E. C.

Tubb

Zvjezdani
suanj

Starslave 2009

Prvo poglavlje
Lik u sjeni bijae visok, vitak, ureen ljokicama i obavijen mirisom skupocjenog
parfema. Kurva ili dama iz visokih krugova koja se dosauje pa je u potrazi za nonim
uivanjima - na Cerutiju tijekom karnevala oboje je bilo uobiajeno. Progovorila je
promuklim altom. "Vari? Kapetan Kurt Vari?"
Zaustavio se, stisnuvi oi, no ne uspijevajui vidjeti nita vie nego prije. Stojei
ispred obojenog svjetla kompliciranog uzorka nije bilo nita vie do siluete; obris u zagrljaju
udubljenja zakrivljenog zida koji je skrivao svjetlosni zaslon. Tada se negdje visoko na nebu
rasprsnula kemijska vatra obasipajui no blistavom kiom, otjeravi sjene. Pod svjetlom je
ugledao izvezeni ogrta i kapu ureenu metaliziranim perima koja je uokvirivala ovalno lice.
Lice koje je na sebi imalo prorez za usne bogato namazane crvenom bojom i ukraeno
srebrnim oima.
"Molim vas, jeste li vi kapetan Vari?"
"Pa to i da jesam?"
"Tada ste pravi sretnik. Doite!" Jedna se ruka podigla u kraljevskoj gesti. Druga se,
skrivena ispod ogrtaa, neznatno pomakla kao da mijenja poloaj stiska na tkaninu. "Priite
blie, Kurte. Okusite slatki uitak karnevala. Danas e biti no koju nikada neete zaboraviti."
Uobiajeno obeanje iako je u njezinom glasu bilo vie od ritualnog poziva. Vari je
oklijevao, osvrui se sad na ovu sad na onu stranu, promatrajui sluajne prolaznike i
lebdjelicu koja je zastala nekoliko koraka dalje.
"Ne vjerujete mi?" Iskoraila je iz udubine i stala ispred njega. Njezin mu je parfem
drakao nosnice i mogao je promatrati vlastiti odraz u srebrnim oima samo nekoliko
centimetara ispod njegovih. Smijeei se rekla je: "Bi li se osjeali ugodnije kad bih vam rekla
cijenu?"
"Za to?"
"Trebam li objanjavati?" Njezin je smijeh odgovarao boji njezina glasa. "Za hranu,
vino i zabavno drutvo. Za iznenaenje i uzbuenje - i moda za neto vie od toga. Zar sam
toliko runa da se morate okrenuti na drugu stranu?"
Zakoraila je jo blie, toliko da je mogao uti kako joj ogrta miluje tijelo. Tada je,
brzo, prije nego je uspio odgovoriti ili reagirati, odala: "Potrebna mi je pratnja. Netko tko e
me otpratiti na zabavu. Kako bi me zatitio ako to bude potrebno."
"Od nasilja?"
"Od dosade. Doite." Rukuje spustila na njegov mii. "Molim vas, kapetane, budite
velikoduni. Udovoljite mi. Pomozite mi da osvojim nagradu."
Igra, zakljuio je, potraga za blagom u kojoj se svatko morao vratiti s odabranim
pratiocem; mutavcem, trgovcem, svemirskim putnikom, strvinarom. Nju je zapalo da pronae
neto jo rjee - ali kako je saznala njegovo ime?
"Pisalo je na kartici", objasnila je kad ju je to upitao. "Zajedno s vaim opisom.
Raunalo je kazalo vau adresu i da ste se nedavno vratili na Ceruti. Jednostavno sam odluila
priekati gdje sam pretpostavljala da ete prolaziti." U mraku taksija kojeg su unajmili njezina
je ruka stisnula njegovu. Voza se nije ni okrenuo kad se stisnula uz svog suputnika. Ispod
ogrtaa je bila gotovo naga. "Kurt! Kurt - poljubi me!"
Vozilo se zaustavilo prije nego to je stigao ispuniti njezin zahtjev.
Stali su ispred zgrade na rubu grada; sumorno mjesto sa zatamnjenim prozorima i
stubitem koje se penjalo do masivnih vrata. Kad su im se pribliili, otvorila su se, a svjetlo
koje je prodrlo van zasjeklo se u mrak. Glazba je dopirala negdje iz unutranjosti.
"Edallia!" Neki je ovjek, smijeei se, zakoraio prema naprijed prelazei pogledom
od ene do njezina pratioca. "Znai, pronala si ga. Dobro!"
"Pusti nas unutra, Paule."
Stao je u stranu, i dalje se smijeei, promatrajui gladnim oima Varla. ovjek je
imao iroka ramena, nabijenih ruku i odjeven u barbarski kostim od trakica i pozlaenih
ploica te s bodeom koji mu je visio na boku. Kad je Vari krenuo za Edalliom u kuu zalupio
je vratima. Zauo je kripanje zasuna kako se zatvaraju. Tada se glazba pojaala isprepliui

se s brujanjem pozdrava i prila im je nasmijeena djevojka, odjevena u nita doli boju, s

prepunom aom u rukama.
"Za tebe, Edallia!" Otpila je. "Za sve nas!" Ponovno je otpila, a onda je napeto rekla:
"Za tebe, kapetane. Za ..."
"Ne!" Edallia je zakoraila pred nju, zavitlavi ogrtaem dok ga je skidala s ramena.
"Uzmi ovo, Maya. Daj mi au - evo!" Okrenula se prema Varlu kad je djevojka otila s
ogrtaem. Njezin je kostim bio vrlo kratak, kao to je to ve otkrio; trake i ploice prekrivale
su joj tijelo. Pozlaeni uresi bili su velianstveni.
Nasmijeila se dok ju je promatrao, podiui au obojivi usnice sadrajem tamno
crvene boje koja je prirodnijem crvenilu podarila tamniji ton, kao da su joj zubi bili zamrljani
krvlju.
"Evo!", pruila mu je au. "Vino koje sam ti obeala. Glazbu ve uje. Ondje je
hrana, a to se ostalog tie ..." Grudi su joj se podigle kad je udahnula, napinjui ih o metalne
koarice koje su ih obavijale. "Nagrada pobjedniku, Kurte. Ne ide li to tako, Kurte?"
"to sam osvojio?"
"Jo nita. Ali, no je jo mlada i tota se jo moe dogoditi. U meuvremenu,
razgledaj, uivaj. Neka te svi vide. Neka te dodirnu. Uivaju u tvojoj prisutnosti. Sabatova!
Zaplei sa mnom!"
Nestala je, uvijajui se u kompliciranom ritmu s divom od ebanovine ukraenim
crvenim i utim objeenim kostimom. Tobonji barbarin, kao to je i ona bila lana barbarska
kraljica, pa ipak nije bilo nita izvjetaenog u nainu na koji su im se miii kretali u skladu s
glazbom, svaki je pokret simbolizirao drevni ritual.
Takav da je za nekoliko minuta utjecao na sve ostale, te se prostorija napunila
njiuim tijelima, a zrak je oteao od snanih udaraca bosih nogu o pod, udaraca ruku o bedra,
bokove i stranjice.
Vari je promatrao demonstraciju preputanja primitivnim nagonima prije nego je
krenuo u obilazak.
Prostor je bio velik, pretpostavio je, smjeten u stranji dio kue, prozori su bili
zakucani metalnim ploama. Sjedne strane bio je postavljen stol s velikim izborom hrane pa je
odabrao kola, pijuckajui vino prije nego to je uzeo i roladicu od tijesta punjenu zainjenim,
mesnim umakom. Drugi je stol bio ispunjen raznovrsnim bocama. Na treem su se pak,
nalazile svakojake otvorene ampule iz kojih se podizao karakteristian miris ka'sencije. Ostali
mu mirisi nisu bili toliko poznati pa je zakljuio da se radi o nezabranjenim isparavanjima i
osjetilnim stimulansima. Uobiajeni dodaci svakoj zabavi, pogotovo kad se radilo o ovako
otmjenoj gdje se on osjeao nelagodno. Meu gotovo nagim plesaima i njihovom
barbarskom bljetavilu, uobiajena odjea inila ga je upadljivim poput gavrana meu
pijetlovima.
Previe upadljivo - je li Edallia govorila istinu kad je rekla da bi trebalo biti i drugih.
Ili je on bio jedini cilj njihove potrage za blagom?
Ples se primicao vrhuncu, glazba je postala zagluujua bivajui sve snanija u
emotivnom smislu. Nitko nije primijetio kad je stigao do vrata. Prolaz je naizgled bio prazan;
no, taj se dojam rasplinuo kad se pribliio izlazu.
"Ide nekamo, kapetane?" Paul se nasmijeio bez ale u glasu podiui pitolj u ruci.
"Zabava jo nije gotova."
"Za mene jest."
"Nije." Paul je odmahnuo glavom drei i dalje pitolj spremnim. "Tu si u krivu. Jo
ne moe otii. Vidi, kapetane - ti si smisao ove zabave." Glas mu postane stroi. "A sada se
vrati natrag. Natrag, kopile jedno, prije nego to ti napravim rupu u trbuhu!"
Glazba je utihnula kad je Vari posluao zapovijed, a iz zvunika se zaula drugaija
vrsta ritma, njenija i finija od onog maloprije. Lica su se zagledala u njega kad je zakoraio u
prostoriju, s Paulom za petama, i laserom uperenim u lea. Jedan dodir i iz njega bi izletio
mlaz unitavajue energije koja bi ga probola poput usijanog maa.
Dok su ulazili, objanjavao je: "Pokuao je pobjei."

