FILOZOFSKI FAKULTET U NIKIU

Magistarske studije Odsjeka za srpski jezik i knjievnost

Seminarski rad iz Naratologije

Naratoloka analiza romana

Trifkovi

ivotopis Malvine

Student: Branko Krivokapi

Naratoloka analiza romana ivotopis Malvine Trifkovi

Mene je moderni roman fascinirao, u prvom redu

kao drskost. Pojavio se kao neka estoka psovka i
odmah doao u sukob s duhovnom policijom,
uzdrmao vladajue samoljublje, stupio u raspravu s
itaocem, sa istorijom, sa politikim svetonazorima,
izokrenuo

mnoge

mitove

na

neki

nain

inaugurisao 'zabranjenu stvarnost'.1

Mirko Kova

Nomem est omen. U pogrenom smjeru? Ve samim nazivom kratkog romana, romana
rijeke kako ga u jednom pismu Borislavu Pekiu naziva, ivotopis Malvine Trifkovi (prvi put
objavljenog 1971. godine u zbirci pripovjedaka Rane Luke Metrevia2), Mirko Kova
anrovskom markacijom uvodi itaoca u tananu postomodernistiku klopku. Korak u stranu ka
knjievnoj teoriji: ivotopis ili itije je srednjevjekovna knjievna vrsta, nastala na tradiciji
antike i helenistike biografije, ali se za razliku od nje bazira na drukijim ideolokim
osnovama, te se bitno razlikuje i od svojih klasinih uzora, kao i od biografija u novijoj
knjievnosti. Srednjevjekovno itije, prije svega, kae knjika definicija bazirana na obilju
praktinih dokaza, opisuje i slavi udesa svetaca, dramatian preobraaj grenika, dok su stvarne
okolnosti i pojedinosti ivota junaka u pozadini pripovjedanja.3 Upravo je itije medij preko

1
2

Mirko Kova Evropska trule, Beograd : Prosveta, 1986, str. 42-43.

Iste godine roman se pojavljuje i kao zasebno izdanje. Izdanja tokom prethodne decenije (srpsko, hrvatsko,

slovako) objavljena su pod skraenim naslovom Malvina.

3

Renik knjievnih termina Beograd : Nolit, 1992.

koga Kova uspostavlja dijalog sa srednjim vijekom i dalje sa Biblijom, da bi, u svom
pripovjedakom maniru, koji odgovara postmodernistikoj poetici, polemisao sa njima. On
dekonstruie anr ivotopisa u dva pravca, formalnom i ideolokom ivotopis Malvine
Trifkovi niti je klasini biografski tekst, niti prati ivotni put svetice. Pri tom i prije svega,
hrianski model svijeta i miljenja podvrgava se dekanonizaciji, a tradicionalni vrijednosni
sistem sumnji.
U uticajnoj raspravi Struktura umjetnikog teksta Jurij Mihajlovi Lotman tvrdi da odnos
izmeu stvarne strukture (ili stvarnog koda) djela i strukture koju italac oekuje moe biti
dvojak, i u skladu sa tim knjievne tekstove dijeli na dvije vrste one iji sklop opravdava
oekivanje recepijenta i sisteme ija kodna priroda publici nije poznata prije poetka
umjetnikog percipiranja4. Kova pripada sorti pisaca koji itaocima nikako ne dozvoljavaju
inertnost, uaurenost, duhovnu lijenost. Naprotiv. Jo od prvog romana Gubilite on se
neprestano poigrava(o) sa njihovim oekivanjima. Radio sam protiv onoga to je blisko itaocu,
to mu je poznato; protiv onoga to je namjeteno da ga privue za italaku klupu. Pisac bi
morao da svog itaoca odvikne od nekih starih navika. Jer pisac stvara ono to je nepoznato
pokuao je jednom da pojasni svoja stvaralaka stremljenja.5 Odvikivanje od starih italakih
navika je proces koji poinje ve od uvodnih strana ivotopisa Malvine Trifkovi. Oekivanja da
je pred nama uobiajeni biografski tekst sa religijskom potkom brzo bivaju iznevjerena. U
vremenu u kome ivimo svi literarni oblici ve su se istroili, pa je knjievnost jedino jo
imitatorska igra sa tradicionalnim oblicima. Ni romani koje sam ja napisao nisu nita drugo do
pokuaji koji imitiraju oblik romana, od autora koji imitira ulogu autora. Kao da je Kova itao
esej Dona Barta Literature of Exhaustion6, nastao dvije godine prije Malvine, s tim da, u odnosu
na amerikog postmodernistikog pisca i teoretiara, pravi korak dalje ne imitira
tradicionalne anrovske oblike, ve ih razara.
Dokumenta predstavljaju osnovu biografske grae za rekonstrukciju ivota, ali u
biografiji kao knjievnom anru ostaju prikrivena, to jest ne daju se u svom integralnom obliku.
Kova izmjenjuje postupak: cjelokupna pria o ivotu glavnog lika Malvine Trifkovi

Jurij Mihajlovi Lotman Struktura umetnikog teksta, Beograd : Nolit, 1976, str. 369-374.

