BRANA PRAVILA

SRPSKI PRAVOSLAVNE CRKVE (BP)

II DOPUNJENO I ispravljeno IZDANJE
Svetog arhijerejskog sinoda
Beograd 1994.

TAMPANO IZDANJE:
BRANA PRAVILA SRPSKI PRAVOSLAVNE CRKVE OBJAVLJENA SU PRVI PUT U "GLASNIKU",
SLUBENOM LISTU SRPSKI PRAVOSLAVNE PATRIJARIJE OD 7. SEPTEMBRA (25. KOLOVOZA) 1933.
GODINE, BROJ 34-35.
Ispravke i dopune sredio protojerej-stavrofor Branko A. Cisar, inspektor bogoslovija u mirovini


Sadraj:

BRANIH PRAVILA SRPSKI PRAVOSLAVNE CRKVE
(Brojevi oznaavaju )


I Crkveni brak, njegovo bide, oblik i vanost 1-10

II Postanak braka
A) Brani uvjeti 11
B) Brane smetnje
1) Osobne smetnje 12-26
2) Smetnje zbog nedostatka pravovaljane izjave volje 27-32
3) Smetnje zbog nedostatka oblika 33-36

V) Brane zabrane 37
G) Posljedice branih smetnja i zabrana
1) Nitavan brak 38
a) Ponitenje braka 39-47
b) Posljedice ponitenja braka 48
v) Osnaenje nitavnog braka 49-50
g) Razrjeenje od branih smetnja 51-52
2) Nedozvoljen brak 53-54
D) Sklapanje braka
1) Nadlena crkvena vlast 55-59
2) Pripreme za sklapanje braka
a) Potrebne pismene isprave 60
b) Predbrani ispit 61-62
v) proglaenju stupanja u brak 63
3) Vjenanje
a) in vjenanja 64-66
b) Svjedoci vjenanja 67
v) Upis vjenanja u matice 68

III Prava i dunosti branih lica

A) Uzajamna prava i dunosti 69-73
B) Prava i dunosti u pogledu djece
1) Prema roenoj djeci 74
2) Prema ostaloj djeci
a) Usvojenje 75-77
b) tutorstva i skrbnitvo 78

IV Prestanak brane veze

A) Prestanak braka bez presude
1) Opde nareenje 79
2) Uzroci prestanka
a) Smrt 80
b) Proglaenje branog lica mrtvim 81
v) Polaganje monakog zavjeta 82-83
g) Rukopoloenje za Episkopa 84
B) Prestanak braka po presudi (razvod)
1) Opda nareenja 85-87
2) brakorazvodni uzroci
a) Preljub 88-91
b) Raenje o glavi branom drugu 92-93
v) hotimian pobaaj 94
g) Zlobno naputanje branog druga 95-96
d) Nestanak branog druga 97-101
) Tjelesna i duevna bolest 102-104
e) Moralna pokvarenost 105-106
) Otpadnitvo od pravoslavne vjere 107
3) Zastarijevanje brakorazvodne tube 108-109
4) Posljedica razvoda braka 110-114

V Mjeoviti brak 115-123

VI Razrjeenje braka sklopljenog izvan pravoslavne Crkve

A) Brak krdana druge vjeroispovijesti 124
B) nekrdanske brak 125

VII Vanbrani odnos (konkubinat) 126-127

VIII Prijelazna nareenja 128-135




I CRKVENI BRAK, NJEGOVO BIDE, OBLIK I VANOST

1
Pravoslavni brak je sveta tajna po kojoj se dva lica raznoga pola, na nain propisan Crkvom ( 2),
vezuju doivotnom duhovnom i tjelesnom vezom, radi potpune ivotne zajednice i raanja i odgoja
djece.

2
Lica koja stupaju u brak moraju u pravoslavnom hramu, pred nadlenim svedenikom i pred najmanje
dva svjedoka, izjaviti svoju slobodnu volju da stupe jedno s drugim u brak, a svedenik utvruje ovu
vezu crkvenim obredom ( 36 i 66).

3
Lica koja stupaju u brak moraju ispuniti uvjete propisane u 11, da bi brak vaio.
Bitni nedostatci u branim uvjetima ine smetnje oznaene u 12 13 27 i 33, a nebitni ine brane
zabrane oznaene u 37.

4
Da li su ispunjeni brani uvjeti i da li ima kakve smetnje i zabrane, cijeni se po asu sklapanja braka
( 2,36 i 64).

injenice koje bi se javile poslije sklapanja braka ne utjeu na vanost toga braka.

5
Valjan je onaj brak kod kojeg nema brane smetnje.
Nitavan je onaj brak ( 38) kod kojeg postoji kakva brana smetnja, dogod ta smetnja ne bi bila
uklonjena i brak tim osnaen, gdje je to po propisima 49-52 mogude.
Ako postoje brane zabrane ( 37), brak je valjan ali nedozvoljen i zbog toga povlai crkvenu kaznu (
53).

6
Lice, koje u asu sklapanja braka nije znalo da tome braku nedostaje kakav brani uvjet ili da postoji
kakva brana smetnja, smatra se nevinim branim licem.
Brano lice, njegov zastupnik po zakonu i svjedoci vjenanja ako bi po stavu prvom ovog paragrafa
bili krivi to je sklopljen nitavan brak, kaznit de se za crkvenu krivicu, pored kaznene odgovornosti za
djela iz 190, 191 i 192 Kaznenog zakona SFRJ.

7
Brani drugovi ne mogu meu sobom pravovaljano ugovoriti nita to bi se protivilo bidu i obliku
braka ( 1 i 2).
Brano osoba ne moe brak samovlasno raskinuti.
Sporazumom branih drugova ne moe se brak ni liiti vanosti, ni ponititi, ni razvesti. Fusnota 1:
Stav 2 i 3 ne primjenjuje se (Sin. br. 1006 iz 1946. i sbro. 12 / Zap. 37 iz 1961.).

8
Dok se ne dokae protivno, uzima se da je brak valjano sklopljen, da su svi brani uvjeti ispunjeni, da
branih smetnja nema, da brakorazvodni uzroci ne postoje, da brani drugovi nisu znali za
nedostatak branih uvjeta ili za postojanje branih smetnji.

9
Da li je pravoslavan brak valjano sklopljen, da li ima branih smetnji ili brakorazvodnog uzroka, i da li
de se takav brak odrati, osnaiti, ponititi ili razvesti, odluuju iskljuivo crkvene vlasti po svojim
propisima i po propisima dravnih zakona ( 60 t. 5 ).

10
O graansko-pravnim poslovima crkvenog branog odnosa odluuju dravne vlasti po svojim
propisima, vodedi rauna o bidu, obliku i vanosti pravoslavnog braka ( 1, 2 i 5), o nadlenosti
Srpske pravoslavne crkve u crkvenoverskim poslovima (lan 1 Zakona o Srpskoj pravoslavnoj crkvi),
kao io crkvenosudskoj nadlenosti u pitanjima izdravanja ene i djece i dodjeljivanja djece za sluaj
branog spora (lan 129 ta. 4 Ustava Srpske pravoslavne crkve). Fusnota 2: 9 i 10 ne primjenjuju
se (Sin. br. 1006 iz 1946. i sbro. 12 / Zap. 37 iz 1961.).


II POSTANAK BRAKA


A) Brani uvjeti

11
Za sklapanje braka trae se ovi uvjeti:
1) dva lica raznoga pola;
2) njihova pravovaljana izjava volje da stupe u brak;
3) vjenanje u obliku propisanom Crkvom.


B) Brane smetnje

1) Osobne smetnje

12
Neuklonjiv osobne smetnje za sklapanje braka jesu:
1) nenavrena esnaesta godina za muko i etrnaesta za ensko; Fusnota 3: Toka 1 ne
primjenjuje se (Sin. br. 1006 iz 1946. i sbro. 12 / Zap. 37 iz 1961.).
2) crkveno srodstvo u ravnoj liniji, bez obzira na stupanj srodstva;
3) krvno srodstvo u pobonoj liniji, do etvrtog stupnja zakljuno;
4) dvorodno srodstvo do tredeg stupnja zakljuno, kao i srodstvo izmeu dva brata i dvije sestre;
Fusnota 4: "Na obrazloeni prijedlog eparhijskog arhijereja moe, u iznimnim sluajevima, Sveti
arhijerejski sinod razrijeiti IV stupanj dvorodnog srodstva gdje su u pitanju brat i sestra s jedne i brat
i sestra s druge strane. "(sbro. 20 / Zap. 15 iz 1948. god.).
5) duhovno srodstvo i srodstvo po usvojenju do drugog stupnja zakljuno;
6) srodstvo iz vanbranog roenja u pravoj liniji bez obzira na stupanj srodstva, au pobonoj liniji do
tredeg stupnja zakljuno;
7) postojedi brak;
8) ranija etiri braka istoga lica;
9) razlika vjere;
10) konano iskljuenje iz crkvene zajednice;
11) svedeniki in;
12) monaki zavjet (mala i velika shima);
13) doivotna zabrana stupanja u brak na temelju zakona ili pravomodne presude.

