Professional Documents
Culture Documents
E.C.Tubb-Zvjezdani Sužanj PDF
E.C.Tubb-Zvjezdani Sužanj PDF
E.C.Tubb-Zvjezdani Sužanj PDF
Tubb
Zvjezdani
suanj
Starslave 2009
Prvo poglavlje
Lik u sjeni bijae visok, vitak, ureen ljokicama i obavijen mirisom skupocjenog
parfema. Kurva ili dama iz visokih krugova koja se dosauje pa je u potrazi za nonim
uivanjima - na Cerutiju tijekom karnevala oboje je bilo uobiajeno. Progovorila je
promuklim altom. "Vari? Kapetan Kurt Vari?"
Zaustavio se, stisnuvi oi, no ne uspijevajui vidjeti nita vie nego prije. Stojei
ispred obojenog svjetla kompliciranog uzorka nije bilo nita vie do siluete; obris u zagrljaju
udubljenja zakrivljenog zida koji je skrivao svjetlosni zaslon. Tada se negdje visoko na nebu
rasprsnula kemijska vatra obasipajui no blistavom kiom, otjeravi sjene. Pod svjetlom je
ugledao izvezeni ogrta i kapu ureenu metaliziranim perima koja je uokvirivala ovalno lice.
Lice koje je na sebi imalo prorez za usne bogato namazane crvenom bojom i ukraeno
srebrnim oima.
"Molim vas, jeste li vi kapetan Vari?"
"Pa to i da jesam?"
"Tada ste pravi sretnik. Doite!" Jedna se ruka podigla u kraljevskoj gesti. Druga se,
skrivena ispod ogrtaa, neznatno pomakla kao da mijenja poloaj stiska na tkaninu. "Priite
blie, Kurte. Okusite slatki uitak karnevala. Danas e biti no koju nikada neete zaboraviti."
Uobiajeno obeanje iako je u njezinom glasu bilo vie od ritualnog poziva. Vari je
oklijevao, osvrui se sad na ovu sad na onu stranu, promatrajui sluajne prolaznike i
lebdjelicu koja je zastala nekoliko koraka dalje.
"Ne vjerujete mi?" Iskoraila je iz udubine i stala ispred njega. Njezin mu je parfem
drakao nosnice i mogao je promatrati vlastiti odraz u srebrnim oima samo nekoliko
centimetara ispod njegovih. Smijeei se rekla je: "Bi li se osjeali ugodnije kad bih vam rekla
cijenu?"
"Za to?"
"Trebam li objanjavati?" Njezin je smijeh odgovarao boji njezina glasa. "Za hranu,
vino i zabavno drutvo. Za iznenaenje i uzbuenje - i moda za neto vie od toga. Zar sam
toliko runa da se morate okrenuti na drugu stranu?"
Zakoraila je jo blie, toliko da je mogao uti kako joj ogrta miluje tijelo. Tada je,
brzo, prije nego je uspio odgovoriti ili reagirati, odala: "Potrebna mi je pratnja. Netko tko e
me otpratiti na zabavu. Kako bi me zatitio ako to bude potrebno."
"Od nasilja?"
"Od dosade. Doite." Rukuje spustila na njegov mii. "Molim vas, kapetane, budite
velikoduni. Udovoljite mi. Pomozite mi da osvojim nagradu."
Igra, zakljuio je, potraga za blagom u kojoj se svatko morao vratiti s odabranim
pratiocem; mutavcem, trgovcem, svemirskim putnikom, strvinarom. Nju je zapalo da pronae
neto jo rjee - ali kako je saznala njegovo ime?
"Pisalo je na kartici", objasnila je kad ju je to upitao. "Zajedno s vaim opisom.
Raunalo je kazalo vau adresu i da ste se nedavno vratili na Ceruti. Jednostavno sam odluila
priekati gdje sam pretpostavljala da ete prolaziti." U mraku taksija kojeg su unajmili njezina
je ruka stisnula njegovu. Voza se nije ni okrenuo kad se stisnula uz svog suputnika. Ispod
ogrtaa je bila gotovo naga. "Kurt! Kurt - poljubi me!"
Vozilo se zaustavilo prije nego to je stigao ispuniti njezin zahtjev.
Stali su ispred zgrade na rubu grada; sumorno mjesto sa zatamnjenim prozorima i
stubitem koje se penjalo do masivnih vrata. Kad su im se pribliili, otvorila su se, a svjetlo
koje je prodrlo van zasjeklo se u mrak. Glazba je dopirala negdje iz unutranjosti.
"Edallia!" Neki je ovjek, smijeei se, zakoraio prema naprijed prelazei pogledom
od ene do njezina pratioca. "Znai, pronala si ga. Dobro!"
"Pusti nas unutra, Paule."
Stao je u stranu, i dalje se smijeei, promatrajui gladnim oima Varla. ovjek je
imao iroka ramena, nabijenih ruku i odjeven u barbarski kostim od trakica i pozlaenih
ploica te s bodeom koji mu je visio na boku. Kad je Vari krenuo za Edalliom u kuu zalupio
je vratima. Zauo je kripanje zasuna kako se zatvaraju. Tada se glazba pojaala isprepliui
Pokrenuo se kad je Sabatova skoio naprijed i stao ispred njega u raskorak, aka
podignutih i spremnih na borbu. Glas mu je trijumfalno zatutnjao.
"Ja u ga smaknuti. Meni pripada in pogubljenja. U ime Sama Mbotoa, umri, olou!"
Zajeao je kad se Vari bacio prema naprijed, izbjegavi time udarac akom i dobio
cipelom po nagoj, sjajnoj koi. Uslijedio je udarac lijeve ruke po genitalijama, a onda ga je,
kad se Sabatova presavio, desnom rukom udario prema gore savinuvi dlan u zapeu pod
pravim kutom te udario u eljust snagom koja lomi kosti.
Drugi je nasrnuo nakon to je div pao, guei se i drei za ozlijeeno grlo, i borei se
za dah. Neka je ena zavritala kad je dobila laktom u nos, a Vari je skoio na stol uzevi boce
u ruku.
"Pitolj!", povikao je Paul s ruba gomile gdje je stajao. "Upotrijebi pitolj, Edallia!
Spri ga!"
Zareao je kad ona nije posluala pa je strgnuo bode s pojasa i bacio ga jedim
zamahom ruke. Vari ugleda bljesak otrice, odmakne se i osjeti arenje na obrazu gdje ga je
otrica zahvatila pa baci bocu koju je imao u ruci. Projektil je pogodio Paula u sljepoonicu,
sruivi ga na pod. Izbacio je jo jednu koja se razbila o udaljeni zid, a onda je postalo
prekasno jer se gomila natisnula preblizu jedan drugomu.
ivotinje koje su traile njegovu krv.
Vari se suoio s njima zatvorivi oi dok je razbijao boce koje je drao u rukama,
otvorivi ih kad su komadii pali dolje a on je stiskao grlie opakih iljaka od razbijenog
stakla.
"Svladat ete me", zareao je. "Potrudite li se dovoljno, svladat ete me - ali sasjei u
prvih nekoliko koji mi se priblie. Tko e to biti?" Pomicao se njiui se sjedne na drugu
stranu drei ravnoteu. Prijetee otrice njegova oruja spremne na ubadanje, rezanje.
"Barem dvoje", rekao je. "Moda i vie - tko e biti prvi?"
Navalio je ne ekajui odgovor reui staklom po golim prsima, nastavljajui s
ubodom nakon kojeg je iz neijeg trbuha potekla krv. Jedna je ena ustuknula kad su joj iljci
krenuli prema oima, a mukarac okrenuo kako bi se odmaknuo. Odjednom je Vari stajao na
brisanom prostoru.
"Tako je ve bolje." Krenuo je naprijed, kruei prostorijom kako bi sam sebi zatitio
leda. "Odlazim. Maknite se od izlaza. Neka netko od vas otvori vanjska vrata."
"Ja u." Edallia se nasmijeila obeavi mu: "I poi u s tobom. Pouri, dragi."
ena s pitoljem. Nije na to zaboravio, ali ona ga nije ni pokuala upotrijebiti i ruke su
joj trenutano bile prazne. Jednom kad raisti put, pobrinut e se da tako i ostane.
Dovrio je svoj put do vrata, proao kroz njih i inugnuo niz prolaz gdje ga je ekala.
Zauo je struganje zasuna i kripanje arki. Dodir hladnog, nonog zraka osuio mu je znoj na
vratu. Okrenuvi se, ugledao je njezinu gotovo nagu ljepotu koja se ocrtavala u tami.
"Dragi!" Podiui ruke, prazne, samo je naglasila obrise svojih dojki. "Dragi, bio si
velianstven! Pravi ratnik. A sad pobjedniku pripada nagrada. Sjea se?"
"Makni se u stranu."
"Pobijedio si, dragi. Zar ne razumije? Pobijedio si i sada ima pravo na svoju
nagradu." Zakoraknula mu je blie, utjelovivi ljupkost, naglaenu barbarskom raskoi.
"Zagrli me, Kurte. Uzmi me."
Zaustavila se nekoliko centimetara od otrica uperenih u njeno meso pa se namrtila i
malo spustila glavu tako da su se metalizirana pera njezine kape nala ispod razine njegovih
oiju. Iza sebe je osjetio kako ga promatraju neije oi. Iza nje se nalazila sigurnost noi.
"Makni se", rekao je. "Prokleta bila - makni se!"
Posluala je, zakoraknuvi unatrag, i podigla glavu nakon ega je zauo slabano
zujanje, a onda osjetio ubod strelice koja je izletjela iz njezinog ukrasa s glave i zabola mu se
u vrat. U tom je trenutku pokuao podii grlie boca i unititi savrenstvo njezinih grudi, lica i
trbuha, a onda je pao paraliziran, ugledavi vlastiti odraz u njezinim oima kad se sagnula
prema njemu.
Svoj odraz i laser u njenim rukama, potom bol pree vruine pretvorila je svijet u
tminu koja ga je progutala.
Drugo poglavlje
Lutao je tamom koja je bila ureena kapljicama i komadiima svjetlosti; sjajnim
podrujima nalik sobama od kojih je svaka sadravala jedan djeli sjeanja, svaka je bila
obojana svojim osjeajem. Parada kroz mrnju i strah, bol i veselje. Parada kojoj je esto
prisustvovao pa su sobe sada postale grozno prepoznatljive; dogaaji koje je iznova
proivljavao, oiljci bolnih rana.
Taylor. Quimper. Finch. Carter. Cole i Machen koji su se pretvorili u neto uasno.
Ovidio razmazan poput boje po oplati broda nalik grotesknoj parodiji ovjeka. Stacy koji je
pio. Lydon koje se bavio duhovima. Asner. Owen. Noventes. Erica s njenim oima i usnama i
darom ljubavi.
Vari se zgrio mrmljajui, zarobljen u opetovanoj nonoj mori. Ponovno je ugledao
one koje je poveo u smrt i ija su ga lica optuivala ili preklinjala svojim praznim uplakanim
oima. Proivljavajui ponovno poraz, bolnost gubitka, ono zadnje jezivo razdoblje kad se
inilo da mu um gori unutar lubanje, a izmueno mu se tijelo trzalo i grilo pod navalom
destruktivne energije.
Probudivi se, iznova ugleda duha.
"Erica!" Podigao se ispruenih ruku, posegnuvi za enom koja je stajala kraj kreveta
na kojem je leao. Visoka, plava ena odjevena u jednostavan komad odjee koji ju je
prekrivao od vrata do sredine bedara i od ramena do zapea. "Erica!"
Bila je topla i iva, pa je zagnjurio lice u meku toplinu njenih grudi dok su mu gladne
ruke prelazile preko njena tijela koje je tako dobro poznavao. Dodir koji je bio vie od obine
strasti. Dodir koje je iskazivao namjeru da je zagrli, stegne uza se, umiri i nikad, nikad ne
pusti.
"Duo moja!" Glas je razotkrio njegovu potrebu. "Vratila si mi se. Vratila si se!"
"Ne!" Zauo je zvuk lomljenja, a onda je osjetio ujed otrog mirisa u svojim
nosnicama. Plin iz ampule koju je drala u ruci ostavio ga je bez daha, ali i trenutano sasvim
priveo k svijesti. "Ovo nije san, Kurte. Tvoja je ena ondje kamo svi mrtvi odlaze."
"Ali ..."
"Ja nisam Erica, budalo jedna!" Bijes joj se osjeao u glasu. "Ja sam Edallia. Edallia
Kramer. U sluaju da si zaboravio da smo se ve upoznali."
Nije bilo ukrasa na glavi, ni ogrtaa, niti srebrnih oiju. Nije bilo ni boje, kao ni
barbarskih ukrasa, ali se sjeao ustiju i tijela koje je dodirnuo.
"Ti se me uspavala", rekao je. "Izdala ..."
"Spasila sam ti ivot."
"Uz pomo otrovne strelice? A to je s laserom?"
"eljeli su da umre", rekla je strpljivo. "Sudili su ti, okrivili te i bili odluni u tome da
te smaknu. Nije bilo dovoljno da samo padne. Stoga sam upotrijebila pitolj i sprila ti tjeme.
Oni su zakljuili da sam ti spalila mozak. Dim i krv su ih osvijestili pa nitko nije poelio
provjeriti izbliza."
I nitko nije htio biti taj koji bi se morao rijeiti tijela. okirani, uplaeni i ohlaeni od
elje za krvlju pobjegli su natrag svojem sigurnom, udobnom i civiliziranom ivotu. Imala je
slobodne ruke.
"Snaao bih se."
"Jasno." Ispod odjee su se graciozno pomaknuli breuljci njezinih dojki kad je
slegnula ramenima. "Svi se mi snaemo. A sada se digni i na posao. Bit u u salonu."
"ekaj!" Ustao je, a onda zastao na vratima. "Zato?", zahtijevao je. "Zato to
radimo?"
"Zato to si ti kapetan Kurt Vari."
"To je dovoljan razlog?"
"Za mene je", rekla je. "To je dovoljno."
Izala je, a on se okrenuo umivaoniku i slavini smjetenima na jednom zidu prostorije.
Iznad se nalazilo ogledalo pa je krenuo s procjenom svojih ozljeda kao i situacije. Oigledno
je bilo da se nalazi na brodu neke manje klase, koji se i sada kretao svemirom. To je zakljuio
prema izgledu kabine i nezamjenjivom drhtanju koje je emitiralo polje hiper pogona. Razlozi
zbog kojeg ga je spasila i zbog kojeg ga nekamo odvodi mogli su priekati. Neke druge stvari
nisu.
Bode koji mu je ozlijedio obraz ostavio mu je porezotinu centimetar dugaku, a krv
koja se cijedila iz rane osuila se i zamaskirala mu lice smekastim filmom. Sasuena krv iz
plitke rane na tjemenu uprljala mu je kosu; sprenu i pocrnjelu od udara lasera. Precizan
pogodak; milimetar u jednu stranu i bio bi mrtav. Kost je ostala netaknuta, ali bilo bi bolje
kad ne bi toliko boljelo.
Vari ju je prouavao sa svog leaja. Plava kosa bila joj je odrezana na kratko, tvorei
frizuru nalik kacigi, a lice koje je dosad bilo zamaskirano bojom odraavalo je
samopouzdanost. Oi, u kojima sada nije bilo srebrnih, reflektirajuih lea bijahu ozbiljne i
ivo plave. Usta koja su i dalje bila iroka i puna, bila su kruta, sa stisnutim usnicama kao da
je okusila neto gorko.
"Gotov?"
Ne sklanjajui pogled, ree: "Podsjea me na nekoga."
"Znam. Na Ericu. No, nismo sline." Njenije je dodala: "Mrtva je, Kurte. Nee je
oivjeti zurei u mene. Niime to ne moe postii."
"Ne mora mi to govoriti."
"Ne." Iznova je postala kruta. "Sav si prljav. Operi se prije nego ide jesti."
"Tek nakon to mi neto objasni. Zato si me povela na onu zabavu ako si me
namjeravala spasiti?"
"eljeli su te ubiti", rekla je. "Ne bi odustali dok to ne bi postigli. Na Cerutiju ili na
nekom drugom svijetu gdje bi to uspjeli organizirati. Jedini nain da bude na sigurnom bio je
da lairamo tvoju smrt. Sada e oni mirno spavati."
"A ti?"
"Ja ionako dobro spavam." Usne su joj se nakrivile, smekavi se malko. "to se za
tebe ba ne bi moglo rei."
Bilo mu je lake kad je oprao prljavtinu, ispravi vodom usta i putajui hladni mlaz
da mu umrtvi obraz i tjeme. U ormariu je pronaao prvu pomo pa je zatvorio obje rane uz
pomo fleksibilnog, prozirnog filma. Osuena krv koja mu je umrljala koulju nestajala je pod
slavinom. Opran i ist izgledao je dvaput bolje za ovjeka koji je ustao iz kreveta.
Erica ga je ekala u salonu.
Vari krene prema njoj zaustavivi se i namrtivi kad je stigao do njezina stola jer je
prepoznao njenog pratioca. Normalna odjea uinila je da djeluje manji, ali nije bilo nikakvog
naina da ne zamijeti bogati sjaj njegove crne koe.
Sabatova podigne ruku. "Mir, brate. Na istoj smo strani."
Gutao je rijei jer mu je eljust bila nateena, a oi zacrvenjele od oigledne boli. Na
stolu ispred njega nalazila se zdjela za juhu - prazna. Pokraj nje bila je boica s tabletama.
Nekoliko ih je progutao dok ih je Edallia upoznavala mahnuvi rukom.
"Kurte, upoznaj se s Ianom. Mojom podrkom."
"Pokuao me ubiti."
"Pokuao te spasiti", ispravila ga je. "Onesvijestiti te i praviti se da te zadavio.
Umjesto toga ti si navalio prvi. Mogao si mu vrat slomiti."
to bi mu i uspjelo da ovjek nije bio tako snaan. Vari ga je promatrao kad je ustao
od stola, pomalo ukoeno, ali nije mu se inilo da odie neprijateljstvom. Dodir njegove ruke
bio je vrst, hladan, a osmijeh iskren.
"Krivo sam te procijenio", rekao je. "Bio sam tamo kako te ne bi ozlijedili, ali na kraju
sam ja bio taj koji je zavrio u modricama. No, dogaa se. Sljedei put u biti oprezniji."
Obratio se Edalliji: "uvaj se. Ovaj ovjek je ubojica."
"Znam. Puta trideset."
"Takav nain razmiljanja je za budale", odsjee Sabatova. "Kao to su one na
Cerutiju. Vidio sam mu lice kad me napao. Proitao sam mu oi. Nema ih mnogo kao to je
on. Pazi se."
Vari sjedne na svoje mjesto kad je div izaao, ne govorei nita dok je konobarica
istila stol i stavila pred njega nekoliko razliitih jela. Salon je bio napola pun, za stolovima je
sjedilo nekoliko mukaraca i ena, veinom srednjih godina, neto mlaarije i poneto staraca.
Uobiajeno za veinu brodova koji su vozili meu svjetovima. Meu njima je Edallia
djelovala poput kakve boice iz drevnih vremena.
"Ovdje nema nikoga kog' bi se trebao bojati", rekla je. "Moe se opustiti."
"Zato to kae?"
"Gledala sam ti oi. Prouio si svaku osobu u prostoriji. Navika?"
Slegnuo je ramenima i posluio se komadom tijesta posipanog zainom i punjenog
slatkom kombinacijom mljevenog voa. Slijedila je njegov primjer, vaui i uivajui u
zalogaju dok ga je promatrala. Krupan mukarac, vrst, lica kao u kakvog poganskog idola.
Ubojica, rekao je Sabatova, i to ne samo po dunosti. Promatrala ga je kako jede, svjesna da
upravo isto ine sve ene u salonu, kao to su svi mukarci promatrali nju. Takva je kazna
kada si u mnogoemu drugaiji od ostalih. Vanjtina nije znaila nita; osoba se istie u
gomili onim to nosi u sebi.
Rekla je: "Neto me mui. Dopustio si da te neznanac pokupi na ulici. Zato?"
"Ti si lijepa neznanka."
"To nije odgovor."
Vari odabere jo jedan kolai, zagrize pa se nasloni dok je konobarica nosila jo
jedno jelo. Ovdje je bilo sonih komada mesa, tankih palainki, bogatog sosa i tri vrste
povra. Uz to im je posluen vr kamilice koji sije sam natoio, pa iskapio nakon to ga je
najprije pomirisao. "Kurte?"
"Imao sam osjeaj kao da me netko prati", rekao je. "Da u biti stjeran u klopku. Bilo
mi je bolje da sam u drutvu nego sam."
"Lebdjelica", rekla je. "Vidjela sam je."
"Zaustavila se bez oiglednog razloga. Jo jedna se moda nalazila ispred nje."
"Pa si ti zakljuio da je bolje uetati u klopku nego da te u nju unesu." Pruila je ruku
prema vru s kamilicom i napunila alicu. Razmiljala je: "to misli tko te progoni?"
"Zar ne zna?"
"Bi li te pitala da znam?"
"Da", rekao je. "Mislim da bi. Recimo samo da sam bio na oprezu meu tvojim
prijateljima."
"To nisu moji prijatelji. Pridruila sam im se s razlogom." Otpila je aj. "Treniramo,
maevanje. Gubimo vrijeme. ini mi se da je to vrsta igre kakvu ti ne voli. Moja je
pretpostavka da si slijedio svoj instinkt. Jo jedna od tvojih navika?"
"Moda."
"Navike su tu da ih se oslobodimo. Znaju biti poput oznaka. Veinu ljudi, koji se ele
sakriti, pronau upravo zbog njihovih navika. Zna na to mislim?"
"ovjek voli plavue, hoda s desne strane, nosi svijetle boje, spava uz otvoren prozor i
sjedi s leima uza zid. Navike. A koje su tvoje?"
Vari se usredotoio na hranu kad mu nije odgovorila, vaui temeljito prije nego to
bi progutao, jedva dotaknuvi palainke i zanemarivi umak. Kad je bio gotov, pola hrane je
ostalo. Kamilica se ohladila i on narui jo. Postoje konobarica otila, zagledao se u enu.
"U pravu si vezano za jednu stvar - ne volim gubiti vrijeme. to kae na nekoliko
izravnih odgovora? Kuda ide ovaj brod?"
"Na Pikadov."
"I?"
"Onda u te odvesti ..."
Vari grubo povikne: "Zaboravi! Nikamo me nee odvesti ..."
"Kako ti kae." Osmijeh joj je bio hladan. "Recimo to ovako. Nakon Pikadova,
otpratit u te - ako se ti slae - na jedan drugi svijet kako bi posjetio svog prijatelja. Jednog
starog prijatelja."
"Zato?"
"eli te vidjeti."
"Zato se trudi? Zapovijedio ti je? Platio?" Na njeno potvrdno kimanje glavom doda:
"Koliko?"
"Dovoljno, ali to je moja stvar."
"Ako ne uspije?" Odgovorio je na vlastito pitanje. "Ne dobija nita. Plaanje po
isporuci - samo bi te budala zaposlila po nekoj drugoj osnovi. Stoga, ako misli zaraditi, sad
je vrijeme da prestane izbjegavati odgovore. Tko i gdje?"
Trenutak je oklijevala, a onda je susrevi njegov pogled, odvratila: "Zemlja, Polarni
sjever. Tvoj prijatelj Nasir Kalif."
Stari prijatelj - Edallia je otkrila svoj ironini smisao za humor. Revizor Zemaljske
konfederacije zacijelo nije bilo mlad. Ali prijatelj?"
"Zaboravi." Vari ustane od stola. "Nisam zainteresiran."
"Rekao mi je da e se tako osjeati. " Ona takoer ustane i stane tik do njega. "No,
rekao mije to da ti kaem. Da te treba, ali osim toga da e dobiti priliku za osvetu. Rekao je
da e znati na to je mislio. Zna li?" Uoila je nenadanu promjenu na njegovu licu,
ivotinjski pogled od kojeg je najednom osjetila strah. "Kurte? Neto nije u redu, Kurte?"
"Ne." Duboko je i drhtavo udahnuo. "Dobro sam."
"I poi e sa mnom?" Nasmijeila se iskreno zadovoljna kad je potvrdno kimnuo.
"Dobro. Popijmo u to ime."
Posegnula je za kamilicom, srknula pa pljunula tekuinu natrag u alicu. "Dovraga i s
ovim. Nedostaje otrine. Doi u moju kabinu da posao zapeatimo pravim piem." Na to je
znaajno dodala: "Putovanje e trajati jo danima - a tebi jo uvijek predstoji uivanje u tvojoj
nagradi."
Tree poglavlje
Kada je mladi Nasir Kalif uio povijest, prouavao je injenice vezane za uspon i pad
carstava, komadanje naoko nepovredivih drutava. Studije kojima se posluio prilikom svojeg
uspinjanja na vlast kako bi sada mogao upravljati sudbinama svih svjetova koje je obuhvaala
Zemaljska konfederacija. Bio je na visokoj poziciji do koje mu je trebalo mnogo vremena. I
koju je mogao zadrati samo ako pokae svoju sposobnost odravanja postojane trgovine i
prometa izmeu svjetova. Katkad je to bilo teko. "Gospodine?" Zauo se glas iz zvunika.
"Jeste li budni?" Na trenutak se naao u iskuenju ne odgovoriti, ali prepoznavi djeju
budalatinu u takvom postupku, dotakne tipku koja je podigla naslon njegova kaua kako bi
mogao sjesti u krevetu. "Gospodine?"
"Budan sam." Glas mu je zazvuao napuknuto pa je duboko udahnuo, progutao slinu i
rekao: "Moete ui, kapetane. Donesite mi brendi."
Neobian odabir pia za ovjeka koji se probudio iz kratkog sna, ali njegov poloaj
donosio je neke prednosti i ako je ita u ivotu nauio bilo je to onda uivanje u sitnim
zadovoljstvima. U udobnosti mekog kreveta, brendiju kad ga se zaelio, aju, zainjenim
kolaima i toploj kupci.
Ispruio se u mirisnoj vodi, ne gledajui si tijelo; omravjelo od mnogobrojnih dijeta.
Na prsima mu je bio vidljivi oiljak pokazujui gdje mu kuca ugraeno mehaniko srce koje
ga je odravalo na ivotu. Bilo je i drugih znakova kirurkih vjetina udvostruivi mu
oekivani ivotni vijek, koji je nekada iznosio sedamdesetak godina.
Podigli su ga iz kupke, osuili i odjenuli te je sada sjedio uz aj i drugu au brendija
prolazei tako svoj uobiajeni ritual kojim je skupljao i usmjeravao svoju snagu. Vjebanje
uma prethodilo je mravom doruku. Tek je tada bio spreman za dnevni rad.
Do podneva je sve bilo rutinski, a onda je rekao: "Pripremite snimku."
"Da, gospodine." Njegov pomonik ostao je u svojim prostorijama. Bojnik Brusa
imao je vii rang i bio je svjesniji svojih odgovornosti. "Posjetitelji?"
"Pustite ih unutra."
Zrake su iznova oivjele, zgrade su se ruile, gomila koja je bjeala unitena poput
mrava pod bacaem plamena, a onda treptaj slike i obris planina ispred kojih se ocrtavao
svemirski brod.
"Zaustavi!" Vari se nije ni pomakao dreknuvi zapovijed: "Poveaj!"
Slika je rasla pod njegovim pogledom, nadimajui se podeavanjem lasera, zatim se
smirila ostavi tako bez obzira na sitne trzaje koji nisu mogli biti izbjegnuti s obzirom na
oteenja. Bio je to prizor koji nikada nee zaboraviti. Prizor koji je ve vidio.
I sada je opet bio pred njim. Djeli none more koji je odbijao umrijeti; pokreui se
poput snimke za sebe.
Svemir, on skutren uz top, izvanzemaljski brod ispred njega. Glas u njegovim uima.
Spreman koliko je to mogao biti, kad je sjajni oblik broda dotaknuo zaobljeni pramac
Odilea, otpustio je zatvara. Drao vrsto top dok je laserska vatra suknula i zeleno zaiskrila.
Okonao je napad prije nego to su se izvanzemaljci uspjeli pomaknuti.
"Sada, curo! Sada!"
Bljesak torpeda i na mjestu gdje se nalazio brod pojavilo se rascvjetano sunce.
Vari zastenje, osjeajui udar radijacije koji ga je otrgnuo od topa i odbacio ga na kraj
njegova pojasa. Pojas koji ga je odbacio u zatitno okrilje iza Odilea, sada prekriveno
zelenom i ljubiastom vatrom, treperei zlaanim sjajem ostavljajui za sobom pocrnjelu
oplatu.
Brod koji je postao grobnica.
Na silu je uao unutra i pojurio prema kontrolnoj sobi, zaustavivi se tek kad je
ugledao sjaj plave kose. Erica, i dalje na svom poloaju, molim te Boe, jo uvijek iva.
Molitva koju je izrekao prekasno. To je shvatio kad je stigao do nje, okrenuo ju i ugledao joj
lice, uniteno meso i mrtve, prazne oi.
"Spasilaki brod te je pronaao pred njenim nogama", rekao je Kalif kao da je proitao
Varlove misli. "Jaukao si i trzao se, s koljenima privuenim u fetalni poloaj. Umirao si od
radijacijske energije koja je unitila brod i sve ivo na njemu. Odveli su te i stavili u
amniotiki spremnik pa te odveli na mjesto gdje si mogao dobiti najbolje lijeenje. Isprali su
ti tijelo izmjenjujui ti krv. Uporabili su izotope kako bi ponitili radioaktivne supstance i
potakli tvoje sinapse. Oistili su ti kosti i mozak. Uinili su to prema mojoj naredbi. Duguje
mi svoj ivot."
"Oekujete da u vam biti zahvalan?"
"Oekujem da e mi platiti." Kalif mahne rukom i snimka se ugasi. "Dvadeset i
sedam tisua ljudi, ena i djece poginulo je u tom gradu. Jo petnaest je teko ozlijeeno.
Polovica stambenih etvrti je u ruevinama. Veina industrijske zone je nestala. Tvornice,
skladita, postrojenja - trebam li ii u detalje?"
"Ne."
"Tada u prijei na poantu. Vidio si kako se to dogodilo. Nije prvi put. Zato?"
Vari ree: "Nije prvi put? Ovo nije prvi put?"
"Jo tri grada na tri razliita svijeta pretrpjela su slian napad. U njihovim sluajevima
nije bilo preivjelih. Na Lzicaru smo imali sree. Zacijelo su kurirski brod shvatili kao neku
vrst prijetnje. Unitili su brod i nestali. Ali zato su uope napali?"
"Ne znam."
"Iskren odgovor." Kalif je bio strpljiv. "Daj mi inteligentnu pretpostavku."
"Nije zbog hrane jer su unitili skladita. Nije ni zbog stambenog prostora jer su
unitili zgrade. Ni zbog porobljavanja jer su sve pobili. Isto vrijedi i za pljaku - ne pljaka se
po ruevinama."