Mirko Kova Evropska trule, Beograd : Prosveta, 1986, str. 46-47.

Esej je preveden na srpski jezik i pod naslovom Literatura iscrpljenosti objavljen u asopisu Knjievna kritika

(Beograd), god. 27, ljeto/jesen (1996), str.34-44.

predstavljena je iskljuivo kroz dokumenta, i to razliitog tipa. Roman je sastavljen od niza

rukopisa, njih esnaest ukupno, kojima je pridodat zavrni fragment, jedini koji nije imenovan
kao prethodni - Konani pogled na sveanj od 16 prispjelih rukopisa. Sedam od sedamnaest
dokumenata su pisma, to privatne, to slubene prirode, a pisali su ih Petronela Barota,
voditeljica Doma Svete Majke Angeline, Malvinin ever Ivan Pavi, te otac Justinijan. Tri
rukopisa imaju zvanian karakter (testament i dva izvjetaja, patoloko i kriminalistiko), dok su
etiri rukopisa dnevniki zapisi Malvine Trifkovi, a preostala dva pripadaju Ivanu Paviu. U
Povijesnoj poetici romana Viktor mega, osvrui se na savremene tendencije u razvoju ovog
anra, konstatuje da iluzija pripovijedanja posve nestaje iz romana, a na njeno mjesto dolazi
iluzija da romaneskni likovi sa svojom svijeu tvore instancu koja se jezino artikulira bez
posrednika, bez narativnog medija.7 Tvrdnja je to koja bi se, da nije jednog izuzetka, mogla
primjeniti i na Kovaev roman. Rukopis N nosi podnaslov Kratka brana srea i po prirodi je
drukiji od ostalih, jer nije ni pismo, dnevniki zapis, izvjetaj, testament, zapisnik ili struni
nalaz. Pripovjeda ovog fragmenta pripovjeda u treem licu. U Konanom pogledu na sveanj od
16 prispjelih rukopisa, pismu s potpisom Va otac Justinijan, Sv. Petka, na Trojiin dne,
potpisnik svjedoi da je dobio zadatak da se osvrne na rukopis ivotopis Malvine Trifkovi. Ne
umijem vam tano odrediti da li je slika ivota Malvine Trifkovi sroena sama od sebe, sa
bunjita, iz kupusara i zaostavtine ili ste, svim tim premetanjem po krabijama, pribavili sebi
sliku oajanja kako ste je sami eljeli. U Konanom pogledu dat je osvrt na rukopis N, za koji
otac Justinijan kae da se dade pripisati iskljuivo vama, da je to samo spona koja spaava
pripovjest. Uvoenje ekstradijegetikog pripovjedaa postupak je iju nunost implicitni
autor ironino pravda: ini mi se da vi sada pomiljate o odricanju vlastitog udjela u
sainjavanju ove povijesti, a meni pridajete preveliko znaenje, na emu sam vam blagodaran, no
injenica da ste vi upueni u svaku sudbinu ponaosob i da ste sami pribavili rukopise, izuzev
rukopisa D, F, I i L (vidim da ste rukopis M pripisali Malvini), obavezuje vas da
ostanete do svretka, pa ak i to sam vam pomenute rukopise ustupio, dokaz je samo vaih
vrijednosti, te otuda i moje sklonosti k vama. Uvodei unutar montanog postupka

Viktor mega - Povijesna poetika romana, Zagreb : Grafiki zavod Hrvatske, 1991.