"A ti si ga zaustavio, Paule. Pametno." Edallia zakorai naprijed smijeei se, pa

isprui ruku. "Ja u ovo rijeiti. Daj mi pitolj." Da bi, postoje Paul oklijevao, zareala: "Daj
mi pitolj, proklet bio!"
"I ja imam pravo ..."
"Svi imamo pravo!", zagrmio je bijesno Sabatova, koe sjajne od znoja. "Predaj joj
pitolj." Nakon to je posluao, ree: "Ugasi muziku. Nastavimo s onim radi egu smo se
okupili."
"Ubijmo ga!", kliknula je jedan ena. "Ubijmo ..."
"ekajte!" Sabatova je podigao ruku stiavajui ih. Pogledavi Varla, ree: "Priznaje
da si ti kapetan Kurt Vari?"
"Ne poriem."
"Zapovjednik Odilea! "
"Odilea nema."
"Kao ni svih na njemu!" Povik je zvuao vie kao optuujui jecaj. "Samo si ti
preivio, kukin sine! Kako se osjea ubivi toliko ljudi?"
"Dunost ih je ubila."
"Nitarijo! Ti si izdavao zapovijedi!"
"Ja sam bio zapovjednik", priznao je Vari. "Oni su pomrli i vi sad elite ubiti mene.
Zbog ega? Osvete?" Zagledao se u lica koja su ga okruivala, divljaki obojena i ureena, no
pripadajui onima koji su predugo bili civilizirani. "Je li to ono to elite? Osveta?"
"Sudili su ti", ree jedna ena. "Proglasili su te krivim za izdaju onih koji su ti
vjerovali. Zapovjednik bi trebao umrijeti sa svojim mukarcima."
"I enama!", povikae grub i nagao glas. "Ne zaboravimo ene!"
"Elsa Hoetmar", rekao je Sabatova. "On se trebao njome oeniti." Pokazao je: "Ono je
Ellain Ovideo - sjea li ga se? Ona ga se sjea. Nije lako zaboraviti brata. Ono je Ivan
Yegorovich, ono Brian Cachou, a onda je sestra Lucy Bland i...
Vari otro ree: "Na Odileu je bilo trideset ljudi - zar ete ih sve nabrojati?"
"Mrtvi su."
"Zar ste oekivali da e ivjeti vjeno?"
"Moj Boe!" Jedna se ena progurala naprijed kako bi se zabuljila u Varla. "ula sam
za ljude poput tebe", ogoreno je rekla, "ali nisam vjerovala da uistinu postoje. ivotinjo!
Trebao bi biti u kavezu!"
Bila je odjevena u boju i perlice s ukraenim trakama koje su pridravale njezine
objeene grudi i iroke bokove. Zubi umrljani crvenom bojom i obojani tako da izgledaju kao
iljci, skrivali su nateeni jezik. U oima joj se naziralo ludilo. Dah je vonjao po vinu i
drogama.
"ivotinja?" Vari u oima nije mogao sakriti prezir i bijes susreui njezin pogled. "Ti
me tako naziva? Poludjela kuko, pogledaj sebe."
"Kukin sine!"
Bacila se prema njemu podignutih ruku i prstiju savinutih u kande. Krenula mu je
prema oima s noktima izbruenim u duge iljke. Zamahnula je ali i promaila kad se on
odmaknuo unatrag i snano je udario rukom po ustima ime je zaustavio njezino pomahnitalo
kretanje.
"Udario me!" Pogledala je u krv koja joj je natapala prsa, zatim je podigla ruku
pipajui rascijepljenu usnicu. "Udario me!"
"Dr'te ga!", povie neki ovjek iz stranjeg dijela gomile. "Raetvorimo ga!"
"ekajte!" ena koja je ranije spomenula suenje podigla je ruku. Pozlaena zmija
obavijala joj je ruku. "Vijeali smo i donijeli odluku. Mi!"
"Ubijmo ga!" Nanovo je povikao onaj ovjek. "to ekamo? Ubijmo svinju! Ubijmo!"
Vari je ustuknuo kako se obru poeo stezati. Nekoliko sati ranije svi oni bijahu
miroljubivi graani koji su ivjeli prema civilizacijskom modelu. Samo par sati kasnije, bit e
to opet, ali sada su se uivjeli u uloge koje su preuzeli. Divljaci koji ude za krvlju njegovom.

Pokrenuo se kad je Sabatova skoio naprijed i stao ispred njega u raskorak, aka
podignutih i spremnih na borbu. Glas mu je trijumfalno zatutnjao.
"Ja u ga smaknuti. Meni pripada in pogubljenja. U ime Sama Mbotoa, umri, olou!"
Zajeao je kad se Vari bacio prema naprijed, izbjegavi time udarac akom i dobio
cipelom po nagoj, sjajnoj koi. Uslijedio je udarac lijeve ruke po genitalijama, a onda ga je,
kad se Sabatova presavio, desnom rukom udario prema gore savinuvi dlan u zapeu pod
pravim kutom te udario u eljust snagom koja lomi kosti.
Drugi je nasrnuo nakon to je div pao, guei se i drei za ozlijeeno grlo, i borei se
za dah. Neka je ena zavritala kad je dobila laktom u nos, a Vari je skoio na stol uzevi boce
u ruku.
"Pitolj!", povikao je Paul s ruba gomile gdje je stajao. "Upotrijebi pitolj, Edallia!
Spri ga!"
Zareao je kad ona nije posluala pa je strgnuo bode s pojasa i bacio ga jedim
zamahom ruke. Vari ugleda bljesak otrice, odmakne se i osjeti arenje na obrazu gdje ga je
otrica zahvatila pa baci bocu koju je imao u ruci. Projektil je pogodio Paula u sljepoonicu,
sruivi ga na pod. Izbacio je jo jednu koja se razbila o udaljeni zid, a onda je postalo
prekasno jer se gomila natisnula preblizu jedan drugomu.
ivotinje koje su traile njegovu krv.
Vari se suoio s njima zatvorivi oi dok je razbijao boce koje je drao u rukama,
otvorivi ih kad su komadii pali dolje a on je stiskao grlie opakih iljaka od razbijenog
stakla.
"Svladat ete me", zareao je. "Potrudite li se dovoljno, svladat ete me - ali sasjei u
prvih nekoliko koji mi se priblie. Tko e to biti?" Pomicao se njiui se sjedne na drugu
stranu drei ravnoteu. Prijetee otrice njegova oruja spremne na ubadanje, rezanje.
"Barem dvoje", rekao je. "Moda i vie - tko e biti prvi?"
Navalio je ne ekajui odgovor reui staklom po golim prsima, nastavljajui s
ubodom nakon kojeg je iz neijeg trbuha potekla krv. Jedna je ena ustuknula kad su joj iljci
krenuli prema oima, a mukarac okrenuo kako bi se odmaknuo. Odjednom je Vari stajao na
brisanom prostoru.
"Tako je ve bolje." Krenuo je naprijed, kruei prostorijom kako bi sam sebi zatitio
leda. "Odlazim. Maknite se od izlaza. Neka netko od vas otvori vanjska vrata."
"Ja u." Edallia se nasmijeila obeavi mu: "I poi u s tobom. Pouri, dragi."
ena s pitoljem. Nije na to zaboravio, ali ona ga nije ni pokuala upotrijebiti i ruke su
joj trenutano bile prazne. Jednom kad raisti put, pobrinut e se da tako i ostane.
Dovrio je svoj put do vrata, proao kroz njih i inugnuo niz prolaz gdje ga je ekala.
Zauo je struganje zasuna i kripanje arki. Dodir hladnog, nonog zraka osuio mu je znoj na
vratu. Okrenuvi se, ugledao je njezinu gotovo nagu ljepotu koja se ocrtavala u tami.
"Dragi!" Podiui ruke, prazne, samo je naglasila obrise svojih dojki. "Dragi, bio si
velianstven! Pravi ratnik. A sad pobjedniku pripada nagrada. Sjea se?"
"Makni se u stranu."
"Pobijedio si, dragi. Zar ne razumije? Pobijedio si i sada ima pravo na svoju
nagradu." Zakoraknula mu je blie, utjelovivi ljupkost, naglaenu barbarskom raskoi.
"Zagrli me, Kurte. Uzmi me."
Zaustavila se nekoliko centimetara od otrica uperenih u njeno meso pa se namrtila i
malo spustila glavu tako da su se metalizirana pera njezine kape nala ispod razine njegovih
oiju. Iza sebe je osjetio kako ga promatraju neije oi. Iza nje se nalazila sigurnost noi.
"Makni se", rekao je. "Prokleta bila - makni se!"
Posluala je, zakoraknuvi unatrag, i podigla glavu nakon ega je zauo slabano
zujanje, a onda osjetio ubod strelice koja je izletjela iz njezinog ukrasa s glave i zabola mu se
u vrat. U tom je trenutku pokuao podii grlie boca i unititi savrenstvo njezinih grudi, lica i
trbuha, a onda je pao paraliziran, ugledavi vlastiti odraz u njezinim oima kad se sagnula
prema njemu.
Svoj odraz i laser u njenim rukama, potom bol pree vruine pretvorila je svijet u
tminu koja ga je progutala.

Drugo poglavlje
Lutao je tamom koja je bila ureena kapljicama i komadiima svjetlosti; sjajnim
podrujima nalik sobama od kojih je svaka sadravala jedan djeli sjeanja, svaka je bila
obojana svojim osjeajem. Parada kroz mrnju i strah, bol i veselje. Parada kojoj je esto
prisustvovao pa su sobe sada postale grozno prepoznatljive; dogaaji koje je iznova
proivljavao, oiljci bolnih rana.
Taylor. Quimper. Finch. Carter. Cole i Machen koji su se pretvorili u neto uasno.
Ovidio razmazan poput boje po oplati broda nalik grotesknoj parodiji ovjeka. Stacy koji je
pio. Lydon koje se bavio duhovima. Asner. Owen. Noventes. Erica s njenim oima i usnama i
darom ljubavi.
Vari se zgrio mrmljajui, zarobljen u opetovanoj nonoj mori. Ponovno je ugledao
one koje je poveo u smrt i ija su ga lica optuivala ili preklinjala svojim praznim uplakanim
oima. Proivljavajui ponovno poraz, bolnost gubitka, ono zadnje jezivo razdoblje kad se
inilo da mu um gori unutar lubanje, a izmueno mu se tijelo trzalo i grilo pod navalom
destruktivne energije.
Probudivi se, iznova ugleda duha.
"Erica!" Podigao se ispruenih ruku, posegnuvi za enom koja je stajala kraj kreveta
na kojem je leao. Visoka, plava ena odjevena u jednostavan komad odjee koji ju je
prekrivao od vrata do sredine bedara i od ramena do zapea. "Erica!"
Bila je topla i iva, pa je zagnjurio lice u meku toplinu njenih grudi dok su mu gladne
ruke prelazile preko njena tijela koje je tako dobro poznavao. Dodir koji je bio vie od obine
strasti. Dodir koje je iskazivao namjeru da je zagrli, stegne uza se, umiri i nikad, nikad ne
pusti.
"Duo moja!" Glas je razotkrio njegovu potrebu. "Vratila si mi se. Vratila si se!"
"Ne!" Zauo je zvuk lomljenja, a onda je osjetio ujed otrog mirisa u svojim
nosnicama. Plin iz ampule koju je drala u ruci ostavio ga je bez daha, ali i trenutano sasvim
priveo k svijesti. "Ovo nije san, Kurte. Tvoja je ena ondje kamo svi mrtvi odlaze."
"Ali ..."
"Ja nisam Erica, budalo jedna!" Bijes joj se osjeao u glasu. "Ja sam Edallia. Edallia
Kramer. U sluaju da si zaboravio da smo se ve upoznali."
Nije bilo ukrasa na glavi, ni ogrtaa, niti srebrnih oiju. Nije bilo ni boje, kao ni
barbarskih ukrasa, ali se sjeao ustiju i tijela koje je dodirnuo.
"Ti se me uspavala", rekao je. "Izdala ..."
"Spasila sam ti ivot."
"Uz pomo otrovne strelice? A to je s laserom?"
"eljeli su da umre", rekla je strpljivo. "Sudili su ti, okrivili te i bili odluni u tome da
te smaknu. Nije bilo dovoljno da samo padne. Stoga sam upotrijebila pitolj i sprila ti tjeme.
Oni su zakljuili da sam ti spalila mozak. Dim i krv su ih osvijestili pa nitko nije poelio
provjeriti izbliza."
I nitko nije htio biti taj koji bi se morao rijeiti tijela. okirani, uplaeni i ohlaeni od
elje za krvlju pobjegli su natrag svojem sigurnom, udobnom i civiliziranom ivotu. Imala je
slobodne ruke.
"Snaao bih se."
"Jasno." Ispod odjee su se graciozno pomaknuli breuljci njezinih dojki kad je
slegnula ramenima. "Svi se mi snaemo. A sada se digni i na posao. Bit u u salonu."
"ekaj!" Ustao je, a onda zastao na vratima. "Zato?", zahtijevao je. "Zato to
radimo?"
"Zato to si ti kapetan Kurt Vari."
"To je dovoljan razlog?"
"Za mene je", rekla je. "To je dovoljno."
Izala je, a on se okrenuo umivaoniku i slavini smjetenima na jednom zidu prostorije.
Iznad se nalazilo ogledalo pa je krenuo s procjenom svojih ozljeda kao i situacije. Oigledno
je bilo da se nalazi na brodu neke manje klase, koji se i sada kretao svemirom. To je zakljuio