"to preostaje?"
"Dvije mogunosti", rekao je Vari. "Ili su jednostavno eljeli sve unititi ili su
iskuavali sustav obrane."
"Kojeg nije bilo."
"Nisu to mogli znati. Da bi bili sigurni morali su izazvati povratnu paljbu. Sjetite se da
su pobjegli kad se kurirski brod pojavio. Radilo se o nepoznatoj letjelici, potencijalnom
izvoru opasnosti, stoga su napali i pobjegli."
etvrto poglavlje
Polarni sjever bijae grad pod ledom. U njemu su se nalazile radionice, barake,
laboratoriji, sportske dvorane, krematorij i vrt. Vrt s kipom jednog ovjeka.
Zurei u njega Edallia Kramer osjetila je strahopotovanje.
Ne zbog njegove veliine, premda je bio prevelik da bi ga se moglo obuhvatiti jednim
pogledom, ve zbog izraza na njegovu licu. Licu koje je pomalo gledalo prema gore, oiju
otvorenih kao da su zagledane u velianstvenost prostranstva. Oi preobraenog ovjeka.
Onog tko je pronaao klju i time otvorio brave koje su ovjeanstvo sputavale najednom
malenom svijetu.
"Ludwig Kreutzal", rekao je Revizor. "Po mojem miljenju najvaniji ovjek nae
rase."
"To je diskutabilno."
"esto je i bilo", sloio se. "Neki smatraju da bi lovorike trebale pripasti nekom od
onih koji su postavili brane bolestima; Pasteuru, Listeru, Erlichu, Semmelweisu - spisak je
dugaak. Neki govore o Marconiju, Volti ili Rutherfordu, ali Ludwig Kreutzal je uinio neto
to nitko prije nije. Ostali su nam podarili produenje ivotnog vijeka, smanjili teret rada,
elektronska uda. Kreutzal nam je darovao zvijezde."
Hiper pogon raskinuo je lance koje su postavila Einsteinova ogranienja o brzini
svjetlosti. Hipon koji je ovjeanstvu pruio svemir i s njime gomilu nevolja. Mnoge su
rijeene. Neke e ostati. I uvijek e biti novih, kao i strah da emo se jednom sresti s neim
to e biti prekomplicirano da bi nali rjeenje problema.
Nasir Kalif se najeio pri samoj pomisli.
"Hladno vam je?" Edallia pogleda prema njemu, umotanom u podstavljeni ogrta.
Njoj je samoj bilo toplo do temperature koja ih je pratila du puta ukraenog kristalnim
cvjetovima; ledeno cvijee nalik draguljima sakupljeno sa stotina razliitih svjetova
postavljeno meu obilje njene paprati i liajeva zapanjujuih boja. "Moemo se vratiti
natrag. Dovoljno sam vidjela."
Kalif, stojei ispred kipa poput kakvog starog oboavatelja pred oltarom nije se
obazirao na nju. No, za njega je Kreutzal bio mnogo vie od sveca, iako, kao da je bio
dotaknut Bojom rukom. Nestavi, ostao je zagonetka. Prije tri stotine godina jednostavno je
nestao na pokusnom letu sa svojom osobnom letjelicom. Po logici je morao biti mrtav,
zacijelo je sada mrtav, ali Kalif je tvrdoglavo gajio neku divlju nadu da je genij, na neki nain,
jo uvijek iv. Moda je, zamrznut, pohranjen u nekom obliku dubokog sna lebdio u
bezoblinom sivilu hiper svemira. Ili je ak negdje gdje vrijeme ne prolazi istom brzinom kao
u svemiru koji mu je podario ivot.
"Revizoru?" Edalliji je postajalo dosadno. "Jeste li gotovi?"
Odvratio joj je ne pogledavi je: "Zamisli da je svemir balon od sapunice, zatien
debelom, neprobojnom opnom. Nazovimo tu opnu hiper svemir. Hipon ubaci u njega
svemirski brod koji onda putuje i kad izae, pobijedio je brzinu svjetlosti. Razumije li?"
"Naravno."
"Sad razmiljaj dalje. Recimo da odemo dalje od te opne. Probijemo ju. Na silu uemo
u drugi svemir - prati li me?"
"Je li Vari to uinio?"
"Da. Nije mu to bila namjera, ali to se dogodilo. Otiao je u borbu protiv prijetnje koja
se nadvila nad trgovinu i civilizaciju kakvu poznajemo. Pronaao je odgovor, ali je stvorio i
novi problem. Nadao sam se da se nee materijalizirati, ali jest i sad se s time moramo suoiti.
Vari je pri tome naa najvea nada. to misli o njemu?"
Rekla je: "Vidjela sam ga kako se bori. Promatrala sam ga kad je stao protiv prostorije
pune luaka koji su ga odluili ubiti. Prebio ih je sve, ukljuujui ak i ovjeka kojeg sam
unajmila da mu pomogne. Jadni Ian - no, preivjet e. Kad ga je pogodila strelica, proitala
sam mu u oima da me eli smaknuti. Korak blie i sasjekao bi me na rezance."
"to eli rei?"
"Kurt Vari je ivotinja."
"Takvi su svi mukarci", rekao je blago. "Kao i sve ene. Civilizacija se zasniva na
sposobnosti svladavanja prirodnih nagona."
"Obuzdavanje cenzora", rekla je. "Znam na to ciljate. vor talamusa odjeljuje misao i
akciju. Mislim da ga on nema."
"Moda ima pravo", Kalif se okrene kako bi dotaknuo cvijet prouavajui trag inja
koji mu je ostao na prstu. "Jednom je bio zapovjednik broda, kojem su vjerovali i kojeg su
sluali. Potom je uzeo pravo u svoje ruke i za to je platio. Imao sam koristi od tipa ovjeka
kakav je bio, te sam mu dao priliku da radi za mene, za Zemaljsku konfederaciju ili da ostane
tamo gdje je. Odluio je raditi za mene, uinivi ono to je morao. Njegova nagrada bila je
izgubiti sve osim vlastitog ivota: Nisam mu mogao oduzeti slobodu, pa sam ga pustio da
pobjegne. Jasno, imali smo ga pod nadzorom."
"Spremni pokupiti ga kad vam zatreba", Edallia udahne, isturivi prsa i prelazei
rukama preko njih, bokova i stranjice. "Zar toliko nalikujem Erici?"
"U biti, da."
"Zbog toga ste mi i dali posao. Mamac za vau rtvu." Od njezinog smijeha zaula se
tiha zvonjava zaleenih biljaka. "Moda ste uinili pogreku. Mislim da ste zarobili tigra."
"Tigar mi je i potreban - a ti e mi ga pomoi ukrotiti."
Unutar kompleksa bilo je toplo, i zrak kao da je titrao od organizirane aktivnosti. U
jednom malom odjeljku, Vari je prouavao unitenje.
Nagnuo se naprijed u svom stolcu, zurei u stol ispred sebe na kojem se vrtjela
umanjena snimka tete uinjene na Lzicaru. Bezglasno, odbljesci ljubiaste vatre ocrtavali su
mu se na licu. Odsjaj koji je nestao kad je ula Edallia, te ga je zamijenilo njeno osvjetljenje
koje je dopiralo iz stropa.
"Jesi li togod otkrio?"
"Potvrdu." Rukom je pokazao prema stolu pokraj kojeg je bio projektor. Glas mu se
zauo kad je dotaknuo tipku, a utihnuo kad je ona ugasila stroj. "Ti mi reci."
"Unitenje slijedi uzorak i time potvruje moje nagaanje da je taj brod bio vie
zainteresiran za testiranje nego osvajanje. Zapoelo je ruenjem svih velikih graevina,
poevi s onima koje imaju kupole. Zvjezdarnica, knjinica, skuptina i drutveni centar.
Zatim je krenuo na unitavanje skladita, industrijskih kompleksa i ostalih velikih zgrada.
Trgovakog centra, na primjer. Zrake su samo naoko unitavale bez reda."
"Zla djeca koja se igraju opasnom igrakom?"
"Ili prestraeni ljudi koji igraju na sigurno."
"Misli da je tako?"
"Moda je kombinacija i jednog i drugog - premda ne moemo biti sigurni da tim
brodovima upravljaju ljudi."
"Izvanzemaljci nisu tako rijetki. I prije smo ih susretali."
"I ratovali s njima", sloio se. "Pogreke koje vie ne elimo ponavljati. Civilizirana
bia su, bez obzira na to kako hodaju, lete, puu ili izgledaju - i dalje civilizirana bia.
Meutim, ovo je djelo barbara. Ne, gore od toga. ak i oni imaju razloga za obijesno
unitavanje."
"Ono to smo vidjeli ne mora nuno biti obijesno", istaknula je. "Sam si to rekao. Ovo
je zacijelo bio test."
"Za kojim e slijediti drugi?" Vari slegne ramenima i dotakne kontrole. Svjetla su se
priguila i projekcija nanovo krene u svom svojem trodimenzionalnom sjaju, no ovoga puta je
prikazala i izgled neobinog izvanzemaljskog broda. "Gledaj."
Edallia poslua, ne vidjevi nita osim broda i bljeska zraka.
"Pa?"
"Kad sam posljednji put vidio ovakav brod, bio je mnogo oprezniji. Imao je zatitni
tit od zelene vatre i mogao se koristiti orujem tek nakon to bi ga spustio. Nije kroz njega
mogao pucati", objasnio je. "Kad bi pucao, bio bi vrlo ranjiv."
Ponovno je upitala: "Pa?"
"Nema zelene vatre." Pokazao je na brod zamrznut u holografskoj slici. "Puca, ali na
rafale. U meuvremenu se ni ne trudi zatititi se." Podesio je uveanje. "to znai ili da je
postao uvjeren da mu od dolje ne prijeti opasnost ili je razvio uinkovitiji sustav."
"Koordinirani ritam", predloila je. "tit se sputa kad ispaljuju iz oruja. Raunalna
veza bi to uinila vrlo jednostavnim."
"Sumnjam."
"Zato?"
"Ti si izvanzemaljski zapovjednik", ree. "U borbi s neprijateljskim brodom puca, ali
torpeda te napadaju i ti eli biti na sigurnom. Stoga naredi prekid vatre, a za to treba
vremena. Neka usijana glava ne moe odoljeti tako lakom plijenu - i ti ostane bez obrane."
"Shvaam." Zamiljeno je bijelim zubima grickala donju usnu. "No, ipak je mogue."
"Ali ne uz pomo jednostavne veze", Vari podesi jo jednom kontrolu i promrmlja:
"Ondje! Vidi li?"
Bljesak zelenila kad se slika iskrivila i nestala u tami. Naznaka boje gotovo izgubljena
u iznenadnom gaenju holografa. Posljednja snimka koju je kamera na kurirskom brodu
registrirala. Snimljena kad je kurir ve bio mrtav, njegov brod smrskan i komadii razasuti
posvuda.
"Znai, imaju tit", rekla je Edallia. "To si znao." Zakoraila je unatrag kad je ustao od
stola. "I to sad?"
"Neuroloki laboratorij. Provode neka ispitivanja."
Jedna od tehniarki imala je kratku, tamnu kosu, napuene usnice i smee oi te figuru
koja je izgledala dobro ak u sportskoj zelenoj odjei koju je nosila kad nije bila na dunosti.
Smijeei se, primaknuta se ovjeku koji je sjedio na kontrolnoj sjedalici. Bio je krupan,
mlad, guste kovrave kose na zaobljenoj lubanji. Bio je gol do pasa.
"Smiri se", rekla je. "Nema potrebe da se uznemiruje oko toga. Radi se o rutinskoj
proceduri. Razmiljaj o tome kao da testiramo brzinu tvojih refleksa. Je li ti udobno? Dobro."
Podigla je posluavnik i stavila ga na stalak ispred njega. Na njemu se nalazila preokrenuta
aa. Unutra je bio pauk. "Ovo je pauk pleta iz Australije", objasnila je. "Njegov ugriz je
smrtonosan. Jednom, kad mu otrov dospije u krvotok vie nema nade za preivljavanje. Jesi li
razumio? Sad u podignuti au."
"Ne! ekaj! Ja ..."
"Upamti, ako te ugrize, mrtav si."
aa se podigla, ostavi u njezinoj ruci, zatim je ustuknula, a pauk se na podlozi
malko pomaknuo, okrenuo pa ukoio kad se suoio s ovjekom u sjedalici. Dugo je sjedio kao
da je paraliziran, razrogaenih oiju dok mu je znoj oblio lice i tijelo. Zatim je, kad je pauk
skoio, udario po zraku, bacio se dolje pa na jednu stranu, kotrljajui se po podu gotovo
pomahnitao od straha.
"U redu." Tehniarka je stala na neto to je krenulo. "Gotovo je. Sad si na sigurnom.
Ustani, odjeni se i vrati na dunost. Javit emo ti rezultate."
"Otpao je." Neka starija ena pridruila se Varlu i Edalliji; imala je bijelu, kratko
oianu kosu. Na ploici s imenom stajalo je: Lijenica Muriel Brice. "Jo jedan promaaj imamo ih mnogo." Mladoj tehniarki ree: "Najbolje da sada prestane. Neka Susan
preuzme."
"Mogu ja."
"Uini kako sam rekla." Lijenica pogleda Varla i slegne ramenima: "Previe im se
svidi", objasnila je. "Promatrajui ovjeka kako se znoji, miriui njegov strah i prepoznajui
slabosti. To moe utjecati na njih i izmijeniti im osobnost."
"Zar je tako loe?" Edallia se namrtila prelazei pogledom preko sjedalice,
posluavnika i ae na njemu. "Hrabra je kad se moe suoiti s tim."
"Pauk nije stvaran, ve model koji se pomie uz pomo magneta i zraka. Ubijanje je
samo varka."
"emu onda?" Edallia odgovori na vlastito pitanje. "Pokuavate otkriti imaju li
ispitanici kakve fobije. Mnogi ljudi se boje pauka i nekih drugih oblika ivota. Eliminirate ih,
zar ne?"
"To je dio prie, ali nije sve. Stvar je mnogo dublja." Novoj tehniarki ree: "Uvedite
sljedeeg."
Taj je bio mrav, blijed i ivan kao i prethodni. Oblizao je usnice kad mu je
tehniarka sve objasnila i podigla au. Dugo je vremena proveo nekajui se, oigledno u
panici, a onda je posegnuo rukom i spljotio umjetnog pauka.
"Bolje", rekla je lijenica kad je otiao. "Ali ne dovoljno."
"Ubio ga je", ree Edallia. "to jo elite?"
"Brzinu", iznenadno e Vari. "ekao je predugo, pa ak ni onda nije bio siguran ini li
ispravnu stvar. Bio je voen strahom, a ne instinktom. Ljudi kakve mi trebamo ne smiju troiti
vrijeme na razmiljanje. Veina je neodluna to uiniti. Boje se da e biti ozlijeeni ili da e
prekriti zakon ili neki obiaj ili e zaraditi negodovanje neke vrste. Sve ih to usporava. U
borbi nema pravila. Nema zakona. Nema potenja. Kad se ovjek bori, mora se boriti da
ubije."
Lijenica Brice ree: "Ono o emu vi govorite je posebna vrsta karaktera. U osnovi su
to zloinake crte. Kad netko nema savjest ili osjeaj odgovornosti ili razmiljanje o sudbini
svoje rtve. Taj netko mora biti sasvim predan sam sebi. Takve ljude neete pronai na
Polarnom sjeveru."
"Ne", sloio se Vari. "Ali u ih pronai u Paklu."
Peto poglavlje
Pakao je mjesto na golom i osamljenom svijetu razorenom stranom radijacijom
trostrukih sunaca. U rascjepu toliko irokom i dubokom, kao da ga je netko usjekao sjekirom
u povrinu i magmu, nalazilo se mjesto koje je postalo poput trule rane. Ispunjeno
mnogobrojnim i raznolikim ivotom, zanimljivo onima koji su imali ukus za bizarno. Raj za
udake i propalice kakvih je bilo u svakom drutvu. "Stoj!"
Vodi je bio krupan, ilav, utljiv, s jednim obrazom nagrdenim runim oiljkom.
Oprezno je koraao ubadajui dugom motkom u zemlju ispred sebe. Neto je skoilo iz
ilovae i omotalo se oko tapa, puzei kao nauljena zmija prema rukavici naeg vodia. Zmija
se uspravila ukajui krljutima, kad je iz metalnog provodnika izletjela plava vatra i
odbacila je zgrenu na tlo.
"Sada hodajte oprezno", rekao je. "I drite se desne strane."
Lijevi put je bio iri, i uz njega je raslo visoko grmlje posipano sjajnim cvjetovima.
Dok je Edallia oklijevala, mala je ivotinjica izletjela iz ipraja i potrala du njega. Na pola
puta je poletjela u zrak praena tihim siktajima koji su odjeknuli iz grma. Kad je pala, otkrila
je trnje kojim je bila probodena.
"Drvo harpun", ree vodi. "Lako ga je izbjei ako ovjek dobro otvori oi. Jasno,
rakovnjaci vole vrebati s druge strane, a i ovjek nikad ne smije zaboraviti to mu moe pasti
odozgo."
Insekti veliki kao make i psi, ome koje su visjele s vitica, opasne kiseline koje su
kapale iz ahura i spore iz kojih je izlijetala kia parazita. Pakao je imao dobro ime.
Njegovi stanovnici nisu mu kvarili reputaciju.
"Ovo je granica", rekao je vodi. "Drite se sredine puta i ne biste smjeli imati previe
nevolja. Uspijevaju ga drati donekle istim. Jednom kad stignete do sela, e to je ve druga
pria." Promotrio ih je sve od reda; Vari, Edallia, crni div Sabatova i nekolicina drugih.
"Nitko vam ne moe pomoi kad jednom preete granicu", upozorio ih je. "S vanjske strane
odravamo red zbog turista, ali to je sve. Ostatak ostavljamo kako jest."
Da se bore, ive i umiru svak' na svoj nain. Svemir je bio previe golem i svjetova je
bio toliko da bi birokrati mogli njima vladati. A sjeanje na uas Sloma zaustavio bi svakoga
tko bi dobio zamisao o veliini. Zemlja je bila unitena kad su potlaeni milijuni ustali i
zbacili vladavinu svojih gospodara.
"Ovuda", Vari preuzme vostvo. "Drite se zajedno."
Put bijae ist, ravan i privlaan - stoga je krenuo jednom stranom, uz skupinu grmlja
pa oko obronka jame gdje je staza jasno ila po grebenu. Ne ba lako putovanje na kojem je
dva puta morao ubiti neka stvorenja kojima se nenadano probudila znatielja i tri puta je stao
bacajui zemlju jer se neka naoko nevina biljica pretvorila u neto sasvim drugo.
"Uravnoteena ekologija", progundao je Sabatova. "A mi joj uznemiravamo tu
ravnoteu." Popiknuo se i gotovo pao opipavajui si gleanj. Ovo nije bilo vrijeme ni mjesto
za lomljenje nogu. Pred njima se Vari okrenuo, nestrpljiv zbog ekanja.
"Pokreni se!", odrezao je. "Ako ne moe pratiti na ritam, vrati se u hostel."
Iskuenje; mjesto je bilo klimatizirano, pod straom i ispunjeno udobnostima kako bi
se ugodilo turistima. No, povratak bi znaio priznanje poraza i, vrlo vjerojatno, suoenje s
Varlovim bijesom.
Sabatova se nastavio kretati.
Du grebena pa do povienog mjesta okruenog drveem. Iza jedne strane nalazio se
usjek koji je sasvim ogolio. S druge strane nabacane nastambe izgraene od ovdanjeg drva,
trave, nabijene zemlje i sakupljenog kamenja. Sve su imale naherene zidove i ulegnute
krovove s trijemovima iji su podovi bili prekriveni divljim obiljem egzotinih gljivica,
plijesni, liajeva i blata.
"Dobrodoli!" Neki nas je ovjek doekao. Bio je visok, odjeven u crno sa srebrnim
detaljima i kosom oianom tako da mu je uokvirivala usko, iljato lice. U oima mu se
naziralo ludilo. "Drago mi je to mogu doekati nove pridolice. One koji donose darove i onu
koja zacijelo nema cijene." Podigao je ruku prema Edalliji. "Dodi, draga moja, potrebna mi je
nova pratilja. Za sat vremena bit e moja kraljica."
Ravnoduno mu je odvratila: "Idi dovraga!"
"Dovraga? Ve smo tu." Nasmijao se tiho i kripavo. "Pakao je na dom."
Dom je bio pakao viesmisleno. Vari osmotri nekolicinu ratrkanih ljudi koji su se
polako kretali na istini; mravi poput kostura, odjeveni u natrule prnje i s primitivnim
oruem u ruci pomou kojeg su kopali po praini.
"ljam", rekao je ovjek u crnom. "Dunici koji nisu mogli platiti. Oni kojima je
nedostajala petlja da dovre ono to su zapoeli. U Paklu nema zakona, ali ima kazni."
"Toliko o slobodi", rekao je Sabatova.
"Ako je eli, ona je ovdje." Ruka odjevena u crno se podigla i mahnula prema
liticama s jedne strane, stijenama obraslim gustom vegetacijom. "Nema zakona. Nema
odredbi. Nema policije. Radi i idi kuda eli. ivi kako hoe sve dok ne nabasa na nekoga
kome se ne svia tvoj stil. Neki to rjeavaju pucnjavom. Neki kompromisima. Neki izgrade
carstva."
"Kao ti?"
"Moete me zvati Dobkin. Ne inzistiram na tituli i nema potrebe da kleknete."
Sabatova odmahne glavom okrenuvi se prema ostalima. "On je lud."
Izgubljen u lanom svijetu stvorenom pod utjecajem droga iz raznovrsnih gljiva.
Halucinogeni elementi koji su toliko iskrivili stvarnost da je, za njega, pustopoljina bila
nepregledna zemlja njegovog imanja, posjetioci su ga dolazili obasipati darovima i nakloniti
se njegovom velianstvu.
"Bezopasna budala", ree Edallia. "Zaboravi ga."
Pogreno; Dobkin se moda ponaao kao budala, ali nikako nije bio bezopasan. Za
sada je bilo sigurnije udovoljiti njegovoj iluziji. Vari ree: "Vae velianstvo, doao sam
zatraiti vau pomo. Trebaju mi snani ljudi, borci, ampioni koji e mi pomoi u mojoj
misiji. Za njih e biti bogatstvo i plijen s mnogih svjetova. A za vas ..." Zastao je slijeui
ramenima. "to darovati onome koji ve sve posjeduje?"
"enu. Daj mi enu."
"Vaa je - kad dobijem ljude."
"Prkosi mi?" Bijes mu je zgrio usko lice i jedna mu se ruka podigne kako bi
povukao srebrom opiveni rub okovratnika tunike. Nastao je trenutak napetosti, a onda se u
nagloj promjeni raspoloenja ruka spustila, a bijes pretvorio u osmijeh. "Odvaan si i to mi se
dopada. I prihvaa moj status, na emu sam zahvalan. Doi, daj da te uvedem u moju
palau."
Bila je malo bolja od ostalih graevina, imala je kamene zidove, na trijemu su bili
drveni stolci na kojima je sjedilo areno drutvo. Krutim i proraunato sumnjiavim
pogledima promatrali su Varla i ostale kako se pribliavaju. Jedan je bio nag do pasa i inilo
se kao da je prekriven savrenim tetovaama. No, tada je Vari shvatio da mu je pod koom
raslo neto izvanzemaljske
"Ja sam Knowles", rekao je. "Imate lijekova? Medikamente? Neto pomou ega bi se
rijeio ovog prokletog parazita?"
"Upotrijebi kiselinu. Imamo je koliko hoe."
"Ne mogu. Preduboko je."
"teta." Vari je znao da ga ostali promatraju, s trunkom humora u pogledima. "Moda
to uope nije parazit", predloio je. "Pretpostavljam da si zaradio simbiota. Ima li ugodne
snove?"
"Tu te je uhvatio, Knowles." Jedan mukarac udari rukom o naslon svog stolca. "Svi
smo te uli kako zaziva svoju malu Matildu. Vraki dobro ime za plijesan. Matilda."
"Pametan je", ree drugi kad se smijeh utiao. "Dobro ste ga proitali, gospodine."
Ustao je i stao pred Varla. "Ja sam Bilton. Dobkinova desna ruka, moglo bi se rei. Dobro se
slaemo, kao i svi koji nam se pridrue, ako su voljni sve dijeliti." Oi su mu se zaustavile na
Edalliji. "Moda ste kao mi. Ako nita drugo, dovoljno znate da ste uspjeli izbjei klopkama
koje smo postavili na put. elite nam se pridruiti?"
"ekaj!" Mulcaster skoi na noge kad je Vari krenuo prema rubu bazena.
"Zainteresiran sam. Koliko ih treba?"
esto poglavlje
U prostoriji se nalazio krevet, stolac, maleni stol s ogledalom i ormari u koji se mogla
pospremiti odjea. Pod je bio nainjen od golih dasaka te je bio prekriven isprikom od saga.
Prozor bijae minijaturan i etvrtast, s ugraenim ipkama koje su skrivale zavjese. Jedna
jedina svjetiljka bila je postavljena pokraj vrata s unutarnjim zasunom i s vanjske strane
snanom rezom i obruem na kojem se mogao drati lokot po izboru stanara. Zatvor zbog
kojeg se Edallia pjenila.
Nainila je pet koraka i dospjela do prozora. Okrenuvi se i nainivi jo pet to ju je
dovelo natrag do vrata. Kutija s pet na pet, te dva i pol metra do stropa. Jedna u nizu na
gornjem katu kue koju je Vari odabrao.
Iznajmio je sve sobe, postavivi uvare na kraj svakog hodnika koji se protezao pred
njima. Jedni su straarili dok su se njihovi drugovi odmarali s danom im opremom. Prema
Edalliji je kratko rekao:
"Ti si ena i zbog toga si vrijedna kao talac. Ne bih volio da moram za tebe plaati
otkupninu ili troiti vrijeme kako bih te pronaao. Ostani ovdje dok se ne vratim."
Nije se svaala, ve se nasmijeila kao da se u potpunosti slae, promatrajui kako
odlazi okusiti uzbuenje grada i obaviti posao. Arogantno kopile! Zar je mislio da se ne zna
brinuti za sebe?
"Ne!" Straar na kraju prolaza bio je odluan kad joj je preprijeio put: "Imam
nareenje - nitko ne smije izai."
"Kako me misli zaustaviti?"
"Molim te..."
"Sigurno me nee upucati?"
Zakoraila mu je blie, nasmijeila se zabacivi ramena unatrag i pomaknuvi jedno
bedro ispred drugoga koristei se orujem svog spola. "Demus, zar ne? Cran Demus? E pa,
Crane, dosad nismo imali mnogo prilike za upoznavanje, ali to se moe promijeniti. Samo
elim udahnuti malo zraka i..." Spustila je oi, kao ena kojoj je neugodno ulaziti u detalje.
"Bit u brza, obeajem."
Zatim je mugnula pokraj njega, pa niz stube prema donjoj razini gdje se u nju
zablenula jedna sredovjena ena, da bi potom nastavila mijesiti. Krenula je dalje, izala na
ulicu u miris praine i lia, peenja i pranja. U ivot i zbivanje grada.
"Zdravo!" Neki joj se ovjek nasmijeio i kimnuo.
"Mogu li ti pomoi, gospoo?" Prljavo i odrpano siroe je posegnulo rukom i
dotaknulo njezinu odjeu zurei joj u lice. "Odvedem vas do kasina? Cerneyevih dvora?
Cirkusa nakaza? Za tri drona odvest u vas kud god hoete."
"Gdje ti je majka?"
"Mrtva. Platite mi?" Izgladnjela ruka drhtala je pred njom. "Tri drona - to si moete
priutiti."
"Gubi se!" Ree grub glas, a onda se smeka kad je djeai pobjegao. "Novi ste
ovdje, zar ne? Mogu li biti od pomoi?"
Bio je visok, uglaen i lijepo odjeven. Koa na njegovim cipelama sjajila se u
suprotnosti s prljavtinom ulice, i nokti su mu bili isti. Pristojan, ist i pedantan ovjek s
irokim licem i senzualnim, gipkim ustima. No, tada mu je ugledala oi nakon ega je znala
da je ivotinja u ljudskom obliku.
"Moje ime je Sinden", rekao je. "Eugen Sinden. uo sam to vam je djeak predloio
ali on je jo mlad i mora mnogo nauiti. Zar se ena poput vas mora oslanjati na sreu da bi
zaradila? U Cerneyevim dvorima?" Slijeganje ramenima odraavalo je njegovo gnuanje.
"Mjesto na kojem se nudi i kupuje meso. To nije za vas. Kao ni predstava nakaznih. Osim ako
nemate takvih sklonosti?"
ovjek se njome poigravao, osjeala je, ali znala je kako mu uzvratiti. Bila je to
opasna igra i bila je toga svjesna, pa ipak uzbudljiva, a takvom je izazovu teko mogla
odoljeti.
Smijeei mu se, odgovorila je: "Ne nalazim zadovoljstvo s nakazama, ali ne volim
dosadu. Moda biste mi mogli preporuiti neto to e me zabaviti?"
"Naravno. Bit e mi uitak. Ako doputate?" Zakoraio je prema naprijed prije nego je
stigla odgovoriti, lijevom rukom je zgrabio njezinu desnu, a desnom joj je oteo laser zataknut
za pojas. Kad joj je pritisnuo cijev o rebra, ree: "Bila bi nepotrebna teta ubiti te. Hodaj uz
mene i ne otimaj se."
"Gdje me vodi?"
"Na menije da odluim." Njegov ton, kao ni osmijeh, nisu se promijenili, a ona je
prekasno shvatila kako je pogreno procijenila koliko je opasan. "Pokorit e mi se", rekao je.
"Uinit e sve to ti naredim bez prigovora ili oklijevanja."
"Ili e pucati?" Zadrala je bezbrian ton glasa s primjesom podsmijeha. "To e biti
zanimljivo - u pitolju nema punjenja."
"Sumnjam, no ako bude potrebno isprobat emo ga. Usput budi reeno, nisam sam.
Napadni me ili pokuaj pobjei i ostali e preuzeti posao."
Blef? Mogue, pa se osvrne amo-tamo i ne vidjevi nikoga ve se ponadala kad je
odjednom na poetku ulice u sjeni izmeu dvije zgrade ugledala puku.
uvar; Sinden je imao najmanje jednog ako ne i vie. ovjek koji je lijeno stajao
pokraj konaita ili na primjer onaj malo dalje koji je navodno bio tako obuzet svojom
poderanom izmom. Obojica bi presporo stigli do njih pa ih ona zanemari. Ostao je sam
Sinden, s pitoljem uperenim u njena rebra i ovjek u sjeni.