13
Uklonjive osobne smetnje za sklapanje braka jesu:
1) nenavrena osamnaesta godina za muko a esnaesta za ensko; Fusnota 5: Toka 1 ne
primjenjuje se (Sin. br. 1006 iz 1946. i sbro. 12 / Zap. 37 iz 1961. god.).
2) krvno srodstvo u pobonoj liniji od petog do sedmog stupnja zakljuno;
3) dvorodno srodstvo od etvrtog do estog stupnja zakljuno, osim sluaja naznaenog u 12 t. 4;
4) trorodno srodstvo do tredeg stupnja zakljuno;
5) duhovno srodstvo i srodstvo po usvojenju od tredeg do sedmog stupnja zakljuno;
6) nitavan brak, dok nije prestao ili nije sudski poniten;
7) ranija tri braka istoga lica;
8) razlika vjeroispovijesti;
9) preljuba izmeu osoba koje ele stupiti u brak, izvrena za vrijeme dok je preljubnik ivio ne
odvojeno od svoga branog druga;
10) zajedniko raenje o glavi branom drugu jednoga od osobe koja ele stupiti u brak.
11) Starost preko 70 godina za muko i 60 za ensko, kao i razlika u godinama meu suprunicima
preko 15 godina (Sin. br. 2410 / Zap. 586 iz 1937.).

14
Krvno srodstvo ( 12 t. 2, 3, 6 i 13 t. 2) postoji meu osobama:
1) koja su postala jedno od drugog (u ravnoj liniji);
2) koja su postala od zajednikog pretka (pobonoj liniji).
Linija od predaka potomcima jeste nishodna a od potomaka pretcima ushodno.

15
Stupanj krvnog srodstva rauna se:
1) u ravnoj liniji, po broju roenja po kojima jedno lice ishodi od drugoga;
2) u pobonoj liniji, po broju roenja kojim su dva lica izmeu sebe vezana preko svoga najblieg
zajednikog pretka, ne raunajudi roenje pretkovo.

16
Dvorodno srodstvo ( 12 t. 4 i 13 t. 3) postoji:
1) izmeu jednog branog druga i krvnih srodnika drugoga (tazbina);
2) izmeu krvnih srodnika jednoga i krvnih srodnika drugoga branog druga (prijateljstvo).

17
Stupanj dvorodnog srodstva rauna se:
1) za jednog branog druga i krvne srodnike drugoga, po stupnju krvnog srodstva ovoga srodnika s
drugim branim drugom;
2) za krvne srodnike jednoga i krvne srodnike drugoga branog druga, po zbroju stupnja njihova
krvnog srodstva prema branim drugovima.

18
Trorodno srodstvo ( 13 t. 4) postoji:
1) izmeu jednog branog druga i dvorodnih srodnika drugoga;
2) izmeu krvnih srodnika jednog branog druga i dvorodnih srodnika drugoga.

19
Stupanj trorodnog srodstva rauna se:
1) izmeu jednog branog druga i dvorodnih srodnika drugoga, po stupnju dvorodnog srodstva ovog
srodnika s drugim branim drugom;
2) izmeu krvnih srodnika jednog i dvorodnih srodnika drugog branog druga, po zbroju stupnja
njihova krvnog srodstva s jednim branim drugom i dvorodnog srodstva s drugim.

20
Duhovno srodstvo ( 12 t. 5 i 13 t. 5) postoji izmeu kuma, kumeta i njihovih krvnih srodnika u
pravim nishodnim linijama, kao i majke kumeta, pri emu se kum i njegova ena uzimaju za jedno
lice.

21
Srodstvo po usvojenju ( 12 t. 5 i 13 t. 5) ini branu smetnju u istim stupnjevima kao i duhovno
srodstvo, ako je usvojenje izvreno po propisanom crkvenom obredu.
U sluaju graanskog usvojenja ini usvojenje smetnju u istim sluajevima, u kojima je ono smetnja
po dravnom zakonu.

22
Stupanj duhovnog srodstva i srodstva po usvojenju izmeu dva lica rauna se po broju roenja meu
njima, pri emu se kumovanje pri krtenju i usvojenje izjednauje s roenjem.

23
Razlika vjere ( 12 t. 9) ini smetnju, ako jedno brano osoba pripada vjerskoj zajednici koja nema
tajne krtenja ili ije se krtenje ne priznaje za pravovaljano.

24
Svedeniki in ( 12 g 11) i monaki zavjet ( 12 t. 12) ine branu smetnju dok sveteno ili monako
osoba ne postane svjetovno po odluci nadlene crkvene vlasti.

25
Razlika vjeroispovijesti ( 13 t. 8) ini branu smetnju, ako jedno brano osoba pripada vjerskoj
zajednici ije je krtenje priznato kao pravovaljano u pravoslavnoj Crkvi, ali ta zajednica nije u sastavu
pravoslavne Crkve.

26
Preljuba ( 13 t. 9) ini branu smetnju samo ako je dokazana presudom crkvenog ili dravnog suda.
Isto vrijedi i za raenje o glavi ( 13 t. 10).


2) Smetnje zbog nedostatka pravovaljane izjave volje

27
Uklonjive brane smetnje zbog nedostatka pravovaljane izjave slobodne volje za stupanje u brak
jesu:
1) nenormalno duevno stanje;
2) prinuda (otmica, strah, nasilje);
3) prijevara ili zabluda o istovjetnosti osobe;
4) prijevara ili zabluda o trudnodi nevjeste;
5) prijevara ili zabluda o sposobnosti branog lica za vrenje brane dunosti;
6) prijevara ili zabluda o tome da je jedno brano lice prije braka izvrilo zloinstvo ili da nije izdralo
dosuenu kaznu lienja slobode od najmanje tri godine.

28
Nenormalno duevno stanje ( 27 t. 1) ini branu smetnju, ako je spojeno sa pomudenja svijesti ili s
potpunom nesposobnodu za voljno odluivanje.
Duevno nenormalno osoba ne moe sklopiti brak ni u trenutcima iste svijesti ( lucida intervalla ).
Dok se ne dokae protivno, uzima se da je brano lice duevno normalno.

29
Otmica ( 27 t. 2) ini branu smetnju, dok se odvedeno osoba nalazi u vlasti otmiara i dok, po
svome osloboenju, ne izjavi svoju slobodnu volju za stupanje u brak.
Strah ( 27 t. 2) ini branu smetnju, ako je zadan ozbiljnom prijetnjom zakonom nedoputenog
velikog zla i koje je, prema prilikama sluaja, kadro zastraiti osoba kojoj se prijeti; smetnja traje dok
traje strah i dok lice, osloboeno od zadanog straha, ne izjavi svoju slobodnu volju za stupanje u
brak.
Nasilje ( 27 t. 2) ini branu smetnju dok je brano lice stvarno prisiljeno neto ini ili trpi tako da se
nasilju ne moe oduprijeti; smetnja traje dok to lice, po svome osloboenju od nasilja, ne izjavi svoju
slobodnu volju za stupanje u brak.

30
Prijevara ili zabluda o istovjetnosti branog lica ( 27 t. 3) ini branu smetnju samo ako se brak htio
sklopiti s jednim fizikim licem a sklopljen je s drugim.
Prijevara postoji bez obzira da li ju je iz vrilo drugo brano ili neko trede lice; zabluda postoji bez
obzira da li je nastala iz nevinog neznanja ili nepanje.

31
Prijevara ili zabluda o trudnodi nevjeste ( 27 t. 4) ini branu smetnju samo ako trudnoda potjee od
trede osobe i ako brak nije sklopljen protivno branoj zabrani iz 37 t. 1.

32
Prijevara ili zabluda o nesposobnosti za vrenje brane dunosti ( 27 t. 5) ini branu smetnju, ako
ta nesposobnost onemoguduje sam spolni snoaj i ako je takva nesposobnost postojala ved u asu
sklapanja braka i ostala trajna. Nesposobnost za samo oplodnja ne ini branu smetnju.
Uzima se da nesposobnost za vrenje brane dunosti postoji i tada kad brano lice ne moe, zbog
neizljeive zarazne bolesti, vriti branu dunost bez opasnosti za ivot svoga branog druga.
Ako je nesposobnost trajala u braku najmanje jednu godinu od asa sklapanja braka, uzima se
da je postojala jo u asu sklapanja braka i da je trajna. Fusnota 6: Ova odredba u pogledu ovdje
odreenih rokova, nakon stupanja na snagu Osnovnog zakona o braku izgubila je praktinu
vrijednost (Sin. br. 2098 / Zap. 298 iz 1946 i Sin. br. 962 / Zap. 166 iz 1948.).
Ako je mu navrio sedamdeset godina ivota ili ena ezdeset godina ivota, nesposobnost za
vrenje brane dunosti ne ini branu smetnju.


3) Smetnje zbog nedostatka oblika

33
Neuklonjiv smetnje zbog nedostatka oblika jesu:
1) sklapanje braka bez sudjelovanja Crkve;
2) sklapanje braka bez izjave, pri vjenanju, slobodne volje mladenaca da stupe u brak;
3) sklapanje braka s izjavom mladenaca da ele stupiti u brak, no bez ikakvog branog crkvenog
obreda.

34
Bez sudjelovanja Crkve izvreno je vjenanje ( 33 t. 1), ako je:
1) brak sklopljen pred graanskom vladu (t. Zv. Graanski brak);
2) ako je crkveni obred vjenanja izvrilo lice koje nema episkopskog ili prezviterskog ina.

35
Izjava slobodne volje mladenaca da stupe u brak ( 33 t. 2), da bi vaila, mora biti odreena i bez
ikakvih uvjeta.

36
Vjenanje je izvreno u asu kad svedenik blagoslovi izjavljenu volju mladenaca ( 35), obrednim
rijeima: "Gospodi Boe na, Slavoju i esto vjenaj ja".