prema izgledu kabine i nezamjenjivom drhtanju koje je emitiralo polje hiper pogona. Razlozi
zbog kojeg ga je spasila i zbog kojeg ga nekamo odvodi mogli su priekati. Neke druge stvari
nisu.
Bode koji mu je ozlijedio obraz ostavio mu je porezotinu centimetar dugaku, a krv
koja se cijedila iz rane osuila se i zamaskirala mu lice smekastim filmom. Sasuena krv iz
plitke rane na tjemenu uprljala mu je kosu; sprenu i pocrnjelu od udara lasera. Precizan
pogodak; milimetar u jednu stranu i bio bi mrtav. Kost je ostala netaknuta, ali bilo bi bolje
kad ne bi toliko boljelo.
Vari ju je prouavao sa svog leaja. Plava kosa bila joj je odrezana na kratko, tvorei
frizuru nalik kacigi, a lice koje je dosad bilo zamaskirano bojom odraavalo je
samopouzdanost. Oi, u kojima sada nije bilo srebrnih, reflektirajuih lea bijahu ozbiljne i
ivo plave. Usta koja su i dalje bila iroka i puna, bila su kruta, sa stisnutim usnicama kao da
je okusila neto gorko.
"Gotov?"
Ne sklanjajui pogled, ree: "Podsjea me na nekoga."
"Znam. Na Ericu. No, nismo sline." Njenije je dodala: "Mrtva je, Kurte. Nee je
oivjeti zurei u mene. Niime to ne moe postii."
"Ne mora mi to govoriti."
"Ne." Iznova je postala kruta. "Sav si prljav. Operi se prije nego ide jesti."
"Tek nakon to mi neto objasni. Zato si me povela na onu zabavu ako si me
namjeravala spasiti?"
"eljeli su te ubiti", rekla je. "Ne bi odustali dok to ne bi postigli. Na Cerutiju ili na
nekom drugom svijetu gdje bi to uspjeli organizirati. Jedini nain da bude na sigurnom bio je
da lairamo tvoju smrt. Sada e oni mirno spavati."
"A ti?"
"Ja ionako dobro spavam." Usne su joj se nakrivile, smekavi se malko. "to se za
tebe ba ne bi moglo rei."
Bilo mu je lake kad je oprao prljavtinu, ispravi vodom usta i putajui hladni mlaz
da mu umrtvi obraz i tjeme. U ormariu je pronaao prvu pomo pa je zatvorio obje rane uz
pomo fleksibilnog, prozirnog filma. Osuena krv koja mu je umrljala koulju nestajala je pod
slavinom. Opran i ist izgledao je dvaput bolje za ovjeka koji je ustao iz kreveta.
Erica ga je ekala u salonu.
Vari krene prema njoj zaustavivi se i namrtivi kad je stigao do njezina stola jer je
prepoznao njenog pratioca. Normalna odjea uinila je da djeluje manji, ali nije bilo nikakvog
naina da ne zamijeti bogati sjaj njegove crne koe.
Sabatova podigne ruku. "Mir, brate. Na istoj smo strani."
Gutao je rijei jer mu je eljust bila nateena, a oi zacrvenjele od oigledne boli. Na
stolu ispred njega nalazila se zdjela za juhu - prazna. Pokraj nje bila je boica s tabletama.
Nekoliko ih je progutao dok ih je Edallia upoznavala mahnuvi rukom.
"Kurte, upoznaj se s Ianom. Mojom podrkom."
"Pokuao me ubiti."
"Pokuao te spasiti", ispravila ga je. "Onesvijestiti te i praviti se da te zadavio.
Umjesto toga ti si navalio prvi. Mogao si mu vrat slomiti."
to bi mu i uspjelo da ovjek nije bio tako snaan. Vari ga je promatrao kad je ustao
od stola, pomalo ukoeno, ali nije mu se inilo da odie neprijateljstvom. Dodir njegove ruke
bio je vrst, hladan, a osmijeh iskren.
"Krivo sam te procijenio", rekao je. "Bio sam tamo kako te ne bi ozlijedili, ali na kraju
sam ja bio taj koji je zavrio u modricama. No, dogaa se. Sljedei put u biti oprezniji."
Obratio se Edalliji: "uvaj se. Ovaj ovjek je ubojica."
"Znam. Puta trideset."
"Takav nain razmiljanja je za budale", odsjee Sabatova. "Kao to su one na
Cerutiju. Vidio sam mu lice kad me napao. Proitao sam mu oi. Nema ih mnogo kao to je
on. Pazi se."

Vari sjedne na svoje mjesto kad je div izaao, ne govorei nita dok je konobarica
istila stol i stavila pred njega nekoliko razliitih jela. Salon je bio napola pun, za stolovima je
sjedilo nekoliko mukaraca i ena, veinom srednjih godina, neto mlaarije i poneto staraca.
Uobiajeno za veinu brodova koji su vozili meu svjetovima. Meu njima je Edallia
djelovala poput kakve boice iz drevnih vremena.
"Ovdje nema nikoga kog' bi se trebao bojati", rekla je. "Moe se opustiti."
"Zato to kae?"
"Gledala sam ti oi. Prouio si svaku osobu u prostoriji. Navika?"
Slegnuo je ramenima i posluio se komadom tijesta posipanog zainom i punjenog
slatkom kombinacijom mljevenog voa. Slijedila je njegov primjer, vaui i uivajui u
zalogaju dok ga je promatrala. Krupan mukarac, vrst, lica kao u kakvog poganskog idola.
Ubojica, rekao je Sabatova, i to ne samo po dunosti. Promatrala ga je kako jede, svjesna da
upravo isto ine sve ene u salonu, kao to su svi mukarci promatrali nju. Takva je kazna
kada si u mnogoemu drugaiji od ostalih. Vanjtina nije znaila nita; osoba se istie u
gomili onim to nosi u sebi.
Rekla je: "Neto me mui. Dopustio si da te neznanac pokupi na ulici. Zato?"
"Ti si lijepa neznanka."
"To nije odgovor."
Vari odabere jo jedan kolai, zagrize pa se nasloni dok je konobarica nosila jo
jedno jelo. Ovdje je bilo sonih komada mesa, tankih palainki, bogatog sosa i tri vrste
povra. Uz to im je posluen vr kamilice koji sije sam natoio, pa iskapio nakon to ga je
najprije pomirisao. "Kurte?"
"Imao sam osjeaj kao da me netko prati", rekao je. "Da u biti stjeran u klopku. Bilo
mi je bolje da sam u drutvu nego sam."
"Lebdjelica", rekla je. "Vidjela sam je."
"Zaustavila se bez oiglednog razloga. Jo jedna se moda nalazila ispred nje."
"Pa si ti zakljuio da je bolje uetati u klopku nego da te u nju unesu." Pruila je ruku
prema vru s kamilicom i napunila alicu. Razmiljala je: "to misli tko te progoni?"
"Zar ne zna?"
"Bi li te pitala da znam?"
"Da", rekao je. "Mislim da bi. Recimo samo da sam bio na oprezu meu tvojim
prijateljima."
"To nisu moji prijatelji. Pridruila sam im se s razlogom." Otpila je aj. "Treniramo,
maevanje. Gubimo vrijeme. ini mi se da je to vrsta igre kakvu ti ne voli. Moja je
pretpostavka da si slijedio svoj instinkt. Jo jedna od tvojih navika?"
"Moda."
"Navike su tu da ih se oslobodimo. Znaju biti poput oznaka. Veinu ljudi, koji se ele
sakriti, pronau upravo zbog njihovih navika. Zna na to mislim?"
"ovjek voli plavue, hoda s desne strane, nosi svijetle boje, spava uz otvoren prozor i
sjedi s leima uza zid. Navike. A koje su tvoje?"
Vari se usredotoio na hranu kad mu nije odgovorila, vaui temeljito prije nego to
bi progutao, jedva dotaknuvi palainke i zanemarivi umak. Kad je bio gotov, pola hrane je
ostalo. Kamilica se ohladila i on narui jo. Postoje konobarica otila, zagledao se u enu.
"U pravu si vezano za jednu stvar - ne volim gubiti vrijeme. to kae na nekoliko
izravnih odgovora? Kuda ide ovaj brod?"
"Na Pikadov."
"I?"
"Onda u te odvesti ..."
Vari grubo povikne: "Zaboravi! Nikamo me nee odvesti ..."
"Kako ti kae." Osmijeh joj je bio hladan. "Recimo to ovako. Nakon Pikadova,
otpratit u te - ako se ti slae - na jedan drugi svijet kako bi posjetio svog prijatelja. Jednog
starog prijatelja."
"Zato?"
"eli te vidjeti."

"Zato se trudi? Zapovijedio ti je? Platio?" Na njeno potvrdno kimanje glavom doda:
"Koliko?"
"Dovoljno, ali to je moja stvar."
"Ako ne uspije?" Odgovorio je na vlastito pitanje. "Ne dobija nita. Plaanje po
isporuci - samo bi te budala zaposlila po nekoj drugoj osnovi. Stoga, ako misli zaraditi, sad
je vrijeme da prestane izbjegavati odgovore. Tko i gdje?"
Trenutak je oklijevala, a onda je susrevi njegov pogled, odvratila: "Zemlja, Polarni
sjever. Tvoj prijatelj Nasir Kalif."
Stari prijatelj - Edallia je otkrila svoj ironini smisao za humor. Revizor Zemaljske
konfederacije zacijelo nije bilo mlad. Ali prijatelj?"
"Zaboravi." Vari ustane od stola. "Nisam zainteresiran."
"Rekao mi je da e se tako osjeati. " Ona takoer ustane i stane tik do njega. "No,
rekao mije to da ti kaem. Da te treba, ali osim toga da e dobiti priliku za osvetu. Rekao je
da e znati na to je mislio. Zna li?" Uoila je nenadanu promjenu na njegovu licu,
ivotinjski pogled od kojeg je najednom osjetila strah. "Kurte? Neto nije u redu, Kurte?"
"Ne." Duboko je i drhtavo udahnuo. "Dobro sam."
"I poi e sa mnom?" Nasmijeila se iskreno zadovoljna kad je potvrdno kimnuo.
"Dobro. Popijmo u to ime."
Posegnula je za kamilicom, srknula pa pljunula tekuinu natrag u alicu. "Dovraga i s
ovim. Nedostaje otrine. Doi u moju kabinu da posao zapeatimo pravim piem." Na to je
znaajno dodala: "Putovanje e trajati jo danima - a tebi jo uvijek predstoji uivanje u tvojoj
nagradi."

