredu kadru da podupre nj egova kultur-
na postignua, drut vo je nezadrivo krenulo naprijed. U
bogatijim dravama ljudi su proirili horizonte svoga saz-
nanja, a stari su kultovi odbaeni kao drut veno nepri-
kladni; vjeroispovijesti "Osnoga doba" sve su se vie usre-
dotoivale na j edno boanstvo ili na neki vrhovni znamen
transcendencije. Osim toga, neke od vj er a "Osnoga doba"
poticale su na zabrinutost zbog drut va utemeljena na
nepravdi. Nai me, sve su stare civilizacije bile privredno
zasnovane na viku poljoprivrednih proizvoda; stoga su
ovisile o radu seljaka koji nisu mogli uivati u plodovima
viih kul t urni h dostignua, rezerviranih za elitu. Kako bi
se suprotstavile tome, nove su vj ere naglaavale vanost
suosjeanja s drugim. Arabi j a se nalazila izvan t adanj eg
civiliziranog svijeta. Zbog njezinih surovih klimatskih
uvjeta, Arapi su stalno bili na rubu gladi; na prvi se
pogled inilo da nema naina kako da se postigne agrarni
viak koj i m bi Arapi postali konkurent ni Sasanidskom
Carstvu u Perziji ili Bizantu. No, kad su Kurejiti zapo-
eli razvijati trgovinu, nj i hov se opi poloaj poeo mije-
njati. Dodue mnogi su Arapi jo uvijek bili skloni starom
poganstvu, ali je isto tako rasla t enj a za t ovanj em jed-
noga Boga; osim toga, postojala je, kao to smo vidjeli,
pot mul a nelagoda zbog nejednakosti novog civilizacij-
skog poret ka koji se pojavio u Meki. Arapi su, dakle, bili
spremni za svoju vlastitu "osnu" vj eru.
No, sve to nije znailo pot puno odbaci vanj e pri j anj e
tradicije. Proroci i reformatori "Osnoga doba" oblikovali
su svoje ideje prema starim poganskim obredima njihove
sredine, to je vrijedilo i za Muhameda. Dodue, zahtije-
vao je odbaci vanj e rairenih kul t ova arapskih boica
Menat, Lat i Uze, dozvoljavajui samo t ovanj e Alaha. U
Kuranu se o poganskim boanst vi ma govori kao o slabim
plemenskim poglavarima u koje nj i hov narod ne moe
imati povj erenj e, budui da im ne mogu pruiti primjere-
nu zatitu. Kuran ne prua filozofska opr avdanj a za
monoteizam; njegov je pristup prakt i an i kao t akav on je
bio pogodan ondanj em ar apskom st anovni t vu. Po
Kuranu, stara religija j ednost avno nije funkcionirala.
3
Tadanj a je zaj edni ca patila zbog duhovne slabosti, stal-
nih razornih rat ova i nepravde koj a je razvila ono naj -
vrednije u arapskoj tradiciji i njezinom plemenskom
zakoniku. Napr edak se mogao ostvariti jedino vj erom u
jednoga Boga i st varanj em jedinstvene zajednice (ume) u
kojoj bi vl adal a pravednost i jednakost.
Moda pret j erano zvui, ali u Kur anu je naznaeno da
je nj egova poruka jednostavno "podsjetnik" na istine koje
su ve otprije prihvaene.
4
Nai me, postoji praiskonska
vj era koju je cjelokupnom ovj eanst vu objavio niz pro-
roka u prolosti. Bog nije htio ostaviti ljude u neznanj u
glede nj i hova ispravnog ivotnog puta: On je svim ljudi-
ma na zemlji slao poslanike. Isl amska je tradicija kasnije
ustanovila da je bilo oko 124.000 t akvi h proroka, simboli-
ki broj koji izaziva predodbu beskonanosti. Svaki je
od nj i h svojem narodu pronosio boanski nadahnut u
poruku; oni su moda istine Boje vj ere razliito tumai-
li, ali u biti, osnovna je poruka uvijek bila ista. Napokon,
Bog je poslao i plemenu Kurej a proroka i knjigu. Kuran
stalno istie da Muhamed nije doao dokinuti stare religi-
je i njihove proroke, niti je namj er avao stvoriti novu
vjeru. Nj egova je poruka ista kao i ona Abrahamova,
Mojsijeva, Davidova, Salomonova ili Isusova.
5
Kuran
spominje samo one proroke koji su bili poznati Arapima,
iako muslimanski uenjaci vode raspravu oko toga da li je
Muhamed bio upoznat sa t radi ci j ama budi zma ili hindui-
zma, australskih Aboridina ili amerikih Indi j anaca.
Meutim, u Kuranu bi nesumnj i vo nale svoje mjesto i
njihove vj erske sage, budui da je svaka religija ispravna
ukoliko je u cijelosti posveena Bogu. Religije koje odba-
cuju t ovanj e od ovj eka izmiljenih boanstava, te pro-
povi j edaj u pravednost i ravnopravnost, i maj u isti boan-
ski izvor. Stoga, Muhamed ni kada nije traio od idova ili
krana pri hvaanj e islama, ukoliko oni to nisu eljeli,
budui da su oni takoer primili vlastitu obj avu besprije-
korne valjanosti. U Kuranu se posebno naglaava da "u
st vari ma vj ere ne smije biti prisile"
6
, te se musl i mani ma
zapovijeda da pot uj u vj er ovanj a i dova i krana, koji
se u Kur anu zovu ehlul-kitab, termin obino prevoen
kao "ljudi knjige", ali koji je kasnije dobio tonije znae-
nje: "ljudi pri j anj i h objava":
"I raspravljajte s pripadnicima Knjige samo na najljepi
nain, osim s njihovim nasilnicima. I recite: "Mi vjeruje-
mo ono to je objavljeno nama i (to je) objavljeno vama.
I na Bog i va Bog je jedan i mi smo Mu pokorni".
7
Jedi no si naa moderna kul t ura moe priutiti ushie-
no promi canj e originalnosti i pot puno odbaci vanj e tradi-
cije kao takve. U pri j anj i m drut veni m zajednicama,
presudna je bila neprekinutost. Muhamed nije namj era-
vao nasilno raskinuti s prolou, niti s ostalim vjerskim
zajednicama. Jedino je elio da se nova poruka ukorijeni
u duhovni krajolik Arabije.
Muslimani su primjerice nastavili izvoditi uobiajene
obrede oko Kabe (Ka' ba), kockaste svetinje u sreditu
Meke, naj vani j eg svetita u Arabiji. Taj je predmet ve
za vrijeme Muhameda bio veoma star, a izvorno znaenje
kulta bilo je do t ada zaboravljeno. Ipak, Kaba se i dalje
tovala, te su se Arapi s itavog Arapskog poluotoka
svake godine okupljali u Meki povodom hodoaa,
hada. Oni bi sedam put a obili svetinju, slijedei put anj u
sunca oko zemlje; poljubili Crni kamen (vj eroj at no
meteorit koji je u davna vremena pao na zemlju) ugraen
u zidove Kabe, ime bi ostvarili vezu s podruj em nebe-
skoga svijeta. Ti su se obredi (poznati kao umra) mogli
izvoditi u svako doba. Tijekom hada, arapski su hodoa-
snici trali dolinom izmeu breul j aka al-Safe pokr aj
Kabe i al-Merve, te bi ondj e obavljali molitvu. Zatim bi
otili u okolicu Meke: na planini Arefat stajali bi itavu
no; nakon t oga bi svi zaj edno j ur nul i u kotlinu
Muzdelife; t amo bi bacali kamenj e na stupove u Mini, bri-
jali glave, a na Id al-Adhu (Blagdan rtve - op. prev.) bi
se, tijekom posljednjeg dana hodoaa, obredno rtvova-
lo ivotinje.
Uzorna drut vena zaj edni ca imala je sredinju ulogu
pri obrednom t ovanj u Kabe. Svako je nasilje u Meki i
okolici bilo t r aj no zabranj eno. To je bio kl j uan imbenik
trgovakog uspj eha Kurejita, budui da je to Arapima
omoguilo slobodnu trgovinu bez st raha od inova osvet-
nikog rata. Tijekom hada, hodoasnicima je zabranjeno
noenje oruj a, prepiranje, ubi j anj e divljai, te ak i ubi-
j anj e kukaca ili zlovoljno ponaanj e. Sve se to u potpuno-
sti poklapalo sa Muhamedovi m idealom ume. Stoga je
prorok veoma cijenio svetinju, esto obavl j aj ui umru, te
je bio sklon recitiranju stihova Kur ana pokraj Kabe.
Pr vot no j e svet i nj a posveena Hubel u, boanst vu
Nabat ej aca, a oko Kabe bilo je postavljeno 365 idola, koji
su vj eroj at no predstavljali dane u godini. U Muhamedovo
doba, ini se da je Kaba t ovana kao svetinja Vrhovnog
boga Alaha. Osim toga, postoji t akoer nairoko uvjere-
nj e da su Al aha tovali monoteistiki Arapi iz sjevernih
plemena na granici sa Bizantom, koji su preli na kran-
stvo i koji su obavljali had zaj edno sa poganima. Zbog
toga je Muhamed na poetku svoje misije nukao musli-
mane da obavl j aj u molitvu salata prema Jeruzalemu, sve-
tom gradu ehlul-kitaba, zaht i j evaj ui od nj i h da ne ue-
st vuj u u poganskim obredi ma vezanim uz Kabu. To
pokazuj e stalno Muhamedovo nast oj anj e da dovede
Arape u obitelj monoteistikih religija.
Muhamed je privukao k sebi malenu skupinu sljedbe-
nika, te je otprilike sedamdesetak obitelji prelo na islam.
Na poetku, naj moni j i ljudi Meke nisu obraali panj u
na muslimane, no 616. g. napokon su iskazali svoj veliki
bijes glede Muhameda i njegove misije. Naime, smatrali
su Muhameda prostakim klevetnikom vjere njihovih
otaca i obinim arlatanom koji si je uobrazio da je pro-
rok. Posebno ih je razjario opis Posl j ednj eg suda u
Kuranu, kojega su odbacivali kao pot puno primitivnu i
bezumnu besmisilcu. Arapi nisu vjerovali u ivot poslije
smrti, to je znailo da nisu ba pridavali vjerodostojnost
"baj kama" t akve vrste.
8
Meut i m, posebno ih je zabri nj a-
vala injenica da j udeo-kranska vj er ovanj a u Kuranu
udar aj u u sr nj i hovog nemi l osrdnog "kapitalizma".
Arape se upozoravalo da im na dan Posljednjeg suda nee
pomoi niti bogatstvo, niti moan poloaj u plemenu; sva-
koj e se osobi suditi po njegovim ili njezinim zaslugama.
Na t aj dan postavit e se pitanje: zato niste pomagali
siromanima? Zato ste gomilali bogatstvo, umj est o da ste
podijelili svoj novac? Onim Kurejitima, koji su dobro
ivjeli, nije se ba svidio t akav nain govora, pa je u Meki
poela jaati oporba predvoena Abu al -Hakemom (u
Kuranu prozvan Abu Dehel, "Ot ac lai"), zatim Abu
Sufj anom, vrlo pronicljivim ovj ekom, koji je jedno bio
osobni Muhamedov pri j at el j , te Suhejl ibn Amrom,
revnim poganinom. Sve nj i h poprilino je uznemirila
ideja naput anj a vjere predaka; osim toga, svi su imali
roake koji su preli na islam; napokon, sva trojica su
strahovala da Muhamed planira zavj eru kako bi preuzeo
vlast u Meki. U Kuranu se naglaava da Muhamed nije
imao ni kakvu politiku funkci j u, te da je jednostavno
nezir, "opominja".
9
No, koliko je jo dugo t akav ovjek,
koji je za sebe tvrdio da pri ma naloge od Alaha, bio u sta-
nj u prihvaati vlast obinih smrt ni ka kao to su oni?
Odnosi su se zaotrili. Abu Dehel je proglasio bojkot
Muhamedova klana, zabranivi Kurej i t i ma da se ene ili
t rguj u s muslimanima. To je znailo da im nitko ne smije
prodavati hranu. Zabrana je pot raj al a dvije godine, pa je
vj eroj at no nestaica hrane prouzroila smrt Muhamedove
ljubljene ene Hatide. Svakako, zabrana je nanijela veli-
ku fi nanci j sku tetu muslimanima. S robovima koji su
preli na islam postupalo se veoma okrutno; sputalo bi ih
se lancima i ostavljalo da izgore na suncu. 619. godine,
nakon uki danj a boj kot a j edan j e dogaaj ozbiljno potre-
sao musl i mansku zajednicu; umro je Muhamedov uj ak i
zatitnik (veli) Abu Talib. Nai me, Muhamed je bio siroe;
njegovi su roditelji umrli dok je jo bio dijete. Bez zatit-
nika koji bi osvetio njegovu smrt, prema nesmiljenoj
arapskoj tradiciji krvne osvete, ovj eka se moglo neka-
nj eno ubiti, te je Muhamed imao velikih potekoa da
pronae nekog plemenskog glavara iz Meke koji bi postao
njegovim pokroviteljem. Poloaj ume u Meki postao je
neodriv, to je znailo da treba traiti novo rjeenje.
Muhamed je stoga bio voljan posluati izaslanstvo
poglavara grada Jesriba, poljoprivrednog naselja nekih
380 kilometara od Meke. Naselivi se ondje, odreeni je
broj plemena napustio nomadski nain ivota, ali je
nakon stoljetnih r at ovanj a u pustari zajedniko ivljenje
bilo nemogue. itavo je naselje bilo zahvaeno razmiri-
koje su slijedile j edna za drugom. Neka su plemena
prela na idovstvo ili su imala idovsko porijeklo, to je
znailo da su stanovnici Jesriba bili upoznati sa i dej ama
monoteizma, pa stoga nisu bili sunjevi starih poganskih
tradicija. Osim toga, nastojali su iznai nova rj eenj a koja
bi omoguila nj i hovom narodu da ivi bez sukoba u jedin-
stvenoj drut venoj zajednici. Poslanici iz Jesriba, koji su
pristupili Muhamedu tijekom hada 620. g., preli su na
islam, sklopivi sporazum s musl i mani ma: svaka se je
strana obvezala da nee meusobno rat ovat i i da e bra-
niti j edni druge od zajednikog neprijatelja. Ubrzo su 622.
g. muslimanske obitelji j edna po j edna izbjegle iz Meke,
preselivi se (hi dra) u Jesrib. Muhamed, iji je novi
pokrovitelj nedavno umro, j edva je izmakao atentatu
prije no to su on i Abu Bekr uspjeli pobjei.
Hidrom zapoinje muslimanska era, budui da je od
tog t renut ka Muhamed bio u st anj u u potpunosti provesti
ideje Kurana, ime je islam postao vanim povijesnim
imbenikom. To je bio revolucionaran korak. Hidra nije
bila samo pr omj ena mj est a prebi vanj a. U predislamskoj
Arabiji pleme je imalo vrijednost svetinje. Odbaci vanj e
vlastitog roda i pri drui vanj e nekom drugom klanu bilo je
neto neuveno; to je za Arape uistinu bio bogohulan in,
te stoga Kurejiti nisu mogli oprostiti t akvu uvredu.
Zakleli su se da e istrijebiti umu u Jesribu. Muhamed je
tako postao glavarom razliitih plemenskih skupi na koje
nisu bile vezane krvl j u, ve zajednikom ideologijom, to
je bilo neto sasvim novo u arapskom drut vu. Ni t ko nije
cama
bio prisiljavan da se preobrati na vj eru Kurana, ali isto
tako muslimani, pogani i idovi, koji su pripadali umi,
nisu smjeli napadat i jedni druge, poto su se zakleli na
meusobnu zatitu. Novosti su se o neobinom "nad ple-
menu" brzo proirile, pa pr emda na poetku nitko nije
vjerovao da e t akvo to zaivjeti, pokazat e se da je
ideja zaj edni t va bila nadahnue koje je uspostavilo mir u
Arabiji prije prorokove smrti 632. g., samo desetak godi-
na nakon hidre.
Jesri b e postati poznat pod i menom Al-Medina
(Grad), budui da je t aj gradi postao uzorkom savrenog
musl i manskog dr ut va. Kad j e Muhamed stigao u
Medinu, prvo to je uinio bila je i zgradnj a jedne pripro-
ste dami j e (mesdid: doslovce, mj est o za kleanje). Ta je
nast amba bila napravl j ena na naj pri mi t i vni j i nain, to je
ukazivalo na jednostavnost ranih islamskih ideala. Tri
stabla koj a su podupirala krov, kamen koji je oznaavao
kiblu (smjer molitve) i Prorok koji je st aj ao na deblu za
vrijeme propovijedi. Sve dami j e kasnije, to je vie bilo
mogue, bit e graene prema tom uzorku. U damiji se
takoer nalazilo dvorite, gdje su se muslimani sastajali
da rasprave o svemu onome to se odnosilo na umu - nje-
zinim drutvenim, politikim, voj ni m, pa i religijskim
problemima. Muhamed i njegove ene ivjeli su pak u
malenim kol i bama oko rubova tog dvorita. Za razliku od
kranskih crkava, koje su odijeljene od svjetovnih dje-
latnosti i nami j enj ene su samo vj erskom t ovanj u, nije-
dan se oblik l j udske djelatnosti u dami j i ne odbacuje. Po
Kuranu ne postoji dihotomija izmeu svetog i profanog,
religijskog i politikog, seksualnosti i vjerskog tovanja.
Cjelokupan je ivot svet u mogunosti, te ga treba prive-
sti u okrilje boanskoga. Glavni je cilj tevhid (potvriva-
nje jednosti), sj edi nj enj e ivotne sveukupnosti u ujedinje-
nu zajednicu, koj a musl i mani ma nudi bliskost s Jednim
koje je Bog.
Muhamedove brojne ene stalan su predmet zani manj a
na Zapadu, ali pogreno bi bilo zamiljati Proroka kao
onoga koji dekadent no uiva u osjetilnim poudama poput
kasnijih muslimanskih vladara. U Meki je Muhamed bio
monogaman, u braku sa Hatidom, mada je u Arabiji poli-
gamija bila uobiajena. Hat i da je bila podosta starija od
Muhameda, ali mu je rodila naj manj e estoro djece, od
kojih su j edi no etiri keri preivjele. U Medini je
Muhamed postao velikim sej(j)idom (poglavarom), pa se
oekivalo da posjeduje velik harem, no veina tih brakova
ipak je bila politiki motivirana. U razdoblju dok je stva-
rao svoje "nad-pleme", Muhamed je silno elio da se uspo-
stavom branih veza to vre povee sa svojim najbliim
suradnicima. Naime, njegova nova naj draa ena bila je
Aia, Abu Bekrova ker, a uz nj u je takoer oenio Hafsu,
kerku Omar a ibn al-Hataba. Osim toga, dao je svoje
dvije keri Osmanu ibn Afanu i Aliji ibn Abu Talibu.
Veina njegovih drugih ena bile su starije ene, koje su
bile bez pokrovitelja ili su bile u srodstvu sa poglavarima
onih plemena koja su postala saveznicima ume. Ni j edna
od njih nije Proroku podarila djecu.
10
Ponekad su mu nje-
gove ene vie bile smet nj a nego zadovoljstvo. Jednom pri-
likom, kad su se porjekali oko podjele plijena nakon jed-
nog vojnog pohoda, Muhamed je zaprijetio rastavom svim
svojim enama, ukoliko se ne budu stroe pridravale
islamskih vrednota u svom ivljenju.
11
Meutim, isto tako
stoji da je Muhamed bio j edan od rijetkih mukaraca koji
je uistinu uivao u drutvu ena. Neki od njegovih mukih
suradni ka bili su zaueni njegovom obazrivou prema
svojim enama i nainom kako su se one znale odnositi
prema nj emu, te kako su mu drsko odgovarale. Muhamed
je vrlo savjesno obavljao kuanske poslove, krpao je svoju
odjeu i stalno je traio drutvo svojih ena. Nerijetko je
znao sa sobom povesti jednu od nj i h na vojni pohod, te bi,
savjetovavi se s nj om glede vojne taktike, vrlo ozbiljno
razmotrio njezino miljenje. Jednom prilikom, j edna od
njegovih bistrijih ena Um(m)u Seleme pomogla je sprije-
iti pobunu.
Jednakopravnost ena bijae ideja mila Prorokovu srcu.
Kuran je enama davao pravo na nasljedstvo i rastavu
mnogo prije no to su na Zapadu postigle takav pravni
poloaj. Kuran propisuje odreeni st upanj segregacije, te
pokrivanje nekih dijelova tijela prorokovih ena, ali nigdje
se u Kuranu ne zahtijeva pokrivanje svih muslimanskih
ena, niti se igdje spominje da one moraj u ivjeti u svojim
domovima izdvojeno od ostatka obitelji. Ti su obiaji usvo-
jeni tri ili etiri generacije nakon Prorokove smrti.
Muslimani su u to vrijeme poeli oponaati grke krane
iz Bizanta, gdje su ene ve odavno obiavale pokrivati
svoja lica, te se nad nj i ma vrila stroga segregacija; od
krana su takoer poprimili nj i hovu mrnj u na ene.
Kuran ini mukarce i ene partnerima pred Bogom, s jed-
nakim dunostima i odgovornostima.
12
Kuran takoer
doputa poligamiju; tijekom razdoblja kad su muslimani
ginuli u ratovima sa Mekom i kad su ene ostajale bez
zatite, mukarcima se doputalo da i maj u najvie etiri
ene prema kojima su se morali odnositi jednakopravno i
nisu smjeli pokazivati da im je neka od njih draa od dru-
gih.
13
U Medini su ene prvotne ume imale vanu ulogu u
javnom ivotu, a neke su se, kao to je bilo uobiajeno kod
Arapa, u bi t kama borile uz svoje mueve. ini se da ene
nisu doivljavale islam kao ugnjetaku religiju, premda su
kasnije, kao i u kranstvu, mukarci preuzeli u svoje ruke
vjeru, davi j oj uglavnom patrijarhalni znaaj.
Dva presudna dogaaj a obiljeila su prve godine
boravka Muhameda i musl i mana u Medini. Muhamed je
bio zanesen mogunou da blisko sur auj e sa idov-
skim pl emeni ma, pa je ak, nedugo nakon hidre, uveo
neke obi aj e (poput zaj edni ke molitve pet kom popodne
[u vri j eme kad se idovi spr emaj u za abat], te posta na
idovski Dan pomirenja), elei t ako islam pribliiti
j udai zmu. Jedno od naj vei h r azoar anj a u nj egovu
ivotu bilo je kad su ga idovi Medi ne odbili pri hvat i t i
prorokom. Za idove je razdobl j e prorot va prolo, t ako
da nimalo ne i znenauj e to Muhameda nisu priznavali
za svoga proroka. Meut i m, r aspr ava sa i dovi ma
Medi ne zauzi ma u Kur anu znaaj no mjesto, to pokazu-
je koliko je t aj dogaaj zabri nuo Muhameda. O nekim
proroci ma kao to su Noa i Moj si j e izvjetaji Kur ana ne
pokl apaj u se s oni ma iz Biblije, pa su stoga mnogi idovi
izrugivali ono to se propovi j edal o u dami j i . Tri su pak
naj vea i dovska pl emena bila ki vna na Muhameda; oni
su ve pri j e nj egovog dol aska u Medi nu stvorili snaan
oporbeni blok, te su, osjeajui duboku ponienost pora-
di nj egovog gospodstva, nakani l i Muhameda i st j erat i iz
grada.
Pa ipak, bilo je idova u manj i m kl anovi ma koji su
prema musl i mani ma bili prijateljski raspoloeni, te su
cijenili Muhamedovo znanj e idovskih svetih spisa.
Muhameda je posebno oduevljavala injenica da u knji-
zi Post anka Abraham ima dvoje djece: Izaka i Jimaela
(koji e postati Ismail na arapskome) - posljednji je dije-
te njegove ljubavnice Hagare. Abraham je bio prisiljen
ostaviti Hagar u i Ismaila u divljini, no Bog ih je spasio,
obeavi Ismailu, kao i Izaku, da e postati ocem velikog
naroda, Arapa.
14
Po arapskoj tradiciji, Hagar a i Ismail
nali su utoite u Meki, gdje ih je Abr aham doao posje-
titi i gdje su Abraham i Ismail zaj edno iznova sagradili
Kabu (koju je izvorno podigao Adam, ali koj a je tijekom
vremena postala vrlo zaputena).
15
To je bila glazba za
Muhamedove ui. inilo se naposljetku da Arapi ipak
nisu izvan boanskog plana, te da Kaba ima u sebi vjero-
dostojnost svete monoteistike relikvije.
Do 624. g. bilo je ve posve j asno da se veina i dova
iz Medine ni kad nee izmiriti sa Prorokom. Muhameda je
takoer okirala spoznaj a da meu i dovi ma i krani ma
(za koje je smat rao da pri padaj u istoj vjeri) postoje ozbilj-
ne teoloke razlike, iako je vj erovao da nisu svi pripadni-
ci ehlul-kitaba opravdavali t akvo sramot no sektatvo. U
sijenju 624. g., Muhamed je uinio neto to se moe
smatrati j edni m od njegovih naj znameni t i j i h poteza glede
organiziranja islamske vjere. Ti j ekom molitve salata,
naloio je vj erni ci ma da promijene smj er molitve, tako da
se vie nisu molili prema Jeruzalemu, ve prema Meki.
Promj ena kible oznaila je obj avu neovisnosti. inom
okret anj a pri molitvi pr ema Kabi, a ne vie prema
Jeruzalemu - vj erskom r adnj om koj a vie nije imala
nikakve povezanosti s j udai zmom ili kranst vom -
muslimani su preutno stavili do znanj a da se vraaj u
izvornim monoteistikim kori j eni ma proroka Abrahama,
koji je ivio prije objave Tore i Evanel j a, a time i prije
rascjepa religije j ednoga Boga na dvije zaraene vjerske
skupine.
16
Muslimani se time usmj er avaj u prema samome
Bogu: za nj i h je pokoravanj e l j udski m ust anovama i
organiziranoj religiji, a ne Bogu kao takvome, obino ido-
lopoklonstvo:
"Zaista ti nema nita s onima koji su se pocijepali u svo-
joj vjeri i pretvorili se u skupine...Reci: Mene je moj
Gospodar uputio na pravi put, ispravnu vjeru, istu
Ibrahimovu vjeru. A on nije bio idolopoklonik. Reci:
Zaista moj namaz i moje oboavanje, i moj ivot i moja
smrt pripadaju samo Bogu, Gospodaru svjetova".
17
Na promj enu kible bili su pozvani svi arapski musli-
mani, posebno iseljenici iz Meke koji su nainili hidru.
Muslimani vie nisu bili nemoni pri repak Zidova i kra-
na koji su ismijavali njihove vjerske tenje, nego su poe-
li izgraivati svoj vlastiti put prema Bogu.
Drugi se vaan dogaaj zbio nedugo nakon promjene
kible. Muhamed i doseljenici iz Meke nisu ni u kojem slu-
aj u mogli zaraditi svoj kruh u samoj Medini; nisu se
mogli baviti poljodjelstvom, budui da t amo nije bilo
dovoljno obradive zemlje, a osim toga muslimani iz Meke
nisu bili poljodjelci, ve trgovci i poduzetnici. Stanovnici
Medine, poznati i kao ansari (pomagai), nisu mogli sebi
priutiti da svoje goste besplatno hrane, pa su tako
Mekanci organizirali "pljakake pohode" (gaza), koji su
bili neka vrsta nacionalnog sporta u Arabiji, te vrlo dje-
lotvoran nain st j ecanj a dohotka na surovoj zemlji ije
zalihe nisu svima bile dostatne. Nj i hovi bi pljakaki
odredi prepadali, te otimali plijen i stoku kar avanama ili
kontingentima iz suparnikih plemena, brino pazei da
izbjegnu ubi j anj e ljudi, budui da bi t aj in izazvao krug
krvne osvete. Nadal j e, bilo je zabranj eno pokretati poho-
de protiv saveznikih plemena ili "klijenata" (obrambeno
nemone plemenske skupine koje su potraivale zatitu
nekog monijeg plemena). Muslimanski doseljenici, koje
su Kurejiti nastavili progoniti nakon to su ih istjerali s
njihovih ognjita, poeli su pl j akat i bogate karavane iz
Meke, to im je donosilo veliku dobit. Meut i m, pokrenu-
ti gazu na svoje vlastito pleme, to je bilo neto bez prese-
dana u arapskoj plemenskoj tradiciji. Muslimani su u tim
pohodima postigli neke poetne uspjehe, ali Muhameda to
nije zadovoljilo, pa je u ouj ku 624. g. poveo veliku sku-
pinu svojih pristaa prema obal ama Arabije, kako bi izvr-
io prepad na naj veu mekansku karavanu te godine.
uvi za tu drskost, Kurejiti su skupili veliku vojsku za
obranu karavane, no muslimani su, pr emda bez ikakvih
izgleda, nanijeli teak poraz Mekanci ma kod zdenca na
Bedru. Mada su Mekanci bili premoni u ljudstvu, njiho-
va ih je suludo odvana borba na tradicionalni arapski
nain, gdje je svaki plemenski poglavar vodio u bitku
svoje l j ude po svom nahoenj u, st aj al a poraza.
Muhamedove su pak t rupe bile vrlo izvjebane, s obzirom
da su se borile pod j edi nst veni m zapovj edni t vom.
Beduine je zapanj i o bezglavi uzmak poraene vojske,
premda je mnoge od nj i h radovao prizor u kojem se poni-
ava mone Kurejite.
Uskoro su nastupili teki dani za umu. Muhamed se
morao suoiti s neprijateljstvom nekih pogana u Medini,
koji nisu priznavali vlast muslimanskih pridolica te su
bili odluni u tome da muslimane i st j eraj u iz svoga gradi-
a. Muhamed je istovremeno morao obraunati i sa
Mekom, gdje je Abu Sufj an, nakon to je poduzeo dvije
velike ofenzive protiv musl i mana u Medini, postao njego-
vim glavnim protivnikom. Abu Suf j anov cilj nije bio
poraz ume u bici, nego unitenje svih muslimana. U suro-
voj pust i nj skoj etici nema polovinih ratnih rjeenja: ako
je u mogunosti, pobj edni k mora zatrti svoga neprijatelja,
tako da je uma bila suoena sa pot puni m istrebljenjem.
625. g. Meka je nanijela teak poraz umi u bici na Uhudu,
ali dvije godine kasnije muslimani su hametice potukli
Mekance u bici kod j ar ka (Hendeka), dobivi ime po
opkopu kojeg je Muhamed iskopao oko Medine kako bi
zatitio naselje. Opkop je, onesposobivi nj i hovu konjicu,
stvorio veliku pomut nj u medu Kurejitima; budui da je
za nj i h rat jo uvijek bio konj i ka igra, nisu bili spremni
na t akve "nesportske" trikove. Muhamedova druga pob-
j eda nad broj ano nadmoni j i m Kurej i t i ma (bilo je deset
tisua Mekanaca nasuprot tri tisue muslimana) oznaila
je toku preokreta. Takva sj aj na pobj eda uvrstila je
uvj erenj e nomadski h plemena da j e Muhamed ovjek
budunosti, a da su Kurejiti zreli za ropotarnicu povije-
sti. Bogovi u ije su se ime Kurejiti borili nisu sudjelova-
li na nj i hovoj strani. Mnoga su plemena eljela postati
saveznicima ume, pa je Muhamed zapoeo stvarati moan
plemenski savez, iji su se lanovi obvezali da nee rato-
vati j edni protiv drugih, te da e se boriti protiv zajedni-
kog nepri j at el j a. Neki su Mekanci prebjegli Muhamedu,
nainivi hidru u Medinu; napokon, nakon pet godina
i vl j enj a u smrtonosnoj pogibelji, Muhamed je mogao biti
pot puno siguran u to da e uma preivjeti.
U Medini, muslimanski je uspjeh nainio najvie tete
trima idovskim plemenima: Kaj nuka, Nadi r i Kurejza,
koja su sva bila posveena unitenju Muhameda, a koj a
su, neovisno j edno od drugoga, sva bila u saveznitvu s
Mekom. Svojim monim voj skama ta su plemena bila
ozbiljna pri j et nj a muslimanima, a osim toga, podruje
koje su nastanjivali bilo je tako smjeteno da su s nj ega
lako mogli napasti umu iz pozadine ili se pridruiti mekan-
skoj vojsci pri opsadi grada. Nakon to su pripadnici
Kajnuke podigli bezuspjenu pobunu protiv Muhameda
625. g., nj i h se u skladu s arapskom tradicijom protjeralo
iz Medine. Muhamed je pak nast oj ao umiriti pleme
Nadira sklopivi s nj i ma poseban sporazum, no kad je
otkrio da spremaj u njegovo umorstvo, i njih je poslao u
progonstvo. U egzilu su se pridruili ondanj i m idovima
u Haj beru, te su odatle vrbovali sjeverna arapska pleme-
na za saveznitvo sa Abu Sufj anom. Pokazalo se zapravo
da su pripadnici Nadi ra postali mnogo opasnijim neprija-
teljem ot kako su iseljeni iz Medine. Pripadnici plemena
Kurejza bili su pak na strani Meke tijekom bitke kod
Hendeka, te su zbog nj i h u jednome t renut ku muslimani
bili suoeni sa sigurnim porazom. Muhamed vie nije imao
milosti. Sedam stotina mukaraca iz plemena Kurejza
poubijano je, a njihove ene i dj eca prodani su u roblje.
Pokolj pri padni ka plemena Kurej za bio je straan
dogaaj, ali se t aj in ne smije sagledavati kroz prizmu eti-
kih mjerila naega doba. Arapsko je drutvo bilo veoma
primitivno: naime, muslimani su za dlaku izbjegli istreb-
ljenje, i da je Muhamed samo prot j erao pleme Kurejza,
oni bi ojaali idovsku oporbu u Haj ber u, to bi dovelo do
jo jednoga rat a protiv ume. U Arabiji sedmoga stoljea
bilo je sasvim uobiajeno da arapski poglavar plemena ne
iskazuje milost izdajnicima kao to su bili idovi plemena
Kurej za. Pogubl j enj a su odasl al a j ezovi t u poruku
Zidovima u Haj beru, ime je uut kana poganska oporba u
Medini, budui da su poganski vode bili u saveznitvu sa
idovskim pobunjenicima. Bila je to borba na ivot i smrt
u kojoj je svaka od sukobljenih st rana znala visinu uloga.
Muslimani tijekom tih borbi nisu pokazivali neprijatelj-
stvo prema Zidovima u cjelini, nego jedino prema trima
pobunj eni ki m plemenima. Naime, Kuran je i dalje nala-
gao musl i mani ma tovanje idovskih proroka, te potiva-
nj e "sljedbenika prijanjih objava". Manj e idovske sku-
pine ostale su ivjeti u Medini, a idovi su kasnije, kao i
krani, uivali punu vj ersku slobodu na podrujima
islamske vladavine. Antisemitizam je kranski porok.
Mr nj a prema idovima unila je snano u muslimanski
svijet tek nakon st varanj a drave Izrael 1948. g., ime je
oznaen arapski gubitak Palestine. Znakovito je da su
muslimani sve antiidovske mitove, poput zaraznih spisa
kao to su Protokoli sionskih mudraca, preuzeli iz Europe,
budui da nisu imali svoju vlastitu tradiciju antisemitiz-
ma. Tako je ovo novo neprijateljstvo prema idovskom
narodu ponukalo neke muslimane da citiranjem odreenih
dijelova Kurana, u kojima se govori o borbi sa tri idovska
pobunj ena plemena, opravdaj u svoje predrasude. Sluei
se tim stihovima van konteksta, oni iskrivljuju poruku
Kurana i same stavove proroka, koji ni u kojem sluaju
nije gajio odbojnost prema j udai zmu.
Glavni cilj Muhamedove nepopustljivosti prema pri-
padnicima plemena Kurejza bio je prekid svih neprijatelj-
stava to je prije mogue. Po Kuranu, rat je tako velika
nedaa da muslimani moraj u svim sredstvima, koliko je
god u nj i hovoj moi, obnoviti mir i normalan ivot u naj -
kraem moguem vremenu.
18
U Arabiji su sve tamonje
drutvene zajednice stoljeima bile nasilne, pa je i uma
morala izboriti svoj put k miru. Velike drutvene promje-
ne takve vrste, koje je Muhamed provodio na arapskome
poluotoku, rijetko su prolazile bez krvoprolia. Meutim,
Muhamed je nakon bitke kod j ar ka (Hendeka), poto je
ponizio Meku i slomio otpor u Medini, osjetio da je vrije-
me zrelo za prekid dihada, te je zapoeo diplomatsku
ofenzivu. U ouj ku 628. g. poduzeo je hrabru i domiljatu
inicijativu kojom je htio okonati sukob. Objavio je da
namj erava uiniti had u Meku, pa je stoga potraio medu
svojim pristaama dobrovoljne suputnike. Budui da je
hodoasnicima bilo zabranj eno noenje oruja, muslimani
su zapravo ili pravo u lavlje ralje, stavljajui se na milost
neprijateljskih i srditih Kurejita. Usprkos tome, oko tisu-
u musl i mana pristalo je da se pridrui Proroku. Obueni
u tradicionalne bijele halje za had, krenuli su put Meke.
Kurejiti nisu smjeli Arapi ma zabraniti prilaz Kabi, niti su
smjeli napadat i dobronamj erne hodoasnike, jer bi takvim
inom obesvetili svoju svetu dunost uvara tamonje reli-
kvije. Pa ipak, Kurejiti su skupili trupe koj i ma su namj e-
ravali napasti hodoasnike, prije nego stignu do podruj a
grada gdje je nasilje bilo zabranjeno. Meutim, Muhamed
ih je uspio izigrati, i uz pomo svojih beduinskih savezni-
ka uspio je stii u blizinu svetita kod Hudej bi j e, gdje je
nainio logor i ekao na dal j nj i razvoj dogaaja. Kurejite
je Prorokova iskrena mirotvorna nakana napokon natje-
rala na potpisivanje mira s umom. Medu, pripadnicima
obiju strana ovo nije bilo popularno. Mnogi su muslimani
bili ogoreni tim inom, smat raj ui ga sramotnim sporazu-
mom, ali je Muhamed bio nepokolebljiv u ostvarivanju
pobjede mirnim putem.
Ugovor na Hudej bi j i predst avl j ao je jo j ednu toku
preokreta. Taj je dogaaj ostavio snaan doj am na bedui-
ne, iji je prijelaz na islam postao neto vie od puke
mode. Meut i m, ubrzo nakon pot pi si vanj a primirja,
Kurejiti su prekrili sporazum napadom na j edno pleme
koje je bilo u saveznitvu sa Prorokom. Muhamedov je
odgovor bio brz: skupio je vojsku od deset tisua ljudi i
odmarirao prema Meki. Suoeni sa t ako monom voj-
nom silom, pragmatini su Kurejiti znali da je svaki
otpor uzaludan, pa su priznavi poraz, otvorili gradska
vrat a musl i manskoj vojsci. Tako je Muhamed zauzeo
Meku bez prol i j evanj a krvi. Unitio je poganske idole oko
Kabe, posvetio ju jednome Bogu Alahu, a starim je
poganskim obredima hada dodao islamske znaajke,
povezujui ih sa pripovijeu o Abrahamu, Hagari i
Ismailu. Ni j edan Kurejit nije prisiljen da postane musli-
manom, no Muhamedova je pobj eda ak i neke od njego-
vih naj l j ui h nepri j at el j a poput Abu Suf j ana uvj eri l a u
propast stare religije. Kad je Muhamed 632. g. umro u
naruj u svoje ljubljene ene Aie, gotovo su sva arapska
plemena prila umi, bilo kao lanovi saveza ili kao preo-
braeni muslimani. Budui da lanovi ume nisu smjeli
napadati j edni druge, grozomorni krug plemenskih rato-
vanja, osvete i protuosvete bio je prekinut. Gotovo bez
iije pomoi, Muhamed je vlastitim snagama uspio uspo-
staviti mir u rat om rascijepljenoj Arabiji.
Raiduni (632.-661.)
Muhamedov ivot i njegova postignua ostavit e neiz-
brisiv trag na duhovnim, politikim i moralnim pogledima
muslimana. Prorok je svojom djelatnou dao bitne odred-
nice islamskome shvaanj u "spasenja", kojemu glavno
obiljeje nije iskupljenje Adamovog "istonog grijeha" i
pri hvaanj e vjenoga ivota, ve ostvarenje drutvene
zajednice u kojoj se postupa po Bojim zapovijedima.
Muslimani se time, nisu samo izbavili iz jedne vrste politi-
kog i drutvenog pakl a koji je postojao u predislamskoj
Arabiji, nego im je omogueno t akvo duhovno okruenje
u kojemu su se lake mogli svim svojim srcem predati
Bogu koji ih je jedini mogao duevno ispuniti. Muhamed
je postao arhetipskim simbolom savrenog podvrgavanj a
boanskome, te e muslimani, kao to emo vidjeti, stalno
nastojati pri mj enj i vat i ta mjerila u svojem duhovnom i
drutvenom ivotu. Muhameda se nije ni kada tovalo kao
boansku osobu, ali ga se smatralo Savrenim ovjekom.
Nj egovo tako sveobuhvatno predanj e Bogu omoguilo je
preobrazbu drut va i skladan zajedniki suivot arapskih
plemena. Rije islam etimoloki dolazi od rijei selam
(mir), pa je islam uistinu na samom svom poetku promi-
cao drutvenu povezanost i slogu.
Meutim, Muhamed je postigao t akav uspjeh zbog
t oga to je bio pri mal ac boanske obj ave. Bog je
Muhamedu, tijekom cijelog razdobl j a nj egova prorokog
poziva, objavljivao svete stihove od kojih je kasnije nai-
nj en Kuran. Kad god bi se suoio s nekom krizom ili dile-
mom, Muhamed bi, duboko uronivi u sebe, pronaao
boanski nadahnut o rjeenje. Nj egov je ivot predstav-
ljao stalan dijalog izmeu transcendentne stvarnosti i
nasilnih, bezrazlonih i nestalnih dogaaj a ovoga svijeta.
Stoga je Kuran, bavei se t adanj i m drutvenim prilika-
ma, u politiku unosio svoje boansko usmj erenj e i pro-
svjetljenje. No, Muhamedovi nasljednici nisu bili proroci,
pa e se u svojim odlukama morati oslanjati iskljuivo na
svoj ljudski razum. Postavlja se pitanje, kako e oni ubu-
due osigurati dal j nj e ispravno obnaanj e svetih naloga
od strane muslimanskih vjernika? Nai me, oni su uprav-
ljali umom, koj a je bila vea i sloenija u svojem ustroju
od male zajednice u Medini, gdj e je svatko znao svakoga
i gdje nije bilo potrebe za glomaznom upravom i inovni-
tvom. Pi t anj e je, na koji nain e Muhamedovi opuno-
moenici (kal i f i ) sauvati zasade prve ume u mnogo dru-
gaijim okolnostima?
Pr va etiri Muhamedova nasl j edni ka uhvatila su se u
kotac s tim tekim problemom. Svi su oni kao Prorokovi
najblii suradnici imali vodee uloge u Meki i Medini.
Poznati su i kao raiduni, "pravovj erni " kalifi. Razdoblje
njihove vladavine je, kao i u Muhamedovo doba, vrijeme
u kojem je musl i manska zaj edni ca zadobivala svoja osno-
vna obiljeja. Stoga e muslimani sebe i svoju teologiju
odreivati prema burni m, slavnim, pa i traginim doga-
aj i ma koji su obiljeavali te godine.
Nakon prorokove smrti, vodei su muslimani morali
odluiti o ustroju ume. Neki su od nj i h smatrali da uma ne
treba postati dravom, budui da je t akvo drutveno ure-
enje u Arabi j i bilo nepoznato. Neki ma se pak inilo da bi
svaka plemenska skupina trebala birati svoga imama
(vou). Meut i m, Prorokovi suradnici Abu Bekr i Omar
ibn al -Hat ab tome su se suprotstavili. Po nj i ma, uma je
trebala biti uj edi nj ena zajednica, koj a mora imati jedno-
ga vou, kao to je to bio Prorok. Bilo je i onih koji su bili
uvjereni da je Muhamed htio da ga naslijedi Ali ibn Abu
Talib, nj egov najblii muki roak. U Arabiji, gdje je
krvno srodstvo bilo svetinja, smat ral o se da svojstvena
obiljeja poglavara prelaze na njegove nasljednike, pa su
mnogi musl i mani vj eroval i da je Ali naslijedio dio
Muhamedove osebuj ne karizme. No iako j e Alijeva
pobonost bila neupitna, on je bio jo mlad i neiskusan, pa
je stoga veinom glasova izabran Abu Bekr za prvoga
Prorokovog kalifa.
Abu Bekrova vladavina (632.-4.) bila je krat ka, ali zna-
ajna. Uglavnom je bio zaokupljen t akozvani m rat ovi ma
protiv ride (otpadnitva), kada su razliita plemena nasto-
j al a raskrstiti s umom, u elji da zadobi j u svoju prijanju
neovisnost. Ipak ti ratovi nisu oznaavali neki iri vjerski
raskol. Pobuna je imala uglavnom politiki i privredni
znaaj . Mnoga beduinska plemena koj a su ula u Islamski
savez nisu pokazivala preveliko zani manj e za detalje
Muhamedove religije. Prorok je realistino procijenio da
uspostavljena saveznitva i maj u uglavnom politiki zna-
aj, gdj e j edan poglavar plemena udruuj e snage sa dru-
gim poglavarima, to je uostalom bilo uobiajeno u arap-
skoj pustari. Neki su plemenski vode smatrali da se savez
sklopljen s Muhamedom ne odnosi na njegove nasljedni-
ke i da nakon njegove smrti i maj u pravo slobodno napu-
stiti umu. Time su navukli na sebe gnjev i brzi prot uudar
muslimanske vojske.
Pa ipak, vrlo je znakovito da su mnogi pobunjenici
nastojali tim ust anci ma dati religijsko opravdanj e; usta-
niki su se vode esto proglaavali prorocima, te su pri-
mali "obj ave" kuranskog tipa. Arapi su sve to duboko
proivljavali. Oni nisu bili religiozni u dananj em smislu
te rijei, budui da za nj i h vj er a nije bila osobna stvar
vj erni ka koji je doivio nut ar nj e preobraenj e. Prorok je
raskrstio s prolou, pa su se Arapi i znenada - gotovo
t renut no - nali po prvi put dijelom uj edi nj ene zajednice,
osloboeni tereta stalnih, razornih rat ova. U krat kom
razdobl j u Muhamedove vladavine, oni su postali svjesni
mogunosti pot puno drugaijeg nai na ivljenja, poveza-
nog s religijskom promj enom. Ono to ih je zadesilo u vri-
jeme Muhameda, imalo j e t akav zapanj uj ui uinak da
su ak i oni koji su nastojali raski nut i s umom, mogli jedi-
no dj el ovat i i misliti na proroki nain. Musl i mani ma je
vj eroj at no t i j ekom rat ova protiv ride postalo j asno da je
Muhamed bio posl j ednj i i naj vei od svih proroka.
Meutim, s obzirom da ta injenica Muhamedovog pro-
rotva nije sasvim j asno i skazana u Kuranu, muslimani
su se morali suoiti s izazovom novonastalih proroka
ride.
Abu Bekr je suzbio ustanke svojom mudrou i blago-
u, te je time napokon uspio u potpunosti ujediniti
Arabiju. Razborito je uvaio sve pritube ustanika i nije
vrio odmazdu nad onima koji su se vratili u svoje jato.
Veinu povrat ni ka meu muslimane zapravo je primamio
izgled da sudj el uj u u vrlo unosnim ratnim pohodima (gaza)
u susjedne zemlje, iji je vrhunac dosegnut za vladavine
drugog kalifa Omara ibn al -Hat aba (634.-44.). Ti su napa-
di bili reakcija na problem koji se javio nakon uspostave
novog mi ra na poluotoku. Stoljeima su Arapi pokrivali
svoje nedostatne zalihe voenj em gaza, no islam je tome
stao na kraj , budui da plemenima ume nije bilo dopute-
no meusobno ratovanje. to je moglo zamijeniti gaze,
koje su Arapi ma omoguavale da izbjegnu ivot u oskudi-
ci? Omaru je bilo sasvim j asno da uma potrebuje red.
Bezakonje je trebalo staviti pod kontrolu, a sva pregnua,
koj a su prije sluila pljaki i meusobnom neprijateljstvu,
odsada su trebala sluiti zajednikom cilju. Oigledno,
jedino to je preostalo, bili su napadaki pohodi na nemu-
slimanske zajednice u susjednim zemljama. Jedinstvo ume
jedino se moglo sauvati napadi ma na podruj a izvan
Arabije, ime je takoer ojaan autoritet kalifa. Arapi su
tradicionalno bili neskloni kraljevstvu i poprijeko su gle-
dali svakog vl adara koji bi upravl j ao na nain monarha.
No, tijekom ratnih pohoda ili t raenj a novih ispaa prih-
vaali su autoritet jednoga predvodnika. Omar je stoga
sebe prozvao emirul-muminim (voa vjernika). Muslimani
su dodue priznavali njegovu vlast u pi t anj i ma koja su se
odnosila na umu, ali su i dalje sami odluivali o svemu
onome to se ticalo njih kao pojedinaca.
Pod Omarovi m vodstvom Arapi su provalili u Irak,
Siriju i Egipat, i postigli niz nevj eroj at ni h vojnih pobjeda.
Perzijsku su voj sku porazili u bici kod Kadisije (637.),
nakon koje je uslijedio pad Ktezifona, prijestolnice perzij-
skih Sasanida. im su stekli dovoljno snage u ljudstvu,
musl i mani su bili u st anj u zauzeti itavo Perzijsko
Carstvo. Dodue, Bizantsko Carstvo im je pruilo otpor,
pa stoga nisu zauzeli sredinje bizantsko podruje u
Anatoliji. Ipak, muslimani su pobijedili u bitci kod
Jar muka (636.) u sjevernoj Palestini, osvojili Jeruzalem
638. g., te su do 641. g. uspostavili vlast nad itavom
Sirijom, Palestinom i Egiptom. Muslimanske su vojske
doprle sve do Kirenaike na obal ama Sjeverne Afrike.
Samo dvadeset godina nakon bitke na Bedru, Arapi su
posjedovali ogromno carstvo. No, irenje se nastavilo.
Stoljee nakon prorokove smrti, Islamsko se Carstvo pro-
stiralo od Pi renej a do Hi mal aj a. Sve je to oznaavalo
samo jo j edno udo i znak Boanske sklonosti. Prije no
to su pristupili islamu, Arapi su bili prezrena skupina;
meutim, su u nevj eroj at no krat kome roku, postigli dva
velika voj na uspj eha pobj edama nad dvama svjetskim
carstvima. Osvaj ako je iskustvo u nj i ma pobudilo osje-
aj da se neto silno veliko deava. Samo pri padanj e umi
bilo je ve doi vl j aj transcendentnoga, budui da je ono
nadilazilo sve nj i hove spoznaje i domiljaje koje su posje-
dovali u vrijeme dok su bili u plemenima. Tako je nj i hov
vojni uspj eh takoer potvrdio kuransku poruku, kojom je
naglaeno da ispravno vodena drut vena zaj edni ca mora
napredovati, zbog toga to je ona odraz Boanskih zako-
na. Pogledajte to se dogaa kada se j ednom predate
Boanskoj volji! Dok su krani u Isusovoj smrti na kriu,
koja je bila oita nesrea i poraz u svj et ovnome smislu,
vidjeli Boansku ruku, dotle su muslimani svaki politiki
uspjeh doivljavali kao svetinju i otkrivenje Boga u svo-
jim ivotima.
Meut i m, t reba naglasiti da arapski prodor iz Arabije
nije pokrenut bjesomunom snagom "islama". Lj udi sa
Zapada esto islam shvaaj u kao nasilnu, militantnu
vj eru koj oj je glavna uloga pokoravanj e drugih naroda
maem. To je netono t umaenj e muslimanskih ratova za
proirenje teritorija. Niega vjerskog nije bilo u tim voj-
nim pohodima, a sam Omar nije smat rao da ima boanski
mandat za osvaj anj e svijeta. Omar i njegovi ratnici imali
su sasvim pragmat i an cilj: teili su da pljakaki pohodi
post anu zajednikom djelatnou kako bi se odralo
jedinstvo ume.
Stoljeima su Arapi pokuavali povesti napadake
pohode na naselja bogatijih zemal j a izvan arapskog
poluotoka; razlika je bila sada ta to su se oni pri svojim
pr oval ama suoili sa sl abost i ma susj edni h carst ava.
Perzija i Bizant su se meusobno sukobljavali ve dese-
tljeima u dugim i razornim nizovima ratova. Jedni i
drugi bili su iscrpljeni. U Perziji su pak drutveni razdori
i velike poplave dotukle gospodarstvo. Mnogi pripadnici
sasanidske vojske bili su arapskog porijekla, te su prebje-
gli musl i manski m napadai ma tijekom nj i hova vojnog
pohoda. U sirijskim i sj evernoafri ki m provi nci j ama
Bizantskog Carstva, mj esnom je stanovnitvu omrznula
vjerska nesnoljivost kranskih pravoslavnih ustanova,
pa je bilo nesklono da pomogne Bizantu tijekom arapskog
upada. Usprkos tome, kao to je ve prije reeno, musli-
mani nisu uspjeli prodrijeti u srce Bizanta, Anatoliju.
Kasnije, nakon to su muslimani stvorili svoje veliko car-
stvo, islamski je zakon dao religijsko tumaenje tog osvaja-
nja, podijelivi svijet na dva velika podruja stalnog meu-
sobnog sukobljavanja - darul-islam (islamska zemlja) i
darul-harb (ratna zemlja). Meutim, muslimani su zapravo
prihvatili granice svoga irenja ostvarenog u to doba, te su
ivjeli u prijateljskim odnosima sa nemuslimanskim svije-
tom. Kuran ne posveuje ratno djelovanje. U nj emu se jedi-
no opravdava pravedni rat samoobrane kako bi se sauvale
udoredne vrijednosti, ali se osuuje ubijanje i agresija.
19
Nadalje, Arapi su, napustivi svoj poluotok, doli do sazna-
nj a da gotovo svi izvanjski narodi pri padaj u ehlul-kitabu,
"sljedbenicima prijanjih objava", to jest onima koji su pri-
mili autentine svete spise od samoga Boga. Oni stoga pri-
padnike Knjige nisu prisiljavali da predu na islam; u stvari,
do sredine osmoga stoljea prisilna se konverzija uope nije
obiavala. Muslimani su vjerovali da je islam iskljuivo reli-
gija za Ismailove potomke, kao to je judaizam bio vjera
Izakovih sinova. Arapska su plemena oduvijek pruala
zatitu slabijim nearapskim narodima koji su kasnije preli
na islam (mevle). Jednom kad su idovi, krani i zoroastri-
janci u muslimanskome carstvu postali zimije (zatiene
osobe), oni vie ni na koji nain nisu mogli biti napadani ili
pljakani. Medu Arapima je oduvijek bila stvar asti da se
prema svojim tienicima odnose dobro, da im pomau ili
da vre odmazdu nad onima koji su im nainili zlo. Zimije
su plaali porez, a za uzvrat im je pruana vojna zatita.
Osim toga, mogli su slobodno ispovijedati svoju vjeru,
budui da se to u Kuranu izriito zapovijeda. Uistinu, neki
su kranski vjernici, koje je pravoslavna crkva proganjala
radi njihovih heretikih stavova, radije prihvaali musli-
mansku, nego bizantsku vlast.
Omar je bio odluan u uspostavi vrste discipline.
Arapskim vojnicima nije dano da uivaju u plodovima pob-
jede, a osvojene se zemlje nisu dijelile medu pobjednikim
zapovjednicima, nego su preputane prijanjim vlasnicima,
koji su zauzvrat plaali rentu musl i manskoj dravi.
Nadalje, muslimanskim vojnicima nije doputeno naselja-
vanje u gradovima. Umjesto toga, izgraeni su utvreni
vojniki gradovi (amsar) na strateki vanim poloajima:
Kufa u Iraku, Basra u Siriji, Kum u Iranu i Fust at na delti
Nila. Damask je bio jedini stariji grad koji je postao jednim
od muslimanskih sredita. U svakome amsaru izgraena je
damija, gdje su garnizonski vojnici na sveti muslimanski
petak obavljali molitve, budui da su amsari zapravo bili
neka vrsta islamskih obrazovnih sredita za vojnike. Omar
je posebno naglaavao vanost obiteljskih vrijednosti, stro-
go se je odnosio prema pijanstvu, te je poticao prorokove
asketske vrline, koji je, kao i sam kalif, ivio vrlo skromno.
Amsari su takoer imali ulogu arapskih enklava, gdje su
nearapske tradicije, koje su se mogle uskladiti s kuranskim
svjetonazorima, nastavile cvjetati u muslimanskome ozra-
ju. U to je vrijeme islam jo uvijek bio sutinski arapska
religija. Svaki zimija koji se preobratio na islam morao je
postati mevlom ("klijentom") jednoga od plemena, a time i
pripadnikom arapskog drutvenog sustava.
Meut i m, zlatno doba islama zavrilo je u studenome
644. g., kada je perzijski ratni zarobljenik, zbog nekih
neraienih rauna, bodeom izbo Omar a u damiji u
Medini. Zavrne godine raiduna obiljeene su nasiljem.
est bliskih Muhamedovi h suradni ka izabralo je Osmana
ibn Afana treim kalifom. Osman je imao daleko slabiji
karakt er od svojih prethodnika, iako je tijekom prvih est
godina njegove vladavine uma uznapredoval a. Vladao je
znalaki, pa su stoga muslimani osvojili nove teritorije u
susjednim zeml j ama. Bizantu su preoteli Cipar izbacivi
ga iz zapadnog Sredozemlja, dok su nj i hove vojne snage
u Sjevernoj Africi dole sve do Tripolija, glavnoga grada
dananj e Libije. Na istoku su muslimani zauzeli veliki dio
Armenije, prodrli na Kavkaz, te su proirili svoju vlast
sve do rijeke Oks u Iranu, Her at a u Afganistanu i Sinda
na Indi j skom potkontinentu.
Usprkos tim pobjedama, vojnici su bili sve nezadovolj-
niji, budui da je dolo do velikih promj ena u drutvenom
ustroju muslimanske zajednice. U malo vie od jednoga
desetljea, arapski su vojnici svoj ogrubjeli nomadski nain
ivota zamijenili s potpuno razliitim ivotom profesiona-
lnih vojnika. Ljeta i zime su provodili u vojnim ut vrdama
daleko od svojih domova. Razdaljine su u carstvu bile sve
vee, tako da su i ratni pohodi postajali sve naporniji, a
osim toga ni ratni plijen nije vie bio tako velik. Osman je
i dalje prijeio svoje zapovjednike i najbogatije mekanske
obitelji da zadobiju privatna i manj a na podruj i ma Iraka i
drugih osvojenih zemalja, to ga je uinilo vrlo nepopular-
nim, posebice u Kufi i Fustatu. Osman je takoer omrznuo
muslimanima iz Medine, dajui naj ut j ecaj ni j e drutvene i
privredne poloaje lanovima svoje obitelji Omejida.
Optuivalo ga se za nepotizam, premda su mnogi muki
lanovi iz te obitelji bili vrlo sposobni ljudi. Osman je pri-
mjerice imenovao Muaviju, sina Muhamedovog starog
neprijatelja Abu Sufj ana, namjesnikom Sirije. Muavi j a je
bio dobar musliman i vrlo sposoban upravitelj, poznat po
svojoj staloenosti i odmjerenom procj enj i vanj u okolnosti.
Pa ipak, muslimani iz Medine, koji su se hvastali svojom
ulogom Prorokovih pomagaa (ansari), nisu mogli prijei
preko toga da se Abu Sufj anov porod proteira. Recitatori
Kurana (ashabi - oni koji su nauili cjelokupan tekst
Kurana napamet - op. prev.), koji su kuranski spis znali u
duu i koji su bili glavni vjerski autoriteti, nisu blagonaklo-
no gledali na Osmanovo nastojanje da se u utvrenim voj-
nikim gradovima doputa samo j edna verzija svetoga
spisa, a da se druge verzije zabranj uj u. Naime, veina reci-
tatora nije bila sklona toj Osmanu omiljenoj verziji
Kurana, mada su se sve one razlikovale tek nekim manj e
vanim detaljima. Nezadovoljnici su sve vie pogledavali
na Alija ibn Abu Taliba, prorokova roaka, koji se, tako se
bar ini, protivio i Omarovoj i Osmanovoj politici podra-
vanjem "vojnikih prava" i suprotstavljanjem monom
centraliziranom ustroju vlasti.
656. g. nezadovoljstvo je doivjelo vrhunac u pravoj
pobuni. Ovea skupi na arapskih voj ni ka iz Fust at a vrati-
la se u Medi nu zahtijevajui svoj a prava, no kada su
shvatili da ih Osman samo zavlai, opkolili su njegov
skromni dom, provalili u njegove odaje, te ga usmrtili.
Pobunjenici su nakon toga proglasili Alija novim kalifom.
Prvi fitnet
Ali se inio razuml j i vi m izborom. Odrast ao je u
Prorokovom okruenju, ispunjen Muhamedovi m idealima.
Bio je vrstan vojni zapovjednik, pisac nadahnutih pisama -
jo i danas ih se smatra klasikom muslimanskih tekstova -
svojim asnicima, u kojima propovijeda nunost praved-
nog i milosrdnog odnosa prema pokorenim narodima. No,
usprkos njegovoj bliskosti s Prorokom, njegova vladavina
nije bila opepriznata. Alija su podravali ansari iz
Medine, pa i oni Mekanci koji su se protivili usponu
Omejida. Takoer su mu se pridruili muslimani koji su jo
ivjeli nomadskim nainom ivota, posebice u Iraku, gdje
je utvreni vojniki grad Kufa bio jako Alijevo uporite.
Meutim, budui da je Osman, kao i Ali, bio Muhamedov
zet, te je bio j edan od prvih preobraenika na islam, njego-
vo je umorstvo bilo toliko okantan dogaaj da je uskoro
nakon toga zapoeo petogodinji graanski rat unutar ume,
poznat i kao fitnet (fitna) - vrijeme iskuenja.
Muhamedova naj draa ena Aia, zajedno sa svojim
roakom Talhom i Muhamedovi m bliskim suradnikom iz
Meke Zubej rom, napal a je Alija zbog nekanj avanj a
Osmanovi h ubojica. Budui da je vojska bila rasporee-
na u provi nci j ama, pobunjenici su bili u st anj u da neome-
teni brzim marem krenu iz Medine prema Basri. Ali je
bio u vrlo tekom poloaju. On sam bio je uasnut
Osmanovi m umorst vom i kao poboan ovjek nije mogao
t akvo to opravdati. No, njegovi su pristae smatrali da je
Osman zasluio smrt, jer nije vladao pravedno, niti u
skladu s naelima Kurana. Ali se nije mogao odrei svojih
sljedbenika, te je izbjegao u Kuf u koju je uinio svojom
prijestolnicom. Nakon toga krenuo je s vojskom prema
Basri, gdje je lako potukao pobunj eni ke u t akozvanoj
Devinoj bici, koj a je tako prozvana, stoga to je Aia tije-
kom bitke promat ral a bojite jaui na devi. Ali je svim
svojim pri st aama nakon pobjede osigurao dobra namj e-
tenja, podijelio plijen medu nj i ma, ali im i dalje nije priz-
navao puna "vojnika prava", ne dopustivi im preuzima-
nje Savada, bogatog poljoprivrednog kr aj a oko Kufe, koji
je bivem Perzijskom Carst vu donosio najvee prinose.
Naposljetku, u Alija vie nitko nije imao povj erenj a, jer s
jedne strane nije zadovoljio proht j eve svojih istomiljeni-
ka, a s druge strane protivnici su mu zamjerali neosui-
vanj e Osmanova umorstva.
U Siriji nisu priznavali Alijevu vlast, t amo je postojala
snana oporba na elu sa Muavi j om koji je imao svoju vla-
stitu prijestolnicu u Damasku. Osman je bio njegov roak,
te je nj emu kao novoj glavi obitelji Omej i da i arapskome
plemenskome poglavaru bila dunost da osveti njegovu
smrt. Muavi j u su podravali bogati klanovi iz Meke i sirij-
ski Arapi koji su cijenili njegovu odlunu i razboritu vla-
davinu. Ali je vj eroj at no ak bio sklon Muaviji, pa stoga
na poetku nije poduzimao nikakve korake. Naime, i sama
pomisao da bi Prorokovi roaci i suradnici napadali jedni
druge bila je svakome muslimanu uasavajua. Muha-
medova misija imala je kao prvenstveni cilj uspostavu
jedinstva meu muslimanima i uj edi nj enj e ume, ime bi se
pribliilo idealnoj jednosti Boga. Da bi sprijeile zastrau-
j uu mogunost dal j nj eg sukobl j avanj a, obje su se strane
sastale kod mj est a Sifin na gornjem Euf r at u 657. g. kako
bi postigle primirje, no pregovori nisu urodili plodom.
Muavijini su pristae stavili pri mj erke Kurana na vrhove
svojih kopalja, i pozivali neutralne muslimane da u skladu
sa Bojim naelima presude medu suparnicima. Arbitraa
je presudila protiv Alija, i mnogi njegovi sljedbenici nasto-
jali su ga navesti da prihvati tu odluku. Osjetivi pravi tre-
nutak, Muavi j a je zbacio Alija, voj sku poslao u Irak i pro-
glasio se kalifom u Jeruzalemu.