autoreferencijalnog pripovjedaa, smatra Nedad Ibrahimovi, Kova eli ostvariti visoko

koncentrisanu fikcionalnost.8 eli i uspjeva u tome.
Ako je dekonstruisao anr ivotopisa, Kova je naelno ouvao hronoloki raspored
dogaaja, koji se mogu pratiti u svom linearnom toku, u smislu da je prvi objavljeni dokument
najstariji, dok je zavrni potonji i nastao. Meutim, raspored informacija bitnih za konanu
rekonstrukciju zapleta, onako kako ih italac saznaje, ne prati nuno hronoloku nit. U jednom se
pismu saoptava neto to je u samom trenutku pripovjedanja nejasno, da bi se razjanjenje
dobilo u sljedeem dokumentu, obino od druge osobe. Linearna kauzalnost naruena je i
fragmentiranou ponuenog materijala. Dokumenta, meutim, ni izbliza ne rasvjetljavaju itavu
priu, ve obuhvataju samo dio zbivanja, svjesno izostavljajui odreene, manje ili vie, bitne
detalje. Time implicitni autor gradi nedovrenu priu, vodei itaoca prema kraju romana
zanimljivom fabulom, da bi se zavrnim komentarom vratio na sami poetak, i naveo na
ponovno iitavanje, novo tumaenje i osmiljavanje. To je postupak koji Davor Beganovi
naziva otpor svretku.9 Taj otpor svretku...zasnovan je na na naelu suprotnom od linearnog
naime na ciklinom. Otuda se Kovaeva proza moe promatrati kao kreativan povratak
mitskom miljenju... Mitoloko je vrijeme zasnovano na regularnoj smjeni prirodnih ciklusa, na
povratku poetcima, na ponavljanju istoga i iz njega se ne razvija umijee pripovjedanja, bar ne
linearnog. Njegov kronos posjeduje logiku, no ona je zasnovana upravo na ciklinosti, na
nepostojanju zavretka... Kovau uspijeva od eminentnog literarnog anra biografije sainiti
mitoloko tivo.
Kovau su bili dobro poznati stavovi ruskih formalista o korienju faktografskog
materijala, debate koje su se ticale dokumenta i koje su se nalazile u sreditu takozvane
literature fakta, odnosno antiknjievne knjievnosti injenica. Meutim, za razliku od
klovskog, koga esto pominje u autopoetikim esejima, a koji je upotrebu dokumenata
proglasio svojim sredinjim kreativnim naelom, Kova jedva da vjeruje u njihovu faktografsku
snagu. Za njega je bilo kakav oblik nedodirljivosti dokumenta u potpunosti iskljuen. im
kae: cvetaju lipe, usprotivi se u isti as,/ iznai prkos tom redu i zakonitosti/ cvetanja/ donesi

Nedad Ibrahimovi Klepanje, kaljenje i oslukivanje cvranja. Pripovjedaki postupak u romanima Mirka

Kovaa, Novi izraz (Sarajevo), br.5, 1999.

9

Davor Beganovi Ruganje s dokumentom. Moja sestra Elida i ivotopis Malvine Trifkovi Mirka Kovaa,

Knjievna republika (Zagreb), br.7-9 (2009), 30-41.

barem u fusnoti: 'Lipe (Tiliaceae)/ zeljaste biljke,/ cvetovi su im polisimetrini, dvopolni',/ to je

dovoljno da se pokae da ti ne/ pristaje/ na ono to ti je odmah ponueno.10 ta vie, njegov
odnos prema dokumentima je ironian, u stilu autopoetike poruke: Ti si podrugljivac i
skrnavitelj mnogih mitologema.11 Teko se moe nai ilustrativniji primjer od fotografije koja
je pridodata testamentu ora Trifkovia, na kojoj je ovaj ovjekovjeen u trenutku kada sa
vojnim drugovima obavlja fizioloku potrebu, da bi se razumjelo zbog ega je Davor Beganovi
Kovaev odnos nazvao ruganje s dokumentom.12
Specifinim kompozicionim postupkom primjenjenim u ivotopisu Malvine Trifkovi,
nizanjem dokumenata razliitih tipova, forme i namjene, Kova tei dinaminoj izmjeni take
gledita i objektivizaciji prikazanog svijeta. Ostvareni organizacioni principi su izrazito
antimimetiki. Fragmentiranost i heteroglosija vode ka razbijenoj slici stvarnosti, u kojoj su
ukinuti stabilan sistem vrijednosti i apsolutna istina. Vrijednosni sistem na kome se bazira svijet
Kovaevog romana zasnovan je na hrianskom kulturnom kodu. Njegovi likovi su boji
slubenici, crkveni dobrotvori, religiozni ljudi. Kroz dokumenta, Kova im nudi mogunost da
progovore. Upoznaete istinu i istina e vas osloboditi moralna je vertikala na kojoj je
sagraeno Jevanelje po Jovanu. Junaci ivotopisa Malvine Trifkovi su, meutim, zarobljenici
vlastitih istina.