Tree poglavlje
Kada je mladi Nasir Kalif uio povijest, prouavao je injenice vezane za uspon i pad
carstava, komadanje naoko nepovredivih drutava. Studije kojima se posluio prilikom svojeg
uspinjanja na vlast kako bi sada mogao upravljati sudbinama svih svjetova koje je obuhvaala
Zemaljska konfederacija. Bio je na visokoj poziciji do koje mu je trebalo mnogo vremena. I
koju je mogao zadrati samo ako pokae svoju sposobnost odravanja postojane trgovine i
prometa izmeu svjetova. Katkad je to bilo teko. "Gospodine?" Zauo se glas iz zvunika.
"Jeste li budni?" Na trenutak se naao u iskuenju ne odgovoriti, ali prepoznavi djeju
budalatinu u takvom postupku, dotakne tipku koja je podigla naslon njegova kaua kako bi
mogao sjesti u krevetu. "Gospodine?"
"Budan sam." Glas mu je zazvuao napuknuto pa je duboko udahnuo, progutao slinu i
rekao: "Moete ui, kapetane. Donesite mi brendi."
Neobian odabir pia za ovjeka koji se probudio iz kratkog sna, ali njegov poloaj
donosio je neke prednosti i ako je ita u ivotu nauio bilo je to onda uivanje u sitnim
zadovoljstvima. U udobnosti mekog kreveta, brendiju kad ga se zaelio, aju, zainjenim
kolaima i toploj kupci.
Ispruio se u mirisnoj vodi, ne gledajui si tijelo; omravjelo od mnogobrojnih dijeta.
Na prsima mu je bio vidljivi oiljak pokazujui gdje mu kuca ugraeno mehaniko srce koje
ga je odravalo na ivotu. Bilo je i drugih znakova kirurkih vjetina udvostruivi mu
oekivani ivotni vijek, koji je nekada iznosio sedamdesetak godina.
Podigli su ga iz kupke, osuili i odjenuli te je sada sjedio uz aj i drugu au brendija
prolazei tako svoj uobiajeni ritual kojim je skupljao i usmjeravao svoju snagu. Vjebanje
uma prethodilo je mravom doruku. Tek je tada bio spreman za dnevni rad.
Do podneva je sve bilo rutinski, a onda je rekao: "Pripremite snimku."
"Da, gospodine." Njegov pomonik ostao je u svojim prostorijama. Bojnik Brusa
imao je vii rang i bio je svjesniji svojih odgovornosti. "Posjetitelji?"
"Pustite ih unutra."

Vari je prilazio, kao to je i oekivao, koraajui arogantno po podu koji je nalikovao

na mozaik, prema stolcu koji je nalikovao na prijestolje gdje je Revizor sjedio. Edallia ga je
slijedila, zaustavivi se diskretno po strani.
"Lijepo te ponovno vidjeti, Kurte."
"Zadovoljstvo nije obostrano."
"Moje je iskreno, iako smo se naglo rastali." Kalif ree eni: "Sjedni. Budi strpljiva.
Bojnie?"
"Gospodine!"
"Zaponi."
Dvorana je bila velika, mrana pod difuznim svjetlom, a kad je bojnik pristupio
kontrolama, tama se produbila. Mozaini pod postao je sredite gustih i nemirnih sjena da bi
odjednom oivio pod svjetlom i pokretom.
Promatrajui, Vari zadri dah.
Pred njegovim je oima plesao avao. Uas s mnogo ljubiastih nogu od vatre koji je
dizao u zrak graevine i pretvarao ih u letee krhotine, pravio kratere na ulicama i gnjeio
siune figure koje su trale u mrlje od krvi i kostiju. Okrutno unitavanje bilo je popraeno
otrim, visokim cviljenjem; zvukom koji je utapao grmljavinu rueih zgrada i vrisku
ozlijeenih i umiruih.
Prestalo je kad je Kalif podigao ruku. Glas mu je bio staloen, neuznemiren prizorima
unitenja.
"Ovo se dogodilo na Lzicaru. Kurir je stigao s poiljkom pote trenutak prije nego to
je poelo. Imao je sree ali i pameti. Ukljuio je pomoni snima i priekao ne bi li sakupio
to vie informacija. Naalost, predugo je ekao."
Edallia upita: "Mrtav?"
"Njegov se brod sruio, a on skupa s njim. Kamera je bila zapeaena pa je snimka
preivjela. Jasno, tehniari su je obradili, ali ono to vidite uistinu je to to se dogodilo."
Fragmenti skupljeni zajedno kako bi stvorili cjelinu, a ona je predstavljala spomenik
ovjeku koji vie nije postojao. Obian, radini zupanik u kompleksnim svjetovima koji je
stvorio svoje vlastito stanite. Prenosei potu s jednog mjesta na drugo putujui brodom
brim od svjetlosti. Bri od svakog dosad otkrivenog oblika radio komunikacije. Moderni
potar - ima ih milijun poput njega.
Vari se nagnuo naprijed, promatrajui, tako da mu je holograf doticao lice.
Naglaavajui ravnice i udubljenja, duplje u kojim su mu bile smjetene oi.
Ruke na koljenima su mu gotovo neprimjetno drhtale; miina reakcija koja se mogla
naslutiti i prema malenim trzajima kutova usana. "Uskoro", proaptao je Kalif. "Mislim...
Sada!"
Snimka je poskoila, zatreperila, zatim se umirila kako bi prikazala panoramu
ljubiastih oblaka spram zelenog neba. U daljini su se uzdizale planine koje su blistale
zlaanim sjajem reflektirajui sunevu svjetlost od vjenog leda. Prizor mira u suprotnosti s
lebdeim brodom koji je predstavljao olienje uasa; krilat, bodljikav, bizarno oblikovan.
Stvaratelj zvijeri koja je poharala grad.
Usporedba je bila loa i on je to znao; bio je previe optereen elementima osjeaja da
bi mogao hladno donositi logine zakljuke. Brod je bio samo brod. Ljubiasti plameni
arine toke unitavajuih zraka. Sam napad nije bio nita gori od svih koji su se esto
dogaali tijekom Zemljine povijesti. Vikinzi su inili isto. Gali. Horde Dingis kana. Razvitak
tehnologije produbio je uas, pa ipak, u osnovi sve je ostalo isto. ovjek je mogao biti ubijen
samo jednom, bilo kamenom sjekirom, maem, metkom ili bombom, sasvim svejedno,
rezultat je isti.
Krv, crijeva, koa, kost - izbrisan je neiji osobni svijet. "Ponovno." Varlov glas bijae
poput nokta koji strue po tanjuru. "Pusti jo jednom."
"Kasnije. Sada emo..."
"elim vidjeti onaj brod. Pusti jo jednom."

Zrake su iznova oivjele, zgrade su se ruile, gomila koja je bjeala unitena poput
mrava pod bacaem plamena, a onda treptaj slike i obris planina ispred kojih se ocrtavao
svemirski brod.
"Zaustavi!" Vari se nije ni pomakao dreknuvi zapovijed: "Poveaj!"
Slika je rasla pod njegovim pogledom, nadimajui se podeavanjem lasera, zatim se
smirila ostavi tako bez obzira na sitne trzaje koji nisu mogli biti izbjegnuti s obzirom na
oteenja. Bio je to prizor koji nikada nee zaboraviti. Prizor koji je ve vidio.
I sada je opet bio pred njim. Djeli none more koji je odbijao umrijeti; pokreui se
poput snimke za sebe.
Svemir, on skutren uz top, izvanzemaljski brod ispred njega. Glas u njegovim uima.
Spreman koliko je to mogao biti, kad je sjajni oblik broda dotaknuo zaobljeni pramac
Odilea, otpustio je zatvara. Drao vrsto top dok je laserska vatra suknula i zeleno zaiskrila.
Okonao je napad prije nego to su se izvanzemaljci uspjeli pomaknuti.
"Sada, curo! Sada!"
Bljesak torpeda i na mjestu gdje se nalazio brod pojavilo se rascvjetano sunce.
Vari zastenje, osjeajui udar radijacije koji ga je otrgnuo od topa i odbacio ga na kraj
njegova pojasa. Pojas koji ga je odbacio u zatitno okrilje iza Odilea, sada prekriveno
zelenom i ljubiastom vatrom, treperei zlaanim sjajem ostavljajui za sobom pocrnjelu
oplatu.
Brod koji je postao grobnica.
Na silu je uao unutra i pojurio prema kontrolnoj sobi, zaustavivi se tek kad je
ugledao sjaj plave kose. Erica, i dalje na svom poloaju, molim te Boe, jo uvijek iva.
Molitva koju je izrekao prekasno. To je shvatio kad je stigao do nje, okrenuo ju i ugledao joj
lice, uniteno meso i mrtve, prazne oi.
"Spasilaki brod te je pronaao pred njenim nogama", rekao je Kalif kao da je proitao
Varlove misli. "Jaukao si i trzao se, s koljenima privuenim u fetalni poloaj. Umirao si od
radijacijske energije koja je unitila brod i sve ivo na njemu. Odveli su te i stavili u
amniotiki spremnik pa te odveli na mjesto gdje si mogao dobiti najbolje lijeenje. Isprali su
ti tijelo izmjenjujui ti krv. Uporabili su izotope kako bi ponitili radioaktivne supstance i
potakli tvoje sinapse. Oistili su ti kosti i mozak. Uinili su to prema mojoj naredbi. Duguje
mi svoj ivot."
"Oekujete da u vam biti zahvalan?"
"Oekujem da e mi platiti." Kalif mahne rukom i snimka se ugasi. "Dvadeset i
sedam tisua ljudi, ena i djece poginulo je u tom gradu. Jo petnaest je teko ozlijeeno.
Polovica stambenih etvrti je u ruevinama. Veina industrijske zone je nestala. Tvornice,
skladita, postrojenja - trebam li ii u detalje?"
"Ne."
"Tada u prijei na poantu. Vidio si kako se to dogodilo. Nije prvi put. Zato?"
Vari ree: "Nije prvi put? Ovo nije prvi put?"
"Jo tri grada na tri razliita svijeta pretrpjela su slian napad. U njihovim sluajevima
nije bilo preivjelih. Na Lzicaru smo imali sree. Zacijelo su kurirski brod shvatili kao neku
vrst prijetnje. Unitili su brod i nestali. Ali zato su uope napali?"
"Ne znam."
"Iskren odgovor." Kalif je bio strpljiv. "Daj mi inteligentnu pretpostavku."
"Nije zbog hrane jer su unitili skladita. Nije ni zbog stambenog prostora jer su
unitili zgrade. Ni zbog porobljavanja jer su sve pobili. Isto vrijedi i za pljaku - ne pljaka se
po ruevinama."
"to preostaje?"
"Dvije mogunosti", rekao je Vari. "Ili su jednostavno eljeli sve unititi ili su
iskuavali sustav obrane."
"Kojeg nije bilo."
"Nisu to mogli znati. Da bi bili sigurni morali su izazvati povratnu paljbu. Sjetite se da
su pobjegli kad se kurirski brod pojavio. Radilo se o nepoznatoj letjelici, potencijalnom
izvoru opasnosti, stoga su napali i pobjegli."