Meut i m, neke od radikalnijih Alijevih pristaa zapre-
pastilo je Alijevo podvrgavanj e arbi t ranoj odluci i oni su
odbili prihvatiti presudu. Po nj i ma, Osman nije ivio u
skladu sa Kuranom, a Ali je, postigavi kompromis s
poborni ci ma nepravde, zapr avo podr ao Osmanove
zablude i siao s pravoga put a, pa je stoga u njihovim
oima i on prestao biti istinskim muslimanom. Ti su radi-
kali uskoro napustili umu, za koju su tvrdili da je izdala
duh Kurana, te su podigli svoj vojni logor i izabrali svoga
zapovj edni ka. Ali je vrlo brzo uspio savladati ekstremiste
u svojim redovima, koji su postali poznati kao hariditi
(otpadnici), ubivi organizatore pobune, ali je pokret
zadobio mnoge simpatizere diljem carstva. Mnogi su od
njih u stvari bili nezadovoljni nepotizmom Osmanove
vladavine, te su eljeli povrat kuranskog duha j ednako-
pravnosti. Hariditi nisu nikad postali nekom broj ni j om
skupinom, ali je nj i hova uloga u islamskoj povijesti vrlo
vana, bili su prvi sluaj neega to bitno oznaava musli-
mansko drutvo, a to je da su sve nove teoloke zamisli i
pokreti buj no nicali u trenucima kad je politika tetno
djelovala na moral ume. Hariditi su smatrali da vladar
islamske zajednice ne smije biti naj moni j i , ve naj po-
boniji musliman; kalifi nisu smjeli biti monici poput
Muavije. Bog je l j udi ma darovao slobodnu volju, a kako
je On pravedan, kaznit e zlotvore kao to su Muavi j a,
Osman i Ali, koji su, izdavi islam, postali vjerski otpad-
nici. Hariditi su bili vrlo radikalni u svojim stavovima,
ali su time omoguavali muslimanskim vj erni ci ma da slo-
bodno preispituju tko je medu nj i ma i nj i hovi m vodama
uistinu musliman, a tko nije. Pi t anj e politikog vodst va
imalo je toliku religijsku vanost da je ono oduvijek bilo
povezivano sa i dej ama Boanske naravi, predestinacijom
i ljudskom slobodom.
Ali je zbog svojeg okrutnog odnosa prema hariditima
izgubio mnogo pristaa, ak i u Kufi. Muavi j a je pak bio
na dobitku stekavi nove sljedbenike iz Alijevih redova,
ali je veina Arapa ostala neutralna. Drugi pokuaj arbi-
trae, koj i m se nastojalo pronai drugog kandi dat a za
kalifa, propao je; Muavi j i na je voj ska naposljetku skrila
svaki otpor nj egovoj vladavini u Arabiji, a Alija su ubili
hariditi 661. g. Oni koji su ostali vj erni Alijevoj stvari, u
Kufi su proglasili njegova sina Hasana nasljednikom, no
Hasan je postigao dogovor s Muavi j om, te se za prilinu
novanu naknadu povukao u Medi nu, gdje je ivio pot-
puno apolitino do kr aj a ivota 669. g.
Tako je uma ula u novu fazu. Muavi j a je uinio
Damask svojom prijestolnicom, te je zapoeo obnavljati
jedinstvo muslimanske zajednice. Meut i m, posljednji su
sukobi uinili svoje. Muslimani Iraka i Sirije bili su nepri-
jateljski raspoloeni jedni pr ema drugima. Osim toga,
muslimani su zapravo Alija smatrali udorednim, pobo-
nim ovj ekom kojeg je porazila logika praktine politike.
in umorst va ovjeka, koji je bio prvi muki preobrae-
nik na islam i Prorokov najblii muki suradnik, s pravom
se sagledavao kao neto izrazito neasno, te je potaknuo
vrlo ozbiljna pi t anj a o moral noj vjerodostojnosti ume.
Kao to je ve reeno, prema arapskoj tradiciji muki su
potomci nasljeivali bitne znaaj ke svojih oeva, pa se
stoga mislilo da je i Ali morao neto naslijediti od
Prorokove osebujnosti, te su slijedom toga neki muslima-
ni poeli tovati sve Alijeve muke potomke. Udes nesret-
noga Alija, ovj eka kojeg su izdali njegovi prijatelji kao i
njegovi neprijatelji, postao je simbolom stalne ivotne
nepravde. S vremenom, muslimani koji su se protivili,
kalifatskom nainu vl adanj a, istupit e poput haridita iz
ume, te e pozvati sve istinske muslimane da im se pri-
drue u borbi (dihad) za via islamska naela. Oni e se
proglasiti pripadnicima Alijeve stranke-iat Ali (i' a Ali).
Drugi su muslimani pak zauzeli neutralan stav. Nj i h su
straile ubojite podjele koje su cijepale umu, pa je za
mnoge jedinstvo, kao ni kada prije, postalo odsudnom
islamskom vrednotom. Mnogi su bili nezadovoljni Alijem,
ali im je isto tako bilo jasno da je Muavi j a daleko od ideal-
nog vode. Muslimanski su se vjernici esto sa sjetom pri-
sjeali vremena etvorice raiduna, kao razdoblja kada su
muslimanima vladali poboni ljudi, koji su bili bliski s
Prorokom, ali su ih zlotvori upropastili. Dogaaji prvoga
fitneta zadobili su simbolian znaaj, te su se suprotstav-
ljene muslimanske strane tijekom meusobnog sukoblja-
vanj a pozivale na tragine incidente toga razdoblja kako
bi opravdale svoj islamski poziv. Pa ipak, svi su bili sloni
u tome da je zamj ena Medine, prijestolnice proroka i rai-
duna, omejidskim Damaskom bila vie od obine politike
smicalice. Izgledalo je da uma naput a Prorokov svijet i da
postoji opasnost da ona izgubi svoj temeljni smisao.
Poboniji i savjesniji muslimani bili su odluni u tome da
iznau nove naine njezina vr aanj a na pravi put.
II. RAZVOJ
Omejidi i drugi fitnet
Kalif Muavi j a (661.-80.) naumi o je obnoviti jedinstvo
carstva. Muslimane je uasavao fitnet (graanski rat), bili
su svjesni svoje ranjivosti u amsarima, odvojenim od
arapskih podruj a i okruenim potencijalnim neprijatelji-
ma. Jednost avno si nisu smjeli priutiti jo jedan smrto-
nosni graanski rat. Muslimani su imali potrebu za mo-
nim vl adarom, a Muavi j a je kao vrlo sposoban monarh
bio u st anj u ispuniti nj i hova ht i j enj a. Ponovno je oivio
Omarov sustav r azdvaj anj a arapskih musl i mana od osta-
log stanovnitva, te iako su mnogi Arapi i dalje zahtijeva-
li svoje pravo da na zauzetim podruj i ma i maj u svoja
zemljita i imovinu, Muavi j a im to nije doputao. Takoer
se protivio nasilnim preobraenj i ma na islamsku vj eru, a
izmeu ostaloga, zasluan je i za st varanj e uinkovite
administracije. Islam je tako ostao religija osvajake
arapske elite. Na poetku su se Arapi, koji nisu imali isku-
stva u pi t anj i ma monarhistikog upravl j anj a, oslanjali na
st runost nemusl i mana, koj i su pri j e toga sluili
Bizantskom i Perzijskom Carstvu, ali su kasnije postupno
poeli istiskivati zimije s vodeih poloaja. Do osmoga
stoljea, Omej i di su postupno sva osvojena podruj a,
koja su se kul t urno i religijski meusobno posve razliko-
vala, stopili u uj edi nj eno carstvo zajednike ideologije. To
je uistinu bilo veliko postignue; bilo je prirodno da ome-
jidski dvor naskoro zapone razvijati bogat kulturni i
raskoan nain ivota, te je u mnogome postao uglavnom
slian svakoj drugoj vl adaj uoj klasi.
Postoji j edna dilema. Nai me, iz povijesnog iskustva
prolih stoljea, ustanovilo se da je apsolutna monarhi j a
bila jedini uinkovit nain vladavine negdanjih carstava
zasnovanih na poljoprivredi, da je osim toga bila daleko
uspj eni j a od vojnike oligarhije u kojoj su se vojni zapo-
vjednici obino meusobno borili za vlast. Da se j ednoga
ovjeka uini toliko povlatenim da u odnosu na nj ega i
bogati i siromani izgledaju j ednako podreeno, to je
neto to je nama u dananj e doba demokracije pot puno
nezamislivo, ali se mora uzeti u obzir da je demokraci j a
mogua samo u industrijaliziranim drut vi ma, iji tehno-
loki razvitak omoguuje stalnu reprodukci j u sredstava
za proi zvodnj u i potronju: demokrat ska opcija nije bila
mogua prije st upanj a suvremenog Zapada na povijesnu
scenu. To je bilo doba u koj em je monarh, toliko moan
da nije imao suparni ka s koj i m bi morao voditi borbu za
svoju prevlast, mogao izgladiti sve razmirice plemenitaa,
i razumno uzimati u obzir zamolbe onih koji su se zauzi-
mali za siromane. Kako e se kasnije pokazati, sklonost
monarhi j i bila je toliko velika da su lokalni vlastodrci,
premda stvarno moni u velikome carstvu, i dalje bili uli-
zivaki nastrojeni prema kral j u, te su se proglaavali nj e-
govim vazalima. Omejidski kalifi vladali su glomaznim
carstvom, koje se nastavilo iriti tijekom njihove vladavi-
ne. Omejidi su uspostavili red kako bi sauvali mir, ali su
istovremeno postali i apsolutnim monarsima, pa se nuno
postavlja pitanje, kako e se t akva vrsta vladavine uskla-
diti s arapskom tradicijom s j edne strane i naloenom
radi kal nom j ednakopravnou u Kur anu s druge strane?
Prvi omej i dski kalifi nisu bili apsol ut ni monarsi.
Muavi j a je jo uvijek vladao na nain arapskih plemen-
skih poglavara, tonije kao prvi medu j ednaki ma. Arapi
su oduvijek bili nepovjerljivi prema ustanovi kraljevstva,
koje je bilo nepri kl adan nain vladavine u kraj evi ma gdje
su brojne male plemenske skupine morale ratovati za vrlo
oskudna pri rodna bogatstva. Oni nisu poznavali dinasti-
ki sustav nasl j ei vanj a, budui da je meu Arapi ma bilo
uvrijeeno birati uvijek ljude koji su se u odreenome tre-
nut ku pokazali naj pri kl adni j i ma za predvodnike pleme-
na. Meut i m, fitnet je ukazao na opasnosti izborne mona-
rhije. Pogreno bi bilo misliti da su Omej i di bili "svjeto-
vni" vladari. Muavi j a je bio religiozan i poboan musli-
man prema svim kriterijima islamske vjere. Bio je predan
svetosti Jeruzalema, prve muslimanske kible i doma mno-
gih velikih proroka prolosti. Bez prest anka je radio na
uj edi nj enj u ume. Nj egova se vl adavi na zasnivala na
kuranskom naelu da su svi muslimani braa, te da se ne
smiju meusobno sukobljavati. Obznanio je vj ersku slo-
bodu i osobna prava zimijama na osnovama kuranskog
nauka. No, doi vl j aj fitneta neke je muslimane uvjerio,
kao to je to bio sluaj sa hariditima, da islam znai
mnogo vie od svega navedenoga, bilo u drutvenoj, bilo
u osobnoj domeni ivota.
Stoga je postojao potencijalni sukob izmeu potreba
agrarne drave i islama, to se tragino pokazalo istinitim
nakon Muavi j i ne smrti. Muavi j a je odavno shvatio da
treba napustiti staru arapsku tradiciju bi ranj a vlasti kako
bi se ouvala ust anova nasl j ei vanj a monarha, pa je prije
svoje smrti uredio da na prijestolje stupi njegov sin Jezid
I. (680.-83.). Meut i m, to je odmah potaklo nove povike
nezadovoljnika. U Kufi, Alijevi su privrenici ponudili
vlast nj egovome drugome sinu Huseinu, koji je stoga
napustio Medi nu, te krenuo prema Iraku s malenom sku-
pinom sljedbenika, zaj edno sa nj i hovi m enama i djecom.
U meuvremenu, se lokalni omejidski namj esni k, zado-
bivi nj i hovu podrku zbliio sa stanovnicima Kufe.
Husein se ipak, nije namj eravao predati, bio je uvjeren da
e prizor Prorokovih pot omaka kako mari raj u u potrazi
za istinskim islamskim vrednot ama podsjetiti pripadnike
ume na nj i hove prvotne dunosti. Na pol j anama Kerbele,
blizu Kufe, omejidske trupe opkolile su i izvrile pokolj
nad Husei nom i nj egovi m sl j edbeni ci ma. Husein je
posljednji umro, drei svoje nedoraslo dijete u naruj u.
Svi su muslimani oplakivali traginu smrt Prorokova
unuka. Uza sve to, Huseinov je usud jo jae usmjerio
vj ersku pozornost onih koji su sebe smatrali pripadnicima
Alijeve stranke (iat Ali) na Prorokove potomke. Kao i
Alijevo umorstvo, tragedija na Kerbeli postala je meu
ijitskim musl i mani ma simbolom za neprestanu nepravdu
koj a sai nj ava ljudsko ivljenje; t aj je dogaaj takoer
ukazivao na nemogunost ukl apanj a religijskih zapovije-
di u okrutni svijet politike, koji se inio pogubno nasu-
prot ni m svijetu moralnih naela.
Jo je pogubniji bio ust anak na Hedasu kojeg je podi-
gao Abdul ah ibn al-Zubejr, sin j ednoga od pobunj eni ka
protiv Alija u Devinoj bici. Zubej rova je pobuna imala za
cilj vraanj e izvornih vrednot a prve ume ukl anj anj em
Omej i da sa vlasti i ponovno uspost avl j anj e pri j anj e sre-
dinje uloge Meke i Medine u islamskome svijetu. 683. g.
Omejidske su t rupe zauzele Medi nu, ali su morale odu-
stati od opsade Meke, jer su bile pot puno smetene prera-
nom smru kalifa Jezida I. i njegovog sina Muavi j e II.,
koji su obojica umrli iste godine. I t ako je uma bila jo
j ednom podi j el j ena graanskim ratom. Ibn Zubej r je
uspio postii da ga mnogi muslimani irom carstva priz-
naj u kalifom, ali je na Hedasu ostao izoliran od ostatka
musl i manskog svijeta, jer su hariditski pobunj eni ci
uspostavili neovisnu dravu u sredinjoj Arabi j i 684. g.
Osim toga, hariditi su digli ustanke u Iraku i Iranu; ijiti
pak podigli su pobunu u Kufi kako bi osvetili Huseinovu
smrt, te istakli kandi dat uru drugih Alijevih sinova. Svi su
pobunjenici u j ednoj stvari bili sloni: dijelili su j ednake
kuranske ideale jednakopravnosti. Meut i m, sirijske jedi-
nice Muavi j i nog roaka Mer vana i Mervanovog sina Abd
el-Malika (Abdulmelika) bile su te koje su na kr aj u odni-
jele pobj edu. Do 691. g. oni su nanijeli poraz gotovo svim
svojim protivnicima, a slijedee su godine porazili i pogu-
bili i samoga Ibn al-Zubejra.
Abdul mel i k (685.-705.) je uspio ponovno uvrstiti
prevlast Omej i da pa je posljednjih dvanaest godina nje-
gove vladavine obiljeeno mirom i napret kom. Ni j e jo
bio apsolutni monarh u pravome smislu te rijei ali je
nakon drugog fitneta bilo jasno da k tome tei. Postigao je
j ednodunu slonost ume protiv lokalnih arapskih pogla-
vara, bacio sve pobunj eni ke na koljena, te je provodio
odlunu politiku centralizacije. Arapski je postao slube-
nim jezikom carstva umj est o perzijskoga; poelo se sa
izradom islamskog kovanog novca na koj emu su bili ure-
zani kuranski stihovi. U Jeruzal emu 691. g., dovrena je
Kupola na Stijeni, prvi poznatiji islamski spomenik, koji
je ponosno predstavljao islamsku nadmo nad ostalim
vj er ama u tome svetome gradu u koj em su veina stano-
vnika bili krani. Izgradnj om te dami j e htjelo se poka-
zati da islam ostaje prisutan u Jeruzalemu. Kupola je
takoer postavila temelje islamskog jedinstvenog arhitek-
tonskog i umjetnikog stila gradnj e. Islamska umj et nost
nije teila ukraavanj u, jer bi ono vjernike udaljavalo od
transcendentnoga koje ljudski kipovi i slike ne mogu pri-
mj ereno izraziti. Umj est o ukrasa, na unut ranj i m zidovi-
ma dami j e ugravirani su kuranski stihovi, rije Boga.
Sama dami j a, postavi karakt eri st i ni m pri mj erkom
muslimanske arhitekture, domi nant an je simbol duhov-
nog uzleta nebesima kojemu svi vjernici tee, takoer
odraava savrenu harmoni j u tevhida. Nj ezi na vanj t i na
koj a dopire do beskonanosti nebeskoga svoda vj erna je
kopi j a nj eni h nut arnj i h dimenzija. Kupol a na Stijeni svo-
jim savrenim odnosom vanj skoga i unut arnj ega slikovi-
to r azj anj ava injenicu da su ljudsko i boansko, unutra-
nji i vanj ski svijet sukladni j edan drugome kao dvije
polovice j edne cjeline. Muslimanski su vjernici u to bili
sve uvjereniji, pa su stoga zapoeli sve dublje izraavati
svoj jedinstveni duhovni svjetonazor.
U t ako izmijenjenim drut veni m okolnostima stroga
pravila koj i ma su odvaj al o muslimane od pokorenih
naroda polako su ublaavana. Nemusl i mani su zapoeli
naseljavati amsare; seljaci su poeli trgovati sa muslima-
nima, a mnogi su nemuslimanski carski slubenici prih-
vatili islam, a da ih na to nitko nije prisiljavao. No, kako
je uki dana segregacija, nearapsko je stanovnitvo posta-
j al o ki vno na povlastice ar apski h musl i mana.
Nemilosrdno obuzdavanj e haridita i ijita takoer je
ostavljalo lo doj am. Stoga je Abdulmelik, svjestan poja-
ve novih religijskih pokreta u Arabi j i i u voj ni m utvrda-
ma, pot i cao na strou pr i mj enu islamskih ideala.
Abdulmelik je bio sklon tim novim i dej ama, ali je stalno
isticao da je Kuran t aj koji daj e oslonac njegovoj politici.
Pa ipak, neki su od tih novih pobonj aka nastojali da
Kuran preuzme ne samo dj el at ni j u, nego i vodeu ulogu u
politici, te da nj egova poruka ne bude iskljuivo korite-
na kao pozadina ili oslonac neije politike moi.
Religijska kretanja
Graanski su ratovi potakli mnoga kl j una pi t anj a.
Kako se drutvo, koje je ubijalo svoje pobone voe
(imami), moglo smatrati vodenim od Boga? Koj a vrsta
ljudi bi trebala voditi umu? Da li bi kalif trebao biti naj -
poboniji musliman (kako su drali hariditi), direktni
Prorokov pot omak (za to su se zalagali ijiti) ili bi ipak
trebalo, u interesu mi ra i jedinstva, i dalje trpjeti Omejide
sa svim nj i hovi m manama? Tko je bio u pravu tijekom
prvoga fitneta: Ali ili Muavi j a? Napokon, koliko je ome-
jidska drava zbiljski bila uope islamska? Jesu li vladari
koji su ivjeli u nevienoj raskoi, ne obraaj ui panj u
na bi j edu veine naroda, mogli biti istinski muslimani?
Osim toga, to rei na podreeni poloaj nearapskih preo-
braenika na islam, koji su postali "klijentima" (mevle)
arapskih plemena? Ne pokazuj e li se t akvi m postupkom
ovinizam i neravnopravnost koji su u potpunosti protu-
slovni Kuranu?
Iz politikih rasprava o t akvoj vrsti pi t anj a proizaao je
islamski religijski pijetizam kakva danas poznajemo.
Poznavaoci Kurana i religijski svjesni ljudi pitali su se to
zapravo znai biti musliman. Oni su prvenstveno htjeli da
nj i hova drut vena zajednica bude islamska pa tek onda
arapska. U Kuranu se govori o obj edi nj avanj u (tevhid)
svih dimenzija ljudskoga ivota, to znai da sva djelova-
nj a pojedinca i svih dravnih ust anova moraj u izraavati
pot punu podlonost Bojoj volji. I krani su takoer tije-
kom prvotnog razvojnog stadija svoje religije esto vodili
estoke rasprave o naravi Isusove osobe, to im je pomoglo
da usvoje svoj vlastiti pogled na Boga, spasenje i poloaj
ovj eka u svijetu. Kao to su znamenite kristoloke dispu-
tacije iz etvrtoga i petoga stoljea imale znaaj nu ulogu u
razvoju kranstva, j ednako su tako i stalne muslimanske
debate o politikom vodstvu ume nakon graanskih rato-
va bile od presudnog znaaj a za razvoj islama.
Prauzor i ponaj bol j i pri mj er novih st reml j enj a na
podruj u islamske pobonosti bio je Hasan al-Basri (umro
728. g.), koji je, odgojen u drut veni m krugovi ma bliskim
prorokovoj obitelji, ivio u Medini do smrti raiduna
Osmana. Nakon toga se preselio u Basru, gdje je promi-
cao duhovnost zasnovanu na odri canj u od svjetovnih
dobara, ime je htio nanovo podsjetiti muslimane na
Prorokov asketski nain ivota. Hasan je uskoro postao
naj poznat i j i propovj edni k u Basri, a nj egova je nepatvo-
rena skromnost odailjala vrlo j asnu i potencijalno pre-
vrat ni ku pokudu raskonom ivotu dvora. Hasan je u
Basri pokrenuo istinsku religijsku reformaciju. Svoje je
sl j edbeni ke pouavao da duboko medi t i r aj u nad
Kuranom, ukazuj ui im da su jedini izvor sree unut ar nj e
samoopaanj e, propi t i vanj e samoga sebe, te sveobuhva-
t na predanost Bojoj volji, jer se nj i ma razrj euj u sve
neskladnosti koje postoje izmeu ljudskih elja i onoga
to Bog eli ljudima. Hasan je podupi rao Omejide, ali je
j asno dao do znanj a da je sebi zadrao pravo da im upu-
uje prijekore, ako ih budu zasluili. Zalagao se za teolo-
ki nauk znan kao kadarizam, zbog toga to se u nj emu
nauavaj u Boje volja i Nj egove odluke (kadar - mo,
odluka). Lj udska bia i maj u slobodnu volju i odgovorna
su za svoje ine; na stanoviti nain ljudi nisu predodree-
ni u svojem dj el ovanj u, budui da je Bog pravedan i ne
tjera ih da ive kreposno, ukoliko sami nisu dovoljno spo-
sobni za t akvo to. Stoga su kalifi odgovorni za svoja
djela, pa ih se mora koriti u sluaju da ne pot uj u istinski
Boanski nauk. Kad je Abdulmelik uo da Hasan iri
potencijalno bunt ovan nauk, naloio mu je da doe na
dvor, ali kazniti ga nije se usudio s obzirom da je Hasan
bio veoma omiljen u narodu. Hasan je zaeo dalekosenu
muslimansku tradiciju koj a u sebi spaj a disciplinirani
unut arnj i ivot s politikim suprot st avl j anj em vlastima.
Kadariti su priznavali omejidsku vladavinu zbog toga
to je ona j edi na bila u st anj u odrati jedinstvo ume;
meut i m hariditi se nisu slagali sa kadaritima, Omejide
su smatrali raskolnicima koji zasluuju smrt. Hasanov
uenik Vasil ibn Ata (umro 748. g.) osnovao je kolu umj e-
renijega tipa koj a se udaljila (arap. itazahu - povui se,
odvojiti se) od hariditskih i kadaritskih ekstremnih sta-
jalita. Muteziliti (pripadnici te kole - op. prev.) slagali su
se s kadari t i ma u pogledu slobode ljudske volje, osude
raskonog naina ivota na kalifovom dvoru, te stalnih
nast oj anj a za uspostavom j ednakopravnost i medu musli-
mani ma. Meut i m, mutezilitsko naglaavanje Boanske
pravednosti bilo je kr aj nj e kritino prema onim muslima-
ni ma koji su se odnosili izrabljivaki prema drugim pri-
padni ci ma ume. Na politikome planu, muteziliti se nisu
izjanjavali ni za Alija, niti za Muavi j u, jer su smatrali da
samo Bog zna to se skriva duboko u ljudskim srcima.
Takvi m svojim neutralnim pristupom poprilino su se
razlikovali od politikog ekstremizma haridita, premda
su i oni esto bili politiki aktivirati. Kuran muslimanima
izriito "nalae ono to je dobro i zabr anj uj e ono to je
loe"
1
, pa su, kao i hariditi, neki muteziliti to shvaali
veoma ozbiljno. Bilo je medu mutezilitima i onih koji su
podravali ijitske pobune; drugi su pak, poput svog
odbaenog uitelja Hasana al-Basrija, strogo prekoravali
one vladare koji se nisu pridravali kuranski h ideala. Vie
od j ednoga stoljea, muteziliti su imali prevladavajui
intelektualni ut j ecaj u Iraku. Oni su takoer posebno
zasluni za razvoj racionalistike teologije (kelam), ija je
glavna znaaj ka isticanje iste jednosti i jednostavnosti
Boga, koje su trebale biti stalan ogledni uzorak za jedin-
stvenost ume.
Murdijiti, pripadnici jo jedne teoloke kole, takoer
nisu htjeli iskazivati svoj stav o Aliju i Muaviji; za njih su
samo unut ranj e ovjekove namj ere one o kojima se moe
suditi, a nj i h u potpunosti pronie samo Bog. U skladu s
Kuranom muslimani se moraj u suzdravati (arda) od
brzopletih prosuivanja.
2
Stoga se po nj i ma nije smjelo
Omejide unapri j ed osuivati ili odbacivati kao nezakonite
vladare prije no to su uinili neto ime bi to stvarno
zasluili, ali ih je trebalo osuditi ukoliko bi se ogrijeili o
naela Kurana. Najslavniji predstavnik te kole bio je
trgovac iz Kufe Abu Hani fa (699.-767.), koji se tek u zreli-
joj dobi preobratio na islam. Abu Hani fa je zaetnik islam-
skog pravoslovlja ( f i k h) , koje je imalo snaan ut j ecaj na
sve dimenzije islamske pobonosti, te je postalo glavnom
visokokolskom disciplinom u muslimanskome svijetu.
Osim toga, fikh je imao svoje korijene u rasprostranjenom
nezadovoljstvu koje se javilo medu muslimanskim vjerni-
cima nakon graanskih ratova. Naime, uobiajeno je bilo
da se ljudi sastaju u svojim domovi ma i dami j ama kako
bi raspravljali o manj kavost i ma omejidske vlasti. Svima
se nametalo j edno osnovno pitanje: moe li se i na koji
nain upravljati drutvenom zajednicom po islamskim
naelima? Pravni su strunjaci htjeli ustanoviti tone
zakonske norme kojima bi kuranski nalog o izgradnji pra-
vednog drutva, podvrgnutog u cjelini i u svakom svom
detalju Bojoj volji, postao stvarnost a ne samo pobonja-
ko sanj arenj e. U Basri, Kufi, Medini i Damasku ti su
prvotni islamski pravnici (fakih) radili na zakonskim
sustavima svojih lokalnih sredina. Osobiti problem im je
predstavljala injenica da Kuran sadri vrlo malo pravnih
propisa, a i ti su predvieni za manj e drutvene zajednice.
Stoga su neki pravnici zapoeli sakupljati "vijesti" ili
"izvjetaje" (ahadis; jednina: hadis) o proroku i njegovim
suradnicima kako bi iznali na koji bi se nain oni ponaa-
li u dani m okolnostima. Drugi ma je polazite bila musli-
manska obiajna praksa (suna) koj a je vladala u njihovo-
me mjestu ivljenja, te su nastojali dokazati da ona vue
svoje porijeklo od Muhameda ili jednoga od njegovih
suradni ka koji je u prolosti ivio na tom podruju. Jedni
i drugi su smatrali da e time postii istinski ilm, to jest
znanj e o onome to je ispravno i o tome kako se val j a vla-
dati u odreenim situacijama. Abu Hani f a je postao naj-
veim pravni m st runj akom omejidskog razdoblja, osno-
vavi pravnu kolu (mezheb) koju muslimani jo i danas
slijede. On sam malo je toga napisao, ali su njegovi ueni-
ci sauvali njegova uenj a za potomstvo. Kasnije su se
pojavili i drugi pravni strunjaci koji su, razvivi neznatno
drugaije pravne teorije, osnovali nove mezhebe.
Isl amska se historiografija razvila takoer iz krugova
u koj i ma su se vodile diskusije o svim pi t anj i ma vezani-
ma za umu. Kako bi pronali rj eenj e za sve svoje tada-
nje potekoe, muslimani su doli do saznanj a da je
nuno vraanj e na razdoblje kada je djelovao Prorok, te
na doba kada su vladali raiduni. Je li prihvatljivije da
kalif bude pri padni k plemena Kurej a ili da je potomak
ansara? Je li Muhamed o tome uope imao odreeno
miljenje? Kakav je bio Muhamedov stav o nasl j ei vanj u
vlasti? to se zapravo dogodilo nakon Osmanove smrti?
Povjesniari poput Muhameda ibn Ishaka (umro 767. g.)
zapoeli su sakupl j at i one dijelove hadisa u koj i ma se raz-
j anj avaj u neki dijelovi Kur ana to se odnose na povije-
sne okolnosti u koj i ma je Prorok pri mao objavu. Ibn
Ishak je napisao vrlo opirnu biografiju (sira) Proroka
Muhameda u koj oj se istiu vrline ansara, te pokvarenost
Mekanaca, Muhamedovi h protivnika. On je jasno nagi-
nj ao ijitskim stavovima da musl i mani ma ne bi smjeli
vladati potomci Abu Sufj ana. Tako je povijest postala
vjerskom djelatnou kojom se opravdavalo principijelno
suprotstavljanje vlastima.
Politiko zdravlje ume bilo je stoga sredinji imbenik
u razvoju islamskoga pijetizma. Dok su kalif i nj egova
vlada vodili bitku s problemima koji su t ada optereivali
svako carstvo zasnovano na agrarnoj privredi, te su zbog
toga nastojali stvoriti monu monarhi j u, dotle su se
pobonjaci estoko protivili t akvome rj eenj u. Zato su,
ve od naj rani j eg razdobl j a islamske povijesti, ponaanj e
i politike odluke vl adara zadobivale religijsko znaenje
ispunjeno asketizmom, misticizmom, duhovni m pravo-
slovljem, te prvotnim teolokim promi l j anj i ma musli-
manskoga svijeta.
Posljednje godine Omejida (705.-750.)
Bez obzira na neslaganje radikalnijih muslimanskih
pijetista, Abdulmelik je uspio osigurati da ga njegov sin
Al-Velid naslijedi: po prvi put, dinastiki je princip prih-
vaen u islamskome svi j et u bez veih pri govora.
Omej i dska je dinastija dosegla svoj vrhunac. Tijekom Al-
Velidove vladavine muslimanske su vojske nastavile s
osvaj anj em Sjeverne Afrike, a osnovale su i kraljevstvo u
panjolskoj. Time su oznaene granice teritorijalnog ire-
nj a na zapad.
Nai me, Karlo Martel je uspio zaustaviti prodi ranj e
muslimanskih t rupa u Francusku pobj edom kod Poitiersa
732. g.. Dodue, u muslimanskome svijetu to nije doiv-
ljeno kao neka vea nesrea. Zapadnj aci esto preuvelia-
vaju vanost bitke kod Poitiersa, koj a za muslimane ni u
kojem sluaju nije bila nj i hov Waterloo. Arapi nisu imali
poriva - religijskog ili nekog drugog - da osvoje zapadne
kranske zemlje u ime islama. Zapravo, Europa im je
bila prilino neprivlana: ona je u to vrijeme bila umala
sredina koj a nije pret j erano pogodovala trgovini, bila je
presiromana za pl j akanj e, a osim toga Arapi ma je
t amonj a klima bila neizdrljiva.
Kraj em razdoblja vladavine Omar a II. (717.-20.) car-
stvo je poelo zapadati u nevolje. Sva su pri j anj a carstva
imala vijek t raj anj a; zasnivajui svoju privredu na agrar-
nom viku, ona su neizbjeno morala doi svojem kraj u u
t renut ku kada velika i prost rana drava vie nije mogla
namicati dovoljno prirodnih bogatstava za svoje odranje.
Osim toga, Omar je morao skupo platiti za svoj katastro-
falni pokuaj zauzi manj a Konstantinopolisa, koji ne samo
da nije pao, ve je muslimanima donio velike gubitke u
ljudstvu i u voj noj opremi. Omar je izmeu ostaloga bio
prvi kalif koji je poticao zimije da se preobrate na islam,
na to su oni vrlo rado pristajali u elji da se pridrue jed-
noj t ako snano nadahnut oj novoj religiji. Meutim, kako
vie nije bilo dostatno zimija koji bi plaali porez (di zi j a),
nova je politika donijela velike gubitke dravnoj blagajni.
Omar je bio poboan ovjek koji je, odrastavi u Medini,
bio pod snanim utjecajem tamonjih religijskih zbivanja.
Nast oj ao je vladati poput raiduna, zalagao se za ideal
islamskog jedinstva, prema svim provincijama odnosio se
na j ednak nain (jedino je Siriji davao prednost nad osta-
lima), prema zimijama odnosio se ovjeno. Bio je vrlo
popularan vladar, ali je njegova politika, iako omiljena u
pobonjakim krugovima, unitila privredu ionako ve
ekonomski oslabljenoga carstva. Razdoblje vladavine nje-
govih nasljednika obiljeile su pobune i rastue nezado-
voljstvo. Sasvim je bilo svejedno da li je kalif bio raskala-
en poput Jezida II. (720.-24.) ili poboan kao Hiam I.
(724.-43.). Hiam je bio sposoban i djelotvoran kalif, koji
je bio u st anj u vratiti carstvo na vre privredne temelje,
ali je to postigao jaom centralizacijom drave i samovolj-
nijom vlau. Sve vie postajao je tipinim apsolutnim
monarhom, premda je carstvo od toga imalo popriline
politike i gospodarske koristi. Problem je bio u tome da su
pijetisti t akav oblik autokracije smatrali bitno neislam-
skim, te su ga s gnuanjem odbacivali. Je li nakon svega
uope bilo mogue voditi dravu prema kuranskim naeli-
ma? ijiti su za vrijeme Hiamove vladavine takoer
postali vrlo aktivni. Nj i hovi su se vode pozivali na to da su
Alijevi potomci, te su smatrali da e ilm, koji je u potpu-
nosti ouvan medu pripadnicima Muhamedove obitelji, a
to znai i medu njima, olakati muslimanima uspostavu
pravednog drutva. Slijedom toga, ijitski su vode tvrdili
da jedino oni i maj u pravo vladati muslimanskom dra-
vom. Radikalniji su ijiti krivili prva tri raiduna (Abu
Bekr, Omar i Osman) za sve loe to se dogodilo umi,
budui da su oni prvenstveno trebali dopustiti Aliju da
preuzme vlast. Mnogi su ekstremniji ijiti (poznati kao
gulat: oni koji pret j eruj u) bili preobraenici, pa su, postav-
i muslimanima, unijeli neka od svojih starih vj erovanj a u
islam. Oni su u Aliju vidjeli utjelovljenje boanstva (poput
Isusa), vj eruj ui da su se ijitski vode, koji su ubijeni u
pobunama, zapravo samo trenutno "prikrili", te da e se
ponovno na dan Posljednjega suda vratiti kako bi uspo-
stavili utopijsko kraljevstvo pravde i mira.
No, nisu samo poboniji muslimani bili oni koji su
omejidsku vladavinu smatrali odboj nom. I preobraenici
na islam (mevle: klijenti) imali su pri mj edbe na svoj dru-
gorazredni poloaj u drut vu. Nadal j e, medu arapski m
musl i mani ma postojale su plemenske razlike, gdje su
jedni teili k suivotu i st apanj u s pokorenim narodima, a
drugi su pak eljeli nast avak pri j anj i h ekspanzionisti-
kih ratova, ali u konanici Omej i di nisu niti jednima, niti
drugi ma ispunili njihove tenje. Pa ipak, nezadovoljnike
sviju vrsta neto je povezivalo, a to je bio osjeaj pri pad-
nosti islamskoj vjeri, toliko snaan i rairen diljem itavo-
ga carstva, da su gotovo svi ustanci i pobune poprimali
znaaj ke religijske ideologije. U svakom sluaju to vrije-
di za ust anak koji je konano sruio Omej i dsku dinastiju.
Abasidska se frakci j a okoristila nairoko prihvaenom
idejom u narodu da na prijestolje doe lan Muhamedove
obitelji, te su ustoliili svojega vou koji je bio pot omak
Prorokova strica Abasa i njegovog sina Abdulaha, jedno-
ga od naj znaaj ni j i h ranijih kuranskih ashaba. 743. g., na
samome poetku svojeg pohoda na vlast, Abasidi su prvo
zadobili podrku u iranskim provincijama, kasnije su u
kolovozu 749. g. zauzeli Kufu, te su slijedee godine u
Iraku porazili posljednjeg omejidskog kalifa Mensura II.
Kad su naposljetku konano sebi podvrgnuli carstvo,
abasidski su kalifi uspostavili sasvim drugaiju vrstu dru-
tvene zajednice.
Abasidi: razdoblje visoko razvijenog kalifata
(750.-935.)
Abasidi su zadobili veliku podrku zbog toga to su
sebe uspijevali prikazivati u svjetlu ijitske pobonosti, ali
im su stupili na vlast, skinuli su svoju religijsku masku,
pokazavi da im je jedina namj er a uiniti kalifat apsolut-
nom monarhi j om tradicionalnoga agrarnoga tipa. Abu al
Abas al-Safah (Sefah) (750.-54.), prvi abasidski kalif, dao
je pogubiti sve Omejide koji su mu bili nadohvat ruke.
Tako bezoan pokolj jedne t ako ugledne plemenitake
arapske obitelji bio je za ono vrijeme neto posve izvan
pameti. Kalif Abu Dafer al-Mansur (Mensur) (754.-75.)
poubi j ao je sve ijitske vode koje je smat rao opasnima po
svoju vlast. Prvot ni su se abasidski kalifi svi redom pozi-
vali na boansko pravo kraljeva. Al-Mansur je bio uvj e-
ren da mu je Bog svojom providnou pomagao da pobi-
jedi svoje protivnike; njegov je sin pak sebe proglasio Al-
Mahdi j em (Mehdi) (Onaj koji je dobro usmjeren) (775.-
85.), ijitski termin to oznaava vou koji e na kr aj u
vremena uspostaviti doba pravde i mira.
Kalif al-Mahdi je vj eroj at no svojim izborom vladarske
titule namj eravao predobiti ijite nakon krvavog pokolja
kojeg je nad nj i ma izvrio njegov otac. Abasidi su bili ite-
kako svjesni snage narodnog nezadovol j st va koje je omo-
guilo svrgavanj e Omej i da, pa im je bilo jasno da moraj u
nainiti odreene ustupke nenakl onj eni m skupi nama.
Iako su Abasidi i sami bili Arapi, oni su svojim dolaskom
na vlast okonali pri j anj i obiaj kojim se iskljuivo
Ar api ma omoguavao povl at eni pol oaj u carst vu.
Nadal j e, Abasi di su preselili svoj u pri j est ol ni cu iz
Damaska u Irak, prvo u Kufu, a zatim u Bagdad.
Zajamili su svim provi nci j ama j ednakopravnost , te nisu
ni j ednoj narodnosnoj skupini dopustili da ima neki pose-
bni status, to je u mnogoemu naj vi e odgovaralo mevla-
ma. Nj i hovo je carstvo bilo izgraeno na jednakosti etni-
kih skupina, pa je bilo svakome omogueno da zadobije
poloaj na dvoru ili u upravi. No, posebno je bilo znako-
vito preseljenje iz Kufe u Bagdad. Kalifi su napustili ideju
staro-plemenskog modela izgradnje takozvanih utvre-
nih vojnikih gradova (amsar), koji su meusobno bili
j ednakopravni i neovisni. Sredite Bagdada bio je pozna-
ti "kruni grad" u kojemu su bile smjetene zgrade dra-
vne uprave, dvor i sama kral j evska obitelj. Trnice i
domovi obrt ni ka i dravnih slubenika bili su pak smje-
teni na periferiji grada. Sam Bagdad je izgraen na vrlo
povol j nom poloaju, na rijeci Tigris i u blizini Savada,
pol j opri vredno naj bogat i j eg podruj a Iraka. Takoer,
Bagdad se nalazio blizu Ktezifona, prijestolnice perzijskih
Sasanida, pa je novi kalifat ustrojen na naelima prija-
njih predislamskih autokracija.
Ti j ekom kalifata Har una al (ar)-Raida (786.-809.),
dovren je u potpunosti preobraaj carstva. Al-Raid je
vladao na nain negdanjih apsolutnih monarha, ne na
nain raiduna. On se izdvojio od svojih podanika; negda-
nj a leernost koj om je obiljeen ivot pod vlau prvih
kalifa, zami j enj ena je izvjetaenom pompom. Dvorski su
podanici padali niice kad god bi bili u njegovoj blizini,
to je bilo neto sasvim nezamislivo u dani ma kada su
Arapi jedino kleali pred Bogom. Dok je primjerice pro-
rok Muhamed poput svakog obinog smrt ni ka oduvijek
oslovljavan svojim vlastitim imenom, dotle je kalif nazi-
van "Bojom sjenom na zemlji". Dvorski su ga krvnici
stalno pratili, kako bi se dalo do znanj a da jedino kalif
ima mo nad ivotom i smru svojih podanika. Sam kalif
nije vie neposredno nadgledao politike i ine poslove
vezane za umu, ve je upravl j anj e prepustio svojim vezi-
rima. No ipak, u kr aj nj oj instanci kalif je bio t aj koji je
kao vrhovni vl adar i sudac donosio konane odluke, nje-
gova je vlast bila iznad svakog politikantstva i frakciona-
tva. Nj egovo je da predvodi molitve petkom poslijepo-
dne, te da svoju vojsku vodi u vee bitke. to se tie voj-
nog ustroja, on se poprilino izmijenio. Vojska vie nije
imala narodne znaajke, to znai da svaki musliman nije
mogao biti njezinim pri padni kom. Nai me, vojne su jedi-
nice uglavnom sainjavali Perzijanci koji su pomogli
Abasidima da dou na vlast, te se na njih gledalo kao na
kalifovu osobnu gardu.
Sve to duboko je uznemirivalo pijetiste koji su polaga-
li velike nade u Abaside kada su preuzeli vlast. Meut i m,
premda je novi kalifat na poetku svoga uspost avl j anj a
imao neislamske znaajke, ipak su tijekom toga razdobl j a
postignuti veliki politiki i privredni uspjesi. Kalifova je
uloga bila da zatiti svoje podanike, pa je tijekom vlada-
vine Har una al-Raida, kad je kalifat bio na vrhuncu, car-
stvo uivalo do t ada nevieni mir. Ustanci su bili nemilo-
srdno uguivani, i stanovnitvo je ubrzo uvidjelo da je
bilo kakva oporba vlasti besmislena. Nar odu je omogue-
no da ivi mnogo mirnije i s manj e politikih previ ranj a
nego u pri j anj i m vremenima. Har un al-Raid je bio
zatitnik umjetnosti i obrazovanj a, te je nadahnuo zna-
aj nu kul t urnu renesansu. Knj i evna kritika, filozofija,
pjesnitvo, medicina, mat emat i ka i zvjezdoznanstvo cvje-
tali su ne samo u Bagdadu, ve i u Kufi , Basri,
Dundi apuru i Haranu. Zimije su dali veliki doprinos u
prevoenj u starogrkih filozofskih i lijenikih spisa sa
grkoga i sirijskoga na arapski. Gradei svoje obrazova-
nj e na dostupnim nauavanj i ma iz prolosti, muslimanski
su uenjaci samo tijekom toga razdobl j a iznali vie znan-
stvenih otkria nego u itavoj svojoj pri j anj oj povijesti.
Obrt i trgovina su takoer uznapredovali, a elita je ivje-
la u obilju i raskoi. Meut i m, bilo je zaista teko uoiti
po emu je kalifat bio na bilo koji nain islamskog znaa-
ja. Kalif i nj egova svita ivjeli su u sj aj noj izdvojenosti od
naroda, koj a je po svemu bila u istoj suprotnosti s asket-
izmom Proroka i raiduna. Daleko od toga da ih je zado-
voljavao maksimalni broj ena propisan Kuranom; oni
su, poput sasanidskih vladara, imali velebne hareme pre-
pune lijepih ena. Pa ipak, religijski pobonjaci nisu imali
drugog izbora, ve da pri hvat e Abaside. Islam je realisti-
na i prakt i na vj era koj a ne odobrava duh muenitva,
niti poduzi manj e besmislenih i prerizinih pot hvat a.
Taj se realizam islamske religije posebice isticao meu
ijitima. Nakon tragine Huseinove smrti na Kerbali, nje-
govi neposredni potomci ivjeli su osamljenikim i pobo-
nim ivotima u Medini, iako se veina nj i h proglaavala
imamima ume. Huseinov naj st ari j i sin Ali Zejnulabidin
(umro 714. g.), priznat od ijita kao etvrti imam, budui
da se kao nasljednik Alija, Hasana i Husei na ravnao
prema nj i hovi m nauavanj i ma, bio je priznati mistik koji
j e za sobom ostavio pr ekr asnu zbi rku mol i t ava.
3
Muhamed al-Bakir, peti i mam (umro 735. g.), razvio je
ezoterijske postupke i t anj a kuranski h spisa: svaka rije,
svaki stih i maj u skriveno (batin) znaenje, koje se moe
j edi no dohvat i t i mistikim t ehni kama usredot oenj a.
Sline se metode rabe u svim velikim svjetskim religijama
kako bi se postigao kontemplativni pristup u unut ranj a
podruj a ljudskoga bia. Pravilno shvaanj e batina u
mnogome razj anj ava Al-Bakirov novi nauk imamata.
Nj egov brat Zaid (Zejd) ibn Ali bio je politiki vrlo djela-
tan, no tijekom ust anka protiv Omej i da 740. g. vj eroj at no
je ubijen. Kako bi se suprotstavio Zaidovim nast oj anj i ma
da bude ijitskim imamom, Al-Bakir je naglaavao da
jedinstveni prorokov ilm mogu naslijediti samo oni iz loze
Alijevih neposrednih pot omaka. Svaki od i mama birao je
svoga nasl j edni ka tako da mu je predao saznanj a ezote-
rijskog nauavanj a koj a su omoguavala razot kri vanj e
posveenog znaenj a svetoga spisa. Jedino je i mam koji je
zaprimio t akvo posebno predodreenj e (nas) od svojih
pret hodni ka imao pravo biti legitimnim predvodni kom
muslimanskih vjernika. On, Al-Bakir, zaprimio je nas od
svoga oca; Zaid nije. Pa ipak, 740. g. Al-Bakir je imao
zapravo vrlo malo sljedbenika; veina je ijita bila skloni-
ja Zai dovom revolucionarnom politikantstvu nego Al-
Baki rovom mistikom kvijetizmu. Meut i m, nakon aba-
sidskog okr ut nog r azr aunavanj a sa svim i j i t ski m
raskolnicima, oni su bili spremni sasluati nekog poboni-
jeg ijitskog vou kao to je bio esti i mam Dafer al-
Sadik (umro 765. g.), kojeg je zatoio kalif al-Mansur. Al-
Sadik je ponovno uvrstio i razvio nauavanj e nasa, obz-
nanj uj ui da ak i on, kao posveeni i mam i istinski voa
ume, ne moe za sebe traiti ast kalifa. Ubudue e i mam
biti duhovni uitelj; on e saopavati boanski ilm svojim
suvremenicima, te e ih poduavati skrivenome smislu
Kurana, oni e pak sa svoje strane morati zadravati
svoj a znanj a i politika uvj er enj a u sebi dok god je politi-
ka klima u islamskome svijetu tako uzavrela.
Meut i m, stvarno je sve to bilo nami j enj eno mistino
usmj erenoj eliti. Veina je musl i mana traila jednostavni-
ji pristup vjeri i pronala ga u novoj vrsti pobonosti, koja
je svoje prvotne obrise poela dobivati kraj em omejid-
skog razdobl j a i i st aknut i j i m religijskim imbenikom
postala tek za vladavine Har una al-Raida. Novo religij-
sko usmj erenj e muslimanskih vj erni ka imalo je podosta
slinosti s kranskim t ovanj em Isusa, budui da je ono
vidjelo Kuran kao nest varanu Boju Rije, koj a je opsto-
j al a zaj edno s Nj i me od vjenosti, a t varni i ovjeanski
oblik poprimila u svetome spisu obj avl j enom Muhamedu.
Muslimani nisu mogli vidjeti Boga, ali su ga svaki put
mogli uti i osjetiti njegovu boansku prisutnost dok su
sluali kazi vanj e kuranskih stihova. Dok su sricali rijei
boanski nadahnut og spisa, Boji je govor bio na njiho-
vim jezicima i u nj i hovi m ustima; kada su primali u ruke
svetu knj i gu, to je bilo kao da su primali Boga samoga.
Takvo to je zgrozilo mutezilite, jer je to vrijealo njiho-
vu racionalnu pobonost i nj i hov strogi osjeaj za sveje-
dinstvo i istu Boansku jednostavnost. inilo se da t aj
vjerski nauk st vara od Kur ana drugo boansko bie. No,
poput ezoterijskog nauka ijita, mutezilizam je bio jedino
dost upan manj em broju obrazovanih vj erni ka, pa je reli-
gijsko bogotovlje Kurana postalo veoma omiljeno u
narodu. Sljedbenici toga uenj a poznati su kao ehlul-
hadis, sljedbenici hadisa, zbog toga to su isticali da
muslimanski zakon mora biti utemeljen na maksi mama
izvedenima iz "izvjetaja" svj edoka Prorokova ivota i na
obiajnoj praksi (sprovedbi) (suna) Prorokovih djelatnih
ina. Oni se nisu slagali sa sljedbenicima Abu Hanife, koji
je smat rao da je za pravnike naj vani j e da se u svojim
odl ukama povode za svojim vlastitim "nezavisnim rasui-
vanj em" (idtihad), tvrdei da oni mor aj u biti slobodni u
st varanj u novih zakona, ak i kad ti zakoni nemaj u temelj
u hadisu ili u Kuranu.
Ehlul-hadis su stoga bili konzervativci koji su oboa-
vali idealizirana prola vremena; oni su potivali sve rai-
dune, pa i Muavi j u, koji je bio j edan od Prorokovih
suradnika. Za razliku od mutezilita, koji su esto bili i
politiki djelatni, ehlul-hadis su se zalagali da dunost
"zapovi j edanj a onoga to je dobro te i zabr anj i vanj a
onoga to je loe" obavl j a samo odabrana nekolicina, s
nj i ma se primjerice sva voj ska moral a pokoravati kalifu
bez obzira na svoj a vj erska uvj erenj a. Pokret je u mno-
goemu bio privlaan Har unu al-Raidu koji je gorljivo
teio da pridobije pobonj ake pokrete i svim je srcem
odobr avao ant i revol uci onarne t enj e ehlul-hadisa.
Uskoro su u Bagdadu muteziliti pali u nemilost, a sljed-
benici hadisa su osjetili da je stigao t renut ak odst ranj i va-
nj a mut ezi l i zma iz dr ut venog i vj erskog ivota.
Povremeno je ak, na zaht j ev ehlul-hadisa, vlast zat vara-
la vodee mutezilite.
Abasidi su bili svjesni snage vjerskih pokreta, pa su,
dovevi svoju dinastiju na elo muslimanskog svijeta,
nastojali svojoj vladavini dati islamski legitimitet. Stoga
su poticali dal j nj i razvoj fikha, kako bi puku omoguili
zakonsko ureenj e svakodnevnog ivota. Naime, u car-
stvu je dolo do velikog rascjepa. Islamski vjerski zakon
(erijat) uistinu je upravl j ao ivotom obinih ljudi, ali ta
zakonska naela nisu dohvaal a dvorske krugove i vie
vladine dunosnike koji su se i dalje drali autokratskih
normi predislamskoga razdoblja, kako bi abasidsku dra-
vu uinili to uspjenijom.
Tijekom vladavine Omej i da svaki je grad imao svoj
vlastiti fikh, ali su Abasidi natjerali pravne st runj ake da
izrade jedinstveni zakonski sustav. ivot muslimanske
zajednice bitno se promijenio od vremena kad je objav-
ljen Kuran. Budui da se poticalo preobraenje na islam-
sku vj eru, zimije su postale manj i nom. Muslimani nisu
vie bili mal obroj na elitna skupina, izdvojena u amsarima
od nemuslimanske veine. Osim toga, mnogi su muslima-
ni bili novopeeni islamski vjernici jo uvi j ek proeti sta-
rim vj er ovanj i ma i obiajima. Dakle, trebalo je usposta-
viti mnogo prepoznatljiviji i uinkovitiji sustav organiza-
cije religijskih ust anova koj i ma bi se irokim masama
uredio islamski nain ivota. Ti j ekom toga razdoblja
st vara se posebna klasa pravni ka i teologa - ulema (vjer-
ski uenjaci; jednina: alim), doim su muslimanski suci
(kadije) morali proi mnogo strou pravniku obuku.
Postavi zatitnicima fikha, Al-Mahdi i Al-Raid revno su
podupirali prouavanj e pravnoga nauka. Dva naj i st aknu-
tija pravna uenj aka dali su neprocj enj i v doprinos dalj-
nj em razvoj u islamskog pravoslovlja. U Medini, je Malik
ibn Enes (umro 795. g.) sastavio zbirku koj u je nazvao
Knjiga o srednjem putu (Kitab al-Muwatta'). Ta je zbirka
dojmljivi skup obiajnoga zakona i religijske prakse
Medine, koj a je, kako je Malik smatrao, uspjela sauvati
unut ar svojih zidina izvornu sunu Prorokove zajednice.
Malikovi su uenici usavrili njegove teorije u malikijskoj
pravnoj koli (mezheb) prevl auj uoj u Medini, Egiptu i
Sjevernoj Africi.
Meut i m, bilo je onih koji nisu bili ba uvjereni da obi-
aji i zakoni t adanj e Medine mogu biti pouzdan smjero-
kaz ka prvobi t nom islamu. Muhamed Idris ibn al afi
(umro 820. g.), koji se rodio u vrlo siromanoj obitelji u
Gazi i koji je studirao zaj edno sa Malikom u Medini, tvr-
dio je da nije dostojno povj er enj a oslanjati se na zakon-
sku pr edaj u samo jednoga grada, ma kako nj egova pro-
lost bila slavna. Umj est o toga, cijelo se pravoslovlje t reba
zasnivati na hadisima o Proroku, koji nisu samo obini
prenositelji kuranske rijei, nego se nj i h treba sagledavati
kao nadahnut o t umaenj e svetoga spisa. Zapovijedi i
zakoni Kur ana mogu se r azumj et i j edi no u svj et l u
Muhamedovi h rijei i dj el ovanj a zabiljeenih u hadisima.
Izmeu ostaloga, afi je naglaavao da iza svakoga hadi-
sa mora stajati neprikosnoveni lanac autoriteta (i snad)
pobonih musl i mana iji niz vodi sve do samoga poroka
Muhameda. Isnad mora biti strogo utvren. Ukoliko
lanac ima prekide (tj. rupe u kronolokome nizu vjerskih
autoriteta - op. prev.) ili je j edan od lanova toga lanca
bio lo musliman, t ada se hadis mora odbaciti. Al-afi je
nastojao posredovati izmeu ehlul-hadisa i onih pravni-
ka, poput Abu Hanife, koji su se zalagali za nunost idti-
hada. afi se slagao da je u odreenome smislu idtihad
potreban, ali je takoer smat rao da mora biti ogranien
strogom analogijom (kijas) izmeu Prorokovog naina
ivota i trenutano aktualnih zakonskih propisa. Po Al-
afiju postojala su etiri "korijena" svetoga islamskoga
zakona (usul al-fikh): Kuran, suna, kijas (analogija) i
idma (opa suglasnost zajednice). Bog ni kada ne bi dopu-
stio da itava uma bude u zabludi, pa ukoliko svi musli-
mani prihvate neku zakonsku navadu, ona se mora priz-
nati kao istinita, ak i onda ako u Kuranu ili hadisu nema
potvrde za t akvo to. Prema dananj i m mj eri l i ma preciz-
nosti, Al-afijeva metoda nije uspjela osigurati strogu
povijesnost Prorokove sune, ali je omoguila nacrt
st varanj e t akvog naina ivota koji je musl i mani ma u
potpunosti pruao osjeaj duboke vjerske ispunjenosti.
Al-afijevo djelo bilo je temeljna smjernica ostalim pra-
vnim uenj aci ma u dal j nj em istraivanju hadisa. Al-
Buhari (umro 870. g.) i Muslim (umro 878. g.) sakupili su
dvije poznate i mjerodavne zbirke hadisa, koje su povea-
le zanimanje za fikh, te su omoguile stvaranje jedinstve-
nog religijskog ivota zasnovanog na svetom islamskom
zakonu (erijatu) diljem prostranog muslimanskog carstva.
Ustanovljavanje islamskoga zakona imalo je nadahnue u
Prorokovoj osobi, Savrenome ovjeku. Muslimani su se
nadali da e oponaanjem najsitnijih detalja iz Prorokovog
ivota, naina kako se on hranio, prao, volio, govorio i
molio, biti u st anj u postii njegovu unut ranj u sposobnost
savrenog predanj a Bogu. Religijske ideje i navade ne
ukorj enj uj u se u narodu zbog toga to njih promiu utje-
cajni teolozi, niti zbog njihove povijesne ili racionalne
zasnovanosti, ve stoga to nj i hova pri mj ena u praktinom
ivotu vjernicima daj e osjeaj prisustva svete transcenden-
cije. Sve do danas, muslimani su vrsto navezani na erijat,
koji u naj dubl j i m zakucima njihovog duevnog ustrojstva
oblikuje Muhamedovu arhetipsku osobnost, i koji, oslobo-
divi Proroka vremenskih spona sedmoga stoljea, ini da
on bude djelatno prisutan u sadanjosti njihova ivotnog
bi vanj a kao dio njih samih.
Meut i m, s obzirom da je svaka sastavnica islamskog
vj erskog ivota povezana s politikom, to isto vrijedi i za
erijat. Islamski sveti zakon postao je sastavnim dijelom
protesta protiv drut va koje su poboniji muslimani sma-
trali iskvarenim. I Malik ibn Enes i Al-afi sudjelovali su
u ijitskom ust anku protiv prvih abasidskih vladara; obo-
jica su zatoena zbog svojih uvj erenj a, iako su ih Al-
Mahdi i Har un al-Raid kasnije pustili na slobodu, te bili
nj i hovi m zatitnicima, budui da su eljeli iskoristiti nji-
hovu strunost kako bi stvorili jedinstveni zakonski
sustav na podruj u itavog carstva. Moral na su naela
erijata u potpunosti odbacivala aristokratsku i sofistici-
ranu etiku dvora, te su ograniavala vladalaku mo kali-
fa. Nai me, erijatom se naglaeno isticalo da kalif nema
istu ulogu koju su imali Prorok i raiduni, nego da je
nj emu jedino doputena pr i mj ena propisa ustanovljenih
svetim zakonom. Prema tome, kalife i njegove dvorj ane
zapravo se preutno osuivalo poradi njihovog neislam-
skog naina ivota. Budui da slijedi primjer Kurana,
etika se erijata posebice zalae za j ednakopravnost sviju
vj erni ka. U erijatu postoje posebne odredbe kojima se
zatiuju nemoni i siromani, te se ni j edna dravna usta-
nova, pa bio to sam kalif ili carski dvor, ne smije uplitati
u osobno miljenje i odluke pojedinaca. Svaki musliman
ima svoju odgovornost u podvrgavanj u Bojim zapovije-
dima, te ni kakav vjerski autoritet, niti ustanova (poput
"crkve") ne smije stati na put izmeu Boga i musliman-
skog vj erni ka. Svi su muslimani ravnopravni; u islamsko-
me svijetu ne postoji klerikalna elita ili sveenstvo koje
obnaa ulogu posrednika. Tako je erijat bio pokuaj da
se nanovo izgradi drutvo na kriterijima sasvim razliiti-
ma od onih na dvoru. Konano, erijatom se namjeravalo
uspostaviti kulturni i civilizacijski milje nasuprot an car-
stvu, te iznjedriti ustaniki pokret koji e ubrzo ui u
sukob sa kalifatom.
Pot kraj vladavine Har una al-Raida bilo je jasno da je
kalifat dostigao svoj vrhunac. S obzirom da poetkom
devetoga stoljea jo nisu bili poznati suvremeni oblici
komunikacije, te modernija sredstva prisile, nijedna tada-
nj a vlast nije bila u stanju da sasvim sama upravlja tako
golemim prostorima. Neke od udaljenijih provincija poput
panjolske (gdje su izbjegli Omejidi ustanovili protivniku
dinastiju 756. g.) poele su prekidati svoje veze sa carskom
sredinjicom. Osim toga, privreda je sve vie propadala.
Harun al-Raid je nastojao razrijeiti probleme podjelom
carstva izmeu svoja dva sina, ali je kr aj nj a posljedica te
odluke bio graanski rat koji su njegovi sinovi zapoeli
nakon smrti svoga oca (809.-813.). Taj je dogaaj znakovi-
to razotkrio svjetovnjaki duh tadanjeg carskog dvora,
budui da u ovome sukobu, za razliku od prijanjih fitneta,
nije bilo nikakvih ideolokih ili religijskih pobuda, nego se
jednostavno borilo za vlastite vladalake ambicije. Kad je
napokon Al-Mamun (Me' mun) izaao kao pobjednik iz
toga rata, te preuzeo vlast (813.-33.), bilo je oigledno da u
carstvu postoje dva velika i mona politika bloka. Prvi su
blok predstavljali aristokratski krugovi na dvoru, a drugi
su blok sainjavali oni koji su se zalagali za jednakoprav-
nost i zakonitost zasnovanu na erijatu.
Al -Mamun je bio svjestan krhkosti svoje vladavine.
Nj egov je kalifat zapoeo u okolnostima graanskoga
rata, ijitskog ust anka u Kufi i Basri (814.-15.) i haridit-
ske pobune u pokrajini Horasan. Nast oj ao je udovoljiti i
smanj i t i napetosti meu svim tim suparnikim skupina-
ma, ali je t akva politika samo pogorala st anj e stvari. Kao
obrazovan ovjek, Al -Mamun je po prirodi bio nakl onj en
racionalizmu mutezilita pa ih je i favorizirao. Takoer mu
je bilo j asno da narodnj aki pokret ehlul-hadisa, iji su
pripadnici isticali da je boanski zakon neposredno pri-
st upaan svakom muslimanu, nije u skladu sa apsolut-
nom monarhi j om. No, kad su muteziliti dograbili povla-
teni poloaj u carstvu, okrenuli su se protiv ehlul-hadisa,
koji ih je progonio u prolim vremenima. Osnovana je
"inkvizicija" (mihna) koj a je vodee pripadnike ehlul-
hadisa hapsila i trpala u tamnice, medu inima i najpozna-
tijeg od nj i h Ahmeda ibn Hanbel a (umro 855. g.). Ibn
Hanbel je nakon toga postao puki m j unakom. Al-
Mamunova sklonost mutezilitima nije kalifu donijela
mnogo dobroga; jedino to je postigao bilo je pot puno otu-
enj e od irokih narodnih masa. Kalif je ak pokuao pri-
dobiti ijite na svoju stranu i menovanj em osmoga i mama
Alija al-Ride svojim zakonitim nasljednikom, ali su ijiti,
poput mutezilita, bili duhovna i intelektualna elita koja
nije bila u st anj u vladati obinim pukom. Nekoliko mje-
seci kasnije Al-Rida je umro u vrlo povol j nom trenutku
za obje strane; naj vj eroj at ni j e je podmukl o umoren.
Kolebajui se izmeu razliitih religijskih frakci j a, Al-
Mamunovi nasljednici su takoer nastojali udovoljiti iji-
tima, ali bez veeg uspjeha. Kalif Al-Mutasim (833.-42.)
pokuao je ojaati monarhi j u pret varanj em carske vojske
u svoju osobnu gardu. Carske su t rupe sainjavali robovi
turskog porijekla preobraeni na islam, koji su zarobljeni
u voj ni m pohodi ma na podruj i ma sjeverno od rijeke
Oks. No, ta ga je odluka jo vie udaljila od naroda, jer su
izmeu turskih voj ni ka i stanovnitva Bagdada zavladali
vrlo napeti odnosi. S ciljem da izbjegne vee sukobe, kalif
je premjestio svoju prijestolnicu u Samaru, nekih devede-
setak kilometara j uno od Bagdada, ali se tim potezom u
potpunosti odvojio od obinog puka. Turci pak, koje nita
nije povezivalo s lokalnim stanovnitvom, postajali su sve
moniji tijekom slijedeih decenija, sve dok napokon nisu
bili u st anj u, neovisno od kalifa, preuzeti st varnu vlast u
carstvu. Kr aj em devetog i poetkom desetog stoljea iji-
ti militantnoga opredj el j enj a su, izaavi iz izolacionizma
mistikog kvijetizma, sve vie naginjali radikalnom poli-
tikom usmj erenj u iz kojeg su se izrodile oruane pobune
kobne po carstvo. No to nije bilo sve; privredni je poloaj
carstva bio sve gori.