Za stisak na otponac oruja treba vremena i dogodit e se tek nakon to ona neto
pokua. Djeli sekunde, moda, ali je blizina pitolja ila njoj na ruku. Pomaknuti se,
izmaknuti zraci i neutralizirati prijetnju, obraunati se s ovjekom, a onda i sa straarom.
Posrnula je spustivi glavu kako bi prikrila namjeru u svojim oima. Pitolj se stisnuo
uz nju, cijev je kliznula ustranu kad ju je zgrabila, slobodnu ruku je podigla u vis zgrivi
prste kao kande i ogrebla Sindena po oima.
"Kuko!" Ustuknuo je dok mu je krv potekla ozlijeenim obrazima. "Kuko jedna!"
Laser se pomaknuo u njezinom stisku i opalio. Zraka joj je oprila koulju i kou pod
njom. Opeklina je u njoj izazvala divljatvo i ona prebaci svu snagu svoje ruke i ake,
iskoristivi i njegovu protiv njega samog, kako bi mu okrenula cijev u trbuh borei se da mu
stisne prst na okidau.
Podigao se dim, ubrzo se utopivi u izljevu krvi kad je zraka opalila ispod njegove
brade, pravei si put kroz usta, nepce pa do mozga.
Kad se stropotao, opalila je prema sjeni.
Tri pucnja i nestao je bjeei, jer nije bilo zarade u osveti mrtvaca. ena koja je
mijesila tijesto okrznula je pogledom Edalliju kad se vratila u konaite. Cran Demus zurio je
izbezumljenim oima.
"Ozlijeena si! Tako mi Boga kao ..."
"Nesretan sluaj. Ne govori nita. Imam sve potrebno u svojoj sobi."
Vodu, zavoje, melem i novu koulju. Opekotina je bila sitna i brzo ju je sanirala, ali
bliski susret joj je priguio oduevljenje. Pobijedila je - ali jedva. Srea ju je spasila; da nije,
leala bi mrtva na ulici i mjestu gdje je Sinden pao. I, ako Vari sazna to se dogodilo, smatrat
e je budalom.
Stigao je dva sata kasnije i zavirio u sobu gdje se ona odmarala na krevetu.
"Jesi li dobro?"
"Samo sam umorna." Zijevnula je. "I dosadno mi je. Je li ti se posreilo?"
"Mulcaster e suraivati. Njegovi e ljudi biti spremni za odabir nakon to se
naspavamo."
Zakoraio je prema krevetu, zaustavio se kad je odmahnula glavom. "Ne?"
"Ne, Kurte - od sada spavam sama."
Kad se probudila, veliko crveno sunce visjelo je na nebu, njegova zagasita nijansa
obojila je zgrade u arko rumeno. Takvo da je Varlovo lice izgledalo poput demona dok ih je
uvodio u prostoriju gdje su se ljudi sakupili. Postrojili su se prema njegovoj zapovijedi i stali
oputeni, nezainteresirani. Prezir su jedva zamaskirali. Mrnja prema autoritetu obavijala ih je
poput odjee.
"Potrebni su mi ljudi", dreknuo je Vari. "Ljudi s petljom koji su voljni boriti se za
bogatu nagradu. To vam je reeno. Ako niste zainteresirani, ne biste trebali biti ovdje. Ne
volim gubiti vrijeme. Ti!" Uperio je prstom. "Iskustvo?"
"Ja sam bio tekli." Rekao je nadureno ovjek. "Dvanaest godina sam radio u obinoj
slubi, a onda su mi rekli da sam opljakao poiljku."
"Lae! Nikad ti ne bi dali ansu. Van! Ti!"
"ekaj malo! Nisam neki zec da me se samo tako odbaci!"
"Rekao sam da se gubi!" Vari ljutito zarei. "Kreni prije nego te ubijem!" Pitolj u
njegovoj ruci bio je krut poput oiju. "Sljedei?"
Mukarac koji je tvrdio da je inenjer. Jedan je rekao da zna s torpedima. Trei koji
nije imao borbenog iskustva osim to je ubio trojicu ljudi u tunjavi. Nitarije. Svodnici.
Kockari. Lupei. Veina ih je bila potpuno beskorisna.
Vari se obrati Mulcasteru: "Nisi mi nabavio ono to sam traio."
"Rekao si ..."
"Trebaju mi ljudi, a ne ljam. Borci, a ne kukavice koje bodu s lea. Ako je ovo
najbolje to zna, zaboravi."
"Na dogovor ..."
"Zaboravi i to. Onda?"
Pojavili su se drugi, drugaiji koji su stajali uspravno, uvjereni u svoje sposobnosti i
motivirani neim viim do mrnjom. Veina ih je sudjelovala u ratovima s izvanzemaljcima i
bilo im je zamorno prihvatiti ono to je diktirao mir.
Neki od njih bili su plaenici. Neki gusari, pljakai, neki paraziti koji su dolazili i
odlazili. Organizirana vlast otjerala ih je i satjerala u skrovita. Svi su imali iskustva u
svemiru. Nisu svi bili mukarci.
"Sylvia Kiouza." Tamnokosa i lijepo graena ena susrela je Edallijin pogled.
"Hostesa sa Valove."
"Nisu nam potrebne hostese."
"Zato? Imate ih dovoljno? A to je s lijenikim pomonicama? Sposobna sam za rad
u ambulanti."
"U ratnim uvjetima?"
"Da."
"Lako je to rei." Vari uini korak naprijed i zagleda se u enu. "Jesi li ikada vidjela
ovjeka sa rasporenom utrobom? S ispalim oima? Udova spaljenih u batrljke? Jesi li ih ikada
ula kako vrite? Mole? Preklinju da im skrati muke? Ubije iz samilosti?"
Progutavi slinu ree: "Veinu sam toga vidjela. Valova je bio plaeniki brod."
"Gdje je operirao?"
"U Tamarskoj zoni. Mi ..."
"Nije vano. Posada?"
"Petnaest."
"Ti si bila jedina hostesa?"
Vari progunda kad je potvrdno kimnula. "U redu. Upada. Sljedei?"
Crveno sunce ustuknulo je pred utim; obje boje arile su sukobljavajui se prije nego
to je rumenilo nestalo s horizonta. Pojavilo se jo mukaraca i ena, znatieljnih, neki od njih
traili su nevolju. Jedan je upotrijebio svoje izme kako bi rasjekao Sabatovin obraz prije
nego li ga je div izudarao do besvjesti.
Zeleno sunce zamijenilo je uto do kraja njihovog biranja. Vrativi se u konaite,
Edallia natoi vino.
"Ian?" Predala je pehar Sabatovi. "Kurte?"
Vari otpije, protegne se pa otpije jo jednom. Kad si je Sabatova opipao obraz ree
mu: "Bilo bi dobro da si to ode previti - i hvala."
"to sam se pobrinuo za tu, za tu ivotinju? Trebao sam te pustiti da ga upuca."
"Bila bi to pogreka. Najlake je posegnuti za orujem. Postupivi s njime na tvoj
nain zaradio si potovanje ostalih." Vari isprazni svoj pehar pa ga isprui traei jo vina.
"Pretpostavljam da smo pobrali vrhnje. Priekat emo jo jedan izlazak sunca, nakon to se
odmorimo, i onda krenuti. Dovest emo ih u red kasnije. Ako ih zadrimo vie od polovice,
bit e dobro."
"Ostat e", bila je uvjerena Edallia. "Dosadno im je i ude za akcijom."
"Meutim, moraju prihvatiti stegu. Moju vrst stege. A kad doznaju za to su mi
potrebni mogli bi promijeniti miljenje. Ono to ja nudim nije izlet."
Sabatova slegne ramenima. "Njihov izbor."
"Tono." Vari zanemari problem. "Iane, bilo bi najbolje kad bi radijem javio u bazu da
nas oekuju. Nakon toga se odmori - i ne zaboravi oistiti ranu."
Po njegovu odlasku Vari se jo zadrao i Edallia je mogla u njemu osjetiti napetost,
njegovu potrebu. Potrebu koju su dijelili, ali se ona odupirala iskuenju da ga pusti u svoj
krevet. Pa ipak, kad se zeleno sunce stopilo s crvenim, probudila se i pronala ga uza sebe.
Nita nije rekao - nita nije trebalo biti reeno. Stvar je osnovne potrebe i kasnije, kad
su oboje bili namireni, zaspao je kraj nje kao dijete.
Kad se probudila, stajao je pokraj nje drei u ruci alicu kave koja se puila.
"Kurte! Za mene? Kako lijepo!" Naglo je sjela, posegnula za alicom te je pokriva
skliznuo razotkrivi joj grudi i ranu na boku. Ugledala je kretanje njegovih oiju i osjetila
potrebu da mu objasni. "Namjeravala sam ti rei", kazala je. "Dok sam..."
"Zaboravi." Ako je i znao za Sindena nije o dogaaju elio raspravljati. "Kreemo za
jedan sat. Primili smo poruku sa Zemlje."
"Izvanzemaljci?"
"Da." Ogoreno je rekao. "Ponovno su napali."
Sedmo poglavlje
Nasrnuli su poput anela razaraa, bljetavi i krasni u svojim blistavim bojama, uasni
u svojoj zagonetnosti. Posjetitelji iz drevnog proroanstva koji su ih doli kazniti za prijestupe
ovjeanstva. Palei, drobei, ubijajui i istei plodno tlo od kukolja. Ruka Stvoritelja
ispravljala je svoju pogreku.
Izmiljotina! I Nasir Kalif je to znao. Ni Varlu se nije svidjela. Upitao je: "to se
dogodilo?"
"Napadnuti smo tri puta."
"Pojedinosti?"
Jason mu ih je iznio. Bio je malen, punaan, s licem koje je obino bilo ureeno
osmijehom. Sada je bio vie nego ozbiljan.
"Dva grada bijahu malene zajednice od otprilike dvadeset tisua itelja. Oba su sada
ruevine. Grad Logis na Tusi druga je pria. Velik grad s oko osamdeset tisua ljudi, a jo se
irio. Napad se dogodio oko podneva prema lokalnom vremenu. Trajao je gotovo jedan sat.
Bilo je blizu trideset tisua mrtvih i teko ozlijeenih. Vei dio grada lei poruen. Napad je
prestao tek onda kad se pojavio patrolni brod iz oblinje baze."
"Sluajno, ili im se posreilo?"
"Netko je radijem pozvao pomo. Trebalo im je vremena da nau posadu i krenu u
akciju."
Vari kimne. "Jesu li razmijenili paljbu?"
"Torpeda su ispaljena na izvanzemaljce bez nekog vidljivog uinka."
"No, otjerali su napadae." Wilcoy zakorai naprijed s mjesta na kojem je stajao po
strani u sobi. "Dobili smo snimku njihovog napada. Projektor je spreman, ako elite vidjeti."
Bila je kratka i nekako nestvarna. Izvanzemaljski brod na aurnom nebu. Traka je bila
neunitena sadravajui svaku pojedinost pa je Vari suzio oi kad su je pustili. Brod je stajao,
zatim se pokrenuo obavijen zelenom svjetlou kad su na njega ispaljena torpeda, inilo se
kao da je nestao u eksploziji zasljepljujuih kapljica.
Kad se holograf zaustavio on ree: "elim da tehniari naine podrobnu usporedbu
obje snimke kako bi se ustanovila slinost dvaju brodova."
Kalif potvrdno kimne. "Razumijem.?"
"Posvemanja provjera spektometrijskih uzoraka eksplozija torpeda. Moda smo
uspjeli probiti njihov tit. Ako je tako, moda smo otkrhnuli djeli oplate, a analiza e nam
rei od ega je nainjena."
"Slamka", ree Wilcox. "Hvatate se za slamku."
"Imate kakav bolji prijedlog?", proguna Vari kad mu ovjek nije nita odvratio.
Revizoru ree: "Dodajte ovo na svoj spisak. Provjera vremena svih napada za koje znamo.
Ekstrapolacija putanje leta na osnovu napadnutih planeta i njihovog svemirsko-relativnog
meusobnog poloaja i u odnosu na neko zajedniko arite. Moda bismo mogli ustanoviti
odakle dolaze."
"Ve znamo."
"Govorim o toki njihova pojavljivanja." Vari ugleda upitnik u Wilcoxovim oima i
nabiranje Jasonova ela. "Nisu li izvjeteni?"
"Svjesni smo tvoje prolosti", rekao je Jason. "No, kako ete pronai tu odreenu
toku u meuprostoru?"
"Zasad, nikako. Moda pronaemo neki nain."
"Ali ..."
"Zato se ne posluite mozgom umjesto ustima?"
Vari nestrpljivo zarei koraajui podom. ovjek koji ivi na rubu ivaca, prenapet i
spreman eksplodirati. "Bio sam tamo", objasnio je. "Svi brodovi na hiper pogon bili su ondje.
Ondje neto vreba. Borili smo se protiv toga i Odile je otiao dalje, u drugi univerzum nazovimo to U2 kako bi imalo neko ime. Vratili smo se i neki nas je izvanzemaljski brod
slijedio. Da li je bio samo jedan?"
Wilcox se namrti, pa ree: "Mislim da razumijem. Ako vas je slijedilo vie od jednog
preko barijere tada ..."
"Moda su pljakai. Jedan ili dva - sam Bog zna koliko. Zato elim da se naine
usporedbe. Pomoglo bi nam saznanje ako smo dvaput snimili jedan te isti brod."
S mjesta na kojem je sjedio, Kalif ree: "eli li natuknuti da su moda uspostavili
bazu na nekom od galaktikih svjetova?"
"Mogue je. Alternativa je da sam, na neki nain, probio rupu u meuprostoru. Ako je
tako, onda postoji prolaz izmeu dva svemira kroz koji napadai mogu putovati po elji.
Postoji li, moramo ga pronai."
"Jasno, kako bismo ih zaustavili." Jason kimne pa doda: "No, moete li? Zaustaviti ih,
dakle?"
Vari slegne ramenima: "Moramo pokuati."
"A to u meuvremenu?" Jason je ve imao svoj odgovor: "Trebamo zatititi i obraniti
svaki grad od, recimo, pedeset tisua stanovnika na vie. Razmiljam o laserskim topovima,
samonavodenim projektilima i za zaista velike gradove, eskadrilu patrolnih letjelica. Jednom
kad izvanzemaljci shvate da svojim napadima riskiraju vlastito unitenje, pustit e nas na
miru."
"I krenuti umjesto toga na manje gradove?" Wilcox odmahne glavom. "Shvaa li
implikacije ovoga to govori?"
Vari bijae nestrpljiv. "Navalit e na manje gradove tako i tako. Otkrili su ono to su
eljeli; veliki gradovi imaju obranu. U redu, srea je da je baza bila tako blizu i da je letjelica
reagirala brzo, ali oni to ne znaju. Mislim da ne trebate brinuti za vee gradove - no, neka Bog
pomogne onima manjima."
A nakon njih - to?
"Imam li?" Njezin prezir bio je oit. "A vi mislite da ih moete dobiti samim tim to
ste uletjeli ovamo?"
"Imate lijepo lice", rekao je Vari. "Neka tako i ostane. Tko vam je ef? Neki
inteligentni pomonik? Pozovite ga."
"Moj nadreeni je ..."
"Samo ga pozovite."
Stigao je za nekoliko minuta, visok i zajapuren. Usporio je ugledavi Varla. Stao je i
rekao: "Traili ste me?"
"Kontaktirajte Revizora. Saznajte tko sam ja."
"Znam tko ste."
"Onda znate i to elim. Djevojka nije znala."
"Mary je, no, malo razmaena rekao bih. I osjetljiva. Uznemirili ste je svojom alom."
"Kojom alom? Kako vam je ime?" Vari kimne kad mu ga je rekao. "U redu, Rastic,
prestanimo gubiti vrijeme. Zaponimo s usporedbama."
Rastic je znao svoj posao iako svoje osoblje nije mogao drati na uzdi. Za nekoliko
sekundi imao je slike na ekranu objanjavajui dok je radio.
"Svaka slika je uzeta s jedne snimke i podeena na istu dimenziju. To nije dokaz,
jasno, jer ponitava razlike u veliinama, ali dobijemo savrenu podudarnost. Vidite?" Slike
su se stopile na zaslonu i postale kao jedna. "Nema zamuenosti i neravnih rubova koji bi
razotkrivali nepodudarnost. Sada moemo provjeriti ostale pojedinosti koje, ako su veliine
razliite, ne bi odgovarale zbog dizajna. Vea letjelica nosila bi, na primjer, vie topova.
Imala bi vie ulaza."
"Razumijem. Nastavi."
"Pa, no ...", Rastic slegne ramenima. "Ne mogu se zakleti, jer je snimka s kurirskog
broda bila jako oteena, ali velike su anse da je to jedan te isti brod."
"Kolike anse?"
"Sto naprama jedan da je to isti brod. Ne, jedan naprama tisuu. A sad to se tie
spektroskopskih podataka. Iskreno, nema ih. Ne od izvanzemaljskog broda. Jedino to smo
dobili je uobiajeni uzorak torpednog udara." Oekivao je takvo pitanje.
"Ovaj put se u to mogu zakleti. Nema kontaminacije. Uzorak je ist to se tie
materijala i koliina upotrijebljenih za izradu projektila."
"Ita vezanog za putanje leta?"
"Nije moj odjel", ree Rastic. "Pokuajte kod Jaca Zubera."
Sjedio je na klupi okruen instrumentima. Svjetlo holografa kojeg je prouavao
obasjavalo mu je lice. A ono kao da je pripadalo kakvom grkom kipu, a tijelo spadalo u
arenu.
Vari zapita: "Volite gledati razaranje?"
"Prouavao sam neto." Snimka se zamrznula kad je Zuber dotaknuo jedan gumb.
"Vidite? Ona zgrada. Gledajte sad."
Sruila se kad je pustio snimku usporeno. Ostale su uslijedile - bila je to snimka
nainjena s kurirskog broda. "Ovo je povezano s testiranjima na ostatke tragova energije.
Uzeli smo stotine podudarnih uzoraka s razliitih lokacija i svi upuuju na istu stvar. ini se
da ljubiaste zrake izazivaju ogranienu eksploziju stranog intenziteta. "
"Moda su otkrili nain kako ponititi poveznice atomskih estica tako da se mogu
razletjeti nevjerojatnom snagom. Ili su moda pronali metodu razbijanja molekularnih spona
pa bi inducirano srce imalo eksplozivni efekt. "
"Rezultati su vie-manje isti. vrsta masa oslabljena s nekoliko takvih eksplozija
razletjet e se na komadie. "
Kao to se to dogodilo sa zgradama u holografu. Kad ga je ugasio, a svjetla obasjala
laboratorij, Vari ree: "to je s ljudima?"
"Pretvoreni u kau. Samljeveni. Rastrgani." Zuberov ton je bio mraan. "Pogoeni
nisu imali nikakve anse."
"A oni koji su se nali u blizini?" Kad ovaj nije odgovorio, dodao je: "Mislio sam na
popratne efekte. Meso i kost moda bolje dre od metala i stakla. Neka se naprave autopsije s
tim. A sad, to imate za mene vezano uz putanje leta?"
Zuber je naporno radio. Moda ak previe revno; tjerajui se dalje kad se trebao
odmoriti pa je to plaao sitnim drhtanjem ruku i iritantnom promuklou glasa. Vari ih je
prepoznao dok je ovjek objanjavao.
"Jasno, ovo je isto nagaanje. Neto u stilu inteligentnog nagaanja. Ako je
izvanzemaljski napada upotrijebio hipon da umakne kui, onda moe biti bilo gdje. No, ako
operiraju iz lokalne baze smjetene unutar nekog galaktikog svijeta, onda mora imati neke
veze s mjestom napada." Linije su se zakrijesile na zaslonu kad je aktivirao raunalo, grafiki
prikazi su se pokrenuli im je dotaknuo kontrole. "ak i naizgled sluajne radnje zasnivaju se
na odreenom uzorku, pa ak i kad netko misli da taj uzorak nije sumnjiv. to sam uinio?
Nahranio sam raunalo svim dostupnim podacima; vremenima napada koliko sam najtonije
mogao, njihovo trajanje, planetarni poloaj u odnosu na galaktiku struju i tako dalje.
Raunalo je izbacilo odgovor." Prikaz se zaustavio i pretvorio se u opis svijeta s listom
specifikacija. "Opirno", ree Zuber. "Ako nita drugo."
Malen, usamljen svijet, hladan i obavijen ubitanom maglom, neprijateljski i odbaen.
Turobno mjesto jedva obasjano udaljenim suncem.
Bi li izvanzemaljski zapovjednik odabrao takvu bazu?"
"Izolirano je", ree Zuber. "Nenastanjeno. Nitko ne bi vidio brod koji dolazi i odlazi.
Mogu se spustiti i slaviti ono to su uinili. Kako su se negdje zabavljali. Prljave svinje!"
Njegov bijes probio se kroz suzdranost. "Kad krenete za njim, elim poi s vama."
"Moda nisu ondje."
"Bez obzira." Zuber se zagleda u ruke i stisnute ake. "Moji roditelji su bili na Tusi.
Kad je napadnut Logis i oni su dobili svoje."
ovjek koji udi za osvetom. Vari je znao kakva snaga lei iza takvog poriva.
Ree mu: "Bit u na Tamnoj strani. Doi onamo prije nego poletimo i moe s nama."
Osmo poglavlje
Tamna strana bijae nalije mjeseca koje nikada ne vidimo sa Zemlje. Odcijepljen i
uniten predio sainjen od kratera i pukotina, uzdignutih vrhova otrih poput slomljenog
stakla. Tijekom dana trpi preu vrelinu sunca; nou je zagledana u udaljen sjaj zvijezda.
Ondje se nalazila zvjezdarnica, zgrade znanstvenika, podruje za testiranje projektila i dobro
izoliran u dnu planine, poligon za treniranje gdje se nalazio Vari sa svojim dobrovoljcima.
Edallia mu pode u susret kad su proli kroz zranu komoru pa zatim u peine
izdubljene u stijenama. Djelovala je izmueno, s modricom na obrazu, a kosi joj je nedostajao
onaj uobiajeni zlaani sjaj. Stigavi u ured, podnijela mu je izvjetaj.
"Dva ubojstva. Desetak tunjava. Tri prijavljena silovanja."
"Prijavljena?"
"Bilo ih je i vie. Sve rtve su lokalni regruti. Upozorila sam ih, ali neki sporo ue."
Ovice koje se pokuavaju mjeriti s vukovima iz Pakla. Vari e na to: "Rijei ih se."
"Proistila sam treinu. Ostali odbijaju otii i ne mogu ih primorati. Wilcox je izdao
naredbe, a Revizor ga podrava. U svakom sluaju, potrebni su nam ako elimo imati posadu
i spremne brodove."
Vari se naslonio u sjedalici. Bio je umoran i tijelo mu se trzalo u mrsko poznatom
ritmu. Izotopi e neutralizirati sinaptike pogreke, ali njihovo koritenje znailo je
hospitalizaciju i strogu kontrolu. Upravo ono to je elio izbjei.
"Daj mi bocu", rekao je. "Jo bolje, dvije. I pitolj. Solidan revolver velikog kalibra.
Najbolje bi bilo da i sebi nabavi jedan."
"Naoruana sam."
Nije mogao primijetiti nikakvo oruje, ali vjerovao joj je na rije. Kao to nije
sumnjao da je netko platio za modricu na njezinom obrazu. Zapitala je: "eli li da Ian poe s
nama?"
"Gdje je on?"
"Ondje, s njima na ravnici."
"Ostavi ga." Sabatova im je vie vrijedio kao trener dobrovoljcima za kretanje u
svemirskom odijelu nego kao tjelesni uvar. "Samo mi nabavi ono to sam traio."
U bocama je bio viski i on naiskap popije etvrtinu jedne prije nego to je provjerio
pitolj. Sredstvo osmiljeno da ubije i okira iz neposredne udaljenosti - neobuzdana paljba je
previe opasna u bilo kojem brodu ili slinom zatvorenom prostoru. No, eksplozija ima neke
odreene prednosti naspram lasera, a razarajui udar metka mnogo je uinkovitiji.
"Hajdemo!"
Prva rtva silovanja ve se vratila na Zemlju. Druga, hrabrija ili nepromiljenija radila
je na brodu. Trea bijae ogorena.
"Dvoje tvojih prijatelja...", rekla je, "nisu imale anse. Drali su me i - elite li
pojedinosti?"
"Neke. Gdje i kada?"
"Sve je u mojem izvjetaju." Pogledala je Edalliju. "Nije nita pomoglo."
"Nisam ovdje kako bih bio dadilja slabiima. Zato im nisi napala oi? Zgrabila ih
gdje boli ili ..." Edallia stane, prepoznavi ogranienja druge ene. "Poznaje li ih?"
"I to je u izvjeu."
"Yulin i Slade." Edallia pogleda Varla. "Provalili su u njezinu kabinu i zaprijetili da e
joj unakaziti lice ako pisne. Riskirala je i ostala. S vremenom moda naui."
"Gdje su oni sada?"
"U rekreacijskoj dvorani. Upravo su doli izvana."
Dvojica mukaraca su se izvalili na klupi, smijui se i udiui isparavanja smrskanih
kapsula ka'sencije izmeu prstiju. Ostali su sjedili uokolo formirajui vrsti krug izdvajajui
se od ostalih. Grupa koja je trebala biti eliminirana ako je elio da posada ikada radi kao
cjelina.
Suoivi se s njima Vari ree: "Na noge! Sad!"
"Tko to kae?", posprdno e Slade, vei od one dvojice, poseui za jo jednom
kapsulom. Oi su mu razotkrivale utjecaj omamljujuih isparavanja - predoziran je bio
opasan.
"Zna to bi mogao, efe? Otii dovraga."
Smijeh ostalih pridruio se njegovom, izblijedjevi tek kad je Vari koraknuo naprijed s
podignutim pitoljem u ruci. Teki komad metala se spustio smrskavi nos i zalivi krvlju usta
i bradu.
"To ti je za brbljava usta." Vari nakosi pitolj, metalni zvuk zajeao je grubo s
najavom skoranje smrti. "A sad na noge." Okrenuo se prema eni kad su ga posluati.
"Sigurna si da su to oni? Nema pogreke?"
"Nikakve."
"Evo." Pruio joj je pitolj. "Uzmi ga. Sprai im ga obojci. U trbuh."
"Da ih ubijem?" Razrogaenih oiju zurila je u oruje, ne dodirujui ga, zaprepatena
prijedlogom. "Samo da ih ubijem? Ne mogu, mislim ..."
"Znam to misli - u redu je ako to netko uini umjesto tebe. Povrijeena si, poniena,
ali nema petlje za osvetu." Vari podigne cijev oruja, spustivi otponac. "Vratit e se na
Zemlju sljedeim brodom. A vi", zagledao se u dvojicu mukaraca, Yukona zaleenog na
mjestu, Sladea brade i prsiju zalivenih krvlju. "Vi ete se vratiti u Pakao."
Netko od ostalih, koji su stajali u krugu, ree: "Obeali ste nam amnestiju."
"Za prijanje zloine. Igrajte se sada, pa ete platiti." Vari se pokrene polako
zaprijetivi svima pitoljem. "Ovo je posljednja prilika koju ete dobiti. Sljedeeg tko prekri
pravila u ubiti. A sada pokret! Pomijeajte se! Svi! Odjenite svemirska odjela i tornjajte se
van! im brod bude spreman, kreemo u akciju!"
Vrativi se u ured, Vari popije jo jedno pie. Ruke su mu malko drhtale. Zagledao se
u njih, kontrolirajui ih umom sve dok se nisu umirile. Osjeao se prevarenim, iscijeen i
ljutit na enu koja se pokazala tako slabom. Trebala se zauti grmljavina pitolja, udar olova,
krv, bol i nenadana smrt. Kruta i gruba pravda; lekcija daleko uinkovitija od prijetnji
rijeima.
"Nije mogla." Edallia je pogodila o emu razmilja. "Ne moe zahtijevati da se ljudi
ponaaju sukladno zakonu i redu itav svoj ivot i onda oekivati da se promijene nakon jedne
rijei. to je s onom drugom?"
"I nju poalji natrag."
"Bez anse za osvetom?"
"Zar je traila zadovoljtinu? Zar ju je pokuala dobiti? Ne? Onda je poalji natrag."
"Tehniarka je i jako dobra na svom poslu."
"Onda nek' radi svoj posao, ali ne ide s nama." Posegnuo je za bocom, a onda se
predomislio. "Nazovi mi Ormea s brodogradilita."
Nije ga bilo u uredu i dok je ekala na liniji, Edallia ree: "Oni dolje nee razumjeti.
Vezano za ene. mislim. Zato ih kazniti jer su se povinovale pravilima?"
"One i ostale bile su silovane. Ako im se svidjelo zato se ale? Ako nije, utei o
tome, moda su nauile da ne dopuste da se takvo to ponovi ili ekaju da stvar rijee kasnije.
Sasvim razumljivo. No, ove tri su oko toga napravile problem. Prijavivi ih, zatraile su
pomo. Pokazale su da nisu vrste. Nisu mi potrebne." Vari se ponovno zagleda u svoje ake,
potom je naglo skoio i stao koraati prostorijom. "Koji vrag Ormeu toliko treba?"
Pojavio se za nekoliko minuta. Stariji ovjek prosjede kose i oima uokvirenim
borama. Bez uvoda je naglasio: "Ne pourujte me. Radimo najbre to moemo."
"Na emu?"
"Na prilagodbama hiper pogona koje ste zatraili. One ..."
"Mogu ekati", odsjekao je Vari. "Neto je iskrsnulo. Sve to sada trebam su brodovi
spremni za pokret. S mnogo vatrene moi i specijalnom opremom. Infracrvenim detektorima,
razliitim mjeraima mase, sonarom - svime to je potrebno da bismo pronali neto to je
moda skriveno. Moe?"
"Dakako, s vremenom. Instrumenti su najlaka stvar i moemo iskoristiti brodove koji
su ve opremljeni dodatnim naoruanjem."
"Koliko vremena?" Odmahnuo je glavom na odgovor koji je primio pa se primaknuo
zaslonu. "Ovo je prioritet. Jedan brod mije potreban sutra, dva ako je ikako mogue. Jedan
moemo upotrijebiti kao potporu, pa ga moemo zanemariti, ali drugi mora imati hiponski
prekida o kojem smo razglabali."
"Rekao sam vam, kaskada ..."
"Zaboravite na to. Samo prekida. Imate dvadeset sati."
Vari ugasi zaslon prije nego to mu se onaj drugi uspio suprotstaviti pa sjedne borei
se s napetou i mrskim drhtanjem uzrokovanih umorom i frustracijom. Proizvod njegove
vlastite nestrpljivosti, ali nije vjerovao lijenicima kad su ga pokuali uvjeriti kako e s
vremenom sve biti dobro. Vrijeme koje su spominjali bilo je njegov ivot, a smirenost koju su
obeavali ekala ga je nakon smrti. Odabrao je drugaiji put; ratujui s udovitem koje ga je
zajahalo, ostavtinom izvanzemaljskog praska.