"Pa zar su", ree Edallia, "kukavice?"

"Tako bi nazvala prethodnicu?" Vari je pogleda. "Otili su u izvidnicu, kontaktirali
neprijatelja i vratili se s izvjetajem. Ima i lakih naina da se zaradi za ivot." Tad ree
Revizoru: "Kako ete ih zaustaviti?"
"Ne znam. elio bih to uti od tebe."
"Opremite brodove orujem. Naoruajte gradove. Neprestano patrolirajte."
"Krenite za njima", ree Edallia. "Udarite ih tamo gdje boli."
"To smo pokuali", ree Kalif. "Zasad s pet brodova s odgovarajuim zapovjednicima
i posadom. etiri su jo na dunosti. Jedan se nije javio u bazu. Nisu se vratili natrag. Moja je
pretpostavka da nije ni znao kamo ide. Nitko od njih ne zna. Ti bi im to mogao rei, Kurte."
"Imate sve to sam vam mogao dati."
"Nisi. Detalje, da, izvjetaj to se dogodilo, sudbinu onih koji su s tobom bili na
Odileu. Dovoljno si esto ponavljao priu kad si bio u amniotikoj komori. Pa ponovno
prilikom ispitivanja od lijenikih tehniara koji su ti pokuavali spasiti ivot i razum. No,
detalji nisu dovoljni", Kalif pokae prema svojem pomoniku i, kad je snimka krenula iznova,
nijema ali nita manje uasna, on ree: "Pogledaj, Kurte. Tvoja vrsta biva unitena. Kao i
Odile. Kao Erica."
Edallia se nadovee: "On govori o cijeni krvi, Kurte. O dunosti koju duguje ivima u
zamjenu za njihove mrtve."
"Zaepi!"
"Jesam li rekla da se slaem s njime?"
Vari ustane pa se stojei zagleda u Revizora koji je nalik kakvoj mumiji sjedio na
svom stolcu. Svjetlo holografa dodirivalo mu je lice izmjenjujui boje dok se brod poveavao
na slici, a njegova estina se mogla mjeriti s Varlovim bijesom.
Bijesom koji je Kalif ignorirao.
"Pobjegao si", tiho je rekao. "Sjeanja te previe bole. Natjerali su te u bolnicu gdje su
te lijeili. No, otputovali su s tobom. Svi do jednog. Duhovi koji se ne mogu smiriti. Ali sada
- ti su duhovi postali stvarnost." Podigao je ruku pokazujui na snimku. "Ve si vidio ovakav
brod. Zna odakle dolazi. Zna i kako je pronaao na svemir. Koliko jo gradova mora biti
uniteno prije nego prihvati neto to mora biti uinjeno? Koliko svjetova?"
"Dovraga s tim!", zarei Vari bijesno. "to meni znae ti gradovi? Ti svjetovi? Sredit
u gadove iz vlastitih razloga i tako mi Boga, ti e mi to platiti!"

etvrto poglavlje
Polarni sjever bijae grad pod ledom. U njemu su se nalazile radionice, barake,
laboratoriji, sportske dvorane, krematorij i vrt. Vrt s kipom jednog ovjeka.
Zurei u njega Edallia Kramer osjetila je strahopotovanje.
Ne zbog njegove veliine, premda je bio prevelik da bi ga se moglo obuhvatiti jednim
pogledom, ve zbog izraza na njegovu licu. Licu koje je pomalo gledalo prema gore, oiju
otvorenih kao da su zagledane u velianstvenost prostranstva. Oi preobraenog ovjeka.
Onog tko je pronaao klju i time otvorio brave koje su ovjeanstvo sputavale najednom
malenom svijetu.
"Ludwig Kreutzal", rekao je Revizor. "Po mojem miljenju najvaniji ovjek nae
rase."
"To je diskutabilno."
"esto je i bilo", sloio se. "Neki smatraju da bi lovorike trebale pripasti nekom od
onih koji su postavili brane bolestima; Pasteuru, Listeru, Erlichu, Semmelweisu - spisak je
dugaak. Neki govore o Marconiju, Volti ili Rutherfordu, ali Ludwig Kreutzal je uinio neto
to nitko prije nije. Ostali su nam podarili produenje ivotnog vijeka, smanjili teret rada,
elektronska uda. Kreutzal nam je darovao zvijezde."
Hiper pogon raskinuo je lance koje su postavila Einsteinova ogranienja o brzini
svjetlosti. Hipon koji je ovjeanstvu pruio svemir i s njime gomilu nevolja. Mnoge su

rijeene. Neke e ostati. I uvijek e biti novih, kao i strah da emo se jednom sresti s neim
to e biti prekomplicirano da bi nali rjeenje problema.
Nasir Kalif se najeio pri samoj pomisli.
"Hladno vam je?" Edallia pogleda prema njemu, umotanom u podstavljeni ogrta.
Njoj je samoj bilo toplo do temperature koja ih je pratila du puta ukraenog kristalnim
cvjetovima; ledeno cvijee nalik draguljima sakupljeno sa stotina razliitih svjetova
postavljeno meu obilje njene paprati i liajeva zapanjujuih boja. "Moemo se vratiti
natrag. Dovoljno sam vidjela."
Kalif, stojei ispred kipa poput kakvog starog oboavatelja pred oltarom nije se
obazirao na nju. No, za njega je Kreutzal bio mnogo vie od sveca, iako, kao da je bio
dotaknut Bojom rukom. Nestavi, ostao je zagonetka. Prije tri stotine godina jednostavno je
nestao na pokusnom letu sa svojom osobnom letjelicom. Po logici je morao biti mrtav,
zacijelo je sada mrtav, ali Kalif je tvrdoglavo gajio neku divlju nadu da je genij, na neki nain,
jo uvijek iv. Moda je, zamrznut, pohranjen u nekom obliku dubokog sna lebdio u
bezoblinom sivilu hiper svemira. Ili je ak negdje gdje vrijeme ne prolazi istom brzinom kao
u svemiru koji mu je podario ivot.
"Revizoru?" Edalliji je postajalo dosadno. "Jeste li gotovi?"
Odvratio joj je ne pogledavi je: "Zamisli da je svemir balon od sapunice, zatien
debelom, neprobojnom opnom. Nazovimo tu opnu hiper svemir. Hipon ubaci u njega
svemirski brod koji onda putuje i kad izae, pobijedio je brzinu svjetlosti. Razumije li?"
"Naravno."
"Sad razmiljaj dalje. Recimo da odemo dalje od te opne. Probijemo ju. Na silu uemo
u drugi svemir - prati li me?"
"Je li Vari to uinio?"
"Da. Nije mu to bila namjera, ali to se dogodilo. Otiao je u borbu protiv prijetnje koja
se nadvila nad trgovinu i civilizaciju kakvu poznajemo. Pronaao je odgovor, ali je stvorio i
novi problem. Nadao sam se da se nee materijalizirati, ali jest i sad se s time moramo suoiti.
Vari je pri tome naa najvea nada. to misli o njemu?"
Rekla je: "Vidjela sam ga kako se bori. Promatrala sam ga kad je stao protiv prostorije
pune luaka koji su ga odluili ubiti. Prebio ih je sve, ukljuujui ak i ovjeka kojeg sam
unajmila da mu pomogne. Jadni Ian - no, preivjet e. Kad ga je pogodila strelica, proitala
sam mu u oima da me eli smaknuti. Korak blie i sasjekao bi me na rezance."
"to eli rei?"
"Kurt Vari je ivotinja."
"Takvi su svi mukarci", rekao je blago. "Kao i sve ene. Civilizacija se zasniva na
sposobnosti svladavanja prirodnih nagona."
"Obuzdavanje cenzora", rekla je. "Znam na to ciljate. vor talamusa odjeljuje misao i
akciju. Mislim da ga on nema."
"Moda ima pravo", Kalif se okrene kako bi dotaknuo cvijet prouavajui trag inja
koji mu je ostao na prstu. "Jednom je bio zapovjednik broda, kojem su vjerovali i kojeg su
sluali. Potom je uzeo pravo u svoje ruke i za to je platio. Imao sam koristi od tipa ovjeka
kakav je bio, te sam mu dao priliku da radi za mene, za Zemaljsku konfederaciju ili da ostane
tamo gdje je. Odluio je raditi za mene, uinivi ono to je morao. Njegova nagrada bila je
izgubiti sve osim vlastitog ivota: Nisam mu mogao oduzeti slobodu, pa sam ga pustio da
pobjegne. Jasno, imali smo ga pod nadzorom."
"Spremni pokupiti ga kad vam zatreba", Edallia udahne, isturivi prsa i prelazei
rukama preko njih, bokova i stranjice. "Zar toliko nalikujem Erici?"
"U biti, da."
"Zbog toga ste mi i dali posao. Mamac za vau rtvu." Od njezinog smijeha zaula se
tiha zvonjava zaleenih biljaka. "Moda ste uinili pogreku. Mislim da ste zarobili tigra."
"Tigar mi je i potreban - a ti e mi ga pomoi ukrotiti."
Unutar kompleksa bilo je toplo, i zrak kao da je titrao od organizirane aktivnosti. U
jednom malom odjeljku, Vari je prouavao unitenje.