V) Brane zabrane

37
Brane zabrane ( 3 st. 2) jesu:
1) Zabrana eni iji je raniji brak prestao, razveden ili poniten, da ne moe stupiti u ponovni brak
prije izmaka roka od deset mjeseci po prestanku, ponitenju ili razvodu ranijeg braka;
2) zabrana osobama, koja stoje pod oinskom vladu, tutorstvom ili starateljstvom, da ne mogu
stupiti u brak bez pristanka oca odnosno majke, tutora i staraoca ili tutorski i staralake vlasti, u
sluajevima kad pristanak matere, tutora ili staratelja nije po dravnom zakonu dovoljan ili kad ovi
svoj pristanak uskrate;
3) zabrana vojnim osobama i licia kojima je po dravnim zakonima potrebna dozvola nadlene vlasti
za sklapanje braka, da ne mogu stupiti u brak bez dozvole te vlasti;

4) zabrana osobama osuenim na lienje slobode, da ne mogu stupiti u brak prije izdrane kazne;
Fusnota 7: Toke 1-4 ovoga ne primjenjuju se (Sin. br. 1006 iz 1946. i sbro. 12 / Zap. 37 iz 1961 .).
5) zabrana vjenanja bez pravilno izvrenog predbranog ispita i proglaenju;
6) zabrana licu brano ispitanom ( 62), da ne moe stupiti u brak s tredom osobom, prije ponitenja
predbranog ispita;
7) zabrana vjenanja protivno propisu Trebnika, ako nedostatci vjenanja nisu takvi da ine branu
smetnju iz 33;
8) zabrana vjenanja u Crkvom zabranjeno vrijeme, na mjestu koje nije odreeno za vjenanje ili od
nenadlenog svedenika;
9) zabrana vjenanja bez potrebnog broja svjedoka, ili bez upisa u maticu vjenanih ili s upisom koji
ne odgovara propisu 68.


G) Posljedice branih smetnji i zabrana

1) Nitavan brak

38
Brak je nitavan:
1) ako nema svih branih uvjeta iz 11;
2) ako postoje brane smetnje iz 12 13 27 i 33.


a) Ponitenje braka

39
Brak se moe ponititi:
1) po slubenoj dunosti, na zahtijevanje sudskog tuitelja u smislu propisa Postupka za sudove u
Srpskoj pravoslavnoj crkvi;
2) po traenju nevinog branog lica ( 6);
3) po traenju tredega lica koje ima opravdanog interesa u pogledu na vanost nekoga braka.

40
Poslije prestanka brane veze u smislu 80-84, ne moe se traiti ponitenje braka po slubenoj
dunosti. No nevini brani drug ( 6) i treda lica mogu traiti ponitenje takvoga braka, ako dokau
opravdani interes u pogledu na vanost toga braka.

41
Ako je raniji brak nevinog branog lica ( 6) ved prestao ( 49 t. 1), ne moe se traiti ponitenje
njegovog novog braka zbog brane smetnje iz 12 t. 7.

42
Ako muko brano lice nije navrilo esnaest godina a ensko etrnaest godina ivota, moe
ponitenje braka za takvo lice traiti njegov zastupnik po zakonu i bez pristanka toga lica. No ako su
brana lica u asu izricanja presude ved navrila propisani broj godina, brak se ne ponitava. Fusnota
8: Ne primjenjuje se (Sin. br. 1006 nz 1946. godine i sbro. 12 / Zap. 37 iz 1961. god.) .

43
Ne moe se traiti ponitenje braka zbog smetnja iz 13, ako je od dana vjenanja prolo vrijeme od
tri godine.

44
Kod branih smetnja iz 27 brak se moe ponititi jedino po zahtjevanju nevinog branog druga (
6).

45
Kad je u pitanju smetnja zbog nenormalnog duevnog stanja ( 27 t. 1) ili prisile ( 27 t. 2), moe se
brak ponititi i po zahtjevanju zastupnika po zakonu ili slubenoj dunosti duevno bolesnog ili
prinuenog branog lica.

46
Ponitenje braka na zahtijevanje branog druga ( 6) moe se traiti samo ako od dana vjenanja nije
proteklo:
1) u sluaju nesposobnosti za vrenje brane dunosti ( 27 t. 5) najmanje jedna a ne vie od
dvadeset godina;
2) u sluaju nenormalnog duevnog stanja ( 27 t. 1), vie od jedne godine;
3) u svima ostalim sluajevima iz 27, vie od tri godine, a od asa saznanja smetnje, u ovim
sluajevima, vie od est mjeseci. Fusnota 9: Ne primjenjuje se (Sin. br. 1006 iz 1946. godine i
sbro. 12 / Zap. 37 iz 1961. god.).

47
Po prestanku nitavnog braka zbog smetnja iz 33, ponitenje moe traiti zakoniti zastupnik ili
nasljednik umrlog branog lica, samo ako je u pitanju smetnja iz 33 t. 1.


b) Posljedice ponitenja braka

48
Ponitenje nitavnog braka ini da se poniteni brak smatra kao da nije postojao od samog vjenanja.
Ovo se ne odnosi na osobe koje stupaju u svedeniki in kao protivno kanonskim propisima (Ap. 17
prav. I Trul. 3 prav.). (sbro. 14 / Zap. 59 iz 1953.).
Osoba kojoj je brak poniten moe stupiti u brak samo ako mu presudom stupanje u brak nije
zabranjeno.
Djeca iz ponitenog (nitavnog) braka smatraju se za zakonitu, ako je bar jedan brani drug iz toga
braka bio nevin ( 6).


v) Osnaenje nitavnog braka

49
Nitavnost braka prestaje, ako se brak osnai jednom od ovih kasnijih injenica:
1) ako postojedi brak ( 12 t. 7) prestane, a oba brana druga su nevina ( 6);
2) ako prestane razlika vjere ( 12 t. 9) prijelazom nehridanskog lica u pravoslavnu vjeru;
3) ako osoba iskljueno iz crkvene zajednice ( 12 t. 10) bude ponovno primljeno u zajednicu;
4) ako sveteno ili monako lice ( 12 t. 11 i 12) postane svjetovno po odluci nadlene crkvene vlasti;
5) ako brano lice, koje je u asu vjenanja bilo duevno nenormalno, postane duevno normalno, i
pri punoj svijesti izjavi slobodnu volju da se brak osnai;
6) ako brano lice, koje je bilo prinueno (otmicom, strahom ili nsiljem), ili obmanuto prijevarom, ili
zavedena zabludom da izjavi svoju slobodnu volju za sklapanje braka, bude osloboeno od prisile,
obmane ili zablude, te tada potpuno slobodno izjavi svoju volju da se brak osnai;
7) ako osoba, osueno na kaznu lienja slobode u trajanju od najmanje tri godine, bude
pomilovanjem potpuno osloboena od kazne ili mu kazna bude smanjena na rok manji od tri godine;
8) ako nevino brano lice, po saznanju branih smetnja iz 27, sem sluaja nesposobnosti za vrenje
brane dunosti ( 27 t. 5), produi spolno opdenje s krivim branim drugom.

50
U sluajevima gdje je za osnaenje braka potrebna izjava branih drut ( 49 t. 5 i 6), moraju se ovi
prijaviti nadlenom parohu i tu na zapisnik, pred dva svjedoka, izjaviti svoju volju da se brak osnai.



g) Razrjeenje od branih smetnja

51
Crkvena vlast moe svojim razrjeenjem ukloniti jedino brane smetnje iz 13.
Sveti arhijerejski sinod razrjeava od ovih branih smetnja:
1) krvnog srodstva u pobonoj liniji petog stupnja;
2) dvorodnog srodstva etvrtog stupnja, osim sluaja braka izmeu dva brata i dvije sestre;
3) trorodnog srodstva prvog stupnja;
4) duhovnog srodstva i srodstva po usvojenju tredeg stupnja.
Od ostalih branih smetnja iz 13 (sem toke pod 1) moe razrijeiti eparhijski Arhijerej (Sin. Br.
1006 iz 1946.).

52
Razrjeenje od branih smetnja moe traiti brano lice, kao i njegov zastupnik po zakonu ili
slubenoj dunosti.
Razrjeenje se trai svagda preko nadlenog paroha, koji o molbi za razrjeenje podnosi izvjede s
prijedlogom nadlenom eparhijskom Arhijereju.
O razrjeenju od brane smetnje rjeava se po postupku za poslove unutarnje crkvene uprave.
Protiv odluke Svetog arhijerejskog sinoda i eparhijskih Arhijereja u pitanju razrjeenja od branih
smetnja nije doputena alba.


2) Nedozvoljen brak

53
U sluaju naruenja branih zabrana ( 37), brak je valjan ako nema brane smetnje, no svedenik,
brana osobe, njihovi zastupnici i svjedoci vjenanja kaznide se za crkvenu krivnju po crkvenim
kaznenim propisima, pored kaznene odgovornosti po dravnim zakonskim propisima ( 87, 88 i 89
Osnovnog zakona o braku iz 1946.).