Kojeg je iznova vidio kad bi sklopio oi, otvorivi ih kad je osjetio da mu je neto
gurnuto u ruku.
Boca i Edallia su ga priveli svijesti. Kazala je: "Smiri se, Kurte. Napij se, ali prestani
se iscrpljivati." Potom je oklijevajui predloila: "to kae da pozovem lijenika? Injekcija
bi ti pomogla da se naspava."
"Zaboravi." Viski mu je spalio usta i kliznuo u trbuh. Mogao je isto tako popiti i vodu.
"Kontaktiraj Polarni sjever. Razgovaraj s Jaom Zuberom. Pitaj ga je li otkrio ita vezano za
vremenski faktor napada. Ako nije, natjeraj ga."
"Vremenski faktor?"
"Znat e on. I reci mu da ima petnaest sati."
Vari naini korak prema vratima dok je ona bila uposlena oko komunikatora. Njegov
nemir traio je akciju koju je utaio hodajui kompleksom provjeravajui kako napreduju
treninzi. Raspored je bio naporan; gotovo neprekinut slijed vjebi u odijelima, pucanju,
procedurama u sluaju opasnosti i simulaciji borbenih uvjeta. U skuenom prostoru lanog
broda dragovoljci su trali, izbjegavali se i reagirali na razliite situacije.
Eksplozija, dreka alarma, glas koji je nadglasavao larmu.
"Pogodak u sektoru devet. Odjeljci osam do dvanaest izloeni su vakuumu. Napad se
nastavlja."
Vrata su se zalupila zarobljavajui one koji su zaostali u unitenim komorama. Topnici
su naciljali na simulirane ciljeve i nastavili pucati dok su njihovi drugovi umirali od rana,
nedostatka zraka, uasnih opekotina. Ostali su potrali prema vratima kako bi ograniili i
popravili tetu.
Jo jedan alarm, simulacijska komora se trzala kao da je pogoena snanom
eksplozijom, jo zapovijedi, jo uurbane aktivnosti. Prividni kaos, ali Vari je mogao
prepoznati red u ritmu organizirane reakcije.
Nadreenom asniku je dodao: "Kako im ide?"
"Zasad prilino dobro. Dokle god se radi o osnovnim vjebama, ali ..."
Njegovo slijeganje ramenima bilo je znaajno i Vari je znao to to znai. Zasad je sve
bila igra; igra koju su dobrovoljno uili. Trebalo bi biti prave krvi, stvarne boli i opasnosti od
ozljeda i smrti. Neki e poginuti, ali ostali e nauiti. Izbjegavi stvarnu borbu, trebao je meu
njih pustiti silovatelje i raznijeti ih bombom kako bi simulirao pravu stvar. Propustio je priliku
pa se zapitao koliko je jo pogreaka uinio.
Na mjestu obloenom debelom prostirkom drugi ih je instruktor poduavao
nenaoruanoj borbi, to je za sve koji su doli iz Pakla bilo kao da ui kokoi nesti jaja.
"Veina se pri borbi koristi samo s dva oruja", govorio je. "Razmiljaju u kontekstu
svojih ruku i aka. Ostali, poput savate boraca, polau veu vanost nogama. No, ruka ima
lakat i aku, kao to noga ima koljeno i stopalo. A tu je uvijek i glava koja moe biti
unitavajue oruje kad je netko vjet s njom. Uvjebani borac u borbi bez oruja zna kako ih
sve upotrijebiti."
Pa ipak, pravi borac, ubojica, uvijek e uporabiti i neko oruje ako mu se za to prui
prilika. ak i aka zemlje baena u protivnikove oi moe pruiti potrebnu prednost.
Vari krene dalje. Bilo mu je vrue i osjeao se prljavo, a ono omraeno trzanje nije mu
sasvim prolo. U uredu ga je Edallia promatrala kako uzima jo jedno pie.
"Vrijeme je da odemo u krevet", rekla je. "Ja u te opustiti bolje od te boce." Prila mu
je ispruenih ruku s potrebom koja joj se oitovala u pogledu. "A ti moe opustiti mene,
Kurte."
"Smrdi", rekao je. "Oboje smrdimo. Hajdemo se prvo oboje oprati."
Skinuo se u svojoj kabini i odvukao se do zajednikih tueva s runikom prebaenim
preko ruke. Otuiran i ist osuio se i uputio natrag prema svojoj sobi. Kad joj se pribliio,
kroz vrata je iskoraio neki ovjek. Slade, oteenog nosa poput klauna umotanog u bijeli
zavoj. Meutim, u njegovu osmijehu nije bilo nieg klaunovskog.
"Imam te, gade!"
Yulin je slijedio Sladea stojei sjedne strane metar iza njega. Dobrovoljcima nije bilo
doputeno oruje, ali su obojica bili naoruani; Slade s komadom metala, a Yulin s nogom od
stolca koju je drao poput palice.
"Sredi ga, Slade. Ne troi vrijeme na priu."
Dobar savjet i Vari ga poslua. Kad je Slade trkom nasrnuo, opalio je iz pitolja kojeg
je drao ispod runika. Metak se zabio u Sladeova prsa, zaustavivi njegovo nadiranje i sruio
ga na pod gdje se trzao u samrtnom gru.
"Ne!" Yulin ostane ukopan na mjestu, podigavi ruke i glavu, otvarajui usta kako bi
preklinjao za svoj ivot. "Ne! Molim te, ja u ..."
Metak mu je proao kroz poluotvorena usta i poput gejzira izletio kroz vrh lubanje u
erupciji krvi, mozga i komadia kosti.
"Kurte!" Edallia je dotrala. Poput njega bila je naga, izuzev runika. Oi su joj se
razrogaile kad je ugledala tijela. "Jesi li ozlijeen?"
"Ne. Gdje si spremila viski?"
"U svoju sobu, ali ..."
"Idemo po njega."
Odveo ju je s poprita sada se ve osjeajui oputeno. Mrtvaci mogu ostati leati kao
poduka ostalima. Kasnije ih mogu baciti s ostalim smeem.
Deveto poglavlje
Orme je dostavio brodove sat vremena prije isteka roka; Keil je bio nedovren, a Dolio
s doradama koje je Vari naredio. Dok ih je pregledavao, kao da je zakoraio u san; sa
solidnim zidovima i odjeljcima, tornjevima i prolazima, potpuno lien ivota ali odiui
duhovima i sjeanjima.
"Primijetit ete poboljanja", kazao je Orme. "Odile je bio dobar, ali ovaj je bolji."
Ugraeni podaci dobiveni iz njegovog luakog delirija kad se iznova i iznova borio s
izvanzemaljcima u svom mentalnom meteu. Kalif je bio lukav i zacijelo je naredio njihovu
izgradnju bez odgaanja. Koristei se obavijestima kako bi se nainile nove letjelice koje e
biti najsnanije orue razaranja u svemiru.
Meutim, brodovi su vrijedili koliko i njihova posada i Edallia je sa sve veom
ljutnjom sluala Varlove zapovijedi. "Ne idem? Ostavlja me ovdje?"
"Tebe i sve ostale ene."
"Zato? Zar nismo dovoljno dobre? Moemo se boriti kao bilo tko drugi, uostalom to
je s napetou koja se stvara na brodu? Kako e to rijeiti?"
"Radom." Bio je otvoren. "Nee biti vremena za ljubakanje. Posade moraju biti
dovedene u red prije nego stignemo na Reitty. Naredio sam instruktorima da odaberu najbolje
u omjeru ezdeset naprama dvadeset."
Dvadesetorica iz Pakla, a ostalo dobrovoljci. Vukovi e drati ovce u strahu, ali e
ipak biti u manjini.
Vari objasni: "Nismo uspjeli uspostaviti onakvu vrst discipline kakva mi je potrebna.
Ova ekspedicija e u tome pomoi. Orme e nabaviti nekoliko brodova za vjebu." Stvarni
brodovi i prava oruja; toliko drugaije, kao lutka za napuhavanje u bordelu naspram prave
ene od krvi i mesa. "Predajem ti zapovjednitvo nad tim. Kad se vratim, elim da sve bude
spremno za pokret."
"A to ako ne bude?"
"Ako se ne vratim?" Vari slegne ramenima. "Ako budem mrtav nee me biti briga to
e se dogoditi. Uprimo sada - nemamo mnogo vremena."
Zuber je tako odredio. Smjestivi se na Dalio sa svojim papirima, kartama i
raunalnim podacima zagledao se u Varla kad je utonuo u sjedalicu.
"Djelujete napeto."
"Zanemarimo sad to. Jeste li provjerili brojeve?"
"Desetak puta koristei svaki put razliite varijable. Uzorak napada djeluje nasumian,
ali kao to sam objasnio, to je rijetko tako. Vie podataka bi pruilo vie vjerojatnosti, ali ja
mislim ..."
"Proslijedite."
"Da." Zuber se zagleda u svoja otkria. Ako je i bio ozlovoljen upadicom nije to
pokazao. Dosad je ve shvatio da je Vari bio ovjek s vrlo malo strpljenja. "Ako udarimo u
zakazano vrijeme, postoji dobra ansa da izvanzemaljski brod bude u svojoj bazi. Tri dana
kasnije ve moe isploviti radi sljedeeg napada." Dodao je. "S pretpostavkom da je Reitty
njihova baza."
Kao i to da je u igri samo jedan brod. Ako je jedan u napadu a jedan na planetu
postojala je dobra ansa da se kaznena ekspedicija nade izmeu ekia i nakovnja. Vari je o
tome razmiljao dok je sjedao na svoje mjesto za komandama. Dok je provodio provjere pred
polijetanje kontaktirao je drugi brod.
"Kapetane Chatto? Spremni smo za uzlijetanje. Ponovite svoje naredbe."
"Kreemo pet minuta nakon vas i pojavljujemo se dovoljno daleko od cilja. Ako je
mogue, uspostavljamo vizualni kontakt i zadravamo radio tiinu."
"Ako ugledate izvanzemaljce?"
"Bjeimo, ali ..."
"Ne dopada vam se to", ree Vari. "Znam, ali nemam vremena za junaenja. Vi ste
moje zalee. Uvijek inite to vam kaem. Promatrajte. Uite. Priskaete u pomo samo ako
ja to zatraim."
"A to ako budete uniteni?"
"Bit e to loe - po mene. Sad budite pripravni. Kreemo kad odbrojim do petnaest.
Od sad!"
Bilo je to vrijeme za skeniranje kontrolne ploe i provjeru svijetle li svuda zelene
lampice. Kada je jedna izdajniki oivjela crveno, tihi zviduk ispunio je brod. Zvuk koji je
postajao sve prodorniji parajui ui prije nego to je postao neujan za ljudske ui.
U strojarnici je paradoks oivio.
Kreutzalov izum bijae stroj koji nije imao pominih dijelova. Stvorena je kompleksna
tvorevina energetskih polja unutar okvira simetrino postavljenih zavojnica umoenih u
tekui vodik i opasanih masivnim armaturama. Super ohlaeni provodnik provodit e struju
bez gubitka energije. Oblik tih provodnika, usklaenih s ostalima sline prirode, tvorio je
podruje zajednike indukcije, te su time roeni uvjeti da se, dovede li se dovoljno energije,
nevjerojatna snaga susretne s nepominim objektom.
Sila koja trai put da pobjegne umjetnim ogradama stvarala je upravo onakve uvjete
koji su joj to omoguavali. Snani pritisak polja poprimio bi kompleksni oblik koji nije
mogao egzistirati u normalnom svemiru. Nije se mogao rasplinuti. Niti promijeniti. Mogao je
jedino otii negdje drugdje.
U hiper svemir, a sa njim pogon koji ga je stvorio, brod u kojem se nalazio i sve to se
nalazilo ispod njegove oplate. Djeli normalnog svemira baen u meuprostor - mjesto koje je
jo uvijek bilo tajna, no koje je, Vari je to znao, posjedovalo svoj vlastiti uas.
"Pazi na razine!" Zareao je ugledavi na kontrolnoj ploi crvenu lampicu.
"Roderigo!"
"Oprostite, gospodine." Strojarov glas odraavao je napetost. "Protok sveden na nulu."
"Neka tako i ostane. Provjeri one pomine skale. Ustav za odravanje ivota! Provjeri
sustave!" Vari nije elio riskirati s neisprobanom letjelicom. "Segman! Pripremi se za
korelaciju vremena i udaljenosti."
"Kad, gospodine?"
"Pet!"
Vari je odbrojio da bi se na zaslonu ukazao prizor normalnog svemira. Iza njih je
mjesec izgledao poput zguvane lopte, a Zemlja sjajna kugla do njega. Dok je navigator
provjeravao veliine jednog i drugog i inio kalkulacije koliku je udaljenost brod prevalio dok
je hipon bio ukljuen, Vari je promatrao svaki njegov potez. Dobar ovjek, istreniran na
Polarnom sjeveru. Nainit e jo nekoliko provjera prije nego e brod moi odvesti tono
tamo gdje eli.
Za to vrijeme e Burchard namjestiti svoja torpeda.
Plaenik se nasmijeio kad je Vari uao u prostoriju za ispaljivanje podigavi ruku na
pozdrav. Odora koju je nosio inila ga je slinim ostalima, ali oi su ga izdvajale. Njegov
pogled i neveseli osmijeh, te biljeke o ubojstvima koja su se prekinula kad je pobjegao u
Pakao.
"Ovdje je sve u redu, gospodine."
"Kako ste podijelili ekipu na topovima?"
"Nai su na laserskim - naueni su da budu brzi na okidau. Ostali su zadueni za
punjenje i aktivaciju torpeda."
"Ne", priznao je Zuber. "Nainio sam neke studije vezane za mogui ustroj njihova
drutva. Inteligentno bie ponaa se inteligentno zato jer to jest", objasnio je. "Barem tako
socioloki radnici vole tvrditi. Ponaaj se kao okrutno, bezosjeajno kopile i velika je ansa da
si uistinu takav. Unitavaj kao poludjeli barbarin i..." Slegnuo je ramenima. "Znate i sami."
"Ne mogu biti barbari", ree Vari. "Potrebna je napredna tehnologija da bi se sagradili
svemirski brodovi."
"Isto tako je potrebna visoka tehnologija da bi se proizvele puke, igle, noevi i sjekire
pa ih ipak koriste divljaci. Kupili su ih od trgovaca." Zuber odmakne svoje papire. "Potrebno
nam je vie podataka. Kako moemo predvidjeti to e izvanzemaljci uiniti kad ne
razumijemo ni vlastitu vrstu? S termitima dijelimo isti planet, isto okruenje, nainjeni su od
istog osnovnog tkiva i due su ovdje od nas - pa ipak ih ne razumijemo. O emu razmiljaju
kad im sravnimo neki od njihovih mravinjaka da bismo sagradili cestu? A pele - to osjeaju
kad im krademo med?"
"eli neto rei?"
"Nita, valjda. Barem ne nita novoga." Zuber duboko udahne i protrlja oi. "Samo
pokuavam shvatiti s kime smo se uhvatili u kotac."
"To ti i ja mogu rei," bezobzirno e Vari. "Suprotstavljamo se neemu to je zgazilo
ivot tvojih roditelja kao da je trava. Dr' se toga. Ne zaboravite to. Tvoje roditelje i sve koji
su izginuli zbog tih izvanzemaljaca. Ako budemo imali sree, pronai emo ih. Kad se to
dogodi bit e ili mi ili oni. Ja elim da to budemo mi."
"Uskoro?"
"Za dva dana smo u Reittyju."
Taman toliko vremena za posljednje provjere i vjebe, a onda ih oekuje samo dugo,
otegnuto razdoblje ekanja. Tono vrijeme da Vari konano objasni itavu svrhu ekspedicije.
"elimo ih uhvatiti ako ih pronaemo", interkom je itavim brodom prenosio njegov
glas. "Neunitene ako je mogue ili oteene ako to ne budemo mogli izbjei. Moramo neto
nauiti. Dalio e napasti, a Keil e ostati u zaleu kako bi nam pomogao ili nas spasio ako to
bude nuno. Govorim vam to kako biste znali da nismo sami. Ne elim nikakvu neobuzdanu
pucnjavu. Nikakve histerine ispade. Ako nam uspije zarobit emo ih i vi ete u svako doba
potovati moje zapovijedi." Dodao je: "Vi ste vojna jedinica pa se i ponaajte u skladu s tim.
Svi. To je sve."
Segman se oglasi iz svoje sjedalice: "Deset minuta do pojavljivanja, kapetane."
"Koslenko, provjeri skenere."
"Spremni i aktivirani."
"Canale?"
"Spreman, gospodine."
Spreman i za preuzimanje komande ako se Varlu neto dogodi. Kako bi mogao
primati izvjetaje i odailjati naredbe, te rukovoditi brodom kao funkcionalnom jedinicom.
Kao i bilo tko drugi - ako bude potrebe - nijedan ovjek nije i ne smije biti nezamjenjiv.
"Pet minuta." Segman prede jezikom preko usnica koje su mu najednom postale suhe.
Vari ree: "Nema potrebe za odbrojavanjem, kolega. Svi vidimo kronometar."
Pomini krakovi koji su odbrojavali sekunde i u neku ruku predstavljali metronom
samog ivota. Sada su bili na sigurnom, ugodnom, toplom. Uskoro e moda biti rastrgani,
ploviti svemirom mrtvi ili umirui.
"Borbena sprema." Vari prekine tiinu. "Navucite odijela i prebacite se na borbenomrenu komunikaciju. Trideset sekundi!"
Kao da je prola vjenost, a onda, iznenada, zaslon se razbistrio i pred njima je leao
Reitty.
Planet i jo neto.
Deseto poglavlje
Bljesak koji je nestao u treptaju oka, silueta zlaana i ustreptala bez pravog oblika ili
forme. Neto to se ocrtavalo na izmaglici koja je obavijala planet, kao da je upravo stiglo pa
pobjeglo.
"Koslenko?"
"Predmet. Mase istovjetne naoj. Visoke gustoe. Velike brzine."
"Smjer?" Vari iskezi zube kad je asnik slegnuo ramenima. "Koji je vrag s tobom? U
kojem smjeru su otili?"
"Nestali." Koslenko pokae na svoj zaslon. "Kao da su se saeli."
Iluzija; veliko ubrzanje moglo je proizvesti slian uinak ili nenadano umatanje u
maglu ili oblak.
U oba sluaja nisu imali izbora; ako je izvanzemaljski brod krenuo u jo jedan napad
imali su vremena da mu pronau bazu i pripreme im klopku pri povratku. Ako je pak tek
stigao, morali su brzo udariti prije nego ih skeneri upozore na nadolazeu opasnost.
"Provjeri povrinu planeta. Canale! Preuzmi! Ubaci nas u skenirajuu orbitu. "
Vari se zavali unatrag kad je asnik posluao, oiju na zaslonu i krajoliku koji je
prikazivao. Magla poput beskrajnog mora koje je prekrivalo stijene, led i nazubljene planine.
Jezera s kojih se isparavala izmaglica i ponori koji su prevladavali opustoenim licem
izmuene prirode.
Pred njim su signalne lampice zabljesnule i mignule. Zanemario ih je. Canale je
zapovijedao i proturjeiti mu znailo bi potkopavanje njegova samopouzdanja i umanjivanje
poloaja. ovjek moe nauiti samo na grekama.
"Evo neeg." Koslenko podigne ruku. "Polako sada. Krui", promrmljao je kad je
Canale posluao. "Gledajte!"
Nadzorni ekran zatreperio je da bi se potom umirio i prikazao raspuklinu okruenu
picastim vrhovima. Boje su bile neobine i promjenjive dok su ih kompenzatori
prilagodavali ljudskom oku; plava, bijela i mutno siva, a meu njima trunke crvene.
"Vrhovi visoke temperature", rekao je Koslenko. "Infracrveno ih je upravo
detektiralo."
"Prirodne erupcije?"
"Sumnjam." Koslenko namjesti kontrole dok je odgovarao na Varlovo pitanje.
"Previe su lokalizirani da bi bilo tako. Preveliko da bi bilo ljudsko. Toplina je previe
nestalnog dometa i jenjava. Kao da je nedavno netko ugasio snanu vatru", objasnio je.
"Moda gledamo u arite koje se hladi."
Ili ostatke netom otile letjelice. One koja je moda upravo na putu da ubije, spali i
uniti jo neko bespomono naselje.
"Imamo ih", proaptao je Segman. "Tako mi Boga, imamo ih!"
Ili su pozvani u zamku. Uoili su izvanzemaljce - jesu li i oni njih? Ako je tako,
napadai moda ekaju da slete i onda ih spre s pohlepnim zrakama unitenja. Vari baci
pogled na kronometar. Keil se dosad ve trebao pojaviti i ekati na dovoljnoj udaljenosti ako
je Chatto posluao njegove zapovijedi. Prekidanje radio tiine znailo je rizik koji je on
odluio preuzeti.
"Dalio zove Keil, graknuo je. "Ne odgovarajte, ve samo sluajte. Sputamo se, ali
moda su nas opazili. Primaknite se i kruite Reittyjem. Nemojte se previe pribliiti. Ne
ostajte predugo. Dajte nam deset minuta i onda se maknite. Prijem."
Zaklon i diverzija? Ako ih je neprijatelj uoio, povui e se i vratiti kasnije spreman za
napad. Ugledavi istovjetni brod pomislit e da je isti. Kad ode, osjetit e se na sigurnom. Pri
sputanju e ih uhvatiti nespremne.
Vari ree: "Na borbene poloaje! Sputamo se!"
Preuzevi kontrole usmjerio je brod prema planetu. Magla se primaknula obujmivi ih,
zaklanjajui skenere sve dok elektronika kao arobnim tapiem nije vratila sliku. Polagano strujanje mili-impulsa koji su upravljali hiponom dopustili su im da uspore i fino manevriraju,
a raketni pogon omoguio im je snaniju kontrolu u sluaju potrebe.
Jedanaesto poglavlje
"ovjek?" Edallia bijae zaprepatena. "U toj letjelici si naao ovjeka?"
Varl potvrdno kimne.
"Misli, kao pravi, ljudski mujak?"
"Onoliko ljudski koliko sam i ja." Vari zastane pa se okrene i nasloni na ogradu
balkona na kojem su stajali. Udaljenost je inila da su likovi dolje na ulici djelovali kao
uurbani mravi. "Bio je teko ozlijeen i pravo je udo to je uope preivio pad. Izvadio sam
ga odande, stavio u kapsulu prve pomoi i pod hitno ga dopremio ovamo."
Na Franzel, najblii svijet Reittyju koji je imao dobre lijenike ustanove. S dobrim,
istim zrakom i suncem koje je nijansiralo prostor toplom bojom mandarine. Sada je bilo
nisko dolje, gotovo je doticalo horizont, i sjena zgrade izduila se preko grada poput
okrnjenog stoca.
Edallia ree: "Kalifu se nije svidjelo. Zakljuio je da si zarobljenika trebao poslati na
Zemlju."
"Ne bi preivio."
"ak ni u kapsuli prve pomoi?" Podignuta obrva govorila mu je da zna kako to je
stvari. "Pa, ako mu je sada bolje, moe putovati. Mnogo je toga to ga ele upitati."
"Neka ekaju."
"Suprotstavio bi se Revizoru?"
Vari slegne ramenima; dosad se ve tri puta ogluio na zapovijedi da poalje
zatvorenika na Polarni sjever. "Ima li novosti vezanih uz ostale nalaze?"
"Nita previe vrijedno. Slitina trupa broda slina je naoj ali s viim postotkom
titanija i zlata. Moda su upotrijebili zlato za vanjsku oplatu kako bi dobili bolji provodnik za
svoj zatitni sustav. ini se da je tako. Tehniari i dalje rade na ostalom." Oklijevala je pa
ipak rekla: "Neke od hrpica moda su trupla."
"Ljudska?"
"Nema naina da saznamo, ali tehniari provjeravaju DNA. Otila sam prije nego su
dobili rezultate." Doputovala je Egonom, letjelicom klase Dailio i Keilo, koji je dopremio
posadu i namirnice. Dodala je: "Orme ima jo dva na zalihama, ali mislila sam kako ne eli
da ih ekam. Uostalom, nai prijatelji iz Pakla postali su nestrpljivi za akcijom."
"Uskoro e je iskusiti. to misli o Marneu?"
"Sasvim je dobro upravljao Egonom. Civil, ali ini se da zna svoj posao. Mislim da je
dobar kapetan kao bilo tko drugi. Volio bi da ja budem lanica njegove posade."
"eli li to?"
"Vozim se s tobom." Njezin ton je prekinuo svaku raspravu. "Pripremila sam raspored
posade za tvoju inspekciju i odobrenje, a zalihe se upravo pretovaruju. elim biti nasamo s
tobom, ali prije toga, elim vidjeti zarobljenika."
Sjedio je u malenoj sobi opremljenoj najnunijim; krevetom, stokom, zahodom i
umivaonikom s ormariem. Nije bilo prozora. Ispod svjetla koje je dopiralo sa stropa inio se
slomljen, usamljen i nesvjestan oiju koje su ga promatrale kroz jednostrano staklo.
"Bijelac." Izvijestio ih je doktor Wayne. "U tridesetima, tamne kose, smeih oiju i
lagano pigmentirane koe. Vjerojatno od azijskih predaka. Ruke mu odaju da je u prolosti
radio teak fiziki posao, no sad su mu meke. Ima iroke dlanove", objasnio je, "lagano
etvrtastih prstiju. Na tijelu ima oiljke uzrokovane ozbiljnim bievanjem koji opet potjeu iz
prolosti. Ope fiziko stanje mu je dobro - osim posljedica njegovih nedavnih ozljeda.
Glavni problem, ini se, lei u njegovom umu."
"ok", prokomentirala je Edallia. "Za oekivati je. Moe li govoriti?"
"Savreno. Ime mu je Amra Kendrick."
"On vam je to rekao? Razumjeli ste ga?"
"Isto onako dobro kao i on mene. Nemamo potekoa u komunikaciji. Ono to jest
udno je njegova neobina reakcija na odreeno bolniko osoblje. Na sestre", dodao je. "ini
se da ih se boji."
"Pio si." Podigla je au koju je gotovo slomila i natoila si viski iz ae. "Zato?"
"Upravo sam ovjeka izmuio gotovo na smrt - treba li ti bolji razlog?"
"Kendricka?" Otpila je i slegnula ramenima. "Nisi ga muio. Ako je to itko uinio, bio
je to Wayne. Program dvanaest", promrmljala je. "ula sam za to. Uporaba droga kako bi se
izazvala ok terapija i uklonile mentalne zapreke. Katkad se koriste kako bi se slomio otpor
osumnjienika i potaknulo ga da progovori. Pa, jesi li saznao togod novog?"
"Samo potvrdu onog to sam sumnjao. Nisam zbog toga naredio program dvanaest.
Ako elimo da nam Kendrick bude od ikakve koristi, moramo ga osloboditi prijanje
indoktrinacije. Ne elim da se uasava ena."
Suho je rekla: "Za to ti ne treba program dvanaest. Ima i lakih naina." Podigavi
au, nadodala je: "U to ime."
"Ne razumije." Vari spusti ruku pokraj sebe pa je podigne prema njoj. Drao je tanku,
srebrnu, metalnu ogrlicu. "Kad sam ga naao, Kendrick je nosio ovo. Odrezao sam je. Pogodi
to je to."
"Ukras?" Prouavala ju je, mrtei se nad gravurom i stiui oi ne bi li proitala
tekst. "Ne. Ovo je neka vrsta ovratnika." Presrela je Varlov pogled. "Ropski okovratnik?"
Kimnuo je.
"eli li rei da je Kendrick rob?"
"Kiro", rekao je. "Poznatiji su kao kiro. U biti kiro znai ruka. To su oni - ruke. Ruka,
rob, kiro, njima je to sve isto. Razumije li sada?"
Okovratnik. Ustraena poslunost. Uas koji je izrazio. Pria o krivnji i mjerama
kanjavanja. Njegov strah od ena. Sve ostalo.
Edallia jo jednom pogleda ogrlicu pa je ispusti na stol. "Rob", rekla je. "Koji je
pripadao nekoj eni. S onog izvanzemaljskog broda - ali to nema smisla. Zato bi obina ena
napadala, palila i unitavala?"
"Jesam li rekao obina?" Vari si natoi pie i srkne zagledavi se kroz prozor i
zvijezde iza njega. "Zuber je dobro pretpostavio", ree. "Dva broda su me slijedila iz
procjepa. Jedan sam unitio, a drugi se utaborio na Reittyju. Radi popravka oteenja i jo
neeg. Kendrick mi nije mogao rei tono ega - kao rob, on je samo prikladan komad
inventara. On je tamo radi ienja i zabave. Nije bio jedini."
"Stjuardi? Ali ..."
"Zovi ih ljubimci", predloio je Vari. "Dobri su u masai i drugim stvarima. Da ti je
potreban netko takav to bi uinila?"
"Odabrala bi ih prema velikoj seksualnoj sklonosti. Uzgajala poput ohara i nakljukala
testosteronom ..." Prekinula je, sjetivi se to je Wayne rekao: "to se dogodi kad se iscrpe?
"Odbace ih - sjeti se, oni su samo robovi. Prodaju ih za psee meso ili ih uposle na
poljima. Zato je Kendrick bio tako isprepadan kad te ugledao. Oekivao je najgore."
"A sad?"
"Mislim da smo ga umirili. Slomili smo njegovu indoktrinaciju." Vari otpije viskija.
"Sutra emo znati sigurno, nakon to se malo primiri."
Sutra, ali to je novi dan. Edallia uznemireno ushoda prostorijom, dodirujui malenu
vazu, delikatni kipi, kocku kristala u kojoj su bili zarobljeni cvjetovi u neuvenjivoj ljepoti.
Osjetila se uzbuenom, stimulirana novim slikama. Brod napuen enama s mukarcima koji
su im privreni robovi. Amazonske posade nisu bile nepoznate, ali meu njima nije bilo
mjesta za mukarce. Na nekim svjetovima odavno je uspostavljen matrijarhat, kao i
poliandrija, no to nije isto. ena moe biti glava kuanstva ili imati vie mueva, ali robova?
Mukarce koji e kumiti, moliti, prositi, pokoravati se?
Promatrajui je, Vari ree: "Zanima te, zar ne?"
"to?"
"Snaga moi. Totalna dominacija. Zato su prijestolja tako popularna - svatko eli biti
taj koji izdaje naredbe."
"Ovo je drukije. Mislila sam na - ma nema veze." Edallia udari jastuk koji se
otkotrljao preko saga i zaustavio kod zida. Kako bi promijenila temu kazala je: "Gdje je
Zuber? Nisam ga vidjela otkako sam sletjela, a imam neke stvari za njega."