Nagnuo se naprijed u svom stolcu, zurei u stol ispred sebe na kojem se vrtjela
umanjena snimka tete uinjene na Lzicaru. Bezglasno, odbljesci ljubiaste vatre ocrtavali su
mu se na licu. Odsjaj koji je nestao kad je ula Edallia, te ga je zamijenilo njeno osvjetljenje
koje je dopiralo iz stropa.
"Jesi li togod otkrio?"
"Potvrdu." Rukom je pokazao prema stolu pokraj kojeg je bio projektor. Glas mu se
zauo kad je dotaknuo tipku, a utihnuo kad je ona ugasila stroj. "Ti mi reci."
"Unitenje slijedi uzorak i time potvruje moje nagaanje da je taj brod bio vie
zainteresiran za testiranje nego osvajanje. Zapoelo je ruenjem svih velikih graevina,
poevi s onima koje imaju kupole. Zvjezdarnica, knjinica, skuptina i drutveni centar.
Zatim je krenuo na unitavanje skladita, industrijskih kompleksa i ostalih velikih zgrada.
Trgovakog centra, na primjer. Zrake su samo naoko unitavale bez reda."
"Zla djeca koja se igraju opasnom igrakom?"
"Ili prestraeni ljudi koji igraju na sigurno."
"Misli da je tako?"
"Moda je kombinacija i jednog i drugog - premda ne moemo biti sigurni da tim
brodovima upravljaju ljudi."
"Izvanzemaljci nisu tako rijetki. I prije smo ih susretali."
"I ratovali s njima", sloio se. "Pogreke koje vie ne elimo ponavljati. Civilizirana
bia su, bez obzira na to kako hodaju, lete, puu ili izgledaju - i dalje civilizirana bia.
Meutim, ovo je djelo barbara. Ne, gore od toga. ak i oni imaju razloga za obijesno
unitavanje."
"Ono to smo vidjeli ne mora nuno biti obijesno", istaknula je. "Sam si to rekao. Ovo
je zacijelo bio test."
"Za kojim e slijediti drugi?" Vari slegne ramenima i dotakne kontrole. Svjetla su se
priguila i projekcija nanovo krene u svom svojem trodimenzionalnom sjaju, no ovoga puta je
prikazala i izgled neobinog izvanzemaljskog broda. "Gledaj."
Edallia poslua, ne vidjevi nita osim broda i bljeska zraka.
"Pa?"
"Kad sam posljednji put vidio ovakav brod, bio je mnogo oprezniji. Imao je zatitni
tit od zelene vatre i mogao se koristiti orujem tek nakon to bi ga spustio. Nije kroz njega
mogao pucati", objasnio je. "Kad bi pucao, bio bi vrlo ranjiv."
Ponovno je upitala: "Pa?"
"Nema zelene vatre." Pokazao je na brod zamrznut u holografskoj slici. "Puca, ali na
rafale. U meuvremenu se ni ne trudi zatititi se." Podesio je uveanje. "to znai ili da je
postao uvjeren da mu od dolje ne prijeti opasnost ili je razvio uinkovitiji sustav."
"Koordinirani ritam", predloila je. "tit se sputa kad ispaljuju iz oruja. Raunalna
veza bi to uinila vrlo jednostavnim."
"Sumnjam."
"Zato?"
"Ti si izvanzemaljski zapovjednik", ree. "U borbi s neprijateljskim brodom puca, ali
torpeda te napadaju i ti eli biti na sigurnom. Stoga naredi prekid vatre, a za to treba
vremena. Neka usijana glava ne moe odoljeti tako lakom plijenu - i ti ostane bez obrane."
"Shvaam." Zamiljeno je bijelim zubima grickala donju usnu. "No, ipak je mogue."
"Ali ne uz pomo jednostavne veze", Vari podesi jo jednom kontrolu i promrmlja:
"Ondje! Vidi li?"
Bljesak zelenila kad se slika iskrivila i nestala u tami. Naznaka boje gotovo izgubljena
u iznenadnom gaenju holografa. Posljednja snimka koju je kamera na kurirskom brodu
registrirala. Snimljena kad je kurir ve bio mrtav, njegov brod smrskan i komadii razasuti
posvuda.
"Znai, imaju tit", rekla je Edallia. "To si znao." Zakoraila je unatrag kad je ustao od
stola. "I to sad?"
"Neuroloki laboratorij. Provode neka ispitivanja."

Jedna od tehniarki imala je kratku, tamnu kosu, napuene usnice i smee oi te figuru
koja je izgledala dobro ak u sportskoj zelenoj odjei koju je nosila kad nije bila na dunosti.
Smijeei se, primaknuta se ovjeku koji je sjedio na kontrolnoj sjedalici. Bio je krupan,
mlad, guste kovrave kose na zaobljenoj lubanji. Bio je gol do pasa.
"Smiri se", rekla je. "Nema potrebe da se uznemiruje oko toga. Radi se o rutinskoj
proceduri. Razmiljaj o tome kao da testiramo brzinu tvojih refleksa. Je li ti udobno? Dobro."
Podigla je posluavnik i stavila ga na stalak ispred njega. Na njemu se nalazila preokrenuta
aa. Unutra je bio pauk. "Ovo je pauk pleta iz Australije", objasnila je. "Njegov ugriz je
smrtonosan. Jednom, kad mu otrov dospije u krvotok vie nema nade za preivljavanje. Jesi li
razumio? Sad u podignuti au."
"Ne! ekaj! Ja ..."
"Upamti, ako te ugrize, mrtav si."
aa se podigla, ostavi u njezinoj ruci, zatim je ustuknula, a pauk se na podlozi
malko pomaknuo, okrenuo pa ukoio kad se suoio s ovjekom u sjedalici. Dugo je sjedio kao
da je paraliziran, razrogaenih oiju dok mu je znoj oblio lice i tijelo. Zatim je, kad je pauk
skoio, udario po zraku, bacio se dolje pa na jednu stranu, kotrljajui se po podu gotovo
pomahnitao od straha.
"U redu." Tehniarka je stala na neto to je krenulo. "Gotovo je. Sad si na sigurnom.
Ustani, odjeni se i vrati na dunost. Javit emo ti rezultate."
"Otpao je." Neka starija ena pridruila se Varlu i Edalliji; imala je bijelu, kratko
oianu kosu. Na ploici s imenom stajalo je: Lijenica Muriel Brice. "Jo jedan promaaj imamo ih mnogo." Mladoj tehniarki ree: "Najbolje da sada prestane. Neka Susan
preuzme."
"Mogu ja."
"Uini kako sam rekla." Lijenica pogleda Varla i slegne ramenima: "Previe im se
svidi", objasnila je. "Promatrajui ovjeka kako se znoji, miriui njegov strah i prepoznajui
slabosti. To moe utjecati na njih i izmijeniti im osobnost."
"Zar je tako loe?" Edallia se namrtila prelazei pogledom preko sjedalice,
posluavnika i ae na njemu. "Hrabra je kad se moe suoiti s tim."
"Pauk nije stvaran, ve model koji se pomie uz pomo magneta i zraka. Ubijanje je
samo varka."
"emu onda?" Edallia odgovori na vlastito pitanje. "Pokuavate otkriti imaju li
ispitanici kakve fobije. Mnogi ljudi se boje pauka i nekih drugih oblika ivota. Eliminirate ih,
zar ne?"
"To je dio prie, ali nije sve. Stvar je mnogo dublja." Novoj tehniarki ree: "Uvedite
sljedeeg."
Taj je bio mrav, blijed i ivan kao i prethodni. Oblizao je usnice kad mu je
tehniarka sve objasnila i podigla au. Dugo je vremena proveo nekajui se, oigledno u
panici, a onda je posegnuo rukom i spljotio umjetnog pauka.
"Bolje", rekla je lijenica kad je otiao. "Ali ne dovoljno."
"Ubio ga je", ree Edallia. "to jo elite?"
"Brzinu", iznenadno e Vari. "ekao je predugo, pa ak ni onda nije bio siguran ini li
ispravnu stvar. Bio je voen strahom, a ne instinktom. Ljudi kakve mi trebamo ne smiju troiti
vrijeme na razmiljanje. Veina je neodluna to uiniti. Boje se da e biti ozlijeeni ili da e
prekriti zakon ili neki obiaj ili e zaraditi negodovanje neke vrste. Sve ih to usporava. U
borbi nema pravila. Nema zakona. Nema potenja. Kad se ovjek bori, mora se boriti da
ubije."
Lijenica Brice ree: "Ono o emu vi govorite je posebna vrsta karaktera. U osnovi su
to zloinake crte. Kad netko nema savjest ili osjeaj odgovornosti ili razmiljanje o sudbini
svoje rtve. Taj netko mora biti sasvim predan sam sebi. Takve ljude neete pronai na
Polarnom sjeveru."
"Ne", sloio se Vari. "Ali u ih pronai u Paklu."

Peto poglavlje
Pakao je mjesto na golom i osamljenom svijetu razorenom stranom radijacijom
trostrukih sunaca. U rascjepu toliko irokom i dubokom, kao da ga je netko usjekao sjekirom
u povrinu i magmu, nalazilo se mjesto koje je postalo poput trule rane. Ispunjeno
mnogobrojnim i raznolikim ivotom, zanimljivo onima koji su imali ukus za bizarno. Raj za
udake i propalice kakvih je bilo u svakom drutvu. "Stoj!"
Vodi je bio krupan, ilav, utljiv, s jednim obrazom nagrdenim runim oiljkom.
Oprezno je koraao ubadajui dugom motkom u zemlju ispred sebe. Neto je skoilo iz
ilovae i omotalo se oko tapa, puzei kao nauljena zmija prema rukavici naeg vodia. Zmija
se uspravila ukajui krljutima, kad je iz metalnog provodnika izletjela plava vatra i
odbacila je zgrenu na tlo.
"Sada hodajte oprezno", rekao je. "I drite se desne strane."
Lijevi put je bio iri, i uz njega je raslo visoko grmlje posipano sjajnim cvjetovima.
Dok je Edallia oklijevala, mala je ivotinjica izletjela iz ipraja i potrala du njega. Na pola
puta je poletjela u zrak praena tihim siktajima koji su odjeknuli iz grma. Kad je pala, otkrila
je trnje kojim je bila probodena.
"Drvo harpun", ree vodi. "Lako ga je izbjei ako ovjek dobro otvori oi. Jasno,
rakovnjaci vole vrebati s druge strane, a i ovjek nikad ne smije zaboraviti to mu moe pasti
odozgo."
Insekti veliki kao make i psi, ome koje su visjele s vitica, opasne kiseline koje su
kapale iz ahura i spore iz kojih je izlijetala kia parazita. Pakao je imao dobro ime.
Njegovi stanovnici nisu mu kvarili reputaciju.
"Ovo je granica", rekao je vodi. "Drite se sredine puta i ne biste smjeli imati previe
nevolja. Uspijevaju ga drati donekle istim. Jednom kad stignete do sela, e to je ve druga
pria." Promotrio ih je sve od reda; Vari, Edallia, crni div Sabatova i nekolicina drugih.
"Nitko vam ne moe pomoi kad jednom preete granicu", upozorio ih je. "S vanjske strane
odravamo red zbog turista, ali to je sve. Ostatak ostavljamo kako jest."
Da se bore, ive i umiru svak' na svoj nain. Svemir je bio previe golem i svjetova je
bio toliko da bi birokrati mogli njima vladati. A sjeanje na uas Sloma zaustavio bi svakoga
tko bi dobio zamisao o veliini. Zemlja je bila unitena kad su potlaeni milijuni ustali i
zbacili vladavinu svojih gospodara.
"Ovuda", Vari preuzme vostvo. "Drite se zajedno."
Put bijae ist, ravan i privlaan - stoga je krenuo jednom stranom, uz skupinu grmlja
pa oko obronka jame gdje je staza jasno ila po grebenu. Ne ba lako putovanje na kojem je
dva puta morao ubiti neka stvorenja kojima se nenadano probudila znatielja i tri puta je stao
bacajui zemlju jer se neka naoko nevina biljica pretvorila u neto sasvim drugo.
"Uravnoteena ekologija", progundao je Sabatova. "A mi joj uznemiravamo tu
ravnoteu." Popiknuo se i gotovo pao opipavajui si gleanj. Ovo nije bilo vrijeme ni mjesto
za lomljenje nogu. Pred njima se Vari okrenuo, nestrpljiv zbog ekanja.
"Pokreni se!", odrezao je. "Ako ne moe pratiti na ritam, vrati se u hostel."
Iskuenje; mjesto je bilo klimatizirano, pod straom i ispunjeno udobnostima kako bi
se ugodilo turistima. No, povratak bi znaio priznanje poraza i, vrlo vjerojatno, suoenje s
Varlovim bijesom.
Sabatova se nastavio kretati.
Du grebena pa do povienog mjesta okruenog drveem. Iza jedne strane nalazio se
usjek koji je sasvim ogolio. S druge strane nabacane nastambe izgraene od ovdanjeg drva,
trave, nabijene zemlje i sakupljenog kamenja. Sve su imale naherene zidove i ulegnute
krovove s trijemovima iji su podovi bili prekriveni divljim obiljem egzotinih gljivica,
plijesni, liajeva i blata.
"Dobrodoli!" Neki nas je ovjek doekao. Bio je visok, odjeven u crno sa srebrnim
detaljima i kosom oianom tako da mu je uokvirivala usko, iljato lice. U oima mu se
naziralo ludilo. "Drago mi je to mogu doekati nove pridolice. One koji donose darove i onu