Ironija, sa njom i razotkrivanje njihove licemjernosti, postie se

razmimoilaenjem take gledita likova i take gledita itaoca. Izjavljujui iskreno sauee
oru Trifkoviu za izgubljenom enom, voditeljica Doma Petronela Barota ga obavjetava o
tekom prestupu njegove erke Malvine, a zatim mu, uz duboko razumjevanje njegovih jada,
bezobzirno dostavlja raun za kolovanje, saosjeajno umanjen sa 900 na 850 kruna?! Uzorni
graanin i vjernik ore Trifkovi, filantrop i pomaga crkve, koji odbacuje svoju ki zbog toga
to se udala za ovjeka druge vjere, ogoljen je do parodinih tonova svojim testamentom kojim
se predstavlja kao bludnik, pijanac, rasipnik, neumjeren u razvratu. Veliki molarizator Vladislav
Pavi u hrvatskom Saboru se zalae za propis kojim e psovke biti najstroije zabranjene, a na
drugoj strani, iako oenjen Srpkinjom, priprema predlog zakona po kome nee biti dozvoljeno da
se pravoslavci sahranjuju na katolikim grobljima. Njegov sin Ivan Pavi, ide i korak dalje
10

Mirko Kova Evropska trule, Beograd: Prosveta, 1986, str. 119-120.

11

ibid, str. 119.

12

Davor Beganovi Ruganje s dokumentom. Moja sestra Elida i ivotopis Malvine Trifkovi Mirka Kovaa,

Knjievna republika (Zagreb), 7-9 (2009).

poto je presudno uticao na razvod braka svog brata Tomislava i Malvine, istiui da je to uradio
zbog ljubavi i brige, spreman je da plati kako bi uklonio drugog brata, mentalno oboljelog Draga,
a sestru Katarinu nagovara da se uda za doktora, kako bi se materijalno obezbjedila. Njegovo
licemjerstvo ide toliko daleko da se pri imovinskom sporu sa Tomislavom o vlasnitvu nad
klavirom, poziva na Katarinin papiri, koji je, kao osmogodinjakinja napisala Poklanjam
glasovir svom milom bratu Ivanu. Boja sluba ne ometa don Petera Blaea da spava sa
Malvinom. Mirko Kova nema milosti prema svojim literarnim junacima.
I druga iz reda velikih biblijskih i hrianskih po(r)uka ljubi blinjeg svog u svijetu
Kovaevog romana biva izvrgnuta ruglu, a namjesto nje, kao vrhovni princip, proklamovana je
mrnja: Svijetom, gospodo, moe jedino ovladati ideologija neodoljive mrnje i odvratnosti
kazuje Ivan Pavi, apolgeta mrnje. ivotopis Malvine Trifkovi kao da je nastao na tragu
Lotmanovih teorijskih radova o kompoziciji umjetnikog djela, siejnim i nesiejnim tekstovima,
semantikom polju i dejstvovaocu. ore Trifkovi, Pavii, Petronela Barota, dr Batuta, don
Peter Blae -

svi oni grade semantiko polje, sistem vrijednosti izgraen na licemjerju,

dvolinosti, lai. Dejstvovalac je Malvina, koja, lotmanovskim terminima reeno, prelazi granicu
i stupa u semantiko antipolje.
Malvina je prekriteljka ustaljenih normi: ona je pravoslavna Srpkinja koja se udaje za
Hrvata, katolika; ena nesputane seksualnosti koja se zaljubljuje u enu, prkosno se
suprotstavljajui (malo)graanskom moralu. Njen ivotni put je put od uzorne djevojke (Budite
sretni, g. Trifkoviu, i ponosni na svoju ker Malvinu), preko grenice, otpadnice, pa do, udni
su putevi Gospodnji, - kaluerice. Ona je dvostruko zgrijeila: najprije prema mjerilima svoje
sredine, jer se ogluila o drutvene norme, a zatim pred Bogom i samom sobom, jer zbog
ljubomore nanosi zla Katarini i njenoj erki. Ipak, i pored toga, postupak kojim Kova izgrauje
njen lik, osvjetljuje je kao jedinog pozitivnog junaka romana. Dok se ostali oglaavaju
posredstvom pisama, Malvina kroz dnevnike zapise, kroz specifian oblik samokomunikacije, u
saglasju pripovjedakog i doivljajnog Ja otkriva svoju istinu, istananim lirskim tonom.
Paradoksalno, dok se svi ostali predstavljaju kao dobroeljatelji i dobroinitelji, a raskorak
izmeu rijei i djela otkriva njihovu pravu prirodu, grenica Malvina je iskrena i prema sebi i
prema drugima. Njene magistralne opozicije u odnosu na svijet koji je okruuje su dinaminost
nasuprot statinosti, istina naspram lai, tenja za slobodom kontra slijepog pokoravanja
regulama. Malvina moda nije prijateljica pravde, kao to njeno ime, prevedeno sa
7