Te su godine politikog r azj edi nj avanj a ipak bile obi-
ljeene j edni m vanim imbenikom ponovne konsolidaci-
je muslimanske zajednice - sunitskim islamom. Postupno
su pravni strunjaci razliitih politikih uvj erenj a, mute-
ziliti i pripadnici ehlul-hadisa otklonili svoje ideoloke
razlike, te su se jedni drugi ma poeli pribliavati. Kl j una
osoba tog renesansnog obj edi nj avanj a bio je Abu al-
Hasan al Aari (E' ari) (umro 935. g.), koji je nastojao uje-
diniti nespojivo - teologiju mutezilizma sa ehlul-hadi-
som. Naime, muteziliti su se estoko protivili antropomor-
fizaciji Boga, budui da su nijekali boanskome bilo
kakve ljudske osobine. Postavlja se pi t anj e na koji nain
t reba shvatiti kuranske stihove u koj i ma se primjerice
navodi da je Bog "govorio" ili da je "sjedio na prijestolju"?
Ili one pak u koj i ma stoji da Bog ima "znanj e" ili "mo"?
Za pripadnike ehlul-hadisa u pogledu toga nema dileme;
po nj i ma, muteziliti svojim sterilnim racionalistikim
shvaanj em oduzi maj u vj erskom doi vl j aj u Boga sav
nj egov sadraj i boansko svode na filozofsku apst rakci j u
bez religijskog znaenja. Al-Aari se slagao sa stavovima
ehlul-hadisa, ali je isto tako podravao i suprotnu mutezi-
litsku stranu, istaknuvi da Boji atributi nisu usporedivi
sa l j udski m osobinama. Kuran je nestvorena rije Boga,
ali su zato ljudske rijei, koje izraavaju Boju misao, te
tinta i papir, koji sai nj avaj u samu knjigu, ono to je stvo-
reno. Besmisleno je istraivati t aj novi t u nedohvatljivost
bi t ka koji je temelj svekolike stvarnosti. Jedino se kon-
kretne povijesne injenice mogu sa sigurnou spoznati.
Po Al-Aariju, ne postoje prirodni zakoni. Sva zbi vanj a u
svijetu su u svakome t renut ku obiljeena neposrednim
Bojim zahvat om. Slobodna volja ne postoji: ljudi nisu u
st anj u promiljati ukoliko kroz nj i h i u nj i ma ne promilja
ono boansko; vat ra ne gori poradi svoje naravi da gori,
ve zato to Bog t ako hoe.
Veini musl i mana mutezilizam je oduvi j ek bio previe
nerazumljiv. Stoga je aarizam postao prevl adavaj uom
filozofijom sunitskog islama. Filozofija aarizma oigle-
dno u svojoj biti nije bila racionalistika, vie je imala
znaaj ke kontemplativne naune discipline kojoj je gla-
vni sadraj prouavanj a bilo ono mistino. Nj ome se poti-
calo muslimane da prema uput ama iznesenima u Kuranu
vide boansko prisustvo u svemu to ih okruuje, te da
iznau, gledajui kroz vanj ski omota stvarnosti, tran-
scendentnu zbiljnost koja se skriva pod nj om. Aarizam
je u svakom sluaju uspio utaiti vj ersku glad pri padni ka
ehlul-hadisa za neposrednim doi vl j aj em Boga u materi-
j al noj stvarnosti. Osim toga, filozofija aarizma bila je
sukl adna duhu erijata. Naime, Muslimani su bili u sta-
nj u da se strogim pr i dr avanj em Prorokove sune
(Prorokovih rijei i dj el a- op. prev.) u svakom najsitnijem
detalju svoga ivota poistovjete sa samim Muhamedom,
iji je privatni ivot sav bio proet boanskim uplivom.
Boji su pak miljenici (habib) svojom dobrohotnou
prema siroadi, siromasima, i vot i nj ama, pa i svojim kul-
t urni m i profi nj eni m ponaanj em za trpezom, teili k
tome da ih Bog ljubi kao to je ljubio Proroka. Utkavi
boanske imperative u ivotnu svakodnevnicu, muslima-
ni su se neprekidno podsjeali (zikr) na Boju sveprisut-
nost, to im je uostalom nalagao i sam Kuran.
4
Sredinom
desetoga stoljea erijatska pobonost se proirila diljem
islamskog carstva. U to su doba zadobile legitimno priz-
nanj e etiri pravne kole koje su se na j ednak nain odno-
sile pr ema j ednakopr avnost i musl i mana: hanefi j ska,
malikijska, afijska i hanbel i j ska kola, od kojih je poslje-
dnj a sauvala nauk Ibn Hanbel a i ehlul-hadisa. Openito
gledajui, ta se etiri mezheba nisu j edan od drugoga
neim posebno razlikovala. Svaki je musliman mogao slo-
bodno birati izmeu jedne od nj i h, premda je veina
musl i mana na kraj u teila onoj koli koj a je imala naj ve-
i ut j ecaj u nj i hovom rodnom kr aj u.
Meut i m, kljuni imbenik koji je zdruio sve sunitske
muslimane bio je opet politike prirode. Muslimanski
doi vl j aj boanskoga kroz ideju zajednice u velikoj je
mj eri ut j ecao na osobnu pobonost pojedinaca. Osim
toga, svi su sunitski muslimani uz Muhameda tovali i sva
etiri raiduna. Bez obzira na sve pogreke koje su nai-
nili Osman i Ali, oni su naposl j et ku ipak bili vrlo poboni
vl adari koji su nadaleko nadvisivali sve kasnije vladare
svojim neprikosnovenim predanj em Bogu. Suniti nisu
prihvaali ijitsko odbacivanje prva tri raiduna, budui
da se nisu slagali sa nj i hovi m uvj erenj em da je jedino Ali
bio zakoniti imam muslimanske ume. Openito gledajui,
sunitska je pobonost imala optimistiniji karakt er od tra-
gikog ijitskog svjetonazora. Nai me, suniti su smatrali
da je Bog prisutan u umi ak i u vremeni ma kada njome
vl adaj u izopaenost i ratni sukobi. Jedinstvo zajednice
imalo je sakrament al nu vrijednost, budui da je ono odra-
avalo istu jednost Boga. Ono je svojom vanou nadi-
lazilo sve sektake podjele. Stoga je bilo nuno u ime mira
prihvatiti kalife onakvi ma kakvi jesu, bez obzira na nji-
hove nedostatke. Ukoliko budu ivjeli po naelima erija-
ta, muslimani e u konanici biti u st anj u stvoriti t akvo,
drutveno ozraje, kojim e se aktualni iskvareni politiki
poredak preinaiti, te podiniti Bojoj volji.
Ezot eri j s ki pokret i
Iako je postala vjerom veine, ta vrsta pobonosti nije
rnogla zadovoljiti sve Muslimane. Oni intelektualnije i
mistinije usmjereni trebali su drugaije t umaenj e religij-
skih istina. Tijekom abasidskog razdoblja, pojavila su se
etiri kompleksno oblikovana pravca islamske filozofije i
duhovnosti koji su udovoljavali t enj ama obrazovane elite.
Naela i ideje tih duhovnih pokreta bili su od irokih masa
uvani u strogoj tajnosti, zbog toga to su posveenici u
ezoterijska uenja smatrali da nj i hov smisao, koji se jedino
moe razabrati u molitvi i kontemplaciji, ljudi slabijih
razumnih sposobnosti mogu vrlo lako pogreno protumai-
ti. Tajnovitost je takoer bila sredstvo samozatite. Dafer
al (as)-Sadik, esti ijitski imam, svojim je uenicima zbog
njihove sigurnosti stalno naglaavao potrebu da pri svome
vjerskome radu dj el uj u u prikrivenosti (t eki j a). Bila su to
vrlo pogubna vremena za ijite, koje je ivotno ugroavao
tadanji politiki ustroj. Vjerski uenjaci (ulema) takoer
su sumnjiavo gledali na pravovjernost tih ezoterijskih
skupina. Stoga su ijiti svojom prikrivenom djelatnou
uspijevali svesti sve sukobe sa suparnikom stranom na
naj manj u moguu mjeru. U kranskome su se svijetu svi
oni koji su imali drugaije vjerske nazore od crkvenih pro-
ganjali kao heretici. U islamu pak potencijalni disidenti
nisu otvoreno u javnosti izraavali svoje ideje, pa su stoga
mirno doivjeli smrt u svojim posteljama. Meutim, ta je
ijitska tajnovitost imala i jedno dublje znaenje. Mistina
i teoloka poni ranj a ezoterika u dubinu due bila su sutin-
ska sastavnica totaliteta ivota. Napose su mistina naua-
vanj a imala vanost zamiljajnog i intuicijskog doivljava-
nj a, s time da ona nisu morala biti spoznajno dohvatljiva
prosjenome razumu onih koji su bili neposveeni. Ona su
bila poput poezije ili glazbe, iji se duhovni uinak ne moe
racionalno razjasniti, a esto zahtijeva odreeni st upanj
estetske izvjebanosti i strunosti da se shvate u svojoj
punini.
Ezoterici nisu smatrali svoje ideje heretikima. Oni su
bili uvjereni da mogu dubl j e od uleme proniknuti u zna-
enje Boanske objave. Nuno je podsjetiti da vj erovanj a
i doktrine u islamu nemaj u tako veliku vanost kao u
kranstvu. Poput j udai zma, islam je religija u kojoj je
vanije da vj erni k ivi na odreeni nain nego da bespo-
govorno pri hvaa vjerske dogme. U islamu je ortopraksi-
ja znaaj ni j a od ortodoksije. Svi muslimani posveeni
ezoterijskim disciplinama ustvrdili su da postoji pet "stu-
pova" (arkan) ili pet temeljnih naela islamske vjere. Svih
pet "stupova" u pot punoj je suglasnosti sa prvi m "stu-
pom"-ehadom, kr at kom musl i manskom ispovijeu
vjere: "Svjedoim da je Alah j edan, a Muhamed mu je
poslanik". Druga su naela molitva koj a se mora obavlja-
ti pet put a dnevno (salat), zatim davanj e milodara (zekat),
post u mjesecu ramazanu (saum - op. prev.), te ukoliko
ivotne okolnosti dopuste, hodoae u Meku barem jed-
nom u ivotu (had). Svaki ovjek koji ostane vj eran "stu-
povi ma" islama istinski je musliman, bez obzira na njego-
va ili njezina vj erska uvj erenj a.
U ovoj se knjizi ve raspravljalo o kvijetistikom obli-
ku ijizma koji je nakon dolaska Abasi da na prijestolje
razloio Dafer al-Sadik. Iako su i ijiti poput sunita bili
navezani na erijatsku pobonost i imali svoj vlastiti mez-
heb (daferijska kola nazvana po samome Al-Sadiku),
oni su se ipak najvie oslanjali na miljenje akt ual noga
i mama, koji je bio osoba od naj veega povj erenj a glede
boanskoga ilma. I mam je bio nepogreivi duhovni voa
i savren kadija. Kao i suniti, ijiti su teili da doive Boga
neposredno poput musl i mana prvot ne islamske zajednice,
koji su svjedoili razot kri vanj u kuranske objave proroku
Muhamedu. Simbol boanski nadahnut og i mama pobui-
vao je u ijitima osjeaj prisua svete nepovredivosti,
vidljivog jedino istinskom kontemplacijom, ali koji je
unato svemu imanentno proimao svijet ispunjen stal-
nim nemirima i opasnostima. Naukom i mamat a htjelo se
takoer pokazati kako je iznimno teko obnaati boan-
ske imperative u zlosretnim uvj et i ma obinog politikog
ivota. ijiti su drali da su tijekom povijesti kalifi dali
pogubiti svakoga i mama bez iznimke koji je ivio u vrije-
me nj i hove vladavine. Za nj i h je muenitvo treega
i mama Husei na na Kerbeli posebno oigledan pri mj er
pogibelji koj a moe nastati iz nast oj anj a da se u ovome
neduhovnome svijetu obnaa Boj a volja. Od desetoga
stoljea pa do danas, ijiti j avno opl akuj u Husei na na dan
dobrovoljnog posta Aure (10. muharem) - godinjicu nj e-
gove pogibije. ijiti na t aj dan hodaj u u povorkama po
ulicama, glasno nariu i udar aj u se u prsa. Time obzna-
nj uj u svoju neprestanu borbu protiv iskvarenosti musli-
manskog politikog ivota koj i m se omoguava stalno
udj el j i vanj e povlastica bogat i ma i tlaenje siromanih,
to je u pot punoj suprotnosti sa zapovi j edi ma Kurana.
ijiti, sljedbenici Dafera al-Sadika, moda i jesu odusta-
li od politikog dj el ovanj a, ali je strastveno zal aganj e za
drut venu pravdu bilo u samome srcu njihove protestne
pobonosti.
Ti j ekom devetoga stoljea, kako se kalifat sve vie uru-
avao, tako su nepri j at el j st va izmeu abasidskih vladara
i ijita sve jae izbijala u prvi plan. Kalif Al-Mutevekil
(847.-61.) naloio je desetome ijitskom i mamu Aliju al-
Hadi j u da ot put uj e iz Medine u kalifovu prijestolnicu
Samaru. Kad je stigao u Samaru i mam je na prijevaru
uhvaen i stavljen u kuni pritvor. Nai me, kalif je sma-
trao da ni u kojem sluaju ne smije dopustiti da neposre-
dni Prorokov potomak ostane na slobodi. Od t ada imami
vie nisu bili pristupani ijitskim vjernicima, te su komu-
nicirali jedino preko svojih vj erni h "posrednika". Kad je
874. g. umro jedanaesti i mam, govorilo se da je on za
sobom ostavio svoga jo nedoraslog sina koji se morao
sakrivati pred vlastima kako bi sauvao ivot. U svakom
sluaju, ubrzo se izgubio svaki i naj manj i trag dvanaesto-
me i mamu, koji je moda ve odavno bio mrtav. Pa ipak,
"posrednici" su i dalje vladali ijitima u njegovo ime, te su
nastavili poduavanj e ezoterijskih st udi j a Kurana, saku-
pl j anj e zekata i donoenje sudbenih pravorijeka. 934. g.,
kad je skriveni imam bio na kr aj u ivota, "posrednici" su
ijitima prenijeli njegovu posl j ednj u poruku. Dvanaesti je
i mam objavio svoj "Veliki nestanak", budui da ga je Bog
udesno prikrio u okrilje svoje transcendencije; nakon
toga, on vie nije imao nikakvih dot i caj a sa ijitskim vjer-
nicima. Jednog dana, on e se vratiti da uspostavi novo
razdoblje pravde, ali e do t ada morati proi puno vreme-
na. Legenda o "Velikom nest anku" skrivenog i mama ne
smije se uzimati u doslovnome smislu kao oitovanje neke
povijesno ustanovljene injenice. "Veliki nest anak" je
zapravo mistino nauavanj e kojim se izraava uobiaje-
ni vjerski osjeaj boanskoga kao neega gotovo nenazo-
noga, neuhvat l j i voga ili neega to izmie, prisutnog u
svijetu, ali ne od ovog svijeta. Ono takoer simbolizira
nemogunost pr i mj enj i vanj a istinskih religijskih naela u
ovome svijetu, budui da su kalifi unitili Alijevu lozu, pa
su time i odagnali ilm s lica zemlje. Od tog vremena ijit-
ska je ulema postala predstavnicom skrivenoga i mama, te
je svoj a mistina duhovna iskustva i razumske uvi aj e
koristila kako bi izvrila nj egovu volju. Duodecimalni
ijiti (oni koji vj er uj u u dvanaest imama) ubudue nee
imati udj el a u politikom ivotu zato to u odsustvu skri-
venoga i mama, istinskog predvodni ka ume, ni j edna vlast
nije legitimna. eznutljivo udei za povrat kom i mama,
duodecimiti su zapravo svojom mesijanskom pobonou
izraavali boansko nezadovoljstvo akt ual ni m st anj em
islamske zajednice.
Meut i m, nisu svi ijiti bili duodecimiti, niti su odbaci-
vali politiko dj el ovanj e. Neki su od nj i h (poznati kao
septimiti ili ismailiti) drali da je Alijeva loza zavrila sa
Ismailom, sinom Dafera al-Sadika, kojega je njegov otac
unapri j ed imenovao budui m i mamom, ali je na nesreu
umro prije svoga prethodnika. Septimiti stoga nisu priz-
navali legitimnost i mamat a ml aemu Daferovu sinu
Musi al-Kazimu, kojega duodecimiti t uj u kao sedmoga
i mama.
5
Osim toga, i ismailiti su razvijali nauavanj e ezo-
terijskih duhovni h disciplina koj i ma se omoguavao izna-
lazak skrivenog (batin) znaenj a svetoga teksta, ali oni se
za razliku od duodecimita nisu povlaili iz j avnoga ivo-
ta, ve su kao politiki vrlo akt i vna skupi na nastojali
osmisliti sasvim drugaiji drut veni sustav. 909. g. ismai-
litski i mam, proglasivi se mesijanskim Al-Mahdijem
(Mehdi) (dobro usmjereni), uspio preuzeti vlast u carskoj
provinciji Tunis. 983. g. ismailiti su Abasidima preoteli i
Egi pat i uspostavili vlastiti prot ukal i fat u Kairu, koji je
t raj ao gotovo dvi j e stotine godina. Osim toga, u Siriji,
Iraku, Iranu i Jemenu postojale su t aj ne ismailitske elije,
gdje su lokalni ismailitski zastupnici (da' i) postupno uvo-
dili svoje sljedbenike u t aj ne septimalnog ijizma. Nii
st upnj evi ismailitskog duhovnog nauavanj a nisu se ni po
emu razlikovali od sunitskog uenja, ali su zato njegovi
vii st upnj evi bili ispunjeni teko razuml j i vom filozofijom
i duhovnou, koje su se koristile mat emat i ki m i znan-
stvenim saznanj i ma sa eljom da pot aknu osjeaj prisut-
nosti zadi vl j uj ue transcendencije. Ismailiti su teili da
duhovni m medi t i ranj em nad Kur anom doive iskustvo
krunog sagl edavanj a povijesnih zbi vanj a, koj a su po
nj i ma bila u neprestanom moral nom opadanj u jo od
Sotonine pobune protiv Boga. U povijesti objave postoja-
la su estorica velikih proroka (Adam, Noa, Abraham,
Mojsije, Isus i Muhamed) koji su nastojali preinaiti tu
opu tendenciju udorednog poni ranj a. Svaki je prorok
imao svog "izvritelja" koji je razj anj avao ot aj st veno
znaenje njegovog poslanstva oni ma koji su bili u st anj u
da t akvo to shvate. Dok je primjerice Aron bio Mojsijev
izvritelj, dotle je Ali bio Muhamedov izvritelj. Stoga e
vjernici, u nast oj anj u da uenj a estorice proroka primi-
jene u prakt i nom ivotu, biti u st anj u ostvariti konanu
vladavinu pravednosti, koju e na kr aj u vremena ustolii-
ti sedmi veliki prorok Mahdi .
Ismailitskome pokretu Muslimanski su vjernici bili
veoma skloni. Dok je, naime, sunitsko protivljenje kultu-
ri dvora donosilo i odreene vj erske sumnj e u pogledu
znanosti i umjetnosti, dotle je septimizam nudio obrazo-
vanijim musl i mani ma priliku da prouavaj u filozofiju na
j edan osobit religijski nain. Ismailitska duhovna egzege-
za (tumaenje svetih tekstova - op. prev.) (tevil - vraanj e
na poetak) bila je postupak kojim je vj erni k usmj eravao
panj u s onu stranu doslovnog znaenj a svetog teksta i
injeninih datosti prema skrivenoj boanskoj svezbiljno-
sti u transcendenciji koj a je izvor i poetak svega. U
Kuranu se naglaava da Bog komunicira s vj erni ci ma
pomou "znakova" (ajet), jer se boansko ne moe u pot-
punosti izraziti logikom i jezikom. Ismailiti su Bogu pripi-
sivali izriaj, "Onaj Kojega se ne moe obuhvatiti snagom
misli". Oni su takoer smatrali da ni j edna objava, niti teo-
loki sustav nisu konani, s obzirom da je Bog oduvijek
nadilazio l j udske razumske sposobnosti. Septimiti su
podravali stav da je Muhamed bio posljednji i naj vei
izmeu estorice velikih proroka, ali su pored toga isticali
da e obj ava koju su primili Arapi dobiti svoj puni istin-
ski smisao tek poj avom Mahdi j a na svretku vremena.
Oni su stoga prihvaali mogunost ot kri venj a novih isti-
na, to je posebice uznemirivalo ulemu konzervativnijih
stavova. No, mora se uzeti u obzir da ismailiti nisu bili
samo kont empl at i vna sekta. Poput svih istinskih musli-
mana, nj i h je duboko zabri nj aval a sudbi na ume, te su
smatrali da vj era gubi na svojoj vrijednosti ukoliko nije
povezana sa aktivnim drut veni m zal aganj em. Ismailiti
su drali da e osmiljenim radom na pravednom i pote-
nom dr ut vu pri premi t i put za Mahdi j ev dolazak.
Uspostavom neovisnog i dugovjenog kalifata, oni su
pokazali svoj politiki potencijal, ali privui na svoju stra-
nu ire narodne mase nisu ipak uspjeli. Ismailitski je svje-
tonazor bio previe hijerarhijski i elitistiki usmjeren, pa
je u konanici jedino zadovoljavao tenje uskog kruga
obrazovani j i h muslimana.
U svojem nauavanj u kozmikog simbolizma ismailiti
su se uvelike oslanjali na kolu falsafe, treeg ezoterijskog
pokreta nastalog u to vrijeme. Taj je pokret proizaao iz
abasidske kulturne renesanse tijekom koje su dostignua
grke filozofije, znanosti i medicine postala dostupna, jer su
bila prevedena na arapski jezik. Falasifi (pripadnici falsafe
- op. prev.) bili su opsjednuti helenistikim kultom razuma;
za nj i h je racionalizam bio najvii oblik religije, te su teili
k tome da najvie razumske uvide uklope u kuransku obja-
vu. Pred nj i ma je stajala teka zadaa. Aristotelovo i
Plotinovo Vrhovno Boanstvo u mnogoemu se razlikova-
lo od Alaha. Ono nije imalo upliva u zemaljskim zbivanji-
ma, nije stvorilo svijet i nije mu sudilo na kraj u vremena.
Falasifi nisu dijelili monoteistiko doivljavanje Bojeg
prisustva u svim svjetskim povijesnim dogaajima, ve su
bili skloniji prihvatiti miljenje starih Grka koji su smatra-
li da je itava povijest j edna iluzija; za njih nije postojao
poetak, sredina ili kraj , budui da je univerzum vjeito
emanirao iz Prvotnog Uzroka. Falasifi su htjeli nadii aso-
vitu prolaznost povijesti, nauavajui nunost spoznajnog
uvida u nepromjenljivi, idealni svijet boanskoga koji je u
biti svega svjetovnoga. U ljudskome umu oni su vidjeli
odraz Apsolutnog Duha koji predstavlja Boga. Oienjem
svoga duha od svega to nema razumski temelj, njegovim
neprestanim logikim vj ebanj em, ljudska e bia biti u
stanju obrnuti emanacijski proces silaenja Boga prema
ovjeku u duhovni proces uspi nj anj a ovjeka prema Bogu,
ime e zamijeniti sloenu mnotvenost ivota na zemlji sa
istom jednostavnou i jednou onoga Jednoga. Falasifi
su vjerovali da je t akva racionalistika vjerska katarza
onaj prvobitni moment svake ljudske religioznosti, a da su
svi vjerski kultovi zapravo samo nepotpuni prikazi istinske
razumske vjere.
Unat o t akvome racionalistikome pogledu na svijet,
falasifi su bili poboni ljudi, uvjereni da su ispravni musli-
mani. I nj i hov je racionalizam bio neka vrsta vjere zato
to je trebalo velike sranosti i duhovnog samopouzdanj a
da bi se stekla vj era u racionalnu ureenost svijeta.
Falasifi su bili posveeni tome da svaki oblik svoga iv-
l j enj a proive na razumski nain; oni su osjeali potrebu
za sj edi nj enj em svih svojih duhovni h iskustava i vrijed-
nosti, pa su naposljetku sainili dosljedan, sveobuhvat an
i logian svjetonazor. Na neki nain, nauk falsafe bio je
filozofska verzija tevhida. No ne smije se zanemariti da su
falasifi t akoer bili dobri muslimani glede panj e koj u su
posveivali drutvenim problemima; prezirali su raskoan
nain dvorskog ivota, despotizam t adanj i h kalifa. Neki
su od nj i h teili cjelokupnoj drut venoj preobrazbi po
razumski m naelima falsafe. Osim toga, veina falasifa
imala je veliki drutveni ut j ecaj , na dvoru i u svim vani-
jim upravni m ust anovama obnaali su dunosti kraljev-
skih astrologa i lijenika. Meut i m u konanici, bez obzi-
ra na nj i hov drutveni poloaj, nj i hovo je nauavanj e
ostavilo marginalan trag na sveukupnoj islamskoj kultu-
ri. Nai me, nijedan od falasifa nije ni pokuao pokrenuti
neku opseniju vj ersku reformaciju kao to je to inila
ulema, niti je itko od nj i h ita znaaj ni j ega stvorio na
podruj u svetog islamskog zakona erijata.
J akub ibn Ishak al-Kindi (umro 870. g.) bio je prvi vei
falasif ili "filozof" muslimanskoga svijeta. Roen u Kufi i
obrazovan u Basri, konano se nastanio u Bagdadu, gdje
ga je uzeo pod zatitu Al -Mamun. U prijestolnici je blisko
suraivao sa mutezilitima u nj i hovi m nast oj anj i ma da
uklone iz islamskog duhovnog ivota teologiju (kelam)
ant ropomorfi zma. Meutim, za razliku od njih, Al-Kindi
nije bio naslonjen iskljuivo na islamske izvore, ve je tra-
io mudrost i u klasinim grkim spisima. Tako je on
Aristotelov dokaz o opstojnosti Prvoga Uzroka primijenio
na Boga oitovanog u Kuranu. Poput kasnijih falasifa, Al-
Kindi je smat rao da muslimani mor aj u traiti istinu gdje
god im se prui prilika, ak i kod stranih naroda ija se
religija razlikuje od njihove vlastite. Obj avl j ena uenj a u
Kur anu o Bogu i dui, koj a su zapravo parabole apst rakt -
nih filozofskih istina, omoguuj u manj e sposobnima za
razumsko promi l j anj e laki pristup sloenome ontolo-
kome ustroju svijeta. Stoga je obj avl j ena religija postala
"falsafom sirotinje" to je u stvari oduvijek i bila. Falasifi
poput Al-Kindija nisu teili podvrgavanj u objave razu-
mu, nego su nastojali proniknuti unut ranj i duh svetoga
teksta, na slian nain kako su ijiti traili skriveni (batin)
smisao Kurana.
Pa ipak, j edan glazbenik turskoga porijekla bio je onaj
koji je dao zavrni oblik islamskoj tradiciji racionalistike
filozofije. Abu Nasr al-Farabi (umro 950. g.) bio je jo sklo-
niji nego Al-Kindi da filozofiju sagleda uzvienijom od
objavljene religije, za nj ega je svaka religija bila samo
nuno sredstvo sreivanja drutvenog poretka. Al-Farabi
je pridavao veliku vanost politici, te je u tom pogledu
imao sasvim razliita stajalita od grkih racionalista i
kranskih filozofa. Naime, bio je duboko uvjeren u inje-
nicu da je trijumf islama napokon omoguio izgradnju
razumske drutvene zajednice, o kojoj su Platon i Aristotel
samo sanjarili, s obzirom da je islam bio daleko razumni j a
religija od svih dotadanjih vj erovanj a. U islamu ne posto-
je nelogina uenj a poput nauka o Trojstvu, u nj emu je
naglaena vanost zakona. Al-Farabi je takoer smatrao
da ijitski islam, sa svojim kultom i mama kao predvodni-
ka, zajednice, moe osposobiti obine muslimane za ivot
u drut vu kojim bi vladao kralj-filozof na naelima isto-
ga razuma. Primjerice, Platon je tvrdio da dobro ureeno
drutvo pot rebuj e takve doktrine koje e puk prihvatiti
kao boanski nadahnut e. Muhamed je pak ustanovio
zakon koji neuke grenike uspjenije navodi na pravi put
od bilo kakvog logikog i pravnog argument i ranj a, jer se u
njegovu zakonu nalaze tako strane boanske sankcije
poput pakla. Stoga je religija sastavni dio politike znano-
sti, pa ju ispravni falasifi t rebaj u prouavati i nauavati,
ba zato to njihovi uvidi proniu u samu bit vjere koja je
prosjenome muslimanskome vj erni ku nedohvatljiva.
Izmeu ostaloga, znakovito je da je Al-Farabi praktici-
rao sufizam. Naime, razliite ezoterijske skupine teile su
sjedinjavanju, te su s vremenom imale sve vie zajednikih
osobina, ali su istovremeno bivale sve udaljenije od kon-
zervativnog svjetonazora uleme. Kako su imali sline duho-
vne nazore, mistino su se usmjereni ijiti i falasifi nastoja-
li pribliiti jedni drugima, poput ijita i sufija, bez obzira na
svoja suprotstavljena politika gledita. Sufizam, mistini
oblik sunitskog islama, drugaiji je od svih kola koje smo
dosad razmatrali, s obzirom da on nije iznjedrio jasniju
politiku filozofiju. Zabacivi prouavanje povijesne zna-
nosti, sufiji su radije traili Boga u dubi nama svoga bia
nego u aktualnim drutvenim zbivanjima. Ipak treba rei
da su gotovo svi religijski pokreti u islamu proizali iz poli-
tike, u emu ni sufizam nije bio iznimka. Sufizam ima svoje
korijene u specifinoj vrsti askeze (zuhd) koja je nastala
tijekom omejidskog razdoblja kao reakcija na rastuu svje-
tovnost i rasko muslimanske zajednice. Zuhd, je bio poku-
aj da se uma vrati prvobitnom st anj u kada su svi musli-
mani bili jednakopravni. Sufijski su asketi stoga esto obla-
ili j ednu vrstu gruboga vunenoga haljetka (t esavuf ) uobi-
ajenog odjevnog predmeta siromaha, ali i samoga proroka
Muhameda. Poetkom devetoga stoljea, termin tesavuf (iz
kojeg je proizaao poj am "sufi") postao je istoznanicom za
mistiki pokret koji se polako razvijao u okrilju abasidskog
drutva.
Sufizam je takoer bio reakci j a i na rast pravoslovlja,
budui da se mnogim muslimanskim vj erni ci ma inilo da
ono islamsku vj eru ograniava na puki zbir izvanjskih
pravila. Sufiji su stoga u sebi eljeli nasljedovati ono sta-
nj e duha koje je proroku Muhamedu omoguilo da primi
obj avu Kurana. Po nj i ma je samo t ako unut ar nj e proiv-
ljeni islam mogao biti istinskim temeljem zakona, a ne
pravniki usul al-fikh. I dok su pripadnici t adanj e vlada-
jue ideologije islamskoga carstva, pri hvaanj em Kur ana
kao jedino ispravnog svetog spisa, te Muhamedove religi-
je kao jedine istinske vjere, bivali sve manj e snoljivi
pr ema drugaijim idejama, dotle su se sufiji vraali na
izvorni smisao Kur ana u koj em se cijene i druge religijske
tradicije. Neki su od nj i h primjerice bili posebno privre-
ni Isusu, u kojemu su vidjeli sufijski ideal, jer je on pro-
povi j edao evanelje ljubavi. Drugi su tvrdili da ak i
poganin koji klei pred stijenom zapravo tuje Istinu (al-
hak) koj a se nalazi u sri svega opstojeega. I tako, dok su
islamski pravni strunjaci i ulema postupno sve vie
naglaavali da je obj ava zavrena i dovrena, dotle su
sufiji poput ijita neprestano bili otvoreni za pri hvaanj e
novih istina, koje se mogu iznai bilo gdje, pa ak i u dru-
gim religijskim sustavima. I dok je Bog u Kuranu pred-
stavljen kao strog sudac, dotle su sufiji, poput velike
asket ki nj e Rabi j e (umrla 801. g.) govorili o Bogu ljubavi.
U gotovo svim veim vjerskim t radi ci j ama diljem svi-
j et a postojali su ljudi koji su posjedovali iznimnu nadare-
nost za duhovnu introspekciju, te su osmiljavali i uvje-
bavali posebne vjetine koje su im omoguavale dublje
poni ranj e u nesvjesni dio uma i doivljavanje nekakve
nepoznate prisutnosti u dubi nama svog bivstvovanja.
Sufiji su se izvjetili u sabi ranj u svih svojih duhovnih
snaga pomou tehnika pravilnog i dubokog disanja, posta,
nonih bdi j enj a, te mantrikog ponavl j anj a Boanskih
Imena koj a se Bogu pri di j evaj u u Kuranu. Ponekad su nji-
hove meditacije prerastale u divlju, nesputanu ekstazu, pa
su stoga neki sufiji poznati i kao "opijeni sufiji". Jedan od
prvih takvih ekstatinih sufija bio je Abu Jezid al-Bistami
(Bastami) koji se Alahu udvarao kao nekoj eni. Meutim,
bitan je njegov nauk duhovnog ukinua (fena): postupnim
ljutenjem egoistikih naslaga (svi se duhovni pisci slau
da egoizam onemoguava i skust vo boanskoga) Al-
Bistami je u dubini vlastitog bia pronaao svoje isto seb-
stvo, koje nije bilo nita drugo doli Alah sam, koji je Al-
Bistamiju ovako govorio: " J a sam naskroz Ti, nema boga
doli Tebe". Takvo zaprepaujue preinaivanje ehade u
stvari izraava jednu dubl j u istinu, koju su do t ada ve
otkrili mnogi neislamski mistici. U ehadi se ispovijeda da
nema Boga niti ikakve Istine osim Alaha, pa stoga svako
ljudsko bie ponitenjem svoga individualnoga j ast va u
savrenome inu islama (predanj a Bogu) postaje potenci-
jalnim boanstvom. Za jo jednoga "opijenoga sufija"
Husei na al-Mansura (Mensur) (umro 922. g.), poznatoga i
kao Al-Halad (Grebenar vune), govorilo se pak da je
neprestano ponavljao: "Ana al-Haqq!" ("Ja sam Istina!" ili
"Ja sam Zbilja!"), premda neki islamski teolozi istiu da t aj
iskaz treba iitavati kao: " Ja uviam Istinu!".
Ulema je pogubila Hal ada zato to je tvrdio da je
mogue uiniti valjani had u duhu, da se ne mora hodo-
astiti u Meku. Nj egova je muka smrt bila dokaz sve
veih neprijateljstava izmeu sufija i uleme. Duneid iz
Bagdada (umro 910. g.), prvi predstavnik takozvanih
"trezvenih sufija", odbacio je Al-Bistamijev duhovni
ekstremizam. Smatrao je da je Al-Bistamijeva opijenost
samo j edna od duhovnih razina koju mistik mora nadii
kako bi postigao nepomueni doivljaj sebstva i pot punu
duevnu sabranost. Nakon to bi po prvi put uo boanski
zov u sebi, sufi bi postao svjestan svoje dotadanje bolne
odvojenosti od izvora svih bia. Sufijsko je mistiko puto-
vanj e zapravo povrat ak u ono to je uistinu narav ovjeka,
ime nauk sufizma postaje vrlo slian budistikim duho-
vnim nazorima. Sufizam je dodue tijekom abasidskog
razdoblja bio marginalan pokret, ali e kasniji sufijski ui-
telji, na temelju Duneidovog duhovnog sustava, nastaviti
izgradnju i st varanj e ezoterijskog pokreta koji e, za razli-
ku od svih prije spomenutih duhovnih kola i smjerova,
oarati veinu muslimanskih vjernika.
Iako su svi ezoterici naglaavali svoju pobonost i pri-
vrenost muslimanskoj vjeri, oni su ipak u konanici
podosta izmijenili Prorokovu religiju. Muhameda bi nauk
falasifa zasigurno prenerazio, a Ali ne bi ni u koj em slu-
aj u priznavao vrijednost i dej ama i mitovima ijita, koji
su sebe proglaavali njegovim sljedbenicima. Meut i m,
bez obzira na tradicionalno uvrijeeni stav mnogih vjer-
nika, koji misle da se religija ni kada ne mi j enj a, te da nji-
hova vj er ovanj a i vjerske prakse u potpunosti slijede ono
to je propovijedao utemeljitelj njihove vjere, religija
mor a biti podl ona pr omj eni kako bi opstala.
Muslimanski e reformatori proglasiti ezoterijske oblike
islama neistinitima, nast oj at e vratiti vj ersku istou
prvotne ume prije no to je u potpunosti unite nove ideje.
No, vrijeme se ne moe vratiti unatrag. Zapravo svaka
"reformacija", koliko god bila konzervat i vna u svojim
nast oj anj i ma, uvijek donosi nova odst upanj a od prija-
njih religijskih smjernica, kao i prilagoavanje osobitim
izazovima povijesnoga razdobl j a u kojemu se ona provo-
di. Ukoliko tradicija u sebi ne posj eduj e dovoljno fleksi-
bilnosti za dal j nj i razvoj i rast, ona umire. Islam je doka-
zao da ima tu stvaralaku sposobnost. Islamska je religija
na naj dubl j i m duhovni m razi nama mogla zadovoljiti sve
ljude koji su ivjeli u uvj et i ma pot puno drugai j i ma od
onih koji su vladali u teko i surovo Prorokovo doba.
Muslimanski su vjernici bili u st anj u proniknuti u skrive-
no znaenje Kur ana koje je nadilazilo njegov literarni
smisao i transcendiralo okolnosti i dogaaj e vezane uz
razdoblje prvotne objave. Kuran je postao sastavnom
snagom nj i hovi h ivota, omoguio im je neposredan
doi vl j aj svetoga, osposobivi ih za neprestanu izgradnju
svjeih i monih duhovni h snaga potrebnih za dubl j e
poni ranj e u bit nj i hova bia.
Musl i mani devetoga i desetoga stoljea poprilino su
drut veno uznapredovali u odnosu na prvobitnu malenu i
od nepri j at el j a neprest ano ugroenu umu u Medini.
Cj el okupna se musl i manska filozofija, fikh i mistika
zasnivala na Kuranu i na rijei i dj el u ljubljene Prorokove
osobe. Meut i m, budui da sveti tekst zapravo predstav-
lja Boj u rije, dolo se do zakl j uka da njegova besko-
nanost omoguuje mnogobroj na razliita t umaenj a.
Oni su stoga bili u st anj u proiriti islamsku obj avu u one
kraj eve svijeta koje Prorok i raiduni nisu mogli ni zami-
sliti. Ali j edno je ostalo isto. Poput religije prvotne ume,
sva je filozofija, pravna znanost i duhovnost bila proeta
politikom. Muslimani su bili itekako svjesni (emu se
t reba diviti) da se t adanj e carstvo, bez obzira na sva nje-
gova sj aj na kul t urna dostignua, u mnogoemu udaljilo
od idealnih drutvenih naela propisanih u Kuranu. Kalif
je bio voa ume, ali je ivio i vl adao na nain koji bi zasi-
gurno zgrozio Proroka. Kad god bi dolo do razmimoila-
enj a izmeu kuranski h ideala i t renut ne politike, musli-
mani bi osjetili da su nj i hove naj svet i j e vrijednosti ugro-
ene; drut veno zdravlje ume bilo je ono to se naj dubl j e
doticalo nj i hovoga bia. Ti j ekom desetoga stoljea,
otroumniji su muslimani uvidjeli da je kalifat u velikim
nevol j ama, ali duhu islama bilo je pot puno strano da nje-
govi vjernici u propasti bilo koje muslimanske vlasti vide
svoje osloboenje.
III. VRHUNAC
Novi poredak (935.-1258.)
Ve tijekom desetoga stoljea bilo je oigledno da
islamska drava vie ne moe uinkovito funkcionirati
kao j edi nst vena drut vena cjelina. Kalif je dodue nomi-
nalno i dalje bio na elu ume, zadrao je svoju simboliku
ulogu vj erskoga vode muslimanske zajednice, mada su u
stvarnosti u razliitim dijelovima carstva uspostavljene
neovisne dinastijske vladavine. Odmet nut i kalifat ismai-
litskih Fat i mi da vladao je na podruj u Egi pt a i itave
Sjeverne Afrike, Sirije, Palestine i veeg dijela Arabije;
turski su pak vojni zapovjednici (emir) zavladali u Iraku,
Iranu i Sredinjoj Aziji, te su t amo osnovali vlastite neovi-
sne drave koje su vodile neprestane meusobne borbe za
presti. Deseto se stoljee naziva stoljeem ijita, zbog
toga to su mnoge vladalake dinastije bile na neki nain
povezane sa ijitskim vj erski m pokret om. Meut i m,
budui da je ideal apsolutne monarhi j e bio duboko ukori-
j enj en u tkivo islamskoga drut va, svi su emiri i dal j e
nastavili priznavati abasidskoga kalifa kao vrhovnoga
vou ume. Osim toga, te su dinastije postigle i neke politi-
ke uspjehe. Jedna od nj i h ak je uspjela poetkom jeda-
naestoga stoljea osnovati stalnu muslimansku bazu u sje-
verozapadnoj Indiji. Ipak, izuzevi Turke Selduke, nije-
dna od tih dinastija nije bila dugog vijeka. Selduci su bili
tursko pleme porijeklom iz udoline donjeg pritoka rijeke
Sir Darije, koji su, osvojivi 1055. g. Bagdad, prisilili kali-
fa da nj i hove vode posebnom uredbom proglasi carskim
namj esni ci ma diljem darul-islama. I prije no to su
Selduci izvojevali pobj edu, sve je ukazivalo na to da je
carstvo osueno na neprestano teritorijalno komadanj e.
Kako su se dinastije velikom brzinom smj enj i val e na vla-
sti, a granice unut ar carstva stalno mijenjale, promat ra
sa strane na temelju toga mogao je stei doj am da se
islam, nakon razdobl j a poetnih uspjeha, naao na rubu
propasti.
Meutim, bio bi u krivu. Ustvari, gotovo sluajno, novi
se islamski poredak, za razliku od prijanjega, pokazao
zapravo mnogo blii muslimanskome duhu. Bez obzira na
sva drut vena previranja, islamska je religija nastavila
jaati. Svako je podruje carstva imalo svoj glavni grad,
tako da je umj est o jednog kulturnog sredita u Bagdadu,
uskoro izraslo nekoliko novih. Primjerice, Kairo je postao
sreditem umj et nost i i znanost i t i j ekom vl adavi ne
Fatimida. U Kairu je posebno cvjetala filozofija, a u dese-
tom su stoljeu fatimidski kalifi osnovali visoku kolu Al-
Azhar, koj a e uskoro postati naj vani j i m islamskim sveu-
ilitem u svijetu. Grad Samarkand doivio je pak pravu
renesansu u knjievnosti. U Samarkandu je takoer ivio
j edan od najuenijih ljudi islamskoga svijeta falasif Abu
Ali ibn Sina (980.-1037.), poznat na Zapadu kao Avicena.
Ibn Sina je bio Al-Farabijev uenik, ali je religiju, za raz-
liku od svoga uitelja, shvaao mnogo ozbiljnije. Po nje-
govu miljenju samo Prorok moe biti idealnim filozofom,
budui da on nije samo puki nauavatelj razumskih isti-
na, ve ima pristup u dubl j a duhovna podruj a koj a su
nedohvatljiva diskurzivnome miljenju. Ibn Sina je osim
toga pomno prouavao sufizam doao do zakl j uka da su
mistici doivljavali iskustvo boanskoga koje nadilazi sve
logike procese razuma, ali koje je ipak u skladu sa staja-
litima falasifa. Stoga su za Ibn Sinu falsafa vj era mistika
i obinih pobonj aka bili u stalnoj harmoniji.
Kordoba je takoer doivjela kulturni uspon, unato
tome to je Omejidski kalifat doivio krah u panjolskoj
1010. g., raspavi se na brojne suparnike neovisne dra-
vice. panj ol ska kul t urna renesansa posebno je poznata
po svojoj poeziji, koj a se oslanjala na dvorsku tradiciju
francuskih t rubadura. Naj poznat i j i predstavnik panjol-
skoga muslimanskoga pjesnitva bio je Ibn Hazam (994.-
1064.) koji je, odbacivi u potpunosti nauk fikha i metafi-
ziku filozofiju, zagovarao j ednost avnu pobonost oslo-
nj enu iskljuivo na hadis. Ipak, naj sj aj ni j a intelektualna
zvijezda toga doba na Pirinejskome poluotoku bio je fala-
sif Abu al-Velid Ahmed ibn Rud (1126.-98.), koji nije toli-
ko znaaj an u muslimanskome svijetu poput mistiki
usmj erenoga Ibn Sine, ali ija je racionalistika misao
imala velikoga ut j ecaj a na poznate idovske i kranske
filozofe poput Maj moni da, Tome Akvinskoga i Alberta
Velikoga. U 19. stoljeu filolog Ernst Renan hvalio je slo-
bodni duh Ibn Ruda (na Zapadu poznat pod imenom
Averroes), vidjevi u nj emu j ednoga od prvih pobornika
racionalistikog promi l j anj a protiv slijepog religijskog
vj erovanj a. Meut i m, Ibn Rud je zapravo bio vrlo pobo-
an musliman i erijatski sudac (kadija). Poput Ibn Sine,
smat rao je da ne postoje ni kakva protuslovlja izmeu
religije i falsafe, ali dok je religija svakome ovjeku pri-
st upana i razumljiva, dotle je filozofija rezervirana samo
za odabranu intelektualnu elitu.
ini se da je islam zadobio novi ivotni polet im je
drut veni sustav centraliziranog kalifata - unato svim
svojim uspjesima - naputen. Osim toga, suprotnosti
izmeu ideala apsolutne monarhi j e i Kur ana oduvijek su
postojale. Novi drutveni poretci koji su nastajali u islam-
skome svijetu metodom stalnih pokuaj a i pogreaka bili
su mnogo blii islamskome svjetonazoru od kalifata.
Dodue, nisu svi vladari tih novih dravnih ureenj a bili
poboni muslimani - daleko od toga, ali je sustav neovi-
snih meusobno ravnopravni h dvorova i vladara, koji su
u sebi sadravali zametke idejnog muslimanskog jedin-
stva, sve vj erni j e odraavao kuranski duh jednakosti. To
se suglasje posebno oitovalo u umj et ni kome stvarala-
tvu koje se razvilo tijekom toga povijesnoga razdoblja.
Isto tako, misao j ednakopravnost i prisutna je i u arapsko-
me pismu, gdje nijedno slovo nema neko istaknutije mj e-
sto meu ostalima, ve svako slovo ima svoje mj est o kako
bi pridonijelo izgradnji cjeline. Ona je takoer u mnogo-
emu obiljeila st varal at vo znaaj ni h muslimanskih
povjesniara, poput Ibn Ishaka i Abu Dafera al-Tabarija
(Taberi) (umro 923. g.), koji se nisu previe trudili da
usklade ponekad vrlo oprene predaj e o Prorokovom
ivotu, nego su j ednost avno suprotstavljene verzije stavi-
li j ednu pored druge, daj ui im j ednaku vrijednost.
Muslimani su prihvaali kalifat zbog toga to se njime
jamilo jedinstvo ume, ali kada se pokazalo da kalifi nisu
u st anj u odrati cjelovitost carstva, t ada su im u smislu
vladalakog statusa poeli pridavati simboliki znaaj.
Istovremeno, dolo je i do znaaj ni h promj ena u islam-
skoj pobonosti. Do t ada su teologija i duhovnost bili
gotovo uvijek u sri politikoga odgovora na povijesna
zbi vanj a vezana uz muslimansku zajednicu. No, kako su
muslimani sada imali politiki srodni j a stajalita, musli-
manska misao i pobonost bili su sve manj e pokretani
akt ual ni m dogaaj i ma. Znakovito je da je islam ponovno
zadobio jae politiko usmj erenj e u t renuci ma kada su se
muslimani suoili s novim opasnostima, koje su po nj i ma
bile ozbiljno st avl j anj e na kunj u svih moralnih, kultur-
nih i religijskih vrednot a ume, te st varna pri j et nj a njiho-
vom dal j nj em opstanku.
Turci Selduci bili su oni koji su, vie spletom povije-
snih okolnosti nego nekakvom promiljenom politikom,
imali naj veeg udj el a u st varanj u novog poretka na tlu
Plodnog polumjeseca, gdje je dravna decentralizacija
ponajvie uznapredovala. Selduci su bili suniti vrsto
nakl onj eni sufijskom nauku. Nj i hovi m je carstvom od
1063. do 1092. upravl j ao legendarni vezir Ni zamul -mul k
koji je teio, uspostavom snane turske drave, obnoviti
carstvo, te nanovo izgraditi pri j anj i abasidski inovniki
sustav. Meut i m, te su namj ere dole prekasno glede
ponovnog oi vl j avanj a bagdadske prijestolnice, budui
da je naj bogat i j e poljoprivredno podruje Savad, baza
njezine ekonomije, bilo u nepovrat nom procesu propada-
nj a. Osim toga, Ni zamul -mul k nije bio u st anj u usposta-
viti kontrolu nad seldukom vojskom, konj ani kom
silom sainjenom od nomadski h plemena koj a su sama
sebi bila jedini zakon, selei se sa svojim stadima kad god
im se prohtjelo. Naposl j et ku je Ni zamul -mul k uz pomo
novih vojnih t r upa sastavljenih od robova ipak izgradio
carstvo koje se prostiralo od Jemena na j ugu do udoline
ri j eka Sir Dari j a-Oks na istoku, pa sve do Sirije na zapa-
du. Novouspostavljeno Selduko carstvo bilo je ustroje-
no na malome broj u dravno-upravni h ustanova, dok su
svu vlast na lokalnoj razini obnaali emiri i ulema, koji su
se, nadiavi sve svoje razlike, samo zbog toga i udruili.
Emiri, upravi t el j i carskih provi nci j a, preduhitrili su
Ni zamul - mul kove pl anove za cent ral i zaci j u carst va.
St varno neovisnima od sredinje vlasti postali su stvara-
nj em vlastitog administrativnog aparat a na podruj i ma
svoje vladavine, te neposrednim oporezivanjem svojih
podanika. Dakle, t aj sustav nije imao znaaj ke feudalnog
poretka. Bez obzira na vezirove pot aj ne namj ere, emiri
nisu bili u vazalnome odnosu niti s kalifom, niti sa seldu-
kim sultanom Malikahom (Melikahom). Osim toga,
emiri su bili nomadi, koje nije zanimalo poljodjelstvo, pa
stoga i nisu osnovali neki oblik feudalnog plemstva veza-
nog na zemljinu privredu. Oni su jednostavno bili profe-
sionalni vojnici, nezainteresirani za civilni ivot svojih
podani ka, koj i ma je u stvarnosti upravl j al a jedino ulema.
Ulema je sve te raznolike i politiki nepovezane vojne
reime drala na okupu. Tijekom desetoga stoljea, ulema
je, nezadovoljna tadanjom razinom svoga obrazovanja,
osnovala prve srednjokolske ustanove za poduavanje
islamskih znanosti - medrese. Te su kole omoguile ulemi
mnogo sustavnije obrazovanje, usuglaenije nauavanje
islamskog nauka, te postizanje sveenikog statusa.
Ni zamul -mul k je poticao osni vanj e medresa diljem
Seldukoga Carstva i nastavni program obogaivao pred-
metima koji su osposobljavali ulemu za poslove u lokalnoj
upravi. Izmeu ostaloga, Nizamul-mulk je 1067. g. u
Bagdadu otvorio prestinu medresu Nizamija. Budui da je
ulema zadobila svoje vlastite drutvene ustanove, ona je na
temelju njih izgradila moni ustroj vlasti koji je bio neovi-
san i jednakopravan vojnoj upravi emira. Medrese su tako-
er imale ulogu pronositelja homogenoga muslimanskog
naina ivota na zasadama erijata u svim krajevima koji
su se nalazili pod seldukim gospodstvom. Nadalje, ulema
je takoer imala monopol nad cjelokupnim zakonskim
sustavom erijata. Tako je zapravo podjela izmeu politike
vlasti i civilnoga ivota zajednice postala stvarnom injeni-
com. Ni j edna od dravica pod vlau emira nije dugo potra-
jala; oni jednostavno nisu imali nikakvu politiku ideologi-
ju. Emiri su bili vladari na kratke staze, budui da je sve
ono to se doticalo ideolokog ustrojstva carstva bilo rezer-
virano za ulemu i sufijske uitelje (pir), koji su imali vlasti-
ta, zasebna podruja duhovnog djelovanja. Uena je ulema
putovala od jedne medrese do druge; sufijski su pak uitelji
bili posebno dinamini - oni su tijekom svojih put ovanj a
znali obii sva vanija sredita carstva. Oigledno je da je
tijekom toga razdoblja kler bio jedini u stanju odrati dis-
paratne dijelove drutva u jednoj cjelini.
Tako je nakon propasti uinkovitoga kalifatskoga
dravnoga ureenj a carstvo zadobilo islamskiji znaaj .
Muslimani nisu imali gotovo ni kakav osjeaj pripadnosti
nekoj od krat kot raj ni h emirskih dravica, ve su sebe
vidjeli dijelom vienacionalnog drut va kojim je bio pred-
stavljen cjelokupan darul-islam s ulemom kao predvodni-
com. Ulema je stoga prilagodila erijat novim drut veni m
okolnostima. Umj est o da je kao dosad koristila erijat za
st varanj e kulturnih procesa protivnih carstvu, ona je u
j ednome t renut ku poela kalifa promat rat i kao simboli-
nog uvara svetoga zakona. I dok su emiri dolazili i odla-
zili, dotle je ulema, pot pomognut a erijatom, postala jedi-
nim postojanim autoritetom, a istovremeno je sve vea
rairenost sufizma u narodu uveala i produbila pobo-
nost ljudi.
inilo se da sunitski islam gotovo posvuda ima prev-
last. Neki od radikalnijih ismailita, izgubivi sve iluzije o
Fatimidskom carstvu koje je po nj i ma posve podbacilo u
uspostavi istinske prvobitne vjere ume, organizirali su
mreu gerilskoga pokreta otpora s ciljem zbaci vanj a
Selduka i uni t enj a sunita. Od 1090. g. oni su napadal i iz
svoje planinske utvrde u Al amut u, sjeverno od Kazvina,
osvaj aj ui selduka uporita i ubi j aj ui njihove vodee
emire. Do 1092. g. itava je st var prerasla u pravi ustanak.
Pobunjenici su postali poznati medu svojim neprijatelji-
ma kao haiini (od ega dolazi rije "asasini" - ubojice),
jer se za nj i h govorilo da uzi maj u hai kako bi stekli sulu-
du odvanost u borbama to su esto zavravale njihovom
smru. Ismailiti su bili uvj ereni da su oni zapravo brani-
telji obi noga puka koj i emiri t r aj no pr oganj aj u.
Meut i m, nj i hova kampanj a strahovlade mnoge je musli-
mane okrenula protiv ismailitskog pokreta. Sa svoje stra-
ne ulema je raspredala grozomorne i neistinite prie o
nj i ma (haika legenda je j edna od njih), koje su dovele do
toga da se ljude, osumnjiene za pri padnost ismailitima,
proganj al o i nemilosrdno ubijalo. Naravno, ti su pokolji
naposl j et ku uzrokovali nove ismailitske napadake poho-
de. No, bez obzira na mone protivnike, ismailiti su odlu-
ili osnovati dravu na podruj u Alamuta, koj a je t raj al a
stotinu i pedeset godina, a koj u su uspjeli unititi tek
Mongoli tijekom svojih pljakakih najezdi. Ipak, nepo-
sredni uinak nj i hova dihada nije bio, kako su se nadali,
povrat ak Mahdi j a, nego pot puni gubitak ugleda ijitskog
pokret a u islamskome svijetu. Duodecimiti su se pak, ne
imavi udj el a u ismailitskoj pobuni, brino umiljavali
sunitskim vlastima, te se povukli iz svih oblika politikog
ivota.
to se sunita tie oni su spremno pristali uz teologa koji
je nj i hovu vj erovanj u dao vodee mjesto, a koji je sma-
t ran naj ugl edni j i m musl i manom poslije pr or oka
Muhameda. Bio je to Abu Hami d Muhamed al-Gazali
(Algazel) (umro 1111. g.), tienik vezira Ni zamul -mul ka,
predava na medresi Ni zami j a u Bagdadu i ponajvei
st runj ak za islamski zakon. 1095. g., u vrijeme kada je
ismailitska revolucija bila na vrhuncu, Al-Gazali je doi-
vio ivani slom, bio je iznimno depri mi ran mogunou
gubi t ka svoje vjere. Nakon toga je ostao neko vrijeme
paraliziran, nije mogao govoriti, a njegovi su lijenici
dijagnosticirali duboko usaeni emocionalni konflikt. Al-
Gazali je sam kasnije priznao da ga je zapravo zabri nj a-
vala samo injenica da je o Bogu sve znao, ali Boga samo-
ga nije spoznao. Stoga je otiao u Jeruzalem, gdje je stje-
cao iskustvo u vj ebanj u sufijskih meditacija, a nakon
deset godina vratio se ponovno u Irak kako bi napisao
svoje remek-djelo Ihyah ulum al-Din (Obnova religijskih
znanosti). To je djelo naj navoeni j i muslimanski tekst
nakon Kur ana i hadisa. Ono se zasniva na unut ranj i m
zakljucima da jedino ispravan vjerski obred i molitva
omoguuj u ljudskome biu neposrednu spoznaj u Boga;
t vrdnj e i dokazi teologa (kelam) i falasifa pak nisu u sta-
nj u podati sigurno saznanj e o boanskome. Ihyah prua
musl i mani ma svakodnevni reim duhovne vjerske pra-
kse, osmiljen je kao pri prava za nj i hovo budue religij-
sko iskustvo. U Ihyahu se svim eri j at ski m propisima u
pogledu hr anj enj a, spavanj a, obrednog pranj a, higijene i
molitve daj e nabono i etiko t umaenj e, tako da ona vie
nemaj u samo znaenje izvanjskih pravila, nego se nj i ma
muslimanske vjernike osposobljava da neprestano ople-
menj uj u vjeitu svijest boanskoga, jer je to ono to se
posebice zagovara u Kuranu. erijat je stoga postao vie
od pukog sredstva koje omoguuj e drutveno suglasje i
ropsko i zvanj sko oponaanj e Prorokovog ivota i sune;
erijat je bio put koji je vodio u postizanje unut ranj ega
islama. Al-Gazali se nije u svojim dj el i ma obraao religij-
skim znalcima, ve pobonim pojedincima. Smatrao je da
postoje tri vrste ljudi: oni koji su spremni prihvatiti vjer-
ske istine bez nj i hova dal j nj eg propitivanja; oni koji
nastoje iznai opravdanj e za svoj a vj erska uvj er enj a
pomou racionalnih disciplina kelama; naposljetku sufiji
koji neposredno doi vl j avaj u vj ersku istinu.
Al-Gazali je bio svjestan da u skladu sa novim dru-
tvenim okolnostima ljudi t rebaj u nova religijska rjee-
nj a. Nj emu se nije dopadal o ismailitsko t ovanj e nepo-
greivoga i mama (skrivenoga i mama - op. prev.): gdje je
t aj i mam? Kako da ga pronau obini vjernici? Za nj ega
je t akva ovisnost o autoritetu j edne osobe bila krenje
osnovnih naela kuranske j ednakopravnost i . Dodue fal-
safi je priznavao neprocj enj i vu ulogu u unaprei vanj u
znanstvenih disciplina poput mat emat i ke i medicine, ali
je j asno stavio do znanj a da ona ne moe biti pouzdani m
vodiem u st vari ma duhovne naravi koje nadilaze razum-
ske sposobnosti. Po Al-Gazalijevom duhovnom svjetona-
zoru sufizam je bio jedini ispravan duhovni put zato to se
njegovim naukom i vj ebama moglo neposredno dohvati-
ti ono boansko. Do toga vremena, ulema je uglavnom
poprijeko gledala sufizam smat raj ui ga vrlo opasnim
otpadnikim vjerskim pokretom. No, Al-Gazali je napo-
sljetku uspio nagnati religijske uenj ake da obavl j aj u
kontemplativne obrede koje su osmislili sufijski mistici, te
da populariziraju ta duhovna uenj a istovremeno s pro-
mi canj em izvanjskih pravila erijata. Oboj e je imalo jed-
naku vanost za islam. Tako je Al-Gazali svojim autorite-
tom i ugledom pribavio misticizmu vrst oslonac u erija-
tu, i osigurao njegovo bezbolno sj edi nj avanj e s opim
t okovi ma muslimanskoga ivota.
Al-Gazalija se u njegovo vrijeme smatralo glavnim
vj erski m autoritetom. Ti j ekom toga razdobl j a sufizam je
postao iroko rasprost ranj eni m pokret om u narodu, vie
nije bio rezerviran samo za elitu. Budui da narodna
pobonost nije bila, kao u pri j anj i m vremeni ma, toliko
obuzeta drutvenim problemima, muslimanski su vjernici
bili spremni za ahistorijsko, bajoslovno put ovanj e u unu-
t ranj ost svoga bia u ruhu mistike. Zikr (inkantacija
Boanskih Imena) vie nije bio meditativni obred kojega
iskljuivo t reba vriti osamljeni pojedinac ezoterijskoga
nagnua, ve je postao grupnom medi t at i vnom aktivno-
u pod strogim nadletvom pira kojim se muslimanskim
vj erni ci ma omoguavalo postizanje drugaijih st anj a svi-
jesti. Sufiji su takoer obiavali koristiti glazbu kao sred-
stvo podi zanj a svijesti ka transcendentnome. No, kl j una
figura svake sufijske zajednice bio je njezin pir oko koga
su se, kao neko ijiti oko svoga i mama, sakupljali vjerni-
ci vidjevi u nj emu istinskoga vodia k Bogu. Pir bi pak
nakon svoje smrti post aj ao "svecem" u punome smislu
rijei, arinom tokom svetoga oboavanj a, te bi sljedbe-
nici na njegovome grobu odravali molitve i zikr. Od t ada
je svaki grad imao svoju sufijsku kolu (hanikah), kao i
dami j u ili medresu, gdje su lokalni piri poduavali svoje
uenike. Isto tako, osnovani su novi sufijski redovi (tari-
kat) s podruni cama diljem darul-islama, koji nisu bili
vezani uz odreeno podruje, nego su imali nadnacionalni
znaaj . Ti su tarikati bili jo j edan sj edi nj avaj ui imbe-
nik u decentraliziranome carstvu. Novoosnovane bratov-
tine i cehovi ( f ut uvet ; futuva) obrt ni ka i trgovaca na koje
su veoma utjecali sufijski ideali, takoer su mnogo prido-
nijeli j edi nst vu islamske drave. Kako je vrijeme odmica-
lo, islamske su ustanove poput tarikata i futuveta bile sve
zaslunije da se carstvo odravalo na okupu, a istodobno
je osobna vj era muslimana, ak i onih naj neobrazovani -
jih, toliko ojaala da je bila u st anj u postii onaj unut ra-
nji vjerski poriv koji je neko bio rezerviran samo za
sofisticiranu i ezoterijsku elitu.
Od sada pa nadalje, sav e islamski teoloki i filozofski
diskurz biti duboko stopljen s duhovnou. Novopeeni
pokret "teozofa" zapoeo je s i zgradnj om te nove musli-
manske sinteze. U Alepu je J ahj a Suhraverdi (umro 1191.
g.) osnovao kolu prosvi j eenj a (al-irak - blistavost - op.
prev.)) (Istok Svjetlosti - op. prev.) na naelima drevnog
predislamskog iranskog misticizma. Za nj ega je j edi na
istinska filozofija bila ona koj a je u sebi sadravala disci-
plinirano i zvj ebavanj e uma kroz falsafu kao i unut ranj e
preobraavanj e due postignuto nauavanj em sufizma.
Razum i misticizam mor aj u ii ruku pod ruku; oboje su od
bitnog znaaj a za l j udska bia i oboje udno t ragaj u za
istinom. Mistine vizije i kuranski simboli (poput raja,
pakl a i Posljednjega suda) ne mogu se iskustveno dokaza-
ti ali ih posebno izvjebani kontemplati mogu sebi predo-
iti pomou iznimnih intuitivnih sposobnosti. Izvan tako
postavljene mistine dimenzije, religijske su prie samo
obini mitovi bez i kakva smisla zato to one nisu "zbilj-
ske" na isti nain kao svjetovne pojavnosti koje nam se
oi t uj u pri nor mal nome st anj u budne svijesti.
Meditativno izvjebani pojedinci u sufijskim disciplina-
ma sposobni su proniknuti u dubl j e dimenzije svjetovne
opstojnosti. Osim toga bi svaki musliman morao u sebi
razviti utilo za spoznajni dohvat "svijeta istih ideja"
(alem al-misal) koji se nalazi izmeu naega svijeta i Boga.
ak i oni koji nisu izvjebani u misticizmu mogu postati
svjesni toga svijeta barem u snovima ili u hipnagogikom
st anj u tijekom zapadanj a u san ili u trenucima ekstati-
noga ushienja. U pogledu proroka i mistika, Suhraverdi
je bio uvj eren da u t renut ku doi vl j aj a mistine vizije,
nj i hov duh post aj e svjestan unut ranj ega kral j evst va
ideja, to bi odgovaralo onome to danas nazi vamo
nesvjesnim st anj em uma.