54
Zabrana iz 37 st. 1 prestaje, ako ena prije izmaka roka od deset mjeseci rodi, ili se poslije est
mjeseci lijenikim pregledom ustanovi da nije trudna.
Zabranu iz 37 st. 2 razrjeava nadlena dravna sudska vlast.
Zabranu iz 37 st. 3 i 4 razrjeava nadlena vojna ili graanska vlast. Fusnota 10: Propisi iz stavka 1-3
ne primjenjuju se (Sin. br. 1006 iz 1946. god. i sbro. 12 / Zap. 37 iz 1961.).
Zabrane braka iz 37 st. 5-9 razrjeava nadleni eparhijski Arhijerej.
Crkvene krivnje zbog naruenja branih zabrana ( 37 i 53) zastarijevaju u roku od tri godine od asa
sklapanja braka.


D) Sklapanje braka


1) Nadlena crkvena vlast

55
Za sklapanje braka nadlean je paroh one parohije kojoj pripadaju mladenci kao lanovi (lan 25
Ustava Srpske pravoslavne crkve).
Ako su mladenci lanovi raznih parohija, nadlean je paroh one parohije kojoj pripada zarunik.

56
Bez pismenog ovlatenja nadlenog paroha ( 55), ne moe sklapanje braka izvriti drugi svedenik,
niti se vjenanje moe obaviti u drugom hramu nego u parohiskom hramu nadlene parohije.

57
Paroh ne smije pristupiti sklapanju braka prije nego to se tono uvjeri da nema nikakva brana
smetnja ( 12, 13 i 27) ili zabrana ( 37) kod kojega od njih, odnosno meu njima.
im paroh ustanovi da braku stoji na putu koja brana smetnja ili zabrana, ima on o tome izvijestiti
lica koja su mu se obratila za sklapanje braka, i pouiti ih u smislu 5.
Ako je smetnja uklonjiva ( 13), ima nadleni paroh uputiti stranke kako da se ona ukloni.
Ako je smetnja neuklonjiva ( 12 i 27), ima nadleni paroh pouiti stranke da od namjeravanog
braka odustanu i predoiti im posljedice 38 i 59.
Osobe koje se ne zadovolje sa odlukom nadlenog paroha u pogledu sklapanja namjeravanog braka,
mogu se obratiti arhijerejskom namjesniku, koji de stvar ispitati i, u sluaju sumnje, zatraiti rjeenje
nadlenog eparhijskog Arhijereja.

58
Nadleni paroh, ako nae da namjeravanom braku nema smetnje ili zabrane, odnosno da su one
uklonjene, pristupide sklapanju braka tek poto prethodno izvri pripreme oznaene u 60-63.

59
Sveteno lice, koje pri sklapanju braka iz nepanje propusti ustanoviti da li tome braku stoji na putu
kakva smetnja ( 12, 13 i 27), ili zabrana ( 37), ili propusti izvriti propisane pripreme za sklapanje
braka ( 60- 63), sve to bez dobivenog razrjeenja vie crkvene vlasti, ili in vjenanja ne izvri u
propisanom obliku ( 33, 35, 36 i 66), na odreenom mjestu iu odreenom vremenu ( 64 i 65), ili
koje svjesno izvri sklapanje nitavnog braka, kaznit de se za crkvenu krivicu. (l. 14 i 30 Pravila i
postupka za crkvene sudove SPC iz 1961.).
Isto tako kaznit de se za crkvenu krivicu sveteno lice, koje propusti upisati izvreno vjenanje po
propisu ovih Pravila ( 68) u maticu vjenanih, ili koje upis u maticu izvri nevjerno. (l. 35 Pravila i
postupaka za crkvene sudove SPC. Iz 1961.).


2) Pripreme za sklapanje braka

a) Potrebne pismene isprave

60
Osobe koje ele stupiti u brak, moraju nadlenom parohu, prije predbranog ispita, predati ove
pismene isprave:
1) svoje obiteljske rodoslove iz anagrafa (domovnk) (l. 176 t. 14 Ustava Srpske pravoslavne crkve);
2) uvjerenje nadlenog paroha ( 55) o slobodnom stanju za stupanje u brak;
3) dozvolu oca, ili tutora i tutorski odnosno staralake vlasti za stupanje u brak, ako stranke stoje pod
tom vladu;
4) dozvolu nadlene dravne vlasti (vojne ili druge), kod osoba kojima je takva dozvola za sklapanje
braka potrebna ( 37 t. 3);
5) sve druge isprave o uvjetima koje bi propisala dravna vlast za sklapanje braka u Jugoslaviji.
Fusnota 11: Propisi iz toke 3-5 ne primjenjuju se (Sin. br. 1006 iz 1946. i sbro. 12 / Zap. 37 iz 1961.
).
1) b) Predbrani ispit ;

61
Poto je svedenik izvrio sve potrebne administrativne predradnje propisane opdim crkvenim
propisima a posebno 61 ovih Pravila i 1) uo izjave mladenaca, njihovih roditelja ili skrbnika, i 2)
uvjerio se da mladenci znaju osnove krdanske vjere, pristupit i izvrenju samoga crkvenog obreda uz
ovaj ispit.
Predbrani ispit vri svedenik stojedi pod epitrahiljem i sa kriem u ruci, postavivi mladence jedno
pored drugog, zarunika s desne a zarunicu s lijeve strane, obrnute licem k istoku, ikonostasu,
odnosno domadoj ikoni, ako se ispit vri u domu.
Svedenik otpoinje obred vozglasom: BLAGOSLOVEN BOG NA ... AMIN. Ote NA ... JAKO TVOJE
JEST CARSTVO ... AMIN. Tropar hrama (ako je ispit u hramu) ili domade slave (ako je ispit u domu).
Kratka pouka o predstojedoj namjeri bracnike. Pouka treba biti kratka, jezgrovita i razumljiva. Poslije
toga svedenik postavlja pitanja zaruniku pa onda zarunici: da li imaju volju za stupanje u brak i da li
je ova slobodna od svake sile, straha, zablude ili obmane, kao i da li se nisu kom drugom obedali.
Nakon dobivenih odgovora itati sugubim jekteniju u kojoj se moli i za mladence: Jesco MOLIMSJA O
MILOSTI, IZNI, Mirjam, ZDRAVIJI I Spasenije RABA (ime) i Rabinja (ime) NINJE ispitanih I K
SOETANIJU SOGLASUJUISJA. Po vozglase blagoslivlja mladence asnim krstom, koji oni celivaju i
ini otpust (sbro. 16 / Zap. 22 od 15/2. Svibnja 1948. - Glasnik slubeni list SPC. God. XXVII (1946.),
br. 5-6, str . 322).
O predbranom ispitu sastavit paroh zapisnik koji potpisuje on, zarunici i njihovi roditelji, odnosno
staratelji, ako su jo pod roditeljskom, tutorski ili staralakom vladu a nisu sobom donijeli odmah i
pismenu dozvolu naznaenu u 60 t. 3. predbranom ispitu prisustvuju, po pravilu, i brani svjedoci
( 67), koji takoer potpisuju zapisnik o ispitu.
Ako stranke ne pripadaju istoj parohiji, predbrani ispit vri paroh zarunice.
Nakon ispita i sasluanja zarunika, uvjerit de se paroh io tome da li oni imaju dovoljno znanja o
osnovnim istinama vjere i da li su potpuno upudeni u uenje pravoslavne vjere u pogledu bida i
svetinje braka ( 1) kao iu pogledu prava i dunosti branih lica ( 69-78) i pouit de ih o tome, ako
bude bilo potrebno.

62
Izvren predbrani ispit moralno obvezuje vjerenike na stupanje u brak u najduem roku od 6
mjeseci. Ispit obvezuje na meusobnu vjernost od dana ispita, te ini branu zabranu za sklapanje
braka s tredim licem ( 37 t. 6).
Vanost predbranog ispita ostaje i nakon isteka est mjeseci od njegovog zakljuenja, neogranieno
vrijeme, i sve dok se nadlenim putem ne poniti. Prema tome predbrano ispitane osobe ne mogu
sklopiti brak s tredom osobom bez prethodno ponitenog predbranog ispita (sbro. 61 / Zap. 31 iz
1939. - Glasnik god. XX (1939.), br. 15-16, str. 357).
Po sporazumu oba ili na zahtijevanje jednog ispitanog lica, predbrani ispit moe se ponititi. Kao
opravdani razlog za odustajanje od ispita smatra se: svaka neuklonjena brana smetnja i zabrana,
koja bi se pokazala poslije ispita; poslije ispita pokazana naroita naklonost ispitanog lica prema
nekom tredem licu; trudnoda ispitanog lica s tredim, bludno ili razvratno vladanje, pijanstvo, zarazna
bolest drugog ispitanog lica ili njegovo neopravdano odlaganje vjenanja za vrijeme due od est
mjeseci.
Za ponitaj predbranog ispita nadlean je arhijerejski namjesnik (l. 162 t. 12 Ustava Srpske
pravoslavne crkve). Ponitaj se vri po propisima za unutarnju crkvenu upravu.
Ako ispitano lice odustane od predbranog ispita bez opravdanog razloga, kaznit de se za crkvenu
krivicu.


v) proglaenju stupanja u brak

63
Nakon branoga ispita a prije vjenanja, ima se stupanje ispitanih osoba u brak oglasiti tri puta u
hramu, da bi svaki mogao prijaviti nadlenom parohu smetnje koje bi stojale na putu tome braku.
Proglaenju vri nadleni paroh u hramu svoje parohije, u tri tjedna ili blagdana koji uzastopce
dolaze, pri svretku liturgije, pred sakupljenim vjernima.
Ako su zarunici iz raznih upa, imaju se proglaenju izvriti u obje upe. Paroh zarunice dostavit
izvjede o izvrenom proglaenju parohu nadlenom za vjenanje, najdue u roku od osam dana po
izvrenom posljednjem proglaenju.
Proglaenju vri paroh tako, to navodi ime, prezime, mjesto roenja, zanimanje i boravite osobe
koja ele stupiti u brak, pozivajudi vjerne da mu prijave, ako znaju, branu smetnju ili zabranu, koja bi
tome braku stajala na putu.
Ako se vjenanje ne obavi ni za tri mjeseca nakon posljednjeg proglaenju, ima se proglaenju
ponoviti.
Ako se povodom izvrenog proglaenju ili inae prijave parohu brane smetnje i zabrane koje bi
smetale namjeravanom braku, postupit paroh po 57.