"Stavi ih na Dalio." Vari nadoda: "Poslao sam ga na Polarni sjever kratko nakon to
smo nali Kendricka. Otii emo kad se on vrati. U meuvremenu..." Pokret je obuhvatio
apartman. "Uivajmo u ovome to imamo."
Mekou, udobnost i predivan vidik. Pie i jelo koje je Vari naruio i koje su
posluivali snishodljivi konobari kreui se tiho poput duhova. A zatim, kasnije, muzika i igra
boja kad je vizualna simfonija obojila zidove slabom svjetlou.
"Lijepo." Edallia se ispruila kao maka. "Zato ne moemo svi uvijek ovako ivjeti?"
"Voljela bi to?"
"Ne." Bila je iskrena. "Dosadilo bi mi."
Kao to je i sada bila nemirna i Vari je pretpostavio zato. Kad je ustala kako bi
nastavila koraati, rekao je: " Ne treba ti bi da bi osvojila mukarca."
"Zato to kae?"
"I ne treba ti droga kako bi mogao obaviti to treba."
"Ne sada", priznala je. "Ali kasnije?"
"Do vraga i kasnije." Rukama ju je obujmio. "ivimo za sada."
Dvanaesto poglavlje
Zuber je doputovao tri dana kasnije s hrpom opreme i osobnom naredbom Nasira
Kalifa. "eli zarobljenika, Kurte. Tehniare svrbe prsti da ga se dohvate i Savjet ga pritie.
Bio bi poslao odred naoruanih vojnika, ali je zakljuio da to ne bi nita pomoglo."
"Bio je u pravu. Kendrick mi je potreban. Jesi li dobio informacije?"
"Neke, ostale su zakopane ondje negdje." Zuber pokae prema opremi. "Nisam imao
vremena za podrobniju provjeru kad sam kopirao odgovarajuu snimku. Mogu ih prouiti
putem."
"Prouiti to?" Edallia ude u odjeljak. Djelovala je umorno, iscrpljeno, a njezina
enstvenost bijae zamaskirana odorom u koju je bila odjevena. Hlae i tunika s pojasom oko
struka - odjea istovjetna mukarcima i enama. "Otila sam pogledati Amru. Nije mu bilo
svejedno, ali ako nita drugo vie se ne uuri od straha. Pretpostavljam da je program
dvanaest obavio posao."
"Kendrick?" Zuber je pogledavao malo njega, malo nju. "Uspjeli ste se probiti?
Dobro. Sada emo, moda, dobiti neke prave odgovore."
Vari ga je ostavio uposlenog s njegovom opremom, naputajui brod s Edalliom uza
se. Vani, na otvorenom, stajali su Chatto i Marne, a do njih malena skupina pripadnika
posade. Dvojica su bila vezana, ostali naoruani. Lopovi koji su pustoili Egonove zalihe sada
su ekali svoju osudu. "Pustite ih", ree Chatto. "Poaljite ih natrag u Pakao."
"Ne sumnja u njihovu krivicu?"
"Gotovo da su uhvaeni na djelu. Jasno da su krivi. Pa traite od tigra da promijeni
svoje are. Ne mogu si pomoi da ne budu ono to jesu."
"Marne?"
"Krivi su. Nema sumnje. Jedan od njih je ak priznao."
"I prebacio svu krivicu na onog drugog?" Vari progunda kad je Marne potvrdno
kimnuo. "Tako sam i mislio. Onda?"
"Odluka je moja?" Marne pogleda dvojicu mukaraca, a onda ponovno Varla. "Smrt."
"Slaem se."
"to?" Edallijini prsti zarinuli su se u njegovu ruku. "Smaknut e ih jer su krali
zalihe? Zato im ne bi priutio dobro bievanje, a onda ih pustio kao to je predloio kapetan
Chatto."
"Bit e smaknuti." Vari bijae nepopustljiv. "Chato se igrao avoljeg odvjetnika, a da
je Marne slab dosad bi ve izgubio zapovjednitvo. U svakom sluaju moja je rije zadnja. Ti
e ljudi umrijeti. Od streljakog voda ispred cijele posade. Znat e zato i znat e to mogu
oekivati ako prekre moje odredbe." Kapetanima otro ree: "Pobrinite se za ovo! elim da
do podneva krenemo prema Cordeliji!"
Bijae to planet bez posebnih vrijednosti, ali pojavio se u njegovoj blizini kad je
izaao iz meuprostora i tamonji brod ga je spasio nakon borbe s prvom izvanzemaljskom
letjelicom.
in milosra koji mu je spasio ivot ija su cijena bile beskonane none more.
Zahvaljujui kojem je sada imao priliku za osvetu.
Naslaivao se milju sjedei za kontrolnom tablom i promatrajui bezoblini vrtlog
meuprostora. U kojem su se prizori stapali iz jednog u drugi; uniteni gradovi, samljevena i
osakaena tijela, bespotedno unitenje ureeno sjajnim bojama. Preko tih slika pojavila se jo
jedna; lice koje nikada nee zaboraviti, ali kojeg bi se volio prestati sjeati.
"Canale, preuzmi!"
Vari ustane iz svog stolca i krene prema kontrolnoj sobi, eljan kretanja i hodanja i
nestrpljiv da se otrese duhova. U strojarnici mu se Roderigo nasmijeio i nainio pokret koji
je pokazivao da je sve u redu. Zuber je bio zaokupljen svojim snimkama, njihovim
prikazivanjem iznova i iznova kroz njegovu mainu. Burchard je sjedio i zabavljao se
laserom, oiju uprtih u svoju igraku.
"Samo trik, zapovjednie." Pruio mu je oruje. "Prilagodio sam ga da stane u rukav vidite? Pritisnut je snano o mii i kad ispruite ruku on se stisne, a ono opali." Zahihotao je
demonstrirajui. "Nije ba previe precizan i domet je kratak, ali dobro doe u odreenim
situacijama. elite li da vam napravim nekoliko komada?"
"Ne elim takve igrake meu posadom."
"Ne moete kriviti ljude ako se ele zatititi."
"Ima drugih naina. Takva stvar previe dovodi u napast da bude uporabljena. Mogla
bi sluajno opaliti - kako bi se ti osjeao da grli svoju djevojku i onda joj sluajno time
opri lice?"
"Nimalo dobro", priznao je Burchard. "Shvatio sam poantu." Odbacio je prilagoeni
laser i zijevnuo. "Dosadno mi je. Moda bih mogao provesti nekoliko vjebi."
U operativnom centru Edallia odloi knjigu koju je itala kad je Vari uao. Radila se o
ropstvu.
"Uzela sam je na Franzelu". rekla je. "Nakon to si mi ispriao o Kendricku. teta to
Ian nije s nama; on bi tota mogao objasniti."
"Moda." Sabatova se vratio s Edallijom na Egonu i pridruio se Marneovoj posadi.
"No, sumnjam. Sve to moe znati su iste prie koje i mi znamo." Vari podigne knjigu,
prelista je i odloi slijeui ramenima. "Oduvijek sam se pitao kako neki ljudi mogu
upotrijebiti toliko rijei da bi objasnili neto tako jednostavno."
"Autor objanjava dublji psiholoki smisao i opasnosti koje pripadaju robovlasnikom
ustroju."
"Objanjava li osnovni razlog? Ne mislim pritom na sadistiki kompleks povezan s
moi - koji je odrao ropstvo daleko due nego to je za njim postojala potreba - ve onaj
glavni, osnovni motiv." Vari tada zastane jer je djelovala zbunjeno, pa ree: "Zamisli da si ti
zemljoposjednik. Moe uzgojiti svakakvu vrstu hrane koja ti treba, i vie od toga, no jedini je
problem to dan traje prekratko da bi sve odradila sama. Potrebna ti je pomo - to e
uiniti?"
"Unajmila bih je."
"Ako ima koga, moda. No, nema novaca. To dolazi s profitom kojeg se ne moe
domoi prije nego obavi prodaju, a ne moe nita prodati prije nego obavi sadnju. Onda?"
"Primila bih nekoga u kuu. Hranila bih ga, odijevala, dala bih mu mjesto za
spavanje."
"I?" Vari je priekao. "Ne zaboravi, on je slobodan. Zato bi radio samo za smjetaj i
hranu? Treba mu dati vie. Moda udio od uroda. Dio zemlje. Unajmi ih dovoljno pod tim
uvjetima i zavrit e tako da e ti raditi za njih."
"Pa?"
"Najskuplji komad opreme je odrasla jedinka. Razmisli o tome. Prvih desetak godina
dijete mora hraniti, uvati, oblaiti, smjestiti i njegovati kad je bolesno i kanjavati kad je
nevaljale Moda nekakvih petnaestak godina neprestane brige prije nego to bude dovoljno
snano da radi u polju. Dvadeset prije nego se naui sluiti osnovnim alatima i raditi bez
nadzora. I to je vie od novca, to je vrijeme. Zato je to osnova ropstva. Uzgojeni radnici, tako
rei, i za one koji su ih podigli brza zarada."
"Ekonomija", Edallia je zvuala razoarano. "Sve si spustio na razinu pohlepe."
"A to drugo? Kad su primitivne ratnike ekspedicije krenule u pljaku, to misli
emu su se nadali da e pronai? Moda malo odjee, neto oruja, nakita, zalihe hrane - to
je dovraga jo postojalo? Zarobljenici su predstavljali istinski plijen. Potpuno odrasle radne
jedinice spremne da ih se iskoristi za rad na zemlji, brodogradilitima, kao istae, sluge i u
metalurgiji. Strojevi koje izrabi i odbaci." Vari je koraao kabinom. "Kad su poeli s
uzgojem eerne trske na Karibima, trebala im je pod hitno radna snaga. Kupili su je od
trgovaca robljem u Africi. Izrabljivali su ih do smrti; ako su izvukli tri godine iz potpuno
odrasle osobe, smatrali su to dobrim poslom. Ekonomija - to ti je odgovor."
"Mora postojati neto vie." Edallia posegne za knjigom. "to je s obiteljima robova?"
"Opet ekonomija. Cijene su se tako popele da plantaeri nisu imali drugog izbora nego
uzgajati vlastite robove. Jednom kad su krenuli tim putem, to ih je odvelo u propast. Cijena
potroenog vremena i ulaganja bila je jednostavno previsoka za ono to su dobivali zauzvrat.
Imalo je vie smisla osloboditi ih, platiti im male nadnice - nego plaati u zemlji za njihov
smjetaj, hranu i ostalo. Sjeti se zemljoradnika, kmetova i ostalih koji su itav ivot radili i
nikad se nisu izvukli iz dugova. Zna, i to je ropstvo. Moda ono najgore vrste. Ima
jednostavnijih naina da slomi ljudski duh od bia."
"Da." Bila je otra. "Nema prave usporedbe. Sve dok slobodno moe otii, nisi rob.
Ne kao onaj jadnik kojeg si pronaao. Nikada neu zaboraviti nain na koji je uzmicao."
Niti e zaboraviti kako se ona osjeala kad je on to inio. Strahopotovanje koje je u
njoj neto pobuivalo. Neku neoekivanu udnju. Posjedovati roba, znailo je biti vie od
ovjeka. Biti sliniji bogu.
Nestrpljivo je rekla: "Moemo o tome razglabati dovijeka. Kako to utjee na
situaciju?"
"Sjeti se da sam ti rekao kako je robovlasnicima potreban neprestan izvor zaliha?
Moda su je pronali."
"Ali ..."
"Znam." Brzo ju je prekinuo. "Ubijanje nema smisla, ali razmisli o tome. Otkrili su
ljude, tisue njih, na okupu i spremne za lako oteti. Moda jednostavno nisu mogli vjerovati.
Morala je postojati kvaka i oni su je pokuali otkriti. Takvo vrijedno vlasnitvo mora biti
zatieno."
"Nagaa." Edallia se namrtila nad knjigom, a onda je odgurnula u stranu nenadano
odluivi. "Gubimo vrijeme. Kendrick nam moe pruiti sve informacije."
Nalazio se u ambulanti, pogrbljen na stolcu, praznih oiju i bezizraajna lica. Pred
njim je doktor Madden prilagodio svjetlost hipnotikog mehanizma, snopove obojena svjetla
koja siju u uzorcima za izazivanje fokusiranja panje. Snima je tiho umio pokraj njega.
"Ovo e potrajati." Madden pokae na stroj. "Sve snimam za kasnije prouavanje i
procjenu. Zuber posjeduje snimke prvobitne seanse i nadam se da e na njoj otkriti vie smisla
nego to je meni polo za rukom."
"Nije pri sebi?"
"Nije u tome nevolja. Nego - no, neka Zuber otkrije to je."
Vari e grubo: "Trebaju mi informacije, a ne da prebacujete problem jedan na
drugoga. Postavljate pitanja i na njih dobivate odgovore. Zato ih ne razumijete?"
"Svakom njegovo." Maddenov glas odavao je ljutnju. "Ja sam lijenik, a ne tehniar.
Doite meni s polomljenim tijelom i ja u ga pokrpati. Dajte mi zagonetku i neu biti nita
bolji od vas. Kendrick je zagonetka. ak bih rekao paradoks. Postavljam pitanja i dobivam
neobine odgovore. Posluajte ovo." Okrenuo se prema zgrbljenoj figuri na stolcu i glas mu
postane zapovjedni. "Kendrick! Odgovorit e istinito i bez oklijevanja. Tko te posjedovao?"
"Gospa Manukian."
"Gdje si kupljen?"
dvije."
"Na aukciji."
"Tvoja cijena?"
"Osam tisua arda."
"Koliko si tada imao godina?"
Kratko oklijevanje nakon kojeg Kendrick prozbori: "Dvadeset, mislim. Dvadeset i
"Deset godina", proape Edallia. "I barem je jo toliko bio rob." Vari ree: "Upitajte
ga za njegov dom."
"Ba sam dolazio do toga." Madden se ponovno okrene prema zgrbljenom liku. "Ima
deset godina", rekao je, "Vratio si se natrag u vremenu i ponovno si dijete. Stoji pokraj
prozora i gleda van. to vidi?"
"Vrt. Kue. Cestu. Na njoj ima prometa." Kendrickov glas bijae visok, neslomljen.
"U daljini vidim vodu. Plaa je zavinuta i na njoj su ljudi."
"Koje je boje nebo?"
"Plava. Oblaci su bijeli."
"Sunce?"
"Vrlo sjajno i zlatno."
Madden ree: "Sada ima petnaest godina. Stoji na otvorenom i gleda prema mjestu
na kojem ivi. Opii ga."
"Zidovi su od cigle i prozori od stakla. Krov je od crijepa i na njemu je dimnjak. Iza
kue se tlo podie prema breuljcima. Ondje su jo kua i ulica."
"Kako ti je ime?"
"Amra Kendrick."
"Kako ti se zovu roditelji?"
"Moja majka je Tama Kendrick, a moj otac je asnik na brodu linije Elgan." Djeaki
glas je bio pun ponosa. "Uskoro e postati kapetan. Kapetan Singh Kendrick. Kad postane, svi
emo se preseliti u novu kuu u Hamburgu."
"to?" Vari se pomakne malo naprijed. "Ponovi."
"Svi emo se preseliti u novu kuu u Hamburgu. To je u Njemakoj. To
je ..."
"Znam gdje je to." Vari se zablenuo u lijenika. "Je li ovo neka ala? Shvaate li vi to
on govori?"
"Naravno. Tvrdi da je roen na Zemlji."
"Ali ..."
"Nemam objanjenja", ree Madden. "Rekao sam vam to. Kendrick je zagonetka. Sve
to vam mogu pruiti je tajanstvenost." Koju je Zuber jo produbio.
"Provjerio sam podatke", rekao je. "Kao i vi, doao sam do zakljuka da je Kendrick
nedavno uhien na jednom od veih brodova koji je nestao ili s nekog koji nam je
promaknuo. Znamo to im se dogodilo i to ima smisla - napadai su ga mogli pokupiti nakon
to su uli u meuprostor. No, nije bilo tako. On nije zaveden ni najednom od njih."
"Mnogo ljudi putuje inkognito", rekao je Vari. "Nije morao ostaviti trag."
"Istina, ali ja sam ga ipak pronaao. Linija Elgan. Nikada nije bila velika i upala je u
nevolje kad im se sruilo nekoliko brodova i sve posade su im poginule."
"Kendrickov otac", ree Vari. "Zacijelo je bio meu njima. I?"
"Rani podaci su nepotpuni - vraki mnogo brodova je naprosto poletjelo i otilo ne
govorei nikome nita, no neki su bili na redovitim letovima te su se drali uobiajenih ruta.
Vishna je bio jedan od njih. Brod koji je prevozio putnike i teret na Burgess. To je rudarski
planet."
"Znai da su svi putnici bili mukarci", rekla je Edallia. "Osim..."
"Svi su bili mukarci." Zuber joj je odgovorio na pitanje. "Neke ene su moda
poslane, ali onima na Vishnu nisu bile od koristi. Nikad se nisu spustili."
"Izgubljeni", ree Vari. "I Kendrick je bio na brodu?"
"Tako je." Zuber se naslonio u sjedalici.
"Amra Kendrick je bio na spisku putnika - to naeg prijatelja ini starim gotovo tristo
godina."
Na Cordeliji su ih ekale poruke; donio ih je kurir koji se zaputio dalje. Vari ih je
proitao proslijedivi ih Zuberu koji je napuio usne i zazvidao kad je pregledao podatke.
"Znai, DNA odgovara. Znai da su one nakupine bila tijela, i to ljudska. Poslali su
rezultate autopsija kako ste zatraili." Namrti se dok ih je itao. "Na pedeset i tri tijela od
odabranih sedamdeset i osam otkrili su da im u potpunosti nedostaje kalija. Kao da im je
nekako izvuen iz sustava. Ostali ..." Zamucao je i pogledao Varla. "Nemaju mozak", rekao je
hladno. "ale se?"
"Samo proitaj izvjetaj."
Zuber proguta slinu i poslua. Kad je zavrio, ree: "Nema nikakvog smisla.
Pronaena tijela s isisanim kalijem i oni kojima je izvaeno modano tkivo uz pomo nekog
instrumenta zaguranog kroz nosnice i u upljinu lubanje. Ali kako? Zato? Napadai su
unitili sve pred sobom. Nisu se ak ni spustili."
"Ne moemo u to biti sigurni. Jedine snimke koje imamo napravili su brodovi koji su
se pojavili na popritu i otjerali neprijatelje. Moda su u drugim gradovima sletjeli. Prouena
tijela su iz tih drugih gradova."
"Kako su bili odabrani?" Zuber se odjednom pretvorio u nestrpljivog znanstvenika.
"Kako su ih pronali? Zajedno? Odvojeno? Ratrkano? Na rubovima ruevina? Meu njima?
Izvan njih? Zato niste zatraili da budu precizniji?"
"Jesam", odvratio je Vari. "Ovo je preliminarni izvjetaj, ali ne elim troiti vrijeme
ekajui vie detalja. Dovri svoj saetak i poalji kopije Chattu i Marneu. Konani brifing je
za sat vremena."
Dalio je poletio kratko nakon to su zavrili. Cordelia je nestala s vidika kad je Vari
ugasio hipon kako bi podesio brod prema zvijezdi smjernici, nestajui kad je sivilo
hipersvemira ispunilo zaslone.
Trinaesto poglavlje
Canale e suho: "Koliko su anse da je opet vidimo, zapovjednie?"
"Tvoje su pretpostavke isto dobre kao i moje." Vari ustane iz sjedalice. "Preuzmi. Dri
se rasporeda. Nakon sat vremena smanji pogon na minimum."
Lebdjeti pri najmanjoj moguoj brzini odakle se jo uvijek mogao vratiti u normalni
svemir. Jedna prilika; ako postoji pukotina moda dolazi do protoka energije s jednog mjesta
na drugo. Eterina pod-struja koja moda protjee u oba smjera kao zrak u krunoj cijevi. Ako
pokuaj propadne, flota e se susresti na Cordeliji i pokuati ponovno.
Sada je, kao i uvijek, mogao samo ekati.
ekati i prouavati Zuberove zakljuke i putati mozak nek se mui s tisuu
postavljenih pitanja. Drijemati i zamijeniti Canalea i biti i sam zamijenjen. Lunjati brodom i
sluati emitirane vibracije onih na njemu. Kako vjebaju, spavaju, kockaju i ubijaju vrijeme.
"Ovo je ludost." Proaptao je neiji glas na krianju palube i pregrade, kao rezultat
poaavjele akustike. "uo sam to od Naomi. Napadai su ljudi. Ljudi, kaem ti. Kako su
dovraga doli ovamo, od tamo gdje ve potjeu?"
"Loom sreom, sluajno, dogaa se." Drugi glas je bio dublji: "Brodovi se stalno
gube. Moda je posada uspjela preivjeti izvukavi iz toga najbolje to je mogla. Ako su bili
mijeanih spolova, ne bi bilo jako teko. I mi bismo to mogli da se spustimo na planet
pogodan za ivot. Ako bismo najprije uspjeli utanaiti neke stvari."
"Kao na primjer?"
"Tko to radi i s kim. Tko radi, a tko nadzire. Trebao bi postojati neki dogovor oko
ena - dijeljenje ili izmjenjivanje. Nema ih dovoljno za sve nas."
etrnaesto poglavlje
Koloplet boja zablistao je na mjestu gdje se trebala nalaziti tamna praznina
uobiajenog svemira; arke zelene, crvene, plave i ute. Naranasta, tamnosmeda, ljubiasta,
kruta bijela vjenog leda, topla smea jesenjeg lia.
Prezasienost arenih tonova i, meu njima, predmeti koji su lebdjeli; piramide, stoci,
iljci, kocke, kugle raznih nijansi, poliedri, neto nalik pahuljama, neki poput spuvi.
Izvanzemaljski svemir kojeg je Vari ve bio vidio.
"Uspjeli smo." Rekao je u interkom. "Ostanite na borbenim poloajima." Obratio se
Koslenku: "Ima li znakova ostalih brodova?"
"Ne." ovjek provjeri skenere. "Ali neto nam se pribliava s gornje lijeve strane.
Jedna od onih piramida."
"Zaobii je. Uporabi rakete." Vari nestrpljivo zarei jer je Canale presporo posluao.
"Preuzet u komande. Idi i provjeri brod."
Zadrhtalo mu je pod rukama kad je ukljuio rakete. Dodir koji je odaslao mlazove
vatre u prazninu. Nakon jo jednog potiska brzina im je postala negativna u odnosu na mjesto
iz kojeg su doli.
"Koslenko?"
"Sve je isto. Jo uvijek nema naznaka ostalima." Dodao je. "Da upotrijebimo radio?
Kratak signal da im javimo gdje smo?"
"To bi privuklo ono to nas je napalo. ekat emo."
Vrijeme u kojem su mogli skinuti odijela i opustiti bolne miie. Za promjenu strae i
provjeru ima li brod oteenja.
Canale je bio ogoren: "Dvojica mrtvih, radi ega? Zato to niste mogli ekati. Imali
smo plan, a vi ste ga osujetili. Ostali su moda ve svi mrtvi. Rastrgani od one stvari koju ste
prizvah. Iskrenuti naopako poput Dentona i Vogela, ostavljeni s crijevima koja im se vuku
palubom."
Segman e nesigurno: "Smiri se, Max."
"Istina je, zar ne? Mi smo se provukli, a oni su platili cijenu. Netko uvijek plati."
Sa svojeg mjesta Koslenko ree: "I dalje nema signala, kapetane."
Ignorirajui ga, Vari se zagledao u prvog asnika.
"Ne sviam ti se i ne voli sluati moja nareenja, je li tako? E pa, gospodine, bio si
upozoren. Odstupi i prijavi se za standardne zadatke posade. Imam nekog drugog tko e
preuzeti tvoj poloaj."
"Ne moete to uiniti." Canale brzo pogleda u druge, a onda se suoi sa Varlovim
oima. "Ja sam pod izravnim zapovjednitvom Revizora. On me postavio za vaeg prvog
asnika. Kako bih mogao preuzeti komandu u sluaju potrebe. Mislim da je dolo to vrijeme."
"Lae."
"Mislite?" Canale prekopa dep. "Imam njegovu potpisanu naredbu. Opunomouje me
da preuzmem brod. Upravo to i inim."
"Vraga e preuzeti!"
Vari skoi naprijed kad se asnikova ruka pojavila, izbacivi svoju, akom mu
udarajui o biceps i time paralizirajui ruku i prste koji su drali laser. Kad je pao na palubu
udario ga je jo jednom, divlje i okrutno ukoenim rubom dlana. Canaleov vrat je puknuo kao
polomljeno drvo. Dok je padao, oglasio se alarm s Koslenkove kontrolne ploe.
"Metal", izvijestio je. "Neto veliko brzo nam dolazi u susret." Glas mu se pojaao,
istovremeno provjeravajui instrumente. "Brod! Kapetane, to je brod!"
Keil koji je sada bio olupina.
Vari okrene Dalija prema njemu usklaujui brzine i prouavajui letjelicu dok su joj
se primicali. Trup broda bio je izrovan, kao da su ga izgreble goleme kande. Kupole su bile
rasporene, a topovi unutar njih pretvoreni u gomile izoblienog i rastaljenog otpada. Kroz
razjapljeni otvor na oplati mogle su se vidjeti figure u odijelima kako lebde na krajevima
svoje sigurnosne uadi.
Desetak njih - manje od treine posade.
Chatto je bio meu njima. Sjedio je na stolcu u operativnom centru s piem u ruci, krv
mu je zamrljala jedan obraz i prste lijeve ruke. ovjek je drhtao od mentalnog i fizikog
umora.
"Evo." Madden mu prui tabletu. "Ovo e vam dati poticaja. Popijte je s viskijem."
Obratio se Varlu: "Dobro bi mi dola pomo u ambulanti."
"Odaberi koga eli. Dovedi te ljude u red to bre moe."
Osam mukaraca i etiri ene, troje je imalo polomljene udove ali e brzo biti u
pogonu jer m im ugradili metalne kope. Troje ih je imalo unutarnje ozljede s modricama i
nagnjeenjima.
"Sve se dogodilo prebrzo", rekao je Chatto. Tableta i pie izlijeili su mu drhtanje.
"Pokuao sam se drati plana, ali to nas nije odvelo nikamo. Tada sam riskirao i promijenio
PEAP." Pogledao je Varla, pa u Edalliju i Burcharda koji su sluali sjedei. "Blesavo, moda,
ali to sam drugo mogao uiniti? Tada je nastalo ludilo. Brod je bio baen u pakao te je
nestao. Pokuao sam pucati. ak sam pokuao ugasiti hipon. Zatim sam se, odjednom, naao
ovdje gdje ste me nali."
U unitenom brodu s jednom treinom poginule posade gledajui unitenju u lice.
Vari mu ponovno napuni au i ree: "Jeste li vidjeli Egona?"
"Ne."
Marne bi igrao po pravilima, pa ako je tako, anse su velike da su na sigurnom.
Promjena signala PEAP-a inila se jedinim nainom da se probiju u meuprostor. Ili, bolje
reeno, presudan je bio utjecaj na ono to je time privlaio.
"Bili ste u pravu", rekao je Burchard. "Bio je to jedini nain da se probijemo. Canale
je bio u krivu."
"Canale?" Chatto spusti au. "Va prvi asnik?"
"Bio je moj prvi asnik." Vari e odsjeeno. "Nema ga vie. Ako elite posao je va."
Vrativi se u kontrolnu sobu Vari utone u stolac i zagleda se u ekrane. Edallia ga je
dopratila i unula kraj njega.
Tiho je upitala: "ula sam to se dogodilo. Zar si ga morao ubiti?"
"Imao je pitolj. Namjeravao je on mene."
"Pa si ga smaknuo jer se pobunio. Je li bio Kalifov agent?" Odgovorila je na vlastito
pitanje. "Mogue je i okladila bih se da ih ima vie od jednog. To jest, ako su jo ivi. Veina
Chattove redovne posade je mrtva. Dio ih je poginuo kad si sruio neprijateljsku letjelicu.
Ako je itko od njegovih pijuna preostao, zasigurno e se pritajiti." Dodala je: "Jo se uvijek
ljuti na mene?"
"Ne."
"Pa onda ..."
"Zaboravimo sad na to." Mahnuo je prema zaslonima. "Na to te ovo podsjea?"
"Na boju." Razmiljala je tren. "Na neku tekuinu s komadiima u njoj. Na juhu ili ..."
"Krv?"
"Moda." Namrtila se, premiljajui. "Ti predmeti bi mogli biti trombociti, krvna
zrnca, antitijela - ako je tako, mogli bi biti opasni."
"I jesu. Primakni se previe i mogu promijeniti oblik i napasti. Dok lebdimo s njima i
drimo se na pristojnoj udaljenosti donekle smo sigurni. Kao da smo u struji", objasnio je.
"Koja nas vodi prema zajednikom voritu. Sve to se probije u meuprostor i ue u Struju
zavri ovdje."
"Struju?"
"Ovo to vidi. Zuber ju je tako nazvao."
Edallia pogleda u oblike nanizane na zaslonu, u boje. Sjetila se znanstvenih
objanjenja; grubi pokuaji da neobjanjivo uine razumljivim koristei se pojednostavljenim
usporedbama. Meuprostor - ovojnica normalnog svemira. Kora narane koja, kad se probije,
vodi do nepoznatog. Ili do sredita voke preko neke bizarne dimenzije. Mjesto s kojeg sve
to ude usmjerava prema jednoj zajednikoj toki. Poput kie koja pada s neba, kapa po
krovovima i slijeva se u odvode, cijevi i konano ulijeva u ocean.
"Strai me ovo", rekla je.
"Naviknut e se."
"Lako je tebi - ti si ve bio ovdje."
"Bio je i Kendrick." Vari ustane sa stolca. "Hajdemo vidjeti to nam on ima za rei."
Promijenio se otkako su ga nali. U njemu je bilo snage koja mu je ranije nedostajala;
hrabriji poloaj ramena, ponosnije dranje glave. Zahvaljujui Koiuzinoj i Maddenovoj
terapiji. U spoju s demonstracijom jednakosti meu mukarcima i enama - na Daliju nije bilo
robova.
"Bio si ve ovdje." Vari pokae prema zaslonima u operativnoj sobi. "Na Vishni.
Moe li nam ita rei o tome?"
"Rekao sam Jacu sve to znam." Kendrick neznatno i bespomono slegne ramenima.
"Nita posebno. Bilo je to davno."
Prije dvije stotine pedeset i tri godine. Nakon to mu je otac umro, djeak je iz nude
bio prisiljen potraiti posao u afrikim rudnicima. Teak, neumoran rad koji je ostavio svoj
biljeg. Kasnije, uvjeban, uputio se na Burges. Bio je suanj deset godina.
to se dogodilo u meuvremenu.