Takva vrst a islama bila je pot puno nepoj ml j i va u vri-
jeme u koj em su djelovali primjerice Hasan al-Basri ili
afi. I tako, mada je naposl j et ku Suhraverdi pogubljen
zbog tobonjeg neislamskoga svjetonazora, mora se istai
da je on bio izrazito poboan musliman, koji je Kuranski
tekst navodio ee nego svi pri j anj i falasifi. Nj egova se
djela jo i danas smat raj u klasikom mistike. Suhraverdijev
neslubeni nasljednik bio je vrlo plodni i ut j ecaj ni pa-
njolski teozofski pisac Muhjid(d)in ibn al-Arabi (Arebi),
(umro 1240. g.), koji je sa svoje strane takoer poticao
muslimane da u sebi otkriju alem al-misal, poduavaj ui
da put prema Bogu vodi kroz st varal aku imaginaciju.
Ibn al Arabijeve knjige nisu j ednost avno tivo, nami j e-
nj ene su obrazovanijim musl i mani ma, premda je on sam
smat rao da svatko moe biti sufi, te da bi svatko trebao
istraivati simboliko, skriveno znaenje svetoga spisa. Po
nj emu su muslimani imali dunost da stvore vlastitu teo-
fani j u vj ebavanj em svoje zami l j aj ne moi kako bi ispod
svj et ovne povrine iznali prisue svetoga koje se nalazi u
svemu i svakome. Svako je l j udsko bie jedinstveno i
neponovljivo otkrivenje jednoga od Bojih skrivenih atri-
but a, a sam Bog je, uz kojega nema drugih bogova, upi-
sao svoje Boansko Ime u naj skrovi t i j e dubine nae due.
Meut i m, svaki pojedinac ima svoju viziju osobnoga
Boga, budui da je njegov vj erski svjetonazor uvj et ovan
religijskom tradicijom u kojoj je odrastao. Stoga se mistik
prema svim vj er ama mora odnositi s j ednaki m potova-
nj em, u svakome se svetitu, u sinagogi, damiji, crkvi ili
hramu, mora osjeati kao kod kue, jer Bog u Kuranu
kae: "Gdj egod da se okrene, t amo je lice Alaha".
2
Tako je nakon propasti centraliziranog kalifata dolo
do revolucionarnih religijskih promj ena. Ta su previ ranj a
zahvatila sve slojeve islamskoga drut va, od najobinije-
ga skromnoga obrtnika pa sve do sofisticiranoga intelek-
tualca. To je razdoblje obiljeilo poj avu istinskoga musli-
manskoga vj erni ka koji je usvojio vj eru na j ednoj vioj i
dubl j oj razini. Muslimani su prevladali opu politiku
kat ast rofu carstva svojom monom duhovnom obnovom,
koj a je vjeri omoguila prilagodbu novim drut veni m
okolnostima. Islam se od sada irio i napredovao bez
pomoi slubenih vlasti. U stvari, on je postao jedinim
postojanim imbenikom u promj enl j i vom svijetu prepu-
nom politikih previ ranj a.
Kriarski ratovi
Novi se poredak politiki samostalnih emira, koji su
uspostavili Turci Selduci, odravao na ivotu i nakon
prvih znakova uruavanj a nj i hovog carstva kr aj em j eda-
naestoga stoljea. Naime, drutveni sustav na elu s emi-
rima patio je od ozbiljnih nedostataka. Emiri su nepresta-
no vodili meusobne ratove koji su iznimno oteavali nji-
hovo udrui vanj e protiv mogue izvanjske opasnosti. To
se posebice tragino oitovalo u srpnj u 1099. g., kada su
kranski kriari iz zapadne Europe napali Jeruzalem,
trei, naj svet i j i grad islamskoga svijeta nakon Meke i
Medine, poklali njegove stanovnike i osnovali svoje dra-
ve u Palestini, Li banonu i Anatoliji.
Budui da se Selduko Carstvo sve vie uruavalo,
emiri, koji su vladali na tim podrujima, pojaali su esti-
nu svojih meusobnih sukoba. Stoga, oni nisu bili u stanju
organizirati zajedniki portuudarac, te su bili potpuno
nemoni naspram silovite invazije sa Zapada. Trebalo je
proi gotovo pola stoljea prije pojave velikoga vojskovoe
I madudi na Zangi j a (Zengi), Mosulskoga i Alepskoga
emira, koji je otjerao kriare iz Armenije 1144. g., a gotovo
itavo stoljee prije blistavih vojnikih pobjeda kurdskoga
generala Jusuf a ibn Ej uba Sal ahudi na, poznat og na
Zapadu kao Saladin, koji je 1187. g. nanovo vratio
Jeruzalem u islamsko okrilje. Usprkos tomu kriari su
uspjeli zadrati svoja uporita du obala Bliskoga istoka
sve do svretka trinaestog stoljea. S obzirom na stalnu
vanj sku prijetnju, Ej ubi dska dinastija, koju se osnovao
Saladin, t raj al a je mnogo due od krat kot raj ni h emirata na
podruju Plodnoga polumjeseca. Jo na poetku svog voj-
nog pohoda, Saladin je porazio Fatimidski Kalifat u
Egiptu, iji je teritorij prikljuio svojem sve veem carstvu,
ije je stanovnitvo nanovo preobratio na sunitski islam.
Kriarski su ratovi sramotan ali takoer i presudan
dogaaj u povijesti Zapada; oni su opustoili muslimanska
podruj a na Bliskome istoku, no za ogroman broj musli-
mana u I r aku, Iranu, Sredi nj oj Aziji, Maleziji,
Afganistanu i Indiji oni su bili samo udaljeni pogranini
incidenti. Tek kada je poetkom dvadesetoga stoljea
Zapad postao naj moni j i m svjetskim imbenikom i opa-
snom pri j et nj om po islamski svijet, muslimani i njihovi
povjesniari postaju sve zaokupljeniji srednj ovj ekovni m
kriarskim ratovima, nostalgino se prisjeajui pobjedni-
koga Saladina, udei za vodom koji e biti u st anj u zau-
staviti neo-kriarski pohod zapadnj akog imperijalizma.
Teritorijalno irenje
Neposredni uzrok Kriarskih rat ova bilo je selduko
preot i manj e Sirije od Fat i mi da 1070. g. Tijekom nj i hova
pohoda Selduci su se takoer sukobili i sa slabanim
Bizantskim Carstvom, ije su granice bile nedovoljno
br anj ene. Nakon to j e prodrl a kroz meke granice
Bizanta, selduka je konj i ca upal a u Anatoliju i nanijela
teak poraz Bizantu kod Manzi kert a 1071. g. Unut ar tog
i slijedeeg desetljea, turski su nomadi sa svojim st adi ma
bezbrino tumarali diljem Anatolije, doim su njihovi
emiri na tim podruj i ma osnivali svoje dravice naseljene
muslimanskim stanovnitvom koje je Anatoliju doivlja-
val o novom grani com i sl ama i zeml j om nei scrpni h
mogunosti. Budui da je bio pot puno nemoan pred tur-
skim prodorima, bizantski car Aleksije Komnen I. 1091. g.
zaiskao je pomo pape Ur bana II., koji se toj molbi odaz-
vao pozivajui sve krane na Prvu kriarsku voj nu.
Kriarsko zauzi manj e dijelova Anatolije samo je za krat-
ko zaustavilo t urska osvaj anj a. Kraj em trinaestoga stolje-
a Turci su doprli do Sredozemlja; tijekom etrnaestoga
stoljea oni su sa svojim brodovl j em preli Egejsko more,
nastanili se na Balkanu, te dosegli rijeku Dunav. Bizantu,
koji je u svom nasljeu nosio ugled staroga Rimskoga
Carst va ni kada prije toga ni j edan muslimanski voa nije
bio u st anj u nanijeti takav poraz. Stoga su Turci s pono-
som svoju novu dravu u Anatoliji prozvali "Rum", to na
nj i hovu jeziku znai Rim. Bez obzira na uruavanj e kali-
fat a muslimani su se ipak proirili na dva geografska
podruj a koj a nikad nisu bila dijelom darul-islama - na
istonu Europu i na dio sjeverozapadne Indije, - koj a e
u doglednoj budunosti postati kljunim regi j ama za dalj-
nj i razvitak islama.
Kalif Al-Nasir (1180.-1225.) pokuao je obnoviti kali-
fat u Bagdadu i njegovoj okolici. Uvidjevi mo religij-
skog preporoda, koji je vrhunac doivio tijekom njegove
vl adavi ne, on se posve ut ekao pr ouavanj u islama.
Usprkos t omu to je erijat izvorno osmiljen kao pro-
svj ed protiv kalifa i njegove vlasti, Al-Nasir se obrazovao
za alima u sve etiri sunitske pravne kole. Osim toga,
kalif je pristupio j ednom od futuveta, kako bi u konanici
postao Velikim uiteljem svi j u futuveta u Bagdadu.
Nakon Al-Nasirove smrti nasljednici su nastavili njegovu
politiku. No, bilo je prekasno. Islamski je svijet uskoro
zadesila kat ast rofa koj a je naposl j et ku Abasidski Kalifat
privela nj egovom nasilnom i traginom svretku.
Mongoli (1220.-1500.)
Na Dalekom istoku mongolski poglavica Dingis-kan
izgradio je svjetsko carstvo, i sukob s islamom bio je neiz-
bjean. Za razliku od Selduka, on je s uspjehom drao na
uzdama svoje nomadske horde, uinivi ih borbenim stro-
j em s t akvom razaralakom snagom kakvu svijet do t ada
nije vidio. Onaj vladar, koji se nije odmah podvrgnuo
mongolskim poglavicama, mogao je oekivati samo j ednu
sudbinu - posvemanje pustoenje njegovih veih gradova
i okrutni pokolj nj i hova stanovnitva. Mongolska je svire-
post bila osmiljena metoda koj om se eljelo zastraiti
neprijatelja, ali se nj ome takoer iskazivao vjeiti nomad-
ski prezir prema urbanoj kulturi. Kad je turski horezam-
ski ah Muhamed (1200.-1220.) pokuao u Iranu i na
podruj u rijeke Oks osnovati svoj vlastiti muslimanski
kalifat, mongolski general Hul agu doivio je to kao in
drzovite oholosti. Od 1219. do 1229. mongolska je voj ska
proganj al a Muhameda i njegova sina Delaludina diljem
Irana, Azerbejdana i Sirije, ostavljajui za sobom trag
smrti i pustoi. 1231. g. zapoeo je novi niz mongolskih
napada. Muslimanski su gradovi j edan za drugim unita-
vani. Buhara je doslovce sravnj ena sa zemljom, Bagdad je
pao nakon krat kot raj ne borbe, povlaei za sobom u pro-
past i umirui kalifat: leevi su ispunili ulice negdanje pri-
jestolnice, a preivjelo je stanovnitvo izbjeglo u Siriju,
Egi pat i Indiju. Ismailiti iz Al amut a su poubijani, a nova
se dinastija rumskih Selduka nije vie nikad u potpunosti
oporavila, iako je odmah bez prot i vl j enj a prihvatila raon-
golsko gospodstvo. Prvi muslimanski voa koji je bio u
st anj u zaustaviti Mongole na njihovome put u bio je
Bejbers (Baibars), sultan novoosnovane egipatske drave,
kojom su vladale vojne trupe sastavljene od robova tur-
skoga porijekla. Mameluci (robovi) su imali prevl adavaj u-
i ut j ecaj u vojsci Ej ubi dskog Carst va kojeg je osnovao
Saladin; 1250. g. mameluki su emiri sproveli uspjean pu
protiv ejubidske drave i osnovali svoje vlastito carstvo na
Bliskom istoku. 1260. g. Bejbers je porazio mongolsku voj-
sku u bici kod Aj n Daluta (Delut) u sjevernoj Palestini.
Ipak, nakon poraza od Mamel uka, te nj i hova bezuspje-
nog upada u Indi j u, koji je osujetio novi sultanat sa sre-
ditem u Delhiju, Mongoli su se konano primirili kako bi
uivali u plodovima svojih pobjeda. U samome srcu islam-
skoga svijeta stvorili su carstva koj a su sva bila obvezna
na vazalsku odanost Kubl aj u, mongolskome kanu u Kini.
Mongoli su osnovali etiri velike drave. Hul aguovi
potomci, poznati i kao Il-kanovi (predstavnici Vrhovnoga
kana), i sprva su odbi j al i pri hvat i t i da je poraz od
Mamel uka konaan pa su u znak osvete razorili Damask,
ali su se s vremenom pomirili sa neumi t nom stvarnou,
povukavi se u granice svojega carstva koje se prostiralo
udolinom Euf r at a i Tigrisa, te na planinskim lancima
Irana. agat aj evi su Mongoli osnovali svoju dravu na
podruj u rijenih slivova Sir Dar i j a i Oks, kanat Bijele
Horde smjestio se pak u predj el u rijeke Irti, dok je
Zlatna Hor da zaivjela u okolici velike ruske rijeke Volge.
To je bio najvei povijesni i drutveni preokret koji se
zbio na Bliskome istoku nakon arapskih osvaj anj a u sed-
mome stoljeu. Za razl i ku od ar apski h musl i mana
Mongoli nisu pridonijeli duhovnome razvoju regije. Oni
su bili snoljivi prema svim religijama, iako su ponajvie
teili budizmu. Osim toga, nj i hov zakonski kodeks Jasa,
koji se pripisivao samome Dingis-kanu, bio je strogo
ogranien na voj nu kastu, te se njegove odredbe nisu pri-
mj enj i val e u civilnom ivotu. Stoga su Mongoli, nakon to
bi odreeno podruje podvrgnuli svojoj vlasti, izgraiva-
li svoje drave na zasadama lokalnih tradicija, pa su ve
kr aj em trinaestoga i poetkom etrnaestoga stoljea sva
etiri mongolska carstva prela na islam.
Naposl j et ku su Mongoli postali vodeom musliman-
skom silom u islamskome svijetu. Ali kakav god da je bio
nj i hov slubeni stav prema islamu, osnovna ideologija
njihovih drava bio je "mongolizam", u kojem se slavio i
poticao moni mongolski imperijalizam i militarizam, te
mongolsko osvaj anj e svijeta. Cj el okupan ustroj mongol-
ske drave zasnivao se na voj ni koj hijerarhiji. Kan je bio
vrhovni vojni zapovj edni k i od nj ega se oekivalo da sam
vodi svoje ljude u ratove a ne da to preputa svojim
zamjenicima. Stoga mongolske drave na poetku nisu
uope imale neko svoje sredinje mjesto upr avl j anj a ili
glavni grad. Glavni grad je bio t amo gdje se kan sa svo-
j om vojskom ulogorio. Dakle, itava mongolska drava
bila je zapravo j edna velika voj na organizacija, a sama je
dravna administracija pratila voj sku na svim nj eni m
voj ni m pohodima. Cj el okupan, pomalo zakuast sustav
mongolske nomadske kulture djelovao je sa zadi vl j uj u-
om uinkovitou. Za Mongole su postojala dva osnovna
politika cilja koj a su opravdaval a svaku nj i hovu okrut-
nost: svj et ska prevlast i ovj ekovj ei vanj e vl adaj ue dina-
stije. Ta je ideologija bila slina drevnoj istonjakoj
apsolutistikoj politici u kojoj je osnovna postavka bila da
vea mo vl adara daj e dravi veu sigurnost i mirniji
ivot njezinih stanovnika. Kod Mongola su odredbe poje-
dinoga monarha bile jedini zakonik, a ostajale su na snazi
onoliko dugo koliko je nj egova obitelj imala vlast. Osim
toga, sve su vodee poloaje u dravi zauzimali lanovi
kanove obitelji, te njihovi vazali i tienici, koji su, kao
nedj el j i va cjelina u velikome nomadskome voj nome
ustrojstvu, predstavljali samu sr mongolske dravnosti.
Teko da postoji neto toliko nasuprot no islamskoj
ideji j ednakopravnost i kao to je ideologija "mongoliz-
ma". Meut i m, mongolska je uprava na neki nain samo
bila nast avak dal j nj e militarizacije islamskoga drut va
koj a se zbivala tijekom posljednjih godina Abasidskoga
kalifata, gdje su emiri upravljali dravom iz svojih garni-
zonskih sredita, preput aj ui civilima i ulemi da sami rje-
avaj u sva svoja egzistencijalna pi t anj a vezana za islam.
Dodue, postojala je mogunost da se voj na vlast umi j ea
u civilne stvari, ukoliko je emir htio postii veu sigurnost
i stabilnost svoje drave. To se uostalom i dogodilo za vri-
jeme mongolskih vl adara koji su bili dovoljno moni da
ulemi postave odreena ogranienja. Nai me, Mongoli vie
nisu doputali da erijat kao osnovni islamski zakonik u
sebi posj eduj e potencijalno prevratnike znaajke. Do
petnaestoga stoljea, utanaeno je da se ulema vie ne
smije oslanjati na svoje vlastite prosudbe (i dt i had) u
donoenju zakonskih odredbi; odlueno je da su "vrat a
idtihada" zatvorena. Muslimani su se od sada morali
iskljuivo povi nj avat i zakonskim odl ukama pri j anj i h
pravnih autoriteta. Tako je erijat u svojoj biti postao
pravni m sustavom aktualne vlasti, ne mogavi vie ugro-
ziti dinastike zakone vl adaj ui h mongolskih obitelji.
Mongolska je invazija bila veoma t raumat i no isku-
stvo za muslimane. Mongoli su za sobom ostavili sruene
gradove i spaljene knjinice, te su pridonijeli opem pri-
vrednom kolapsu musl i manskoga drut va. Meut i m,
nakon to su uvrstili vlast na osvojenim podruj i ma,
Mongoli su obnovili gradove koje su tako divljaki opu-
stoili, a njihovi su novoosnovani blistavi carski dvorovi
postali kul t urni m i obrazovnim sreditima u koj i ma se
poticao razvoj znanosti, umjetnosti, povijesti i mistike.
Mongolski su vl adari pridobivali svoje musl i manske
podanike, bez obzira na sve strahote mongolske poasti.
Naime, mongolske su politike ustanove bile dugoga vije-
ka, te su imale veliki ut j ecaj na razvitak i st varanj e budu-
ih muslimanskih carstava. Mongolska je sila ukazivala
na nove obzore. Oni su bili osvajai svijeta i pronositelji
nove vrste imperijalizma, koj a je u sebi omoguavala sje-
di nj avanj e univerzalne vlasti s masovni m uni t avanj em.
S jedne strane mongolske su drave oparavale muslima-
ne svojom blistavou, ali su isto t ako s druge strane pot-
kopavale nj i hov ustaljeni nain ivota. Pa ipak, muslima-
ne nisu u potpunosti pokolebale sve te proivljene straho-
te, kao ni politiki poraz koji su predstavljale novoosno-
vane mongolske drave. Islam je religija koj a se brzo opo-
ravl j a od svih nedaa. esto su u svojoj povijesti musli-
mani morali odluno odgovoriti na nesree koje bi ih
zadesile, te su bili prisiljeni da i u naj t ei m okolnostima
i zgrauj u nove religijske uvide. Isto se zbilo i nakon mon-
golske invazije; premda su muslimanski vjernici sasvim
j asno uvidjeli da je svijet, kakav su oni poznavali, doao
svome kraj u, oni ipak nisu izgubili nadu u mogunost
ost varenj a jednog pot puno novog svjetskog poretka.
Sve se to posebno oitovalo u svjetonazoru sufijskoga
mistika Delaludina Rumi j a (1207.-1273.), koji je i sam bio
rt va mongolskih pustoenja, ali ija su nauavanj a u sebi
izraavala osjeaj neogranienih mogunosti to su ih
Mongoli sa sobom donosili. Rumi se rodio u Horasanu;
njegov je otac bio alim i sufijski uitelj, a sam Rumi izo-
braen je u fikhu, teologiji, te arapskoj i perzijskoj knjie-
vnosti. S obitelji je morao pobjei iz Horasana pred mon-
golskim hordama. Postavi izbjeglica nastanio se u gradu
Konya, prijestolnici Rumskoga Sul t anat a u Anatoliji.
Stoga Rumi j evu duhovnost i spunj avaj u gorka uvstva
kozmike potrage za domom, te izdvojenosti od svekolikog
Boanskog izvora. Rumi je isticao da je naj vea nesrea
koj a moe zadestiti ljudsko bie nesposobnost da osjeti
bolni rascjep izmeu Boga i ovjeka, koji nagoni vj erni ka
na religijsku potragu. Po nj emu, mi moramo shvatiti da
smo ontoloki nedostatni, da je na osjeaj sebstva iluzija.
Nae jastvo nam prikriva istinsku stvarnost, pa ukoliko se
oslobodimo od svoga egotizma i sebinosti, t ada emo uvi-
djeti da je Bog jedina zbilja na koju se moemo osloniti.
Rumi je bio sljedbenik mistine kole "opijenih sufija".
Nj egov je duhovni i osobni ivot prelazio iz jednoga
ekstrema u drugi; teio je postii ekstazu pomou plesanja,
pj evanj a, pjesnitva i glazbe, pa su i lanovi reda koji je
sam Rumi osnovao poznati i kao vrtei dervii (dervii ple-
sai). Tako su nazvani zbog nevjerojatno brzoga pl esanj a
oko svoje osi kojim se omoguava transcendentno stanje
transa. Bez obzira na njegovu oiglednu duevnu nestabil-
nost, Rumi j u su njegovi uenici podarili titulu mevlane
(mevlana-na uitelj). U Turskoj primjerice Rumi j ev mev-
levijski (izvedeno iz rijei mevlana - op. prev.) red jo i
danas ima velikoga upliva na ivot t amonj i h musliman-
skih vjernika. Naj vee Rumi j evo djelo sufijskoga znaaj a
jest zbirka pjesnikih parabol a Mesnevije. I dok je Al-
Arabi pisao za obrazovanu klasu ljudi, dotle je Rumi sva-
koga ovjeka pozivao da nadie samoga sebe transcendi-
ranj em rutine svakodnevnoga ivota. U Mesnevijama se
slavi sufijski nain ivota koji svakoga pojedinca moe
nainiti nesavladivim j unakom vjeite kozmike i duevne
borbe. Tako je zapravo mongolska invazija proizvela
mistini pokret koji je l j udi ma omoguavao lake mirenje
s duboko proivljenom duevnom katastrofom, a sam
mevlana Rumi bio je luonoa i ideal te nove duhovne
nade. Novoosnovani tarikati toga razdoblja isticali su
neogranieni potencijal ljudskoga ivota. Sufiji su stoga
bili u st anj u da na duhovnome planu iskuse ono to su
Mongoli gotovo dostigli na polju svjetovne politike.
Dodue, bilo je mnogo musl i mana koji su se sasvim
drugaije odnosili prema akt ual ni m nedaama. Budui da
su nainila toliku tetu, mongolska su razaranj a pridonije-
la j aanj u konzervativizma koji je oduvijek bio bitna zna-
aj ka poljoprivrednih drutvenih sustava. Naime, u tada-
nj a vremena privredni se nedost at ak sredstava nije
mogao nadoknaditi poticanjem stvaralake domiljatosti i
originalnosti na nain koji je danas uobiajen na suvreme-
nom Zapadu, gdje se oekuje da svaki slijedei narat aj ,
time to ima vee spoznaje od prethodnoga, doivljava sve
vei gospodarski napredak. Ni j edno drutvo prije naega
nije si moglo priutiti da neprestano iznova obrazuje svoje
radno stanovniito i nadomj et a postojeu ekonomsku
i nfrast rukt uru, to su nuni inovacijski uvjeti rj eavanj a
svake privredne krize velikih razmjera. Slijedom toga, u
svim je agrarnim predmoderni m drutvima, ukljuivi i
ona u Europi, obrazovanje bilo zamiljeno da uva prija-
nj a spoznaj na dostignua i da zakoi pojedinevu znan-
stvenu znatielju i dovitljivost to je moglo potkopati
postojanost zajednice neosposobljene za pri manj e ili isko-
ritavanje novostvorenih saznanj a. U medresama su pri-
mjerice uenici esto bez razumi j evanj a morali uiti stare
tekstove i njihove komentare napamet , a poduavanj e se
sastojalo od turoga t umaenj a gradiva od rijei do rijei
iz strogo propisanih udbenika. U j avni m disputacijama
koje su vodili uitelji medresa uzimala se kao gotova inje-
nica da je j edan diskutant u pravu, a drugi u krivu. Nije se
dolo do ideje da se kroz metodu pi t anj a i odgovora
suprotstavljenih strana izgradi nova znanstvena sinteza.
Stoga su se u medresama promicale samo one zamisli koje
su mogle uj edi nj avat i muslimane diljem svijeta, a odbaci-
vala se svaka inovjerna ideja koj a je bila u st anj u prou-
zroiti razdor i iskuenje medu l j udi ma koji bi izborom
svoga vlastitoga naina ivota skrenuli s ispravnog puta.
Sve do etrnaestoga stoljea obdravanj e i nauk eri-
jata bili su jedini tip pobonosti prihvaen od svih musli-
mana, bilo da su suniti ili ijiti, sufiji ili falasifi. Do toga
vremena ulema je bila uvj erena da zakoni erijata posto-
je od samog poetka islamske povijesti. I t ako dok su neki
sufiji poput Rumi j a gradili nove duhovne obzore, veina
je uleme smat ral a da se nita nije bitno izmijenilo nakon
mongolskoga upada. Stoga su oni naposljetku i slubeno
obznanili da su "vrata idtihada" zatvorena. Nakon to su
se zagubila tolika saznanj a iz prolosti, nakon to su uni-
teni brojni spisi i poklani mnogi uenjaci, ulema je vjero-
vala da je daleko vanije vratiti ono to je izgubljeno,
nego uvoditi u drut vo dal j nj e destabilizirajue promj ene.
Budui da mongolski vojni zakonik nije imao upliva na
civilno drutvo, ulema je nastavila upravl j at i ivotima
vj erni ka, teei sve vie konzervativizmu. I dok su sufiji
poput Rumi j a smatrali sve religije j ednakopravni ma,
dotle je ulema uspjela do etrnaestoga stoljea preinaiti
pluralizam Kur ana u strogi komunal i zam, koji je sve vjer-
ske tradicije izuzev islamske odbacivao kao nevanu
ostavtinu prolosti. Od t ada je nemusl i mani ma zabranj e-
no posjeivati svete gradove Meku i Medinu, a uvredljive
pri mj edbe o proroku Muhamedu zadobile su znaaj ku
naj t eega ogrj eenj a o islamsku vj eru. Ne iznenauje da
su t raume nakon mongolske invazije musl i mani ma stvo-
rile osjeaj nesigurnosti. Stranci vie nisu bili samo oni na
koje se gleda s podozrenjem; oni su mogli postati j ednako
opasni kao i mongolski osvajai.
Meut i m, nije sva ulema prihvatila zat varanj e "vrat a
idtihada". Ti j ekom cjelokupne islamske povijesti, za vri-
j eme svake vee politike krize - posebno tijekom razdo-
bl j a stranih presezanj a na islamski teritorij - pojavljivali
su se t akozvani reformatori ( muddedi d) koj i ma je bio cilj
da preobl i kuj u i obnove musl i mansku vj eru kako bi j oj
omoguili dal j nj e opst oj anj e u izmijenjenim drut veni m
okolnostima. Te su reforme bile vrlo sline j edna drugoj.
Sve su imale konzervat i vna obiljeja, budui da se nj i ma
nije nastojalo doi do nekih novih rj eenj a, nego se ilo za
tim da se ponovno uspostavi ideal pri j anj i h vremena.
No, u elji da vrate prvobitni islam Kurana i sune, refor-
misti su esto osporavali priznate vrj ednot e i zasade stvo-
rene tijekom srednjega vi j eka koje su s vremenom posta-
le svet i nj ama. Takoer su bili veoma sumnjiavi prema
svim stranim ut j ecaj i ma i tuinskim dodaci ma za koje su
smatrali da kvare istou islamske vjere. Takav tip refor-
mat ora uobliit e buduu muslimansku drut venu zajed-
nicu. Mnogi ljudi koje se danas naziva "muslimanskim
fundament al i st i ma" zapravo su suvremena preslika sre-
dnj ovj ekovni h muddedida.
Naj vei reformator islamskoga svijeta nakon mongol-
skih osvaj anj a bio je Ahmed ibn Tej mi j a (1263.-1328.),
alim, iz Damaska, koji je mnogo propatio u r ukama
Mongola. Ibn Tej mi j a bio je porijeklom iz stare obitelji
uleme koj a je pri padal a hanbelitskoj mezhebi. On je prije
svega teio j aanj u vrijednosti erijata, obznanivi pri-
mjerice da su Mongoli u stvari obini nevjernici i vjerski
otpadnici bez obzira na injenicu da su preli na islam, jer
su provodili mongolski vojni zakonik Jasu namj est o eri-
jata. Kao svaki pravi muslimanski reformator Tej mi j a je
proglasio nevj erodost oj ni ma sva islamska dostignua
nakon Proroka i raiduna poput ijizma, sufizma i falsafe.
Pa ipak, Tej mi j a nije bio samo kritiar postojeih dru-
tvenih prilika, nego je imao svoj izvorni program. Po
nj emu, je bilo nuno da se erijat obnovi na temelju t ada-
njih drutvenih prilika koje su vladale medu muslimani-
ma, ak i ako je to znailo odbaci vanj e veeg dijela fikha
razvijanog tijekom stoljea. Takoer je bilo potrebno da
pravni st runj aci koriste idtihad kako bi iznali zakon-
sko rjeenje koje je u duhu erijata, ak i kad je to vodilo
u ogrijeenje o t adanj e razumi j evanj e slova zakona. Ibn
Tej mi j a je t adanj i m vlastima zadavao velikih briga.
Nj egovo nast oj anj e da se muslimansko drut vo vrati
osnovnim zasadama Kur ana i sune, te njegovo poricanje
vanosti velikoga dijela bogate islamske duhovnosti i filo-
zofije bilo je istovremeno i reakcionarno i revolucionarno.
Ibn Tej mi j a je neprestano grdio konzervativnu ulemu
zbog njezinog pr i anj anj a uz svoje udbenike kao jedine
izvore istine. Meut i m, ni svj et ovne mameluke vlasti u
Siriji nije potedio svojih kritika; po nj emu su oni, svojim
vj erski m navadama krili islamski zakon. Naposl j et ku su
Ibn Tej mi j u zatvorili u t amni cu gdje je ubrzo i umro, da
bi se kasnije ispredala pria kako je u stvari umro od silne
tuge jer mu njegovi tamniari nisu doputali pisanje knji-
ga. No, puk u Damasku ga je volio, zbog toga to su obi-
ni ljudi uvidjeli da njegove reforme erijata i maj u libe-
ral an znaaj i da je on jedini u dubini due znao to narod
uistinu eli. Stoga je tijekom Tejmijinog pogreba dolo do
masovnog i skazi vanj a narodne podrke njegovim refor-
mama.
Promj ene mogu biti koliko uzbudljive, toliko i uznemi-
ruj ue. Provevi vei dio ivota u Tunisu, Abdul rahman
(Abd el-Rahman) ibn Hal dun (1332.-1406.) bio je na
podruj u Magreba svj edokom pr opadanj a jedne vl adaj u-
e dinastije za drugom. Uz to preivio je smrtonosni
pohod kuge koj a je usmrtila itave gradove i drutvene
zajednice u Sjevernoj Africi, kao i neprestane provale
nomadskih plemena iz Egipta, koj a su donosila strahovi-
ta r azar anj a i propast tradicionalnog berberskog drutve-
nog ustroja. Stoga se Ibn Hal dun preselio iz Tunisa u
panjolsku, u koj oj su krani vodili uspjenu reconqui-
stu muslimanskoga teritorija, zauzevi Cordobu 1236. g. i
Sevillu 1248. g. Sve to je preostalo od neko monoga
muslimanskoga kral j evst va Al-Andalus, bio je grad-dra-
va Granada, u koj oj je sredinom etrnaestoga stoljea
sagraena velianstvena palaa Al hambra. Naposljetku
e i ta posl j ednj a musl i manska enklava pasti u ruke
krana 1492. g. Islam se nalazio u vrlo ozbiljnoj krizi. Ibn
Hal dun je na to gledao ovako: "Kada se drut vene i ivo-
tne prilike na tako sveobuhvat an nain izmijene, ini se
kao da se itav svijet i sve to je stvoreno preinailo.
Stjee se doj am da je nastupilo novo st varanj e svijeta,
njegovo ponovno raanj e, da je svijet u stvari zadobio
sasvim novi oblik postojanja".
3
Ibn Hal dun je teio da razotkrije dubl j e uzroke tih
promj ena. On je bio vj eroj at no posljednji veliki panjol-
ski falasif; nj egova je naj vea zasluga to je uveo naela i
metode filozofskoga racionalizma u povijesnu znanost.
Do nj ega se mislilo da je povijest nedostojna ozbiljnijega
filozofskoga angamana, jer su predmet njezinoga prou-
avanj a bili svjetovni i prolazni dogaaji, a ne vjene
ontoloke istine. Meut i m, Ibn Hal dun je smat rao da
ispod promj enl j i vog t i j eka povijesnih dogaanj a drutve-
nom sudbinom upravl j aj u univerzalni zakoni. Doao je
do zakl j uka da u l j udi ma postoji snaan osjeaj grupne
solidarnosti (asibija) koj a im osigurava preivljavanje, a
ako su okolnosti povoljne omoguava im da druge ljude
podvrgnu svojoj vlasti. To znai da domi nant na drutve-
na skupi na (pleme, grad, drava - op. prev.) pokorava-
nj em drugih drutvenih skupi na dolazi do prijeko potreb-
nih sredstava za razvoj kulture i sloenog urbanog ivota.
No ukoliko se vl adaj ua klasa prepusti preraskonom
nainu ivota, t ada t akvo drut vo prelazi u stanje besplo-
dne samodopadnosti, gubi na krepkosti i snazi. Vladajui
se stali prestaje osvrtati na potrebe svojih podanika, nje-
govi pripadnici post aj u kivni jedni na druge, zapoinju
meusobni sukobi, a slijedom toga pri vreda poinje sta-
gnirati. Stoga druge plemenske ili nomadske skupine, koje
su na prvome stadiju asibije, lako podj ar ml j uj u t akvu
dravu, zapoinjui na t aj nain novi krug drut venoga
nadvl adavanj a i podvrgavanj a. Ibn Hal dun je u svom
remek-djelu Al-Maqaddimah (Predgovor: uvod u povijest)
primijenio svoju socioloku teoriju na islamsku povijest.
Ibn Hal dunova dj el a nisu samo pomno iitavali svi istak-
nutiji muslimanski graditelji carstava, ve su njegove
zamisli prouavali i zapadnj aki povjesniari devetnae-
stoga stoljea, koji su proglasili Ibn Hal duna osnivaem
znanstvenoga povijesnoga nauavanj a.
Ibn Hal dun je doivio propadanj e mongolskih drava
tijekom druge polovice etrnaestoga stoljea, to je u pot-
punosti potvrdilo njegove teorije. Mongoli su dosegli vrhu-
nac svoje asibije, postali su dekadentni, te je dolo vrijeme
da neka druga domi nant na drut vena skupina preuzme od
nj i h vlast. inilo se da novi osvajai nee doi iz sredinjih
podruj a islamskoga svijeta, nego iz njegovih rubnih
zemalja koje nisu potpale pod mongolsku vlast. Do tog je
vremena i Mameluko Carstvo u Egiptu i Siriji takoer
bilo u opadanj u. Dok su bili na vrhuncu, Mameluci su
stvorili duhovno monu i kulturno vrlo razvijenu drutve-
nu zajednicu. No, do petnaestoga stoljea Carstvo je
iscrpilo sva svoja izvorita, te je, kao i svaka druga agrar-
na dravna tvorevina, bilo osueno na propast.
Vladar koji je ponajvie odraavao duh vremena bio je
Turin Ti mur (1336.-1405.) iz udoline rijeke Sir Dari j a.
Odr ast ao je u agat aj evoj mongol skoj dravi u
Samarkandu, u oduevl j enj u za mongolske ideale. Zbog
njegove epavosti prozvan je Ti mur Lengom (Timur
Hromi), a na Zapadu je poznat i kao Tamerl an ili
Tamburl i n. Proglasivi sebe mongolskim pot omkom,
Ti mur je preuzeo vlast u raspadaj uem agat aj evom
Carst vu, i zapoeo iznova osvajati negdanj a mongolska
podruj a s t akvom brut al nom surovou koj a je bilo
r avna pr i j anj i m mongol ski m rui l aki m pohodi ma.
Meut i m, Ti mur nije samo ubijao i razarao. On je pri-
mjerice u svojoj prijestolnici Samarkandu podigao veli-
anstvene zgrade i blistavu carsku palau. Ti mur je
zapravo uspjeno ujedinio svoju e za vlau i l j ubav za
razaranj em sa svojom strastvenom naklonjenou islam-
skoj vjeri. Budui da je u svim svojim bi t kama bio bespri-
jekorno i sa svim arom posveen irenju islamske vjere,
ubrzo je postao narodni m j unakom. Ti murova je verzija
islama bila zadrta, gruba i nasilna, nije imala nikakvih
poveznica s konzervativnom pobonou uleme ili sufij-
skim naukom l j ubavi . On j e sebe smat r ao oruem
Alahovog gnj eva koji je poslan da kazni muslimanske
emire zbog nj i hovi h bezboni h vj erski h navada.
Ti murova je glavna preokupaci j a bila da uspostavi red i
iskorijeni opu iskvarenost u muslimanskome drut vu.
Iako su se Timurovi podanici neizmjerno bojali njegove
okrutnosti, oni su ipak cijenili njegovu vrstu vladalaku
ruku koj a je omoguila prest anak dal j nj eg raspada islam-
ske zajednice. Poput negdanj i h mongolskih osvajaa,
Ti mur se inio nezaustavljivim u svojem pohodu, pa je
izgledalo kao da e uistinu naposljetku osvojiti itav svi-
j et . Do 1387. g. podvr gnuo je svoj oj vlasti I r an i
Mezopot ami j u. 1395. g. osvojio je dravu Zlatne Horde u
Rusiji, a 1398. g. upao je u Indi j u, u kojoj je, nakon to je
opustoio Delhi pogubio tisue hinduskih ratnih zaroblje-
nika. Dvi j e godine kasnije, osvojio je Anatoliju, poharao
Damask, te izvrio stravian pokolj u Bagdadu. Konano
1404. g. odvaio se napasti Kinu, ali je slijedee godine
tijekom vojnoga pohoda ubijen.
Ni j edan od Ti murovi h nasl j edni ka nije uspio odrati
njegovo carstvo. Osvaj anj e svijeta i dalje je bio neostva-
rivi san. Pa ipak, sve vea upot reba vatrenoga oruj a tije-
kom petnaestoga stoljea omoguila je novim musliman-
skim vl adari ma osnivanje monih i dugot raj ni h carstava
kraj em petnaestoga i poetkom esnaestoga stoljea, koji-
ma se nastojalo sjediniti ideju "mongolizma" s islamskom
religijom. Ta su nova carstva nastala na podruj u Indije,
Azerbaj dana i Anatolije.
Delhijski Sultanat osnovan je tijekom trinaestoga sto-
ljea, a ve poetkom etrnaestoga se islam uvrstio u doli-
ni rijeke Ganges sve do Bengala. Veina Hi ndusa prihva-
tila je islamsko gospodstvo, osim nekolicine hinduskih
Raj put a (Radputa), pri padni ka vladajue indijske klase,
koji su se povukli u planinska podruj a ne pruivi nika-
kav otpor zavojevaima. Takav rasplet dogaaj a u Indiji
zapravo i ne iznenauje. Naime, kastinski je sustav suzio
vrenje politike vlasti na ogranieni broj obitelji, te uko-
liko bi dolo do propasti loze pojedine vladalake kue,
Hindusi su bili voljni prihvatiti na njihovome mj est u sva-
koga koji je mogao osigurati dal j nj u provedbu kastinskih
propisa. Kao stranci muslimani se nisu morali pridravati
tih propisa. Osim toga, budui da su imali vrlo razvijenu
svijest o jednakopravnosti svih naroda, oni nikad i ne bi
prihvatili takav diskriminatorski sustav. Meut i m, musli-
mani su ostali manj i nom u Indiji. Tek je manj i broj pri-
padni ka niih klasa i trgovaca, ukljuivi i neke od "nei-
stih", preao na islam, esto zbog toga to su potpali pod
ut j ecaj sufijskih duhovnih uitelja (pir). Veina stanovni-
tva Indije naposljetku je ostala odana svojoj hinduisti-
koj, budistikoj ili dinistikoj tradiciji. K tomu, nije isti-
na, kako se esto navodi, da su muslimani unitili budizam
u Indiji. Postoji samo j edan zabiljeeni sluaj musliman-
skoga napada na neki budistiki samostan, a nema nika-
kvih povijesnih dokaza koj i ma bi se potkrijepilo musli-
mansko sustavno ubi j anj e budista ili ruenje njihovih hra-
mova. Do godine 1330. vei dio indijskoga potkontinenta
potpao je pod vlast Delhijskoga Sultanata, ali je neznala-
ka vladavina nekih sultana prouzroila pobune meu
muslimanskim emirima, pa je bilo oigledno da tako pro-
stranim sultanatom ne moe upravljati samo j edan vladar.
I kao to je bilo uobiajeno, sredinja se vlast raspala, te su
emiri uz pomo uleme osnovali svoje vlastite drave. Sve
do pojave baruta, Delhijski je Sultanat bio samo j edna
izmeu mnogih sila u muslimanskoj Indiji.
U rubni m podruj i ma mongolskih drava, gazi ratnici
upravljali su svojim vlastitim emiratima, priznavajui
mongolske vlastodrce svojim gospodarima. Te su gazi
dravice najee bile vrlo religiozne, s j akom naklonou
sufizmu. Pripadnici tarikata osnovanih na podruj i ma
Azerbaj dana i Anatolije usvojili su nauavanj a nekih
iracionalnijih oblika sufizma koji su bili bliski revolucio-
narnoj etici negdanjeg iata. Svojim vj erovanj em da je
Ali ut j el ovl j enj e boanskoga, te da njihovi umrli emiri
postiu "nestanak" poput Mahdi j a koji e se vratiti na
kr aj u vremena da uspostavi doba pravednosti, oni su
nanovo oivjeli "ekstremistiku" ideologiju guluva kojom
su bili nadahnut i prvotni ijiti. Primjerice, dervii bekta-
ije u Anatoliji imali su iroku podrku puka, jer su pro-
povijedali predstojei dolazak novoga poretka koji e
otplaviti stare religijske norme. Slinoga su prevratniko-
ga raspoloenja bili i safavije u Azerbaj danu, koji su na
poetku bili sunitski opredijeljeni, ali su do petnaestoga
stoljea preuzeli ideje guluva, proglasivi se pri padni ci ma
duodecimalnog ijizma. Oni su tvrdili da je nj i hov voa
pot omak sedmoga i mama, te da je stoga on jedini legitim-
ni voa ume. Poetkom esnaestoga stoljea nj i hov veliki
pir Ismail, koji je vj erovao da je on sam rei nkarnaci j a
skrivenoga imama, osnovao je ijitsko carstvo u Iranu.
Nakon propast i mongol ski h dr ava na podr uj u
Anatolije niknule su male nezavisne gazi drave koje su
jo od kr aj a t ri naest oga stoljea osl abl j el omu
Bizantskome Carst vu neprestano preotimale njegove gra-
dove i naselja. U j ednoj od nj i h vlast su imali Osmanlije,
koji su postali veoma moni tijekom prvih desetljea etr-
naestoga stoljea. Osmanlije su 1326. g. osvojili Bursu,
koj a je postala nj i hovom prijestolnicom; 1329. g. zauzeli
su Iznik, a do 1372. g. preoteli su Bizantu gotovo cijelo
njegovo podruje. Nakon toga premjestili su svoj glavni
grad u Edi rnu (Hadrijanopol), a bizantskoga su cara pro-
glasili svojim vazalom. Vrtoglavomu usponu Osmanl i j a
ponajvie je pridonijela i zvj ebana pj eadi j a sastavljena
od ratnih robova i zarobljenika, poznatih i kao j anj i ari
(jeni-eri - nova vojska). Osmanski sultan Mur at I. (1360-
89.) postao je naj moni j i m vl adarom u zapadni m dijelo-
vi ma muslimanskoga svijeta, te je nakon 1372. g. bio spre-
man za silovit prodor na Balkan. Nj egov glavni cilj bilo je
pokoravanj e nezavisnih kral j evst ava Bugarske i Srbije,
koje su bile dvije naj j ae sile na Bal kanu. 1389. g.,
Osmanlije su nanijeli poraz srpskoj vojsci na Kosovom
Polju u sredinjoj Srbiji. U toj su bici obje strane izgubile
svoje vode; Mur at je ubijen u borbama, a princ Lazar
Hrebel j anovi je zarobljen i pogubljen. Poraz na Kosovu
oznaio je kr aj srpske nezavisnosti. Jo i danas, srpski
narod, i spunj en mrnj om prema svemu islamskome, slavi
Lazara kao svog nacionalnog j unaka i muenika. Nakon
Kosova nastavilo se napredovanj e Osmanlija, to su poz-
dravili mnogi podanici Bizantskoga Carstva. Naime, stari
se Bizant raspadao, a Osmanl i j e su donijele stabilan dru-
tveni poredak i privredni procvat. Stoga je islam postao
veoma privlaan velikome dijelu bizantskoga stanovni-
tva. Meutim, Ti mur Leng je Osmanl i j ama nanio teak
poraz kod Angore (Ankare - op. prev.) 1402. g., ime su na
krae vrijeme zaust avl j ena osmanska osvaj anj a. Pa ipak,
nakon Ti murove smrti Osmanl i j e su obnovili svoje snage,
pa je ve 1453. g. Mehmed II. (1451.-1481.) osvojio
Konstantinopolis rabei novo vat reno oruje.
Stoljeima je Bizantsko Carst vo koje su muslimani
prozvali "Rum" (Rim), odbijalo islamsku naj ezdu. Kalifi
su j edan za drugim morali priznavati poraz. No, sada je
Mehmed "Osvaj a" i spuni o stari musl i manski san.
Muslimani su bili na pragu novoga doba. Uspjeli su pre-
ivjeti mongolsku poast i iznali nove snage koje e omo-
guiti dal j nj i razvoj islama. Kraj em petnaestoga stoljea
islamski je blok postao naj veom silom u svijetu. Islam je
prodro u istonu Europu, u euroazijske stepe, a zahval j u-
jui muslimanskim trgovcima, islam je dopro i u podruj a
Afrike j uno od Saharske pustinje. Ve u trinaestome sto-
ljeu, muslimani su trgovali diljem obala junih mora
Istone Afrike, june Arabije, te zapadne obale Indijskoga
potkontinenta. Muslimanski su trgovci, od kojih je zapra-
vo svaki bio misionar svoje vjere, poeli naseljavati
Maleziju u vrijeme kada je na tim podruj i ma budi zam
bio ve na izdisaju. Ubrzo su postigli goleme uspjehe.
Nakon poslovnih ljudi, u Maleziju su doli sufijski propo-
vjednici pa je tijekom etrnaestoga i petnaestoga stoljea
Malezija bila veinom muslimanska. inilo se da cijeli
svijet postaje islamski: ak i oni koji nisu ivjeli pod
muslimanskom vlau ubrzo su spoznali da muslimani
upravl j aj u svim vanijim pomorskim putevima, i da,
napuste li svoju domovinu, mor aj u biti spremni na sukob
s islamskim svijetom. ak ni veliki europski pomorci u
razdoblju velikih geografskih otkria tijekom posljednje-
ga desetljea petnaestoga i prve polovice esnaestoga sto-
ljea, nisu uspjeli ukloniti muslimane s morskih pravaca.
Islam se inio nepobjedivim, a muslimani su bili spremni
za osnutak novih carstava, koj a e postati naj moni j i m i
naj moderni j i m dravnim t vorevi nama t adanj ega svijeta.
IV. POBJEDONOSNI ISLAM
Carski islam (1500.-1700.)
Otkrie barut a i sve vee koritenje vatrenog oruja
omoguili su razvoj vojne tehnologije koja je vladarima
pruila jo veu mo nad podanicima. Od t ada su oni uin-
kovitije upravljali svojim glomaznim carstvima, budui da
je vojni napredak omoguio i razvoj djelotvornije admini-
stracije. Vojna drava, koja je bila model islamske politike
jo od vremena opadanj a abasidske moi, napokon se
mogla ostvariti u svom punom opsegu. U Europi su mona-
rsi takoer zapoeli s izgradnjom velikih centraliziranih
drava i apsolutnih monarhi j a s vrlo moderniziranom
upravljakom mainerijom. Tri su velika islamska carstva
stvorena kraj em petnaestoga i poetkom esnaestoga sto-
ljea: Safavidsko Carstvo u Iranu, Mogulsko Carstvo u
Indiji, te Osmansko Carstvo u Anatoliji, Siriji, Sjevernoj
Africi i Arabiji. Uz njih pojavile su se i druge mone dra-
vne tvorevine u islamskome svijetu. U udolini rijeka Sir
Darija-Oks u Uzbekistanu osnovana je velika musliman-
ska drava, a u Maroku je nastala znaaj na dravna tvore-
vina ijitskog smjera. ak su i na dalekom Malezijskom
arhipelagu muslimani ve do esnaestoga stoljea preuzeli
svu vlast, mada su u to vrijeme na tim podrujima morali
voditi neprestane borbe za trgovaki i vojni presti sa
Kinezima, Japancima, Hi ndusi ma i budistima.
Stoga je to razdoblje svjetske povijesti oznaavalo tri-
jumf islama. Pa ipak, inilo se da su sva tri carst va uspo-
stavom apsolutnih monarhi j a napustila islamsku tradiciju
j ednakopravnost i . U tim se carstvima razvio sofisticirani
ustroj upr avl j anj a koji je gotovo svaki vid j avnoga ivota
vodio s nevienom sustavnom i birokratskom precizno-
u. Ona su sva bila pod uplivom mongolskoga ideala
st var anj a vojnike drave, s time da se u nj i ma doputalo
civilno upl i t anj e u carsku politiku jer su vladalake dina-
stije tih carstava eljele osvojiti to veu podrku u naro-
du. Meut i m, islamska carstva toga doba razlikovala su
se od pri j anj e abasidske drave u j ednom bitnom pogle-
du. Abasidski kalifi i nj i hov dvor nisu predstavljali istin-
ske islamske politike ustanove; nisu bili podvrgnut i
zakoni ma erijata, a imali su svoju vlastitu svj et ovnu
etiku. Nova su pak carstva bila strogo islamski usmjere-
na, jer su sami njihovi vladari poticali t akvu politiku. U
Safavidskom Iranu ijizam je postao dravnom religijom;
falsafa i sufizam imali su prevladavajui ut j ecaj u mogul-
skoj politici; doim je Osmansko Carst vo u potpunosti
bilo ureeno na naelima erijata.
Ipak, neke pri j anj e potekoe koje su obiljeavale vla-
davinu kalifata bile su i dal j e prisutne. Nai me, bez obzira
na pobonost tih apsolutnih monarha, ostaje injenica da
je t akva vrst a autokracije bila di j amet ral no suprot na
duhu Kurana. Veina je naroda i dalje ivjela u bijedi
trpei nepravde karakteristine za agrarna drut va. Osim
toga, u tim su se carst vi ma iznjedrili neki sasvim novi
drutveni problemi. Kao prvo, Mogulska Indi j a i Anato-
lija, srce Osmanskoga Carstva, bila su podruj a u koj i ma
su muslimani bili pridolice. Oni su u tim zeml j ama mora-
li raunat i na veinsku populaciju nemuslimanskih poda-
nika. Kao drugo, osnutkom ijitskoga carstva u Iranu
zapoeti su novi i presudni sukobi izmeu sunita i ijita,
koji su t amonj i islamski svijet odveli u do t ada nevienu
nesnoljivost i agresivno sektatvo. Zani ml j i vo je da je u
Europi u isto vrijeme buknuo alostan sukob izmeu
katolikih i protestantskih krana. Kao tree, nad islam-
skim svijetom nadvila se opasnost iz Europe, koju su do
t ada muslimani smatrali zaostalom i od malog znaenj a
za nj i hove interese. U Europi se stvarao novi tip civiliza-
cije, slobodan od spona agrarnoga drut va, koji e tamo-
nj i m narodi ma omoguiti skori presti nad islamskim
svijetom, te njegovo pokoravanj e. Nova je Eur opa pola-
ko poela pokazivati svoju snagu, ali sve do druge polovi-
ce osamnaestoga stoljea ona ipak nije predstavljala neku
veu pri j et nj u. Ti j ekom esnaestoga stoljea muslimani
su ponekad ak imali i koristi od europskoga teritorijal-
nog irenja. Primjerice, kada su Rusi izvrili invaziju na
muslimanski Kazan i Ast rahan (1552.-56.), te na tim pro-
storima uspostavili kranstvo, muslimani su otvorili
nove trgovake putove sa sjevernom Europom. No u
konanici, europska nova geografska otkria i osvaj anj a
nisu imala nekog bitnijeg ut j ecaj a na islamski svijet.
Naime, Iberijski su pomorci nakon otkria Amerike 1492.
g. otvorili nove svjetske pomorske pravce, ime su pri-
mjerice omoguili portugalskim trgovcima veu pomor-
sku pokretljivost. Ti j ekom druge polovice esnaestoga
stoljea, nastojali su unititi musl i manske trgovake
pomorske puteve u Juni m mori ma pokret anj em novog
kriarskog pohoda u Crvenom moru. Meut i m, premda
su portugalski trgovaki uspjesi bili od velike vanosti na
Zapadu, oni nisu ozbiljnije omeli muslimane da i dalje
neometano i zgrauj u svoje mone dravne tvorevine.
Posebno je povijesno zanimljiv safavidski spektakularni
uspjeh uspost avl j anj a ijitskog carstva u Iranu, pri emu
su suniti pretrpjeli teak udarac. Po prvi put a u islamskoj
povijesti, osnovana je postojana, snana i dugot raj na
ijitska drava u srcu islamskoga svijeta.
Safavidsko Carstvo
Safavidski sufijski red u Azerbajdanu, koji se preobra-
tio na duodecimalni ijizam, ve je dulje vremena pokretao
gazi napade na krane u Gruziji i na Kavkazu. Osim toga,
pripadnici toga reda bili su u stalnim sukobima s emirima
Mezopotamije i zapadnog Irana. esnaestogodinji Ismail
postao je 1500. g., pirom reda i zakleo se da e osvetiti svoga
oca koji je umro u zarobljenitvu emira. Ismail je zapoeo
svoj vojni pohod 1501. g. osvaj anj em Tabriza, a tijekom
slijedee dekade uspio je pokoriti ostatak Irana. Nakon to
je uvrstio svoju vladavinu u Iranu, Ismail je proglasio
duodecimalni ijizam slubenom dravnom religijom.
Taj je dogaaj oznaio novu stranicu islamske povije-
sti. Sve do t ada veina ijita bili su Arapi. Dodue, ijiti su
bili veina na podruj u Horasana, a u Iranu su postojala
ijitska vj erska sredita poput gradova Raj , Kashan i
Kum (vojnika utvrda), ali je naj vei dio Iranaca ipak bio
sunitski opredijeljen. Ismail je stoga namj eravao iskorije-
niti sunizam u Iranu: sufijski su tarikati bili zabranj eni , a
ulema je poubi j ana ili prot j erana iz zemlje. Dunosnicima
carske administracije naloeno je j avno prokl i nj anj e pr va
tri raiduna koja su "uzurpi ral a" vlast jedinome pravome
Prorokovu nasljedniku Aliju. Ni j edan do t ada ijitski vla-
dar nije otiao tako daleko u svom radikalizmu. Meut i m,
t akvo to je bilo mogue jer je otkrie i sve vea uporaba
vat renoga oruj a dal a moan pot i caj uspost avl j anj u
novih religijskih carstava. Ti j ekom posljednjih dvije sto-
tine godina postojao je det ant izmeu ijita i sunita.
Stoljeima su primjerice duodecimiti bili ezoterijska,
mistina sekta koj a se drala podalje od politike zato to
su smatrali da ni j edna vlast nije zakonita u odsustvu skri-
venoga i mama. Kako uope moe postojati neto poput
"ijitske drave"? Na put u st var anj a monog ijitskog car-
stva ah Ismail se nije dao time smesti. Ismail je u stvari
bio slabo upuen u naela duodecimitske ortodoksije, pa
je dozvoljavao iskljuivo ekstremistiku ideologiju ijit-
skog guluva novih tarikata koji su vjerovali u skori dola-
zak utopijskog mesijanskog doba. Isamil je ak svoje
sljedbenike uvjerio da je on zapravo skriveni i mam koji se
vratio kako bi vodio bitke na kr aj u vremena. Osim toga,
nj egov dihad protiv sunitskog islama nije okonan u
Iranu. Izgnao je 1510. g. sunitske Uzbeke s podruj a
Horasana, i prot j erao ih u kraj eve sjeverno od rijeke Oks;
takoer je napao sunitske Osmanlije, ali ga je sultan
Selim I. porazio u bici kod al di rana 1514. g. Nj egova
nast oj anj a da slomi i zvanj ska sunitska carstva propala
su, ali je zato njegova unut r anj a politika doivjela velik
uspj eh. Ve kr aj em sedamnaest oga st ol j ea vei na
Iranaca prihvatila je ijizam, to se nije promijenilo sve
do danas.
Mada je drava aha Ismaila bila pot puno vojniki
ustrojena, dravnom su administracijom upravljali uglav-
nom civili. Poput negdanjih sasanidskih ili abasidskih
monarha, ah je dobio vladarsku titulu "Boanske sjene na
zemlji", iako je zapravo zakonitost safavidske vladavine
bila utemeljena na Ismailovom pozivanju na imamsko
nasljee. Safavidima ipak nije trebalo dugo da shvate
kako im nj i hova ekstremistika ideologija, koj a je podjari-
vala njihov revolucionarni zanos dok su bili u oporbi, nije
vie tako korisna nakon to su postali vl adari ma Irana.
ah Abas I. (1588.-1629.) proistio je svoje inovnitvo od
ekstremnijih nazora poput guluva, doveo je arapsku ijit-
sku ulemu izvana s ciljem irenja ortodoksnijih oblika
duodecimalnog ijizma u narodu, te osnovao medrese
nami j enj ene za nauavanj e nove ideologije, daj ui izdanu
novanu potporu novopridoloj ulemi. Tijekom Abasove
vladavine, Safavidsko Carstvo dostiglo je vrhunac. Abas
je izvojevao velike vojne pobjede i proirio svoje carstvo
naut rb Osmanlija. K tomu, nj egova je prijestolnica
Isfahan doivjela kulturnu renesansu koja je, poput tali-
j anske renesanse u Europi, bila nadahnut a lokalnom
poganskom tradicijom; u sluaju Irana to je znailo pre-
dislamsku perzijsku kulturu. To su razdoblje obiljeili
likovni umjetnici poput Bi hzada (umro 1535. g.), te Rize-i
Abari j a (umro 1635. g.), koji su slikali sanjarske minijatu-
re svijetlim bojama. Isfahan je postao velianstvenim gra-
dom u kojem su se nalazili prekrasni parkovi, palae, te
impozantne damije i medrese na prostranim trgovima.
Doseljena se pak ijitska ulema nala u sasvim novom
poloaju. Ona ni kada do t ada nije imala svoje vlastite
medrese, pa je primjerice bila prisiljena poduavati i vodi-
ti disputacije u pri vat ni m domovi ma. Nj u se oduvijek u
naelu dralo podalje od ust anova vlasti, no sada je bila
pozvana da preuzmu nadzor nad obrazovnim i zakonskim
sustavom Irana, te nad religijskim ustrojem drave. Osim
toga, ah j oj je osigurao izdane darove i subvencije koje
su j oj omoguile financijsku neovisnost. Nj oj je bilo jasno
da ne smije propustiti t akvu jedinstvenu priliku kojom j oj
se prualo slobodno promi canj e njezine vjere, ali je isto
t ako zadrala veliki oprez glede dravnih vlasti i odbila
sve ponude da preuzmu vanije dravnike poloaje, te
radije prihvati status podanika. Ipak je njezin poloaj u
drut vu bio vrlo moan. Prema duodecimitskom vjer-
skom nauavanj u ulema i ahovi su jedini zakoniti pred-
stavnici skrivenoga i mama. No usprkos sve veem utjeca-
ju uleme u carstvu Safavidi su ju bili u st anj u drati na
uzdi; ulema e naime svoj drut veni poloaj u potpunosti
uvrstiti tek onda kad itav iranski narod bude preao na
ijitski islam. Uza sve to, nj ezi na je sve vea mo u dra-
vi znaila i sve vee potiskivanje nekih fascinantnijih
vi dova duodecimizma. Umj est o da je i dalje teila pro-
dubl j enj u svojih mistinih iskustava ulema je poela
svoj u vj er u t umai t i na dal eko prozai ni j i nai n.
Muhamed Bakir Medlisi (umro 1700. g.) postao je vrlo
ut j ecaj ni m alimom svoga vremena, koji je u ijizam uveo
elemente vjerske zatucanosti i nesnoljivosti. Nast oj ao je
zatomiti uenj a falsafe i misticizam (i rf an) u Isfahanu, i
nemilosrdno progoniti preostale sufije. Osim toga uporno
je isticao da se ulema t reba iskljuivo usredotoivati na
fikh. Medlisi je uveo u iranski ijizam nepovj erenj e u
misticizam i filozofiju, to je ostalo sve do danas obilje-
j em vj ere u Iranu.
Kao zamj enu za negdanj e sufijske vjerske obrede,
poput zaj edni kog zikra ili kul t a sufi j ski h svet aca,
Medlisi je popularizirao masovne procesije al ovanj a i
opl aki vanj a u ast Huseina, mueni ka iz Kerbele, kako bi
poduio narod ijitskoj pobonosti i njezinim vrednota-
ma. Tu su u tanine razraene procesije, pj evane su vrlo
emotivne tualjke, dok narod j adi kuj e i glasno narie. Ti
su obiaji postali glavnim iranskim zakonom. Medlisi je
do u tanine razradio nj i hov duhovni i materijalni vidik,
pa su stoga ti vjerski obredi postali stupom iranske reli-
gijske tradicije. Jo i danas se u Iranu tijekom tih procesi-
ja recitiraju alopojke i pjesme tunoga sadraj a, a narod
u st anj u visoke emocionalne uzbuenosti neprest ano
naglas j adi kuj e i narie za Huseinom. Ti j ekom osamnae-
stoga stoljea, obred je obogaen t akozvani m pasionskim
igrama (ta' zije). To su dramski komadi u koj i ma se prika-
zuje t ragedi j a u Kerbeli, tijekom kojih gledatelji nisu
pasivni, dogaaj e na sceni emocionalno prate ri danj em i
l upanj em u prsa, kako bi se svojom tugom to vie pribli-
ili pat nj i i mama Huseina. Cj el okupan ritual osmiljen
kao oduak za nagomilana uvst va u narodu. Nar od svo-
jim j aukanj em, udar anj em akama u elo i nekontrolira-
nim pl akanj em zapravo u sebi pobuuj e udnj u za prav-
dom koj a je bitni imbenik ijitske pobonosti, pita se
zato dobri stalno pate, a zli gotovo uvijek pobj euj u.
Oigledno je da ti obredi u sebi nose revolucionarni poten-
cijal koji su Medlisi, a kasnije i svi perzijski ahovi, vrlo
uspjeno potiskivali. Lj ude se uilo da sav svoj bijes
usmj ere na sunitski islam, ime ih se odvraalo od pro-
svj edovanj a protiv tiranije koj a je vladala u nj i hovu
okruenj u. Osim toga, iranska je vrhuka uspjela uvjeriti
narod da Husei na vidi kao svoga zatitnika koji e im osi-
gurati pristup u raj , a ne kao onoga koji e ih povesti u boj
protiv nepravde. Ritualom se onemoguavala bilo kakva
pobuna u narodu, sluio je uspost avl j anj u statusa quo u
drut vu, nj i me se prisililo ljude na pokornost monicima i
na gledanje svojih vlastitih interesa. Tek u iranskoj revo-
luciji 1978.-79. t aj je kult ponovno postao politikim oru-
em pomou kojega su potlaeni mogli jasno izraziti svoje
ogorenje protiv iskvarenih vlasti.
Ipak je ulema veim dijelom ostala vj erna pri j anj oj
ijitskoj tradiciji, pa e ideje ondanjih vjerskih uenj aka
nadahnj i vat i sve do danas mnoge islamske reformatore i
revolucionare, ne samo u Iranu ve diljem muslimanskoga
svijeta. Mir Damad (umro 1631. g.) i njegov uenik Mul a
Sadr (umro 1640. g.) osnovali su kolu mistine filozofije u
Isfahanu, koju je Medlisi svim silama opstruirao. Oni su
nastavili Suhraverdijevu tradiciju povezivanja filozofije s
mistinom duhovnou, poduavaj ui svoje uenike u
mistinim disciplinama koj i ma se omoguavao spoznajni
doivljaj alem al-misala i duhovnoga svijeta. Obadvoj i ca
su isticala da filozof mora biti racionalan znanstvenik
poput Aristotela, ali da istovremeno mora njegovati svoju
mat ovnu intuiciju kako bi se pribliio istinskoj stvarnosti.
Mir Damad i Mul a Sadr takoer su se ogoreno protivili
nesnoljivosti t adanj e uleme, ije su stavove smatrali izo-
paenj em religije. Istina se ne moe nametnuti silom, a
svaki je intlelektualni konformizam nespojiv sa istinskom
vjerom. Mul a Sadr je ustvrdio da je svaka politika refor-
ma neodvojiva od duhovnosti. U svojem remek-djelu Al-
Afsan al-Arbaah (etiri putovanja Duha) Mul a Sadr je
opisao duhovne vjebe koje svaki voa mora svladati
kako bi uope mogao zapoeti s preinaivanjem ovoze-
maljskog svijeta. Voa se mora odrei svog ega kako bi
zaprimio boansko prosvijetljenje i mistino zahvaanj e
Boga. To je put koji e mu omoguiti istovjetne duhovne
uvide kakve posj eduj u ijitski imami, premda i ne na istoj
duhovnoj razini. Ajatolah Homeini bio je pod snanim
ut j ecaj em Mul a Sadrinih uenja, pa je stoga u svom
posljednjem obraanj u iranskome narodu, prije svoje
smrti, istaknuo nunost dal j nj eg nauavanj a i prakticira-
nj a irfana, jer ne moe biti istinske islamske revolucije bez
popratne duhovne reformacije.