3) Vjenanje

a) in vjenanja

64
Vjenanje vri nadleni paroh u hramu svoje parohije, prije podne, au dane kada to Crkva dozvoljava.
Vjenanje u hramu moe se obaviti tek onda kada enik i nevjesta dostoverno ispravom dokazati da
su prethodno zakljuili brak po dravnim propisima (Sin. Br. 1006 iz 1946. godine).
Van hrama, u drugo vrijeme ili u druge dane, moe se vjenanje izvriti samo po dozvoli nadlenog
eparhijskog Arhijereja, osim u sluaju 66 st. 2.

65
Vjenanje se ne moe izvriti u ove dane: srijedom i petkom svake sedmice; od poetka boidnjeg
posta do 7/20 sijenja; od poetka siropusne do Tomine tjedna; za vrijeme Petrovskog i gospojinskog
posta; na dan Usekovanja glave Sv. Ivana Krstitelja i na Krstovdan.

66
Vjenanje se vri po obredu propisanom u trebnik.
Za vrijeme rata, poplave, zaraze, au sluaju opde ili u sluaju smrtne opasnosti, moe se vjenanje
izvriti i izvan hrama, u druge dane i drugo vrijeme dana, a propisani crkveni obred skratiti i svesti na
obred naznaen u 36, mada se za to i nije prethodno moglo dobiti razrjeenje nadlenog Arhijereja.
Svaki takav sluaj duan je paroh prijaviti nadlenom eparhijskom Arhijereju, radi opravdanja ( 59).
U sluaju da propisani obred vjenanja bude uslijed ma kakve vie sile prekinut, smatra se da je
vjenanje izvreno, ako je izvren obred naznaen u 36.


b) Svjedoci vjenanja

67
Na vjenanju moraju, osim svedenika, biti prisutni najmanje dva svjedoka.
Svjedoci moraju biti punoljetni i moraju imati sposobnost za svjedoenje po crkvenim propisima (
137 i 144 Postupka za sudove u Srpskoj pravoslavnoj crkvi).
Osim toga ne mogu biti svjedoci vjenanja:
a) nehridani i poznati bezvernici;
b) krdani nepravoslavnog ispovijedanja;
v) lica iskljuena iz crkvene zajednice dok traje kazna;
g) redovnici i svetenomonasi;
d) lica liena prava da predlau pokretanje sudskog postupka po slubenoj dunosti ( 127 Postupka
za sudove u Srpskoj pravoslavnoj crkvi).
Iznimno, ako se nikako nisu mogli nadi drugi sposobni svjedoci vjenanja po 66, mogu se kao
svjedoci vjenanja pripustiti i lica oznaena u ovome paragrafu, osim navedenih pod tokom a).
Iznimno mogu se kao svjedoci pri vjenanju uzeti, po prethodnom odobrenju nadlenog Arhijereja, i
krdani nepravoslavnog ispovijedanja (ta. B) ovog paragrafa).


v) Upis vjenanja u matice

68
Odmah po izvrenom vjenanju ima nadleni paroh upisati obavljeno vjenanje u maticu vjenanih,
koja se vodi po crkvenim propisima (Sin. Br. 1006 iz 1946. god.).
Ako vjenanje nije obavio nadleni paroh, nego svedenik ovlaten od nadlenoga paroha za taj in (
56), duan je ovaj, paroha izvijestiti o izvrenom vjenanju najdulje za osam dana, radi upisa
vjenanja u matice i anagraf dotine parohije, s tonim oznaenjem svih pismenih isprava, koje se
odnose na ovo vjenanje ( 60).
Ako je vjenanje izvreno po 66 st. 2, ima se to upisati u maticu, kao i navesti razlog zato je
vjenanje tako izvreno.


III PRAVA I DUNOSTI BRANIH DRUGOVA


A) Uzajamna prava i dunosti

69
Brani drugovi imaju ova osobna prava i dunosti:
1) oba brana druga obvezna su podjednako na meusobnu ljubav, vjernost i pomod; na
meusobno pratanje i zajedniko podnoenje svih tegoba nastalih u braku; brani drug ne moe
svome branom drugu uskratiti vrenje brane dunosti osim za vrijeme bolesti, trudnode i, po
meusobnoj suglasnosti, za vrijeme posta i molitve;
2) mu je glava obitelji i ima pravo i dunost da upravlja branom zajednicom, da se stara o
izdravanju obitelji;
3) ena je duna zajedniki ivjeti s muem ondje gdje on to izabere, ukoliko to ne bi bilo protivno
zakonu i moralnim obzirima; duna je pomagati mua u voenju kude i domadih poslova; i,
naroito, posvetiti se raanju, njegovanju i odgoju djece. (Sin. Br. 1006 iz 1946. i sbro. 12 / Zap. 37
iz 1961.).

70
Brani drugovi ne mogu jedan drugog kriviti zbog neplodnosti (nemanja ploda), ukoliko oba vre
svoje brane dunosti, niti mogu jedan od drugoga zahtijevati neraanje djece.

71
Brani drugovi mogu se po sporazumu odvojiti za izvjesno vrijeme samo u sluaju:
1) ako je zbog bolesti branoga osobe potrebno njegovo lijeenje ili oporavljanje, odvojeno od
branoga druga;
2) ako se radi o iskuenitvo prije polaganja monakog zavjeta jednoga branog druga, u smislu 83;
3) ako je, uslijed kakve vie sile (elementarnih dogaaja ili rata), ili uslijed potpune materijalne
propasti branih drugova, nastala potpuna nemogudnost da brani drugovi produe branu zajednicu
za izvjesno vrijeme.
U sluajevima oznaenim pod tokom prvom i tredom ovoga paragrafa, ima se brana zajednica
obnoviti, im prestanu razlozi za odvojeni ivot branih drugova, au sluaju toke druge, im brani
drug koji se nalazi na iskuenitvo odustane od namjere da poloi monaki zavjet.
U sluaju, ako jedan od branih drut, i poslije prestanka razloga za odvojeni brani ivot, nede
uspostaviti branu zajednicu, ni na izrino poziv svoga branog druga, uzima se da postoji zlobno
naputanje branog druga ( 95).

72
Ne postoji odvojeni ivot branih drugova u smislu 71 u sluajevima:
1) pozivanja mua na vojnu dunost, na prisilni rad po zakonu ili na izdravanje kazne lienja slobode;
2) otsutnosti branoga osobe zbog njegova slubenog zaposlenja ili redovnog zanimanja, ukoliko
otsutno brano lice odrava stalnu vezu sa svojim branim drugom i vri, prema stvarnoj mogudnosti,
prava i dunosti branog lica ( 69).

73
Crkveni sud moe odrediti ili dopustiti odvojeni ivot branih osobe samo u sluaju:
1) privremene naredbe da se brani drugovi, tijekom branog spora o ponitenju braka, imaju
odvojiti, u smislu 174 Postupka za sudove u Srpskoj pravoslavnoj crkvi;
2) privremene naredbe o odvajanju branih drugova, u toku spora o razvodu braka, u smislu 244
do 246 Postupka za sudove u Srpskoj pravoslavnoj crkvi.


B) Prava i dunosti u pogledu djece


1) Prema rodenoj djeci

74
Obiteljski odnos izmeu roditelja i djece ravna se, po pravilu, po propisima graanskog obiteljskog
prava, koji vrijede i za Crkvu.
Pored ovih dunosti koje roditeljima propisuju dravni zakoni u pogledu djece, duni su roditelji:
1) krstiti svoju djecu u pravoslavnoj vjeri, tijekom jednoga mjeseca dana po roenju, odnosno, im
prestanu ozbiljni razlozi koji su to spreavali;
2) odgajati djecu od malena u duhu pravoslavne vjere i morala;
3) starati se da djeca od malena vre sve vjerske dunosti lanova Srpske pravoslavne crkve, koje
odgovaraju njihovu uzrastu;
4) starati se da se djeca zatite i sauvaju od svih ravih utjecaja i prilika, koji bi mogli nauditi
njihovoj pravoslavnoj vjeri i moralu;
5) davati djeci svakom prilikom dobar primjer pobonog i potenog krdanskog ivota, uvanja
krdanskih vjerskih svetinja, pravoslavnih obreda i obiaja i potovanja pravoslavnih crkvenih propisa
i vlasti.


2) Prema ostaloj djeci

a) Usvojenje

75
Za crkveno usvojenje trae se, osim crkvenog obreda, jo i svi uvjeti koje propisuju dravni zakoni za
graansko usvojenje.

76
Crkveno usvojenje prestaje kad ga nadleni Arhijerej poniti, po propisima koji vae za unutarnju
Crkvenu upravu.
Sa prestankom usvojenja prestaje i srodstvo po usvojenju.