"Bili smo naguvani", rekao je Kendrick. "Putovanje je bilo jeftino, ali su uvjeti bili
grozni. Drali su nas u kabinama i hranili nas napojem, a morali smo dijeliti i krevete. Nitko
od nas nije imao priliku pogledati vas pa smo se nakon nekoga vremena poeli brinuti. Put je
trajao predugo", objasnio je. "Dolo je do mnogo trzavica i neki od nas bili su ozlijeeni.
Jedan je poginuo."
"A potom?"
"Posada nam je dopustila da se kreemo po tovarnom prostoru." Kendrick baci pogled
prema Edalliji. "Jednom od njih sam se oigledno svidio pa mi je natuknuo kako neto nije u
redu. Priao je o suludom mjestu punom izlomljenih duga. Hipon se pokvario i nismo mogli
nita osim lebdjeti."
Vari upita: "Koliko dugo?"
"Ne znam. Porcije su bile sve vie i vie smanjivane. Uzmanjkalo je vode i zrak je
postajao sve grozniji. Veina nas se samo muvala uokolo i spavala. Pretpostavljam da sam
imao sree. Moj me prijatelj primio u svoju kabinu. Nisam mogao izlaziti, ali sam dobivao
bolju hranu i zrak nije bio tako lo. A onda - pa, jednostavno ne znam."
Bio je to odgovor koji je dobio i Zuber, ali je Vari zagrebao dublje.
"Razmisli", poticao ga je. "Bio si kao drogiran, bolestan, ali si zacijelo znao to se
dogaa. Sigurno si vidio neto neobino."
"Ne, mislim da nisam."
"Tvoj prijatelj", ree Edallia. "Jesi li kod njega primijetio ita neobino?"
"Usporio se." Kendrick kimne kad se toga sjetio. "Znao je jedan trik. Mogao je
balansirati bilo to na nadlanici ruke, okrenuti to i uhvatiti prije nego to bi palo na pod.
Nakon nekog vremena to vie nije mogao. Promaio bi svaki put. I onaj sat." Namrtio se
prekopavajui sjeanje. "Lo zrak je zacijelo uticao na na um. Mnogo sam spavao i kazaljke
kao da su se prebrzo okretale. Radilo se o starinskom satu", objasnio je. "Moj prijatelj je volio
promatrati pomicanje vee kazaljke. Toliko se ubrzala da je vie nisam mogao vidjeti."
"Idemo dalje", ree Vari. "U vrijeme kad si bio spaen."
"Ne sjeam se toga."
"Ba nieg?"
"Valjda sam pao u komu ili neto slino. Idua stvar koje se sjeam bila je da sam se
nalazio u oboru s nekima od ostalih. Bili smo oprani, nahranjeni i razgibani. Kasnije su nas
odveli u neku zgradu gdje su nas pregledali. Potom su nas prodali."
"Tko vas je oprao i nahranio?", Eddalia postavi pitanje. "Mukarci ili ene?"
"Mukarci. Imali su ovratnike."
Debele, metalne obrue koji su se razlikovali od onog koji je on nosio kao narukvicu i
lisice. Malovrijedno vlasnitvo radilo je prljav posao. Uslijedila je inspekcija gdje su ih
pregledavali i ubadali kao stoku. Zatim su ih prodali. Na sajmu za kakve je znala da se
odravaju na dekadentnim svjetovima gdje su mukarci i ene nudili sami sebe na javnim
drabama. No oni su svoje usluge prodavali privremeno - za Kendricka je to bilo doivotno.
Je li se njegovom kupcu isplatio novac?
"Usporavanje", ree Vari kad ih je Kendrick napustio. "Jesi li shvatila? Oigledno
ubrzavanje predmeta u padu, ubrzavanje sata? On je to pripisao loem zraku, ali moda
postoji i drugo objanjenje."
"Promjena njegova tjelesnog metabolizma." Kimnula je zamiljeno. "Ili to ili
vremensko iskrivljenje. to su due bili noeni, to su sve vie usporavali. Kada su doli do
vorita, moda ..."
"Mirovanje." Vari je bio ispred nje. "Brod je stao. Sve je stalo. Kazaljke sata,
cirkulatori zraka, sve. Ali prije toga su posada i putnici morali zapasti u stanje smanjene
Petnaesto poglavlje
Salan Chatto bijae srednje grae, srednjih godina, crnomanjast i hladnih, duboko
usaenih oiju. ovjek koji je znao kad se smijati i aliti, a kad biti hladnokrvan. Onaj koji je
borbu prigrlio kao profesiju; plaenik koji je zapovijedao svojim brodom tijekom
Venegijskog rata. Tada se borio na strani gubitnika.
"Neto sam raunao, Kurte." Sjedio je na Canaleovom mjestu, oporavljen, uklizavi u
Dalijevu rutinu poput ruke u rukavicu. "Sudei prema Kendricku, Vishnu je ostao bez hrane i
vode te je zrak postao ustajao. Priznanje da je posada vjerojatno tedjela na zalihama znai da
je to jo potrajalo. Dugo vremena; ako nita drugo, cirkulatori bi zrak odravali prikladnim za
disanje."
"Onda, koliko dugo su lebdjeli? To je sve?"
Chatto je kimnuo.
Vari ree: "Nema naina da otkrijemo. Zacijelo dugo vremena, ali koliko tono samo
su pretpostavke. Otad su stvari krenule nabolje i ne moemo odrediti kako su daleko zali u
Struju u odnosu na centralno vorite. Niti kako su putovali. Moda spiralno", objasnio je.
"Moja je pretpostavka upravo takva."
"Zato?"
"Preivjeli su." Vari skrene oi prema zaslonu, u predmete blizu njih. Jedan im se
suvie pribliio i on drekne navigatoru: "Segman! Pazi! S lijeva!"
"Nije bila ondje prije sekundu." Segman provjeri svoju tablu. "Na kurs je
nepromijenjen."
"Koslenko?"
Pogledavi skenere, ree: "Skoio je. Prije je to bila piramida. Sad se promijenila."
U stijenjenu masu nazubljenih iljaka. Izboine koje su se mijenjale pod njihovim
pogledima u uvijajue pipke sa piastim zubima.
"Odostraga nam se primiu jo dva predmeta", ree Koslenko. "Krupna i velikom
brzinom."
I jo jedan nalik spuvi koji se kretao pred njima. Napad kojeg se Vari bojao. Ruka mu
je posegnula za interkomom.
"Borbeni poloaji! Svi na mjesta!"
Burchard ree: "Izvijestite kad ste spremni. Radio ..."
"Bez radija!" Vari nadjaa glas koji je dopirao iz zvunika. "Komunikacija samo
putem ice. Roderigo! Pojaaj PEAP do maksimuma obrnutog polariteta. Pripremite se za
raketni pogon." Priekao je, brojei sekunde dok je stroj pod njegovim zapovjednitvom
postajao smrtonosno spreman.
"Pripremite se za paljbu."
Chatto upita: "Zato ne upotrijebimo hipon i pobjegnemo?"
"Preopasno je. Sjea se to se dogodilo Kielu? "
"Ovdje? Sada?"
"Moglo bi se ponoviti. Koslenko?"
"Jo kretanja s desna gore i dolje. Pritiu nas, kapetane."
njezinih grudi napinjali su tkaninu koulje naglaavajui joj enstvenost, kao to je to inila i
oblina bokova i izduena linija bedara.
Tako ena reagira na nedavno proivljeni pritisak. Stimulirana opasnou, akcijom i
prijetnjom unitenja. Ponukana prirodom da ispuni svoju uroenu funkciju.
"Kurte, proklet bio! Zna ..."
"Gdje je to pie?"
Uzeo ga je, otpio i odgurnuo u stranu malenu kutiju koju mu je ponudila. "Ne hvala."
"Kako eli." Otvorila ju je, izvadila jednu kapsulu koju je smrvila izmeu kaiprsta i
palca i udahnula osloboena isparavanja. Miris ka'sencije preplavio je otar vonj alkohola,
kvarei ga tako da je Vari naiskap popio svoj viski ne marei vie za njegov okus. "Evo!"
Napunila mu je ponovno au.
"Sad me poljubi."
Poljubac ih je odveo do dodira, milovanja i nenadane vatre koja se nezadrivo
rasplamsala. Kasnije, dok su nagi leali na krevetu, Edallia se okrene i zagleda u njegovu
golotinju.
"Volim te", rekla je iznenada. "Kurte, volim te. Nikad to prije nisam rekla mukarcu i
doista tako mislila, ali ovaj put je tako."
Nije nita odgovorio i ona osjeti malene drhtaje miia u svojoj podlaktici, napetost u
prstima koji kao da su ivjeli svojim ivotom.
"Kurte?"
"uo sam te."
Pomaknula se, podiui se na jednoj ruci kako bi se zagledala u njegovo lice i tijelo.
Kruto lice. Sada lieno poude, bezosjeajno kao da je isklesano od kamena. Odgovaralo je
tijelu irokih ramena i uskog struka. Ruke koje su je maloas tako vrsto grlile sada su
oputeno leale pokraj i ona prijee svojim prstima po njima, inei malene uzorke kruei
sad po prsima i trbuhu.
"Volim te, Kurte. Zar ne razumije?"
"Znai, voli me." Sjeo je i posegnuo za bocom ispivi iz nje tako da mu je malo
viskija curilo po bradi. "Sada znam."
"Zar te nije briga?"
"Trebalo bi me biti?" Okrenuo se prema njoj. "Ono to uistinu eli je to da i ja kaem
kako sam zaljubljen u tebe."
"Nisi li?"
"Je li to vano?" Zagledao joj se u oi. "Bila si eljna, to si i dobila, emu to veliati?"
"Proklet bio!" Srdba joj je ogrubjela glas. "Po tebi ispada da sam samo eljela da
poee ondje gdje me svrbi." Njegovo slijeganje samo je potpirilo njezin bijes. "Da je to sve
to sam eljela, mogla sam dobiti od bilo kojeg mukarca na brodu. Trei bi doli. I bili bi mi
zahvalni."
"I rekli bi ti da te vole, aputali svakojake slatke lai i obeavali brda i doline samo da
se opet mogu vratiti." Vari spusti noge preko ruba kreveta i ustane zagledavi se dolje u nju.
"A to je ono to doista eli - mukarca pod svojim nogama."
Na kojeg bi mogla biti ponosna. ovjeka koji stavlja njezine elje ispred svoje
poude. Koji e uiniti ono to ona eli, a da ga to ne mora traiti. Onaj koji e priznavati
njezinu nadmo.
Mislila je da je u Varlu pronala takvog ovjeka, ali sada je uvidjela svoju pogreku.
Upravo one karakteristike koje su ga inile tako privlanim bile su takve da nikada ne bi
mogao biti pokoran njoj niti bilo kome drugome.
"Ne voli me", rekao je Vari. "Ne vjerujem da zna to ljubav jest. Za tebe je ta rije
dio igre. Neto to e upotrijebiti onako kao to netko nudi mito ili koristi aku. Neto to e
ti pomoi da bude po tvom."
Ogoreno je rekla: "Mogao si mi lagati. Barem si mi to mogao dati."
"Volim te." Spustio se na koljena pred njom. "Volim dodir tvoje koe, miris tvoje
kose, meku toplinu tvojih usana. Meni je tvoje tijelo sve to jedan mukarac moe poeljeti.
Tvoje rijei su glazba. Tvoj zagrljaj raj. Volim te, draga. Volim te." Rijei bez znaenja,
liene osjeaja kao i njegovo lice i oi. Ne mijenjajui ton dodao je: "Vidi? Rijei kojima se
vodi igra u kojoj smo oboje dobri. Ne?" Ruka mu se podigla kako bi dodirnuo zlatne uvojke
njezine kose. "Nije istina. Ovo je igra koju ja ne mogu igrati. Nisam dovoljno pametan."
No, dovoljno pronicav da bude oprezan pred opasnou od povrijeene ene. I
neodluan priznati svoju slabost - niti jedan zaljubljen mukarac ne moe uistinu biti snaan.
To je shvatila kad je otkrila da je spasio njen ponos.
"Kurte!" Ruka joj se pomakla kako bi ga dodirnula i poto su joj prsti dotakli njegovu
kou osjeti vlastiti odgovor. Toplina nadirue strasti natjerale su njene ruke da priljubi
njegova bedra uz svoje grudi. "Kurte! Volim te, duo! Volim te!" Bila je to igra koju je mogla
odigrati. U kojoj e pobijediti. "Molim te, duo, potreban si mi. Kurte ..." Zareala je ljutito
kad je netko zalupao po vratima kabine. "Prokletstvo! Koji je sad vrag?"
Bijae to Zuber. Oi su mu se malko rairile pri pogledu na Varla i Edalliju na krevetu.
"Oprostite, zapovjednice, ali Chatto me poslao da vas izvijestim."
"O emu?"
"O sredinjem voritu. Dosegli smo ga." Zuberov glas se podigao kad Vari nije
odgovorio.
"Kurte! Zar ne razumijete! Stigli smo!"
esnaesto poglavlje
Bilo je u tome velianstvenosti i impozantne raskoi kao da su se vrijeme i prostor
ujedinili da bi stvorili fino ugoen stroj. Ispunjen bojom i kretanjem to je blistalo s ekrana.
Slika koja je posjedovala uznemirujuu poznatost.
Edallia joj je dodijelila ime. "Saturn. Izgleda kao Saturn." Lopta slabanog sjaja
okruena raznolikim prstenima koji su svjetlucali i bljeskali zbog prolaznog bljetavila
mirkajuih komadia. Aureole sazdane od mnotva razliitih oblika i veliina. Fragmenti i
golemi komadi izmijeani s predmetima manjih dimenzija bijahu zajedno zarobljeni u ritmu
okretanja vjenog plesa.
"Zatvoreni sustav", rekao je Zuber. "Mora biti. Sve to se probije u Struju poneseno je
prema njemu i ubaeno u orbitu. Sredinja jezgra ima masu pa prema tome i gravitacijsku
privlanu silu. Moja je pretpostavka da zrai nekakvom odbijajuom silom koja sprjeava
zarobljenu materiju od pada na njegovu povrinu."
Chatto e: "Bi li to mogla biti ona ista sila koja je zamrznula Vishnu? "
"Vrlo vjerojatno." Zuber se namrti nad slikom pokuavajui razaznati sitnije detalje.
"Moe li se ovo uveati?"
Kao odgovor, Vari dotakne kontrolne tipke. Na zaslonu se slika uveavala kako je
elektronsko poveanje izvodilo svoju aroliju. Usporivi, zaustavila se kad je dostigla najvee
mogue uveanje.
"Brodovi!" Edallia uvue zrak. "Ono su brodovi!"
Bilo ih je tri, starinskog dizajna s time da je jednome trup bio rasporen od pramca do
krme, a drugi je bio prekriven crnim slojem i izbrazdan kraterima. Trei, naizgled netaknut,
nosio je izblijedjele oznake.
"Tremainel Tremeron?" Edallia odmahne glavom. "Ne mogu razaznati."
"Ako je Tamerlaine vrijedilo bi poi za njim."
Chatto suzi oi. "Nestao je natovaren builicama s dijamantnim glavama. Vrijede
bogatstvo na bilo kojem rudarskom svijetu."
Edallia ree: "Moda ima i drugih. Zar se ne moemo pribliiti?"
"To upravo cijelo vrijeme i radimo ", podsjeti je Vari. "Preblizu emo se nai u
nevolji."
"Mirovanje?" Zuber je mislio da razumije. "Mislim da smo na sigurnom sve dok se ne
ponemo spiralno sputati prema sreditu. Utjecaj na ovoj udaljenosti moe biti minimalan."
Vari je razmiljao o neemu drugom; o neprijatelju koji ak i sada moda pretrauje
zarobljene brodove u potrazi za zamrznutim posadama. Potisnuo je sliku i zagledao se u
izvanzemaljske oblike koji su se zgunjavali oko njih. Predmeti koji su oito bili imuni na
privlanu sredinju silu.
Ruka mu je posegnula za interkomom.
"Pripremite se za pokret. Dolazi ovamo, Segmane. I ti Koslenko. itava posada u
stanje pripravnosti." Pogledao je Edalliju. "Odnosi se i na tebe. I tebe, Jac."
Zamjene su im se pridruile dok su naputali most. Segman je gunajui zauzimao
poloaj. Koslenko je provjerio skenere. "Nita izuzev naih starih prijatelja. elite li da im
pobjegnemo, kapetane?"
"Ne, dok to ne bude nuno. Dri nas ravno, Segmane. Ne elim uletjeti u spiralni
kurs."
"Pripazit u." Navigator je radio na svojoj tabli. "Naginjanje ulijevo."
"Veliko?"
"Za pola stupnja," dodao je. "Ispravit u kurs kad se udvostrui i ubrzati." Petnaest
minuta kasnije Chatto e otro: "to je ono?" Treperenje poput iskrica podiglo se sjedne
strane nagomilanih i okreuih krhotina.
"Koslenko?"
"Brzo kretanje s desna, kapetane. Ne mogu odrediti masu."
"Broj?"
"Od dva do deset ili vie. Ne bih znao rei. Sve to mogu registrirati jest brzo, ali
isprekidano kretanje."
"Na borbene poloaje!" Vari oglasi alarm. "Cijela posada na borbene poloaje!"
Priekao je da posada navue odijela, i sam oblaei svoje, sjedajui ponovno s podignutim
vizirom. Utaknuo je komunikacijsku icu u utor i rekao: "Kreemo na pet! Odbrojavanje!"
Rakete su bile sigurna stvar, ali spore i odale bi njihov poloaj. Hipon bi privukao
neeljenu panju onoga to je ve oduzelo dva ivota i unitilo Keil, no to je bio jedini nain
da se dovoljno brzo odmaknu od izvanzemaljskih oblika i neprijatelja koji su ih ve mogli
uoiti.
Vari se ukoi kad su se ekrani zamutili, pa razbistrili prikazujui blizu ispod njih
sredinju jezgru.
Napadae koji su bili njegov cilj.
Letjeli su poput komaraca, neobino i neodoljivo lijepi, oplata svjetlucavih od zlata.
Trojica su bila uposlena potragom, a jo dva su lebdjela u blizini brodova zarobljenih u
vanjskim prstenovima.
"Pali!" Vari zalupi svoj vizir. "Sve jedinice, paljba!"
Napad bez upozorenja, iznenadivi njihovo glavno oruje, koji je dvojicu
neprijateljskih brodova uarilo do bjelila kad su im torpeda probila trupove. Zlatna boja
ostalih pretvorila se u zelenu pa opet u zlatnu kad se ljubiasta srdba izlila na Dalija.
Vari osjeti podrhtavanje nakon pogotka i zatim vrisak, potom su zasloni zatreperili
kad je ukljuio prekida i uzvratio vatru.
Klju je u sinkronizaciji; pucati dok su im titovi sputeni i izdrati pritom njihov
protunapad. S jednim brodom se mogao nositi, za vie njih bili su mu potrebni raunalni
refleksi brzine svjetlosti. Dalio je poskoio od elektrinih impulsa i zatresao se pri ispaljivanju
torpeda koji su se razletjeli u unitavajuim plavo-bijelim kapljicama.
Nije sve propalo. Napada je imao probijen trup broda, poput crne mrlje spram zlata.
Pogodak za kojim su uslijedili drugi kako su torpeda i laserski topovi unitavali oteenu
letjelicu. Okrenula se, bljujui ljubiastu vatru s pramca i krme, da bi potom eksplodirala u
nenadanoj erupciji otpada i vatre.
Zrak je izletio iz kontrolne sobe kad se jedan otkrhnuti komad zario u oplatu.
"Ima ih jo", ree Chatto. "Podiu se s olupina."
"Preuzmi! Manevar izbjegavanja!" Vari bradom prebaci prekida interkoma. ovjek
se moe usredotoiti samo na jednu stvar. "Odjeljci, izvijestite o teti."
Imali su sree, ali je ipak bilo prilino loe; tri su tornja unitena, jedan je odjeljak
takoer uniten, a tri otvorena prema svemiru. Mukarci i ene su poginuli, bilo je ozlijeenih
i onih na samrti to su leali ondje gdje su pali.
Sedamnaesto poglavlje
Segman je bio mrtav; krhotina koja je prola kroz oplatu oeala mu je prsa, nije
probila odijelo, ali mu je slomila rebra i utisnula mu ih u plua. Pad je uinio svoje ubivi
Murreyja, Goetzera, Pottsa i Tatea. Imena koja e moi pridodati onima koji su ubijeni u
borbi. Spisak se poveavao dok je Vari pregledavao brod, pronalazei one koji su bili
beznadno ozlijeeni pruajui im trenutano olakanje neumorno i suzdrano. Tek je nakon
toga svoju panju posvetio brodu.
"Nema koristi." Chatto je preivio, zajedno sa Zuberom, Edallijom, Koslenkom,
Maddenom i nekolicinom ostalih kojima je lijenik upravo sanirao ozljede. "Hipon je
uniten."
"Jac?"
"On je dobro." Zuber je, kao i ostali, skinuo odijelo djelujui iznureno, a jedan obraz
mu je bio nagrden runom posjekotinom. "Jedna zavojnica je izgorjela pa je sinkronizacija
ostalih zacijelo otila k vragu. ak i da imamo rezervne, trebali bismo ih ugoditi."
Strojarski posao, ali Roderigo i njegova ekipa odnesena je s broda u naletu odbjeglog
zraka. Vari se zagleda u istrgani otvor, u razmazanu boju koja je nagrivala jedan rub. Krv?
Mozak? Kost?
Ree: "Zaboravimo Dalio. Sakupite sve zalihe koje moemo ponijeti; hranu, vodu,
oruje. Naroito oruje."
Kad je Chatto poao izdati nareenja, Zuber upita: "Kakav je plan, kapetane? Bjeimo
i skrivamo se u brdima? Koliko dugo moemo preivjeti?"
"Due nego da ostanemo ovdje." Vari zakorai s broda i promotri nebo. Neobina
smekasta izmaglica bijae osvijetljena sunanom kuglom u zalasku.
Pokrajnji svjetovi djelovali su poput udaljenih zvijezda. "Zacijelo su nas ugledali iz
onog grada. Pucali su po nama i ui e nam u trag. Uskoro e nas krenuti traiti. Rado bih da
nismo ovdje kad stignu."
"Nee stati s potragom."
"to due potraje, to emo im se initi manje opasnima. Sada e biti skloniji pucanju
im nas spaze. Ako uzmognemo pobjei i ostanemo skriveni sve dok ne splasne uzbuenje,
moda uspijemo neto uiniti."
"Na primjer, ui u grad, ukrasti brod i vratiti se u Struju?" Zuber se zagleda prema
nebu u mrlju nalik nebuli. "Ono je sigurno slaba karika meu univerzumima", rekao je. "Ue
unutra i biva izbaen kroz nju. Jedini put da se vratimo kui." Odmahujui glavom dodao je:
"Neemo uspjeti."
"Zato ne?" Vari nije ekao odgovor. "Nita drugo ne moemo uiniti. Ako emo
imati sree, mislit e da smo svi izginuli u padu i prestat e nas traiti. S Kendrickom kao
vodiem moda nam uspije. A sad, natovarimo i krenimo."
Odmakli su nekih sedamsto metara.
Neprijatelj se materijalizirao kad je Vari skrenuo kako bi zaobiao hrpu stijena; svjea
zemlja i slomljene biljke odavale su njihovo skoranje slijetanje. Zaustavio se, zurei u sjajan,
zlatni trup, podigao ruke otvorenih dlanova i okrenuo se prema prijetnji. Njegovu gestu su
slijedili i ostali. Stajali su tako dok je neobina letjelica dolebdjela do Dalija, malko se
podigla, pa se zatim vratila kako bi sletjela pokraj njihove kolone.
"Mirno!" Vari je izdao upozorenje kad se djeli zlatne oplate broda zacrnio; izlazni
otvor. "Ne miite se. Ni rijei."
Opomena koja je bila zanemarena im su figure stupile na tlo.
"Moj Boe!", uzviknuo je neki ovjek dolje u koloni. "To su ene!"
Njih desetak, visoke, s gustim kosama ureenim u sloene frizure povie
aristokratskih, plavookih lica. Kosa im je bila plava poput zrelog ita, a oi ledene kao vjeni
led. Imale su iroka ramena, duge noge i uske strukove koji su bili opasani ukraenim
pojasevima. Odjea svijetlih tonova i finih linija vie je naglaavala nego skrivala enstvenost
njihovih grudi, stranjica i oblina bokova. izme su im dosezale gotovo do koljena. Sve su
nosile oruje.
I svima se u ruci nalazio bi.
Rairile su se oko kolone uperivi u njih pitolje i Vari je pretpostavio da su ih s broda
drale na nianu i drugim orujem. Opiranje je znailo poziv ljubiastoj vatri koja bi ih sve
pretvorila u pepeo.
Chatto je proaptao: "Prenesi dalje. Bez heroizma. Ovo nije naa igra."
Prednost mu je bila oduzeta i predana onima s broda. Promatrao je kako im se voa
primaknuo koloni; ena jasnih crta lica, tvrdih poput eljeza. Sve ih je prouila istraujui
pogledom.
"Ti!" Pokazala je na Edalliju. "Zato si svoj brod dovela na Gorm?"
"Ona nije kapetan", ree ovjek tri mjesta dalje od nje. "Ako elite ..."
Prekinuo je kad se zapovjednica pokrenula, smanjujui prostor izmeu njih, podigla
bi i spustila mu ga na lice izmeu oiju.
Kad je ustuknuo obratila se Edalliji: "udim se to svojim kirosima doputa tolike
ovlasti. A sada mi reci zato si dola na Gorm."
"Tko si ti?"
"Mirza Lamprect. Kapetan Hetglera." Izgovorila je ime i in s ponosom. Biem je
pokazala prema zlatnom trupu. "Odgovori mi, eno!"
Edallia ispravi ramena. Pogreka je bila oekivana; plavokosa ena je oekivala da isto
takva bude zapovjednik. Nikada joj ne bi palo na pamet da neto tako nisko poput mukarca
moe biti na tom poloaju. Naoruana Kendrickovim znanjem Edallia je znala kako mora
postupiti.
"Najprije oekujem ispriku," rekla je hladno. "Ako bilo koji od mojih kira zasluuje
kaznu ja u se za to pobrinuti. Tvoj bi ga je mogao oslijepiti i time nepotrebno otetiti
vrijedno vlasnitvo. to se ostalih tie - objanjenje e dobiti tvoji nadreeni."
"Moje zapovijedi ..."
"Bile su da izvidi situaciju. Razumijem."
Edallijin glas je susprezao nestrpljenje: "Isprika?"
Neto kasnije i nevoljko: "Moda sam bila previe slobodna s biem. Nisam naviknuta
na uvrede i ne mogu tolerirati drskost kira."
"U tome se slaemo." Edallia se opustila, smijeei se kad je zakoraila prema drugoj
eni. "Ne vidim razloga za neprijateljstvo meu nama. Ja sam Edallia Kramer. Kapetan Dalija
koji je, kao to vidite, na nesreu olupina. Nisam imala izbora doli sletjeti na Gorm. Nadala
sam se da u stii do grada i vie sam nego zahvalna to ste mi priskoili u pomo."
Pretpostavka koju je Lamprect prihvatila. "Prebacit u tebe i tvoju pratnju do grada." S
prizvukom zavisti je dodala: "Uvijek putuje s toliko kira?"
Pitanje je ponovila i gospa Venicia Dobie.
Bila je nia od Lamprect, starija i zlatna kosa joj bijae proarana sjedinama. Njezina
enstvenost bila je manje nametljiva; meke tkanine obavijale su joj obrise tijela, privlanije
svojom sugestivnom prirodom od izravne agresije ostalih. No, oi joj bijahu krute, a um
otriji. Orue njezina nasrtljivog ispitivanja.
"Toliko kira", promrmljala je. "Nekoliko brodskih djeaka bilo bi neutralno, ali one
koje ti prevozi vie su od toga. Bi li voljela objasniti?"
Edallia se nije urila. Proli su sati od pada i sve ju je poelo boljeti. Postajala je
umorna i od beskrajnog ispitivanja, te vie nego razdraena. Otro je odvratila: "Gospo,
prestanite se ponaati tako nevino. Prevozim kirose jer mi tako odgovara. Dobro znate da sam
stranac u vaem svemiru. Objasnila sam vam kako smo se nali ovdje. Pucalo se na nas kad
smo prelijetali iznad grada i brod kojeg ste poslali za nama trebao je ustvrditi u kakvom smo
stanju."
"Jasno." Dobie je bila ustrajna. "Kirosi?"
"Imaju svoju svrhu. Moja ekspedicija je krenula u nepoznato, te sam morala poduzeti
sve predostronosti. Ako nita drugo, posluili su kao meta onom, onom..."
"Grokenu. Biu koje vreba izmeu dimenzija i ubija", objasnila je Dobie. "Tako ga mi
zovemo. Sada smo zatieni, ali ranije..." Njezino slijeganje ramenima bilo je znaajno.
"Znai, probili ste se i odmah napali nae brodove. Tri ste unitili bez upozorenja." Otrina joj
se uvukla u glas. "Oekuje li za to zahvalu?"
"Bio je to nesretan sluaj." Edallia je ponovila svoje prijanje objanjenje. "Bili smo
zbunjeni, dezorijentirani, pucali smo nasumce nadajui se da emo se otresti Grokena. Unitio
nam je hipon i odjednom smo se nali iznad Gorma. Vi ste pucali na nas. Srueni smo."
Edallia rairi ruke oznaavajui kraj prie. "To je sve."
"Ne sasvim." Gospa Dobie bila je temeljita. "Od olupine ste se kretali u koloni kad
smo vas pronali."
"Nije bilo smisla zadravati se. Natovarila sam kirose i naredila svojoj pratnji da
ponesu koliko mogu. Vodu, hranu i ostale stvari kao ..."
"Oruje!" Otro je rekla ispitivaica. "Nosili ste oruje."
"Naravno."
"Promakla vam je moja poanta. Tvoji kirosi su nosili oruje."
"Zato ne?", Edallia je ostala ravnoduna. "emu postoje nego da slue?"
Namrtila se, pa nasmijeila kao da je odjednom shvatila neto zabavno. "Shvaam.
Mislite da im nisam smjela povjeriti takvo to. Kako smijeno - koji kiro bi se usudio pobuniti
protiv svoje gospodarice?"
Dobro pitanje koje je sa sobom nosilo zanimljiv dublji smisao, ali zasad nee u to
ulaziti. Kao to su i druga pitanja mogla priekati - sva e dobiti odgovor u svoje vrijeme.
Venicia Dobie ustane iz stolca nasmijeena i prui joj ruku za pozdrav.
"Edallia Kramer, dobro nam dola. Imamo jo mnogo toga za raspraviti, ali sve to
moe priekati. Sada e biti vie zainteresirana za hranu, vino, toplu kupku i meki krevet. Zar
ne?"