Mul u Sadra posebice je uznemiravala j edna pot puno
nova ideja koj a je sve vie prevladavala u iranskoj ulemi
i koj a e sve do danas imati sudbonosan ut j ecaj na dru-
tvena zbi vanj a u Iranu. Nai me, pripadnici j edne vjerski
obrazovanije ijitske skupine u Iranu, koji su se prozvali
usulima, smatrali su da obini muslimanski vjernici nisu
dostatno kvalificirani za t umaenj e vjerskih naela (usul)
po svom nahoenj u. Po nj i ma je narod obvezan slijediti
nekoga uenijeg alima i njegovo zakonito vj ersko vodstvo
zato to je ulema j edi na legitimna predstavnica skriveno-
ga i mama na zemlji. ijitska ulema nije poput sunitske
prihvatila zat varanj e "vrat a idtihada". U stvari, usuli su
vodee pravnike nazivali mudtehidima, to jest onima
koji su zasluili pravo da pr i mj enj uj u "osobno rasuiva-
nj e" prilikom sustavnog izlaganja islamskog zakonodav-
stva. Oni su izmeu ostaloga nauavali da se ak i ah
mora pokoravati fetvama onoga mudtehida koga je oda-
brao za svog mentora, budui da je mudtehidova pravna
strunost omoguavala vl adaru donoenje ispravnih odlu-
ka. Sve do kr aj a sedamnaestoga stoljea usuli nisu imali
neku veu podrku u narodu. No, kako je Safavidsko
Carst vo sve vie propadalo, nj i hov je poloaj u drut vu
sve vie jaao. Stoga se uskoro pokazalo da je od neopho-
dne vanosti uspost avl j anj e snanoga zakonodavst va
koje e nadomjestiti slabosti drave.
Do toga vremena, ne mogavi vie ispuniti nune uvj e-
te za odranj e svojih potreba, Carst vo je doivjelo sudbi-
nu sviju prethodnih drut ava zasnovanih na agrarnoj pri-
vredi. Trgovina je propadal a, pri vredna je situacija bila
sve tea, a svi su kasniji ahovi bili uglavnom vrlo nespo-
sobni vladari. Primjerice, kada su afganska plemena
napal a safavidsku prijestolnicu Isfahan 1722. g., grad se
sramotno brzo predao. Jedan od safavidskih prineva
izbjegao je pokolju, te je uz pomo vrlo vjetog, ali nemi-
losrdnog vojskovoe Nadi r-kana, uspio istjerati napada-
e. Meut i m, Nadi r-kan je nakon te sj aj ne pobjede ubrzo
dao pogubiti sve preostale ut j ecaj ni j e Safavide, te se pro-
glasio ahom. Ti j ekom slijedeih dvadeset godina, njego-
vi su stalni vojni uspjesi omoguili napredak i cjelovitost
iranske drave. Naposl j et ku je i t aj okrutni, surovi ovjek
ubijen 1748. g. U to doba, dva su kl j una dogaaj a otvo-
rila iranskoj ulemi put ka moi kakvoj muslimanski svijet
jo nije svjedoio. Prvi je dogaaj obiljeen opim iselja-
vanj em vodeih iranskih uenj aka, odnosno uleme u svete
ijitske gradove Nadaf (posveen Aliju) i Kerbela (posve-
en Huseinu), budui da je Nadi r-kan uzaludno nastojao
obnoviti negdanji pri mat sunitskoga islama u Iranu.
Isprva se inilo da e ijizam u Iranu doivjeti nepovrat nu
kat ast rofu, ali je ulema u Nadaf u i Kerbeli osnovala baze
iz kojih je daval a uput e i naredbe svojim vjernicima.
Osim toga, poto su se ti gradovi nalazili na podruj u
t adanj eg Osmanskog Carstva, ijitski su vjerski vode bili
izvan dohvat a aktualnih vlasti u Iranu. Drugi se dogaaj
zbio tijekom mranoga razdobl j a meuvl aa nakon smrti
Nadi r-kana, kada je ulema stekla veliku mo iskoristivi
pot puno bezvlae na podruj i ma biveg Safavidskog
Carst va. Nai me, u Iranu sredinje vlasti nije bilo sve do
poj ave Ake Muhameda i z pl emena t ur komanski h
Kadara, koji je, osnovavi kadarsku dinastiju, stekao
gospodstvo nad Perzijom. Tako su te dvije povijesne okol-
nosti usulima omoguile zadobi vanj e velikih dravnikih
ovlasti. Kasniji e tijek dogaaj a pokazati da je ulema
daleko lake nego bilo koji ah postizala naklonost i
poslunost iranskoga naroda.
Mogulsko Carstvo
Drut vena previ ranj a uzrokovana Ismailovim ijit-
skim dihadom protiv sunita bila su djelomino odgovor-
na za st varanj e novog muslimanskog carstva u Indiji.
Nj egov osniva Babur (umro 1530. g.), inae Ismailov
saveznik, izbjegao je tijekom rat a izmeu Safavida i
Uzbeka u afganistanski grad Kabul, gdje je preuzeo
nadzor nad ostacima negdanje Ti mur Lengove drave. U
krat kome roku uspio je stvoriti monu dravnu tvorevinu
u sjevernoj Indiji, koj a je bila ustrojena po uzoru na
Ti murovo mongolsko carstvo. Nj egova drava nije potra-
jala, budui da su od njegove smrti pa sve do polovice
esnaestoga stoljea izbijali stalni sukobi medu afganskim
emirima. Naj sposobni j i Baburov nasljednik Humaj un
ipak je 1555. g. suzbio sve nemire i uvrstio svoju vlast, te
je, bez obzira na njegovu preranu smrt, "Mongolsko"
("Mogulsko") Carstvo ouvano, a mo njegovih vl adara
ostala nedi rnut a. Huma j una je naslijedio nj egov sin
Akbar (1542.-1605.) nakon to je postao punol j et an 1560.
g. Akbar je u potpunosti utvrdio integritet mogulske dra-
ve u Indi j i i postao neosporni m vl adar om carst va.
Sauvao je stari mongolski obiaj da sredinja vlast dj e-
luje poput vojne jedinice pod neposrednim zapovjedni-
tvom kana ili sultana. Nj egova se drava, oslonjena na
vrlo djelotvornu inovniku administraciju i potpomo-
gnut a vatrenim orujem, zapoela iriti na raun drugih
musl i manski h vl adara. Ubrzo su glomazna podruj a
Hi ndust ana, Punj aba, Mal ve i Dekana postala sastavnim
dijelovima Mogulskog Carstva.
Meut i m, za razliku od Ismaila, Akbar nije tlaio i
proganj ao svoje podanike, niti je poduzimao nasilna preo-
brai vanj a pokorenih naroda na svoju vj eru. Da j e tako
inio, njegovo carstvo ne bi opstalo.
Naime, muslimani su bili manj i na u zemlji u kojoj
ni kada ni j edna vlast nije pokuavala namet nut i religijsko
j ednouml j e. Svaka hi nduska kasta imala je svoje vlastite
vjerske obiaje, doim su ostale religijske sljedbe, poput
budista, jakobita, idova, dinista, krana, zoroastrija-
naca, sunitskih musl i mana i ismailita, imali punu vj ersku
slobodu. Ti j ekom etrnaestoga i petnaestoga stoljea
Hindusi iz svih kasta, ak i neki muslimani, ujedinili su
svoje snage kako bi uspostavili j ednu vrstu duhovnog i
kontemplativnog monoteizma, koji je odbacivao svaki
oblik sektake nesnoljivosti. Iz tih je ideja guru Nanak
(umro 1539. g.) iznjedrio religiju Sikha, koj a je promicala
jedinstvo i suglasje hi ndui zma i islama. Pa ipak, i dalje je
postojala mogunost sukoba tih dvi j u vjerskih skupina.
Iako se ideja univerzalizma vrsto ukorijenila u indij-
skom drutvu, politika nesnoljivosti neprestano je prije-
tila temeljnim zasadama indijske kulture. Muslimanski su
vladari itekako bili svjesni te injenice, te se nisu libili
Hi nduse vojaiti u svoju voj sku ili ih zapoljavati u
dravnoj upravi. Akbar je tu tradiciju jo vie uvrstio.
Uki nuo je porez dizije koji je erijat propisivao zimija-
ma, te je u elji da se priblii hinduskim vj erni ci ma postao
vegetarijancem, odustavi ak i od lova koji je bio njegov
omiljeni hobi. Akbar je potivao sve vjere. Primjerice,
Hi ndusi ma je gradio hramove, a 1575. g. sveano je otvo-
rio "kuu bogotovlja", gdje su uenjaci svih religija mogli
voditi teoloke diskusije. Izmeu ostaloga, osnovao je svoj
vlastiti sufijski red posveen "boanskom monoteizmu"
(tevhid-e ilahi), ija su se naela zasnivala na kuranskom
vj er ovanj u da se Bog moe objaviti u svakoj pravovjer-
noj jednoboakoj religiji.
Iako je Akbarov pluralizam bio istinski i spunj en
duhom Kurana, on se podosta razlikovao od tvrdolinija-
kog komunal i zma koji se razvio u nekim erijatskim kru-
govima, pa je stoga nj i me oznaen napredak i odmak od
nat ranj aki h sukoba sunita i ijita koji su se vodili u dru-
gim islamskim zeml j ama. No, u Indiji bi ionako svaka
druga politika doivjela propast. Akbar se na poetku
svoje vladavine oslanjao na ulemu, ali za erijat nije nika-
da pokazivao pret j erano zani manj e. Bio je izrazito sklon
sufizmu i falsafi, budui da su oba smj era nagi nj al a svje-
tonazoru u koj emu su sve monoteistike religije imale jed-
naku vanost. Akbar je kanio izgraditi drut vo na naeli-
ma falsafe. Nj egov biograf Abdulfazl Alami (1551.-1602.)
vidio je u Akbaru idealnog filozofa-kralja. Alami je sma-
trao Akbara Savrenim ovjekom, to jest osobom koj a se
po sufijskome vj er ovanj u poj avl j i val a u svakoj generaci-
ji kako bi umi pruila boansko vodstvo. Alami je
ustvrdio da je Akbar stvorio t akvu drut venu ul j udbu
koj a e onemoguiti dal j nj e sukobe i ratove, jer njezino
ustrojstvo l j udi ma pripomae u razvi j anj u duhovne ple-
menitosti. Ta je politika u sebi odraavala sufijski ideal
"univerzalnog mira" (sulh-e kul), koji je predst avl j ao samo
preduvj et za "univerzalnu l j ubav" (mehabat-e kul) u ijoj
sri lei post oj ana t enj a za mat eri j al nom i duhovnom
dobrobiti svih ljudskih bia. Iz te perspektive, vj erska
iskljuivost biva besmislenom; po falsafi idealni vl adar
poput Akbar a nadilazi sve nazadne predrasude ogranie-
nog sektatva.
Meutim, neke je muslimane vrijeao Akbarov religij-
ski pluralizam. Ahmed Sirhindi (umro 1625. g.), koji je
takoer bio sufijski opredijeljen, smatrao je da je t akva
vrsta univerzalizma (po nj emu zaetnik te ideje bio je Ibn
al-Arabi) opasna. K tomu je Sirhindi bio uvjeren da je on
sam po mnogoemu blii idealu Savrenog ovjeka nego
car Akbar. Iako je erijat tijekom vremena sve vie izraa-
vao duh natranjakog sektatva, Sirhindi je drao da
muslimanski vjernik jedino pobonim izvravanjem njego-
vih zakonskih odredbi moe postii jedinstvo s Bogom. Pa
ipak poetkom sedamnaestoga stoljea manj i broj musli-
mana prihvatio je Sirhindijev svjetonazor. Mogulski su pak
vladari ostali na Akbarovom politikom putu. Akbarov
unuk ah Dahan (Dihan), koji je vladao od 1627. do 1658.
g., svojim je velebnim Tad Mahalom nastavio djedovu
tradiciju st apanj a muslimanskih i hinduskih stilova u arhi-
tekturi. Na svom je dvoru bio pokroviteljem hinduskih pje-
snika, odobrio je prevoenje muslimanskih znanstvenih
djela na sanskrt. No ah Dahan, za razliku od svojih pret-
hodnika, bio je neprijateljski raspoloen prema sufizmu,
strogo se pridravao svih propisa erijata.
Dahan bio je vl adar koji je oznaio prijelazno razdo-
blje u povijesti Indi j e pod muslimanskom vlau. Kraj em
sedamnaestoga stoljea bilo je jasno da je Mogulsko
Carst vo poelo propadat i . Vojska i dvor su postali pre-
skupi za dravni budet, a carski su vladari i dal j e ulaga-
li u raskona kul t urna dostignua, zanemaruj ui poljopri-
vredu na kojoj se zasnivalo sve to bogatstvo. Pri vredna je
kriza izala na vidjelo tijekom vladavine Orengzeba
(Aurengzeba) (1658.-1707.), koji je smat rao da rj eenj e
krize lei u veem discipliniranju muslimanskog drutva.
Nj egova vladalaka nesigurnost posebice se odraavala u
njegovoj uboj i t oj mrnj i prema muslimanskim "heretici-
ma", kao i prema pri padni ci ma drugih vj era. Nj egovu su
sektaku politiku podravali oni muslimani koji su, poput
Si rhi ndi j a, bili nezadovol j ni vj er ski m pl ural i zmom.
ijitske su procesije povodom Huseinovog mueni t va u
Indiji ukinute, konzumi ranj e vi na je zakonski zabranj eno
(ime je oteana socijalizacija s Hindusima), a broj hindu-
skih sveanosti drastino se smanjio. Ponovno je uveden
namet dizije, a hinduski su trgovci morali plaati dvo-
struko vei porez nego prije. Naj gore od svega bilo je uni-
t avanj e hinduskih hramova diljem carstva. Rezultat toga
bio je opi kaos, kojim se jasno pokazuj e kako je u stvari
bila mudr a politika snoljivosti to su je vodili pri j anj i
mogulski vladari. Na podruj u cijelog carstva izbili su
vrlo ozbiljni ustanci koje su predvodili hinduski poglava-
ri i Sikhi, ime su zapoeli kampanj u za st var anj a vlasti-
te drave u Punj abu. Kad je Orengzeb umro, carstvo je
zapalo u kritino st anj e iz kojeg se vie nikad nije u pot-
punosti oporavilo. Nasljednici su napustili nj egovu politi-
ku, no teta je ve bila uinjena. ak su i sami muslimani
bili nezadovoljni: Orengzebovo gorljivo i spunj avanj e
erijata nije bilo uistinu islamskog znaenja. Nai me, eri-
jat propovi j eda pravdu za sve, pa i za zimije. Tako se
Mogulsko Carst vo poelo raspadati, a mjesni su musli-
manski upravitelji teili da preuzmu nadzor nad svojim
podruj i ma kao samostalnim dravni m jedinicama.
Ipak su se Moguli odrali na vlasti sve do 1739. g.
Ti j ekom prve polovice osamnaestoga stoljea carski je
dvor poticao ponovno zbliavanje Hi ndusa i muslimana,
muslimani su uili sanskrt, a Hindusi arapski jezik, i jedni
i drugi iitavali su i prevodili knjige iz Europe. No, Sikhi
i hinduski poglavari, koji su se povukli u planinske kraj e-
ve i dalje su vodili borbu protiv mogulskog reima, a isto-
vremeno su na sjeverozapadu afganska plemena, koj a su
sruila Safavidsko Carst vo u Iranu, bila bezuspjena u
svojim stalnim nast oj anj i ma da osnuj u svoje vlastito
muslimansko carstvo u Indiji. Osim toga muslimani su se
u Indi j i osjeali sve nelagodnije. Nuno je istaknuti da su
nj i hovi t adanj i problemi nagovjetavali budue mnogo-
broj ne tekoe i prijepore koji e optereivati musliman-
sko stanovnitvo sve do dananj i h dana. Nai me, indijski
su se muslimani osjeali kao zapostavljena manj i na na
podruj u koje nije bilo od perifernog znaaj a kao osman-
ska Anatolija, nego je bilo j edno od onih sredita na koji-
ma se razvijala l j udska civilizacija. Usto, nj i ma vie nisu
bili samo Hindusi i Sikhi neprijatelji, nego i novopridoli
Britanci koji su, uvrstivi svoje trgovako prisustvo na
potkontinentu, postajali sve monijim politikim imbe-
nikom. Po prvi put a muslimani su bili u situaciji da nj i ma
vl adaj u nevjernici. S obzirom da se umi u islamskoj reli-
giji daj e veliko znaenje, musl i mani ma je t akav tijek
dogaaj a postao vrlo uznemirujui. Nai me, vladavinom
nevj erni ka ukida se vanost islamske drutvene zajedni-
ce, a to ne predst avl j a samo politiki problem, nego musli-
manskog vj erni ka pogaa u naj dubl j e kut ke nj egova
bia. I tako je stalna nesigurnost postala znaaj kom
muslimanskog ivota u Indiji. Da li je islamu sueno da
postane samo j edna od hinduskih kasti? Hoe li muslima-
ni izgubiti svoj kulturni i religijski identitet i utopiti se u
strane tradicije razliite od onih na Bliskome istoku iz
kojih je islam iznjedren? Hoe li oni uspjeti sauvati svoje
civilizacijske korijene?
Sufijski mislilac ah Velij(j)ulah (1703.-62.) smat rao je
da Sirhindijevo nauavanj e omoguuje rj eavanj e musli-
manskih problema. Nj egovi su nazori imali velikog utje-
caj a na muslimanske vjernike sve do dvadesetog stoljea.
Velijulah je svoj borbeni svjetonazor iznio na vidjelo u
vri j eme kada su muslimani, st rahuj ui za dal j nj u budu-
nost islama, svjesno proivljavali uzi manj e svoga vodeeg
poloaja u svijetu u korist drugih civilizacijskih ul j udbi .
Ubrzo su i drugi filozofi i reformatori doli do slinih
zakl j uaka kao i Velijulah. Svi su oni smatrali da musli-
mani mor aj u otkloniti sve sektake razlike, kako bi se uje-
dinili, te stvorili zajedniki obrambeni front protiv svojih
neprijatelja. Nadal j e, erijat, kao sredstvo otpora dal j nj oj
hinduizaciji muslimana, mora biti prilagoen posebnim
uvj et i ma koji su vladali na potkontinentu. Svakako je
bilo vano da muslimani u Indi j i zadre voj no i politiko
prvenstvo. ah Velijulah je bio toliko zaokupljen oivlja-
vanj em muslimanske moi da je ak postao poborni kom
neuspjele afganske invazije na Indi j u. Stalno nagnue da
se islam mora braniti i tititi od vanj ski h nepri j at el j a ulo
je u muslimanski nain razmi l j anj a i ostat e znaaj kom
islamske pobonosti sve do danas.
Osmansko Carstvo
Nakon to su 1453. g. Osmanlije osvojili Konstanti-
nopolis (od tada poznat kao Istanbul) bili su u poloaju da
osnuju carstvo koje je, zbog svoje sposobnosti postupnog
viestoljetnog razvoja i teritorijalnog irenja, imalo mnogo
vre temelje od svih drugih muslimanskih carstava, pa je
postalo naj uspj eni j om i naj dugot r aj ni j om islamskom
dravnom tvorevinom. Prvotni osmanski poglavari bili su
tipini gazi vojskovoe, ali nakon pada Bizantskog Carstva,
sultani su uspostavili apsolutnu monarhiju bizantskoga tipa
i osnivali monu dvorsku sredinjicu u Ist anbul u.
Osmanska se drava uglavnom oslanjala na ve prokuani
mongolski vladarski uzorak, gdje je sredinja vlast bila
poput kompaktnog vojnog ustroja na elu sa sultanom.
Usto, od Mehmeda Osvaj aa nadalje sultanova se mo osla-
nj al a na potporu balkanskog plemstva od kojeg su mnogi
preli na islam, te na posebno ustrojenu pjeadiju, takozva-
nu novu vojsku (jeni-eri), koja je prispijeem vatrenog
oruja postala jo vanijim imbenikom osmanske vojne
mainerije. Janjiari su bili preobraeni robovi neturskoga
porijekla, koji kao stranci nisu bili zainteresirani za stjeca-
nje osmanskog zemljinog imetka. Ubrzo su postali mo-
nom neovisnom vojnom formacijom iskljuivo odgovor-
nom sultanu. Osim toga, Osmanlije su se vrsto pridravali
svoga staroga etikog ideala: svoju su dravu vidjeli kao
predzie islama, koja ima dunost voditi dihad protiv
neprijatelja. Na zapadu se Osmansko Carstvo suoilo s
kranstvom a na istoku sa ijitskim Safavidima. Uskoro su
Osmanlije postali jednako netrpeljivi kao i Safavidi; poini-
li su brojne pokolje nedunih ijita koji su ivjeli na podru-
jima pod osmanskom upravom.
Osmanski je dihad bio uistinu jedinstven. Vojni pohod
Selima I. (1467.-1520.) protiv Safavida, kojim je zaustavlje-
no iransko napredovanje, prerastao je u osvajaki pobjedni-
ki rat tijekom kojega su cijela Sirija i Egipat potpali pod
osmansku vlast. Sjeverna Afrika i Arabija takoer su pripo-
jeni carstvu. Na zapadu je osmanska vojska nastavila osva-
j anj a u Europi i stigla sve do zidina Bea 1529. g. U esnae-
stome stoljeu osmanski su sultani vladali glomaznim car-
stvom zasnovanim na savreno djelotvornom inovnikom
aparatu s kojim se nijedna t adanj a drava nije mogla mje-
riti. Sultani nisu nametali svojim podanicima jednoumlje,
niti su nastojali homogenizirati mnogobrojne razliite ele-
mente svoga carstva u jednu cjelinu. tovie, osmanska je
vlast uspjela izgraditi sustav koji je omoguavao razliitim
drutvenim i vjerskim skupinama - kranima, Zidovima,
Arapima, Turcima, Berberima, trgovcima, ulemi, tarikatima
i obrtnikim cehovima - da ive zajedno u miru, te da slobo-
dno slijede svoja uvj erenj a i obiaje, kako bi dali to vei
doprinos zajednikom napret ku i blagostanju carstva.
Osmansko je Carstvo zapravo bilo zbir politikih i religijskih
zajednica iji su pripadnici morali biti bezuvjetno odani sre-
dinjoj vlasti. Stoga je i carstvo poradi lakeg upravljanja
bilo podijeljeno na provincije kojima su vladali sultanovi
namjesnici (pae) neposredno odgovorni Istanbulu.
Car st vo j e doseglo vr hunac t i j ekom vl adavi ne
Sul ej mana al -Kanuni j a ("Zakonodavca") (1520.-1566.),
poznatog na Zapadu kao Sulejman Velianstveni. Za vri-
jeme njegove vlasti carstvo je doprlo do kr aj nj i h granica
svoga teritorijalnog irenja, Istanbul je doivio kul t urnu
renesansu, u koj oj se posebno isticala zadi vl j uj ua arhi-
t ekt ura dvorskoga graditelja Sinana Pae (umro 1578. g.).
Osmanske dami j e izgraene diljem carstva imale su ose-
buj ne znaajke: bile su vrlo prostrane, ispunjene svijet-
lom, niskih svodova i visokih minareta. Dvor je takoer
bio pokroviteljem likovne umjetnosti, povijesnih istrai-
vanj a i medicine, a i zgradnj om opservatorija 1579. g.
unapri j edi o je astronomska istraivanja. Izmeu ostaloga
napredni su ljudi Osmanskoga Carst va bili iznimno zain-
teresirani za naj novi j a europska otkria u geografiji i
moreplovstvu. Tijekom esnaestoga stoljea postojala je
takoer stalna izmjena i nformaci j a sa Zapadom, budui
da je Osmansko Carstvo, usprkos svim europskim dosti-
gnuima, imalo naj veu premo u svijetu.
Osmanska je drava poput Safavidskog i Mogulskog
Carst va imala osebujno islamsko usmj erenj e. Ti j ekom
Sulejmanove vladavine pravni poloaj erijata zadobio je
t akvo neprikosnoveno znaenje kakvo ni kada do t ada
nije imao ni u j ednoj musl i manskoj dravi. erijat je
postao slubenim zakonom carstva za sve muslimane, a
Osmanl i j e su ozakonili erijatske sudove. Pravni stru-
njaci - kadije, koji su dijelili pravdu na sudovima, nji-
hovi savjetnici ( muf t i j e) , koji su tumaili zakonske odred-
be, te uitelji u medresama - postali su opunomoenim
vladinim dunosnicima, koji su tvorili moralnu i religij-
sku poveznicu izmeu sultana i njegovih podanika. To se
pokazalo posebno korisnim u arapski m provincijama,
gdje je sur adnj a izmeu drave i uleme olakala tamo-
nj em narodu pri hvaanj e turskoga gospodstva. Ulema
svojim podupi ranj em svetoga zakona nije samo daval a
legitimnost osmanskom reimu, ve je esto u svojim
matinim provi nci j ama dj el oval a kao vaan posrednik
izmeu domaeg stanovnitva i turskog upravitelja.
Osmanski su podanici uglavnom bili ponosni to su
pripadnici erijatske drave. U Kuranu se nauava da
uma napreduj e ukoliko se u nj oj ivi prema Boanskom
zakonu, to je u suglasju s fundament al ni m naelima
opst oj anj a. Spektakularni uspjesi prvotnih Osmanlija,
ije se zakonodavstvo zasnivalo na pobonome obnaanj u
Boanskog objavljenog zakonika, podupirali su t akvo
uvj erenj e. Isto tako, ulema je carstvo doivljavala kao
svoju vlastitu dravu, jer su Osmanlije uspjele postii
rijetko vieno sj edi nj enj e slubene politike i muslimanske
savjesti. No ta je suradnj a, bez obzira na svoje plodono-
sne uinke, imala i svoju negativnu stranu, budui da
nj ome ulema nije ojaala svoj ugled, nego je s vremenom
bivala sve tia glede kritike vlasti, te je post upno gubila
povj erenj e naroda. Nai me, erijat je ustanovljen kao
sredstvo prot i vl j enj a iskvarenim vlastima, njegov osobiti
di nami zam je veim dijelom proizaao iz njegovih opor-
benj aki h zasada. U osmanskome drut venom sustavu
protudravni vidovi erijata bili su nepovrat no izgubljeni.
Ulema je postala slugom drave. Primjerice, kao vladini
dunosnici, sultan i njegovi pae, mogli su (a i jesu) nadzi-
rati i ucj enj i vat i neposlunu ulemu pri j et nj om uskraiva-
nj a dravne i novane potpore. Abu al-Sund Hol a elebi
(1490.-1574.), koji je izradio naela politikog zaj edni t va
izmeu osmanskih vlasti i uleme, dao je j asno do znanj a
da je sultan kao zatitnik erijata onaj koji daj e kadijama
sudsku vlast, pa su oni stoga duni pri mj enj i vat i zakon
prema njegovim uput ama. Iako je erijat izvorno osmi-
ljen kao konstruktivno sredstvo kritike akt ual nog rei-
ma, u Osmanskome Carst vu njegovi su zakonski propisi
postali glavnom okosnicom sustava nikad monije apso-
lutne monarhije.
Iranska ijitska ulema oduvijek je bila slobodna od
spona dravnog sustava, ime je stekla naklonost naroda.
Mnogi su iranski duhovni uitelji bili revni reformatori i
stoga su bili u st anj u stati na elo narodnih masa protiv
despotskih ahova. Znat an broj islamskih uenj aka tako-
er je bio otvoren za demokrat ske i liberalne ideje nastu-
paj ueg modernog doba. Meut i m, osmanska sunitska
ulema bila je politiki ukopljenik; liena svake politike
otrine, ona je postala zadrtim i konzervativnim protivni-
kom bilo kakvih promj ena. Nakon Sulejmanove smrti
nastavni se program medresa znat no suzio: nauavanj e
falsafe odbaeno je u korist sve veeg usredotoenja na
nauk fikha. Islamsko je drut vo u Osmanskome Carst vu,
glomaznoj gazi dravi, dobilo nazadne znaaj ke sektatva
i socijalno-politike zatvorenosti. Tamonj i su muslimani
sebe doivljavali prvoborci ma pravovj erj a protiv nevjer-
nikih snaga koje su prijetile sa svih strana. Ulema, pa i
neki sufiji, s velikim su oduevljenjem usvajali takve
ideje, a kad je carstvo naposl j et ku poelo pokazivati prve
znakove slabosti, ta su nagnua bivala sve izraenija. I
dok je carski dvor jo bio otvoren za pri hvat novih ideja
koje su dolazile iz Europe, dotle su medrese postale sre-
ditima estoke oporbe svakome drut venom eksperimen-
t i ranj u proizalome od europskih nevjernika. Ulema se je
primjerice protivila t i skanj u islamskih knjiga. Osim toga,
duhovno se uiteljstvo u Osmanskome Carst vu u pot pu-
nosti otuilo od kranskih zajednica, poticalo je ak i ist-
j eri vanj e dijela kranskog stanovnitva iz carstva, jer su
mnogi krani zanosno pozdravljali nova dostignua sa
Zapada. Ut j ecaj uleme na obian puk u mnogome je osta-
vio t raga na svim podruj i ma osmanskog drutva, uiniv-
i narod otpornim na promj ene u vrijeme kada su one
postale prijeko potrebne. Zat vorena u svoj zastarjeli eti-
ki sustav, ulema je bila nesposobna da svojim vj erni ci ma
prui oslonac u t renut ku kad je zapadni modernizam uao
u muslimanski svijet, nat j eravi ih da negdj e drugdj e
potrae novo duhovno vodstvo.
ak ni mono Osmansko Carstvo nije bilo otporno na
ogranienja i mane agrarne privrede, koja nije mogla ii
ukorak sa njegovim irenjem. Vojna je disciplina s vreme-
nom popustila, i sultani su ubrzo poeli gubiti svoju apso-
lutnu vladarsku mo. Usto, uruavanj e gospodarstva vodi-
lo je u sve veu korupciju i poveanje namet a stanovni-
tvu. Vii su slojevi drut va ivjeli u raskoi, dok su ostali
siromaili zbog smanj eni h prihoda; trgovina je propadala,
emu je kumoval a uinkovitija europska konkurencija, a
lokalnim je provincijskim upraviteljima bilo jedino vano
to vie napuniti svoje depove. Bez obzira na sve to car-
stvo se nije raspalo ak je tijekom sedamnaestoga stoljea
doivjelo procvat kulturnog ivota. Meutim, do osam-
naestoga stoljea bilo je oigledno da carstvo nee dugo
izdrati, to se posebice oitovalo u njegovim rubni m
podrujima. Tamo su lokalni reformatori nastojali uspo-
staviti pri j anj e stanje svojim religijskim reformama.
Na arapskome poluotoku Muhamed ibn Abdul vehab
(Abd el-Vahab) (1703.-92.) uspio je prekinuti veze sa sre-
dinjicom u Ist anbul u i osnovao dravu u sredinjoj
Arabiji na obal ama Perzijskog zaljeva. Abdul vehab je bio
tipian islamski reformat or u t radi ci j i Ibn Tej mi j e.
Smat rao je da se t renut na kriza muslimanskog drut va
ponaj bol j e moe rijeiti vraanj em na Kuran i sunu, te
radikalnim odbaci vanj em svih kasnijih islamskih iznala-
zaka, poput srednj ovj ekovnog fikha, misticizma i falsafe,
koje su mnogi muslimani drali normat i vni m smjernica-
ma u svojem vj erskom ivotu. Budui da se osmanski sul-
tani nisu uklapali u njegovu viziju istinskoga islama,
Abdul vehab ih je proglasio vjerskim otpadnicima koji
zasluuju smrt. Abdul vehab je nastojao stvoriti enklavu
iste vjere, zasnovanu na naelima ume iz sedmog stolje-
a. Nj egove e metode rabiti neki od muslimanskih fun-
damentalista dvadesetoga stoljea, razdobl j a koje je svo-
j om burnou nadmailo previ ranj a i nemire osamnaesto-
ga stoljea. Izmeu ostaloga, vahabi zam (vehabizam) se
jo i danas, u obliku puritanske vj ere utemeljene na doslo-
vnome t umaenj u Kur ana i ranije islamske tradicije,
prakticira u Saudijskoj Arabiji.
U Maroku je sufijski reformator Ahmed ibn Idris
(1760.-1836.) drugaije pristupio cjelokupnom problemu.
Idris je smat rao da je nuno obrazovati iroke narodne
mase kako bi ih se uinilo to boljim muslimanima.
Ti j ekom svojih mnogobroj ni h put ovanj a po Sjevernoj
Africi i Jemenu, pukim je jezikom poduavao ondanj e
stanovnitvo ispravnome obnaanj u islamskih obreda
poput salata, obdravanj a posta itd. Po nj emu je ulema
izgubila svoju vjerodostojnost, budui da je, zatvorivi se
u svoje medrese kako bi prouaval a nevane detalje fikha,
prepustila narod samome sebi u vjerskim pi t anj i ma.
Drugi su takozvani neosufiji na slian nain djelovali u
Aliru i Medini. Muhamed ibn Ali al-Sanusi (Senusi)
(umro 1832. g.) osnovao je sanusijski (senusijski) pokret
koji jo i danas prevl adava u Libiji. Neosufije nisu zani-
mal a znanj a i dostignua suvremenog Zapada, ali su
odreene europske prosvjetiteljske ideje ugradili u svoje
mistine tradicije. Smatrali su da se muslimanski vjernici
ne t rebaj u ravnati prema autoritetu uleme, ve prema vla-
stitim vjerskim uvidima. Ibn Idris je otiao t ako daleko da
je odbacio autoritet svih pri j anj i h muslimanskih mislila-
ca, osim samoga Muhameda. Stoga je Idris ohrabri vao
muslimane da napuste pri j anj e obiaje kako bi lake
prihvatili nove vrijednosti. Nj egov se misticizam zasni-
vao na Prorokovoj osobi, budui da je nauavao vjernike
nekoj vrsti pobonoga humani zma u kojem je mnogo va-
nije sebe izgraivati po uzoru na idealno ljudsko bie
nego uditi za spoznaj om i dostignuem nedohvat l j i ve
Boanske transcendencije.
Stoga nisu postojali neki dublji razlozi zbog kojih bi
muslimani odbacivali etiku nove Europe. Stoljeima su
muslimani njegovali vrline koje su imale j ednaku vanost
i na suvremenom Zapadu: tenja za drutvenom pravdom,
politika jednakopravnosti, sloboda govora, te, bez obzira
na ideal tevhida, st varna ili (kao u sluaju ijizma) nael-
na odvojenost religije od svjetovne politike. No, tijekom
osamnaestoga stoljea naj budni j i dio muslimanskih vjer-
nika morao je priznati da ih Europa nije samo sustigla
nego i prestigla u gotovo svim vidovima drutvenog ivo-
ta. U prvi m stoljeima svojih nezadrivih osvaj anj a
Osmanlije su zadavali teke poraze europskim silama, ali
su ve poetkom osamnaestoga stoljea sva nj i hova nasto-
j anj a da Europl j ane zadre podalje od svojih granica bila
uzaludna, ni u kojem pogledu nisu im bili ravnopravni.
Jedan od razloga slabljenja Osmanskoga Carst va bilo je u
esnaestome stoljeu Sulejmanovo odobrenje diplomat-
skog imuniteta europskim trgovcima. Zapadne trgovce,
koji su ivjeli i djelovali na podruju osmanske drave,
nisu obvezivali zakoni carstva. Naime, ugovori poznati
kao kapitulacije (zbog toga to su oni sustavno izloeni u
formi poglavlja - capita) omoguivali su Europl j ani ma da
im, u sluaju krenj a zakona, sude njihovi suci po zakoni-
ma njihove drave. Sulejman je te sporazume sa europ-
skim naci j ama utanaio na obostranoj jednakopravnosti.
No tijekom osamanaestoga stoljea bilo je oigledno da
kapitulacije slabe osmansku suverenost, posebice nakon
1740. g., kada su njihove povlastice proirene na sve
kranske vjernike u carstvu, koji su od t ada postali "zati-
eni" poput ostalih t amonj i h europskih iseljenika, te vie
nisu bili pod nadzorom osmanskih vlasti.
Kr aj em osamnaest oga stoljea Osmansko Carst vo
zapalo je u duboku krizu. Trgovina je i dalje opadala,
beduinska su plemena izmakla nadzoru u arapski m pro-
vincijama, a lokalni su pae, izmakavi se uzdama sredi-
nj e vlasti u Istanbulu, postali u veini sluajeva iskvareni
izrabljivai naroda. Zapad je u meuvremenu nizao svoje
uspjehe j edan za drugim. Meut i m, Osmanlije se nisu
previe zabrinjavali. Sultan Selim III. nastojao je slijediti
suvremena europska dostignua jer je smat rao da e pri-
mjerice zapadnj ake reforme osmanskoga vojnoga ustro-
ja obnoviti svjetsku ravnoteu moi. Selim III. otvorio je
1789. g. mnogobrojne vojne kole s francuski m instrukto-
ri ma u koj i ma su studenti uili europske jezike, proua-
vali suvremene zapadne znanosti, te naj novi j e tehnike
rat ovanj a. No sve to nee biti dovoljno za zaust avl j anj e
naj ezde to se irila sa Zapada. Muslimani jo uvi j ek nisu
shvaali da je Europa ve stoljeima razvi j al a sasvim
drugai j u vrstu drutvenog ureenj a od onoga koje je
prevladavalo u Osmanskome Carst vu, te da e Zapad,
poradi nj i hova neumitnog raskida sa islamskim vrednot a-
ma, ubrzo postii svjetsku nadmo.
Do kr aj a osamnaestoga stoljea sva su tri velika musli-
manska carstva bila u rasapu. Do toga nije dolo zbog
nekakve posebne zle kobi ili sutinske nazadnosti islama
kako Europl j ani esto u svojoj aroganciji istiu. Svaka
drava koj a se zasniva na poljoprivredi ima ogranieni
vijek t r aj anj a, pa su i muslimanske drave nakon nekog
vremena morale doi do svog naravnog i neizbjenog
kraj a. Srednj ovj ekovna zapadno-kranska carstva tako-
er su propadal a i nest aj al a sa svjetske pozornice. Osim
toga, mnogobroj ne su islamske drave tijekom stoljea
doivile krah; pa ipak, bi se muslimani svaki put izdigli iz
pepela poput feniksa osni vanj em jo monijih i napredni -
jih dravnih tvorevina. Meut i m, sada je sve bilo posve
drugaije. Kraj em osamnaestoga stoljea, slabosti musli-
manskoga drut va poklopile su se s usponom pot puno
drugaijeg tipa civilizacije na Zapadu, i ovaj put musli-
manski e se svijet mnogo tee nositi sa novopridolim
izazovima.
V. RATOBORNI ISLAM
Dolazak Zapada (1750.-2000.)
Ni j edan dogaaj svjetske povijesti nije ravan usponu
Zapada. Zemlje sjeverno od Alpa stoljeima su smat rane
zaostalim podruj i ma, ali su s vremenom prihvatile dosti-
gnua grko-rimske kulture s juga, te post upno razvile
svoju osebuj nu verziju kranst va i vlastite oblike agrar-
ne kulture. Zapadna je Eur opa u svojem razvoju uvelike
kaskala za Bizantom, u koj em je jedino uspio opstati
dravni ustroj Rimskoga Carst va. Te su zapadne zemlje
tek oko dvanaestog i trinaestog stoljea poele hvat at i pri-
kl j uak s t adanj i m razvijenijim kul t urama, a ve poet-
kom esnaestoga stoljea u nj i ma se zainju procesi dru-
tvene preobrazbe koji e im omoguiti da zagospodare
ostatkom svijeta. Tako nevj eroj at an uspon jedne t ako
ul j udbeno zaostale sredine uistinu je jedinstven. Po mno-
goemu to je dostignue slino arapskome st j ecanj u polo-
aj a vodee svjetske sile tijekom sedmog i osmog stoljea,
s time da arapski muslimani nisu postali gospodarima svi-
jeta, niti su razvili neku novu vrstu civilizacije kao to su
to uinili Europl j ani tijekom esnaestoga stoljea. Osim
toga, suvremena europska dostignua imala su koban ui-
nak na muslimansko drutvo. Naime, Osmanlije su pri-
mjerice nastojale organizirati voj sku na zapadnj aki
nain, nadaj ui se da e time otkloniti europsku pri j et nj u.
Meut i m, te su reforme provedene na vrlo povran nain,
pa su stoga sami sebe ubrzo osudili na propast. Pobijediti
Europu na njezinom terenu zahtijevalo je preinaku poljo-
privrednih muslimanskih drutvenih sustava od vr ha do
dna, te st varanj e pot puno novog drutvenog, privrednog,
obrazovnog, religijskog, duhovnog, politikog i intelek-
tualnog dravnog ustroja. Izmeu ostaloga, t aj je proces
morao biti izvren u krat kome vremenskom razdoblju, to
je bilo neizvedivo, jer je Zapadu trebalo gotovo tri stolje-
a da dostigne tu civilizacijsku razinu.
Novo europsko drutvo i njegove amerike kolonije
imalo je sasvim drugaije privredne temelje. Suvremena
se ekonomija vie nije zasnivala na agrarnom viku, ve
na razvijenoj tehnologiji i investiranju kapitala, kojima se
omoguavao neogranien priliv dohotka, ime je zapadno
drutvo prestalo biti ovisno o ogranienjima agrarne kul-
ture. Ova velika gospodarska revolucija bila je neto
poput drugog "Osnog doba", u kojemu je istovremeno s
ekonomskim promj enama dolo do revolucionarnih preo-
kreta na podruj u politikog, drutvenog i intelektualnog
ivota. Sve te preinake nisu bile plod nekog planiranog
promiljanja, ve su nastale kao uinak sloenih povije-
snih procesa koji su vodili u st varanj e sekulariziranih dru-
tvenih st rukt ura zasnovanih na demokratskim naelima.
U esnaestome stoljeu Europl j ani su pokrenuli znanstve-
nu revoluciju koja im je omoguila dotad nedostignuti stu-
panj nadzora nad prirodom i njezinim bogatstvima. Na
podruj u medicine, pomorstva, poljoprivrede i industrije
dolo je do velikih otkria. Mnogobrojni pronalasci sami
po sebi nisu bili presudni za razvoj Zapada, ali je njihov
skupni uinak radikalno izmijenio budunost Europe. Do
1600. g. veliki broj inovacija odavao je doj am nepovratnog
i nezadrivog napretka: otkrie na jednom podruj u esto
je omoguavalo st varanj e novih uvida u drugim znanstve-
nim granama. Uvidjevi da mogu promijeniti prirodne
tokove, Europl j ani su napustili tradicionalno mni j enj e da
svijetom vl adaj u nepromjenljivi zakoni. I dok si t adanj a
konzervativna drutva, zasnovana na agrarnoj privredi,
nisu mogla priutiti t ako drastine promj ene, narodi
Europe i Amerike postajali su sve samouvjereniji. Oni su
se od sada mogli vrsto nadati da e stalnim ul aganj em nji-
hova kapitala biti omoguen dal j nj i privredni i trgovaki
napredak. Tehnoloki napredak europskoga pri vrei vanj a
vrhunio je u industrijskoj revoluciji devetnaestoga stolje-
a, a do toga vremena Zapadnj aci e postati dovoljno
smjeli da prestanu traiti nadahnue u prolosti, kao to je
to sluaj u agrarnim kul t urama, te da se okrenu iskljuivo
prema onome to donosi budunost.
Europska modernizacija drut va u sebi je ukljuivala
i velike drutvene i intelektualne promj ene. Kl j una je
bila djelotvornost: domiljatost pojedinca i cjelokupni
politiki poredak bili su u slubi uinkovitosti. Takoer
razliiti znanstveni i industrijski projekti zahtijevali su
sudj el ovanj e sve veeg broj a nie kvalificiranih zaposle-
ni ka kao to su uredski slubenici, te radnici u t i skarama
i tvornicama, koji su, da bi zadovoljili nove standarde,
morali stei specijalizirane oblike osposobl j avanj a i obra-
zovanj a. Osim toga, ljude se sve vie t j eral o na masovnu
potronju, kako bi se odrao privredni sustav koji je sve
veem broj u ljudi pruao osiguranu ivotnu egzistenciju.
Nadal j e, kako su se pripadnici radnike klase sve vie opi-
smenjavali, tako su zahtijevali od vlade sve vea prava da
samostalno odluuju u svojim proizvodnim sektorima.
Ukoliko je neka naci j a eljela iskoristiti sve svoje ljudske
resurse kako bi poveala svoju produktivnost, moral a je u
svoj sustav ukljuiti i izdvojene, marginalizirane drutve-
ne skupine poput idova. Vjerske razlike i duhovni idea-
li nisu smjeli zaustaviti drut veni napredak, pa su znan-
stvenici, vlada, te vladini dunosnici inzistirali na svojoj
slobodi od crkvenog nadzora. Stoga ideali demokracije,
pluralizma, snoljivosti, ljudskih prava i sekularizacije
nisu bili samo romantini ideali politikih znanst veni ka i
filozofa, nego su ih, barem djelomino, nalagale potrebe
moderne drave. Iznalo se da je suvremena naci j a jedino
produkt i vna i dj el ot vorna ukoliko je organizirana na
sekulariziranim i demokrat ski m zasadama. Uza sve to,
pokazalo se da drut va koj a su organizirala svoje ustano-
ve prema racionalistikim i znanstvenim nor mama nezau-
stavljivo kroe prema naprijed, da im ni j edno drut vo
agrarnoga tipa nije ravno ni u kojem pogledu.
Sve je to imalo kobne posljedice po islamski svijet.
Napr ednj aka narav modernog drut venog sust ava i
industrijalizirana pri vreda znaili su nunost neprestanog
ekonomskog i trgovakog irenja. Postojala je stalna
potreba za novim tritima a kad bi se iskoristili domai
resursi, krenulo bi se u potragu za novi ma izvan matinih
zemalja. Zapadne su drave zapoele na razliite naine s
kolonizacijom izvaneuropskih agrarnih zemal j a u cilju
nj i hova ukl apanj a u svoj komercijalni sustav. Meut i m,
t aj proces nije bio nimalo j ednost avan. Kolonizirane zem-
lje bile su bogate sirovinama koje su koritene u europ-
skoj industriji. U zamj enu one su dobivale jeftine zapa-
dnj ake proizvode, ime se esto unitavala domaa indu-
strija. Osim toga, kolonije su morale svoju privredu i dru-
tvo preinaivati i osuvremenj i vat i po europskom uzorku,
svoj financijski i trgovaki sustav racionalizirati i staviti
pod zapadni nadzor, pa su t ako "domoroci", ili barem dio
nj i h, bili prisiljeni usvoj i t i suvremene ideje i etiku
Zapada.
Agrarne su drave kolonizaciju doivljavale kao neto
strano, agresivno i uznemi ruj ue. Modernizacija je u tim
zeml j ama bila izvedena vrlo povrno, budui da je Europi
trebalo tri stoljea da postigne ono to su kolonije morale
usvojiti u par desetljea. I dok su suvremene ideje u
Europi imale dostatnog vremena da uhvat e kori j enj a u
svim drutvenim klasama, dotle je u kol oni j ama samo
mali broj ljudi, pri padni ka viih slojeva i to - to je zna-
kovito - vojnih, bio u st anj u prihvatiti zapadnj ako obra-
zovanj e i smatrati vri j edni m dinamiki proces osuvreme-
nj i vanj a. Golema veina stanovnitva i dal j e je bila zako-
pana u vrednote stare agrarne etike. Time je drut vo bilo
podijeljeno, te se neprestano poveavao rascjep nerazu-
mi j evanj a izmeu tih dvi j u klasa. Oni koji su bili ostav-
ljeni po strani tijekom procesa modernizacije imali su
doj am da nj i hova zeml j a postaje sve ot ueni j a od njih, da
je ona poput pri j at el j a kojega je bolest toliko iznakazila
da ga vie ne prepoznaj u. Nj i ma su upravljali sekularizi-
rani strani zakonski propisi koje nisu razumjeli. Nj i hovi
su se gradovi izmijenili, jer ih je zapadnj aka arhi t ekt ura
sve vie "modernizirala", a stara gradska jezgra zadobila
je ulogu nadienog muzejskog relikta prolih vremena,
postala je turistikom mekom pridolica sa Zapada.
Zapadnj aki su se turisti esto znali izgubiti i smesti u
vijugavim al ej ama i kaotinoj urbanistici orijentalnih
gradova, a istovremeno nisu bili svjesni da starosjedila-
ko stanovnitvo nj i hove modernizirane gradove takoer
dri j ednako tuinskima. Zbog svega toga, veina se sta-
novnitva u kol oni j ama osjeala izgubljenom u svojim
vlastitim domovi nama. Povrh svega, t amonj i su pri pad-
nici svih drutvenih klasa bili vrlo uznemireni injenicom
da vie ne upravl j aj u svojom sudbinom. Nj i h je duboko
pogaao raskid s kori j eni ma nj i hove tradicije, kao i pora-
avajui gubitak nacionalnog i vjerskog identiteta.
Dok su primjerice Europl j ani i Amerikanci sami sebi
diktirali tempo svoga osuvremenj i vanj a i djelovali po vla-
stitim nahoenj i ma pri st varanj u svojih drut veni h susta-
va, dotle su stanovnici koloniziranih zemal j a bili prisilje-
ni da se to bre podvrgnu tuinskom programu moderni-
zacije. Pa ak su i sami zapadnj aci vrlo bolno doivljava-
li preinake u svojim drut veni m sredinama. Gotovo etiri
stotine godina oni su morali trpjeti krvave politike revo-
lucije, raznovrsne strahovlade, etnika ienja, nasilne
vjerske ratove, pljake i grabei, neprestane socijalne
nemire, iskoritavanje radnike klase, duhovnu slabost i
sve vee drutveno ot ui vanj e u megalopolisima. Danas
smo svjedocima slinog nasilja, okrutnosti, revoluciona-
rnog gi banj a i socijalno-politike smetenosti u zeml j ama u
razvoj u, pred koj i ma se steru jo tegobniji putevi ka osu-
vremenj i vanj u drut va. Osim toga, duh modernizacije na
Zapadu sasvim je drugaiji od onog u nezapadni m zem-
l j ama. U Europi i Americi njegove su dvije glavne zna-
ajke: inovacija i suverenost (u Europi i Americi proces
modernizacije vrsto je ut vren dekl araci j ama o dravnoj
nezavisnosti na zasadama politike, intelektualne, vjerske
i drutvene jednakopravnosti). Meut i m, zeml j ama u raz-
voju osuvremenj i vanj e je donijelo gubitak neovisnosti i
nacionalne suverenosti. Umj est o inovativnog ut i ranj a
vlastitih puteva modernizacije, treim zeml j ama jedino
preostaje da oponaaj u drutvene modele sa Zapada, a
ovaj je otiao predaleko u svojem razvoju da bi ga one
sustigle. Budui da se procesi osuvr emenj i vanj a na
Zapadu i u zeml j ama u razvoju toliko meusobno razli-
kuj u, teko je povj erovat i da e konani proizvod u slabi-
je razvijenoj sredini biti sukladan sa eljenim uincima
postignutima na Zapadu. Ukoliko potrebni sastojci za pri-
pravu kolaa nisu dostupni - umj est o brana se koristi
ria, umj est o svjeih j aj a trula, a umj est o eera zaini -
kola nee biti nimalo slian onome opisanome u kuhari-
ci, premda je precizno raen po nj ezi ni m uput ama.
Pot puno razliiti sastojci sai nj avaj u moderni kola
zemal j a u razvoju, a demokraci j a, sekularizam, plurali-
zam i sve ostale drut veno napredne tekovine nisu se u
nj i ma tako vrsto ukorijenile kao na Zapadu.
Proces modernizacije potresno je djelovao na islamski
svijet. Umjesto da budu jednim od vodeih imbenika
svjetske civilizacije, islamske su zemlje vrlo brzo i na due
vrijeme postale zavisne o eurposkim silama. Budui da su
kolonijalisti bili zadojeni suvremenim etikim naelima
Zapada, muslimanski im je drutveni sustav bio potpuno
stran i pomalo zastrauju, pa su muslimane esto izvrga-
vali svom preziru, gledajui u nj i ma nazadne, neradnike,
fanatine i iskvarene ljudske jedinke. Zapadnj aci su sma-
trali da je europska kul t ura oduvijek bila napredni j a od
svih drugih svjetskih civilizacija, ne uviajui, zbog svoje
znanstveno povijesne neupuenosti, da su prije samo par
stoljea europske drave bile "nazadno" ustrojene na nae-
lima agrarne privrede poput t adanj i h islamskih drutava.
Europski su narodi esto uzimali zdravo za gotovo svoju
navodnu rasnu nadmo nad "istonjacima", izvrgavajui
ih svojem preziru na nebrojene naine. Sve to pogubno je
izjedalo odnose Istoka i Zapada. Zapadnj aci su esto sme-
teni neprijateljstvom i bijesom veine musl i mana prema
nj i hovoj kulturi, koju oni, zbog vrlo drugaijih povijesnih
iskustava, smat raj u slobodarskom i naprednom. Meutim,
t akva l j ut i t a musl i manska reakci j a nimalo ne udi.
Nj i hova reakcija ne svodi se samo na protivljenje suvre-
menom Zapadu, ve svakome izvanjskome namet anj u
tuinske kulture. I tako, budui da je islamski svijet bio
nai roko r aspr ost r anj en i st rat egi j ski porazmj et en,
Eur opl j ani su zdrueni m snagama prvot no podvrgli
sustavnoj kolonizaciji podruj a Bliskog istoka, Indije,
Arabije, Malezije, te velike dijelove Afrike. Muslimani u
tim kraj evi ma vrlo rano su na svojoj koi osjetili silinu
agresivne modernizacije. Naime, islamski svijet nije bio u
st anj u da se uspjeno i bez prepreka osuvremeni kao pri-
mjerice Japan koji nikad u svojoj povijesti nije kolonizi-
ran, ije su privredne i politike ustanove ostale nedirnute,
te koji je sauvao svoju dravnu neovisnost od Zapada.
Europsko temeljito i uinkovito koloniziranje islam-
skog svijeta nije se provodilo svuda na j ednak nain. Ono
je zapoelo u mogulskoj Indiji. Tijekom druge polovice
osamnaestoga stoljea britanski su trgovci uvrstili svoj
poloaj u Bengalu, te su ve u ono vrijeme, dok je europ-
ski proces modernizacije islamskoga svijeta jo bio u
povojima, bili ravnopravni hinduskim i muslimanskim
trgovcima. To razdoblje britanske kolonijalistike djelat-
nosti poznato je kao "pl j akanj e Bengala", zbog toga to
je nj ome nai nj ena nepovrat na teta t amonj oj industriji
i poljoprivredi. Bengalcima vie nije dozvoljen uzgoj lje-
tine za svoje potrebe, ve su prinueni proizvoditi sirovi-
ne za visoko industrijalizirano zapadno trite. Tako je
negdanje bogato bengalsko podruje zadobilo drugoraz-
redno znaenje u svj et skoj ekonomiji. S vremenom su
Britanci iznali "suvremenije" i uinkovitije naine izrab-
l j i vanj a, pa je i nj i hov stav prema Bengalcima i drugim
Indi j ci ma bio sve nadmoniji, te su se posvetili "civilizira-
nj u" domorodakog stanovnitva, koje je otpoelo 1793.
g. dolaskom prvih protestantskih misionara. No, Britanci
nisu doputali Bengalcima razvoj vlastitog modernog
industrijaliziranog drut va; britanski su upravitelji u
Bengal uvodili samo one oblike suvremene industrijske
tehnologije koji su uvrivali nj i hovu nadmo i vladavi-
nu nad bengalskim stanovnitvom. Bengalci nisu imali
koristi od britanske svjetski poznate uinkovitosti. U
Bengalu su kao i prije vladale boletine, glad i meusobne
trzavice, a broj st anovni ka i dal j e je nezadrivo rastao.
Ti j ekom vremena, problemi siromatva i prenapuenosti
bivali su sve vei, jer u Bengalu nisu postojali veliki gra-
dovi u koje bi se, kao to je to bio sluaj na Zapadu, viak
stanovnitva iselio, pa su stoga svi, usprkos velikoj bijedi,
morali ostajati na selu.
Privredno haraenje Bengala vodilo je u britansku
politiku dominaciju. Izmeu 1798. i 1818. g., bilo spora-
zumima, bilo vojnim osvaj anj i ma, Britanci su uspostavili
svoju vlast diljem Indije, izuzevi podruj a u dolini Inda
koja su pokorena izmeu 1843. i 1849. g. U meuvremenu,
Francuzi su st varal i vlastito kol oni j al no carstvo.
Napoleon Bonaparte zauzeo je 1798. g. Egi pat u nadi da e
osnivanjem baze u Suezu uspjeti presjei britanske pomor-
ske puteve za Indiju, to se, kao i ekspedicija na Siriju, u
konanici izjalovilo. Napoleon je u Egipat poveo veliku
skupinu nauenj aka iz svih podruja, na raspolaganju je
imao knjinicu s naj suvremeni j om europskom literatu-
rom, znanstveni laboratorij i tiskarski stroj s arapskim slo-
vima. Pa ipak, muslimane Bliskoga istoka i Sjeverne
Afrike dolazak novopeenih europskih dostignua nimalo
nije oduevljavao. Od sama poetka u naprednoj europ-
skoj kulturi vidjeli su neprijateljskog napadaa, koji je
uvijek dolazilo u paket u zajedno s iznimno izvjebanim
voj ni m jedinicama sa Zapada. Napoleon je zapravo osva-
j anj em Bliskog istoka htio sebi pripremiti tlo za napad na
Britansku Indi j u uz pomo Ruskog Carstva. Iran je pora-
di tih okolnosti zadobio kraj em osamnaestoga stoljea geo-
politiki vaan strategijski poloaj, pa je Britanija tijekom
slijedeega stoljea osnovala svoje baze na jugu zemlje,
dok su Rusi nastojali zadrati nadzor nad njegovim sjeve-
rom. Ni j edna od tih europskih sila nije eljela da Iran
postane tipinom kolonijom ili protektoratom (sve dok
t amo nisu otkrivena naft na nalazita poetkom dvadese-
tog stoljea), ali su obje imale velikog ut j ecaj a na novo-
stvorenu Kadarsku dinastiju, tako da se iranski ahovi
nisu usudili ni prstom maknut i bez doput enj a ili potpore
jedne od njih. Kao u Bengalu, i Britanci i Rusi razvijali su
u Iranu jedino one oblike tehnolokog napret ka kojima su
podupirani njihovi kolonijalni interesi, dok su zaprijeili
razvoj takvih tekovina kao to je eljeznica, jer bi od nj e
iranski narod imao koristi, to bi ugrozilo nj i hov tamonji
strategijski poloaj.
Europske su sile kolonizirale islamske zemlje j ednu za
drugom. Francuska je zauzela Alir 1830., a Bri t ani j a
Aden godinu dana kasnije. Tunis je okupi ran 1881.,
Egi pat 1882., Sudan 1889., a Li bi j a i Maroko 1912. godi-
ne. Sykes-Picotovim sporazumom 1915. g., dogovorena je
podj el a teritorija umirueg Osmanskog Carst va (koje je
bilo na strani Nj emake tijekom Prvog svjetskog rata)
izmeu Britanije i Francuske ukoliko ostvare pobj edu
nad Cent r al ni m silama. Nakon r at a, Br i t ani j a i
Francuska ubrzo su uspostavile svoje protektorate i man-
dat ne vl ade u Siriji, Li banonu, Palestini, I r aku i
Transjordaniji. Arape je t aj post upak europskih sila raz-
bjesnio, budui da su im obeale nezavisnost nakon raspa-
da Osmanskog Carstva. U srcu negdanje osmanske dra-
ve Must afa Kemal, znan i kao At at rk (1881.-1938.) osno-
vao je nezavisnu dravu Tursku, ne dopustivi uplitanje
europski h moni ka. Musl i mani Rusi j e, Kavkaza i
Sredinje Azije potpali su pod novostvoreni Sovjetski
Savez. ak i kad su neke od muslimanskih drava zado-
bile neovisnost, Zapad je i dalje imao nadzor nad njiho-
vom privredom, nalazitima nafte, te kljunim svjetskim
promet ni cama i pomorskim put evi ma poput Sueskog
kanala. Osim toga, nakon to bi Europl j ani konano
napustili neku od svojih kolonija, t amonj i m bi osloboe-
nim narodi ma bila ostavljena u nasljee nerijeena politi-
ka situacija koj a bi najee zavrila u krvavi m naciona-
lnim i vjerskim sukobima. Na primjer, kada su se Britanci
1947. g. povukli iz Indije, indijski je potkontinent podije-
ljen i zmeu i ndi j ski h Hi ndusa i musl i manski h
Pakistanaca, koji su od t ada u st anj u smrtnoga neprija-
teljstva. Jo i danas oni prijete jedni drugi ma svojim
nuklearnim bojevim glavama. Cionisti su 1948. g. oduzeli
palestinskim Arapi ma nj i hovu domovinu, i na tom podru-
ju osnovavi idovsku sekularnu dravu Izrael uz podr-
ku Uj edi nj eni h Naci j a i meunar odne zaj edni ce.
Gubi t ak Palestine postao je monim simbolom ponienja
muslimanskog svijeta od strane zapadni h sila, koje izgle-
da nisu previe marile za sudbinu stotina tisua izvlae-
nih i prot j erani h Palestinaca.
Unato tomu, na poetku su neki muslimani bili odu-
evljeni Zapadom. Iranski intelektualci Mul kum Kan
(1833.-1908.) i Aka Kan Kirmani (1853.-96.) poticali su
Irance na pr i hvaanj e zapadnog obrazovanj a, kao i
modernog sekulariziranog zakoni ka umj est o erijata,
videi u tome jedini put napret ku muslimanskog drut va.
Sekularisti iz tih intelektualnih krugova pridruili su se
liberalnijoj ulemi u Konstitucionalnoj (Ustavnoj) revolu-
ciji, prisilivi Kadarsku vl adarsku dinastiju na donoe-
nj e suvremenog dravnog ustava, kojim bi se ograniila
vlast monarha uspostavom svenarodnog iranskog parla-
menta. Mnogi vodei mudtehidi u Nadaf u podupirali su
donoenje ustava. eik (ejh) Muhamed Husein Naini
vrlo je uvj erl j i vo izrazio nj i hov svjetonazor u svom djelu
Admonition to the Nation (Prijekor naciji) (1909.) u koj em
raspravl j a da je takav nain ograni avanj a tiranije in
vri j edan ijitske vjere, te da od parl ament arne vladavine
zapadnoga stila jedino vee znaenje i ma povrat ak skri-
venoga i mama na kr aj u vremena. Egipatski pisac Rifah
al-Tahtavi (Tahtevi) (1801.-73.) bio je opsj ednut i dej ama
europskog prosvjetiteljstva iji su ga nazori podsjeali na
falsafu. Nj ega je oduevljavalo kako primjerice u Parizu
sve drutvene ustanove savreno funkci oni raj u, te je bio
osupnut raci onal nom preciznou f r ancuske kul t ure,
obrazovanou obinog puka i sveirokom francuskom
strau za stvaralatvom. Tahtavi je sve uinio da pomo-
gne Egiptu da ude u t aj hrabri novi svijet. U Indi j i je pak
Sej(j)id Ahmed Kan (1817.-98.) nastojao prilagoditi islam
suvremenom zapadnom liberalizmu, istiui da je uenje
Kur ana u pot punoj suglasnosti s prirodnim zakoni ma
koje je nedavno razotkrila moderna znanost. Sejid Ahmed
Kan posebno je znaaj an kao osniva visoke kole u
Aligarhu gdje su muslimani uz uobiajene islamske obra-
zovne predmete mogli studirati prirodne znanosti i engle-
ski jezik. Nast oj ao je pomoi musl i mani ma da lake prih-
vate tekovine modernog drut va ouvanj em osj eaj a za
vlastitu kul t urnu batinu, kako ne bi postali naj obi ni j i m
kopi j ama zapadnoga ovjeka.
Prije nego to je kolonizacija u nj i hovi m zeml j ama
uzela maha neki su muslimanski vladari na vlastitu inici-
j at i vu pokuali izvriti modernizaciju svojih drutava.
Osmanski je sultan Mahmud II. zapoeo 1826. g. s refor-
mama tanzimata (propisi, odredbe), koj i ma je ukinuo
j anj i are, posuvremenio vojni ustroj, te uveo neke nove
vojne tehnologije. 1839. g., sultan Abdulmedid I. izdao je
Gl hanske dekrete, koji su ga ugovorno obvezali na veu
suradnj u i ovisnost o svojim osmanskim podanicima, i
koji su uvelike reformirali carske ustanove vlasti. Jo je
dramat i ni j i bio program osuvremenj i vanj a egipatskoga
pae albanskoga porijekla Muhameda Alija (1769.-1848.),
koji je bez iije pomoi, oslonjen na vlastite sposobnosti,
uinio Egi pat neovisnim od Istanbula, uvevi tu zaostalu
provinciju u suvremene svjetske tokove. Meut i m, suro-
vost njegovih met oda pokazala je kako je teko izvriti
dr ut venu moderni zaci j u u kr at kome vr emenu.