77
Usvojitelj ima prema usvojeniku sva prava i dunosti iz 74, bez obzira na to da li je usvojenje
izvreno po crkvenom obredu ili samo po propisu dravnih zakona.


b) tutorstva i skrbnitvo

78
Tutor odnosno staratelj ima prema svome tideniku odnosno staranika sva prava i dunosti iz 74.
U sluaju ako tutor ili staratelj ne bi svoje dunosti savjesno vrio, duna je Crkvena vlast poduzeti
korake kod nadlene dravne vlasti da se takav tutor ili staratelj smjeni sa svoje dunosti i da se
postavi drugi, koji de vjerske obveze u pogledu odgoja djece savjesno ispunjavati.
Crkvene vlasti dune su brinuti se da se djeci pravoslavnih roditelja ili djeci iz braka u kojem je jedno
brano lice pravoslavne vjere, djeci iz braka sklopljenog u pravoslavnoj Crkvi, kao i djeci krtenoj u
pravoslavnoj vjeri, postavljaju od nadlenih vlasti pravoslavna lica za tutore i njegovatelje .


IV PRESTANAK BRANE VEZE


A) Prestanak braka bez presude


1) Opde nareenje

79
Po pravilu brak prestaje smrdu branog druga ( 80).
U pogledu prestanka braka izjednauje se sa smrdu: proglaenje branog druga mrtvim ( 81),
polaganje monakog zavjeta ( 82) i rukopoloenje za episkopa ( 84).


2) Uzroci prestanka


a) Smrt

80

Smrdu jednoga od branih drugova prestaje brana veza. Preivjeli brani drug moe stupiti u novi
brak, ukoliko tome ne stoji na putu brana smetnja ili zabrana.
Srodniki odnosi iz braka ne prestaju smrdu branih drugova. Prestanak braka smrdu ustanovljuje se
upisom u maticu umrlih.


b) Proglaenje branog lica mrtvim

81
Brak prestaje, ako nadlena dravna vlast, po svojim propisima, proglasi brano lice mrtvim.
Kao dan smrti uzima i Crkvena vlast onaj dan, koji nadlena dravna vlast ustanovi za dan smrti
nekoga branog lica.
Posljedice proglaenja branog lica mrtvim ravnaju se po propisu 80.


v) Polaganje monakog zavjeta

82
Brak prestaje, ako jedno brano lice s pristankom svoga branog druga a po svojoj slobodnoj volji
poloi monaki zavjet. Ostavljeni brani drug moe stupiti u novi brak, ako nema brane smetnje ili
zabrane.
Prestanak braka polaganjem monakog zavjeta ustanovljuje se odlukom eparhijskog Arhijereja.

83
Za vrijeme iskuenitvo, prije polaganja monakog zavjeta, ive brani drugovi u strogoj odvojenosti,
no brak postoji sve do asa poloenog monakog zavjeta.
Dogod monaki zavjet nije poloen, mogu se brani drugovi predomisliti i nastaviti ivot u branoj
zajednici.
U asu polaganja monakog zavjeta branog osobe mora postojati pismeni pristanak njegova
branog druga na to; bez ovoga zavjet ne vrijedi.


g) Rukopoloenje za Episkopa

84
Brak prestaje ako mu, s pristankom svoje ene, bude zareen za Episkopa.
Rukopoloenje za Episkopa moe se, u takvom sluaju, izvriti tek poto ena da svoj pismeni
pristanak na to i poto sama stupi u monaki in u manastiru druge Eparhije.
Prestanak braka rukopolozenja za Episkopa ustanovljuje se rjeenjem Svetog arhijerejskog sinoda.


B) Prestanak braka po presudi (razvod)


1) Opda nareenja

85
Valjan brak moe prestati, za ivota oba brana druga, samo ako ga nadleni Crkveni sud razvede
pravomodnom presudom, na temelju brakorazvodnih uzroka naznaenih u 88-107.

86
Brak se moe razvesti samo po traenju jednog branog druga.
Brani drug, ijom krivnjom je nastao brakorazvodni uzrok, ne moe traiti razvod braka, osim ako su
oba brana druga kriva.
Razvod braka moe se traiti samo dotle dok brak nije prestao ( 79-84).

87
Ne moe se traiti razvod nitavnog braka nego samo njegovo ponitenje, ma se u nitavnom braku
pojavili i brakorazvodni uzroci.


2) brakorazvodni uzroci


a) Preljub

88
Brak se razvodi zbog preljuba krivnjom branog osobe koje svjesno i hotimice izvri spolni snoaj s
licem koje nije njegov brani drug.

89
Uzima se da postoji preljuba:
1) ako ena protiv volje svoga mua, bez opravdanih razloga, napusti branu zajednicu i ivi od njega
odvojeno, izvan kude svojih roditelja ili jednoga od ovih, ili izvan kude najbliih krvnih srodnika;
2) ako ena, ivedi odvojeno od mua, ma iu kudi svojih roditelja ili najbliih krvnih srodnika, provodi
razuzdan ili sablanjiv ivot;
3) ako mu ili ena, ivedi odvojeno, dre u kudi lice drugog pola, pod okolnostima koje jasno ukazuju
na preljubni odnos s tom osobom.

90
Izjednauje se s preljubom:
1) ako mu svoju enu hotimino navodi na preljub ili je podvodi tredem licu ili je svjesno i hotimice
izlae tjelesnoj pohoti drugih osoba;
2) ako jedno brano lice stupi u novi (prividni) brak, znajudi da mu ranije sklopljeni brak jo postoji.

91
Zbog preljuba svoga branog druga ne moe traiti razvod braka lice:
1) koje je svjesno navelo svoga branog druga na preljub;
2) koje je pristalo na preljub svoga branog druga;
3) koje je oprostilo preljub svome branom drugu.
Ako brano lice, nakon saznanja o preljubu svoga branog druga, ne prekine spolno opdenje sa
preljubnim drugom, uzima se da mu je oprostilo preljub.
Sveteno lice ne moe oprostiti preljub svojoj eni, nego je duna odvojiti se od nje im sazna za
njenu preljubu i smjesta pokrenuti spor o razvodu braka; ako to ne uini, kaznit de se za crkvenu
krivicu.


b) Raenje o glavi branom drugu

92
Brak se razvodi krivnjom branog osobe koje svjesno, s neprijateljskom namjerom, dovede u ozbiljnu
opasnost ivot ili tjelesnu sigurnost svoga branog druga, bez obzira na to da li je napadaj izvrilo
osobno ili posredstvom trede osobe.

93
Uzima se da postoji raenje o glavi:
1) ako brano lice, zatajivi svoju zarazu tekom spolnom boledu ili obmanuvi svoga branog druga
o prirodi te bolesti, vri spolno opdenje sa svojim branim drugom;
2) ako jedan brani drug upotrebljava protiv drugoga podmukla sredstva, za koja zna da mogu
ozbiljno koditi zdravlju njegova branog druga;
3) ako jedan brani drug svjesno i hotimino propusti otkloniti od svoga branog druga ozbiljnu
opasnost za ivot ili zdravlje, za koju zna da prijeti njegovom branom drugu s trede strane, a on je
moe otkloniti bez vede opasnosti po sebe.
Nede se uzeti da postoji raenje o glavi, ako je djelo protiv ivota ili tjelesne sigurnosti branoga
druga izvreno u stanju duevnog rastrojstva ili pomudenja svijesti, ili ako poinitelj nije mogao
shvatiti prirodu i znaaj svoga djela, ili je djelo poinjeno u nunoj obrani ivota ili samo iz nehata.
Razvod zbog raenja o glavi ne moe traiti osoba koja je krivnju svome branom drugu oprostilo.
Uzima se da je brano lice oprostilo krivicu svome branom drugu, ako je s njim produilo spolno
opdenje i po saznanju da mu je ovaj radio o glavi.


v) hotimian pobaaj

94
Brak se razvodi krivnjom ene koja hotimice pobaci svoj plod ili hotimice i trajno sprjeava svoje
oplodnju. Pobaaj nije hotimian kad se izvri na temelju odluke lijenike komisije, u svrhu ouvanja
ivota matere.


g) Zlobno naputanje branog druga

95
Brak se razvodi krivnjom branog osobe koje svoga branog druga zlobno napusti i proivi od njega
odvojeno najmanje jednu godinu i nede, ni na poziv Crkvene vlasti, da se vrati i uspostavi branu
zajednicu, kroz punu daljnju godinu. Fusnota 12: Propisi ovoga stavka o rokovima nemaju vie
praktine vrijednosti (Sin. br. 1006 iz 1946. godine i Sin. br. 2098 / Zap. 298 iz 1946).
Uzima se da je ovako naputanje branog druga izvreno zlobno:
1) ako mu enu silom otjera od sebe i ne brine se za njezino uzdravanje;
2) ako mu enu ostavi i ne stara se za njezino uzdravanje;
3) ako ena ostavi svoga mua bez njegova pristanka te mu se vie ne vrati, ni na njegov izricno poziv
preko nadlenog paroha, da mu se povrati na produenje branog ivota;
4) ako su brana lica ivjela odvojeno u smislu 71 i, nakon prestanka razloga navedenih u tome
paragrafu, nede jedno brano lice da se vrati u branu zajednicu, ni na izrino poziv svoga branog
druga preko nadlenoga paroha;
5) ako brano lice bude osueno na kaznu lienja slobode od najmanje sedam godina.