"Jasno, ali jo vie sam zainteresirana za dobivanje zapovjednitva nad drugim
brodom."
"Kasnije, moda. Razgovarat emo o toj mogunosti." Dobie dotakne tipku i ree
djevojci koja se oglasila na poziv: "Arlien, ovo je kapetanica Edallia Kramer. Molim te,
odvedi je do njenih odaja. Pobrini se za nju."
Arlien bijae mlada, jedva ena, no imala je isto onakvu plavu kosu i oi, te je
posjedovala jednako agresivnu enstvenost kao Lamprect i ostale iz njezine posade. Edallia ju
je slijedila niz prolaz, pa uz zavojite stube do vrata koja su, otvorivi se, otkrila udobne
prostorije. Djevojka joj je objasnila svrhu svake obilazei jednu za drugom.
"Spavaa soba, moja gospo. Dnevna soba, a ovdje je kupaonica. Hou li vam
pripremiti kupku? Trebat e vam odjea - pronai ete je u ormaru. Vina?" Podigla je vr.
"Ne? Moda hrane?" Na pladnju je bilo raznovrsnih jela. Na drugom, manjem stajalo je neto
to se inilo kao ureene okoladice. "Ako elite, mogu vam naruiti neto iz kuhinje."
"Ne."
"Mogu vam pripraviti kupku i jelo e biti ovdje prije nego to se okupate."
"Prestani se brinuti, curo." Edallia se protegne, sada vie svjesna bolova u miiima i
napetosti koja joj je umrtvila kosti. "Natoi mi malo vina i pripremi kupku. Neka bude vrua."
Vino je bilo tamno zeleno, poslueno u peharu od ureenog kristala i Edallia ga uzme
pa se primakne prozoru. Zavjese su tek trebale biti navuene i grad s druge strane stakla
protezao se pod neobinim smekastim odsjajem. Poput arobne magle ili mjeseine koja je
lebdjela kroz njenu izmaglicu. Kroz nju je mogla vidjeti siune odbljeske kao od udaljenih
zvijezda. Sunce je davno nestalo; razbacana sjajna svjetla obasjavala su grad oznaavajui
raskrija i glavne ulice. S mjesta na kojem je stajala nije mogla uoiti znakove sletne piste.
"Vaa kupka, moja gospo." Arlien se nala pokraj nje. "Dopustite mi da vam
pomognem razodjenuti se."
Voda je bila kako je naredila i Edallia se opustila u njezinom isparavajuem zagrljaju.
Na tri mjesta imala je na tijelu masnice i djevojka napui usnice pri pogledu na njih te doda
neku tekuinu u vodu. Najprije ju je zapekla, a onda donijela umirujue olakanje.
"Napeti ste, moja gospo." Arlien se spustila na koljena uz kadu, zaronila ruke u vodu i
uposlila prste. Masaa je opustila napetosti tetiva i miia proizvodei sve veu navalu ugode.
"Opustite se, moja gospo. Zatvorite oi. Prepustite se. Dopustite da vam ugodim." Ruke su joj
se pomicale i pomicale.
"Samo plutajte na valovima."
Pomisao je donosila ugodne asocijacije; toplinu, sunce, mekou, sigurnost, naznaku
umirujuih mirisa, komeanje probuenih osjeaja.
Plutajui Edallia je proivjela simulaciju bitke, euforiju opasnosti, olakanje
pronaeno u zadovoljenoj udnji. Prsti koji su je masirali postali su ruke koje miluju,
prelazei joj tijelom potiui utjehu, umirujui, vabei, vodei, stimulirajui.
"Jo vina, moja gospo?" Ruke su uzmaknule kad je Edallia sjela u kadi. "Ili elite da
dovrim masau uljem?"
"Kasnije." Edallia ustane. "Osui me."
Runik je bio topao i mek poput oblaka. Topli zrak koji je uslijedio odagnao je
posljednje trunke vlage, a onda se djevojka vratila s kremom, melemom koji joj je dobro
utrljala u kou i koji se upio dok ga je razmazivala.
Edallia e suho: "Zar svi koji dou u grad dobiju ovakav tretman?"
"Ne svi, moga gospo. Vi ste posebni."
"Zato to sam strankinja?"
"Zapovijedali ste brodom. I ja bih voljela raditi na brodu." Arlien zastane. "Biste li me
poveli sa sobom? Uinili me lanom svoje posade?"
"Moda. Kad bude dovoljno odrasla."
"I sad sam dovoljno odrasla. Znam svoja zaduenja. Bila bih od velike pomoi. Molim
vas, moja gospo. Molim vas recite da budete." Trepavice koje su se spustile nad ive plave oi
ponovno su se podigle. "Uinit u sve to elite, moja gospo. Bilo to ako me povedete sa
sobom."
Ubila? Ukrala brod? Izdala svoj narod? Edallia je sumnjala i nije trebala nita to bi joj
djevojka mogla dati.
"Razmislit u o tom."
"Obeavate?"
"Obeajem." Edallia zijevne. "Umorna sam. Gdje je krevet?"
Osamnaesto poglavlje
Venicia Dobie oduvijek je voljela no. Vrijeme kao stvoreno za spletke, kad je
prirodna obrambena mo najslabija i bioloki umor otupljuje otre rubove suprotstavljajue
volje. Koristila ga je kao i sve ostalo prilikom svog uspona na vlast. Sada je, prvi put u mnogo
godina, osjetila koliko je neizvjestan njezin poloaj.
Neznanka, pristigla od tko zna kuda - je li zaista ono za to se predstavlja? Dobie se
zagleda u uspavanu figuru na zaslonu. Jedva da se pomicala, a kratka plava kosa uokvirivala
joj je odluno lice s usnama koje su zacijelo iskusile strast. Tijelo je otkrivalo teak nain
ivota unato enstvenoj ljepoti. Malo drukija od idealnog, ali dovoljno slina da ostavi
mjesta sumnji. Je li Scandharka? Je li mogla biti?
Obratila se drugoj eni u prostoriji: "Onda?"
"Pametna je."
"I?"
Liza Olenya uzela si je vremena da odgovori. Mlada od svoje ispitivaice nosila je
dugu kosu u gustim pletenicama koje su joj visjele preko ramena, a kad bi ih raspustila tvorile
su zavjesu preko njenih grudi. Torzo joj je trenutano bio prekriven tankim oklopom blistavih
krljuti, a kukovi ureenom konom suknjicom prekrivenom bogatim dizajnom. Noge i ruke
bijahu joj nage. izme su joj zlaano svjetlucale ba kao i drak bodea i bia zataknutih za
pojas.
"Ako itko nadzire ovo mjesto, poslat e ekipu za popravak. Kada dou mogli bismo ih
svladati." Koslenkova se ruka podigla kao da nekoga davi za vrat. "Zauzmemo njihova mjesta
i probijemo se odavde."
Vari ree: "Teleman je loe. Madden kae da umire."
"Pa?"
"Ako pobjegnemo, on mora ostati. Jesi li ga voljan ostaviti za sobom?"
Chatto se ne bi dvoumio. Kao ni Burchard koji je spavao. Ni Hunter, Quinten ili
Aynard - veina koja se ovdje nalazila. Mukarci koji nisu imali vremena za sentimentalne
slabosti. Ako umire od gladi, pojede svoje mrtve. Ako je netko teko ozlijeen da ne ide
dalje, ostavlja ga se s pitoljem ili mu se omogui milosrdni svretak. Ono to ti treba, uzme.
Kad se bori, bori se kako bi ubio.
Kad se Koslenko stao dvoumiti, Vari ree: "Nema veze. Moramo znati vie nego sad
da bismo uope neto pokuali."
Koslenko kimne hvatajui se za reetke kako bi se zagledao u nebo. Pokazao je slabost
pa se zapitao koliko e mu dugo biti potrebno da postane cinian kao Vari i vukovi koje je
doveo iz Pakla. Ili je stvar moda bila u tome da su oni prihvatili stvarnost kakvu on nikada
nije poznavao. Oduvijek je znao samo za zakon i red; zatitu u zamjenu za svoju poslunost.
Sada se trebao osloniti na samoga sebe.
"No je duga", ree. "Da je zima bilo bi hladnije nego to jest."
"Na Zemlji", sloio se Vari. "Ovo nije Zemlja."
"Ne." Koslenko se zagleda u svoje ruke i stisnute ake na reetkama. Sitni miii
podrhtavali su mu na podlakticama. "Ima li nade?"
Vari bijae samouvjeren. "Izvui emo se. ene su slobodne i nee nas zaboraviti. Sve
to trebamo initi je promatrati, ekati i reagirati kad bude pravo vrijeme."
"A dok ekamo klanjat emo se i ulizivati i biti igrake hrpetini okrutnih kuki."
Koslenko otpusti stisak na ipkama. Metal je ostavio duboke otiske na njegovim prstima i
dlanovima. "Mogli bismo zavriti kao Kendrick. Prekriveni oiljcima, pretueni, slomljeni,
uureni od straha... Boe...!"
"Moglo bi se dogoditi." Vari se okrene i pogleda prema ostalima. Kendrick se drao za
sebe i sada je leao sklupan kao da spava. "Ali samo ako to dopustite. Gledajte na to kao na
igru", potaknuo ih je. "Odigrajte ulogu, pravite se, suprotstavite svoju domiljatost i
inteligenciju njihovoj. Ne bi trebalo biti teko. Samo im dopustite da misle kako ste ono to
ele od vas. Promatrajte, ekajte i uite, a kad doe trenutak ..." Njegova je ruka zamahnula
kao da sijee.
Dobar prijedlog; Koslenko se pitao hoe li to podnijeti.
Devetnaesto poglavlje
Zora je svanula uz cilik zvona; muzika zvonjava koja se uzdizala sa svakog krova i
naj gornjeg kata postoje vjetar udario o metal ili staklo tvorei koloplet zvukova.
Edallia ju je zaula te se istog trena probudila uspravivi se na krevetu rairenih oiju.
Opustila se otkrivi izvor zvuka pa se zavalila natrag u meki, topli zagrljaj.
Liza Olenya ga je zanemarila; bijae to zvuk kojeg je sluala itavog ivota, poznat
poput udaraca vlastitog srca. Na svojem leaju uz krevet kiro se okrene svjestan njezinog
zanimanja pa otvori oi i susretne se s njezinim neprijateljskim pogledom.
"Moja gospo." Ustao je i okrenuo se prema njoj pognuta tijela, sputene glave i ruku
posluno rairenih. "Koja je vaa elja?"
Jo brodova, posade, poloaj koji je sada drala Venicia Dobie. Vie bogatstva i moi,
odgovore na pitanja koja su je izjedala tijekom noi. Ona na koja joj budala to stoji pred
njom ne moe ni u snu dati.
"Pripremi moju kupku", odsjekla je. "Ali prije toga - noas me nisi zadovoljio."
Skutrio se kad se uspravila i posegnula za biem. "Moja gospo - preklinjem vas!"
Prekriti ga modricama bilo bi jednostavno; za rasjei meso bilo je potrebno samo malo
dodatnog napora. Da je uzmaknuo uinila bi to; kazna primjerena njegovoj neposlunosti. Niti
jedan rob ne bi smio izmicati biu. S obzirom da je bilo tako, zavitlala je njime i opekla mu
stranjicu, udarajui ga dok se prisjeala uitka. Jo jednom kad je osjetila svoju mo. Tek
kad joj se stropotao pred noge odbacila je bi u stranu.
"Moja kupka. Pouri."
Kasnije e ga vratiti u zajednike prostorije meu ostale kirose odabrane za zabavu.
Ne smije zaboraviti da ga vie ne izabere. Poslunost je katkad osujeivala eljeni stimulans,
pa ipak, to je jedan kiro drugo mogao pruiti? ak su i najbolji meu njima bili ogranieni na
mehaniko ritmike sposobnosti, neke dobro nauene tehnike, isprazne rijei nauene
napamet. Novina je mogla pruiti poticaj, ali nikada tu nije bilo istinske spontanosti. Uvijek
se osjeala nezadovoljenom.
Odgovor je sada leao u krvi. Ne od postojee zalihe, ve od onih koje su pronali u
Spirali. Razlog njihove preuveliane cijene; neukroeni su pruali jedinstveni izazov. I, ako
negdje postoje neograniene zalihe - Venicia e se toga domisliti.
Okupana i odjevena Olenya uputila se prema zgradi nalik tvravi u kojoj su boravile
Predstojnica i njezina goa. Sama Venicia koja je kasno legla jo je spavala, ali nije ostavila
nikakvu odredbu koja bi Edalliju spreavala da prima posjetitelje. Okrenula se kad je Olenya
stupila u prostoriju, stisnula oi kao da se boji napada i rairivi ih kad se ova druga
predstavila.
"Maralka Olenya? To znai ..."
"Ja kontroliram polovicu brodova na Gormu." Liza je iznijela injenicu kao da nema
nikakve vanosti. "Jesi li dobro spavala?"
Edallia potvrdno kimne. "Polovicu brodova, kae? Onda Venicia Dobie kontrolira ..."
"Kontrolira drugu polovicu i iznad mene je u zapovjednom nizu. To je ini
Predstojnicom Gorma. Je li ti kiro bio po volji?" Kako Edallia nije nita odgovorila Olenya
nastavi: "Ako nije, moda bih ti mogla biti od pomoi. Moje kuanstvo ima nekolicinu koji bi
ti se mogli svidjeti. Ili jo bolje, moe kupiti vlastite." Pljesnula je rukama kao da joj je
odjednom neto palo na pamet. "Kao kapetan ima odreenih povlastica prilikom odabira."
"Ali nemam kredita", suho e Edallia. Pitala se kakvi su motivi druge ene; takva
osoba ne bi trebala imati ni potrebe a kamoli elje stvarati prijatelje. "Osim ako mogu prodati
brod na otpadu."
"Ne svoj brod, draga moja, svoje kirose. Zar si zaboravila? Doi, najprije emo
dorukovati, a onda emo posjetiti obor. Voli li kuhanog grantla? Raskaohova jaja na pari?
Prene loraase? Znam mjesto na kojem se sve to moe pojesti."
Smjeteno na ulici koja je polazila sa irokog trga u sreditu grada. Hylda je otkrivala
svoje poetke na desetke naina; stare kue paljivo zatiene od pustoenja vremena, neke
novije ali usklaene s opim stilom. Druge su pak bile paljivo napredne i obazrivo
uklopljene. Trg i ulice bijahu nedavno izgraeni ali put kojim su pole do njih vijugao je
meu uskim uliicama i mranim zgradama. Stvarna povijest sauvana od obijesnog
unitenja; s toliko svjetova za igranje emu ruiti da bi se nanovo gradilo?
Edallia se opustila u svojem stolcu kad im je posluitelj donio prvo jelo. Hylda je bio
jedan od desetaka velikih gradova na Gormu i u njemu, kao i drugdje, dan je zapoinjao u
zoru. Ulice su ve bile preplavljene prometom i pjeacima, trgovine su bile otvorene, zrak je
odzvanjao uobiajenim aktivnostima. Kirosi su pometali nogostupe i odvodne kanale, neki su
pak urili nosei tajnovite poruke, a neki su poput posluitelja radili u duanima i servisima.
Svi su imali ovratnike, ali neki su sluili i vie nego za ukras. Svi bijahu ponizni.
"Moja gospo." Posluitelj je stao uz nju balansirajui pladnjem u lijevoj ruci sa
tipaljkama za serviranje u drugoj. "Malo grantla? Nekoliko raskachevih jaja? Ili biste radije
probali omlet?
Edallia ree: "Nahrani me neim solidnim. Izbor preputam tebi."
Olenya je bila vie izbirljiva pri odabiru jaja, lomasa i porcije neega to je izgledalo
kao hladetina i nekoliko lica praha u granulama. Neko se vrijeme koncentrirala na hranu, a
onda se tapkajui usne ubrusom zavalila u stolac.
"Berthe svakako zna sa svojim kuharima", rekla je. "Kupovina ovog mjesta njezino je
najbolje ulaganje."
"Poznaje je?"
"Ona je jedna od mojih kapetanica. Sada je prestara, jasno, ali dobro je sluila pa mi je
drago to joj posao cvjeta." Olenya otpije svoj napitak. "Oduvijek sam smatrala da svatko
mora razmiljati o svojoj budunosti. Katkad je potrebno malo pomoi i savjeta. Pogotovo
kad je netko stranac."
"Kao to sam ja?" Edallia se nasmijei. "Prije nego zaboravim moram ti se zahvaliti na
obilasku grada i objanjenjima. Vrlo si uviavna."
Olenya posegne za svojim napitkom. "Obje smo brodski kapetani i imamo mnogo toga
zajednikog. Razumijem da eli to prije dobiti novo zapovjednitvo. Moda bih ti mogla
pomoi. Naravno, krajnja odluka zavisi o Predstojnici, ali neto se da urediti."
Za odreenu cijenu, prirodno, i Edallia se zapita to e to biti. Otpila je gutljaj svog
napitka uivajui u tekuini s mirisom trava, osjeajui se oputenijom sada kad je Olenya
razotkrila karte. Pohlepa, ambicija, korupcija, oportunizam bijahu stvari koje je razumjela i
znala se s njima nositi. Ovaj svijet je sve vie i vie razotkrivao udobne slinosti s njezinim.
"Znala sam da si draga." Edallijin je smijeak dopro do njenih oiju. "Kad bi mi mogla
pomoi bila bih ti vrlo zahvalna. To sam ve sad, jasno, ali ena mora znati na emu je, a ja
bih doista voljela dobiti zapovjednitvo. Kad jednom spozna svemir, no - ne trebam ti
govoriti, Maralice."
"Liza." Lenya podigne ruku i signalizira da joj se donese raun. "Zovi me Liza. Meu
prijateljima nema potrebe za formalnostima."
"Kad nismo na dunosti", sloila se Edallia. Time je htjela naglasiti injenicu da ne
eli biti previe napasna. "Sljedei put kad idemo jesti, mora dopustiti da ja platim."
Vani je sunce zagrijalo zrak, ispunjavajui ga mirisom cvijea i njenom zvonjavom
kad je lagani povjetarac uskomeao zvonca na krovovima. Pjeaci oko njih inili su se vrlo
slinima, ali kad ih je Edallia bolje promotrila sitne razlike su postale oite. Visinu su obino
postizale visokim potpeticama, kosa svjetlija uz pomo boja i pramenova. Oi im nisu svima
bile iste, ive plave boje, a figure bijahu umjetno naglaene. Scandharke nisu sve bile
savrene, ali su teile zajednikom idealu.
One najblie njemu zaposjedale su najvie poloaje; neupitni rezultat prirodne
selekcije i sustava u kojem je elita odabirala elitu. Ostale su inile ono to je zahtijevalo
inteligenciju i odgovornost.
A robovi sve ostalo.
Edallia pogleda prema skupini koja je bila zaokupljena brigom oko cvijea koje je
raslo u poveznicama na ulici. Obavljali su posao ozbiljnom i mehanikom predanou. Stav
koji je vjerojatno bio potaknut nadglednicom koja je oputeno sjedila na oblinjoj klupi s
biem u ruci.
"Sviaju ti se?" Olenya je primijetila njezino zanimanje. "Ne troi vrijeme na takav
olo. Nita ti ne mogu pruiti. Godinu ili dvije i ..." Njezin bi zapara zrak. "Zna to se onda
dogaa."
Samo je pretpostavljala, ali Edallia ipak kimne. Robovlasnik bi trebao znati to se
dogaa s odbaenim robovima. Kao to bi kapetan trebao znati kako zapovijedati brodom - a
ona nije bila kapetan. Pitala se hoe li Olenya od nje traiti dokaz znanja i hoe li uspjeti
blefirati. Brod e biti drugaiji pa e morati dobiti pouku iz upravljanja. Svemir je drugaiji pa
nee biti udno to ne poznaje njegove znaajke. Strojevi? I oni mogu biti drugaiji. Ako
dobije priliku mogla bi uspjeti uz izvjebanu posadu. U osnovi kapetan samo izdaje naredbe.
Stigle su do kraja i stupile na iroki trg.
Fontana je resila sredinu, okruenu cvijeem, iz koje se voda slijevala po kipovima.
Sve su predstavljale ene, visoke, junake, glava zabaenih kao da promatraju nebo i slobodu
koju je ono prualo. Simbolika je bila nepogreiva.
"Pionirke", objasnila je Olenya. "Nastanile su Gorm i nainile sporazum s Vazelama.
Zauvijek e biti slavljene."
"Vazele?"
"Oni drugi." Olenya se nije potrudila objasniti. "Moramo se kasnije vratiti ovamo.
Naveer kad su kipovi obasjani svjetlom ugoaj je poseban. Gotovo da ih moe uti kako
govore."
Voda je imala takav utjecaj. uborenje dok voda tee preko kamenja spojeno sa
utanjem lia i uzdisajima njenog povjetarca. Edallia dobaci pogled svojoj pratilji koja ju
je vodila preko trga. Nije bilo praznovjerja, u to se mogla kladiti, pa emu onda posjet
kipovima? Radi predanosti? I tko su Vazele?
Trgovine su se nizale na drugom kraju trga, mnoge ispunjene odjeom jasnih boja, od
koe i metalnih ploica izraenih u raznim oblicima. Dok su prolazili ispred jedne, iz nje istri
neka djevojka.
"Maralko! Maralko Olenya!"
"Tana!" Olenya se zaustavila. "Kako mi je drago to te vidim."
Djevojka bijae nalik Arlieni, mlada, visoka i lica ozarena zadovoljstvom. Podigla je
obje ruke na pozdrav kad se pribliila Olenyji ne bi li je dotakla, grlei je kad su im se obrazi
dodirnuli. Bi koji se njihao na njezinom boku bio je nov.
Olenya se zagleda u njega kad su se odmaknule. "Ma, Tana, pa ti posjeduje vlastitog
kira!"
"Samo jednu petinu", priznala je. "Ostale s mojeg kata pristale su na zajedniko
koritenje. Nije neto, ali je dovoljno da nam isti i," podigla je ruku kako bi pokazala bi,
"prui nam status."
"Naravno. Nije li to krasno, Edallia?"
"Je li?"
"Tana bi eljela ui u akademiju za obuku, ali nije lako biti prihvaen. Premalo je
brodova, zna. ak i da ih imamo dvostruko vie, svi bi bili puni. Svi ele u svemir. Stoga
sam joj savjetovala da si nabavi kira. Pomae pri uspostavljanju poloaja."
Edallia e zajedljivo: "ak i s dijelom jednoga?"
"To te ipak ini vlasnicom. Poput posade koja nosi bieve iako, tehniki, imaju pravo
na samo jedan udio brodskog kira. Pretpostavljam da su vai obiaji drugaiji." Olenyjine oi
spustile su se na Edallijina gola zapea. "Ali ipak pretpostavljam ..."
Krik ju je prekinuo. Promukli zvuk nalik ivotinjskom zauo se iz unutranjosti
trgovine smjetene malo nie. Uslijedili su drugi, drugaiji zvukovi, kretanje ene, pla
ostalih izazvan histerinim gnjevom.
"Stani!"
"Zaustavite kira!"
"Razbijte ga!"
ovjek je istrao iz trgovine. Bio je pogrbljen, razrogaenih oiju i rairenih ruku s
prstima zgrenim u kande. Krv je oblijevala njegova ramena prljajui tkaninu njegova kilta.
Na uglove usta nadirala mu je pjena.
"Eno ga!" ena koja ga je progonila bijae visoka, krupna, s licem iskrivljenim od
gnjeva. Bi u njezinoj ruci bijae podignut, usmjeren. "Silovanje!" Zavritala je. "Silovanje!"
"Ne!" ovjek je podigao moleivo ruke. "Nisam to uinio. Nisam!"
Udarac mu je rasjekao obraz. Sljedei mu je crvenilom zamrljao cijelu stranu. Nakon
treeg je stao trati lamatajui rukama ispred sebe i krenuo ravno prema mjestu na kojem je
stajala Edallia.
"Zgrabi ga!" Olenya e otro. "Sasijeci ga ..."
Bez bia to je bilo nemogue, ali bilo je drugih naina da ga se zaustavi, naina koji su
bili milosrdniji. Edallia se izmakne kad joj se pribliio, podmetne svoju nogu meu njegove,
blokiravi mu aku kojom je pomahnitalo lamatao i brzim ga pokretom sruila na tlo.
"Dobro." Olenya je gurne u stranu. "Tko optuuje ovog kira?"
"Ja." ena je drala poderanu haljinu uz grudi. "Navalio je na mene. Pokuao me
prisiliti. Ogrebla sam ga po ramenu kad me pritisnuo dolje." Pokazala je prema ogrebotinama.
"Vidite?"
"Tvoja kazna?"
"Smrt!" Ona koja je prva upotrijebila bi povikala je svoj odgovor. "Silovatelj! Ubijte
ivotinju!"
"Nitko te nije pitao. Ti ..." Olenya se zaustavi dok je on dahtao, otimajui se onima
koji su ga drali. "Stani mirno!"
Udarila ga je kad se uspravio, usmjerivi bi preko oiju. Proraunati udarac koji mu
je unitio vid i natjerala ga, ruku podignutih preko lica, da zavriti ibajui mu biem tijelo.
Olenyji su se pridruile i ostale; ene su se gurale naprijed kako bi ga naizmjence bievale,
borei se da dobiju svoju priliku. Tana je bila meu prvima.
Edallia zakorai unatrag, maskirajui svoje lice dok ih je promatrala. Cijela stvar je
bila namjetena, u to je bila uvjerena. Ono o emu su ranije razgovarale, natuknuto
napredovanje, djevojka s biem, pa ak i zaustavljanje kako bi pogledale kipove kao da ubija
vrijeme. Zatim taj jadniak iskoriten kao mamac. Zacijelo je bio drogiran. Edallia se
prisjetila pjene na njegovim ustima. ovjek je bio uasnut znajui to slijedi. U svakom
drutvu gdje su dominirale ene silovanje je bila ozbiljna optuba. Kad se tome pridoda ljubav
prema koritenju bia, kraj je neminovna injenica. Skup nain da se otkrije - to?
Edallia se zagleda u svoje prazne ake. Bez bia - a na Gormu biti vlasnik roba znai
posjedovanje bia. Je li Maralka sumnjala da lae? Ako je tako, bila je u nevolji. Sama, bez
sredstava na neprijateljskom svijetu. Je li ovo kunja? Zar je cijela ova stvar u biti napor da se
povea cijena buduih usluga?
"Maralko!" povie Edallia kad je ovjek jauui pao na pod. "Liza!"
"to je?" Olenya e nestrpljivog glasa, okrenuvi se i teko diui. Kapljice krvi
nagrivale su joj lice i odjeu. Bi koji je drala bio je crven i s njega je kapala krv.
"to eli? Brzo! Gotov je!"
"Zato sam te i pozvala." Edallia pokae na svoje prazne ruke. "Moe li mi posuditi
iznos potreban da si kupim bi?"
Dvadeseto poglavlje
Tijekom zvonjave stigla je i hrana; jo variva bilo je poslueno u drvenim zdjelama iz
kojih se jelo pomou lica od slinog materijala. to se vie razdanjivalo, prvi su posjetitelji
uli kroz zidine sa iljcima kako bi zurili i dobacivali neumjesne i nepristojne komentare, ene
koje su podmitile nazone i straare kako bi dobile to bolji pogled.
"Ti!" Jedna je pokazala prema Zuberu. "Pridi blie, okreni se. Primakni glavu."
Rukama je prola kroz njegovu zlatnu grivu. "Sad se skini."
Zuber je oklijevao, pogledavajui u Varla i razaznajui poruku u njegovim oima.
Nevoljko je posluao.
"Pridi blie. Ovo je ve bolje." ena ga je bockala, hvatala, stiskala. "Dobro tijelo.
Koliko si muevan? to umije? Koliko ih moe opsluiti u jednoj noi?"
"Uz duno potovanje, moja gospo, ja nisam va kiro. Odgovore morate zatraiti od
moje vlasnice."
"Usuuje mi se usprotiviti?"
"Moja gospo, mi smo vlasnitvo kapetanice Edallije Kramer." Vari mu je brzo
priskoio upomo. "Oteti nas i ona e vas smatrati odgovornom," dodao je, kao da joj eli
udovoljiti, "Kapetanica lako plane."
Upozorenje koje je ena odluila posluati. Bi se spustio i ona se okrene i povue.
Ostale su je slijedile i prostor ispred reetaka je ponovno bio prazan.
"Prokleta kuka!", Chatto pljune kroz ipke. " Tretirati ovjeka kao da je pas. U to
smo se to, dovraga, uvalili?"
U nevolju i to vie od jedne. Madden ustane pokraj Telemana, s vlanom krpom u
rukama. Nije mu pomogla spustiti vruicu. Praen Varlovim pogledom poao je do vrata
ugraenih u zid i stao po njima lupati akom. Isto je tako mogao udarati po zidu.
"Smiri se." Vari ga uhvati za zapee, spaavajui mu aku daljnjih ozljeda. "to nije u
redu?"
Sama je ula unutra; nitko od ostalih nije elio riskirati zarazu nepoznatom boleu.
Vari promumlja kad ga je podbola biem.
"Sama sam." Kleknula je do njega i proaptala: "Priaj. to se dogaa?"
"Teleman umire. Potrebna mu je lijenika pomo. Nabavi je. Neka nas ostale stave u
karantenu." Ispriao joj je svoj plan. "Ja sam ga smislio. Ti ga sad provedi."
"Ali ..."
"Ne gubi vrijeme na raspravu. Samo uini kako sam rekao." Naredbe - i to od
mukarca!
Ustala je i zastala promatrajui ga, steui ruku na drci bia. Nesvjesna gesta
uzrokovana negodovanjem, iako je djelovala prirodno s obzirom na ono to se pravila da jest.
Proetala se meu ostalima, gurkajui ih i saginjui se kao da ih pregledava. Bili su
nepomini kao i Vari, ak ne govorei nita. Od njihovog mirisa nabirale su joj se nosnice.
Teleman je zajeao kad ga je dotaknula.
"Koliko je loe?", obratila se Maddenu do njega. "Doista, mislim..."
"Ako ne dobije pomo bit e mrtav u roku od nekoliko sati." Lijenik bijae namrten.
"Ako ne moe nita uiniti za njega, barem mu nabavi lijekove da mu ublaimo bol."
Vari je mogao poduzeti neto, kao i veina drugih; skratiti Telemanovu agoniju
snanim pritiskom na karotidnu arteriju od ega bi najprije pao u nesvijest, a potom preminuo.
No, lijenik je bio njenija vrsta.
"Uinit u to mogu." Edallia ponovno dotakne bolesnog mukarca. "A sad mi reci to
je moglo uzrokovati ovakvo vae stanje? Neto ne preopasno - ako se previe prepadnu mogle
bi nas unititi."