koja zacijelo nema cijene." Podigao je ruku prema Edalliji. "Dodi, draga moja, potrebna mi je
nova pratilja. Za sat vremena bit e moja kraljica."
Ravnoduno mu je odvratila: "Idi dovraga!"
"Dovraga? Ve smo tu." Nasmijao se tiho i kripavo. "Pakao je na dom."
Dom je bio pakao viesmisleno. Vari osmotri nekolicinu ratrkanih ljudi koji su se
polako kretali na istini; mravi poput kostura, odjeveni u natrule prnje i s primitivnim
oruem u ruci pomou kojeg su kopali po praini.
"ljam", rekao je ovjek u crnom. "Dunici koji nisu mogli platiti. Oni kojima je
nedostajala petlja da dovre ono to su zapoeli. U Paklu nema zakona, ali ima kazni."
"Toliko o slobodi", rekao je Sabatova.
"Ako je eli, ona je ovdje." Ruka odjevena u crno se podigla i mahnula prema
liticama s jedne strane, stijenama obraslim gustom vegetacijom. "Nema zakona. Nema
odredbi. Nema policije. Radi i idi kuda eli. ivi kako hoe sve dok ne nabasa na nekoga
kome se ne svia tvoj stil. Neki to rjeavaju pucnjavom. Neki kompromisima. Neki izgrade
carstva."
"Kao ti?"
"Moete me zvati Dobkin. Ne inzistiram na tituli i nema potrebe da kleknete."
Sabatova odmahne glavom okrenuvi se prema ostalima. "On je lud."
Izgubljen u lanom svijetu stvorenom pod utjecajem droga iz raznovrsnih gljiva.
Halucinogeni elementi koji su toliko iskrivili stvarnost da je, za njega, pustopoljina bila
nepregledna zemlja njegovog imanja, posjetioci su ga dolazili obasipati darovima i nakloniti
se njegovom velianstvu.
"Bezopasna budala", ree Edallia. "Zaboravi ga."
Pogreno; Dobkin se moda ponaao kao budala, ali nikako nije bio bezopasan. Za
sada je bilo sigurnije udovoljiti njegovoj iluziji. Vari ree: "Vae velianstvo, doao sam
zatraiti vau pomo. Trebaju mi snani ljudi, borci, ampioni koji e mi pomoi u mojoj
misiji. Za njih e biti bogatstvo i plijen s mnogih svjetova. A za vas ..." Zastao je slijeui
ramenima. "to darovati onome koji ve sve posjeduje?"
"enu. Daj mi enu."
"Vaa je - kad dobijem ljude."
"Prkosi mi?" Bijes mu je zgrio usko lice i jedna mu se ruka podigne kako bi
povukao srebrom opiveni rub okovratnika tunike. Nastao je trenutak napetosti, a onda se u
nagloj promjeni raspoloenja ruka spustila, a bijes pretvorio u osmijeh. "Odvaan si i to mi se
dopada. I prihvaa moj status, na emu sam zahvalan. Doi, daj da te uvedem u moju
palau."
Bila je malo bolja od ostalih graevina, imala je kamene zidove, na trijemu su bili
drveni stolci na kojima je sjedilo areno drutvo. Krutim i proraunato sumnjiavim
pogledima promatrali su Varla i ostale kako se pribliavaju. Jedan je bio nag do pasa i inilo
se kao da je prekriven savrenim tetovaama. No, tada je Vari shvatio da mu je pod koom
raslo neto izvanzemaljske
"Ja sam Knowles", rekao je. "Imate lijekova? Medikamente? Neto pomou ega bi se
rijeio ovog prokletog parazita?"
"Upotrijebi kiselinu. Imamo je koliko hoe."
"Ne mogu. Preduboko je."
"teta." Vari je znao da ga ostali promatraju, s trunkom humora u pogledima. "Moda
to uope nije parazit", predloio je. "Pretpostavljam da si zaradio simbiota. Ima li ugodne
snove?"
"Tu te je uhvatio, Knowles." Jedan mukarac udari rukom o naslon svog stolca. "Svi
smo te uli kako zaziva svoju malu Matildu. Vraki dobro ime za plijesan. Matilda."
"Pametan je", ree drugi kad se smijeh utiao. "Dobro ste ga proitali, gospodine."
Ustao je i stao pred Varla. "Ja sam Bilton. Dobkinova desna ruka, moglo bi se rei. Dobro se
slaemo, kao i svi koji nam se pridrue, ako su voljni sve dijeliti." Oi su mu se zaustavile na
Edalliji. "Moda ste kao mi. Ako nita drugo, dovoljno znate da ste uspjeli izbjei klopkama
koje smo postavili na put. elite nam se pridruiti?"

"Samo vama? Ovima koji su ovdje?"

"Imamo nekoliko ena i jo nekolicinu mukaraca ondje, ondje u bunju. Onda?"
Vari pogleda otrcana nastambe, prainu i prljavtinu, ljude koji su sjedili i straarili
nad tobonjim kraljem. "Ne."
"Zakljuio si da si bolji od nas?" Bilton zakorai blie ljutitih oiju i glasom stisnutim
od gnjeva. Drogirani ovjek drhtao je od potisnutog nasilja. "Doao si pogledati ivotinje, je
li? Doao si se nasmijati. Tako mi Boga, smijat e se kad zavrim s tobom. Natjerat u te da
preklinje kako bi ti skratio muke." Ruka mu se pokrenula i elik zabljesnuo kad je podigao
no. "Nauit u te ..." Prekinuo je, ugledavi pocrnjelu rupu u svojim prsima i krv koja mu je
pricala iz srca. U laser u Varlovoj ruci. "Kukin sine! Ti ..."
"Stanite!" Vari se okrene, oruja uperena u ostale dok je Bilton padao, "Ian! uvaj mi
lea! Ostali pazite na selo. Ako se itko pomakne, ponite pucati i ne oklijevajte."
"Ubio si ga." ok je naglo probudio tobonjeg kralja iz njegove fantazije. "Upucao si
ga kao psa."
"Previe je priao." hladno e Vari. "I imao je no. Ne doputam takvom olou da mi
prijeti. Upamti to. Svi vi. A sad da ujem odgovor. Ima li jo koje selo, grad ili to ve, ili ste
vi svi od ljudi? Hajde, prokleti bili, prepjevajte!"
Laser je progorio rupe na podu podiui u zrak oblaie otrog dima spalivi na njemu
gljivice. "Priajte!"
Duboko u rasijeku nalazio se grad. Bizarno mjesto izmijeanih arhitektonskih stilova i
krovova nainjenih na neobian i udan nain. Ulice su veinom bile od utabane zemlje, a tu i
tamo ih je presjecao neki poploeni dio. Prozori bijahu maleni, visoko postavljeni i vrsto
zabarikadirani. Vrata kao da su pripadala utvrdama. Drutvo koje je funkcioniralo po sustavu
nesmiljene konkurencije gdje se svatko brinuo za sebe. Sustav u kojem se Vari itekako
snalazio.
"Dobar si", rekao je Mulcaster. "Iz sela je dopro glas kako si se ponio, ali to nita ne
znai. to si ti? Sedam mukaraca i jedna ena protiv svih nas. to misli koliko e daleko
stii?"
Sjedio je u bazenu vrue vode koji se napajao iz mineralnog vrela. Punaan ovjek, ne
vie mlad, s licem koje je bilo izbrazdano i ispresjecano teko zaraenim iskustvom. Imao je
rijetku kosu na proelavoj glavi. ovjek koji je vei dio svog ivota proveo u Paklu i koji se
nauio u njemu snalaziti. Vari je znao da takvi ljudi postoje. Proveo je tri sata odluujui tko
je najbolji od njih i jo pet ugovarajui razgovor.
"Ii u onoliko daleko koliko elim", rekao je. "Osmero uvjebanih ljudi moe se
suprotstaviti gomili. Pogotovo kad nemaju drugog izbora."
"Prodaje svoju snagu?"
"Ne." Vari se opruzi u vodi uivajui u toplini. Bazen je neutralan teren pa je bio na
sigurnom. "Doao sam skupiti posadu. vrste ljude koji se mogu suoiti s opasnou. S
borbenim iskustvom i koji su naviknuti na svemir. Moraju biti voljni boriti se i ubiti."
"I umrijeti?"
"Ne. Ne elim potencijalne samoubojice. Radi se i o mojoj glavi. No, iz istog razloga
ne trebaju mi niti kukavice."
Mulcaster ree: "Veina ih ima dobar razlog zato su doli u Pakao i jo bolji zato
ostaju u njemu."
"Mogu ponuditi dobru plau i pomilovanje za sve zloine koje su moda poinili. To
vrijedi ak i ako ne uu u ui izbor. Ponuda je potena."
"A tko stoji iza nje?" Mulcaster napui usne kad mu je Vari odgovorio. "Zemaljska
konfederacija, je li? Nemaju li oni vlastite ljude?"
"Ne onakve kakve ja traim." Vari provue ruku kroz vodu. "Imam stvari koje su ti
potrebne i mogu organizirati da budu dostavljene. Pronai mi odgovarajuu vrstu ljudi i
imamo dogovor. Ako nisi zainteresiran, pronai u nekoga tko jest."
"Kao na primjer?"
"Karpova, recimo." Vari je promatrao Mulcasterove oi. "Hannesa. A tu je uvijek i
Burdis. On e vjerojatno biti manje gramzljiv od tebe. Moda i on ima bazen. Vidjet u."