Muhamed Ali je svu politiku oporbu dao pogubiti; dva-
deset i tri tisue seljaka prisilno unovaenih u radne jedi-
nice umrlo je od napora gradei nove sustave navodnj a-
vanj a i vodovode diljem Egipta; osim toga, seljaci su,
zbog silnoga st raha pred prisilnim novaenj i ma u Alijevu
novoosnovanu suvremenu vojsku, esto izbjegavali voj nu
obavezu odsijecanjem svojih prstiju i vlastitim osljeplji-
vanj em. Kako bi sekularizirao dravu, Muhamed Ali jed-
nostavno je plijenio imetak kojim se subvencionirao vjer-
ski ivot, te je ulemu njezinim sustavnim drutvenim mar-
ginaliziranjem liio bilo kakva ut j ecaj a. Svj et onazor
uleme, koj a je ionako svaku modernizaciju doivljavala
kao napad na musl i mansku tradiciju, postao je nakon
svih tih dogaaj a jo ogranieniji, to je dovelo naposlje-
tku do njezina beziznimnog odbaci vanj a svih zapadnj a-
kih novot ar i j a koj e su dolazile u nj i hovu zeml j u.
Muhamed Alijev unuk Ismail- paa (1803.-95.) postigao je
jo vee uspjehe u modernizaciji Egipta: financirao je
i zgradnj u Sueskog kanala, sagradio je oko tisuu i pol
kilometara eljeznikih pruga, natopio je gotovo sedam
tisua kvadrat ni h kilometara neobradivih povrina, otvo-
rio je moderne kole koje su zajedniki pohaali djeaci s
djevojicama, te je pretvorio Kairo u suvremeni grad
nalik na zapadne prijestolnice. Na nesreu, trokovi toga
ambicioznog programa doveli su Egi pat do bankrot a, pri-
silivi dravu na zaduenje. To je ubrzo dovelo do britan-
ske vojne okupacije 1882. g., kojom su se toboe titili
interesi europskih dioniara i ulagatelja. Muhamed Ali i
Ismail nastojali su Egi pat uiniti modernom suverenom
dravom; umj est o toga, modernizacija je nj i hovu zemlju
dovela pod bri t ansku kolonijalnu upravu.
Ni j edan od tih prvotnih reformat ora nije u potpunosti
razumio sveobuhvat nost ideja koje su omoguile transfor-
maci j u europskog drut va. Stoga su u sutini sve nj i hove
reforme bile povrnog znaaj a. Kasniji reformatori sve do
doba Sadama Husei na nastojali su preuzeti neka od
zapadni h dostignua, posebice na podruj u voj ne tehno-
logije, ne obazirui se pret j erano na uinke koje bi one
mogle ostaviti na drut veni ust roj nj i hovi h drava.
Meut i m, neki su raniji reformatori bili itekako svjesni
tih opasnosti. Iranski aktivist Demaludin (1839.-97.), koji
je sebe prozvao "Al-Afgani" ("Afganistanac") zato to se
nadao da e privui veu pozornost muslimanskoga svije-
ta kao afganistanski sunit nego kao iranski ijit, bio je
j edan od prvih islamskih reformat ora koji je ukazao i
upozoravao na tu problematiku. Al-Afgani je ivio u
Indi j i tijekom velikih pobuna Hi ndusa i musl i mana pro-
tiv britanske vlasti 1857. g.; gdjegod da je otputovao, bilo
u Arabi j u, Egipat, Tursku, Rusi j u ili Europu, Demaludin
je osjetio posvudanj i moni ut j ecaj Zapada, stekao je
nepokolebljivo uvj erenj e da e zapadna kul t ura svojom
skoranj om prevlau u svijetu unititi muslimanski svi-
jet. Uvidjevi sve pogubne posljedice koje mogu proizai
iz povrnog oponaanj a zapadnj akog ivota, gorljivo se
zalagao da narodi islamskoga svijeta ujedine svoje snage
protiv europske prijetnje; po nj emu, muslimani mor aj u
sami, bez vanj skog upl i t anj a, dohvatiti suvremene teko-
vine znanstvene kulture novoga svijeta. Stoga je nuno da
muslimanski vjernici nj eguj u vlastitu tradiciju, to jest
islamsku kulturu. No, sam islam mora postati racionalni-
ji i moderniji kako bi to bolje odgovorio na nove izazove.
S obzirom da i Kur an i prorok Muhamed istiu nunost
slobodnog miljenja, muslimani moraj u ponovno otvoriti
ve dugo zabravl j ena "vrat a idtihada" kako bi skinuli
namet nut e okove sa svojega uma.
Zapadnj ako prodi ranj e omoguilo je politici da pono-
vno zadobije sredinju ulogu u islamskome svijetu. Jo od
vremena proroka Muhameda, muslimani su sve povijesne
dogaaj e smatrali t eofani j ama; duboko proivljavajui
prisue Boga u povijesti, neprestano su se hvatali u kotac
s izazovom izgradnje boljega svijeta. Muslimanski su
vj erni ci u svakome politikom dogaaj u potraivali
boansko znaenje, te su ak i njihovi promaaj i i trage-
dije vodili velikim duhovni m i teolokim postignuima.
Na primjer, muslimani su slobodnim razvitkom svojeg
unut ranj eg duhovnog ivota nakon raspada Abasidskog
kalifata uspjeli ostvariti t akvo drut veno ozraje koje je u
mnogoemu bilo usuglaeno s duhom Kurana, i koje im je
omoguilo lake nadi l aenj e politike agoni j e ume.
Meut i m, prodor Zapada u njihove ivote pobudio je
mnoga nova i vana religijska pi t anj a. Zapadnj ako poni-
avanj e ume vie nije bilo samo politika katastrofa, ve
je dirnula same dubi ne muslimanske due. Takva izrae-
na slabost muslimanske zajednice bila je znakom da je
tota u islamskoj povijesti krenulo u krivome smj eru. U
Kur anu se istie da zaj edni ca predana Boj oj volji ne
moe propasti. Musl i manska povijest pot vruj e tu inje-
nicu. U tekim vremeni ma mnogi su se poboni muslima-
ni okretali religiji, prilagodivi je novim okolnostima, pa
stoga uma nije time samo zadobivala novi ivot, nego je
esto post aj al a vrom i napredni j om nego prije. Kako je
uope islamski svijet sve vie mogao pot padat i pod
gospodstvo sekulariziranog i bezbonog Zapada? S vre-
menom e sve vei broj musl i mana biti zaokupl j en tim
pi t anj em, te e njihovi brojni pokuaj i da se musl i manska
povijest vrati na pravi put kat kad izgledati kao zdvojni
potezi oajnika. Dananj i bombai samoubojice - neto
nevieno u pri j anj oj islamskoj povijesti - pokazuj u da
su neki muslimani stekli uvj erenj e kako je nj i hova borba
protiv premonog nepri j at el j a gotovo beznadna misija.
Al-Afganijeva fanat i na i esto sasvim nemoral na
politika kampanj a bila je po mnogoemu slina oajni-
kim pokuaj i ma suvremeni h muslimanskih ekstremista.
Primjerice, j edan od njegovih uenika izvrio je at ent at
na iranskog aha 1896. g. Meut i m, nisu svi njegovi isto-
miljenici smatrali da je nuno posezati za t ako radikal-
nim sredst vi ma da bi se ostvarili Al-Afganijevi ciljevi.
Nj egov pri j at el j i kolega, egipatski uenj ak Muhamed
Abduh (1849.-1905.), bio je mnogo promuurni j i i umj e-
reniji mislilac od Al-Afganija. Smat rao je da rj eenj e pro-
bl ema lei u obrazovanj u a ne u revoluciji. Abduha je
duboko pogodila bri t anska okupaci j a Egipta, no on je,
bez obzira na tu injenicu, gajio veliku l j ubav pr ema
Europi . Kako je iitao i prouio mnogobroj na zapadna
znanst vena i filozofska djela, Abduh je osjeao iznimnu
prisnost s europskim ovj ekom. Uvelike je potivao poli-
tike, pravne i obrazovne ustanove modernog Zapada, ali
isto t ako bilo mu je sasvim j asno da se one ne mogu sveo-
buhvat no i u krat kome roku presaditi u vj erski zadrt u
zemlju poput Egipta, gdje je moderni zaci j a svojom pre-
velikom brzinom i nasilnou iskljuila iz svoga procesa
ogromnu veinu narodni h masa. Po nj emu, bilo je nuno
da se suvremene zakonske i konstitucionalne novine sa
Zapada nakal eme na tradicionalne islamske ideje koje su
l j udi ma bliske i razumljive; drut vo u koj emu narod ne
razumi j e vlastite zakone post aj e u stvari drava bezako-
nj a. Na primjer, islamsko naelo ure (ura - savj et ova-
nje, dogovaranj e) pomoglo je musl i mani ma da shvate
znaenj e demokracije. Obrazovanj e je t akoer potrai-
valo reforme. Studenti su u medresama uili moderne pri-
rodne znanosti, to im je omoguivalo da svoj a novoste-
ena saznanj a poveu s islamskom t radci j om i time ola-
kaj u i uine smislenijim musl i manski m vj erni ci ma ula-
zak u novi svijet. Meut i m isto tako trebalo je i sam eri-
jat osuvremeniti, ega su Abduh i nj egov mlai suvre-
menik, novi nar Raid Ri da (1865.-1935.) bili itekako
svjesni, znaj ui da e t aj proces biti dugot r aj an i vrlo
kompleksan. Ridu je zabri nj avao porast sekulariziranih
i dej a meu arapski m intelektualcima i uenj aci ma, koji
su ponekad bili veoma prezrivo nast roj eni pr ema islamu,
smat raj ui ga neim to nazaduj e nj i hovu zemlju. Takvo
to je po Ridi moglo samo jo vie oslabiti umu, te ju ui-
niti podlonijom zapadnj akom imperijalizmu. Ri da je
bio j edan od prvih musl i mana koji se zalagao da se osnu-
je pot puno moderna, ali i pot puno islamska drava,
zasnovana na reformi ranom erijatu. Poticao je izmeu
ostaloga ot varanj e viih obrazovnih ust anova u koj i ma
bi studenti prouavali meunarodne zakone, sociologiju,
svj et sku povijest, religiologiju i suvremene pri rodne zna-
nosti, usporedo sa st udi ranj em fikha. Po nj emu, t akvo to
trebalo je osigurati da se islamsko pravoslovlje bezbolno
razvi j a u okrilju modernog zapadnog prava, ime bi se
neraskidivo povezale tradicije Istoka i Zapada. Osim
toga, time bi erijat, agrarni zakonski kodeks, doao u
suglasje s novim tipom drut venog ur eenj a razvijenog
na Zapadu.
Reformatori su neprestano osjeali da i maj u dunost
braniti islam pred europskim kritikama. To je dovelo do
toga da su zapadnj ako drut vo i religija postali glavnim
pr edmet om pr ouavanj a musl i manski h uenj aka. U
Indi j i pjesnik i filozof Muhamed Ikbal (1876.-1938.) isti-
cao je da je islam j ednako racionalan i pravedan kao bilo
koji zapadni sustav. U stvari, islam je po nj emu najracio-
nal ni j a i naj napr edni j a od sviju konfesija. Nj egov strogi
monoteizam oslobodio je ovj eanst vo od mitolokih
praznovjerica, a Kuran je poticao muslimane na pomnije
pr omat r anj e prirode, stalno promi l j anj e o onom to su
opazili, te neprestano preispitivanje svojih dj el ovanj a.
Tako je empirijski duh koji je rodio suvremene svjetona-
zore zapravo zaet u islamu. Ikbalovi su stavovi tumaili
povijest na ogranien i subj ekt i van nain, to se nije ni po
emu razlikovalo od zapadnj aki h tenji da u kranstvu
i Europi vide nadmone imbenike i bar j akt ar e svjetsko-
ga napret ka. Ikbal ovo isticanje racionalnog duha islama
vodilo ga je u ocrnj i vanj e sufijskog pokreta. Budui da je
smat rao kako moderni racionalizam jedini omoguava
dal j nj i napredak islama, Ikbal je postao predvodni kom
novih drutvenih i vjerskih t i j ekova koji su odbaci vanj em
svakog oblika mistine duhovnosti zadobili premo u
muslimanskome svijetu. Sam Ikbal bio je pod snanim
ut j ecaj em zapadnj ake misli, stekao je ak i titulu dokto-
ra filozofije u Londonu. Pa ipak, smat rao je da je Zapad
svojim prebrzim napret kom ozbiljno ugrozio vlastitu
opstojnost; nj egov je svjetovni individualizam odvojio
l j udsku osobnost od Boga, koj a je, postavi jedinim pred-
metom bogotovanja, zadobila potencijalno demonske
znaajke. Uinak toga bit e zapadnj ako samounitenje,
koje se po Ikbal u poelo ostvarivati u kolektivnome
europskome samouboj st vu Pr voga svj et skoga rat a.
Musl i mani ma je stoga bila ivotna misija da svjedoe
boansku dimenziju ivota, da se ne povlae iz svijeta u
duhovnu kontemplaciju, ve da dj el uj u u skladu sa dru-
tvenim idealima erijata.
Navedeni reformatori bili su svi odreda intelektualci
koji su se uglavnom obraali obrazovanom sloju stanovni-
tva. U Egiptu je mladi uitelj Hasan al -Bana (Ben(n)a)
(1906.-49.) osnovao organizaciju koja se svojim idejama
obraala irokim narodni m masama. Drut vo musliman-
ske brae postalo je masovnim pokretom diljem Bliskoga
istoka. Jedino je u to vrijeme promicalo ideologiju koj a je
bila u st anj u zahvatiti sve dijelove drutvene zajednice.
Al-Bana je bio svjestan injenice da muslimani t rebaj u
zapadnj aku znanost i tehnologiju, kako bi reformirali
svoje politike i drutvene ustanove, ali, bio je, poput svih
ostalih reformista, uvjeren da svj et ovna modernizacija
mora ii ruku pod ruku s duhovnom reformacijom. Al-
Bana je znao biti ganut do suza kada bi usporeivao
raskoni ivot Bri t anaca u zoni Sueskog kanal a s bijednim
at rl j ama egipatskih radnika. U tome je vidio religijski
problem koji zahtijeva rjeenje zasnovano na islamskim
naelima vjere. Dok su primjerice krani esto odgovara-
li na izazove modernizacije obnavl j anj em vjerskih doktri-
na, dotle su muslimani isti problem rijeavali ulaganjem
veih napora u svoje drutveno ili politiko angairanje
(idihad). Al-Bana je isticao da je islam sveobuhvatan
nain ivota; religija ne bi smjela biti svedena samo na
osobnu sferu ivota, kao to je to sluaj na Zapadu. Osim
toga, nastojao je stvoriti muslimansku drutvenu zajedni-
cu u kojoj su naela Kurana sukl adna duhu novoga vre-
mena. Nadalje, posebno se zalagao za uj edi nj enj e svih
islamskih nacija, podizanje opeg ivotnog st andarda
muslimanskih vjernika, veu drut venu pravdu, borbu
protiv nepismenosti i duhovnog siromatva, te osloboenje
muslimanskih zemalja od stranoga gospodstva. Bio je
miljenja da su pod kolonijalnom upravom muslimani
izgubili vezu sa svojom tradicijom. Naime, nestvaralako
kopi ranj e civilizacijskih dostignua drugih naroda svelo je
muslimane na kulturne marginalce. Stoga je Al-Bana,
osim to je svoju Brau poduavao islamskim vjerskim
obredima, odgaj aj ui ih da ive po naelima Kurana, gra-
dio kole, osnivao suvremene skautske pokrete, omogua-
vao radnicima veernje kolovanje, te otvarao visoke
obrazovne ustanove za struno osposobljavanje civilnih
slubenika. Drut vo muslimanske brae osnivalo je ambu-
lante i bolnice u ruralnim kraj evi ma, gradilo tvornice u
koj i ma su muslimani za svoj rad bili bolje plaeni nego
igdje drugdje, gdje su takoer mogli ostvariti pravo na
zdravstveno osiguranje i godinji odmor. Osim toga, pri-
padnici Drut va radnike su upoznavali sa suvremenim
zakonima o radu koji su titili njihova radnika prava.
Drut vo muslimanske brae imalo je svojih mana.
Manj i broj njegovih sljedbenika bio je ukljuen u terori-
stike akcije, to je dovelo do rasput anj a organizacije
(iako su ga od t ada razni pokrovitelji nastojali obnoviti).
Meut i m, veina pri padni ka Drut va - iji je broj do
1948. g. raunao u mi l i j uni ma - ne znaj ui za mrani j e
strane svoje organizacije, i dalje je u svoj oj religijskoj
misiji vidjela bitan imbenik opeg drut venog blagosta-
nj a muslimanske zajednice. asoviti uspj eh Dr ut va
muslimanske brae, koje je kraj em Drugog svjetskog rat a
postalo naj moni j om politikom ust anovom u Egiptu,
ukazivao je na injenicu da iroki narodni slojevi tee
istovremeno modernizaciji i religijskoj tradiciji, bez obzi-
ra na t renut ana stajalita muslimanskih sekulariziranih
vlasti ili intelektualaca. Takva vrsta politikog i drutve-
nog dj el ovanj a bila je znaaj kom mnogih buduih moder-
nih islamskih pokret a, posebice Mudame (Islamske
skuptine) koj u je osnovao eik Ahmed Jasin u Gazi.
Povezi vanj em islamske tradicije s modernistikim vred-
notama, nastojalo se pridonijeti opem bl agost anj u pale-
stinskog naroda na podruj i ma koje je okupi rao Izrael
nakon Li panj skog rat a 1967. g.
Koje su znaajke suvremene muslimanske
drave?
Iskustvo kolonijalizma i sudar s europskom civilizaci-
j om poremetili su ustroj islamskog drutva. Svijet se
bespovratno izmijenio. Muslimani nisu znali kako dostoj-
no uzvratiti Zapadu, zato to se u svojoj povijesti nisu
susreli sa t akvom vrstom izazova. Ukoliko su eljeli sudje-
lovati u modernim svjetskim procesima, muslimani su bili
duni usvojiti zapadnj ake novotarije. Napose, Zapad je
iznaao nunost odvaj anj a religije od politike kako bi se
svj et ovna vlast, znanost i tehnologija oslobodili konzerva-
tivnih spona vjerskih doktrina. U Europi je nacionalizam
zamijenio odanost vjeri, koj a je sve do novijih vremena
omoguavala sklad i jedinstvo zapadnog drutva. Ipak se
t aj preokret tijekom devetnaestoga stoljea pokazao vrlo
problematinim. Europske nacionalne drave zapoele su
ut rku u naoruanj u 70-ih godina pretprolog stoljea, koja
je bila uzrokom dvaj u svjetskih ratova. Svjetovnjake
ideologije pokazale su se ubilakima kao i vj erska nazad-
nost, to se osobito iskazalo u proj ekt i ma nacistikog holo-
kausta, te sovjetskih gulaga. Filozofi prosvjetiteljstva bili
su uvjereni da veom obrazovanou ljudi i narodi posta-
ju razumniji i snoljiviji. Ta se nada pokazala utopijskom
poput bilo koje druge mesijanske fantazije. Bez obzira na
to, ivot veine stanovnitva Europe i Amerike ipak je s
vremenom, uspostavljanjem demokratskih naela u suvre-
menim drutvenim zaj edni cama Zapada postigao blago-
dati jednakopravnosti. Ali, zapadnj aki su narodi imali
stoljea na raspolaganju kako bi stvorila demokratske
sustave vladavine. Sasvim je druga stvar kada se moderni
parlamentarni sustav uvodi u djelomino osuvremenjena
drut va preteito agrarne privrede, u koj i ma je veini sta-
novnitva suvremeni politiki diskurs predstavljao neto
potpuno nepoznato i neshvatljivo.
Politika u kranskoj religiji nije ni kada imala sredi-
nj u ulogu. Konano, Isus j e govorio da nj egovo
Kraljevstvo nije od ovoga svijeta. Europski su se idovi
pak stoljeima zbog svojih naela odbijali baviti politi-
kom. Kod musl i mana pak politika nije ni kada imala dru-
gorazredan znaaj . Kao to smo do sada vidjeli, za nj i h je
pol i t i ka bila pozorni com nj i hove vj er ske pot rage.
Spasenje nije imalo znaenje ot kupl j enj a od grijeha, ve
se ono postizalo st varanj em pravednog drut va, u kojem
je pojedinac mogao lake ostvariti egzistencijalno preda-
vanj e sveobuhvatnosti svoga bia, kako bi postigao pot-
puno duhovno i spunj enj e. Politika je stoga bila stvar od
naj vee vanosti u ivotu muslimanskih vj erni ka, slije-
dom toga tijekom cijelog dvadesetog stoljea dolazilo je
do mnogobrojnih pokuaj a uspost avl j anj a istih islam-
skih drava. Naravno, stvoriti u suvremenome dobu dra-
vno ureenj e islamskoga tipa bila je gotovo nemogua
misija. Ono je zahtijevalo prvenstveno dihad, borbu ije
posljedice nisu bile nimalo bezazlene.
Stjee se doj am da ideal tevhida unapri j ed iskljuuje
ideju sekularizacije, no mora se uzeti u obzir da su u pro-
losti i ijiti i suniti prihvaali odvaj anj e religije od politi-
ke. Pragmat i zam svj et ovnoga pol i t i kant st va esto je
moralno neist i okrut an; idealna musl i manska drava
nije "datost" koju se j ednost avno moe primijeniti u dru-
tvenom ivotu, ali ona svojim ustrojem pridonosi stvara-
lakoj domiljatosti i disciplini koj i ma se omoguuje pri-
mj ena kuranski h ideala j ednakopravnost i u surovoj poli-
tikoj zbilji. Osim toga, zapadnj aci pogreno misle da je
islam t aj koji koi st varanj e muslimanskog modernog
sekulariziranog drut va. Stoji dodue injenica da je pro-
ces sekularizacije imao drugaiji razvoj u muslimansko-
me svijetu. Na Zapadu je sekularizacija doivljavana kao
neto to pridonosi boljitku drut va. Prvotni liberalni
zapadnj aki filozofi poput Johna Lockea (1632.-1704.)
smatrali su da dravno posvj et ovnj avanj e omoguuje
nove i bolje puteve religijskome vj erovanj u, jer se time
religija oslobaa od spona dravne kontrole ime se vjer-
nik osposobljava za postignue duhovni h ideala. No u
muslimanskome svijetu sekularizacija je esto bila agresi-
vno usmj erena protiv religije i svega religioznoga.
At at rk je na pri mj er zatvorio sve medrese, zabranio
sufijske redove, te nat j erao mukarce i ene na noenje
moderne odjee u zapadnj akome stilu. Takva vrst prisi-
le oduvijek je bila kont raprodukt i vna. Time islam nije u
Turskoj nestao ve se samo prikrio. Muhamed Ali je pak
sa svoje strane ponizio egipatsku ulemu, prisvojivi njezi-
nu imovinu i smanjivi j oj ut j ecaj u drut vu. I j edan od
nj egovi h kasni j i h nasl j edni ka, egipatski predsj edni k
Demal (Gamal) Abdel Naser (1918.-70.) s vremenom je
post aj ao sve radikalnije protuislamski usmj eren, pa je
izmeu ostaloga donio uredbu kojom se zabr anj uj e djelo-
vanj e Drut va muslimanske brae. Slijedom toga, j edan
nj i hov sljedbenik, koji je pri padao t aj nome teroristiko-
me krilu Drut va, pokuao je at ent at na Nasera. Meut i m
pripadnici Drut va muslimanske brae, pr emda su godi-
nama amili u Naserovim koncentracijskim logorima,
veinom nisu agresivno djelovali; nj i hova se ant i dravna
dj el at nost svodila na pot aj no di j el j enj e protuvladinih
letaka i odravanj e t aj ni h sast anaka organizacije. U Iranu
su monarsi iz dinastije Pahlavi posebno surovo nametali
sekularizam. ah Reza Pahlavi (1878.-1941.) takoer je
razvlastio ulemu, zamijenio erijat graanski m svjeto-
vnim zakonom, ukinuo odravanj e aura sveanosti u
ast i mama Huseina, i na koncu je branio Iranci ma da idu
na had u Meku. Noenj e islamske odjee takoer je
zabranj eno. Primjerice, Rezini su vojnici obiavali j avno
na gradskim ulicama nabadat i enske zarove na baj unet e
svojih puaka, te ih cijepati u dijelove. Ti j ekom mirnih
prosvj eda 1935. g., protiv Zakona o odi j evanj u u svetome
gradu osmoga ijitskoga i mama Alija al-Ride, Meshedu,
vojnici su zapucali na nenaoruanu gomilu i ubili stotine
ljudi. Nekad neprikosnoveno mona iranska ulema s vre-
menom je postala svj edokom pada svog drut venog utje-
caj a u Iranu. Nakon to je reim naredio uboj st vo aj at o-
laha Mudarisa, klerika koji je otvoreno napadao aha
Rezu tijekom parl ament arne rasprave, iranski su duhovni
uitelji, bojei se da ne izgube ivu glavu, napustili politi-
ko dj el ovanj e i posve prepustivi mo ahu i svjetovnim
vlastima. Rezin sin i nasljednik ah Muhamed Reza
(1919.-80.) pokazao je jo vee neprijateljstvo i prezir
prema islamu. Stotine st udenat a iz medresa, koji su se
usudili prosvjedovati protiv reima, ustrijeljeni su na uli-
cama glavnoga grada, nakon ega je uslijedilo zat varanj e
medresa diljem Irana, a vodei islamski pravnici i teolozi
(ulema), osim onih sretnika koji su uspjeli izbjei iz zem-
lje, hapeni su i mueni do smrti. Nita nije bilo demo-
krat skoga u reimu iranskih ahova iz dinastije Pahlavi.
SAVAK, ahova t aj na policija, zat varal a je Irance bez
suenj a, podvrgaval a ih svirepim muenj i ma i ponienji-
ma, dok su ustanove predstavnike vlasti tijekom vreme-
na u Iranu postale mrt vo slovo na papiru.
Nacionalizam, koji su Europl j ani u drugoj polovici
dvadesetoga stoljea poeli odbacivati, takoer je stvarao
probleme islamskome dut vu. Jedinstvo ume dugo je vre-
mena bio dragocjeni ideal; sada se odj ednom muslimanski
svijet rascijepio na mnogobroj na kral j evst va i republike,
ije su granice odredile i povukle zapadne sile. Sve dok su
muslimani sebe smatrali graani ma Osmanskoga Carst va
ili lanovima darul-islama, nacionalnome duhu nije bilo
mj est a u islamskoj zajednici. Nacionalizam je u musli-
manski m zeml j ama poprimio negativan znaaj, te je esto
poistovjeivan s tenjom za osloboenjem od namet nut i h
stega sa Zapada. Neke su pak novoizgraene nacije
postale izvoritem stalnih sukoba medu svojim graani-
ma. Na primjer, juni je dio Sudana veinom kranski, a
sjeverni je Sudan muslimanski. Narodi ma, koji su bili
naviknuti da se religijski identificiraju, teko je bilo uspo-
staviti zajedniku "sudansku" nacionalnu svijest. Taj se
problem posebice istaknuo u Li banonu, gdj e je stanovni-
tvo bilo gotovo podj ednako podijeljeno u tri religijske
zajednice - sunitsku, ijitsku i maroni t sku kransku -
koje su do st var anj a nove drave bile oduvi j ek autonom-
ne. Pokazalo se da je dioba vlasti u toj zemlji nemogua.
Demografska vremenska bomba prouzroila je graanski
rat (1975.-90.) koji je tragino razdijelio Li banon. U dru-
gim zeml j ama, poput Sirije, Egi pt a i I r aka nacionalizam
je usvojila vl adaj ua elita, ali ne i narodne mase koje su
bile konzervativnijeg svjetonazora. U Iranu nacionalizam
ahova dinastije Pahlavi usmjerio je svoju otricu prema
islamu, njime se nastojalo raskinuti sve veze naroda sa
ijizmom uspost avl j anj em drevne perzijske kulture pre-
dislamskoga razdoblja.
Uvoenj e zapadnj akog tipa demokracije u musli-
manske zemlje t akoer se pokazao probl emat i ni m.
Reformatori koji su teili usai vanj u suvremenih dru-
tvenih tekovina u temelje islamskih ustanova, isticali su
da ideal demokraci j e po sebi nije prot i van islamu.
Islamski je zakon promicao naela ure (savjetovanja) i
idmu (slaganje s ime), to jest donoenje zakonskih
odredbi pomou "konsenzusa" predstavnikih tijela ume.
Raiduni su se primjerice birali veinskim izglasavanjem.
Sve je to bilo u potpunosti sukladno demokrat skome idea-
lu. Potekoe je djelomino st varal a zapadnj aka defini-
cija demokracije kao "vladavine naroda, ustanovljene od
naroda i za narod". U islamu je Bog t aj , a ne ljudi ili naro-
di, koji daj e zakonitost neijoj vladavini. Takvo uzdizanje
ovjetva musl i mana se doimalo kao idolopoklonstvo
(irk), budui da se nj i me uzurpiralo Boansko gospod-
stvo na zemlji. Meut i m, muslimanske su zemlje i ne
drei se zapadnj akog shvaanj a demokracije, bile u sta-
nj u uvesti predstavnike oblike vlasti u svoj dravni
ustroj. Dodue, demokratski su ideali u praksi esto bili
krat koga vi j eka ili predmet om zlouporabe u islamskome
svijetu. Iranci primjerice nisu dugo uivali u demokrat -
skim bl agodat i ma net om ust anovl j enog par l ament a
(Medlis) nakon Konstitucionalne revolucije 1906. g., jer
ga je ah, uz rusku pomo, ubrzo ukinuo. Tijekom dvade-
setih godina prologa stoljea Britanci su, u svojim upor-
nim nast oj anj i ma da Iran uine svojim protektoratom,
esto namjetali izbore u toj zemlji kako bi sauvali tamo-
nji politiki i gospodarski ut j ecaj . U drugoj polovici dva-
desetoga stoljea, Amerikanci su svim silama podupirali
nepopularnog Muhameda Rezu Pahlavija, koji nije samo
dokinuo politiko tijelo Medlisa, nego je sustavno krio
Iranci ma nj i hova osnovna graanska prava zagarantira-
na demokrat ski m ustrojem zemlje. Zapad je postavio
dvost ruke standarde; svojim je l j udi ma ponosno pruao
vrednote demokratskog poretka, a muslimane je prisilja-
vao da pod kri nkom demokracije prihvate ropsku podlo-
nost svojim okrut ni m diktatorskim vladarima. U Egiptu
je izmeu 1923. i 1952. g. odrano sedamnaest opih izbo-
ra na koj i ma je svaki put a premono pobj ei val a st ranka
Vafd. Meut i m, stranci Vafd svega je pet put a doputeno
da preuzme vlast u zemlji. Naime, obino bi Britanci ili
nj i hov podanik, egipatski kralj, bili ti koji bi svojim ured-
bama opstruirali dolazak te stranke na vlast.
Stoga su muslimani imali velikih potekoa pri stvara-
nj u svojih modernih nacionalnih drava demokratskog
tipa u koj i ma je izmeu ostaloga religija svedena na
podruje osobnog izbora pojedinca. Dr uga su se rj eenj a
inila malo boljima. Kraljevstvo Saudijske Arabije, osno-
vano 1932., utemeljeno je na Vahabijskim (Vehabijskim)
naelima. Time je u Saudi j skoj Arabi j i slubeno pri hva-
en svjetonazor kojim se istie bespotrebnost donoenj a
dravnog ustava, budui da je vl adavi na kral j a i njegovih
bliskih suradni ka ut emel j ena na strogom i doslovnom pri-
dravanj u kuranski h odredbi. Meut i m, Kuran zapravo
sadri vrlo mali broj zakonskih propisa, te je od samih
poetaka islama postojala potreba da se, poradi prakti-
nih razloga, zakonodavst vo svet oga spi sa nadopuni
ustrojstveno sloenijim pravoslovnim naukom. Saudijci
su se proglasili batinicma izvornoga islama arapskog
poluotoka, a ulema je odobrila legitimitet dravnih vlasti;
zauzvrat, kral j je osnaio konzervativne religijske vred-
note islama u zemlji. ene su iskljuene iz j avnog ivota,
propisano im je pokri vanj e lica velom (premda ak ni u
Muhamedovo vrijeme to nije bilo zakonski doneeno),
kockanj e i alkohol su strogo zabranj eni , a tradicionalni
oblici kanj avanj a, poput osakai vanj a lopova, ponovno
su uli u zakonski sustav. Mnoge muslimanske drave i
organizacije nisu dijelile miljenje saudijskih vlasti da
pobona naela Kur ana zaht i j evaj u t akve prastare meto-
de kanj avanj a. Musl i mansko je bratstvo primjerice od
samoga poetka osuivalo saudijsku zloupotrebu islam-
skog kaznenog sustava kao nepri kl adnu i zastarjelu, pose-
bice stoga to je rasipniko izobilje saudijske vl adaj ue
elite i nej ednaka podj el a bogatstva u zemlji, vri j eal a
osnovne vrednote Kurana.
Pakistan je jo j edna islamska drava na koj oj je izvr-
en eksperiment modernizacije. Muhamed Ali Di na
(1876.-1948.), osniva pakistanske drave, bio je zadojen
suvr emeni m i dej ama sekul ari zma. Jo od vr emena
Orengzeba muslimani su bili vrlo nezadovoljni svojim sve
ugroenijim poloajem u Indiji: uznemireni sve veom
moi veinskog hinduskog stanovnitva, muslimane je
plaio gubitak religijskog identiteta. To je posebno dolo
do i zraaj a nakon britanske podjele potkontinenta 1947.
g. Izmeu Hi ndusa i musl i mana izbili su obrauni koji su
rezultirali tisuama izgubljenih ljudskih ivota. Dina je
nastojao stvoriti politiko okruje u kojem muslimani
nee biti oznaavani ili ograniavani svojim religijskim
identitetom. No za zemlju duboko ukori j enj ene musli-
manske tradicije, to je zapravo znailo biti "sekularizi-
ran"? Pripadnici stranke Demiat-i islami, koju je osno-
vao Abul Ala Mevdudi (1903.-79.), isticali su nunost stro-
eg pr i mj enj i vanj a erijatskih odredbi, to je 1956. g.
dovelo do ustavnog defi ni ranj a Paki st ana kao islamske
republike. Taj je in predstavljao davnanj e tenje paki-
stanskih muslimana, koje su svoj t r aj ni oblik dobile u
politikim ust anovama zemlje. Meut i m, agresi vno
namet anj e sekularizacije, kakvo smo vidjeli u Iranu i
Egi pt u, nije zaobilo ni ml adu paki st ansku dravu.
General Muhamed Ej ub Kan (1958.-69.) svu je imovinu
(evkaf) za podupi ranj e religijskog ivota stavio pod dra-
vnu upravu, ograniio je obrazovni rad medresa, te uspo-
stavio sekularni sustav zakonodavst va. Ej ub Kan j e
nastojao islam uiniti laikom religijom pod upravom
drave, to je moralo nemi novno dovesti do sukoba s isla-
mistima i slijedom toga do generalovog pada s vlasti.
Tijekom sedamdesetih godina dvadesetoga stoljea isla-
mistike su snage postale najjaom oporbom pakistanskim
vlastima. Ljeviarski, sekularni premijer Zulfakir Ali Buto
(1928.-79.) nastojao ih je umiriti zabranom alkohola i kocka-
nja, no sve to nije bilo dovoljno da se sprijei uspjean pre-
vratniki udar pobonog muslimanskog voe Zije ul-Haka
iz srpnj a 1977., kojim je uspostavljen prividno islamskiji
reim. Zija ul-Hak je ponovno ustanovio zakonsku odredbu
noenja tradicionalne muslimanske odjee, uveo je islamski
kazneni zakonik i donio trgovake zakone u cilju zatite
pakistanskog gospodarstva od prevelikog vanjskog utjeca-
ja. No ak je i predsjednik Zija drao islam podalje od poli-
tike i privrede, budui da je njegovo politiko usmjerenje
imalo sekularni znaaj. Od njegove smrti u avionskoj nesre-
i 1988. na pakistanskoj politikoj sceni prevladavale su
etnike napetosti, rivalstvo i korupcijski skandali medu la-
novima vladajueg sloja. Islamisti su tijekom toga razdo-
blja izgubili utjecaj u zemlji. Usprkos tomu, islam je ne
mijeajui se u stvari realne politike, ali svojim sveprisu-
stvom u pakistanskom javnom ivotu i dalje ostao vaan
imbenik pakistanskog identiteta. Takav kompromis pod-
sjea na razdoblja abasidske i mongolske vlasti, kada je
dolo do sline podjele vladavine. ini se naizgled da je
pakistanska drava uspjela u svojoj namjeri da odri islam-
ske stranke pod svojom kontrolom, ali to stanje prividnog
primirja jo je i danas daleko od idealnog. Kao i Indija,
Pakistan troi ogromne sume novaca na nuklearno oruje,
dok gotovo treina stanovnitva ivotari u beznadnom siro-
matvu. To je situacija koja duboko vrijea muslimanski
osjeaj za pravdu. Muslimanski aktivisti, ogoreni takvom
dravnom politikom, eznutljivo gledaju prema fundamen-
talistikoj vlasti talibana u susjednom Afganistanu.*
injenica da muslimani jo nisu iznali idealan politiki
model za dvadeseto stoljee ne znai odmah priroenu
nespojivost islama t ekovi nama modernog drutva. Boj za
osvijetljenje islamskog ideala u dravnim st rukt urama, te
pronalaenje istinskoga vode obuzimali su muslimansku
misao tijekom cjelokupne njihove povijesti. Budui da je,
poput svake druge religijske vrednote, istinska islamska
drava po svojoj naravi transcendentnog znaaja, ona se
ne moe u potpunosti izraziti nijednom ljudskom politi-
*
To je pisano prije amerike vojne intervencije u Afganistanu kojom je
skinut s vlasti talibanski reim - op. prev.)
kom idejom, izmie dohvat u slabanih i manj kavi h ljud-
skih bia. Religijski je ivot zahtjevan, a sekularizirani
racionalizam suvremene civilizacije predstavlja poseban
problem narodi ma svih velikih vjerskih tradicija. Krani,
koje vie zaokupl j aj u njihove doktrine od sama politikog
ivota, trenutno se hvat aj u u kotac s dogmatskim pitanji-
ma svoje vjere kako bi kranstvo prilagodili modernome
senzibilitetu. Danas primjerice pri raspravama o Kristovoj
bogolikosti, neki krani navraaj u na starije dogmatske
formulacije, a neki pak trae novi j a i radi kal ni j a rjeenja.
Kat kad takve diskusije poprime veoma muan i ogoren
ton, jer dotiu onu religioznu sr koj a lei u srcu kran-
skog svjetonazora. Borba za modernu islamsku dravu
musl i manski j e ekvi val ent ovoj kr anskoj dilemi.
Tijekom cjelokupne povijesti svi ljudi religijskog nagnua
morali su svoju tradiciju pripremiti na izazove svoga ose-
buj nog procesa osuvremenj i vanj a, pa stoga potragu za
idealnim oblikom muslimanske dravne vladavine treba
sagledavati kao fundament al nu i karakteristinu religijsku
djelatnost, a ne kao hir nekolicine fanatika.
Fundamentalizam
Zapadni mediji esto st varaj u utisak da je borbeni i
uglavnom nasilni oblik religioznosti poznat kao "funda-
mentalizam" izvorni proizvod islamske vjere. To nije istina.
Fundament al i zam je globalna injenica koj a proima
svaku znaajniju religijsku sljedbu kao odgovor na proble-
me moderne civilizacije. Postoji judaistiki fundamentali-
zam, fundamentalistiko kranstvo, fundamentalistiki
hinduizam, fundamentalistiki budizam, fundamentalisti-
ki sikhizam, pa ak i fundamentalistiki konfucionizam.
Takav tip vjere prvotno se pojavio u kranskome svijetu
na podruju SAD-a poetkom dvadesetog stoljea. I to ne
sluajno. Fundamentalizam nije monolitan pokret; svaki
oblik fundamentalizma, ak i unut ar iste religijske tradici-
je, razvija se neovisno od drugih slinih vjerskih kret anj a
svojom vlastitom simbolikom i zanosom. Pa ipak su sve te
razliite fundament al i st i ke poj avnost i u mnogoemu
meusobno sline. Treba uoiti da fundamentalistiki
pokret nije nastao trenutno kao impulsna reakcija na pri-
spijee zapadnog modernizma, ve je zadobio svoj oblik
tek onda kada je proces modernizacije uvelike uznapredo-
vao. Na poetku su vjernici nastojali reformirati svoju reli-
gijsku tradiciju, pokuavajui ju uskladiti sa suvremenom
kulturom. Kao to smo ve prije vidjeli, muslimanski su
reformat ori nepokol ebl j i vo ust raj al i na tom put u.
Meutim, kada su se umjerenije metode pokazale beskori-
snima, neki su se vjernici okrenuli mnogo ekstremnijim
mj erama, ime je fundamentalistiki pokret ugledao svjet-
lo dana. Pomnije sagledavajui itavu stvar, nije zapravo
nimalo neoekivano da se fundamentalizam prvotno iznje-
drio u SAD-u, oglednome uzorku modernizma, dok se na
drugim st ranama svijeta pojavio tek u novije doba. Od tri
velike monoteistike religije, islam je u stvari posljednji
poprimio znaajke fundamentalizma, i to tijekom kasnijih
ezdesetih i sedamdesetih godina prologa stoljea, kada je
suvremena kultura prodirala u muslimanski svijet. Do toga
vremena fundament al i zam se dobrano ukotvio medu
kranima i Zidovima, koji su mnogo dulje bili izloeni
iskustvenom doivljaju modernistike kulture.
Fundamentalistiki pokreti u svim vj erski m sl j edbama
dijele neke zajednike znaajke. Fundament al i zmom se
obj el odanj uj u zapravo duboka razoaranost i nezodovolj-
stvo vj erni ka eksperimentom modernizacije koji nije ispu-
nio oekivanja. Nj i me je takoer izraena istinska bojazan
pobonih ljudi. Svaki pojedini fundamentalistiki pokret
koji sam dosad prouavala osvjedoava uvj erenj e svojih
pripadnika da je sekularizacija ustanovljena kako bi izba-
cila religiju iz drutvenih zbivanja. U mnogim sluajevima
ne radi se o nekakvoj paranoji fanatinih pojedinaca.
Vidjeli smo kako je sekularizacija veoma agresivno name-
t ana muslimanskome svijetu. Fundamentalisti ponajee
eznutljivo i s nadahnuem gledaju na "zlatno doba" prije
provale modernizma u njihovo drutvo, s time da nj i ma ni
u kojem sluaju nije cilj povrat ak u Srednji vijek. Svi su
fundamentalistiki pokreti imanentno suvremenog znaa-
ja, te su iskljuivo proizvod naeg vremena. Svi ti pokreti
u svojoj su sri inovativni i esto radikalni u t umaenj u
religije. Sve u svemu, fundament al i zam je bitan imbenik
suvremene svjetske pozornice. Gdj e god da je moderniza-
cija pustila korijene, tamo bi se razvio fundamentalistiki
pokret kao potpuno svjesna reakcija vjerski ugroenog
puka. Fundamentalisti esto izraavaju svoje nezadovolj-
stvo suvremenim razvitkom na t aj nain da istiu one im-
benike u svojoj tradiciji koji se radikalno protive modern-
izmu. Svi su oni - ak i u SAD-u - posebice kritini prema
demokraciji i sekularizaciji. Kako je, primjerice, jednako-
pravnost ena j edan od temelja suvremene kulture, funda-
mentalisti tee isticanju njihove uloge domaica i neporo-
nih majki, koju su imale u staromodnim, pat ri j arhal ni m
drutvima, a ponegdje, kao u islamu i obveznom zakriva-
nj u njihovih tijela i lica. Fundament al i zam se stoga moe
promat rat i kao t amna strana suvremenog drutva; osim
toga, njime su istaknute sve mrane strane eksperimenta
drutvenog osuvremenj i vanj a.
Fundamentalizam je stoga u simbiotskoj vezi s prisil-
nim procesom sekularizacije. Fundamentalisti se gotovo
uvijek osjeaju ugroenima od modernog liberalnog dru-
tvenog poretka, ime nj i hov svjetonazor i ponaanje
postaju tijekom vremena sve ekstremniji u svojoj naravi.
Tijekom i nakon poznatog Sudskog procesa u Scopesu
(1925.) u amerikoj dravi Tennessee, na kojemu su prote-
stantski fundamentalisti pokuali sprijeiti daljnje podua-
vanj e znanosti evolucije u javnim kolama, svjetovni je
tisak svojim pretjeranim ismijavanjem njihove zadrtosti
doveo do toga da je teologija amerikih protestanata posta-
la jo nazadnijom i doslovnijom u t umaenj u Svetoga
pisma. Poradi toga su se pobono usmjereni ameriki pro-
testanti okrenuli od svojih gotovo lijevih politikih opcija k
ekstremnoj desnici. to su jai napadi sekularizma, to su
snanije reakcije fundamentalista. Fundament al i zam time
razotkriva pukotinu u drutvenom ustroju, koja razdvaj a
one to su privreni sekulariziranim vrednot ama od onih
koji u nj i ma vide samo loe osobine. Kako vrijeme sve vie
prolazi, pristae dvaj u sukobljenih tabora sve su manj e u
stanju razumjeti jedni druge. Tako fundament al i zam zapo-
inje svoju politiku djelatnost prepirui se s liberalima i
sekularistima unut ar istoga kul t urnog ili nacionalnog
okruja. Na primjer, umjesto da se bore protiv vanjskog
zapadnjakog ili izraelskog neprijatelja, muslimanski se
fundamentalisti radije suprotstavljaju svojim zemljacima
ili drugim muslimanskim vjernicima koji gaje pozitivne
stavove prema modernizaciji. Fundamentalisti se esto
povlae iz kulturnog i politikog ivota kako bi stvorili
enklavu iste vjere (kao to je sluaj primjerice sa ultra
ortodoksnom idovskom zajednicom u Jeruzalemu i New
Yorku). Vlastitom izoliranou oni sebe osposobljavaju za
uspjenije poduzimanje razliitih oblika ofenzivnog politi-
kog i vjerskog djelovanja, kako bi povratili ope drutve-
ne tokove na ispravan put, te ponovno sakralizirali svijet.
Svi fundamentalisti svoju borbu doivljavaju kao borbu za
preivljavanje. Budui da su pritisnuti uza zid, fundamen-
talisti su uvjereni kako moraj u izboriti svoj put iz orsoka-
ka u koji su upali. Takav nain razmiljanja pokat kad neke
od njih potakne na teroristike djelatnosti. Ipak, veina ne
posee za nasilnim sredstvima, nego ustrajno pokuava oi-
vjeti svoju vjeru na naine koji su u skladu sa zakonom.
Fundament al i st i ma je uspjeh zagarantiran sve dok su
u st anj u osigurati religiji sredinje mjesto u drut venom
ivotu. Stoga religija ponovno postaje vrlo vanim imbe-
nikom u svjetskim zbi vanj i ma. Sredinom dvadesetoga
stoljea, t akvo to je bilo u potpunosti nezamislivo, budu-
i da se t ada inilo kako sekularizaciju u njezinom poho-
du nita ne moe zaustaviti. Uistinu, sve do 70-ih godina
prologa stoljea, islamski je svijet bio poligonom za radi-
kalnu sekularizaciju. Meut i m, fundament al i zmu religija
nije samo sredstvo kojim se postiu politiki ciljevi.
Fundament al i st i su u svojoj biti pobunjenici protiv seku-
lariziranog i zdvaj anj a boanskoga iz j avnog ivota; oni
oajniki rade na tome da duhovne vrednote dobiju prev-
l adavaj ui ut j ecaj u suvremenom svijetu. No, oaj i boja-
zan gorljivih fundament al i st a prijeti unitenjem religijske
tradicije, jer se isticanjem t akvi h agresivnijih oblika reli-
gioznosti ini ponaj vea teta onima koji propovi j edaj u
vj ersku snoljivost i pomirenje.
Muslimanski fundament al i zam blisko je povezan s tim
opim znaaj kama. Ni j e ispravna predodba da su islamu
i manent ne militantne, fanat i ne osobine koje t j er aj u
muslimanske vjernike u nerazumno i nasilniko odbi j anj e
modernih tekovina. Muslimanski su fundamentalisti u
suglasju s fundament al i st i ma drugih vj era diljem svijeta,
budui da svi oni u dubini due dijele podj ednako zle slut-
nj e glede suvremene sekularitirane kulture. Izmeu osta-
loga, vano je napomenuti da muslimani i maj u pri mj edbe
o preirokoj uporabi poj ma "fundamentalizma", ispravno
istiui da je t aj t ermi n zapravo kovani ca amerikih pro-
t est anat a koj om oni i zraavaj u svoju nepokolebljivu reli-
gijsku gordost. Osim toga, rije "fundament al i zam" nepre-
vedi va je na arapski jezik. Izraz usul, kao to smo ve prije
vidjeli, odnosi se na f undament al na naela islamskoga
pravoslovlja, a kako se svi muslimani pri dravaj u tih zasa-
da, slijedom toga moe se svim musl i mani ma pripisati usu-
lija (fundamentalizam). Usprkos svim svoj i m semantikim
nedostacima, "fundament al i zam" je jedini poj am koj i m se
moe opisati klasa ratobornih religijskih pokreta; ni j edan
drugi izraz kao nj egov substituent ne bi zadovoljio.
Jedan od prvi h musl i manski h f undament al i st i ki h
ideologa bio je Mevdudi , osniva pokret a Demiat-i isla-
mi u Paki st anu. On je u moni m zapadni m silama vidio
udruenu snagu koj a cilja na uni t enj e islama. Po njego-
vom mi l j enj u, musl i mani se mor aj u uj edi ni t i kako bi se
to uspj eni j e suprotstavili nadi ruoj sekularizaciji, ukoli-
ko im je stalo da nj i hova religija i kul t ur a preive.
Musl i mani su se i pri j e susretali s nepri j at el j ski nast roj e-
nim drut veni m zaj edni cama, neri j et ko su doivljavali
teke poraze i kat ast rofe, ali tek s poj avom Al -Afgani j a
j edna se nova odlika uvukl a u islamski nain razmi l j a-
nj a. Zbog zapadne pri j et nj e musl i mani su prvi put u svo-
j oj povijesti bili prisiljeni na zauzi manj e isto obrambe-
nog stava. Mevdudi se opirao cj el okupnoj sekularistikoj
etici: predl agao je uvoenj e teologije islamskog osloboe-
nj a. Budui da j e Bog jedini gospodar svega, ni j edan
ovj ek nije duan pokoravat i se zapovi j edi ma nekog dru-
gog ljudskog bia. Podizanje revolucije protiv kolonijal-
nih sila nije po nj emu samo pravo, ve i dunost svakog
muslimanskog vj erni ka. Mevdudi je pozivao na svesvjet-
ski dihad. Kao to se prorok Muhamed borio protiv da-
hilije ("neznanja" i barbari zma pred-islamskog razdo-
blja), tako i muslimani mor aj u koristiti sva raspoloiva
sredst va kako bi se oduprli suvremenom dahilijetu
Zapada. Mevdudi je smat rao da u t akvi m okolnostima
dihad mora postati j edni m od temeljnih naela islama.
To je u svakom sluaju bio novum u islamu. Ni t ko prije
toga nije proglasio dihad j ednakopravni m s pet st upova
islamske vjere, Mevdudi je smat rao da je nuno prena-
glaavanje njegovog znaenj a s obzirom na trenutno
izvanredno st anj e u kojem se naao islamski svijet. Stres i
boj azan muslimanskih vj erni ka poradi mogunosti nite-
nj a islamske kulture i religije prouzroili su nast anak
ekstremnijeg i potencijalno nasilnijeg izopaenja vjere.
Istinski osniva islamskoga fundament al i zma u sunit-
skome svijetu bio je Sej(j)id Kut b (1906.-66.), veliki
Mevdudi j ev poklonik. Isprva Kut b nije bio ekstremistiki
raspoloen, oduevljavala ga je zapadnj aka kultura i
gajio je sklonost ka sekulariziranoj politici. ak i nakon
to se pridruio Muslimanskome bratstvu 1953. g., Kut b je
i dalje bio reformatorski nastrojen. Nast oj ao je zapadnoj
demokraciji dati islamsko oblije, kako bi sauvao musli-
mansko drutvo od prekomjernog ut j ecaj a sekularizirane
ideologije. Naser ga je 1956. g., zbog njegova lanstva u
Muslimanskome bratstvu zatvorio i sproveo u koncentra-
cijski logor. Kut ba je sve to naposljetku navelo na uvjere-
nj e da religiozni ljudi i sekularisti ne mogu ivjeti u miru
u istoj drut venoj zajednici. Poto je bio svj edokom mue-
nj a i pogubl j enj a svojih suboraca iz Brat st va, te je imao
dovoljno vremena da uvidi kako je Naser revno i bez ika-
kva pri kri vanj a nami j eni o religiji drugorazrednu ulogu u
Egiptu, Kut b je zakljuio da egipatsko drut vo i ma zna-
aj ke dahilijeta, koji je smat rao vjeitim i svevremenim
barbarski m nepri j at el j em vjere, pa su stoga muslimani, po
uzoru na proroka Muhameda, imali obvezu da se protiv te
poasti bore na ivot i smrt. Kut b je bio ekstremniji od
Mevdudi j a, koji je dahilijama (neznaboakim zajedni-
cama) proglaavao iskljuivo nemusl i manska drut va.
Termin dahilija (ili dahilijet - op. prev.), koji se u musli-
manskoj historiografiji obino rabio kao izraz za predis-
lamsko razdoblje arapskoga poluotoka, Kut b je upotreb-
ljavao i za t adanj e muslimanske drut vene zajednice.
Mada j e primjerice vladar poput Nasera otvoreno iskazi-
vao svoje islamsko opredijeljenje, njegove rijei i dj el a
ukazivale su na njegovo otpadnitvo, te su prema tome
musl i mani , i maj ui pred oima ogledni uzorak
Muhamedova pri si l j avanj a mekanskih pogana (dahi l i j e
prorokovog doba) na podlonost njegovoj vladavini, bili
moralno obvezani na zbaci vanj e t akve nevjernike vlasti.
Naserova nasilnika sekularizacija navela j e Kut ba da
prigrli j edan oblik islamske vj ere koji je u potpunosti
i skri vi o etike vr i j ednost i proizale iz Kur ana i
Prorokovog ivota. Kut b je poticao musl i mane da sebe
obl i kuj u prema Muhamedu: da se izdvoje iz glavnih toko-
va drut venog ivota svoje sredine (poput Muhameda
koji je nainio hidru iz Meke u Medinu), te da se ukl j ue
u nasilno provoenj e dihada. No, Muhamed je zapravo
u konanici doao do pobj ede razborito pr i mj enj uj ui
politiku nenasilja pr ema svojim nepri j at el j i ma; Kuran se
sasvim jasno protivi svakome nasilju i prisili na pi t anj i ma
religije, pa je stoga kuranski svj et onazor svojim propovi-
j edanj em vjerske snoljivosti i neiskljuivosti daleko od
toga da bude sredstvom ekskluzivistikog r azdvaj anj a
l j udi na temelju vjeroispovijesti. Kut b je uporno isticao
da kur anska zapovi j ed snoljivog ophoenj a pr ema dru-
gim religijama i ma jedino smisla nakon politike pobjede
islama i uspostave istinske musl i manske drave. Takav
beskompromi san stav proizaao je iz duboko usaene
bojaljivosti od posljedica sekularizacije koj om je bitno
proet a svaka f undament al i st i ka religija. Kut b ni j e
uspio nadi vj et i Naserovu vl adavi nu. 1966. g., egipatska
ga je voj ska pogubila na osobni Naserov nalog.
Svi su sunitski fundamentalistiki pokreti bili pod sna-
nim Kut bovi m ut j ecaj em. Naj znaaj ni j i dogaaj, proiza-
ao iz nadahnua Kut bovi m i dej ama jest at ent at na
Naserovog nasljednika Anvara el-Sadata. Nj ega su funda-
mentalisti proglasili dahilijskim vladarom, jer su smatrali
Sadatovu politiku tlaiteljskom i usmjerenom protiv inte-
resa egipatskog naroda. Talibani, koji su 1994. g. doli na
vlast u Afganistanu, bili su takoer zahvaeni Kut bovom
ideologijom. Oni su posveeni vraanj u onog islama koji je
po njihovom miljenju izvorno ustanovljen u Prorokovo
vrijeme. U Afganistanu (sve se to dogaa prije tamonje
amerike intervencije - op. prev.) ulema obnaa svu vlast, a
ene su primjerice potpuno zakrivene odjeom, a zabranje-
no im je sudjelovanje u drutvenom ivotu (zapoljavanje,
kolovanje itd.). Dozvoljeno je radijsko ili televizijsko emi-
tiranje programa s iskljuivo vjerskim sadrajem, a starin-
sko islamsko kanj avanj e kamenovanj em i sakaenjem
ponovno je uvedeno. U nekim zapadnim krugovima, tali-
bane se smatra istokrvnim muslimanima, no zapadnj ake
treba uputiti u injenicu da talibanski reim u svakom
pogledu gazi temeljna naela islama. Veina talibana ("stu-
denti" medresa) pri pada plemenu Patunaca, pa im je izme-
u ostaloga j edan od osnovnih ciljeva istrebljenje svih
nepatunskih naroda, koji zbog toga vode stalne borbe sa
reimom diljem zemlje. Takav etniki ovinizam, koji bi
zgrozio Proroka, strogo je zabranjen u Kuranu. Nj i hov
okrutni postupak prema manj i nama takoer je suprotan
onome to zahtijeva Kuran od muslimanskih vjernika.
Talibanska diskriminacija ena u potpunosti je protivna
onome to propovijeda Prorok i to nalae prvot na uma.
Talibani su tipini fundamentalisti. Nj i hov izrazito selek-
tivni pristup vjeri (koji odraava njihovu skuenu obrazo-
vanost steenu u medresama Pakistana) izopauje vjerske
zasade i izokree ih u neto sasvim suprotno od onoga emu
su one namijenjene. Kao to je sluaj i s ostalim velikim
religijama, muslimanski su fundamentalisti u svojoj borbi
za opstanak uinili vjeru oruem ugnj et avanj a pa i nasilja.
Mnogi sunitski fundament al i st i nisu bili skloni t akvi m
ekstremima. Svi fundamentalistiki pokreti iznjedreni tije-
kom 70-ih i 80-ih godina prologa stoljea nastojali su dj e-
lotvornije izmijeniti svijet manj e drastinim mj erama.
Nakon poniavajueg poraza arapskih vojski u estodne-
vnome ratu protiv Izraela 1967. dolo je do snanog religij-
skog zamaha diljem Bliskog istoka. Pri j anj a politika seku-
larizacije voa, kakvi m je bio Naser, izgubila je na uvjer-
ljivosti. Muslimanski su vjernici stekli doj am da je musli-
manst vo podbacilo poradi nevjernikog odnosa prema
vlastitoj religijskoj tradiciji. Unat o tome to su sekulariza-
cija i demokraci j a savreno funkcionirali na Zapadu, obi-
nim je musl i mani ma bilo j asno da od tih zapadnj aki h
tekovina jedino nj i hova vl adaj ua elita ima koristi. Moglo
bi se rei da je fundament al i zam neka vrsta postmoderni-
stikog pokreta, koji odbacuj e zanos moderni zma kao i
neka od njegovih naela poput kolonijalizma. Diljem
islamskoga svijeta studenti i radnici zapoeli su preinaiva-
ti svoje t renut no drut veno okruenje. Unut ar fakulteta i
tvornikih prostora osnivali su damije, gdje su mogli
obavljati salat. Osnovni im je cilj bilo st varanj e islamski
usmjerenog drut va na naelima Banine drave blagosta-
nj a, kako bi pokazali neprikosnovenu vrijednost islamske
vladavine u o d n o s u na sekularizirane vlasti. Studenti su
primjerice obiavali proglaavati - ili bar am formalno
oznaavati - mal ena podruj a svojih obrazovnih ust anova
islamskim zonama. Po nj i hovom nahoenj u t akva su
nast oj anj a postupno, ali i znat no pomicala islam s drutve-
nih margina na koje ga je svelo sekularizirano drutvo.
Osim toga, time je dio svijeta, ma kako bio malen, potpao
pod istinsku vladavinu islama. Muslimanski su fundamen-
talistiki studenti i radnici gurali granice svetoga prema
naprijed na isti nain na koji su idovski fundamentalisti u
Izraelu podizali svoja naselja na Zapadnoj obali, oduzima-
jui Arapima zemlju i stavljajui je pod pokroviteljstvo
judaizma.
Sline su se stvari zbile i prilikom ponovnog prihvaa-
nj a tradicije islamskog stila odi j evanj a. Primjerice, kada
se t aj obiaj l j udi ma namet ao protivno nj i hovoj volji (kao
to je sluaj s talibanima), t ada je sasvim j asno da e
t akvo to pobuditi protivljenje i otpor u obliku agresivnih
met oda aha Reze Pahlavija. Meut i m, mnoge musliman-
ske ene smat raj u pokri vanj e svojih tijela i lica simboli-
kim povrat om na vremena predkolonijalnog razdoblja,
kada nj i hovo drut vo jo nije bilo skrenut o s pravoga
puta. Musl i manke kazal j ku povijesnoga sata ipak ne
okreu naprosto prema natrag. Ispi t i vanj a pokazuj u da
velika veina ena koje su prihvatile tradicionalno odije-
vanj e i maj u primjerice vrlo napredne nazore u pogledu
spolnosti. Mnogim pak enama, koje su iz ruralnih kraj e-
va dole na st udi j u grad, ime su postale prvi m lanovi-
ma u svojoj obitelji koji su nadili razinu osnovnokol-
skog obrazovanj a, pri svaj anj e islamskog stila odi j evanj a
omoguuje nast avak nj i hovog tradicionalnog naina ivo-
ta, te im nj i hov put prema suvremenosti ini manj e bol-
nim nego to bi inae bio. Muslimanke se suvremenome
svijetu pri druuj u na svoj nain u islamskome kontekstu
koji tome pri daj e sveto znaenje. Zakri vanj e tijela odje-
om takoer se moe sagledavati kao preut na kritika
nekih negativnijih oblika modernizma. Nj i me se prkosi
t ui nskoj zapadnj akoj prisili "sveobuhvatnog razotkri-
vanj a" seksualnosti. Na Zapadu se ljudi esto koopere
svojim preplanulim, dobro graenim tijelima kao znakom
prestia; neprestano nastoje smanj i t i ut j ecaj st arenj a i
produiti vlastiti ivot. Zakri veni m se islamskim tijelom
iskazuje nj egova veza s transcendentnim, a j ednaki m se
stilom odi j evanj a uki daj u klasne razlike i naglaava va-
nost muslimanskog zaj edni t va naspram zapadnj akog
individualizma.
Lj udi su poesto rabili religiju kako bi suvremene ideje
i nadahnue nj i ma uinili razumljivijima. Na primjer, nisu
svi ameriki kalvinisti tijekom Amerike revolucije 1776.
g. razumijevali i dijelili zasade sekularizirane etike budu-
ih osnivaa SAD-a. Kalvinisti su revolucionarnoj borbi za
ameriku neovisnost podali kransku nijansu kako bi bili
u st anj u boriti se na strani sekularista u st varanj u novoga
svijeta. Neki sunitski i ijitski fundamentalisti takoer su
koristili religiju kako bi tuinske smjernice moderne kul-
ture uinili bliskijima, pripisujui im duhovno znaenje
koje im je dalo prihvatljivi izgled. I ponovno, time se pre-
utno smjeralo na injenicu da je mogue uspostaviti
suvremeno drutvo na vlastitim civilizacijskim zasadama
bez zapadnj akog uplitanja. Iransku revoluciju od 1978.-
1979. g. moe se promat rat i u tom svjetlu. Tijekom 60-ih
godina prologa stoljea ajatolah Ruhol ah Homeini (1902.-
89.) izveo je iranski narod na uline prosvjede protiv okru-
tne i neustavne vladavine aha Muhameda Reze, kojega je
poistovjetio sa samim omejidskim kalifom Jezidom, odgo-
vornim za smrt i mama Huseina na Kerbali, te time tipi-
nim nepravednim vladarom po ijitskom svjetonazoru.
Musl i mani ma je bila dunost boriti se protiv takve stra-
hovlade, pa je stoga narodna masa, koj a primjerice nije
odgovarala na socijalistike pozive na revoluciju, prihva-
tila Homeinijeve pozive na pobunu, s obzirom da se nj i ma
potaknuo duboko ukorijenjeni poriv iranskog puka za
ouvanj em islamske tradicije. Homeini je omoguio ijit-
sku alternativu sekulariziranom Rezinom nacionalizmu.
Homeini je sve vie nalikovao pri j anj i m ijitskim imami-
ma: poput ostalih imama, nj ega je fiziki i verbalno napa-
dala, zatvarala, pa i nastojala ubiti nepravedna vlast; kao
i neki prethodni imami, bio je prisiljen na izbjeglitvo, te
mu je oduzeta sva imovina; poput Alija i Husei na hrabro
se suprotstavljao nepravdi zauzi manj em za istinske islam-
ske vrijednosti; kao i svi ostali imami, bio je poznat po svo-
jem prakt i ci ranj u mistinih uenja; poput Huseina, iji je
sin takoer ubijen na Kerbeli, Homeinijevog sina Must afu
muki su umorili ahovi agenti.