staronjemakog sugerie, ali jeste prijateljica istine. Zato i, u tom svijetu smrti, bolesti, ludila,
krvi, na kraju jedina nalazi smiraj, nimalo sluajno srena sa kaluericom Gliherijom.
Dominanta prostorna struktura u kojoj obitavaju likovi Kovaevog romana je zatvoreni,
uokvireni, ogranieni prostor, bilo da je shvaen u uim i konkretnijim kategorijama poput
zidova porodine kue, manastira, vjerske kole, ili, ire, teritorijalnih granica, odnosno u daljem
semantikom razvijanju, prostora vjere i nacije. On oznaava simbol reda, posloenog sistema
zasnovanog na konzervativnim normama: pred lanove postavlja ogranienja, da bi zauzvrat
ponudio sigurnost, zatitu i potvrdu o identitetu i pripadnosti. Sa druge strane njegovih vrstih
granica, na otvorenom prostoru vrebaju opasnosti oliene u Drugom. Izvan Pravoslavne
prosvjetne zadruge srpske djevojke moe ekati samo propast: Ko je, pak, voljan da i ensko
svoje dete dade da vidi sveta, da se poui i na tuim izvorima nauke, taj roditelj onda obino ini
onaj najzlosretniji korak... pie Petronela Barota oru Trifkoviu. Due umrlih Hrvata ne
mogu da nau spokoj ukoliko su na grobljima uz njih pokopani i pravoslavci: Nikako ne bi bilo
u redu da se dotini pokojnik inovjerac ukopa meu one ije je groblje, a to znai meu katolike
koji to svoje groblje, taj sveti kutak kranskih dua, danomice ureuju i zasauju cvijee u male
lijehe, a kudikad su to golemi izdatci, pa ne bi dobra donijelo ako se uuljaju i mrtvi inovjernici,
jer e i njih neko aliti, pa e dolaziti i sjediti pokraj groba, a to znai ometati nae ucviljene
drugim obiajima i navadama obrazlae predlog zakona u hrvatskom Saboru Juraj Pavi.
Lako je sve to povezati sa opaskom engleskog teoretiara Vilijama Ralfa Ingea da je nacija
drutvo ujedinjeno kroz zablude o svojoj prolosti i zajedniku mrnju prema susjedima.
Balkanski sociokulturni kod u velikoj mjeri je determinisan zatvorenou, podozrivou prema
drugom, ksenofobijom. Razgraujui nacionalnu mitologiju, Kova pokazuje svu njenu
zabludnost: Petronela Barota piui Malvininom ocu zbog ega mlade Srpkinje treba obrazovati
u nacionalnim vjerskim kolama, a ne u katolikim, kakvih ima u Zagrebu, kao glavni razlog
navodi: ...meni (se) svije oko srca teka tuga kada pomislim na taj fakat: da ta srpska deca,
nizom od dugih devet meseci, ba navalice ne uju mili maternji jezik svoj, niti im u svakoj
prilici pravoslavan svetenik predaje uenje one svete crkve kojoj ona pripada po sv. krtenju i
sv. miropomazanju i koja je svima nama svetinja nebesna i veliajna. Bog kojim se mole,
uprkos meusobnim trvenjima, nepovjerenju i mrnji je jedan i isti, ba kao i jezik kojim govore,
bez obzira na to kako ga imenovali. Otuda pribjegavanje vjetom stilizovanju teksta Kovaa, koji