96
Nede se uzeti da postoji zlobno naputanje branoga druga:
1) ako brani drugovi ive odvojeno po dokazanom sporazumu ili se, iz poznatih okolnosti, mora
zakljuiti da su se sporazumno odvojili;
2) ako je brano lice neovenim zlostavljanjem ili stalnim kinjenju natjeralo svoga branog druga da
ga iz nevolje napusti;
3) ako postoji sluaj preljuba po 89.


d) Nestanak branog druga

97
Brak se razvodi zbog nestanka lica koje je napustilo zajedniko brano boravite i branu zajednicu i
udaljilo se na nepoznato mjesto, te se nije povratilo na produenje branoga ivota niti javilo svome
branom drugu za vrijeme od dvije godine po svome odlasku. Fusnota 13: Propisi ovoga o
rokovima nemaju vie praktine vrijednosti (Sin. br. 1006 iz 1946. i Sin. br. 2098 / Zap. 298 iz 1946).

98
Brani drug nestale osobe moe traiti razvod braka na temelju nestanka toga lica, dogod se za
njegovo boravite ne sazna.
Ako se nestalo brano lice ne javi, ni na poziv Crkvenog suda, kroz punu godinu dana, brak se razvodi
pod pretpostavkom smrti nestale osobe a branom drugu nestaloga dozvoljava se stupanje u novi
brak.

99
Brano lice koje se povratilo poto je oglaeno za nestalo i brak njegov razveden, moe uspostaviti
branu vezu sa svojim prvanji branim drugom, koji je sklopio novi brak s drugom osobom, samo po
pristanku ovoga lica. Radi toga, oba brana osobe moraju sporazumno traiti da se prethodno poniti
novi brak s tredom osobom ( 12 ta. 7).

100
Ako je brani drug navodno nestaloga lica znao za boravite nestaloga pa to zatajio i na tom temelju
dobio razvod braka, kaznit de se kao preljubnik, ako bi sklopio novi brak za ivota tobo nestaloga.

101
Razvodu braka na temelju nestanka branog druga nema mjesta, ako je nestali proglaen mrtvim od
nadlene dravne vlasti ( 81).
U sluaju povratka toga lica nastaju posljedice predviene dravnim zakonima i glede njegova braka
koji je po 81 prestao.


) Tjelesna i duevna bolest

102
Brak se moe razvesti zbog neizljeive opake zarazne bolesti jednoga branog lica, ako ta bolest
potpuno onemoguduje svaku tjelesnu zajednicu sa zaraenim i ako dovodi u ivotnu opasnost
njegova branog druga.
Akutna zarazna bolest, ma i najtee prirode, nije uzrok za razvod braka.
Sveti arhijerejski sabor odredit, na temelju strunoga miljenja zasebnom Uredbi, koje zarazne
bolesti i pod kojim uvjetima ine brakorazvodni uzrok iz ovoga paragrafa.

10 3
Brak se moe razvesti zbog neizljeivog ludila koje je nastalo kod jednog branog lica za vrijeme
braka, ako to ludilo potpuno onemoguuje svaku tjelesnu i duhovnu vezu s poludjelom i dovodi u
ivotnu opasnost njegovog branog druga.

104
Razvod braka zbog tjelesne ili duevne bolesti moe se dopustiti samo na temelju umjetnog miljenja
pribavljenog u brakorazvodnoj parnici po propisu 148-156 Postupka za sudove u Srpskoj
pravoslavnoj crkvi.
Lica, proglaena za luda graanskim sudom, smatrat de se kao luda i pred Crkvenim sudom, dogod se
ne dokae protivno.


e) Moralna pokvarenost

105
Brak se moe razvesti zbog takve moralne pokvarenosti branog lica, koja potpuno onemoguduje
ivotnu zajednicu, dostojnu tajne braka.
Uzima se da takva moralna pokvarenost postoji, ako brano lice:
1) izvri protuprirodno spolno djelo;
2) ako stalno ne vri branu dunost iz potpune obijesti, a tjedna od najmanje jedne godine;
3) ako je osueno za zloinstvo ili prijestup izvren nakon sklapanja braka i skopan s trajnim
gubitkom asnih prava;
4) ako namjerno i stalno zlostavlja ili kinji svoga branog druga, ili u braku inae pokazuje takvo
stanje, koje, prema svim prilikama sluaja, ini ivotnu zajednicu potpuno neizdrljivom, i sve to
samo onda, ako se takvo vladanje produi za vrijeme od najmanje jedne godine (sbro. 39 / zap. 51
iz 1956.).
U sluajevima naznaenim u ovom paragrafu moe se presuda o razvodu braka donijeti samo
jednoglasnim zakljukom sudskog vijeda.

106
Razvod braka na temelju 105 st. 3. ne moe traiti brano lice, koje je svoga branog druga samo
navelo ili podstreknulo na kanjivo ili nemoralno djelo, ili ga u tome dijelu pomagalo ili na takvo djelo
pristalo.


) Otpadnitvo od pravoslavne vjere

107
Brak se razvodi krivnjom branog osobe koje otpadne od pravoslavne vjere, ili primi drugu vjeru ili
vjeroispovijest ili bude konano iskljueno iz crkvene zajednice.


3) Zastarijevanje brakorazvodne tube

108
Ne moe se pokrenuti spor o razvodu braka ako je, od asa kad je osoba koja pokrede spor saznalo za
brakorazvodni uzrok, proteklo vrijeme:
1) od est mjeseci: kod brakorazvodnih uzroka preljuba, raenje o glavi branom drugu i hotiminog
pobaaja;
2) od tri godine: kod tjelesne i duevne bolesti i moralne pokvarenosti.
Kod zlobnog naputanja branog druga, kod nestanka branog druga i kod otpadnitva od
pravoslavne vjere ne nastupa zastara. Fusnota 14: Propisi ovog nemaju vie praktine vrijednosti
(Sin. br. 1006 iz 1946. i Sin. br. 2098 / Zap. 298 iz 1946.).

109
Ako u povedenom sporu o razvodu braka doe do prekida ili mirovanja postupka ( 115 i 116
Postupka za sudove u Srpskoj pravoslavnoj crkvi), ne moe se spor o razvodu braka vie nastaviti, ako
je od asa kad je prestao razlog prekida ili od asa poetka mirovanja postupka proteklo vrijeme
due od jedne godine.


4) Posljedice razvoda braka

110
Razvodom brak prestaje: razvedeni brani drugovi mogu stupiti u novi brak, ukoliko tome ne stoje na
putu smetnje, zabrane ili kazne, izreene u presudi o razvodu braka.

111
Srodniki odnosi iz braka prestaju razvodom samo meu branim drugovima, ali ne prestaju izmeu
ostalih srodnika iz ovog braka ( 14-19).

112
Presuda o ravodu braka povlai sobom ove posljedice:
1) kod izvrene preljube, osuuje se preljubno lice redovito na crkvenu kaznu;
2) kod raenja o glavi branom drugu, osuuje se krivo lice redovito na crkvenu kaznu;
3) kod hotiminog pobaaja, osuuje se ena, zbog ijeg pobaaja je brak razveden, redovito na
crkvenu kaznu;
4) kod zlobnog naputanja branog druga, osuuje se lice, koje je branog druga zlobno napustilo,
redovito na crkvenu kaznu;
5) kod nestanka branog druga, brano lice koje je, znajudi za boravite svoga druga, ovo zatajilo i
obmanulo Crkveni sud traedi razvod braka zbog nestanka, kaznit de se za crkvenu krivnju, ako nakon
razvoda braka na temelju nestanka branog druga stupi u novi brak s tredim licem ( 100).
6) broj razvoda braka zbog tjelesne ili duevne bolesti, ne moe bolesno lice stupiti u novi brak bez
dobivenog razrjeenja nadlenog eparhiskog Arhijereja, izdanog na temelju lijenikog uvjerenja da
je takvo lice ozdravilo;
7) broj razvoda braka zbog moralne pokvarenosti, kaznit de se krivac i za crkvenu krivicu.

113
Lice, iji je brak razveden iz razloga koji povodi za sobom privremeno iskljuenje iz crkvene zajednice,
ne moe stupiti u novi brak dok ta kazna traje.
Lice ija su dva braka bila razvedena zbog njegove krivnje, moe stupiti u novi brak s dozvolom
nadlenog eparhijskog Arhijereja uz uvjet da izdri epitimiju, koju de mu isti odrediti (sbro. 4 / Zap.
18 iz 1951.).

114
Razvedeni brani drugovi mogu ponovo stupiti jedan s drugim u brak samo po opdim propisima za
sklapanje braka.


V MEOVITI BRAK

115
Brak izmeu pravoslavnog osobe i osobe druge vjeroispovijesti moe se sklopiti samo pod ovim
uvjetima:
1) lice druge veroispovesti mora prije stupanja u brak potpisati pismenu izjavu pred nadlenim
parohom pravoslavnog lica, u prisutnosti dva svjedoka, da nede svoga bududeg branog druga
pravoslavne vere odvradati od pravoslavnog ispovijedanja vjere, ni pokuavati ga ma kojim nainom
navede da prijee u drugu vjeru; da nede smetati pravoslavnom licu u vrenju njegovih vjerskih
dunosti i uvanju pravoslavnih crkvenih obreda i obiaja;
2) lice druge veroispovesti mora se pred nadlenim parohom i dva svjedoka, pismenom izjavom,
naroito obvezati da de svoju djecu iz toga braka krtavati i vaspitavati u pravoslavnoj vjeri;
3) pravoslavno lice, koje eli stupiti u brak s osobom druge vjeroispovijesti, ima pred nadlenim
parohom sveano obedati da de stalno, lijepim nainom, nastojati da svoga bududeg druga privoli
pravoslavnoj vjeri;
4) brak pravoslavnog lica sa licem druge veroispovesti mora se sklopiti u pravoslavnom hramu, od
pravoslavnog svedenika i po pravoslavnom obredu.
Izjavu nepravoslavnog lica, oznaenu u takama prvoj i drugoj ovoga paragrafa, potpisuju i prisutni
svjedoci pred nadlenim parohom.