Doimalo se da Homeini revolucijom, koj a je izbila
1978. g. nakon klevetnikih i uvredljivih napada na aj a-
tolaha u Ettelaatu, glasila pod dj el omi nom dravnom
kontrolom, te okantnog pokolja mladih st udenat a iran-
skih medresa tijekom njihovih ulinih prosvj eda protiv
reima, upravl j a prikriveno iz daljine (iz Nadafa, mj est a
svoga izbjeglitva) poput skrivenog i mama. Sekularisti i
intelektualci bili su voljni udruiti snage sa ulemom zbog
toga to su znali da jedino Homeini ima nepodijeljenu i
sveobuhvat nu podrku naroda. Islamska revolucija bila
je j edi na revolucija, ija su t emel j na ideologijska nadah-
nua post avl j ena u dvadeset ome stoljeu (Ruska i
Kineska revolucija svoje su zasade imale u marksistikoj
ideologiji osmiljenoj u devetnaestome stoljeu). Homeini
je dao novo i sasvim radikalno t umaenj e ijizma: u
odsutnosti skrivenoga i mama, jedino je mistino nadah-
nuti pravni uenj ak, koji poznaj e u tanine sveti zakon,
vri j edan upr avl j anj a dravom. Stoljeima su dudecimalni
ijiti branili svojim klericima sudj el ovanj e u politikoj
vlasti, ali su revolucionari (pa i ulema) bili voljni prihva-
titi teoriju Velajat-i faki ha (pravni uenj ak koji je opuno-
moen da vl ada u ime skrivenoga i mama do njegovog
dolaska na kr aj u vremena).
1
Revolucija je izmeu ostalo-
ga sveobuhvat no bila proeta simbolizmom muenitva
na Kerbeli. Tradicionalne vjerske ceremonije opl aki vanj a
mrt vi h i procesije u ast Husei na (Aura) pretvarale su se
u demonstracije protiv reima. Mit o Kerbeli nadahnj i vao
je obine ijitske vjernike da zaogrnuti bijelim alobnim
pokrovi ma hrabro kroe prema pukama ahovih vojni-
ka, te da umiru u tisuama muenikom smru. Religija
se tako pokazala monom silom koj a je pridonijela rue-
nj u Pahlavijeve drave, t ada naizgled naj post oj ani j e i
naj moni j e dravne tvorevine u Sredinjoj Aziji.
Pa ipak, poput svih fundament al i st a, Homeinijev je
svjetonazor bio takoer iskrivljen. in dr anj a amerikih
talaca u Teheranu (i kasnije otmice koje su poduzimale
radikalne ijitske skupine u Li banonu, nadahnut e iran-
skim primjerom) krio je osnovne zapovijedi Kurana o
post upanj u prema zatvorenicima; t reba ih uvaavati s
dunim dostojanstvom i pot ovanj em, te mor aj u biti
puteni na slobodu to je mogue prije. Osim toga, zarob-
ljenik ima obvezu da pridonese ot kupni ni svojim vlasti-
tim fi nanci j ski m sredstvima. Zapravo Kur an sasvim
j asno zabr anj uj e bilo kakav in zarobl j avanj a ili utamni-
avanj a, osim u sluaju rata, ime se oigledno iskljuuje
mogunost dr anj a talaca kada ne postoje neka vea
neprijateljstva.
2
Nakon revolucije Homei ni je nastojao,
guenjem svake oporbe, uspostaviti t akozvano "jedinstve-
no miljenje". Ne samo da je zaht j ev za slobodom govora
bio j edni m od glavnih imbenika pokr et anj a revolucije,
nego se i u samome islamu, izuzevi jedinstveno obnaa-
nj e vjerske prakse, ni kada nije namet ao ideologijski kon-
formizam. Prisila u pi t anj i ma vj ere strogo je zabranj ena
Kuranom, a nj ome je posebno bio zgaen Homeinijev
duhovni predasnik Mul a Sadr. Homei ni j eva fetva od 14.
veljae 1989. g. protiv knj i evni ka Sal mana Rushdi j a za
njegov navodno bogohulni prikaz proroka Muhameda u
knjizi The Satanic Verses (Sotonski stihovi) takoer se
ogrijeila u Sadrino nepokolebljivo podravanj e slobode
miljenja. Ulema Al-Azhara i Saudijske Arabi j e proglasi-
la je Homei ni j evu fetvu inom koji nije u skladu sa isla-
mom, pa su je stoga u ouj ku iste godine osudile sve la-
nice Organizacije islamske konferencije osim Irana (etr-
deset i osam od etrdeset i devet lanica).
Meutim, izgleda da je islamska revolucija naposljetku
moda ipak pomogla iranskome narodu da se samostalno,
bez izvanjskoga upl i t anj a osuvremeni. Malo prije no to je
umro, Homeini je nastojao dati veu mo parlamentu, pa
j e Haemi j a Raf sandani j a, pr edsj edni ka skupt i ne
(Medlisa - Savjetnikog vijea), ovlastio da Velajat-i
fakih uoblii na demokratskim naelima. Potrebe moderne
drave primorale su ijite na nunost pri hvaanj a suvre-
mene demokracije, no ovaj put a njezine su tekovine bile
omotane u islamsko ruho, ime je omoguen nj i hov laki
pristup veinskome dijelu iranskog stanovnitva. To je
posebice dolo do izraaja 23. svi bnj a 1997. g., kada je
Sej(j)id-hoda Hat emi izabran uvj erl j i vom veinom za
predsjednika. Hat emi je odmah dao do znanj a da je nje-
gova tenja izgraditi bolje vanjskopolitike odnose sa
Zapadom, pa se je u r uj nu 1998. njegova vlada slubeno
ogradila od fetve upuene Sal manu Rushdi j u. Ubrzo
nakon toga Vrhovni iranski fakih ajatolah Hamnei donio
je vjersku uredbu o njezinom ukinuu. Izbor Hat emi j a za
iranskog predsjednika bio je znakom snane elje ogrom-
noga dijela stanovnitva za veim politikim pluralizmom,
manj e krutim t umaenj em islamskoga zakonika, veom
demokracijom, te napredni j i m odnosom prema pravi ma
ena. Bitka jo nije do kr aj a dobivena. Ultra konzervativ-
ni klerici, koji su se ak i Homeiniju suprotstavljali, iji
ut j ecaj na iransko drutvo tijekom svoje relativno kratke
vladavine ni on sam nije mogao otkloniti, jo uvijek su u
st anj u zaprijeiti put mnogobrojnim Hat emi j evi m refor-
mama. Meut i m, borba za ostvarenje odrive islamske
drave, sukladne duhu Kurana, a opet prijemljive suvre-
menim okolnostima, jo uvijek je ono to naj vema zao-
kupl j a misli iranskoga naroda.
Muslimani u manjini
Sablast islamskoga f undament al i zma nadvi l a se nad
zapadno drut vo, koje stalno prisutni i j ednako nasilni
fundament al i zmi drugih vj er a ni priblino ne ugroavaj u
kao muslimanski radikalizam. U svakom sluaju strah
od islama uvelike utjee na odnos zapadnj aka prema
musl i mani ma koji ive u nj i hovi m zeml j ama. U Europi
prebi va oko pet do est mi l i j una musl i mana, a u SAD-u
pak ivi izmeu sedam i osam mi l i j una st anovni ka islam-
ske vjere. U Nj emakoj , kao i u Fr ancuskoj ima gotovo
tisuu dami j a, a u Uj edi nj enom Kral j evst vu pet stotina.
Oko polovice dananj i h musl i mana na Zapadu i ma rodi-
telje koji su se uselili u Europu i Ameri ku t i j ekom 50-ih i
60-ih godina prologa stoljea. Novi musl i manski nara-
taji odbacuj u ponizan stav svojih roditelja, bolje su
obrazovani, i tee da ih zapadnj ako drut vo prepozna i
pri hvat i kao j ednakopravne lanove zajednice. Ponekad
nj i hovi drut veni napori nisu ba dobro promiljeni, kao
primjerice u sluaju dr. Kal i ma Sidikija, koji se zalagao
za osni vanj e musl i manskog parl ament a poetkom 90-ih
godina prologa stoljea, zamisli koj a je zadobila veoma
mal u podrku medu bri t anski m musl i mani ma, no koj a je
s druge strane unijela u nemusl i mansko stanovnitvo
boj azan da se muslimani nisu voljni uklopiti u postojei
dr ut veni por edak. Osi m toga, t i j ekom krize oko
Sal mana Rushdi j ea i nj egovi h Sotonskih stihova, u
Bri t ani j i se poj aal o nepri j at el j sko raspoloenje prema
musl i manskoj zajednici, jer su ogoreni muslimanski
vjernici u Bradfordu j avno i uz veliku hal abuku palili
i zdanj a te knjige. Veina britanskih musl i mana nije odo-
braval a sadraj Rushdi j eve knjige, no usprkos tomu, nisu
zahtijevali njegovo uboj st vo. ini se da je Eur opl j ani ma
teko iznai mi ran i post oj an nain suivota sa svojim
musl i manski m zemljacima. Na primjer, turski useljenici
u Nj emakoj nerijetko plate ivotom t i j ekom rasistikih
i neonacistikih prosvj eda, a u Fr ancuskoj slubeni tisak
st vara nepri j at el j sko j avno mni j enj e prema musl i man-
skim dj evoj kama koje nose hidab u koli. U Britaniji
pak, muslimanski zaht j evi za odvoj eni m kol ovanj em
svoje djece pobuuj u bijes medu nemusl i mani ma, prem-
da isti ti ljudi nemaj u nita protiv posebnih vjerskih
kola za idove, katolike ili kvekere. Na muslimane se u
Britaniji gleda kao na petu kolonu koj a neprestano pla-
ni ra zavjere s ciljem pot kopavanj a britanskog drut ve-
nog sustava.
U SAD-u je odnos prema musl i mani ma bolji nego u
Europi. Muslimanski useljenici u Americi bolje su obra-
zovani i veinom pri padaj u srednj em drut venom sloju.
Dok u Europi muslimani uglavnom pr i padaj u radnikoj
klasi, u SAD-u oni su zaposleni kao lijenici, sveuilini
profesori i inenjeri. Ameriki muslimani smat r aj u da je
nj i hov ivot u SAD-u stvar njihovog slobodnog izbora.
Oni ele postati Amerikancima, jer im zeml j a tolike rasne,
nacionalne i vjerske raznolikosti prua veu mogunost za
uspjeh i napredak nego europske zemlje. Neki muslimani,
poput Malcolma X- a (1925.-65.), karizmatskog vode crna-
ke separatistike skupine Naci j a islama, imali su veliki
ugled i ut j ecaj u pokret i ma za graanska prava, te su
postali si mbol i ma crnake i musl i manske snage.
Meut i m, Naci j a islama bila je st ranka koj a je promicala
kri vovj erj e. Osnovao ju je 1930. detroitski t orbar Vali
Fard Muhamed Fard, a nakon njegovog t aj anst venog
nest anka 1934., vodstvo je stranke preuzeo El i j ah (Ilijas)
Muhamed (1897.-1975.), koji je proglasio da je Bog bio
utjelovljen u Far du tijekom njegovog ivota, da su bijelci
uroeno zli, te da nema ivota poslije smrti. Svi su ti nazo-
ri heretiki i pot puno suprotni islamu. Naci j a islama zah-
tijevala je odvoj enu afroameriku dravu, ime bi se
nadoknadile godine crnakog robovanj a. Taj je pokret bio
izrazito neprijateljski usmjeren prema svemu zapadnj a-
kom. Malcolm X ubrzo je izgubio sve iluzije o Naci j i
islama, pogotovo nakon to je razotkrio El i j ahove moral-
ne slabosti. Malcolm X i njegovi mnogobroj ni sljedbenici
napustili su Naci j u islama i preli na sunitski islam: dvije
godine kasnije ubijen je zbog otpadnitva. Usprkos tome,
Naci j a islama je i dalje medijski bolje pokrivena od
mnogo vee Amerike muslimanske misije koju je osno-
vao Malcolm X. Mal col mova novostvorena politika
organizacija ut emel j ena na istinskim zasadama sunitskog
islama posebice tei obrazovanj u svojih lanova, financi-
raj ui im studije na prestinim muslimanskim sveuiliti-
ma poput Al-Azhara, te revno nastoji postii svekoliku
suradnj u s amerikim bijelcima sa eljom da uspostavi
pravednije drutvo. Bizaran i odboj an stav Naci j e islama
zapravo je po mnogoemu blii zapadnj akoj predodbi
islama kao nesnoljive i fanatine vjeroispovijesti.
U Indiji ima 115 milijuna muslimana. To su uglavnom
potomci onih muslimana koji nisu izbjegli u Pakistan
1947. g. Usprkos nj i hovom velikom broju mnogi se musli-
mani u Indiji osjeaju ugroenije od svoje brae i sestara
na Zapadu. Tragedija nasilnikih sukoba tijekom podjele
indijskog potkontinenta 1947. jo uvijek je duboko ukori-
j enj ena u svijesti t amonj i h Hi ndusa i muslimana. Premda
se mnogi Hindusi zalau za prava muslimana, u Indiji su
muslimanski vjernici izloeni stalnom pritisku. Muslimane
se optuuje za svojevoljno getoiziranje, za prikrivenu oda-
nost Pakistanu i Kamiru; krivi ih se da i maj u previe
djece, te da su kulturno zaostali. Indijski su muslimani isti-
snuti iz ruralnih podruja, a u gradovima teko nalaze
bolje plaen posao. Osim toga, nj i ma se esto uskrauje
pravo na osnovno socijalno zbri nj avanj e. Jedini su znaci
negdanje mone mogulske povijesti velianstvene zgrade:
Tad Mahal, Crvena t vrava i Dama mesdid (arap. mes-
did=islamska bogomolja; dami j a - op. prev.), koje su
postale sreditima okupl j anj a hinduske fundamentalisti-
ke skupine, stranke Bharatiya Janar t a (BJP), koja
naglaava da su te zgrade uistinu sagradili Hindusi, kao i
to da su muslimani razorili indijske hramove, te podigli
damije na mj est u negdanjih hinduskih svetita. BJP-ov
osnovni cilj bilo je ruenje damije u Ayodhyi, koju je
podigao osniva Mogulskog Carst va car Babur. U prosin-
cu 1992., pripadnici BJP-a nakon gotovo deset sati uspjeli
su do temelja sravniti Baburovu damiju. Indj ska voj ska
i slubeni tisak t aj su in nevienog barbarst va mirno pro-
matrali. Indijske je muslimane zgrozio t akav bogohulni
postupak hinduskih zemljaka. Muslimani su se bojali da
simboliko razaranj e Baburove damije predst avl j a samo
poetak njihovih dal j nj i h nedaa, te da e oni i uspomena
na islam biti ubrzo izbrisani s indijskog potkontinenta. Taj
uasavajui strah od nitenja muslimanstva u Indiji leao
je u pozadini gotovo suludog suprot st avl j anj a Rushdijeu
(koji je Indijac - op. prev.) i njegovim Sotonskim stihovi-
ma, koji su naizgled predstavljali jo jednu pri j et nj u islam-
skoj vjeri. Vano je prisjetiti se da su vj erska iskljuivost i
netrpeljivost sasvim opreni civilizacijskim t radi ci j ama
snoljivosti indijskog islama. No, i u Indiji su strah i ugnje-
t avanj e gotovo izopaili vjeru tamonjih muslimana.
Put prema naprijed
Poetkom drugog kranskog tisuljea kriari su u
Jeruzalemu poubijali trideset tisua i dova i muslimana,
pretvorivi prekrasni islamski sveti grad u smrdljivu
kosturnicu. Udoline i jarci u okolici grada bili su gotovo
pet mjeseci pret rapani gomilama raspadaj ui h leina,
kojih je bilo u tolikom broj u da ih mala skupi na kriara,
koj a je ostala na tim prostorima nakon akcije ienja
nevjernika, nije bila u st anj u ukloniti, pa je straan zadah
smrti neprestano visio nad Jeruzalemom, svetim sredi-
tem u kojem su tri abrami t ske religije pod islamskom vla-
davinom uspjeno koegzistirale u relativnom skladu goto-
vo pet stotina godina. To je bilo prvo muslimansko isku-
stvo kranskog Zapada, koji se, u nast oj anj u da izbori
svoj izlazak na svjetsku pozornicu izvukao iz bezdana
mranog doba naslijeenog nakon propast i Rimskog
Carst va u petom stoljeu. Muslimani su stradali od kri-
arskih upada, ali su ti upadi ubrzo dokonani. Saladin je
1187. g. ponovno vratio Jeruzalem islamu, pa iako su kri-
ari jo itavo stoljee bili nazoni na Bliskome istoku,
inilo se da su Kriarski ratovi bili samo j edna nevana
epizoda u dugoj islamskoj povijesti tih podruj a. Veina
islamskog stanovnitva nije uope bila dot aknut a kriar-
skom invazijom, bila je u potpunosti nezainteresirana za
zapadnu Europu, koj a je, bez obzira na svoj dramat i no
ubrzan civilizacijski uspon tijekom Kriarskih ratova, jo
uvijek kaskala za muslimanskim svijetom.
Kriarski su se ratovi meutim, duboko ucijepili u svi-
jest europskih naroda, kao uostalom i strah od darul-isla-
ma koji je naizgled, kako su godine prolazile, sve vie
uspostavljao svoju vlast u svijetu. Kriarski su pohodi u
narodi ma kranskoga Zapada razvili iskrivljene slike
prepune predrasuda o islamu, kojeg su krani od t ada
drali uglavnom neprijateljem civilizacijske uglaenosti.
Predrasude prema islamu bile su esto isprepletene s
europskim mranj aki m fant azi j ama o idovima, drugi m
velikim rt vama kriara, te su u sebi odraavale pot puno
odsustvo zabrinutosti u pogledu kranskog post upanj a
prema pri padni ci ma drugih vj era. Na primjer, tijekom
Kriarskih ratova, u koj i ma su krani bili ti koji su
pokrenuli seriju okrutnih svetih rat ova protiv musliman-
skog svijeta, ueni su europski skolastiki monasi opisiva-
li islam kao bitno nasilniku i netrpeljivu vj eru, koj a se
jedino moe uspostaviti i odrati maem. Mi t o navodnoj
nesnoljivosti islama postalo je j ednom od naj i re pri hva-
enih ideja na Zapadu.
Pa ipak, kako se drugo tisuljee primie svome kraj u,
ini se da su i neki muslimani po prvi put usvojili zapa-
dnj ake predodbe o svetoj dunosti i renj a svoje vjere
nasilnim putem. Islamski fundament al i st i nerijetko nazi-
vaj u zapadnj aki kolonijalizam i postkolonijalni zapa-
dnj aki imperijalizam Kriarskim ratom - al-Salibija.
Kolonijalno kriarstvo manj e je nasilno, ali je zato nj egov
cjelokupni ut j ecaj daleko razorniji od srednj ovj ekovni h
svetih ratova. Neko moni muslimanski svijet sveden je
na pot punu ovisnost o Zapadu, a muslimansko je drut vo
u svojoj strukturi ozbiljno pol j ul j ano ubrzani m programi-
ma namet nut og osuvremenj i vanj a. Kako smo imali prili-
ke vidjeti, narodi svih veih religijskih sljedbi diljem svi-
j et a iznjedrili su, poradi nasilnog namet anj a zapadnj a-
kog modernizma, rat obornu i esto netrpeljivu religioz-
nost koju nazi vamo fundament al i zmom. U svojoj borbi
da isprave, po nj i hovu nahoenj u, tetne ut j ecaj e suvre-
mene sekularizirane kulture na nj i hovo drutvo, funda-
ment al i st i napu t aj u sredi nj e vrednot e suosj eanj a,
pravde i dobrohotnosti koje su bitne znaaj ke svih svjet-
skih religija, ukl j uuj ui i islam. Religija je poput svake
druge ljudske djelatnosti podlona zloporabi, ali u svojem
naj bol j em obliku ona pomae ljudskim biima njegovati
osjeaj svete nepovredivosti svakog pojedinca, a time i
ubl aavanj e ubilakog nasilja koj emu je naa zlosretna
vrst a preesto sklona. Velike su strahote u ime religije
poinjene u prolosti, no sekularizacija je u svojoj krat koj
povijesti dokazala da moe biti j ednako nasilna kao i vjer-
ski fanatizam. Kao to smo ve prije vidjeli, sekularizira-
na agresija i progon vjere nerijetko vode u j aanj e religij-
ske nesnoljivosti i mrnje.
To se pokazalo posebno traginim u Aliru 1992.
Tijekom ponovnog religijskog oi vl j avanj a 70-ih godina
prologa stoljea, Front a islamskog spasa (FIS) suprotsta-
vila se vl adaj uoj sekularnoj nacionalistikoj stranci,
Fronti nacionalnog osloboenja (FLN). FLN je vodila i
uspjeno dokonala oslobodilaku revoluciju protiv fran-
cuske kolonijalne uprave od 1954.-1962. Nakon istjeriva-
nj a Francuza, ta je st ranka u Aliru uspostavila socijali-
stiku vlast. Alirska je revolucija protiv francuski h kolo-
nijalista bila nadahnuem svim arapski m i musl i manski m
narodi ma koji su takoer nastojali izboriti neovisnost od
europskog j arma. FLN- ova je vlast u to vri j eme po mno-
goemu bila slina veini ostalih sekulariziranih i socijali-
stikih vladavina na Bliskome istoku, koje su, po zapa-
dnj akome uzoru, islam svele na osobni izbor pojedinca.
Meut i m, 70-ih godina dvadesetoga stoljea, medu naro-
di ma diljem muslimanskoga svijeta raslo je nezadovolj-
stvo sekulariziranim ideologijama koje nisu ostvarile ono
to su obeale. Abas Mej dani , j edan od osnivaa FIS-a,
nastojao je stvoriti islamsku politiku ideologiju u skladu
s tokovima suvremenoga svijeta. Druga kl j una osoba
FIS-a bio je Ali ibn Had, imam damije koj a se nalazila
u naj si r omani j em dijelu alirskoga gl avnoga gr ada
Alira, koji je predvodio radikalniji dio stranke. FIS je
malo pomalo zapoela s i zgradnj om vlastitih dami j a bez
doputenja dravnih organa vlasti; osim toga, ta je st ranka
zadobi l a velik ut j ecaj u musl i manskoj zaj edni ci u
Francuskoj , gdje su muslimanski radnici zahtijevali pose-
bna mj est a za molitve u t vorni cama i uredima, to je izaz-
valo gnjev francuskih ultra desniarskih snaga predvoe-
nih Jean-Marie Le Penom.
Alir je 80-ih godina prologa stoljea upao u veliku
pri vrednu krizu. FLN j e izgraivala zemlju na naelima
demokratske dravnosti, ali se tijekom godina iskvarila.
Stara je st ranaka "garda" bila nesklona dal j nj i m demo-
kratskim reformama. Osim toga, u Aliru je dolo do
demografske eksplozije; vei na od trideset mi l i j una
Aliraca imala je manj e od trideset godina, od kojih je
veina bila nezaposlena, a zbog nestaice stanova izmeu
ostaloga, u gradovi ma je stvorena voj ska beskunika. S
vremenom su poele izbijati demonstracije. Ogoreni mli-
tavou i nesposobnou FLN- a, mladi su se, u potrazi za
neim novim, okrenuli proislamskim st rankama. U lipnju
1990. FIS je dobila veinu glasova na lokalnim izborima,
posebice u urbani m sredinama. FIS-ovi su aktivisti bili
veinom mladi ljudi, obrazovani i idealistiki usmjereni,
poznati po svojem potenju i uinkovitosti u politikome
ivotu, iako su na nekim drut veni m podruj i ma zagova-
rali dogmatske i konzervativne stavove. Na primjer,
mladi su FIS-ovci bili nepopustljivi u pi t anj u obvezatnog
odi j evanj a muslimanskih ena u tradicionalnu islamsku
odjeu. No, FIS nije bila prot uzapadnj aki usmj erena
stranka. Njezini su vode govorili u prilog j aanj a veza s
Europskom Uni j om, te zapadnj aki h privrednih ulaga-
nj a. Nakon pobjede na lokalnim izborima, uspjeh te
stranke na slijedeim opim izborima predvi eni ma za
1992. g. bio je naizgled osiguran.
Meutim, te godine u Aliru nije uspostavljena zako-
nito izabrana vlast. Vojska je izvela dravni udar, posta-
vila za alirskog predsj edni ka liberalnog vou FLN- a
Bendedida (koji je obeao demokratske reforma), zabra-
nila politiko dj el ovanj e FIS-a, te stavila u zatvor njezine
vodee lanove. Da su primjerice u I r anu ili Pakistanu
izbori poniteni na tako nasilan i neust avan nain, Zapad
bi prosvj edovao radi nar uavanj a demokrat ski h zasada.
Takav bi se pu u tim dravama smat rao tipinim primje-
rom islamske tobonje endemike nesklonosti demokraci-
ji, te nj egove esencijalne neusklaenosti s t okovi ma
suvremenog svijeta. No, budui da je puem zbaena
proislamska vlast, zapadna j e j avnost t aj nedemokratski
in podrala i odobrila. Alir je spaen od islamske poa-
sti, alirski noni klubovi, kockarnice i diskoteke potee-
ni su; a na neki pomalo t aj novi t nain nedemokrat ska su
sredstva osigurala dal j nj u demokraci j u u Aliru. Na pri-
mjer, Francuska je izrazila svoju slubenu podrku novoi-
zabr anome FLN- ovom t vrdol i ni j au pr edsj edni ku
Liaminu Zeroualu, uvrstivi ga u odluci da prekine svaki
dal j nj i politiki dijalog sa FIS-om. Stoga ne i znenauj e
zgranutost muslimanskog svijeta tim naj novi j i m pri mj e-
rom zapadnj aki h dvostrukih mjerila.
Rezultat je bio tragino predvidljiv. Budui da je nji-
hov pokret stavljen van zakona i izguran na drut venu
marginu, pobjenjeli radikalniji lanovi FIS-a u svojoj su
se udnj i za pravdom odmetnuli kako bi stvorili gerilsku
organi zaci j u, t akozvanu Or uanu i sl amsku skupi nu
(GIA), ime su zapoeli teroristiki pohod u planinskim
predj el i ma j uno od grada Alira. Ubrzo nakon toga usli-
jedili su masovni pokolji koji su izbrisali cjelokupno sta-
novnitvo manj e zatienih i zabaenijih alirskih sela.
Sekularizirani, ali isto tako i religijski usmj ereni novinari
i intelektualci bili su takoer na meti napada. Vladalo je
ope miljenje da su za poinjene strahote odgovorni
iskljuivo islamisti, no s vremenom su se poela postav-
ljati neugodna pi t anj a koj a su smj eral a na injenicu da
neki dijelovi alirskih vojnih snaga nisu samo doputali
ubi j anj a nevinog stanovnitva, nego su i sudjelovali u
nj i ma kako bi ozloglasili GIA-u. U Aliru su sukobljene
strane dole u prisilnu pat poziciju. I FLN i FIS bili su
rascijepljeni unut ranj i m zadj evi cama izmeu pragmati-
sta koji su teili rj eavanj u krize i tvrdolinijaa koji su
odbijali svaki pregovor s protivnikom strankom. Nasilje
voj noga pua, kojim je sprijeen dolazak FIS-a na vlast,
odvelo je naposl j et ku u izravni sukob religijski usmjere-
nog st anovni t va sa sekul ari st i ma. U si j enj u 1995.
Rimokatolika je crkva pokuala organizirati u Rimu
sast anak s ciljem pomi renj a zaraenih strana, ali je
Zeroualova vl ada odbacila svaku mogunost pregovora
sa FIS-om. I t ako je nepovrat no proput ena zlatna prilika
da se uspostavi primirje u Aliru. U zemlji je sve vie
j aao islamski teror, a ustavnim su referendumom ukinu-
te sve politike stranke s religijskim predznakom.
Tragini alirski sluaj ne smije postati paradi gmom za
budue dogaaj e. Ugnj et avanj e i prisila pomogli su gur-
nuti mrzovoljnu musl i mansku manj i nu u nasilje koje se
ogrjeuje o t emel j na naela islama. Agresivna sekulariza-
cija stvorila je t akav oblik religioznosti koji je zapravo
izopaena kari kat ura istinske vjere. Dogaaj i u Aliru
dodat no su okaljali ugled demokrat ski h zasada koje
Zapad t ako gorljivo promie u cijelome svijetu, a koje
ipak u konanici i maj u svoja ogranienja, ako i postoji
mogunost da na demokratski provedenim izborima neka
islamska st ranka dobije veinu. Narodi Europe i SAD-a
nisu dovoljno upoznati sa arenilom razliitih politikih
st ranaka i skupi na unut ar islamskog svijeta. Na umj ereni
se FI S na Zapadu tijekom 90-ih godina prologa stoljea
gledalo kao na nasilniku fundament al i st i ku skupinu,
koju se povezivalo s terorizmom, bezakonj em i antidemo-
kratskim usmj erenj em, a na kr aj u se pokazalo da te zna-
ajke mnogo vie pri st aj u sekularistima u FLN- u.
Meutim, svialo se to Zapadu ili ne, poetni uspjeh
FIS-a na lokalnim izborima ukazao je na injenicu da
ljudi ele neku vrstu islamske vlade. Alirski je sluaj bio
i jest izravna poruka Egiptu, Maroku i Tunisu, ije su
sekularizirane vlade itekako svjesne rastuih religioznih
tenji u svojim zeml j ama. Sredinom dvadesetog stoljea,
sekularizacija je imala prevl adavaj ui ut j ecaj , te se inilo
da je islam nepovrat no izgubio svoju drut venu vanost.
No, sada je svakoj sekulariziranoj vladi na Bliskome isto-
ku jasno, ukoliko bi se proveli poteni demokrat ski izbori
da postoji velika mogunost dolaska islamista na vlast.
Na primjer, u Egi pt u je islam popul aran kao naserizam
50-ih godina dvadesetog stoljea. Isl amska se odjea
posvuda nosi, a budui da je Mubar akova vlast sekulari-
zirana, to znai da se ljudi od svoje volje tako odi j evaj u.
ak i u sasvim sekulariziranoj Turskoj, naj novi j a istrai-
vanj a pokazuj u da se gotovo sedamdeset posto stanovni-
ka i zj anj ava kao vjernici, a dvadeset posto Turaka obav-
lja molitvu pet put a dnevno. Narod Jor dana pak sve se
vie okree islamistikom Musl i manskom bratstvu, a
Palestinci sve vie podravaj u Mudamu, s obzirom da
PLO, negdanj a palestinska perjanica, gubi ugled zbog
svoje sve vee politike tromosti, iskvarenosti, pa i zastar-
jelosti. U republ i kama Sredinje Azije, muslimani pono-
vno ot kri vaj u svoj u religiju nakon desetljea sovjetskog
tlaenja. Muslimanski su narodi iskuali sekularizirane
ideologije, koje su imale uspj eha u zapadni m zemljama,
gdj e su bile na svom podruj u. Meut i m, muslimani sve
vie osjeaju potrebu da nj i hove vlade budu u veem
skladu sa islamskim normama.
Ipak nije posve jasno koji e oblik dravnog ustroja
omoguiti ostvarenje tih tenji. U Egi pt u je veina musli-
mana sklona ponovnom uvoenj u erijata, dok u Turskoj
svega tri posto st anovni ka podrava tu opciju. ak i u
Egiptu, t amonj a je ulema svj esna da bi preudeavanj e
j ednog agrarnog zakonika poput erijata prema iznimno
drugaijim post avkama modernizma, donijelo sa sobom
gomilu problema. Raid Ri da je doao do te spoznaje ve
poetkom tridesetih godina prolog stoljea. No, to opet
ne znai da se t akvo to ni na koji nain ne moe izvesti.
Osim toga, nije istina da su svi muslimani beziznimno
ispunjeni mrnj om prema Zapadu. U poetnim stadijima
zapadnj akog osuvremenj i vanj a muslimanskog drut va
mnogi su vodei mislioci bili opsjednuti europskom kultu-
rom, a posljednjih se godina neki od najuglednijih i naj -
ut j ecaj ni j i h muslimanskih umni ka ponovno nastoje pri-
bliiti Zapadu. Iranski predsjednik Hat emi j edan je od
pri mj era tog novog zaokreta islamskog svijeta. Slinih je
pogleda i iranski intelektualac Abdul kari m Soru, koji je
obnaao visoke dunosti u Homei ni j evoj vladi i koji, uspr-
kos stalnim podmet anj i ma konzervativnijih mudtehida,
ima snaan ut j ecaj na iranske st rukt ure vlasti. Soru gaji
veliko pot ovanj e prema Homeiniju, ali gleda takoer i u
budunost. Soru istie da Iranci i maj u t renut no tri iden-
titeta: predislamski, islamski i zapadnj aki , koje po nje-
govom nahoenj u t reba to prije ujediniti. U naelu odba-
cuje pret j eranu zapadnj aku sekularizaciju, budui da j e
uvjeren da e l j udska bia uvijek imati potrebu za duho-
vnou, ali isto t ako preporuuj e Iranci ma da se bave
prouavanj em suvremenih znanosti, s time da ne zapuste
svoju ijitsku tradiciju. Islam mora razviti svoj fikh,
usklaen sa suvremeni m industrijskim svijetom, te usvo-
jiti filozofiju graanskih prava i moderne ekonomske teo-
rije kako bi se bio u st anj u odrati u nadolazeem dvade-
set i prvom stoljeu.
Sunitski su mislioci doli do slinih zakl j uaka. Raid
al-Ganui, voa izbjegle tuniske Stranke obnove, smat ra
da zapadnj ako neprijateljstvo prema islamu proizlazi iz
neznanj a. Ono takoer proizlazi i iz nekih manj kavi h
kranskih svjetonazora, koji su esto guili naprednu
misao i stvaralatvo. Ganui sebe doivljava kao "demo-
kratskog islamistu", te ne vidi nikakvo nesuglasje izmeu
islama i demokracije. Meut i m, odbacuj e sekulariziranu
tradiciju Zapada jer se po nj emu ljudsko bie ne moe
rascijepiti i razdijeliti na sveto i profano. Muslimanski
ideal tevhida odbacuj e dualizam tijela i due, razuma i
duhovnosti, mukaraca i ena, moralnosti i gospodarstva,
Ist oka i Zapada. Muslimani tee suvremenosti, ali ne onoj
koj u i m nameu Ameri ka, Br i t ani j a ili Fr ancuska.
Muslimani se dive uinkovitosti i tehnolokom savren-
stvu Zapada, opi nj ava ih nain zapadnj akog smj enj i -
vanj a vlasti bez prol i j evanj a krvi. Ipak muslimani zapa-
dnj ako drut vo doi vl j avaj u kao hladno, bezduno i
neduhovno okruj e lieno boanske prisutnosti. Oni
ust r aj avaj u u odravanj u vlastitih vjerskih i moralnih
tradicijskih tekovina, ali istovremeno nastoje u nj i h uve-
sti neke od boljih dijelova zapadnj ake civilizacije. Jusuf
Abdul ah al-Kardavi (Kardevi), diplomac sa Al-Azhara,
pr i padni k Musl i manske Brae i t r enut ni r avnat el j
Sredita za prouavanj e sune i sire na Sveuilitu u
Kat aru, zalae se za t akav pristup. Kardavi vj eruj e u reli-
gijsku umjerenost, uvj eren je da e vj erska zatucanost,
koj a se nedavno pojavila u muslimanskom svijetu osiro-
maiti ljude oduzi manj em uvida i svjetonazora drugih
l j udi i naroda. Prorok Muhamed isticao je nunost
"Srednjeg put a" u vj erskome ivotu, budui da se nj i me
omoguuj e odbaci vanj e svih religijskih kraj nost i .
Kardavi smat ra da sadanj i vjerski ekstremizam u nekim
podruj i ma muslimanskoga svijeta nee dugo t raj at i , jer
je ekstremizam stran duhu islama. Islam je religija mira,
to naj bol j e pokazuj e povijesna zgoda Prorokovog nepo-
pularnog ina pot pi si vanj a pri mi rj a s Kurej i t i ma u
Hudej bi j i , koje Kuran proglaava "velikom pobjedom".
3
Kardavi uporno naglaava nunost zapadnj akog prihva-
anj a i prepoznavanj a prava muslimanskih vj erni ka na
svoju religiju, te na nj i hov izbor da ideale islamske vjere
uklope u svoj politiki i drutveni ivot. I j edni i drugi
mor aj u cijeniti post oj anj e razliitih nai na i vl j enj a.
Raznolikost donosi korist i unapreenj e itavom svijetu.
Bog je dao l j udi ma pravo i sposobnost slobodnog izbora,
pa stoga neki izabiru vjerski nain ivota, zalaui se pri-
mjerice za st varanj e islamske drave, dok drugi vie tee
svjetovnim idealima.
"Za Zapad je bolje da su muslimani religiozni, da se
dre svojih vj erski h nazora, te da nastoje biti moralni"
4
,
t vrdi Kardavi . Time se dot aknuo vanog probl ema.
Naime, mnogi su zapadnj aci takoer uznemireni nedo-
statkom duhovni h sadraj a u nj i hovi m ivotima. To ne
znai da se oni ele vratiti predmodernistikim oblicima
religijskog i vl j enj a ili u institucionalne okvire vjere. Ali
religiju se sve vie cijeni na Zapadu, j er nj ezi na naela
pomau l j udi ma nj egovanj e i usvaj anj e moralnih vredno-
ta. Islam je kao religija stoljeima uspi j evao odrati
kolektivnu musl i mansku svijest o drut venoj pravdi, jed-
nakopravnost i , snoljivosti i suosj eanj a s drugi ma.
Meut i m, mnogi muslimani nisu uvijek ivjeli u skladu sa
svojom savjeu i tim idealima, pa su stoga nerijetko imali
potekoa da im dadu konkret an oblik u svojim drutve-
nim i politikim ust anovama. Usprkos tomu, stoljeima je
borba za ostvarenje drutvene zajednice na islamskim
idealima bila glavnim pokretaem muslimanske duho-
vnosti. Zapadnj aci ma mora biti j asno da je u nj i hovu
interesu da islam ostane zdrav i snaan. Zapad ne snosi
svu odgovornost za poj avu ekstremnijih oblika islamske
vj ere koji promiu nasilje, ime se ogrj euj u o najsvetije
kanone religije. No, Zapad je zasigurno pridonio njihovo-
me nast aj anj u, pa e stoga morati razvijati vee potova-
nj e prema islamu u predstojeem treem kranskom
tisuljeu, kako bi otklonio strah i oaj koji se nalaze u
sri svakog fundamentalistikog svjetonazora.
Postskriptum
11. r uj na 2001. devetnaest je muslimanskih ekstremista
otelo etiri putnika zrakoplova, zabilo ih u Svjetski trgo-
vaki centar u New Yorku i u Pentagon u Washingtonu.,
prouzroivi smrt preko tri tisue ljudi. etvrti se zrako-
plov sruio u Pennsylvaniji. Otmiari su bili sljedbenici
Osame bin Ladena, iji je militantno obiljeeni islam bio
pod snanim ut j ecaj em Sejida Kut ba.
Svirepost toga napada na Sjedinjene Drave uveo je
fundamentalistiki rat protiv suvremenosti u novu fazu. U
vrijeme t i skanj a ove knjige 2000. g. predvidjela sam da e,
ukoliko se muslimani budu i dalje osjeali da su oni i nji-
hova religija napadnut i , fundamentalistiko nasilje posta-
ti jo zaotrenije, te da e preuzeti nove oblike dj el ovanj a.
Zanimljiva je injenica da su neki od otmiara prije no to
su se ukrcali na zlosretne zrakoplove pili alkoholna pia,
to je u islamu strogo zabranjeno, da su primjerice bili
esti gosti nonih klubova, ime su se poprilino razliko-
vali od uobiajenih muslimanskih fundamentalista, koji
ive po strogome islamskome pravovj erj u i koji none klu-
bove smat raj u simbolom dahilije (doba neznanja), vje-
kovnog i svevremenskog neprijatelja istinske vjere.
Velika veina musl i mana ostala je zateena uasima
ruj anske apokalipse, koja je slikovito pokazala da se
t akav strahotni post upak ogrjeuje o naj svet i j a naela
islama. Kuran osuuj e svaki napadaki rat i nauava da
je jedini pravedni rat onaj koji se vodi u obrambene
svrhe. Meut i m, Osama bin Laden i njegovi sljedbenici
tvrdili su kako su zapravo muslimani ti koje se napada.
Naime, Bin Laden je napad na SAD smat rao opravda-
nim, jer je usmj eren protiv bezbonike prisutnosti ame-
rikih t rupa na svetome tlu Arabije, protiv neprestanih
amerikih i britanskih zranih bombar di r anj a Iraka, pro-
tiv amerikih sankci j a Iraku, koje su dovele do smrti tisu-
e nevinih civila i djece, protiv amerike podrke svome
glavnome savezniku na Bliskome istoku Izraelu, koji je
skrivio smrt stotina Palestinaca, te protiv amerikog
pomaganj a muslimanskih vlada, poput kraljevske saudij-
ske obitelji, koje su po Bin Ladenovom mi l j enj u iznimno
iskvarene i ugnjetavalaki nastrojene pr ema svojim poda-
nicima. Meut i m t akav se surovi napad, koji nema nika-
kvog pravnog, ni duhovnog uporita u uenj i ma Kur ana i
propi si ma erijata, ne moe opravdat i nepravedni m
postupcima amerike vanj ske politike. Islamski zakon ne
doput a musl i mani ma obj avu rat a zemlji u kojoj se musli-
manski m vj erni ci ma doput a slobodno i spovi j edanj e
islamske religije, te strogo zabr anj uj e ubi j anj e nedunih
civila. Strah i bijes, koji su u temelju svakog fundament a-
listikog nazora, gotovo uvijek vode u izopaenje tradici-
je koju fundament al i st i t ako uporno nastoje obraniti, a to
je posebno postalo oigledno u dogaaj i ma od 11. ruj na.
Mal okad je u prolosti religija bila zloporabljena u tako
gnusne i zloinake svrhe.
Odmah nakon napada u zapadni m je zeml j ama zapo-
ela ant i musl i manska histerija. Muslimane se napadal o
na ulicama, a l j udi ma istonjakog izgleda bilo je zabra-
nj eno ukrcavanj e na putnike zrakoplove, ene su se
bojale nositi hidab izvan svojih domova, a na proeljima
su se zgrada sve vie pojavljivali grafiti u koj i ma se pozi-
valo na prot j eri vanj e "pustinjskih crnj a" iz Amerike.
Nai roko se prihvaalo da postoji neto u islamskoj religi-
ji, to potie muslimane na nasilje i okrutnost. Mediji su
takoer vrlo esto ohrabrivali t akav stav. Shvativi kakve
opasne implikacije mogu nastati iz svih tih dogaaj a,
predsjednik George W. Bush brzo je reagirao. Dao je slu-
benu izjavu u kojoj stoji da je islam velika i miroljubiva
religija, a da se Bin Ladena i njegove teroriste ne moe
smat rat i tipinim predstavnicima islamske vjere. Bush se
politiki vrlo vj et o okruio musl i manski m vj erski m
predstavnicima u Americi prilikom mise zadunice za
ruj anske rtve u Wahingtonskoj nacionalnoj prvostolnici,
te obilazio dami j e u znak podrke amerikim muslimani-
ma. To je bilo neto sasvim novo i izrazito dobrodolo u
t akvoj situaciji. Takvo to nije vieno tijekom krize oko
Sal mana Rushdi j a ili tijekom Pustinjske oluje, vojne ope-
racije pokrenute protiv reima Sadama Huseina. Takoer
je bilo lijepo vi dj et i mnogobroj ne Ameri kance kako
kupuj u u knj i ar ama knjige o islamu, kako itaju i prou-
avaj u sve to i ma ikakve veze s islamom, te kako se,
premda jo u oku zbog strahota ruj anski h teroristikih
napada, trude razumj et i muslimansku vj eru.
Sada je daleko vanije nego ikad prije da zapadnj aci
steknu pot ovanj e i razumi j evanj e islama. Svijet se pro-
mijenio 11. r uj na. Mi, koji i mamo privilegiju ivota u
bogatim zapadni m zeml j ama, moramo shvatiti da se ne
moemo vie praviti kako nas se dogaaj i u ostatku svije-
ta ne tiu. Ono to se danas dogaa u Gazi, Iraku ili
Afgani st anu, i mat e sut r a ui nke na New York,
Washington ili London, a malene skupine fanat i ka uskoro
e biti sposobne poiniti masovna r azar anj a koj a su do
sada mogle uiniti samo mone nacije. Borba protiv teror-
izma, u koju se SAD upustio, zahtijeva tonu informira-
nost i precizne obavijesti glede islamske religije i drut va.
Ust raj avanj e u pogrenim predodbama o islamu, kao
religiji koja je bitno protivna demokraciji i moralnim
vrednot ama, te navraanj e na nazadnj ake svjetonazore
srednj ovj ekovni h kriara uzrokovalo bi globalnu kata-
strofu. Ne samo da bi t akav pristup izazvao otpor 1,2 mili-
j arde musl i mana s koj i ma dijelimo svjetsku sudbinu,
nego bi takoer pogazio nesebinu l j ubav za istinom i
potivanje svetih prava drugoga, koja bitno obiljeavaju
islamska i zapadnj aka drut va u naj bol j i m izdanjima.
KLJUNE OSOBE U POVIJESTI ISLAMA
Abas I., ah (1588.-1629.): vl adao na vr huncu Safavi dskog
Car st va u I r anu. Sagradi o je vel i anst ven dvor u I sf ahanu.
Doveo j e i j i t ske uleme i zvan I r ana da poduavaj u Irance
dudeci mal nom i j i zmu.
Abd el-Melik (Abdulmelik): omej i dski kalif (685.-705.). Obnovi o
j e omej i dsku mo nakon r azdobl j a gr aanskog rat a; Kupol a
na Stijeni je dovr ena pod nj egovi m pokrovi t el j st vom 691. g.
Abd el-Vahab (Abdulvehab), Muhamed ibn (1703.-1792.): sunit-
ski reformat or. Pokuao je islam zaokr enut i u radi kal ni f un-
dament al i zam. Vahabi zam (vehabi zam) j e oblik i sl ama koj i
se u dana nj e vr i j eme pr akt i ci r a u Saudi j skoj Arabi j i .
Abduh, Muhamed (1849.-1905.): egi pat ski reformat or. Nas t oj ao
je osuvremeni t i i sl amske politike i pr i vr edne ust anove,
elei t ako ol akat i musl i mani ma pr i l agoavanj e novi m ide-
j a ma sa Zapada; teio ponovnom uj edi nj enj u svoj e zeml j e.
Abdulfazl Alami (1551.-1602.): sufi j ski povj esni ar i biograf
mogul skog car a Akbar a.
Abdulmedid L: osmanski sultan (1839.-1861.). Izdao je Glhanske
dekrete. Dekreti su ograniili apsolutnu mo sultana, ime su pri-
donijeli da osmanska vlast na temelju ugovornog sporazuma
bude ovisnija o volji svojih podanika.
Abu al-Hakem (takoer poznat u Kuranu kao Abu Dehel: Otac
svih lai): vodio je oporbu protiv Muhameda u Meki.
Abu al-Kasim Muhamed: t akoer znan kao "skriveni imam".
Dvanaest i po redu ijitski i mam, za koga se vj eroval o da se
pri kri o 874. g. kako bi spasio ivot; nj egov je "Veliki nesta-
nak" sl ubeno proglaen 934. Bog je, govorilo se, udesno pri-
kri o i mama, te on vie ni j e mogao imati neposrednu vezu sa
ijitskim vj erni ci ma. Ubr zo nakon Posl j ednj eg suda, on e se
vrat i t i kao Mahdi (Mehdi), kako bi uspost avi o zl at no doba
pravednost i i mi r a uni t enj em onih koj i se prot i ve Bogu.
Abu Bekr: j edan od prvi h pr eobr aeni ka na islam; blizak pr i j a-
t el j pr or oka Muhameda. Post ao j e pr vi m kal i fom (632.-634.)
nakon Muhamedove smrti.
Abu Hani fa (699.-767.): zaet ni k fikha i osni va hanefi j ske pra-
vne kole.
Abu Jezid al-Bistami (Bastami) (umro 874. g.): j edan od prvi h
"opijenih sufija". Propovi j edao je nauk poni t enj a u Bogu
(fena). Razot kri o je boansko u naj dubl j i m kut ovi ma svoga
bia nakon dugot r aj ni h mistikih vjebi.
Abu Sufjan: pr edvodi o j e opor bu prot i v pr or oka Muha me da
nakon smrt i Abua al - Hakema, ali nakon to j e shvat i o da j e
Muhamed nepobj edi v preao na islam. Pr i padao j e mekan-
skoj omej i dskoj lozi, a nj egov je sin Muavi j a post ao pr vi m
omej i dski m kal i fom.
Afgani, Demaludin (1839.-1897.): i ranski reformat or. Zal agao
se za s ur adnj u svih musl i mana, t e za moder ni zaci j u islama,
kako bi se i zbj egl a pol i t i ka i kul t ur na prevl ast Eur ope.
Ahmed ibn Hanbel (780.-855.): sakupl j a hadisa, pr avni k i
vodea osoba ehlul-hadisa. Nj egovi m j e duhom proet a
hanbel i j ska i sl amska pr avna kola.
Ahmed ibn Idris (1760.-1836.): neosufijski reformator. Djelovao je u
Maroku, Sjevernoj Africi i Jemenu. Odricao je predaj u uleme i
nastojao pribliiti islam narodu, dajui mu jasniji vjerski oblik.
Ahmed Kan, Sir Sej(j)id (1817.-1898.): i ndi j ski reformat or. Teio
j e pr i l agoavanj u i sl ama suvr emenom zapadnom liberaliz-
mu, potiui I ndi j ce na s ur adnj u s Eur opl j ani ma i na pri h-
vaanj e nj i hovi h dr ut veni h ust anova.
Ahmed Sirhindi (umro 1625.): sufi j ski reformat or. Prot i vi o se
pl ural i zmu mogul skog car a Akbar a.
Aia: Abu Bekr ova ker i omi l j ena ena pr or oka Muhameda,
koj i je umr o u nj ezi nom nar uj u. Suprot st avi l a se Aliji ibn
Abu Tal i bu t i j ekom pr vog fitneta ( f i t ne ) .
Aka, Muhamed Kan (umro 1797. g.): osni va Kadar ske di na-
stije u I r anu.
Akbar: mogul ski car I ndi j e (1560.-1605.). Uspost avi o je politiku
snoljivosti i s ur adnj e s hi nduski m st anovni t vom. Nj egova
j e vl adavi na oznaaval a vr hunac mogul ske moi.
Al-Buhari (umro 870. g.): sast avl j a mj er odavne zbi rke ahadisa.
Ali al-Hadi: deseti ijitski i mam. Nj ega je 848. g. u Samar u poz-
vao kalif Al -Mut eveki l i stavio ga u kuni pritvor. Umr o je u
t vr avi Askar a 868. g.
Ali al-Rida: osmi ijitski i mam. Kalif Al - Mamun ( Me' mun) ga je
odredio za svog nasl j edni ka 817. g. u elji da udovol j i ijit-
ski m nezadovol j ni ci ma u svoj em carst vu, no to je bila vrlo
nepopul arna politika odl uka. Al -Ri da je umr o - vj er oj at no
je ubi j en - slijedee godine.
Ali ibn Abu Talib: r oak, uvar i zet pr or oka Muhameda, nj e-
gov naj bl i i muki sur adni k od onih koj i su nadi vj el i
Proroka. Postao je etvrtim kalifom 656. g. Ubio ga je hari-
ditski fanat i k 661. g. ijiti vj er uj u da je on trebao naslije-
diti proroka Muhameda, pa ga stoga smat r aj u prvim ima-
mom islamske zajednice. Nj egovi se posmrt ni ostaci uvaj u
u Nadaf u u Iraku, glavnom svetitu ijitskih hodoasnika.
Ali, Zejnulabidin (umro 714. g.): etvrti ijitski imam, mistik. ivio
je povueno u Medini bez ikakve aktivnije politike uloge.
Aurangzeb (Orengzeb): mogulski car (1658.-1707.). Doki nuo je
Akbarovu politiku snoljivosti, ime je pot aknuo pobune
Hi ndusa i Sikha.
Bana (Ben(n)a), Hasan al- (1906.-1949.): egipatski reformat or i
osniva Dr ut va musl i manske brae. Sekularistika egipat-
ska vl ada ubila ga je 1949. g.
Bejbers (Baibars), Ruknudin (umro 1277. g.): mamel uki sultan.
Pobijedio je mongolske horde kod Aj n Dal ut a (Deluta) u
sjevernoj Palestini, unitio veinu posl j ednj i h kriarskih
uporita na sirijskoj obali.
Buto, Zulfakir Ali: pakistanski premijer (1971.-1977.). Uinio je
ustupke islamistima, ali ga je ipak zbacio poboni Zija ul-Hak.
elebi, Abu al- Sund Hola (1490.-1574.): izradio je zakonska
naela osmanskog dravnog erijata.
Dafer al (as) Sadik (umro 765. g.): esti ijitski imam. Razvio je
nauk i mamat a. Poticao je svoje sljedbenike na povlaenje iz
politikog ivota, kako bi se lake usredotoili na mistinu
kont empl aci j u Kurana.
Dina, Muhamed Ali (1876.-1948.): vodea osoba Musl i manske
lige u Indiji tijekom razdobl j a razdiobe zemlje. Nj ega se
smat ra arhi t ekt om Paki st ana.
Dunei d iz Bagdada (umro 910. g.): pr vi "t rezveni sufi".
Nagl aavao j e da i skust vo Boga lei u poveanoj samo-
spoznaj i , s mat r ao da j e pr et j er ana vj er s ka zanesenost "opi-
j eni h suf i j a" samo j edan od st adi j a koj e i st i nski mi st i k mor a
nadii.
Farabi, Abu Nasr al- (umro 950. g.): naj raci onal i st i ki j i od svih
falasifa. Pr akt i ci r ao j e sufi zam. Dj el ovao j e kao dvorski
gl azbeni k na hamdani ds kom dvor u u Al epu.
Ganui, Raid al- (1941.-): t uni ski voa izbjegle St r anke obno-
ve. Sebe ocr t ava kao "demokr at skog islamistu".
Gazali, Abu Hamid Muhamed al- (Algazel) (umro 1111. g.):
bagdadski teolog. Naj t oni j e j e r azj asni o suni t ski islam,
uveo sufi zam u gl avne t okove pobonost i .
Hagara: u Bibliji ena Abr ahamova i ma j ka Abr ahamovog sina
Ji mael a (na ar apskom Ismail) koji je post ao ocem arapskog
naroda. Hagar u se smat r a j ednom od naj vani j i h enskih
svj edoki nj a islama, pa j oj se stoga odaj e posebna poast na
sveanostima hodoaa (had) u Meki.
Hak Zija ul-: paki st anski pr emi j er (1977.-1988.). Vodio je vl adu
vie usmj er enu pr ema i sl amu od pr et hodne But ove, religiju
i pak odvaj ao od politike i gospodarst va.
Hasan al-Askari (Askeri) (umro 874. g.): j edanaest i ijitski
i mam. ivio je i umr o u t vr avi Askar a u Samar i kao suanj
abasi dskog kal i fa. Vj er uj e se da su ga poput veine i mama,
ot roval e abasi dske vlasti.
Hasan al-Aari (E'ari) (umro 935. g.): filozof. Uj edi ni o je mut e-
zilizam i ehl ul -hadi s; nj egova at omi st i ka fi l ozofi j a ponaj -
bol j e r azj a nj ava duhovnost suni t skog i sl ama.
Hasan al-Basri (umro 728. g.): pr opovj edni k u Basri i voa reli-
gi j ske reformaci j e; ot voreno j e osui vao omej i dske kalife.
Hasan ibn Ali (umro 669. g.): sin Alije i bn Abu Tal i ba i unuk
pr or oka Muhameda. Nj ega ijiti s mat r aj u dr ugi m ijitskim
i mamom. Na kon uboj st va nj egovog oca ijiti su ga proglasi-
li kal i fom, ali se on povukao iz politike i ivio mi r no i poma-
lo raskono u Medi ni .
Hatemi, Sej(j)id-hoda: i ranski pr edsj edni k (1997.-). Zal ae se
za l i beral ni j e t umaenj e i sl amskog zakona u I r anu, t e za
pobol j anj e odnosa sa Zapadom.
Hatida: pr va ena pr or oka Muha me da i ma j k a sve nj egove
dj ece koj a su ga nadi vj el a. Ona j e t akoer prvi preobrae-
ni k na islam. Umr l a j e pri j e hidre, t i j ekom pr ogona musli-
ma na od st rane Kur ej a u Meki (616.-619.). Smr t j e vj er oj a-
t no nast upi l a od silne nei mat i ne i gladi koj u je pret rpj el a.
Homei ni , ajatolah Ruholah (1902.-1989.): duhovni ment or
Isl amske revol uci j e prot i v Pahl avi j evog rei ma. Iranski
Vr hovni faki h (1979.-1989.).
Husein ibn Ali: mladi sin Alije ibn Abu Taliba i unuk proroka
Muhameda. Nj ega ijiti smat r aj u treim ijitskim i mamom.
Nj egovu se smrt, za koj u je odgovoran kalif Jezid, svake godi-
ne opl akuj e tijekom mj eseca muhar ema.
Ibn al-Arabi (Arebi), Muhji di n (umro 1240. g.): panj ol ski
mi st i k i filozof. Put ovao je cijelim musl i manski m car st vom.
Pl odan i vrl o ut j ecaj an pisac. Zal agao se za j edi nst venu teo-
loku sliku svi j et a, proi zal u iz razliitih teolokih nazora, u
koj oj j e duhovnos t ner azr j ei vo st opl j ena s nj egovom filo-
zofi j om.
Ibn al-Zubejr, Abdulah (umro 692. g.): j edan od gl avni h prot i v-
ni ka Omej i da t i j ekom dr uge fitne.
Ibn Haldun, Abd el-Rahman (Abdulrahman) (1332.-1406.): fal a-
sifa i pisac knj i ge Uvod u povijest (Al-Maqaddimah). Uveo je
filozofska nael a u znanst veno pr ouavanj e povijesti, traei
ope zakone koji se nalaze ispod t i j eka povi j esni h dogaaj a.
Ibn Hazam (994.-1064.): panj ol ski pj esni k i religijski mislilac
na dvor u u Cordobi .
Ibn Ishak, Muhamed (umro 767. g.): sast avl j a pr vi h veih bio-
gr af i j a pr or oka Muhameda, koj e se zasni vaj u na pal j i vo
pr i kupl j eni m i zvj et aj i ma pr edaj e (hadi s).
Ibn Rud, Abu al-Velid Ahmed (1126.-1198.): falasif i kadi j a u
Cordobi , panj ol skoj , poznat na Zapadu kao Averroes, gdj e
je nj egova raci onal i st i ka fi l ozofi j a bi l a ut j ecaj ni j a nego u
musl i manskom svi j et u.
Ibn Sina, Abu Ali (980.-1037.): poznat na Zapadu kao Avi cenna,
pr edst avl j a vr hunac fal safe koj u je povezi vao s religijskim i
mi st i ki m i skust vi ma.
Ibn Tejmija (1263.-1328.): reformat or. Nas t oj ao je suzbiti ut j e-
caj sufi zma, t e j e smat r ao da j e nudan povr at ak osnovni m
nael i ma Kur a na i sune. Umr o u zat vor u u Damas ku.
Ikbal, Muhamed (1876.-1938.): indijski pj esni k i filozof. Isticao je
racionalnost islama, elei pokazat i da su nael a islamske reli-
gije u pot punost i spojive sa t ekovi nama suvremenog Zapada.
Ismail: pr or ok, poznat i kao Ji mael u Bi bl i j i . Naj s t ar i j i
Abr ahamov sin. Nj ega j e po Boj oj zapovi j edi Abr aham
ostavio u di vl j i ni s nj egovom ma j kom Hagar om, ali ih je
Bog naposl j et ku spasio. Po musl i manskoj t radi ci j i Hagar a i
Ismail ivjeli su u Meki. Ti j ekom Abrahamovog posjeta
Meki, on i Ismail su iznova izgradili Kabu (Ka' ba) (koju je
prvobi t no podigao Adam, prvi prorok i otac ovjeanstva).
Ismail ibn Dafer: njega je sedmim ijitskim imamom imenovao
njegov otac Dafer al (as)-Sadik. Neki ijiti (poznati kao ismai-
liti ili septimiti) vj eruj u da je on bio posljednji potomak Alija
ibn Abu Taliba koji je imao pravo na imamat. Oni ne priznaju
imamom Musu al-Kazima, mlaeg sina Dafera al (as)-Sadika,
kojega duodecimiti smat raj u sedmim ijitskim imamom.
Ismail paa: egipatski namj esni k (1863.-1879.) s titulom kediva
(veliki princ). Nj egov ambiciozni program osuvremenj i va-
nj a uvukao je zeml j u u bankrot i u konanici doveo do bri-
tanske okupaci j e Egipta.
Jasin, ejh Ahmed (1936.-): osniva Mudame (Islamska skup-
tina - organizacija za napredak i blagostanje) u Gazi koju
su okupirali Izraelci. Iz njegovog pokret a proizala je terori-
stika skupi na HAMAS.
Jezid L: omejidski kalif (680.-683.). Naj vi e ga se pamt i zbog
umorst va Husei na ibn Alija u Kerbeli.
Kan, Muhamed Ejub: paki st anski pr emi j er (1958.-1969.).
Pobornik strogo sekularne politike koj a je pridonijela njego-
vom padu.
Kindi, Jakub ibn Ishak al- (umro 870. g.): prvi poznati falasifa.
Dj el ovao je unut ar pokret a mutezilizma u Bagdadu. Traio
je takoer mudrost u grkim j unaki m priama.
Kirmani, Aka Kan (1853.-1896.): iranski sekularni reformator.
Kutb, Sej(j)id (1906.-1966.): voa Musl i manskog brat st va.
Pogubio ga je Naserov reim; nj egova je ideologija sr sva-
kog suni t skog f undament al i zma.
Mahdi (Mehdi), kalif A1-: abasidski kalif (775.-785.). Pri znavao je
vri j ednost pobonosti religioznijih musl i mana, poticao je nau-
avanj e fikha, pridonio uzaj amnom r azumi j evanj u i zmeu
pobonj aka i nj egove vlasti.
Mahmud DL: osmanski sul t an (1808.-1839.). Donosi t el j suvre-
meni h reformi (tanzimat).
Malcolm X. (1925.-1965.): kari zmat i ni pr edvodni k crnake
separat i st i ke skupi ne "Naci j a islama". I mao j e veliki ut j e-
caj u SAD-u unut ar Pokr et a za gr aanska pr ava. Napust i vi
1963. g. kr i vovj er ni pokr et "Naci j e i sl ama", sa svoj i m je
sl j edbeni ci ma preao na sunitski islam; posl j edi ca j e nj ego-
va smr t u at ent at u dvi j e godine kasni j e.
Malik ibn Enes ( umr o 795. g.): osni va mal i ki j ske pr avne kole.
Mamun (Me'mun), kalif Al-: abasidski kalif (813.-833.). Nj egova
vlast oznaava poetak ur uavanj a Abasidskog Kalifata.
Mansur (Mensur), Husein Al- (t akoer poznat i kao Al-Halad:
Gr ebenar vune): j edan od naj poznat i j i h "opi j eni h sufi j a". Za
nj ega se govorilo da je u ekst azi vi kao "Ana al-haqq!" ("Ja
sam Istina!"), ime je i skazi vao svoj u uvj er enost u pot puno
sj edi nj enj e s Bogom, pogubl j en zbog kr i vovj er j a 922. g.
Mansur (Mensur), kalif Al-: abasi dski kalif (754.-775.). est oko
j e pr oganj ao i j i t ske disidente, pr emj est i o svoj u pri j est ol ni -
cu u novi grad, Bagdad.
Medlisi, Muhamed Bakir (umro 1700. g.): alim. Svoj i m revni m
pot i ski vanj em nauka falasife, i pr ogonom sufi j a, pokazao
ma nj e pri vl anu st r anu duodeci mal nog i j i zma koj i j e u t o
vr i j eme bio sl ubena vj eroi spovi j est u I r anu.
Mehmed II.: osmanski sul t an (1451.-1461.), poznat i kao
" Os vaj a" , j er j e osvoj i o bi zant s ku pr i j est ol ni cu
Konst ant i nopol i s 1453. g.
Mevdudi, Abul Ala (1903.-1979.): paki st anski fundament al i st i ki
ideolog, nj egove su ideje imale veliki odj ek medu sunitima.
Mir Damad (umro 1631. g.): osni va kole mi st i ke filozofije u
I sf ahanu. Ui t el j Mul e Sadr a.
Muavi ja ibn Abu Sufjan: prvi omej i dski kalif. Vl adao je od 661.
do 680. g. St vori o je snanu i ui nkovi t u vl ast u musl i man-
skoj zaj edni ci nakon politikih pot resa uzr okovani h pr vi m
fitnetom.
Mudaris, ajatolah Hasan ( umr o 1937. g.): i r anski kl eri k.
Na pa da o j e aha Rezu, zal agao se za Medl i si j ev duodeci -
mal ni i j i zam. Rezin ga j e reim dao pogubi t i .
Muhamed al-Bakir (umro 735. g.): peti ijitski i mam. ivio je
spokoj no u Medi ni . Za nj ega se govori da j e razvi o ezoteri-
ke met ode i t anj a Kur ana, to j e znaaj ka dudeci mal nog
i j i zma.
Muhamed Ali, paa (1769.-1849.): al banski asni k u osmanskoj
vojsci. Ui ni o j e Egi pat st var no neovi sni m od Ist anbul a.
Uvel i ke j e osuvremeni o svoj u zeml j u.
Muhamed, horezamski ah: vl adar di nast i j e (1200.-1220.) u
Hor ezmu. Nas t oj ao j e uspost avi t i j aku monar hi j u u I r anu,
ali je svoj i m post upci ma razbj esni o Mongol e i uzr okovao
pr vu mongol sku i nvazi j u.