Sluala je, pamtila, a zatim ustala da bi dovrila svoj tobonji pregled zaustavljajui se
pokraj Kendricka. Njegov je strah bio istinski, njegov vonj se irio dalje od mirisa znoja i
urina. Osjetila je kako se trgnuo kad ga je dodirnula. Sitno, automatsko stiskanje miia pod
koom bio je odgovor na njegovu uasnutost.
"Sve e biti u redu", smirivala ga je. "Ako sve drugo propadne, trait u da te postave
za mog brodskog posluitelja. Nee zavriti na sajmu."
Lako izgovoreno obeanje koje e joj biti teko ili nemogue odrati, ali koje e mu
podariti hrabrost i uutkati ga. Kompromis; njegova bi smrt bila sigurnija, ali to moe
priekati. Kad je Edallia pristigla do vrata koja su vodila do prodajnog podija, lijenica je
podigla ruku.
"Ne moe dalje." Ton joj je bio ozbiljan. "Moda si kontaminirana."
Olenya ree: "Koliko je ozbiljno?"
"Radi se najvie o tome da je nezgodno. Kirosi e to preboljeti za manje od tjedan
dana. Dobra hrana i vitamini e im pomoi. Operite ih, dajte mjesto za stanovanje i bit e
spremni za prodaju prije nego to trepnete." Edallia pogleda Maralku s molbom u oima.
"Molim te, Liza. Ovo nije nita ozbiljno."
Nijedna bolest se ne moe tako okarakterizirati. ak i najlaka virusna infekcija moe
podivljati meu ljudima nenaviklima na nju i bez obrambenih antitijela.
Lijenica ree: "Moraju biti uniteni!"
"Ne!" Edallia je ljutito pogleda. "Oni su moje vlasnitvo. Uostalom, to je s ostalima?
Zar ete unititi i ene? I mene? to je sa mnom?"
Bio je to trenutak kad je njezin i ivoti ostalih visio o koncu. Logino je da Scandhari
nisu imali izbora osim ih sve unititi, a ona opsuje Varla zbog njegova plana i situacije u kojoj
se nala. Olenya joj je priskoila upomo.
"Izolacija", ree. "Moemo ih drati u izolaciji. Kao i ene."
"Prosvjedujem." Lijenica je bila okrutna. "Sada biti slab znai izazivati propast."
Opozicija je presudila u odluci. Nijednoj obinoj lijenici ne moe biti doputeno da
nareuje Maralici Gorma.
"Oekuje od mene da ostanem u ovoj prljavtini?" Edallia zakorai na sunevu
svjetlost. "Ovdje smrdi. Barem ste ih mogli oprati."
"Molim vas!" Lijenica je ustuknula kad je ona zakoraila naprijed.
"Ne pribliavaj se. Inzistiram. Straa!"
Stvorenje nalik pauku, metar i dvadeset visoko i metar i osamdeset dugako, s nogama
sa svake strane, eljusti nalik avoljoj maski, zakrivljenom donjom vilicom, paperjastim
ticalima i oima koja su svjetlucala kao da gore unutarnjom vatrom. Prolo je kroz vrata i
zaustavilo se, propelo s ticalima koja su podrhtavala. inilo se kao da prouava reetke i one
koje su iza nje stajali prije nego krene prema mjestu na kojem je leao Teleman.
Klizalo je poput duha, pletui udove, zaustavljajui se da bi podiglo glavu.
"Kurte! Za ime Boga ..."
"Zaepi." Vari odvoji stisnute prste sa svojeg miia. "Nita ne moemo uiniti."
Teleman je bio u deliriju i ako je mogao vidjeti stvorenje pred sobom inilo bi mu se
samo kao dio njegove none more. Reetka je bila prevrsta da bi ju se slomilo i stvorenje je
predstavljalo neznanu prijetnju. ak i da se probiju prema njemu i ubiju ga, ne bi nita
postigli. Meutim, gledajui mogli su neto nauiti.
Prvi dojam bio je laan - ta stvar nije bila pauk. Iluziju je stvaralo mnotvo udova,
udnovata glava, stav i kretanje. Tijelo je bilo manje nego to se inilo; djelovalo je vee zbog
nogu. Prekrivalo ga je krzno, glatko i sjajno, proarano crnom i zlatnom bojom. Noge su
zavravale neim to su mogle biti ape s kljjetima kao u raka. Oi su bile okrugle, nipoto
saaste kao u muhe, ali obrubljene debelim rubom, a u sreditu su se nalazili okomiti irisi kao
u koze. Bilo ih je est, rasporeenih po glavi to mu je, Vari pretpostavi, prualo dvostruko
vei vidokrug od ovjeka.
Vazela.
Dok su je promatrali poela se hraniti.
Krunita bijahu iroka, duboka i opasana zvonima. Jedno se oglasilo kad je Vari
kliznuo pod njega i on se ukipi, oima pretraujui mrak. Krov bijae ravan, sjedne strane
opasan otvorima za ventilatore i neim to je mogao biti zatieni vrh stepenica. Nije
primijetio nita opasnog pa ustane i oprezno krene uz rub.
Prozor kroz koji je utekao bio je istovjetan dvama drugim u istoj liniji prema istoku.
Oba su bila zamraena. Namrtio se prouavajui izgled zgrade. Prozori su gledali prema
predgrau i u stara vremena zacijelo su tvorili dio obrambenog sustava. Druga strana morala
je biti okrenuta prema sredini dvorita. Poao je tamo i zagledao se preko ruba te ugledao
kako na nekim mjestima pada svjetlost.
Prozori su prostraniji i nie smjeteni od onih na drugoj strani zgrade. Jedan od njih je
moda vodio do prostorije u kojoj su bile smjetene ene.
Vari otplete ue, zavee ga za krunite i pazei na zvona spusti se preko ruba. Kroz
prvi prozor ugledao je praznu sobu. U drugoj su bili smjeteni straari koji su ljekarili. S
treim je imao sree; Sylvia Kiouza kroz staklo je zurila u njega razrogaenih oiju.
"Zapovjednie!"
Umuknula je kad je upozoravajui podigao prst do usta. Na prozoru nije bilo reetki i
on uskoi kad ga je irom otvorila. Kad se za njim zatvorio, osvrnuo se po sobi i zagledao u
ene u njoj.
"Gdje je Natalie?"
"S Edallijom. Imala je razmiricu sa straarkom pa je malo ozlijeena." Sylvia stisne
usnice. "Te proklete kuke treba nauiti lekciju. Ponaaju se prema nama kao da smo manje
vrijedna vrsta."
Ali ipak vrsta s pravom na udobnost. Soba je bila prekrivena sagom, ureena mekim
namjetajem, a vino i kolai stajali su na stolu. Vari se poslui jednim i drugim.
"Spremni smo za bijeg", rekao je. "Ako elite ostati, vrijeme je da se za to izjasnite."
"Ostanemo?" Anne odmahne glavom. "Naula sam to nam se sprema. Surogat majke,
eto to. Ubacile bi u nas svoje oploene jajne stanice i koristile nas kao rasplodne kobile. To
nije za mene."
"Niti za mene," istaknula je Eunice. "Kad vi krenete i mi idemo s vama. Je li tako
Daphne? Sylvia?"
Kimnule su potvrdno. Vari e: "to je s Natalie?"
"I ona je s nama."
"Edallia?" Primijetio je njihovo oklijevanje. "Gdje je ona?"
enama je pruena udobnost, ali Edallija je uivala u raskoi. Vari zakorai na sag
koji je bio mek poput oblaka, udahnuo zrak ispunjen mirisom cvijea. Namjetaj je bio
usklaen; krevet je prekrivao bogati svileni brokat, naslonjai dizajnirani za udobno sjedenje.
Tu je bila i kupaonica, tu i topli vedski stol natrpan sonim jelima. Vino se hladilo na ledu.
"Lagodan ivot." Vari je buljio u Edalliju koja se podigla na krevetu. "Pretpostavljam
da ti odgovara."
"Pa?"
"Bjeimo. Ako nam se ne eli pridruiti, bilo bi dobro da me o tome izvijesti."
"to ako odluim ostati?" Zakoraila je prema njemu, ista, tijela ureena uskom
haljinom koja je naglaavala njezinu enstvenost. "Hoe li me ubiti kako bi me uutkao?"
"Ne." Vari joj uzvrati pogled. "Ali moram biti siguran da nas nee odati."
"Vezat e me? Zapuiti mi usta? Netko e ostati straariti?" Nasmijeila se iskreno
zabavljena. "Kurte, dragi, nisam znala da te je briga. Bilo bi toliko jednostavnije da me
jednostavno ubije. Pretpostavljam da bi mi to trebalo laskati."
Strpljivo je rekao: "Ide li s nama?"
"Naravno." Edallia pogleda prema eni koja je sjedila u stolcu. Natalie, lica nagrdena
runom masnicom i tankom crvenom linijom koja ju je zareala preko obraza. "Svi emo s
vama. Kad kreemo?"
"Kasnije, kad se primakne zora." Dobro vrijeme za oajne poteze kad umor otupi ula
straara i ivotne funkcije se uspore.
"Vi ete morati doi po nas. Hoete li moi?"
"Pretpostavljam. Sjeti se, sve smo u karanteni. Straarke ele ostati na sigurnoj
udaljenosti. Ja u samo provjeriti kako je moja imovina. Doi emo po vas. A onda?"
Odmahnuo je glavom kad joj je objasnio. "Ne. Nikad neete uspjeti. Pokuajte se
spustiti i naletjet ete na opor straarki."
"Onda emo se spustiti kroz prozor. Neka djevojke ponesu sa sobom to je vie
mogue materijala koji moe posluiti kao ue, odjeu i tome slino. Malo hrane i vina
takoer ne bi kodilo. Imate li kakvo oruje? Ne? to je s noevima?"
"Samo one s kojima jedemo."
"Naotrite ih." Vari je pogleda i ree: "Imat emo samo jednu priliku. Zabrljajte i svi
emo zavriti kao Teleman."
"Ne mora me podsjeati." Njezin je drhtaj bio nepatvoren. "Ostat e ovdje, zar ne?"
"Ne. Ostali e se pitati to se dogodilo", objasnio je. "Ako se ne vratim ostali e
pokuati isto pa bi ih mogli uhvatiti." Posegnuo je, uhvati je za ruke i stisnuo ih. "Sada je sve
na tebi. elim da uspijete."
"A ako ne?"
"Mi emo svejedno otii."
Vari se vratio u drugu sobu i izaao kroz prozor kuda je i doao. Otvorio ga je i
dograbio ue koje je visjelo odozgo i otisnuo se u zrak. Popeo se do krova, zazvonivi dok se
proguravao preko krunita. Gruba muzika koja kao da je ispunjavala svemir. Kad je utihnula,
ustao je i preao preko krova uputivi se prema tamnim otvorima ventilatora na vrhovima
stuba.
Koloplet mranih sjena se pomaknuo kad im se pribliio.
Stvorenje koje je ve vidio, s mnogo nogu, prekriveno crnom i zlatnom bojom, s
oima koje su blistale kao hladna vatra i eljustima koje su kljocale.
Teina ga je udarila i bacila na tlo, priklijetivi ga bespomonog na lea.
Vazela - koja je udjela za obrokom.
Osjeao se miris; suh, teak, poput majeg. Pristajao je mekoi krzna koje je obavijalo
tijelo i udove svilenkastim paperjem. Prekriva za meso i miie koji su okruivali vrsti
kostur. Nikako nije bio insekt; oblik je pruao takav dojam, pojaan obrisom glave, nizovima
oiju, ticalima i zakrivljenim eljustima koje su se zatvorile oko njegova grla kao klijeta
nainjena od otrica bodea.
Samo ga je srea spasila. Vari je pao s podignutim rukama kako bi zatitio lice,
zapea su mu bila u visini grla zarobljena u stisnutim eljustima. Kad su mu vrhovi dotaknuli
kou napeo je miie, gurnuo zapea naprijed odgurujui otre iljke od svojeg mesa.
Pobjeda osvojena zahvaljujui nevjerojatnom naporu; prednost nije bila na njegovoj
strani. Uskoro e je sasvim izgubiti jer mu je teina stvorenja na njegovim prsima stiskala
plua i pretvarala mu disanje u nonu moru. Uskoro e malaksati, ruke e mu izgubiti snagu;
kad se to dogodi ustremljena eljust e ga zgrabiti.
Uvod u munu smrt.
Vari je udahnuo, propeo se izvijajui lea u oajnikom pokuaju da se oslobodi.
Mnotvo nogu zagreblo je oko njega kad se stvorenje pomaknulo, uhvativi ga u ivi kavez,
pritiui ga o povrinu krova. Ticala su zadrhtala, usmjerila i spustila na Varlovo lice.
Glas mu je odjeknuo u mozgu.
"Zato mi se opire?"
"to? Moe govoriti?"
"Da, na vie naina. Mi smo sposobni osjetiti neke opasnosti i obraniti se od njih.
Dobri smo i u drugim zaduenjima."
Koordinaciji oruja i obrambenog tita.
Sposobnost izbjegavanja panje onog ubojice iz etvrte dimenzije. Nije udo to
pljakai u Struji manevriraju s takvom sigurnou.
"Bi li mi pomogao?", brzo je pitao Vari. "Mogli bismo sklopiti osobni pakt. Ja elim
brod, a ti mi moe pomoi upravljati. To je bolje od uvanja krova", ponukao je.
"Scandharke te ne posjeduju, je li tako?"
"Hrane me."
"I ja bih te hranio." Mrtvima e biti svejedno, a umirui nee biti nitko od njih.
"Dogovor?" Vari utisne u svoj um vrsto uvjerenje, samopouzdanje, vjeru. "Kako ti je ime?
Ima li ime?" Odgovor je zvuao poput broja. "Forten, je li tako? Pa, Forten, hoe li mi
pomoi?"
"Hranit e me?"
"Da, obeajem."
"Sada! Ti si doao umrijeti i poteen si. Fer je da mi da nekog drugog."
rtva da dokae svoju iskrenost; la ili ustruavanje znailo bi poziv otrim klijetima
ka njegovu grlu.
Vari ustane kad se stvorenje odmaknulo i stopilo s tamnim sjenama. Preao je do ruba
krova gdje je privrstio ue i kliznuo dolje prema prozoru s reetkama. Chatto ga je uhvatio
kad se spustio do vanjskog izboenja. Burchard mu je pomogao da doe do poda.
Koslenko upita: "I?"
"Sve je dogovoreno." Vari im je prepriao plan koji je dogovorio sa enama. "Samo se
bacite na posao s tom uadi. Trebat e nam vrsto i dugo. Gdje je Kendrick?"
Leao je sklupan od straha u krajnjem dijelu sobe; ovjek umotan u izolaciju.
Pomaknuo se kad mu je Vari dotaknuo rame, u oima mu je vidljiv strah. "Kurte?"
"Treba mi", kazao je Vari. "Gore na krovu. Ima stvari koje ne razumijem. Ti bi mi ih
mogao objasniti."
"Na krovu? Ne, ja ..."
"Moglo bi biti vano." Vari ovjeka povue na noge. "Ja idem prvi, a ti me slijedi.
Povui u te uetom." Pogurao ga je prema prozoru. "Chatto e ti pomoi."
"Ne!", zakriao je Kendrick, otimajui se Varlovom stisku. "Ne idem! Ne moe me
natjerati!"
Opustio se kad mu je Vari satjerao aku u vrat. Udarac koji ga je oamutio i prekinuo
buku. Na Chattov iznenaen pogled Vari ree: "Poalji ga gore nakon mene. Ne gubi
vrijeme."
"Nevolje?"
"Ne, samo uini kako sam ti rekao."
Ponovno se Vari domogao krunita, izbjegavajui tom prilikom uspravljanje zvona, s
konopom u ruci i napetih miia, od povlaenja Kendrickove oputene teine. ovjek se
pomaknuo kad ga je Vari poloio na krov.
"Ne!" Skoio je divljih oiju. "Dragi Boe, ne!"
"Zna to je ovdje gore," Vari e ozbiljno. "Nisi mogao tako dugo biti rob i voziti se
na brodu ne znajui za Vazele. Pa ipak mi ih nikada nisi spomenuo. Nisi me upozorio na to
bih mogao naletjeti. Zato?"
Deset godina ropstva u kojem je njegov duh bio slomljen, njegova kima pretvorena u
ele. Bi koji mu je okrnjio tijelo izopaio mu je i mozak. Ono to mu je bilo previe
neugodno za sjeanje isprano mu je iz sjeanja. Duhovi su sad ustali i ispunili mu um
nepodnoljivim strahovima.
"Molim te!", Kendrick se stisnuo podignutih ruku ne bi li sakrio lice, tijela prekrivena
znojem od uasa. "Molim te nemoj me ozlijediti! Sve u uiniti! Molim te!"
"Ustani!" Vari podigne ovjeka, odvee konop i napola ga odnese do sjene gdje je
stvorenje strpljivo ekalo. Isprika bi dodala uvredu na povredu, umjesto toga je pokuao
objasniti: "Dao sam obeanje koje moram odrati. To je morao biti jedan od nas a ti si logian
izbor. Ti za ostale - a ti si onaj bez kojeg najlake moemo. Pokuaj shvatiti. Ali nee boljeti,
to ti obeavam."
Obeanje koje je ispunio jo jednim udarcem. Ovaj put jaim, donosei mu
blagoslovljenu nesvijest. Vari ga poloi u sjenu, kao dokaz svojoj danoj rijei.
"Evo," proaptao je. "Evo, proklet bio - doi i nahrani se."
"Jo ima vremena." Vari prisloni uho i zauje tupo udaranje, lupanje, metalno
grebanje. "Ovdje su!"
Vrata su se otvorila prema unutra i on je stajao iza njih, gurnuvi ih rukom jer su ga
zamalo prignjeila uza zid. Svjetlost je sinula obasjavi Burchardovo lice i njegovo nago
tijelo. Obasjalo je i sve mukarce okupljene ispod prozora.
"Hvala Bogu!" Edallia potri u prostoriju. Krv joj je umrljala haljinu, ruke, a u jednoj
je ruci drala naotreni no za jelo. "Stigle smo na vrijeme." Stala je u stranu i ostale su
krenule za njom. Na Burchardovo je pitanje odgovorila odsjeno: "Malo smo se zadrale.
Imale smo posjetitelja. Zatim smo naletjele na sumnjiavu straarku." Podigla je krvlju
obliveni no. "Sredila sam kuku, ali ostale e doi za njom. Zatvorite ta vrata. Nekako ih
zaglavite. Brzo!"
"ekaj!" Vari je pogleda iza vrata. "Koliko ih je?"
"Koje nas slijede? Mislim, tri. Zakljuile su da nismo zarazne. Zatvori ta vrata!"
"Ne." Vari iskoi naprijed. "Neka uu."
Dotrale su uz udarce nogu u izmama, visoke, naoruane i u sjajnim oklopima. Svaka
je drala laserski pitolj u rukama, a na svakom oruju bila je privrena svjetiljka. Snopovi
su presijecali zrak, obasjavajui potencijalne mete. Kad su se poravnale, Vari zalupi vrata.
Jedna se iznenaeno okrenula zajecavi kad joj je Vari izbio laser iz ruke uhvativi je
za zglob i iskrenuvi joj ruku kad se sklonio iza nje. Nainio je nagli trzaj nakon ega je
osjetio kako lakat poputa i pucanje kostiju. Udarac rukom nakon kojeg je pala.
Prije nego je dotakla tlo skoio je na drugu, podigao je desnu ruku malo unatrag
povijenih prstiju i dlana kojima ju je udario u nos smrskavi ga, uslijed ega je satjerao
krhotine kostiju kroz sinusnu upljinu ravno u mozak.
Burchard se pobrinuo za preostalu straarku.
"Brzo!" Vari se sagne, strgne kacigu i dobaci je Edalliji. "Preobuci se. Postani
straarka. I ti Sylvia, Anne." Bile su odgovarajue visine. "Pourite!"
"Naa kosa!" Sylvia Kiouza dotakne svoje vrane uvojke. "Nikad se ovakve neemo
izvui."
Kao odgovor Vari joj istrgne iz ruku no i odree plave pramenove s mrtve straarke.
Nagurao ih je pod kacigu i prekrio eninu prirodnu kosu uokvirivi joj lice zlatom. Skinula se
i navukla odoru mrtve ene, u polumraku je moglo proi. Anne isto tako. Edallia zakai svoj
laserski pitolj.
"Moda bih ja trebala ostati zadnja za sluaj da neto poe po zlu."
"Ja u." Vari joj oduzme oruje iz ruku i proui ga. "Idi do prozora i pridrui se
ostalima. Jesi li ponijela ue? Dobro. Zavei ga za drugu reetku. Kad se spusti na tlo uini
to ti Zuber kae. Posluaj ga bez pitanja." Pogledao je druge dvije. "Bez pucnjave. Bez
obzira na to to vidjele nemojte pucati. A sad pokret!"
Priekao je kraj vrata dok su se tamne prilike primaknule prozoru, popele se do njega i
postale siluete koje su potom nestale, a na njihovo mjesto su stupile druge. Posljednji,
Burchard, povie dolje prema njemu.
"Svi su dolje, Kurte. Popni se gore."
Uhvatio je laser koji mu je Vari dobacio, a onda mu ga vratio kad se ovaj domogao
reetki. Trzaj, progurao se kroz otvor i krenuo dolje dok mu je ue pjevalo pod rukama. Vari
je priekao da se spusti i onda poao za njim. Udario je o tlo nogama, uspravio se i osvrnuo
tamo-amo drei pitolj u pripravnosti.
Podruje je bilo isto, prazan prostor obasjan izmaglicom praskozorja i ratrkanih
svjetala koja su postajala sve gua kako se primicao pisti. Zurio je u njih, prisjeajui se
pojedinosti koje je sakupio promatranjem s krova. Ulica, raskrije previe osvijetljeno da bi se
osjeao lagodno. Uliica koja se prostire iza visokih, bezoblinih kua. Zgrada sa iljastim
krovom. Iza toga se nalazilo uzletite i brodovi, sredstva za bijeg.
"Evo." Pruio je Edalliji oruje. "Mi smo grupa kirosa koju vodite negdje na dunost.
Na utovar ili ienje letjelice. Gdje je Forten?"
"Ovdje." Jedna ena se okrenula s mjesta na kojem je uala, a na licu joj je bio
zapanjeni izraz. "Ne, ne vjerujem. Ja..." Odmahnula je glavom. "I prije sam viala
izvanzemaljce, ali ovo je suludo."
"Bez njega bi zaglavili." Vari poe do mjesta na kojem ga je ekao. Dodirnuo ga je.
Postavio je pitanja i priekao odgovore. Edalliji ree: "Ti si zaduena za detalje. Prati nas do
servisnih hangara - broj osam. Na lijevoj strani piste s ove strane otkud dolazimo. Kreni ravno
prema tamo. Brod koji elimo je upravo servisiran. Mi emo obaviti ienje."
"Ime?"
Vari dotakne vazelu. "Gillian."
"Samo tako?" Edallia je zvuala zabrinuto. "Jednostavno emo se proetati pistom,
krenuti prema servisnom hangaru, doi do broda i ukrcati se? Zvui prejednostavno."
"Kao i ubojstvo." Vari je bio nestrpljiv, "Sve to treba jest povui okida."
"Moda je zamka." Zuber je dijelio njezino pomanjkanje uvjerenja. "Ova prokletinja
bi nas mogla povesti ravno u nju."
"Ako je tako, prva e umrijeti," Vari e otvoreno. "Imate li bolji plan? Ne? Onda
idemo!"
Stupio je u vrstu s ostalim mukarcima hodajui onako kako bi to inili robovi;
polagano je vukao noge, pognute glave i oputenih miia. Edallia je preuzela vodstvo
paradnim korakom i s laserom u rukama. Sylvia i Anne su zauzele poloaje sa svake strane
zaelja, a ostale ene su se rasporedile uz sredinu kolone. Poloaj koji e im olakati da se
suprotstave neprijatelju ali im je pruao otvorenu liniju vatre s boka.
Forten je poskakivao na zaelju, izvanzemaljski pas koji je uvao svoje krdo.
Ulica ih je skrivala, krianje je pak bilo osvijetljeno i njezino razotkrivajue svjetlo
primicalo im se sa svakim korakom. Usta krunog toka zjapila su ulijevo i poput sjenke
vazela je potrala prema njima.
"Slijedite ga", Vari pozove Edalliju ne diui glavu. "Slijedi ga kuda te vodi."
Trenutak je oklijevala, a onda ugledala odsjaj izdajnikog metala ispod zavinutog
krova. Pozorni straar ili straari, naoruani i spremni na akciju. Takoer je vidjela obris
izvanzemaljca, polu uspravljenog kako ih ticalima urno i teatralno poziva. Ne zastajkujui
krenula je prema njemu, osjeajui kako joj na licu i tijelu izbija znoj, naglo odahnuvi kad su
je ponovno obgrlile sjenke.
"Klopka." Svoj strah je izrekao ovjek koji je koraao kraj Varla. Duggan, jednom na
vrhu svoje klase, a sad sasvim izvan nje. "Zuber je bio u pravu. Vode nas, sile nas da
slijedimo put kojim ele da idemo. U ovom labirintu nemamo pojma kamo dovraga idemo."
"Pazi to pria!" Ako je u pravu, postojali su mikrofoni koji su hvatali apat i mogli
pokupiti izdajnike rijei. Ako je u krivu, onda samo teti moralu. "Uspjet emo."
"Kao Kendrick?"
"On je mrtav," Vari e grubo. "Njegov vam je ivot kupio priliku da spasite svoj. Ako
eli moe to i odbaciti, ali nemoj tjerati ostale da plate tvoj kukaviluk."
Uliica je zavinula, bezizraajne zgrade pretopile su se u druge, manje, s nadsvodenim
prozorima i ukrasnim ploicama. Svjetlo je gorjelo na udaljenom kraju iza kojeg se nalazila
pista, hangari i obrisi prizemljenih brodova. Straari su stajali ispod objeenih okruglih
svjetiljki promatrajui kolonu koja se primicala. Jedna je zakoraila naprijed podignute ruke.
"Stoj!" Priekala je da je Edallia poslua. "Kojim poslom?"
"Jedinica za Gillian. ienje."
"Vae ime?"
"Mirza Walsh." Edallia je govorila bez zastajkivanja. "Priuvna kapetanica. Vae?"
"Via asnica Leman. to ene rade meu vaim kirosima?"
"Vodim ih u vivarij."
"Preko piste?"
Edallia ree strpljivo: "Kirose emo ostaviti kod broda, a onda u povesti ene kamo
treba. Ako mislite da je to neobino, alite se Maralki. Bit e joj vrlo drago to je budite u
ovo vrijeme. No, to je va problem. Ja samo sluam naredbe."
"Poznajete Maralku?"
"Lizu Olenyju?" Edallia se nasmijei. "Da, poznajem je. Svojedobno smo bile vrlo
bliske."
"Razumijem." asnica pogleda u jednu pa u drugu stranu, u svoje straarke, pa u
kolonu koju je zaustavila. Uvukla je dah kad se iz smekastih sjenki pojavio tamni obris.
"Vaa?"
"Moja." Edallia spusti ruku ne bi li pomilovala krzno stvora. "Kad dobijem
zapovjednitvo, putovat e sa mnom." Dopustila je da joj ton glasa odaje razdraenost. "A
sad, uz vae doputenje, voljela bih obaviti ono to moram. Mogu li proi?"
Duggan odahne kad je asnica zakoraila natrag i kimnula. "Uspjeli smo", rekao je.
"Tako mi Boga, uspjeli smo!" Vari nije bio tako uvjeren.
"Ja u sve srediti." Vari pogleda van dok su se ostali smjetali dublje u letjelicu.
"Forten! Forten, proklet bio, gdje si?"
Hranio se, siui sok iz onih koji su najprije stradali. Podigao se i poletio tlom poput
trkaeg konja, domogao se broda i uao unutra nakon ega je Vari zalupio poklopac na ulazu.
Stvorenje sa spretnou pauka i osjeajem za samoouvanjem poput make. Ticalo je
dotaknulo Varlovu ruku.
"Jesmo li spremni za polazak?"
"Da."
"Ui u kontrolnu prostoriju. Sjedni u pilotsku sjedalicu." Bila je velika i zavinuta,
nainjena za upravljanje njenom vrstinom. Vari utone u nju i osjeti dodir, glas u svojem
umu. "Pomisli - a ja u izvriti."
ivo raunalo. S otrijim osjetilima od bilo kojeg ovjeka, s udovima i mozgom
prilagoenima viestrukim zadacima. Sve dok je u kontaktu s pilotom, postupat e prema
zadanim nareenjima.
"Gore!" Vari je gotovo kriknuo od urbe. "Gore i to dalje odavde."
Od Gorma, ena koje su njime vladale i opasnosti koju su predstavljale. Od svijeta
koji je nestao kad je hipon iskrivio svemir izbacivi Gilliana u relativnu sigurnost,
preputajui ga strujanju. Razdoblje spokoja u kojem su oni na brodu mogli doi k sebi.
Iznova postati posada.
"Uspjeli smo", Edallia se zagleda u ekrane, u nebeska tijela koja su lebdjela u smeoj
izmaglici. U nepoznati svemir koji ih je okruivao. "Pobjegli smo."
"Zasad." Vari se nagnuo prema naprijed prekidajui kontakt.
"Imali smo sree."
"Ja bih to nazvao nekako drugaije." Edallia slegne ramenima. "Kakve ima veze?
Imamo brod, odgovor vezan za napadae i Fortena koji nas moe odvesti natrag. Sve to je
Nasir Kalif elio."
"Pa?"
Uvukla je dah, isprsivi se tako da su joj se grudi napele ispod ljuskavog oklopa koji je
jo uvijek imala na sebi. Ratnika kraljica, odjevena u svilu i metal.
"Pa, idemo kui."
Vari ree: "emu? Zbog nagrade? Mirovine? Medalje i zahvale, pa udarca u
stranjicu? Ja elim vie."
"Kalif e ti to priutiti."
"Radije bih se sam posluio." Pokazao je prema ekranima. "Pogledaj ega sve tu ima pred nama je cijeli svemir. Jedino to nam je potrebno jest odlunost."
"I mukarci", podsjetila ga je. "ene takoer - gdje e pronai dodatnu posadu?"
"U Struji. U Spirali." Vari se zagleda u mjesto gdje se nalazila, zamuenost spram
smekaste izmaglice. "Sve je ondje, brodovi, zalihe, mukarci i ene - zamrznuti u stanju
mirovanja. Sve to nam je potrebno."
Moda je i Kreutzal ondje zajedno s tajnama koje je otkrio. Sav taj plijen nagomilan
tijekom vremena.
"Prilika", rekao je. "Najbolja koju emo ikada dobiti. Ja u je zgrabiti."
Kao to e to uiniti i svi ostali.