116
Pravoslavno lice ne moe sklopiti brak s onim licem iji je brak bio razveden zbog njegova
otpadnitva od pravoslavne vjere ( 107).

117
Nadleni paroh nede izvriti sklapanje mjeovitog braka prije nego to se savjesno ne uvjeri da osoba
druge vjeroispovijesti prua dovoljno jamstva da de sve obveze iz 115 tono ispunjavati.
Na temelju izvjeda nadlenog paroha da ovako jemstvo za sklapanje meovitog braka postoji, brak
se moe sklopiti samo ako nadleni Arhijerej za to da razrjeenje i blagoslov.

118
Po izvrenom sklapanju braka ima nadleni paroh stalno voditi naroitu brigu o vjerskom i moralnom
vladanju branih drugova iz mjeovitog braka, starati se da se sve obveze iz 115 tono ispunjavaju i,
im primijeti ma kakvo prenebregavanje ovih obveza, poduzeti mjere da se sprijei njihovo
izigravanje , a, po potrebi, pokrenuti protiv krivog osobe i postupak za crkvenu krivicu.

119
Za mjeoviti brak, sklopljen u pravoslavnoj Crkvi na podruju Srpske pravoslavne Patrijarije, ili meu
dravljanima Jugoslavije, mjerodavni su iskljuivo propisi ovih Pravila.

120
Djeca iz mjeovitog braka, sklopljenog u pravoslavnoj Crkvi ( 115 t. 2), mogu se krstiti samo u
pravoslavnoj vjeri.

121
Djeca iz mjeovitog braka, ma brak bio sklopljen i od verskih pretstavnika druge veroispovesti,
moraju se krstiti u pravoslavnoj veri, ako je jedan od roditelja pravoslavne vere.
Protivan ugovor roditelja o krtenju djece nema nikakve vanosti za pravoslavnu Crkvu.

122
Ako jedno brano lice iz mjeovitog braka pripada pravoslavnoj vjeri, nadleni su za rjeavanje
pitanja o valjanosti, ponitenju ili razvodu toga braka iskljuivo pavoslavni Crkveni sudovi, po svojim
propisima.
Odluke pravoslavne Crkvene vlasti mjerodavne su za oba brana osobe iz mjeovitog braka.

123
Ako je mjeoviti brak, u kojem je jedno lice pravoslavno, bio sklopljen od pretstavnika druge
veroispovesti, a drugo lice nede da pree u pravoslavnu vjeru, ima se takav mjeoviti brak, po
traenju pravoslavnog branog lica, njegova zastupnika po zakonu ili po slubenoj dunosti, ponititi
zbog brane smetnje iz 13 t. 8.
Ako osoba druge vjeroispovijesti, iji brak je po stavu prvom ovoga paragrafa bio poniten, kasnije
pree u pravoslavnu vjeru i sporazumno sa svojim branim drugom odlui uspostaviti branu vezu,
izvrit de se meu ovim osobama novo sklapanje braka po opdim propisima za sklapanje braka u
pravoslavnoj Crkvi .


VI RJEAVANJE BRAKA sklopljenog VAN PRAVOSLAVNE CRKVE


A) Brak krdana druge vjeroispovijesti

124
Ako je vjerski obred sklopljen pred organima koje druge krdanske vjeroispovijesti, dakle izvan
pravoslavne Crkve, razveden presudom graanskog suda, modi de bracnici, iako su u meuvremenu
primili Sv. pravoslavlje, stupiti u drugi - pravoslavni brak na temelju same presude graanskog suda o
razvodu njihovog ranijeg vjerskog obreda, bez voenja spora o razvodu braka pred crkvenim sudom
pravoslavne Crkve (Sin. br. 1006 iz 1946., Glasnik, slubeni list SPC. XXVII ( 1946.), br. 5. str. 74).
Ova odluka Eparhijskog crkvenog suda vrijedi samo za pravoslavno lice.


B) nekrdanske brak

125
Ako jedno lice koje se nalazi u nekrdanskom braku pree u pravoslavnu vjeru, brak se odrava.
Pokrteno osoba moe u braku zadrati samo jednu enu a ostale mora otpustiti ako je prije svoga
krtenja imalo vie ena.
No ako nekrdanske lice iz takvog braka nede ivjeti i dalje u zajednici s pokrtenim drugom ili
pravoslavnom licu smeta u obavljanju njegovih krdanskih vjerskih dunosti, kao i iz drugih
brakorazvodnih uzroka, moe, po traenju pokrtenog lica, nadleni Eparhiski crkveni sud ovaj brak
raskinuti i pokrteni licu dozvoliti stupanje u novi brak.
Ova odluka vrijedi samo za pokrteno pravoslavno lice. Fusnota 15: Stavak 2 i 3 ovoga ne
primjenjuje se (Sin. br. 1006 iz 1946.).


VII vanbrano ODNOS (konkubinata)

126
Izvanbrani odnos je zajedniki ivot i trajna spolna zajednica dva lica raznoga pola koja nisu vezana
tajnom crkvenog braka.
Crkvena vlast duna je starati se da se pravoslavna lica, koja ive izvanbrano, vjenaju, i ako ne
mogu sklopiti valjan brak, da se odvoje.
Lica pravoslavne vjere, koja ive u izvanbranom odnosu, kaznit de se za crkvenu krivicu a djeca iz
toga odnosa smatraju se za nezakonitu, ukoliko ne bi bila pozakonjena po dravnim zakonima.

127
Nadleni paroh starade se da se dijete iz vanbranih odnosa pravoslavnih roditelja odnosno
pravoslavne matere krsti i odgaja u pravoslavnoj vjeri.

VIII PRELAZNA NAREENJA

128
Sa stupanjem na snagu ovih Pravila, prestaju vaiti svi propisi koji su do toga asa vaili za brak
pravoslavnih osobe na podruju Srpske pravoslavne crkve.

129
Brakovi, sklopljeni prije stupanja na snagu ovih Pravila, cijenit de se u pogledu branih uvjeta, smetnji
i zabrana po propisima koji su vaili u asu sklapanja tih brakova, osim ako ranije sklopljeni brak ne bi
bio valjan po propisima koji su vaili prije ovih Pravila, a po ovim Pravilima je valjan.

130
U sporovima o razvodu braka koji su pokrenuti pred Crkvenim sudom do stupanja na snagu ovih
Pravila, cijenit de se spor po propisima o brakorazvodnim uzrocima koji su vaili u asu pokretanja
spora, osim ako bi se brak po ranijim propisima o brakorazvodnim uzrocima mogao razvesti, a po
ovim Pravilima ti brakorazvodni uzroci ne postoje.

131
Ako je u sporu o razvodu braka bila ved izreena presuda Eparhijskog crkvenog suda u asu stupanja
na snagu ovih Pravila, imaju se brakorazvodni uzroci cijeniti po propisima koji su vaili u asu
pokretanja spora pred eparhijski crkvenim sudom.

No ako doe do ponavljanja postupka u takvom sporu, primjenjuje se pri ocjeni brakorazvodnih
uzroka propis 130.

132
Propisi ovih Pravila o mjeovitom braku (glava V ), kao i propisi 75-78, mogu se primijeniti samo
na one mjeovite brakove, usvojenja, tutorstva i starateljstva koja nastanu nakon stupanja na snagu
ovih Pravila.

133
Inostranac pravoslavne vjere, koji eli stupiti u brak na podruju Srpske pravoslavne crkve, duan je
prethodno dokazati da je, po dravnim zakonima zemlje kojoj pripada kao dravljanin, pravno i
poslvno sposoban za sklapanje braka.

134
Ako se brani sluaj ne moe rijeiti po propisima ovih Pravila ni po jasnomu smislu i duhu tih
propisa, drade se Crkvena vlast opdih crkvenih propisa, naznaenih u lanku 7. Ustava Srpske
pravoslavne crkve. Fusnota 16: 129-134 ne primjenjuju se ( Sin. br. 1006 iz 1946. god.).

135
Ova Pravila donio je, na temelju lanka 1 Zakona o Srpskoj pravoslavnoj crkvi i lanka 69 t. 13 Ustava
Srpske pravoslavne crkve, Sveti arhijerejski sabor Srpske pravoslavne crkve.
Pravila stupaju u ivot kad se objave u slubenom listu Srpske pravoslavne crkve, a obveznu snagu
dobivaju dana 1. rujna 1934. (sbro. 126 / Zap. 191 iz 1934.)

Usvojeno na XXIII redovitoj sjednici Svetog arhijerejskog sabora Srpske pravoslavne crkve, dana 27.
svibnja (9. lipnja) 1933. godine pod Zap. br. 161 u Sremskim Karlovcima.


A.E. PATRIJARH,
Barnaba sr