Muhamed ibn Abdulah (oko 570.-632.): prorok. Pr edao je
Kur an mus l i mani ma, uspost avi o monot ei st i ku vj er u i
j edi nst venu politiku u Arabi j i .
Muhamed ibn Ali al-Sanusi (Senusi) (umro 1832. g.): neosufi j ski
reformat or. Osni va sanusi j skog (senusijskog) pokr et a koji
j o i danas pr evl adava u Libiji.
Muhamed Reza Pahlavi, ah: drugi i ranski ah iz di nast i j e
Pahl avi (1944.-1979.). Nj egova agresi vna moder ni zaci j a i
sekul ari zaci j a I r ana dovel a j e do I sl amske revolucije.
Mul a Sadra (umro 1640. g.): ijitski filozof mi st i ci zma. Nj egovi
su radovi nadahnul i mnoge i nt el ekt ual ce, revol uci onare i
reformat ore, posebno u I r anu.
Mul kum Kan, Mirza (1833.-1908.): i ranski sekul ari st i ki refor-
mator.
Murat L: osmanski sul t an (1360.-1389.). Porazi o je Srbe na
Kosovom Pol j u.
Muslim (umro 878. g.): sast avl j a mj er odavne zbi rke i zvj et aj a
hadisa.
Mustafa Kemal, t akoer poznat kao Atatrk (1881.-1938.): osni-
va suvr emene, sekul arne Turske.
Mutevekil, kalif Al-: abasi dski kalif (847.-861.). Odgovor an za
ut amni enj e ijitskih i mama u t vr avi As kar a u Samari .
Nadir-ah (umro 1748. g.): na krae vr i j eme uspi o je obnovi t i
voj nu mo ijitskog I r ana nakon pada Saf avi da.
Nai ni , ejh Muhamed Husei n (1850.-1936.): i ranski mudtehid.
Nj egov ogled Admonition to the Nation (Pri j ekor naciji)
snano j e i j i t sko pot kr j epl j enj e zami sl i ma ust avne vl ada-
vine.
Naser, Demal (Gamal) Abdel-: egi pat ski pr edsj edni k (1952.-
1970.). Nj egova j e vl ada bila mi l i t ant no naci onal i st i ka,
sekul ari st i ka i socijalistika.
Nasir, kalif Al-: j e da n od pos l j ednj i h abasi dski h kal i f a.
Nas t oj ao se j e vie osl anj at i na i sl amske zasade, kako bi oj a-
ao svoj u vl ast u Bagdadu.
Ni zamul - mul k: sl avni per zi j ski vezir. Vl adao Sel duki m
Car st vom od 1063. do 1092. g.
Omar (Omer) II.: omej i dski kalif (717.-720.). Nas t oj ao je vl ada-
ti na nael i ma iste religije. Prvi kalif koj i je poticao svoj e
podani ke na pr eobr aenj e na islam.
Omar (Omer) ibn al-Hatab: j edan od naj bl i i h sur adni ka pro-
r oka Muha me da . Post ao j e dr ugi m kal i f om nakon
Pr or okove smrt i (634.-644.). Pokr enuo j e pr ve ar apske osva-
j ake rat ove, t e j e uspost avi o sust av ut vr eni h voj ni ki h
gr adova. Ubi o ga j e perzi j ski rat ni zarobl j eni k.
Osman ibn Afan: j edan od prvi h koje je Muhamed preobratio.
Muhamedov zet. Postao je treim kalifom (644.-656.), ali je bio
manj e sposoban od svojih pret hodni ka. Nj ega se optuivalo za
nepotizam, to je i dovelo do pobune t i j ekom koje je ubi j en u
Medini. Nj egova je smrt uzrokoval a prve rat ove fitneta.
Raid, kalif Haran al (ar)-: abasi dski kalif (786.-809.). Nj egova
se vl adavi na pokl apa sa vr huncem kal i fove apsol ut ne moi.
Za nj egove vl adavi ne dolazi do velikog kul t ur nog procvat a.
Reza Kan: i ranski ah (1921.-1941.) (to ni j e sasvi m tono, budu-
i da je Reza doao na vl ast 1921. g. voj ni m udar om, ali je
ahom post ao tek 1925. g. - op. prev.). Osni va di nast i j e
Pahl avi . Nj egova je vl ada bila drast i no sekul ari st i ka i
naci onal i st i ka.
Rida, Muhamed Raid (1865.-1935.): novi nar. Osnovao je sala-
fijski pokret u Kai ru. Prvi zagovorni k pot puno osuvreme-
nj ene islamske drave.
Rumi, Delaludin (1207.-1275.): vrlo ut j ecaj an sufi j ski voa
koji j e i mao mnot vo sl j edbeni ka. Osni va reda mevl evi j a,
poznat i j i h pod i menom dervii plesai (vrtei dervii).
Salahudin, Jusuf ibn Ejub (umro 1193. g.): kurdski general.
Postao je sul t anom prost ranog carst va u Siriji i Egi pt u. U
Egi pat j e ponovno uveo suni t sku vj er u nakon pobj ede nad
Fat i mi dski m Kal i fat om. Izbacio je kri are iz Jeruzal ema.
Sal ahudi n (poznat na Zapadu kao Saladin) osniva j e di na-
stije Ej ubi da.
Selim I.: osmanski sul t an (1512.-1520.). Preot eo je Mamel uci ma
Siriju, Pal est i nu i Egi pat .
Selim III. : osmanski sul t an (1789.-1807.). Nast oj ao je svoj i m
r ef or mama dat i zapadnj aki lik Osmanskome Car st vu.
Sinan-paa (umro 1578. g.): arhi t ekt dami j e Sul ej mani j e u
Ist anbul u i dami j e sul t ana Selima II. u Edi rni .
Skriveni imam: vidjeti pod Abu al-Kasim Muhamed.
Soru, Abdulkarim (1945.-): vodei i ranski i nt el ekt ual ac. Zalae
se za l i beral ni j e t umaenj e ijizma. Meut i m, i on odbacuj e
zapadnj aki sekul ari zam.
Suhraverdi, Jahja (umro 1191. g.): sufi j ski filozof i osniva kole
pr osvj et l j enj a (irak) zasnovane na predi sl amskom iran-
skom misticizmu. Pogubili ga Ej ubi di u Alepu zbog nj ego-
vih ot voreno kri vovj erni h st aj al i t a.
Sulejman I.: osmanski sul t an (1520.-1566.), poznat kao Al-
Kanuni: Zakonodavac u i sl amskom svi j et u; Velianstveni
na Zapadu. Oj aao drut vene ust anove carst va, koj e su
vr hunac doivjele t i j ekom nj egove vl adavi ne.
afi (afi'i), Muhamed Idris al- (umro 820. g.): postavivi nae-
l a (usul) i sl amskog zakona, r adi kal no j e i zmi j eni o nauk
fikha; osni va afi j ske pr avne kole.
ah Dahan (Dihan): mogul ski car (1627.-1658.). Ti j ekom nj e-
gove vl adavi ne, mogul sko j e carst vo doi vj el o naj vi i stu-
pa nj ot mj enost i i kul t i vi ranost i ; dao izgraditi Tad Mahal a.
ah Velij(j)ulah (1703.-1762.): sufi j ski r ef or mat or u Indi j i . Prvi
musl i manski mislilac koj i j e uvi di o kakvu pr i j et nj u i sl amu
pr edst avl j aj u suvr emene t ekovi ne Zapada.
Ikbari (Ikberi), Abu Dafer (umro 923. g.): poznavalac erijata i
povjesniar, bavio se opom povijeu. Prouavao je uspone i
padove razliitih drutvenih zajednica koje su priznavale jedno-
ga Boga, posebno se usredotoujui na muslimansku um(m)u.
Tahtavi (Tahtevi), Rifah al- (1801.-1873.): egi pat ski alim. Opi sao
j e u svoj em obj avl j enom dnevni ku svoj u st rast venu sklonost
pr ema eur opskom dr ut vu. Prevodi o j e europske knj i ge na
arapski , zal agao se za i dej u os uvr emenj i vanj a Egi pt a na
europski m t ekovi nama.
Velid L, kalif Al-: omej i dski kalif (705.-717.). Vl adao na vr hun-
cu omej i dski h uspj eha i moi.
Vasil ibn Ata (umro 748. g.): osni va mut ezi l i zma - kole racio-
nal ne teologije.
Zaid (Zejd) ibn Ali (umro 740. g.): br at pet oga ijitskog i mama;
Zai d j e bio politiki dj el at ni k, pa j e st oga moda peti i mam
razvi o svoj u kvi j et i st i ku filozofiju kako bi se suprot st avi o
br at ovi m vl adal aki m pr et enzi j ama. Zat o su politiki anga-
i rani ijiti, znani kao zaiditi, odbaci val i politiku nezai nt e-
resi ranost duodeci mi t a (duodeci mal ni h ijita).
RJENIK ARAPSKIH POJMOVA
Alem al-misal: svijet istih ideja. Carst vo ljudske due,
koje je izvor prorokog iskustva muslimanskih misti-
ka, te sjedite stvaralake uobrazilje.
Ansari (pomagai): muslimani iz Medine koji su pomogli
Muhamedu. Ansari su pruili utoite prvim muslimani-
ma u vrijeme njihova progona iz Meke 622. g., pomaui
im u izgradnji i uspostavi prve muslimanske zajednice.
Batin: "skrivena" dimenzija post oj anj a, takoer i prikri-
veni smisao svetih spisa, koji se ne mogu dohvatiti
opaaj em, niti razumom. "Skriveno" se moe razotkri-
ti samo kroz mistike kontemplativne discipline isto-
ga zrenja.
Darul-islam: Kua islama. Zemlje pod muslimanskom
vlau.
Dahilija: Doba neznanj a. Prvotno se termin koristio za
predislamsko razdoblje u Arabiji. Danas t aj izraz esto
koriste muslimanski fundament al i st i za drut venu
zajednicu, pa i muslimansku, koj a se po nj i hovu naho-
enj u okrenula od Boga, ne pri znavaj ui ga za vrho-
nog suverena (pridjev: dahili).
Dihad: borba, napor. Prvotno se znaenje toga poj ma
rabi u Kuranu, gdje dihad oznaava unut arnj i napor
kojim se ele ukloniti loe navike u islamskoj zajednici
ili u samom pojedincu muslimanske vjeroispovijesti.
Izraz se takoer koristi za oznaavanj e rat a koji se
vodi u ime religije.
Dizija: porez koji su zimije bili duni plaati, a za uzvrat
su bili voj no zatieni.
Ehlul-hadis: Sljedbenici hadisa. Mudrosna (meditativna)
kola koj a se poj avl j uj e tijekom razdoblja Omejida.
Pripadnici kole nisu odobravali pravnicima koritenje
idtihada, ve su zahtijevali da se cjelokupno zakono-
davstvo zasniva na vri j ednost i ma ahadisa.
Ehlul-kitab: Nar od (ljudi) knjige. Termin iz Kurana -
odnosi se na one koji se osl anj aj u na svete spise prije
Kurana, to jest na idove i krane. Budui da su
Prorok i veina prvih musl i mana bili nepismeni i
posjedovali samo nekoliko - ako i toliko - knjiga,
predloeno je da se t aj termin tonije prevede kao:
"sljedbenici pri j anj i h objava".
Emir: zapovjednik.
Fakih: pravnik, st runj ak za islamski zakon.
Fetva: slubeno pravno miljenje ili odluka priznatog
vjerskog uenj aka u pi t anj i ma islamskog zakona.
Fikh: islamsko pravoslovlje. Nauk i pri mj ena sadraj a
svetog islamskog zakona.
Fitnet (fitna): iskuenje, sud. U uem smislu t aj poj am
oznaava ratove koji su podijelili muslimansku zajed-
nicu tijekom vladavine raiduna, te na poetku razdo-
blja vl adavi na Omej i da.
Futuvet (futuva): vitetvo (op. prev.). Udruga gradskih
mladia plemenitog porijekla. Prve udruge su osnova-
ne nakon 12. st. U nj i ma su se obavljale posebne sve-
anosti inicijacije, vrili se posebni obredi, te se zakli-
njalo na vj ernost vodi. Te su udruge bile pod snanim
ut j ecaj em sufijskih ideala i prakse.
Gaza: u prvot nom smislu "napadi " koje su Arapi poduzi-
mali radi grabea u predislamskom razdobl j u. Kasnije
je gazi ratnik bio istoznanicom za rat ni ka koji se u
svetom rat u bori za islam; esto se poj am koristi za
organizirane konj ani ke razbojnike koji su pljakali
na grani cama darul-islama.
Gulat: oni koji preuveliavaju; pridjev: guluv. ijitski
muslimani vrlo rigidnih religijskih promi l j anj a iz
ranijeg razdobl j a islamske povijesti. Naglaeno su
preuveliavali neka naela ijitskog vj erskog nauka.
Hadis: (mno. ahadis) vijest, izvjetaj. Skupl j ena i zabilje-
ena tradicija uenj a i dj el ovanj a proroka Muhameda,
to se ne nalaze u Kuranu, ali su ih za potomstvo zabi-
ljeili njegovi bliski suradnici i lanovi njegove obitelji.
Had: hodoae u Meku.
Hanikah: zgrada u kojoj sufiji obavl j aj u vj erske djelatno-
sti poput zikra; mjesto gdje sufijski uitelji ive i podu-
avaj u.
Hidra: "preseljenje" proroka Muhameda i prve musli-
manske zajednice iz Meke u Medi nu 622. g.
Idma: "sveope slaganje" muslimanske zajednice, kojim
se omoguuje odobrenje zakonske odluke.
Idtihad: "osobno istraivanje"(op. prev.); "nezavisno rasu-
ivanje". Izraz koji koriste pravnici u pri mj eni erijata
kada postoji neusuglaenost glede nekog pravnog pred-
meta. Tijekom 14. st., sunitski su muslimani obznanili
da su "vrata idtihada" zatvorena, te se pravni stru-
njaci umjesto vlastite pronicavosti moraj u oslanjati na
pri j anj e autoritete pri donoenju zakonskih odluka.
Ilm: spoznaj a o tome to je dobro za musl i mana i kako se
on mora ponaati.
Imam: voa muslimanske zajednice; ijitski muslimani
koriste t aj izraz da naznae nasljednike proroka, koji
mor aj u biti potomci Muhamedove keri Fatime i nje-
zinog mua Alije ibn Abu Taliba. Nj i h ijiti smat raj u
istinskim vl adari ma muslimanske zajednice.
Irfan: musl i manska tradicija misticizma.
Islam: "predanost" Boj oj volji.
Kaba (Ka'ba): kockasta svet i nj a u svetome gradu Meki.
Muhamed je Kabu i mj est o na kojem se nalazi posve-
tio Bogu i uinio naj svet i j om islamskom relikvijom.
Kadija: sudac koji pr i mj enj uj e erijat.
Kelam: rasprava o teolokim pi t anj i ma zasnovana na
islamskim pret post avkama. Izraz se esto koristi za
tradiciju muslimanske skolastike teologije.
Kibla: "smjer" (strana svijeta - op. prev.) kamo se okreu
muslimani tijekom molitve. Na poetku su se musli-
mani okretali prema Jeruzalemu; kasnije je Muhamed
Jeruzalem zamijenio Mekom.
Medresa: musl i manska via obrazovna ustanova, gdje
ulema poduava discipline fikha ili kelama.
Mevle: (klijenti) - ime kojim se nazivalo nearapske preo-
braenike na islam u rani j em razdobl j u islamske povi-
jesti. Oni su postajali nominalno lanovima jednoga od
arapskih plemena nakon to bi preli na islam.
Mezheb: ("izabrani put"): etiri pravne kole koj i ma suni-
ti pri znaj u legitimitet (hanefijska (hanefitska), hanbe-
lijska (hanbelitska), malikijska (malikitska) i afijska
(afijitska) kola - op. prev.).
Mudtehid: pravni k koji je stekao pravo da prakticira
idtihad. Uobi aj ena poj ava kod ijita.
Mutezilizam: (arap. Itazahu: povuci se, odvojiti se); teolo-
ka kola nastala u osmome stoljeu. Poznat a po uvo-
enj u kelama.
Pir: sufijski uitelj, koji je osposobljen voditi uenike
put ovi ma mistinog iskustva.
Raidun: etiri "pravovj erna" kalifa. Osobe koje su bile
suradnici i neposredni nasljednici proroka Muhameda:
Abu Bekr, Omar (Omer) ibn el -Hat ab, Osman ibn
Afan i Ali ibn Abu Talib.
Salat: obredne molitve koje muslimani pet put a dnevno
ine.
Sufi; sufizam: mistika tradicija sunitskog islama.
Suna: obiaj, propis. Obiaji i religijska praksa proroka
Muhameda, koje su za slijedee generacije zabiljeili
njegovi suradnici i obitelj; smat raj u se idealnim islam-
skim kanonom (tonije reeno, hadis je predaj a, a suna
je normi rana praksa te predaje - op. prev.). I maj u sveto
mjesto u islamskom zakonu, po nj i ma se svaki musli-
man moe pribliiti arhetipskoj osobnosti Proroka, to
jest njegovom pot punom predanj u (islam) Bogu.
Sunitski muslimani: pripadnici muslimanske veine, koji
pri znaj u etiri raiduna i vrijednosti postojeeg dru-
tvenog islamskog poretka.
ehada: musl i manska ispovijed vjere: "Svjedoim da je
Alah jedan, a Muhamed mu je poslanik".
erijat: "put k pojilitu". Islamski vjerski zakon proiziao
iz Kurana, sune i hadisa.
ijitski muslimani: oni pripadaju pokretu iat Ali (i'a Ali),
Alijevoj stranci; vjeruju da je Ali ibn Abu Talib, Prorokov
najblii muki roak, trebao vladati namjesto raiduna.
Iskazuju vjersko potivanje i priznanje odreenom broju
imama (sedam kod septimita, dvanaest kod duodecimita -
op. prev.), koji su neposredni muki potomci Alija i njego-
ve ene Fatime, Prorokove keri. Razlika izmeu njih i
sunitske veine isto je politikog znaaja.
Tarikat: brat st va ili redovi koji slijede sufijski "put", te
i maj u svoje osebujne mant re (zikr) i posveene vode.
Tevhid: pot vri vanj e jednosti. Boansko jedinstvo koje
musliman eli oponaati u svojem osobnom i drutve-
nom ivotu, obj edi nj avanj em svojih osobnih prioriteta
sa svojim vj erski m zasadama, te raspoznavanj em
sveobuhvatnog Bojeg vrhovni t va.
Ulema (jednina, alim): ueni ljudi, uvari zakonskih i
vjerskih tradicija islama.
Um(m)a: musl i manska zajednica.
Umra: obred kruenj a oko Kabe.
Zekat: istoa, potenje. Obvezni vjerski prinos (porez)
proporcionalan dohotku i kapitalu pojedinca (obino
2,5 posto) kojeg mor aj u plaati svi muslimani svake
godine kako bi pomogli sirotinji.
Zikr: spomi nj anj e Boga, na nain da se naglas (i pjeva-
njem) ponavl j aj u Boja imena u obliku mantre. Cilj je
postizanje drugaijih oblika svijesti. Koristi se u sufij-
skom bogosluju.
Zimija: "zatiena osoba" u zeml j ama pod islamskom vla-
u. Ona osoba koj a je pri padal a j ednoj od vjeroispo-
vijesti koje odobrava Kuran, ehlul-kitab: tu su uklju-
eni idovi, krani, zoroastrijanci, Hindusi, budisti i
Sikhi. Zimije su imale pravo na punu vj ersku slobodu,
mogli su organizirati svoje vj erske zajednice po svojim
obiajima, s time da su morali priznavati islamski
suverenitet.
BILJEKE
1) POETAK (stranice 45 do 91)
1. Jal al al -Di n Suyuti, al-ifqan fi ulum al aqram, u Maxi me
Rodi nson, Mohammed (pri j evod na engl. Anne Cart er,
London, 1971.), str. 74.
2. Mu h a mma d ibn Ishaq, Sirat Rasul Allah (pri j evod i uredni -
t vo A. Gui l l aume, The Life of Muhammad, London, 1955.),
str. 158.
3. Kur an 25:3; 29:17; 44:47; 69:44. Svi su navodi iz Kur a na uzeti
iz, Mu h a mma d Asad (prevedeno), The Message of the
Qu'ran, Gi bral t ar, 1980.
4. Kur an 80:11.
5. Kur an 2:129-32; 61:6.
6. Kur an 2:256.
7. Kur an 29:46.
8. Kur an 25:4-7.
9. Kur an 74:1-5, 8-10; 88:21-2.
10. Muha me dova l j ubavni ca Mi r j am, kr anka koj a ni j e bila
j edna od nj egovi h ena, rodi l a mu j e si na I br ahi ma. Na veli-
ku Pr or okovu alost I br ahi m j e umr o u dj eakoj dobi.
11. Kur an 33:28-9.
12. Kur an 33:35.
13. Kur an 4:3.
14. Post anak 16; 18:18-20.
15. D. Sidersky, Les Origines dans legendes musulmans dans la
Coran et dans les vies des prophetes (Pariz, 1933.).
16. Kur an 2:129-32; 3:58-62; 2:39.
17. Kur an 6:159, 161-2.
18. Kur an 8:16-17
19. Kur an 2:194, 252; 5:65; 22:40-42.
2) RAZVOJ (stranice 92 do 146)
1. Kur an 49:12.
2. Kur an 9:106-7.
3. Mal o se zna o pr vi m i j i t i ma. Ne moe se sa si gurnou rei
da li su mi st i no usmj er eni ijiti ui st i nu na poet ku tovali
Alijeve muke pot omke ili su pr vot ni i mami , nakon to je
i zumrl a nj egova loza i nakon to je dudeci mal ni i j i zam
zadobi o svoj pot puni oblik, osmislili t a j koncept .
4. Kur an 2:234; 8:2; 23:57-61.
5. Pori j ekl o i nas t anak sept i mi t a (ismailita) obavi j en je t aj nom.
Pri povi j est o i j i t skoj skupi ni vj er noj i mamu Ismai l u vj ero-
j at no j e nast al a nakon to j e t eol ogi j a duodeci mal nog ijiz-
ma sust avno izloena, kako bi se mogao opr avdat i vj erski
stav ismailita. Septimiti su kao politiki vrl o dj el at na skupi -
na, za razl i ku od duodeci mi t a, vj er oj at no na poet ku pri pa-
dali "zai di t i ma", ijitskim sl j edbeni ci ma Zai da ibn Alija,
br at a pet oga i mama. Vj eroval i su da musl i mani i maj u du-
nost voditi or uane ust anke prot i v nepr avedni h rei ma.
3) VRHUNAC (stranice 147 do 190)
1. Ismai l i t ska di nast i j a u Kai r u poznat a je kao di nast i j a
Fat i mi da, zbog t oga to su, kao i duodeci mi t i , ismailiti to-
vali i mame koj i su bili neposredni pot omci Alije i Fat i me,
Prorokove keri.
2. Kur an 2:109.
3. Al-Muqaddimah, bi l j eka u Youssef M. Chouei ri , Islamic
Fundamentalism (London, 1990.), str. 18.
5) RATOBORNI ISLAM (stranice 225 do 299)
1. Pravni ci su ve pri j e t oga raspravl j al i o teoriji Vel aj at a-i
Faki ha, ali se o t ome mal o zna, budui da su pr i j anj i duo-
decimiti t akav koncept dral i ekscent ri ni m i heret i ki m.
I dej e Vel aj at a- i Faki ha i mal e su sr edi nj e mj es t o u
Homei ni j evoj pol i t i koj misli i kasni j e su post al e t emel j nom
odredni com nj egove vl adavi ne u I r anu.
2. Kur an 2:178; 8:68; 24:34; 47:5.
3. Kur an 48:1.
4. Joyce M. Davi s, Beetwen Jihad and Saalam: Profiles in Islam
(NewYork, 1997.), str. 231.
PRIJEDLOZI ZA DALJNJE ITANJE
PROROK MUHAMED
ANDRAE, Tor, Muhammad: The Man and His Faith (preveo
na engl. Theophi l Menzel, London, 1936.)
ARMS TRONG, Kar en, Muhammad, A Biography of the
Prophet (London, 1991.)
GABRI ELI , Francesco, Muhammad and the Conquests of
Islam (prevel a na engl. Virginia Lul i ng/ Rosamund Linell,
London, 1968.)
GUI LLAUME, A. (preveo i uredio), The Life of Muhammad: A
Translation of Ishaq's Sirat Rasul Allah (London, 1955.)
LI NGS, Mar t i n, Muhammad, His Life Based on the Earliest
Sources (London, 1983.)
NASR, Sayyi d Hossei n, Muhammad, the Man of Allah
(London, 1982.)
RODI NSON, Maxi me, Mohammed (prevel a Anne Cart er,
London, 1971.)
SARDAR, Zi auddi n, te Zaf ar Abbas Mal i k, Muhammed for
Beginners (Cambri dge, 1994.)
SCHI MMEL, Annemar i e, And Muhammed Is His Messenger:
The Veneration of the Prophet in Islamic Piety (Chapel
Hi l l / London, 1985.)
WATT, W. Mont gomery, Muhammad at Mecca (Oxford, 1953.);
Muhammad at Medina ( Oxf or d, 1956.); Muhammad's
Mecca: History in the Qur'an ( Edi nbur gh, 1988.)
ZAKARI A, Raf i q, Muhammad and the Quran (London, 1991.)
ISLAMSKA POVIJEST
AHMED, Akbar, Living Islam, From Samarkand to Stornoway
(London, 1993.); Islam Today: A Short Introduction to the
Muslim World (London, 1999.)
ALGAR, Hami d, Religion and State in Iran, (1785-1906.)
(Berkeley, 1969.)
BAYAT, Mar gol , Mysticism and Dissent: Socioreligious
Thought in Qajar Iran (Syracuse, NY, 1982.)
ESPOSI TO, John, Islam, the Straight Path (redakt or i uredni k,
Oxf or d/ New York, 1998.); (ur.), The Oxford History of Islam
(Oxford, 1999.)
GABRI ELI , Francesco, Arab Historians of the Crusades (prije-
vod E. J. Costello, London, 1984.)
HODGSON, Mar shal l G. S., The Venture of Islam, Conscience
and History in a World Cvilization, u tri t oma
(Chi cago/ London, 1974.)
HOURANI , Albert, A History of the Arab Peoples (London, 1991.)
HOURANI , Albert, te Phi l i p S. Khour y i Mar y C. Wilson (ured-
nici) The Modern Middle East (London, 1993.)
KEDDI E, Ni kki R. (ur.), Scholars, Saints and Sufis, Muslim
Religious Institutions in the Middle East since 1500
(Berkeley/Los Angel es/ London, 1972.); (ur.), Religion and
Politics in Iran: Shiism from Quietism to Revolution (New
Heaven/ London, 1983.)
LAPI DUS, I r a M. , A History of Islamic Societies (Cambri dge,
1988.)
LEWI S, Ber nar d, The Arabs in History (London, 1950.); Islam
from the Prophet Muhammed to the Capture of
Constantinople, u dva t oma (New Yor k/ London, 1976.); The
Jews of Islam (New Yor k/ London, 1982.); The Muslim
Discovery of Europe ( New Yor k/ London, 1982.); The
Middle East, 2000 Years of History from the Rise of
Christianity to the Present Day ( London, 1995.)
MAALOUF, Ami n, The Crusades Through Arab Eyes
(Kranski barbari u Svetoj zemlji/Kriarski ratovi vieni
oima Arapa), u pr i j evodu Pr edr aga Raosa (Zagreb, IZVO-
RI, 2002.)
MOMEN, Mooj an, An Introduction to Shi'i Islam, The History
and Doctrines of Twelver Shiism (New Heaven/ London, 1985.)
MOTTAHEDEH, Roy, The Mantle of the Prophet, Religion
and Politics in Iran (London, 1985.)
NASR, Sayyid Hossei n, Ideals and Realities of Islam (London,
1966.)
PETERS, F. E. , The Hajj, The Muslim Pilgrimage to Mecca
and the Holy Places (Princeton, 1994.); Mecca, A Literary
History of the Muslim Holy Land (Pri ncet on, 1994.)
PETERS, Rudol ph, Jihad in Classical and Medieval Islam
(Princeton, 1996.)
RAHMAN, Fazlur, Islam (Chicago, 1979.)
RUTHVEN, Malise, Islam in the World (London, 1984.)
SAUNDERS, J. J. , A History of Medieval Islam
(London/ Bost on, 1965.)
SMI TH, Wi l f r ed Cant wel l , Islam in Modern History
(Pri ncet on/ London, 1957.)
VON GRUNEBAUM, G. E., Classical Islam: A History 600-
1258 (prevela Kat her i ne Wat son, London, 1970.)
WALKER, Benj ami n, Foundations of Islam, the Making of a
World Faith (London, 1998.)
WATT, W. Mont gomery, Islam and the Integration of Society
(London, 1961.); The Majesty that was Islam, The Islamic
World 660-1100 ( London/ New York, 1974.)
WENS I NCK, A. J., The Muslim Creed: Its Genesis and
Historical Development (Cambri dge, 1932.)
WHEATCROFT, Andrew, The Ottomans (London, 1993.)
ISLAMSKA FILOZOFIJA I TEOLOGIJA
AL- FARABI , Philosophy of Plato and Aristotle (preveo Muhsi n
Mahdi , Glencoe, 111., 1962.)
CORBI N, Henr i , Histoire de la philosophie islamique
(Historija islamske filozofije), u bonj akome pri j evodu
Has ana Suica (Saraj evo, Logos, 1987
2
)
FAKHRY, Ma j i d, A History of Islamic Philosophy
(New Yor k/ London, 1970.)
LEAMAN, Ol i ver, An Introduction to Medieval Islamic
Philosophy (Cambri dge, 1985.)
Mc CARTHI E, Ri chard, The Theology of al-Ashari (Bej rut ,
1953.)
MOREWEDGE, P., The Metaphysics of Avicenna (London,
1973.); (ur.), Islamic Philosophical Theology (New York,
1979.); (ur.), Islamic Philosophy and Mysticism (New York,
1981.)
NETTON, I. R., Muslim Neoplatonists, An Introduction to the
Thought of the Brethren of Purity (Edi nburgh, 1991.)
ROSENTHAL, F., Knowledge Triumphant, The Concept of
Knowledge in Medieval Islam (Leiden, 1970.)
SHARI F, M. M. , A History of Muslim Philosophy (Wi esbaden,
1963.)
VON GRUNEBAUM, G. E. , Medieval Islam (Chicago, 1946.)
WATT, W. Mont gomery, Free Will and Predestination in Early
Islam (London, 1948.); Muslim Intellectual: The Struggle
and Achievement of Al-Ghazzali ( Edi nbur gh, 1963.); The
Formative Period of Islamic Thought ( Edi nbur gh, 1973.)
ISLAMSKI MISTICIZAM I DUHOVNOST
AFFI FI , A. E. , The Myistical Philosophy of Ibnu'l-Arabi
(Cambri dge, 1938.)
ARBERRY, A. J., Sufism: An Account of the Myistics of Islam
(London, 1950.)
BAKHTI AR, L., Sufi Expression of the Myistic Quest (London,
1979.)
CHI TTI CK, Wi l l i am C., The Sufi Path of Love: The Spiritual
Teachings of Rumi (Albany, 1983.); The Sufi Path of
Knowledge, Ibn al-Arabi's Metaphysics of Imagination
(Albany, 1989.)
CORBI N, Henr i , Avicenna and the Visionary Recital (pri j evod
W. Trask, Pri ncet on, 1960.); Creative Imagination in the
Sufism of Ibn Arabi (pri j evod W. Trask, London, 1970.);
Spiritual Body and Celestial Earth, From Mazdean Iran to
Shiite Iran (prevela Nancy Pearson, London, 1990.)
MASSI GNON, Louis, The Passion of al-Hallaj, u etiri t oma
(pri j evod H. Mason, Pri ncet on, 1982.)
NASR, Sayyid Hossei n (ur.), Islamic Spirituality, u dva t oma
(London, 1987.)
NI CHOLSON, Reynol d A., The Mystics of Islam (London,
1914.)
SCHI MMEL, A. M. , Mystical Dimensions of Islam (Chapel
Hi l l / London, 1975.); The Triumphant Sun: A Study of
Mawlana Rumi's Life and Work ( London/ Haag, 1988.)
SMI TH, Mar gar et , Rabia the Mystic and Her Fellow Saints in
Islam (London, 1928.)
VALI UDDI N, Mir, Contemplative Disciplines in Sufism
(London, 1980.)
ISLAMSKI ODGOVOR SUVREMENOM SVIJETU
AHMED, Akbar S., Postmodernism and Islam, Predicament
and Promise ( London/ New York, 1992.)
AKHAVI , Shahr ough, Religion and Politics in Contemporary
Iran: Clergy-State Relations in the Pahlavi Period (Albany,
1980.)
AL- E AHMAD, Jal al , Occidentosis: A Plague from the West
(prijevod G. Campbel l , ur. Hami d Algar, Berkeley, 1984.)
DAVIES, Joyce M. , Between Jihad and Salaam: Profiles in
Islam (New York, 1997.)
DJAIT, Hi chem, Europe and Islam: Cultures and Modernity
(Berkeley, 1985.)
ESPOSI TO, J ohn (ur.), Voices of Resurgent Islam (New
York/ Oxford, 1983.); The Islamic Threat: Myth or Reality
( Oxf or d/ New York, 1995.); sa J ohn L. Donohue (ur.), Islam
in Transition, Muslim Perspectives (New Yor k/ Oxf or d,
1982.); s Yvonne Yazbeck Ha d d a d , Muslims on the
Americanization Path? (At l ant a, 1998.)
GELLNER, Er nest , Postmodernism, Reason and Religion
( London/ New York, 1992.)
GI LSENAN, Mi chael , Recognizing Islam, Religion and Society
in the Modern Middle East (London, 1990.)
HALLI DAY, Fr ed, Islam and the Myth of Confrontation,
Religion and Politics in the Middle East ( London/ New
York, 1996.)
HANNA, Sami i George H. Gar dner (urednici), Arab Socialism:
A Documentary Survey (Leiden, 1969.)
HOURANI , Al bert , Arabic Thought in the Liberal Age 1878-
1939 (Oxford, 1962.)
I QBAL, Al amma Muha mma d, The Reconstruction of Religious
Thought in Islam (Lahore, 1989.)
KEDDI E, Ni kki R., Islamic Response to Imperialism: Political
and Religious Writings of Sayyid Jamal ad-Din "al-Afghani"
(Berkeley, 1968.)
MATIN-ASGARI, Afshin, "Abdolkarim Sorush and Secularization
of Islamic Thought in Iran", Iranian Studies, 30, 1997
MI TCHELL, Ri char d R, The Society of the Muslim Brothers
(London, 1969.)
RAHMAN, Fazlur, Islam and Modernity, Transformation of an
Intellectual Tradition (Chicago, 1982.)
SHARI ATI , Ali, The Sociology of Islam (Berkeley, 1979.); What
Is To Be Done? The Enlightened Thinkers and Islamic
Renaissance (1986-knj i ga ni j e obj avl j ena); Hajj (Tehran,
1988.)
TI BI , Bassam, The Crisis of Political Islam, A Pre-Industrial
Culture in the Scientific-Technological Age (Salt Lake City,
1988.)
VOLL, John, Islam: Continuity and Change in the Modern
World (Boulder, 1982.)
ISLAMSKI FUNDAMENTALIZAM
APPLEBY, R. Scot t (ur.), Spokesmen for the Despised,
Fundamentalist Leaders of the Middle East (Chicago, 1997.)
ARMSTRONG, Karen, The Battle for God: Fundamentalism
in Judaism, Christianity and Islam ( London/ New York,
2000.)
CHOUEI RI , Youssef M. , Islamic Fundamentalism (London,
1990.)
F I S CHER, Mi chael J. , Iran: From Religious Dispute to
Revolution ( Cambr i dge/ Massachusset s/ London, 1980.)
GAF F NEY, Pat r i ck D. , The Prophet's Pulpit: Islamic
Preaching in Contemporary Egypt (Berkel ey/ Los
Angel es/ London, 1994.)
HAMAS, The Covenant of the Islamic Resistance Movement
(Jerusal em, 1988.)
HEI KAL, Mohamed, Autumn of Fury, The Assassination of
Sadat (London, 1984.)
HUSSAI N, Asaf, Islamic Iran, Revolution and Counter-
Revolution (London, 1985.)
J ANSEN, Johannes J. G The Neglecteed Duty, The Creed of
Sadat's Assassins and Islamic Resurgence in the Middle
East (New York/ London, 1988.)
KEPEL, Gilles, The Prophet and Pharoah, Muslim Extremism
in Egypt (preveo Jon Rotschild, London, 1985.)
KHOMEI NI , Sayeed Ruhol l ah, Islam and Revolution (preveo
Ha mi d Algar, Berkeley, 1981.)
LAWRENCE, Defenders of God: The Fundamentalist Revolt
Against the Modern Age ( London/ New York, 1990.)
MARTY, Ma r t i n E. i Scot t Appl eby (uredni ci ),
Fundamentalisms Observed ( Chi cago/ London, 1991.);
Fundamentalisms and Society ( Chi cago/ London, 1993.);
Fundamentalisms and the State (Chi cago/ London, 1993.);
Accounting for Fundamentalisms (Chi cago/ London, 1994.);
Fundamentalisms Comprehended (Chi cago/ London, 1995.)
MAWDUDI , Abud Ala, Islamic Law and Constitution (Lahore,
1967.); Jihad in Islam (Lahore, 1976.); The Economic
Problem of Man and Its Islamic Solution (Lahore, 1978.);
Islamic Way of Life (Lahore, 1979.)
MI LTON- EDWARDS, Beverly, Islamic Politics in Palestine
( London/ New York, 1996.)
NASR, Seyyi d Vali Reza, The Vanguard of the Islamic
Revolution, the Jama'at-i Islami of Pakistan ( London/ New
York, 1994.)
QUTB, Islam and Universal Peace (Ini di anapol i s, 1977.);
Milestones (Delhi, 1988.); This Religion of Islam (Gary,
I ndi ana, godi na nepoznat a)
RUTHVEN, Malise, A Satanic Affair: Salman Rushdie and the
Rage of Islam (London, 1990.)
SI CK, Gary, All Fall Down; America's Fateful Encounter with
Iran (London, 1985.)
SI THARED, Abdel Sal am i Anonshi r i van A. Eht ehsani (ured-
nici), Islamic Fundamentalism (Boulder, 1996.)
ISLAM I ENE
AFSHAR, Hal eh, Islam and Feminisms, An Iranian Case-
Study ( London/ New York)
AHMED, Leila, Women and Gender in Islam: Historical Roots
of a Modern Debate (New Haven/ London, 1992.); A Border
Passage (New York, 1999.)
GOLE, Ni l uf a, The Forbidden Modern: Civilization and
Veiling (Ann Arbor, 1996.)
HADDAD, Yvonne Jazbeck i John L. Esposi t o (urednici),
Islam, Gender and Social Change ( Oxf or d/ New York, 1998.)
KARAM, Azza M. , Women, Islamisms and the State;
Contemporary Feminisms in Egypt (New York, 1998.)
KEDDI E, Ni kki R. i Bet h Bar on (urednici), Women in Middle
Eastern History, Shifting Boundaries in Sex and Gender
(New Haven/ London, 1991.)
MERNI SSI , Fat i ma, Women and Islam, An Historical and
Theological Enquiry (prevela Mar y Jo Lakehead, Oxford,
1991.); The Harem Within, Tales of A Moroccan Girlhood
(London, 1994.); Women's Rebellion and Islamic Memory
(London, 1996.)
ZAPADNJAKO POIMANJE ISLAMA
ARMSTRONG, Karen, Holy War, The Crusades and their
Impact on Today's World (London, 1988; Ne w York, 1991.)
DANI EL, Nor man, Islam and the West: The Making of an
Image ( Edi nbur gh, 1960.); The Arabs and Medieval Europe
( London/ Bej r ut , 1975.)
GI BB, H. A. R. i H. Bowen, Islamic Society and the West
(London, 1957.)
HOURANI , Al bert , Islam in European Thought (Cambri dge,
1991.)
KABBANI , Rana, Europe's Myths of Orient (London, 1986.);
Letter to Christendom (London, 1989.)
KEDAR, Be nj a mi n, Crusade and Mission: European
Approaches towards the Muslims (Pri ncet on, 1984.)
RODI NSON, Maxi me, Europe and the Myistique of Islam
(London, 1984.)
SAID, Edwa r d W., Orientalism: Western Conceptions of Orient
(New York, 1978.)
S OUTHERN, R. W., Western Views of Islam in the Middle
Ages (Cambri dge/ Massachusset s, 1962.)
KAZALO OSOBA I POJMOVA
Abas (Prorokov stric), 109
Abas I., ah, 196
Abasidski Kalifat, 110-114
Abasi, Riza-i, 197
Abd el-Melik (Abdulmelik), kalif, 96-98, 101, 105
Abd el-Vahab (Abdulvehab), Muhamed, 220
Abduh, Muhamed, 243
Abdul medi d, sultan, 239
Abr aham. 53, 56, 72, 134
Abu al-Abas al-Safah (Sefah), kalif, 110, 115
Abu Bekr, prvi kalif, 46, 59, 61, 75, 77, 108
Abu Dafer al -Mansur (Mensur), kalif, 110, 115
Abu al -Hakem (Abu Dehel), 57-58
Abu Hani fa, 103-104, 116
Abu al-Kasim Muhamed, vidjeti pod "skriveni i mam"
Abu Suf j an, 56, 67, 69, 72, 84, 105
Abu Talib, 46
Adam, 64, 73, 134
Aden, 236
Admonition to the Nation (Prijekor naciji) (Naini), 237
Afgani, al-(Demaludin), 240-241
Afganistan, 87, 255, 270
Afrika, Sjeverna, 78-83; pod Omej i di ma, 107; pod Abasidima,
118; pod ismailitskim Fatimidima, 180; pod Osmanl i j ama,
191, 213, 221-222
Afsan al-Arbaah, Al- (etiri put ovanj a Duha) (Sadr), 201
ahadis, 103-104, 119-120, 150
Ahmed ibn Hanbel , 122
Ahmed Kan, Sej(j)id. 238
Aia (Prorokova ena), 61, 72, 86
Aj n Dalut (Delut), bitka, 170
Akbar, car, 205-210
Akvinski, Toma, 150
Alah, 45-47, 52, 56, 72, 142
Alami, Abdulfazl, 208
Al amut , 156, 169
Albert Veliki, 150-151
Aleksije Komnen I, car, 167
Al hambra, palaa, 182
Ali ibn Abu Talib, 46, 61, 75; kao etvri kalif, 85-88; kao opor-
ba Muaviji, 87, 96, 99-103; iat Ali (i' a Ali), 90-91, 96, 109,
144, 187; 128, 133, 195, 274
Ali al-Hadi, deseti i mam, 132
Ali al-Rida, osmi i mam, 124
Ali Zej nul abi di n, etvrti i mam, 114
Aligarh, visokokolska ust anova, 238
Alir, 221; francuska okupaci j a, 236; FI S i FLN, 285-291
Alir, glavni grad Alira, 286-288
Alep, 161-163
Amerika musl i manska misija, 281
Ameriki muslimani, 280
Anatolija, bizantski otpor u, 78, 81; kriari u, 166; selduki
upadi u, 167, 175; osvoj ena od Ti mur a, 185-186; pod
Osmanl i j ama, 188, 191-193, 211
Andalus, al-, 182
Ankara, 189
Aristotel, 139
Armeni j a, 84, 166
Aron, 134
Ast rahan, 193
Aarizam (Earizam), 126
Aura, 131, 275
At at r k (Must afa Kemal), 236, 251
Aurangzeb (Orengzeb), car, 210, 257
Averroes, vidjeti pod Ibn Rud
Avicena, vidjeti pod Ibn Sina
Ayodhya, 282
Azerbaj dan, 185, 187, 194
Azhar, al-, sveuilite, 148, 281, 293
Babur, car, 204
Babur ova dami j a, 282
Bagdad, 111-112, 117, 124, 138; selduci preuzi maj u vlast, 148;
u opadanj u, 152-154, 168; pada pod mongolsku vlast, 169;
opustoio ga Timur, 185
Bana (Ben(n)a), Hasan al-, 246-247, 271
Basra, 83, 86, 100, 103, 113, 123, 138
Be, 214
Bedr, bitka, 78
Beduini, 71-72, 76
Bejbers (Baibars), sultan Ruknudi n, 170
Bektaije, dervii, 187
Bendedid, predsj edni k, 286-287
Bengal, 234
Berberi, 181, 214
Bihzad, 197
Bistami (Bastami), Abu Jezid al-, 142-143
Bizantsko Carstvo, 78, 81-83; nj egovo opadanj e, 167-168, 188;
njegovo pot padanj e pod osmansku vlast, 188-190, 225
BJP (stranka) Bharat i ya Janarta), 282
Bonapart e, Napol eon, 234-235
Britanci: u Bengalu, 235; u Iranu, 235-236; u Adenu, 236; u
Egiptu, 236; u Sudanu, 236
Budi zam, 13, 142-144, 170-171, 186, 205
Bugari, 188
Buhara, 170-171
Buhari, al-, 120
Bursa, 188
Buto, premijer Zulfakir, 258
Cipar, 83
Cr vena t vrava, 282
al di ran, bitka, 196
elebi, Abu al- Sund Hola, 218
Damad, Mir, 201
Damask, 83, 89, 170, 185
Darul -harb, 81
Darul-islam, 81, 155
David, 53
Dekanski poluotok, 205
Delhi, 170, 185
Dervii, vrtei (plesai), 176, 187
Devi na bitka, 86, 96
Drugi svjetski rat, 248
Dunav, rijeka, 168
duodecimiti (duodecimalni ijiti), 133-134, 156, 187, 194-197, 199
Dafer al (as)-Sadik, esti i mam, 115, 129, 130
Daferi j ev mezheb, 130
Dahan (Dihan), ah, 209
Dama mesdid, 282
Delaludin, sin horezamskog aha Muhameda, 169
Demal udi n, vi dj et i pod Al-Afgani
Demiat-i islami, 257, 266
dihad, 50, 90, 156; ismailitski protiv sunizma, 195, 205, 213-214,
250; Mevdudi i Kut b pozi vaj u na, 265-268
Dina, Muhamed Ali, 257
Dingis-kan, 169, 171
Duneid iz Bagdada, 143
Edirne, 188
Egipat, 78-79, 119; pod ismailitima, 134-135, 169, 181, 183, 214;
Francuzi u, 234; Britanci u, 236, 241; pod Muhamedom
Alijem, 238-241, 246, 254, 290
ehlul-hadis (sljedbenici hadisa), 116-117
ehlul-kitab (narod (ljudi) knjige), 53
Euf r at , rijeka, 87, 170
Farabi, Abu Nasr al-, 139-140
Fard, Vali Fard Muhamed, 280
Falasifi, 136-140, 144, 150, 159, 178-182; nj i hova domi naci j a
tijekom mongolske vlasti, 192, 199; Akbar promie nj i hova
nauavanj a, 208; uenje falsafe u Osmanskome Carst vu,
219-220, 238
Fat i mi dska dinastija, 147-148, 167
FIS (Front a islamskog spasa, Alir), 285-290
fitnet (fitna): prvi, 85-86; drugi, 92-94
FLN (Front a nacionalnog osloboenja), 285-290
Francuzi: u Egi pt u, 234; u Aliru, 236; u Libiji, 236; u Maroku,
236
Front a islamskog spasa, vidjeti pod FIS
Front a nacionalnog osloboenja, vi dj et i pod FLN
fundament al i zam, 260-282, 285
Fust at , 83
Ganges, rijeka, 185
Ganui, Raid al-, 292
Gazali, Abu Hami d Muhamed al- (Algazel), 158-160
Gaza, 248
GIA (Oruana islamska skupina), 288-289
Gr anada, 182
Gr uzi j a, 194
Gl hanski dekret i (ugovori), 239
Haf s a (Prorokova ena), 61
Hagar a, 64, 72
had, 71, 130, 143, 252, 286
Hamnei , aj at ol ah, 277
hanbel i j ski (hanbelitski) mezheb, 127, 180
hanefi j ski (hanefitski) mezheb, 127
Har an, 113
hari di t i , 123
Ha r un al -Rai d (Reid), kalif, 113, 121-122
Has an ibn Ali, drugi i mam, 89
Has an al-Aari (E' ari ), Abu al-, 125
Has an al-Basri, 100, 162
Hat emi , predsj edni k, hoda Sej(j)id, 277-278, 292
Hat i da (Prorokova ena), 45, 58, 61
Hedas, 45, 96
Her at , 84
hidra, 59-60, 63, 66, 68, 269
hi ndui zam, 11, 186; Akbar ova snoljivost pr ema, 205; potiski-
van pod Aurangzebom, 210; nj egov opor avak u osmanaest o-
me stoljeu, 210-211; poslije podj el e na I ndi j u i Paki st an, 281
Hi ndust an, 205
Hi am I, 108
Homei ni , aj at ol ah Ruhol ah, 274
Hor asan, 123
Hubel, 56
Hudej bi j a, 71-72, 294
Hul agu, 169-170
Humaj un, 205
Husein ibn Ali, trei i mam, 96, 114, 131
Ibn Ali al-Sanusi (Senusi), 221
Ibn al-Arabi (Arebi), Muhj i di n, 163, 176, 209
Ibn Had, Ali, 286
Ibn Hal dun, Abd el -Rahman (Abdulrahman), 181-183
Ibn Hanbel , 124
Ibn Hazam, 150
Ibn Idris, Ahmed, 221-222
Ibn Ishak, Muhamed, 104
Ibn Rud, Abu al-Velid Ahmed (Averroes), 150-151
Ibn Sina, Abu Ali (Avicena), 150
Ibn Tej mi j a, Ahmed, 180-181, 220
Ibn al-Zubejr, Abdul ah, 86, 96-97
Ihyah ulum al-Din (Obnova religijskih znanosti) (Al-Gazali), 158
Ikbal, Muhamed, 246-246
Indija, 84, 110-111, 169-170, 184-187; pod Mogulima, 191-192,
204-212; muslimani kao ugroena manj i na u, 212, 256; europ-
ski napad na islamski nain ivota u, 232-234; podjela 1947.
g., 236-238; muslimani poslije podjele iz 1947. g., 281-282
Irak, 78, 82-83; pot pora Aliju, 85, 90, 96, 102, 134; pod Turcima,
147, 236, 254
Iran, 83-84, 96; podrava Abaside, 105, 134; pod Turcima, 147,
169-170, 188; pod Safavidima, 191-192; ijizam proglaen
dravnom religijom, 194-195, 197, 218; bri t anska i ruska
intervencija, 235; sekulariziraju ga Pahlaviji, 252-254; revo-
lucija (1978-9.), 273-278
Irti, 170
Isfahan, 197, 199, 201, 203
Ismail (Jimael), 64, 72, 82
Ismail ibn Dafer, sedmi i mam, 132
Ismail paa, 239
Ismail, ah, 187, 195, 196, 204
ismailiti, 133-137, 155, 158-159; mongolski pokol j ismailita, 169
Istanbul, vi dj et i t akoer pod Konstantinopolis
Isus, 12, 53, 109, 134, 141, 250
Izak, 64
Iznik, 188
Izrael: st varanj e drave, 236; ekspanzionizam, 247
J akub ibn Ishak al-Kindi, 138
j anj i ari , 188, 213, 238
Jarak, bi t ka kod (Hendek), 69, 71
Jar muk, bitka, 78
Jasin, ejh Ahmed, 248
Jemen, 134, 153, 221
Jeruzalem, 56, 65; musl i mansko zauzee, 78, 88, 94; gr adnj a
Kupole na Stijeni, 97, 158; osvaj aj u ga kriari, 164-165;
Saladin ga vraa musl i mani ma, 166, 283
Jesrib, vi dj et i pod Medi na
Jezid I, 95-96
Jezid II, 108
Kaba (Ka' ba),
Kabul, 204
Kadariti, 101
Kadisija, bitka, 78
Kadarska di nast i j a, 204, 235, 237
Kairo, 134, 148, 240
Kaj nuka, pleme, 68-69
Kan, premi j er Muhamed Ej ub, 258
Kanuni , al-, vi dj et i pod Sul ej man I., 216
Kardavi (Kardevi), Jusuf Abdul ah al-, 293-294
Kashan, 195
Kamir, 281
Katar, sveuilite u, 293
Kavkaz, 84, 194, 236
Kazan, 193
Kazvin, 156
Kerbela, pokol j na, 95, 131, 199-200, 203-204, 274-275
Kina, 185
Kirenaika, 78
Ki rmani Aka Kan, 237
Kitab al-Muwatta' (Knjiga o srednj em put u) (Ibn Enes), 119
Knj i ga Post anka, 64
Konstantinopolis, vi dj et i takoer pod Ist anbul
Konstitucionalna (Ustavna) revolucija (Iran, 1906.), 237, 255
Konya, 175
Kordoba, 150
Kosovo Polje, bitka, 188
Kriarski ratovi, 164-167; ut j ecaj na zapadnj aki svjetonazor
islama, 53, 82, 207, 214, 219, 260-261
krani u muslimanskome carstvu, 82-84, 96, 102-102, 111, 123, 138
Ktezifon, 78, 112
Kubl aj kan, 170
Kufa, 82-84, 96, 102-103, 111, 123, 138
Kuran, 14; objavljen proroku Muhamedu, 47-48; poetska kakvo-
a, 49-50; i nastavak vjere, 52, 53-56; bez prisile, 53; i Posljednji
sud, 56-58, 110; i prava ena, 62; i idovi Medine, 62-64, 70-71;
o ratu, 71, 81; o drutvu, 79; vjerska snoljivost, 81, 268;
Osmanova standardizacija Kuranskog teksta, 85; kaligrafija,
97; i politika rasprava, 97; znaenje batina, 115, 138-139, 145;
ehlul-hadis, 116-117; tumaenje falasifa, 138-139; sufijsko
tumaenje, 142; kao temelj sudijskog ustroja vlasti, 256
Kurej a, pleme (Kurejiti); oporba Muhamedu, 45, 47, 51, 53,
56-59, 66-68, 71-72, 104, 294
Kurej za, pleme, 68-70
Kut b, Sej(j)id, 267-269, 295
Lat, al-, 52
Lazar, knez Hrebel j anovi , 188
Li banon, 166, 236; graanski rat, 254; taoci, 276
Libija, 83-84; francuska okupaci j a, 236
Li panj ski rat (1967.), 248
Locke, John, 251
Magreb, 181
Mahdi ; njegovo znaenje
Mahdi (Mehdi), kalif al-
Mahmud II., sultan, 238
Maj moni d, 150
Mal col m X, 280-281
Mal ezi j a, 166, 189-191, 233
Mal i k ibn Enes, 118-119, 121
Mal i ki j ski (Malikitski) mezheb, 119, 127
Mal i kah (Melikah), sul t an, 153
Mal va, 205
Mamel uci , 170, 180, 183
Ma mun ( Me' mun) , kalif al-, 123-124, 138
Manat , 52
Mans ur (Mensur), Husei n al- (Al-Halad), 143
Manzi ker t , bi t ka, 167
Maqaddimah, Al- (Predgovor: uvod u povijest) (Ibn Hal dun), 183
Mar oko, 191, 221, 236, 290
Mart el , Karlo, 107
Medlisi, Muha me d Bakir, 199-201, 255, 277
Mej dani , Abas, 286
Medi na; pod Osmanom; pod Alijem; pod Omej i di ma; zabr anj e-
ni grad za nemusl i mane
Mehmed II (Osvaj a), 189, 213
Meka; predi sl amsko razdobl j e, 45-49, 51, 56-59; kao mj est o
hodoaa, 54-56, 71; osvaj a ju prorok Muhamed, 72; pod
Os manom, 84; zabr anj eni grad za nemusl i mane, 178-179
Mer va, al-, 54
Mer van, 96
Meshed, 252
Mesnevije-zbirka pj esni ki h par abol a (Rumi), 176
Mevdudi , Abul Ala, 257, 266-268
mevlevijski red (dervii plesai; vrtei dervii), 176
Mezopot ami j a, 185, 194
Mi na, 54
Mogulsko Carstvo, 191-193, 204-205, 209-211, 216, 233, 282
Mojsije, 53, 64, 234
Mongoli, 169-176; Il-kanovi, 170-171; agat aj , 170-171 184;
Bijela Horda, 170-171; Zl at na Horda, 170-171, 184; nj i hovo
preobraenj e na islam, 170-171; nj i hov ut j ecaj , 172-175;
propast, 182-185, 188-189
Monoteizam, 50, 52, 56, 59, 64-65, 136, 207-208, 245, 262
Mosul, 166
Muavi j a I, kalif, 84, 87-90, 92, 94-95, 99, 102, 117
Muavi j a II, kalif, 96
Mubar ak, predsj edni k, 290
Mudari s, aj at ol ah, 252
Mudama (Islamska skuptina), 248, 291
muddedid, 179-180
Muhamed ibn Abdul ah (Prorok), 45-47: ot kri venj e na brdu
Hi ra, 46-48; obj avl j uj e Kuran, 48-50, 53-57, 58-59; i prvi
muslimani, 58-59; prot i vl j enj e Kurej i t a, 59; ini hidru u
Medinu, 64-67; mi j enj a kiblu prema Meki, 66-71; bitke pro-
tiv Meke, 71-73; zauzi ma Meku, 73; nj egova smrt, 104-105;
nasljednici, 51-52, 53-54; protiv vj erske prisile, 61-63; njego-
ve ene, 62-64, 69-71; stav prema idovskim plemenima, 83-
84, 101, 113, 140-141; asketizam, 73-75, 118-121; kao arhe-
tip, 134; ismailitski nazori glede, 178-179; vr i j eanj e
Proroka kao glavna uvreda musl i manski m vj erni ci ma, 294
Muhamed Ali, paa, 239, 251
Muhamed al -Baki r (peti imam), 114
Muhamed, El i j ah (Ilijas), 280
Muhamed Reza ah, 169
Muhamed, ah horezamskih Turaka, 253, 255, 274
Mul kum kan, Mirza, 237
Mur at I, 188
Murdijiti, 102
Musa al-Kazim, 133
Muslim (sakupl j a hadisa), 120
Musl i mansko brat st vo, 257, 267-268, 291
muslimani u Britaniji, 278-279
muslimani u Francuskoj , 280, 286-287
muslimani u SAD, 280
Mut asi m, kalif al-, 124
Mutevekil, kalif al-, 132
Muteziliti, 101-102, 116-117, 123-125, 138
Muzdelifa, 54
Naci j a islama, 280-281
Nadir, ah, 68-69
Nadir, idovsko pleme, 203-204
Nadaf, 203-204, 237, 239
Naini, eik (ejh) Muhamed Husein, 237
Nanak, Guru, 207
Naser, Demal (Gamal) Abdel, 252, 267-269, 271
Nasir, kalif al-, 168
Nasirudin, ah, 243-244
Nil, rijeka, 83
Ni zami j a medresa, 154, 158
Ni zamul -mul k, 153-154, 158
Noa, 64, 134
Oks, rijeka, 84, 114, 169-170, 196
Omar II., 107
Omar (Omer) ibn al -Hat ab, drugi kalif, 48, 61, 75, 77-79, 82-83,
85, 92
Organi zaci j a islamske konferencije, 277
Osman ibn Afan, trei kalif, 46, 61, 83-89, 100
Osmansko Carstvo, 191-193, 204, 213-224, 236, 253
Pahlavi, dinastija, 252-255, 272, 275
Pakistan, 257-258, 266, 270, 281, 288
Palestina, 70, 78, 147, 166, 170, 236-237
Pato, paki st ansko pleme, 2 70
Pen, Jean-Mari e le, 286
Perzijsko Carstvo, 45, 78, 87, 91
Platon, 139-140
podj el a Indi j e (1947. g.)
Poitiers, bitka, 107
Portugalci, 194
Protokoli sionskih mudraca, 70
Punj ab, 205, 210
Rabi j a, 142
Rafsandani , Haemi , 277
Raj (Rai), 195
Raj put i (Radputi), 186
Renan, Ernest , 151
Reza Pahlavi, ah, 252-255, 272
Rida, al-, osmi i mam, 252
Rida, Raid, 112-113, 116-118, 121-122
Rumi, Delaludin, 175
Rumski Sul t anat , 175
Rushdie, fetva, 202, 276-277
Rusija, 185, 193; u Iranu, 235
Sadam Husein, 240, 298
Sadat, Anvar el-, 269
Sadr, Mul a, 201-202, 276
Safavidsko Carst vo, 191, 194-204, 211, 216
Salahudin, Jusuf ibn Ej ub (Saladin), 166
Salomon, 53
Samara, 124, 132
Samarkand, 148; Ti murova prijestolnica, 184
Sasanidi, 51, 78, 112
Satanic Verses, The (Sotonski stihovi) (Rushdie), 276
Saudi j ska Arabi j a, 221, 256, 276
SAVAK, 253
Savad, 87, 112, 153
Selduko Carst vo, 153-154
Selim I., sultan, 196, 214
Selim III., sultan, 223
senusijski pokret, 221
septimiti (septimalni ijiti), vidjeti pod ismailiti, 133, 135
Sevilla, 181
Sidiki, dr. Kalim, 279
Sifin, 87
Sikhi, 207, 210-211
Sinan paa, 216
Sirhindi, Ahmed, 209-210, 212
Sirija, 78, 81, 84; odbi j a prihvatiti Alija, 87, 96, 108; ismailiti u,
134; pod ismailitskim Fat i mi di ma, 147; Selduci osvaj aj u,
167, 169, 181, 183; pod Osmanl i j ama, 191, 214; Napol eon u,
234-237, 254
Sj edi nj ene Amerike Drave, muslimani u
skriveni imam (Abu al-Kasim Muhamed), 132-134, 159, 187,
195-196, 198, 202, 238, 275
Soru, Abdul kari m, 292
Sovjetski Savez, 236
Srbija, 188
Sudan, 236, 254
Sueski kanal, 236, 240, 246
Sufizam, 140-143, 150-156; i nj egovo irenje u narodu, 158-162,
175-180, 186, 189-190; nj egov prevl adavaj ui ut j ecaj u
Mogulskome Carst vu, 193-194; Akbarovo promi canj e, 208;
pod Osmanl i j ama, 217-218; At at rk ih proganj a, 251; "opi-
jeni sufiji", 141-143, 158; neosufiji, 221; "trezveni sufiji", 143
Suhejl ibn Amr, 57
Suhraverdi, Jahj a, 161-163, 201
Sul ej man I (Al-Kanuni, Velianstveni), 216-217, 219, 223
sunitski muslimani; Selduci kao; progoni u Iranu tijekom
Ismailove vladavine; Akbarova snoljivost prema; funda-
mentalizam; i Malcolm X; dananj e doba i
Sykes-Picotov sporazum, 236
afijski (afijitski) mezheb, 127
afi (afi' i), Muhamed Idris al-, 119-121, 162-163
erijat, 118-122, 125-128, 151; za vri j eme Selduka, 154-155,
159, 168; za vri j eme Mongola, 174; zat var anj e vr at a idti-
hada, 178-179, 201-202; 180, 192, 207-212; uzvien tijek
Sul ej manove vladavine, 217-218; poziv da ga se zamijeni
sekularnim zakonikom, 255; poziv za nj egovu reformu, 244;
zami j enj en s graanski m zakonskim sustavom dinastije
Pahlavi, 252; u Paki st anu, 257-258, 277, 291
estodnevni rat (1967.), 271
panjolska; pr opadanj e Omej i dskog Kal i fat a
Tabari (Taberi), Abu Dafer, 152
Tabriz, 194
Tad Mahal , 209, 282
Tahtavi (Tahtevi), Rifah al-, 238
Talha, 86
taliban, 259, 269-270, 272
tanzimat, 238
ta'zije, 200
Tigris, rijeka, 112, 170
Ti mur Leng (Lenka), Tamerlan, 184, 189, 204
Transj ordani j a, 236
Tripoli, 83
Tunis, 134, 181; francuska okupaci j a, 236, 290
Tunis, glavni grad Tunisa, 181
Turska, 176, 236, 241, 251, 290-291
turski useljenici u Nj emakoj
Uhud, bitka, 68
Um(m)u Seleme (Prorokova ena), 62
Ur ban II, papa, 167
usuli, 120, 141, 202, 266
Uza, 52
Uzbeci, 196, 204
Uzbekistan, 191
Vahabi zam (Vehabizam), 221
Velajat-i Fakih, 275, 277
Velij(j)ulah, ah, 212
Vereka ibn Neufel, 46
Volga, rijeka, 170
Zaid (Zejd) ibn Ali, 115
Zangi (Zengi), Imadudi n, 166
Zeroual, predsj edni k Liamine, 288-289
Zi j a ul -Hak, predsj edni k Muhamed, 258
zoroastrijanci, 82, 207
Zubejr, 86, 96-97
ene: prorok ih preobraava na islam, 46; poloaj u Kuranu, 62-
63; fundament al i st i ko obezvrj ei vanj e, 263, 270-272
idovi: plemena u rani j em islamskome razdobl j u u Arabiji, 53,
63-66, 69-70; u muslimanskome carstvu, 82, 207, 214; u
Europi, 249; ultra ortodoksni, 264, 272
Nakladnik
ALFA d.d., Zagreb, Nova Ves 23a
Za nakladnika
Miro Petric
Glavni urednik
Boidar Petra
Redaktura, lektura i korektura
Milan Miri
Likovna urednica
Irena Lenard
Likovno oblikovanje naslovnice
Irena Lenard
Grafika priprema
Studio za grafiki dizajn ALFA
Tisak
GRAFIKA MARKULIN
Tiskano u kolovozu 2008.