upotrebljava i kombinuje ekavsku i ijekavsku verziju jezika koji je nekada nosio zajedniki
naziv.
Ksenofobija i strah od Drugog ogledaju se kako na makro planu, tako i na nivou
mikrostrukture. Zatvoreni u svoja etiri zida Pavii, prije nego to e Malvina banuti u njihove
ivote, odravaju kakav-takav porodini mir. U toplini kue u Trebinju Malvina i Katarina su u
svom svijetu, zatiene od zlobe sredine i uivaju u ljubavi kao u tajnom bojem daru.
Ulaskom drugih u zabran, probijanjem granica, upadanjem uljeza dolazi do raspada zajednice.
Bjekstvom Malvine uruava se Srpska prosvjetna zadruga; njen dolazak u dom Pavia pokree
niz dogaaja koji e dovesti do rasula porodice; izvan svoje trebinjske kue Katarina e
zatrudnjeti i oznaiti kraj ljubavne veze sa Malvinom. Najdrastiniji primjer opasnosti koja
dolazi spolja je ubistvo suprunika Malvine Pavi i Kirila Deretia.
Linda Haion opisuje intelektualni cilj postmodernizma kao brisanje naih pretpostavki
putem ispitivanja istih, denaturalizovanje nekih od dominatnih karakteristika naeg naina
ivota; isticanje da su oni entiteti koje bez razmiljanja doivljavamo kao prirodne (a meu
njima mogu biti kapitalizam, patrijarhat, liberalni humanizam) zapravo kulturni. Oni nam nisu
dati, ve smo ih mi stvorili, tako da postmodernizam podstie preispitivanje toga kako mi
stvaramo smisao i znaenje u kulturi.13 U tom pravcu, Kovaev tekst inspirativno djeluje i
podstie itaoca na propitivanje vlastitih stavova i ogranienja. Knjievnost ne moe promijeniti
tok istorije, ali moe promiljanjem prolosti anticipirati budunost. Dvije decenija nakon
objavljivanja prvog izdanje ivotopisa Malvine Trifkovi mrnja se istrgla iz okvira knjige i
okupirala junoslovenske prostore. Ali, to je ve d(r)uga pria.
Vjera, ufanje i ljubav, ovo troje, ali najvea je meu njima ljubav14 citirajui Bibliju
pie Katarina Pavi svom bratu Tomislavu, pokuavajui da ga nagovori da se vrati Malvini i
branom ivotu. ta ostaje u svijetu u kome je vjera, i to shvaena u svom najvulgarnijem obliku
kao linija razdvajanja, a ne povezivanja, najvea? Malo prostora za ljubav. A mjesta za nadu
onda tu nema...
Dostojevski je govorio da e ovjeanstvo, kada doe vrijeme Stranog suda, pred Boga
staviti Servantesovu knjigu Don Kihot i rei da je to ovjek, dobar, ist, ali koji ne moe nita da

13

Linda Haion Poetika postmodernizma, Novi Sad : Svetovi, 1996.

14

Oznaeno kurzivom u samoj knjizi.

uini. Nego, ta e biti ako Gospod kao kontrargument iznese Kovaev ivotopis Malvine
Trifkovi i ustvrdi da su ljudi takvi?

10

LITERATURA

1. Beganovi, Davor Ruganje s dokumentom. Moja sestra Elida i ivotopis Malvine Trifkovi
Mirka Kovaa, Knjievna republika (Zagreb), br.7-9 (2009), str. 30-41.
2. Beanovi, Tatjana Naratoloki i poetiki ogledi, Podgorica : CID, 2009.
3. Bogutovac, Dubravka Naslada i muenje. Mirko Kova: Malvina, Knjievna republika
(Zagreb), br.7-9 (2009), str. 72-77.
4. mega, Viktor - Povijesna poetika romana, Zagreb : Grafiki zavod Hrvatske, 1991.
5. Ibrahimovi, Nedad Klepanje, kaljenje i oslukivanje cvranja (Pripovjedaki postupak u
romanima Mirka Kovaa), Novi izraz (Sarajevo), br.5, 1999.
6. Kova, Mirko Evropska trule, Beograd : Prosveta, 1986.
7. Kova, Mirko Malvina: ivotopis Malvine Trifkovi, Beograd : Samizdat 92, 2009.
8. Lotman, Jurij Mihajlovi Struktura umetnikog teksta, Beograd : Nolit, 1976.
9. Mei, Perina ivjeti da bi se pripovjedalo, pripovjedati da bi se ivjelo. Romaneskni opus
Mirka Kovaa, Motrita (Mostar), br.53, 2010.
10. Renik knjievnih termina Beograd : Nolit, 1992.
11. Haion, Linda Poetika postmodernizma, Novi Sad : Svetovi, 1996.
12. Hutcheon, Linda Politics of postmodernism, London : Routledge, 1989.
13. klovski, Viktor Energija zablude, Beograd : Prosveta, 1985.

11