"ekaj!" Mulcaster skoi na noge kad je Vari krenuo prema rubu bazena.
"Zainteresiran sam. Koliko ih treba?"

esto poglavlje
U prostoriji se nalazio krevet, stolac, maleni stol s ogledalom i ormari u koji se mogla
pospremiti odjea. Pod je bio nainjen od golih dasaka te je bio prekriven isprikom od saga.
Prozor bijae minijaturan i etvrtast, s ugraenim ipkama koje su skrivale zavjese. Jedna
jedina svjetiljka bila je postavljena pokraj vrata s unutarnjim zasunom i s vanjske strane
snanom rezom i obruem na kojem se mogao drati lokot po izboru stanara. Zatvor zbog
kojeg se Edallia pjenila.
Nainila je pet koraka i dospjela do prozora. Okrenuvi se i nainivi jo pet to ju je
dovelo natrag do vrata. Kutija s pet na pet, te dva i pol metra do stropa. Jedna u nizu na
gornjem katu kue koju je Vari odabrao.
Iznajmio je sve sobe, postavivi uvare na kraj svakog hodnika koji se protezao pred
njima. Jedni su straarili dok su se njihovi drugovi odmarali s danom im opremom. Prema
Edalliji je kratko rekao:
"Ti si ena i zbog toga si vrijedna kao talac. Ne bih volio da moram za tebe plaati
otkupninu ili troiti vrijeme kako bih te pronaao. Ostani ovdje dok se ne vratim."
Nije se svaala, ve se nasmijeila kao da se u potpunosti slae, promatrajui kako
odlazi okusiti uzbuenje grada i obaviti posao. Arogantno kopile! Zar je mislio da se ne zna
brinuti za sebe?
"Ne!" Straar na kraju prolaza bio je odluan kad joj je preprijeio put: "Imam
nareenje - nitko ne smije izai."
"Kako me misli zaustaviti?"
"Molim te..."
"Sigurno me nee upucati?"
Zakoraila mu je blie, nasmijeila se zabacivi ramena unatrag i pomaknuvi jedno
bedro ispred drugoga koristei se orujem svog spola. "Demus, zar ne? Cran Demus? E pa,
Crane, dosad nismo imali mnogo prilike za upoznavanje, ali to se moe promijeniti. Samo
elim udahnuti malo zraka i..." Spustila je oi, kao ena kojoj je neugodno ulaziti u detalje.
"Bit u brza, obeajem."
Zatim je mugnula pokraj njega, pa niz stube prema donjoj razini gdje se u nju
zablenula jedna sredovjena ena, da bi potom nastavila mijesiti. Krenula je dalje, izala na
ulicu u miris praine i lia, peenja i pranja. U ivot i zbivanje grada.
"Zdravo!" Neki joj se ovjek nasmijeio i kimnuo.
"Mogu li ti pomoi, gospoo?" Prljavo i odrpano siroe je posegnulo rukom i
dotaknulo njezinu odjeu zurei joj u lice. "Odvedem vas do kasina? Cerneyevih dvora?
Cirkusa nakaza? Za tri drona odvest u vas kud god hoete."
"Gdje ti je majka?"
"Mrtva. Platite mi?" Izgladnjela ruka drhtala je pred njom. "Tri drona - to si moete
priutiti."
"Gubi se!" Ree grub glas, a onda se smeka kad je djeai pobjegao. "Novi ste
ovdje, zar ne? Mogu li biti od pomoi?"
Bio je visok, uglaen i lijepo odjeven. Koa na njegovim cipelama sjajila se u
suprotnosti s prljavtinom ulice, i nokti su mu bili isti. Pristojan, ist i pedantan ovjek s
irokim licem i senzualnim, gipkim ustima. No, tada mu je ugledala oi nakon ega je znala
da je ivotinja u ljudskom obliku.
"Moje ime je Sinden", rekao je. "Eugen Sinden. uo sam to vam je djeak predloio
ali on je jo mlad i mora mnogo nauiti. Zar se ena poput vas mora oslanjati na sreu da bi
zaradila? U Cerneyevim dvorima?" Slijeganje ramenima odraavalo je njegovo gnuanje.
"Mjesto na kojem se nudi i kupuje meso. To nije za vas. Kao ni predstava nakaznih. Osim ako
nemate takvih sklonosti?"

ovjek se njome poigravao, osjeala je, ali znala je kako mu uzvratiti. Bila je to
opasna igra i bila je toga svjesna, pa ipak uzbudljiva, a takvom je izazovu teko mogla
odoljeti.
Smijeei mu se, odgovorila je: "Ne nalazim zadovoljstvo s nakazama, ali ne volim
dosadu. Moda biste mi mogli preporuiti neto to e me zabaviti?"
"Naravno. Bit e mi uitak. Ako doputate?" Zakoraio je prema naprijed prije nego je
stigla odgovoriti, lijevom rukom je zgrabio njezinu desnu, a desnom joj je oteo laser zataknut
za pojas. Kad joj je pritisnuo cijev o rebra, ree: "Bila bi nepotrebna teta ubiti te. Hodaj uz
mene i ne otimaj se."
"Gdje me vodi?"
"Na menije da odluim." Njegov ton, kao ni osmijeh, nisu se promijenili, a ona je
prekasno shvatila kako je pogreno procijenila koliko je opasan. "Pokorit e mi se", rekao je.
"Uinit e sve to ti naredim bez prigovora ili oklijevanja."
"Ili e pucati?" Zadrala je bezbrian ton glasa s primjesom podsmijeha. "To e biti
zanimljivo - u pitolju nema punjenja."
"Sumnjam, no ako bude potrebno isprobat emo ga. Usput budi reeno, nisam sam.
Napadni me ili pokuaj pobjei i ostali e preuzeti posao."
Blef? Mogue, pa se osvrne amo-tamo i ne vidjevi nikoga ve se ponadala kad je
odjednom na poetku ulice u sjeni izmeu dvije zgrade ugledala puku.
uvar; Sinden je imao najmanje jednog ako ne i vie. ovjek koji je lijeno stajao
pokraj konaita ili na primjer onaj malo dalje koji je navodno bio tako obuzet svojom
poderanom izmom. Obojica bi presporo stigli do njih pa ih ona zanemari. Ostao je sam
Sinden, s pitoljem uperenim u njena rebra i ovjek u sjeni.
Za stisak na otponac oruja treba vremena i dogodit e se tek nakon to ona neto
pokua. Djeli sekunde, moda, ali je blizina pitolja ila njoj na ruku. Pomaknuti se,
izmaknuti zraci i neutralizirati prijetnju, obraunati se s ovjekom, a onda i sa straarom.
Posrnula je spustivi glavu kako bi prikrila namjeru u svojim oima. Pitolj se stisnuo
uz nju, cijev je kliznula ustranu kad ju je zgrabila, slobodnu ruku je podigla u vis zgrivi
prste kao kande i ogrebla Sindena po oima.
"Kuko!" Ustuknuo je dok mu je krv potekla ozlijeenim obrazima. "Kuko jedna!"
Laser se pomaknuo u njezinom stisku i opalio. Zraka joj je oprila koulju i kou pod
njom. Opeklina je u njoj izazvala divljatvo i ona prebaci svu snagu svoje ruke i ake,
iskoristivi i njegovu protiv njega samog, kako bi mu okrenula cijev u trbuh borei se da mu
stisne prst na okidau.
Podigao se dim, ubrzo se utopivi u izljevu krvi kad je zraka opalila ispod njegove
brade, pravei si put kroz usta, nepce pa do mozga.
Kad se stropotao, opalila je prema sjeni.
Tri pucnja i nestao je bjeei, jer nije bilo zarade u osveti mrtvaca. ena koja je
mijesila tijesto okrznula je pogledom Edalliju kad se vratila u konaite. Cran Demus zurio je
izbezumljenim oima.
"Ozlijeena si! Tako mi Boga kao ..."
"Nesretan sluaj. Ne govori nita. Imam sve potrebno u svojoj sobi."
Vodu, zavoje, melem i novu koulju. Opekotina je bila sitna i brzo ju je sanirala, ali
bliski susret joj je priguio oduevljenje. Pobijedila je - ali jedva. Srea ju je spasila; da nije,
leala bi mrtva na ulici i mjestu gdje je Sinden pao. I, ako Vari sazna to se dogodilo, smatrat
e je budalom.
Stigao je dva sata kasnije i zavirio u sobu gdje se ona odmarala na krevetu.
"Jesi li dobro?"
"Samo sam umorna." Zijevnula je. "I dosadno mi je. Je li ti se posreilo?"
"Mulcaster e suraivati. Njegovi e ljudi biti spremni za odabir nakon to se
naspavamo."
Zakoraio je prema krevetu, zaustavio se kad je odmahnula glavom. "Ne?"
"Ne, Kurte - od sada spavam sama."

Kad se probudila, veliko crveno sunce visjelo je na nebu, njegova zagasita nijansa
obojila je zgrade u arko rumeno. Takvo da je Varlovo lice izgledalo poput demona dok ih je
uvodio u prostoriju gdje su se ljudi sakupili. Postrojili su se prema njegovoj zapovijedi i stali
oputeni, nezainteresirani. Prezir su jedva zamaskirali. Mrnja prema autoritetu obavijala ih je
poput odjee.
"Potrebni su mi ljudi", dreknuo je Vari. "Ljudi s petljom koji su voljni boriti se za
bogatu nagradu. To vam je reeno. Ako niste zainteresirani, ne biste trebali biti ovdje. Ne
volim gubiti vrijeme. Ti!" Uperio je prstom. "Iskustvo?"
"Ja sam bio tekli." Rekao je nadureno ovjek. "Dvanaest godina sam radio u obinoj
slubi, a onda su mi rekli da sam opljakao poiljku."
"Lae! Nikad ti ne bi dali ansu. Van! Ti!"
"ekaj malo! Nisam neki zec da me se samo tako odbaci!"
"Rekao sam da se gubi!" Vari ljutito zarei. "Kreni prije nego te ubijem!" Pitolj u
njegovoj ruci bio je krut poput oiju. "Sljedei?"
Mukarac koji je tvrdio da je inenjer. Jedan je rekao da zna s torpedima. Trei koji
nije imao borbenog iskustva osim to je ubio trojicu ljudi u tunjavi. Nitarije. Svodnici.
Kockari. Lupei. Veina ih je bila potpuno beskorisna.
Vari se obrati Mulcasteru: "Nisi mi nabavio ono to sam traio."
"Rekao si ..."
"Trebaju mi ljudi, a ne ljam. Borci, a ne kukavice koje bodu s lea. Ako je ovo
najbolje to zna, zaboravi."
"Na dogovor ..."
"Zaboravi i to. Onda?"
Pojavili su se drugi, drugaiji koji su stajali uspravno, uvjereni u svoje sposobnosti i
motivirani neim viim do mrnjom. Veina ih je sudjelovala u ratovima s izvanzemaljcima i
bilo im je zamorno prihvatiti ono to je diktirao mir.
Neki od njih bili su plaenici. Neki gusari, pljakai, neki paraziti koji su dolazili i
odlazili. Organizirana vlast otjerala ih je i satjerala u skrovita. Svi su imali iskustva u
svemiru. Nisu svi bili mukarci.
"Sylvia Kiouza." Tamnokosa i lijepo graena ena susrela je Edallijin pogled.
"Hostesa sa Valove."
"Nisu nam potrebne hostese."
"Zato? Imate ih dovoljno? A to je s lijenikim pomonicama? Sposobna sam za rad
u ambulanti."
"U ratnim uvjetima?"
"Da."
"Lako je to rei." Vari uini korak naprijed i zagleda se u enu. "Jesi li ikada vidjela
ovjeka sa rasporenom utrobom? S ispalim oima? Udova spaljenih u batrljke? Jesi li ih ikada
ula kako vrite? Mole? Preklinju da im skrati muke? Ubije iz samilosti?"
Progutavi slinu ree: "Veinu sam toga vidjela. Valova je bio plaeniki brod."
"Gdje je operirao?"
"U Tamarskoj zoni. Mi ..."
"Nije vano. Posada?"
"Petnaest."
"Ti si bila jedina hostesa?"
Vari progunda kad je potvrdno kimnula. "U redu. Upada. Sljedei?"
Crveno sunce ustuknulo je pred utim; obje boje arile su sukobljavajui se prije nego
to je rumenilo nestalo s horizonta. Pojavilo se jo mukaraca i ena, znatieljnih, neki od njih
traili su nevolju. Jedan je upotrijebio svoje izme kako bi rasjekao Sabatovin obraz prije
nego li ga je div izudarao do besvjesti.
Zeleno sunce zamijenilo je uto do kraja njihovog biranja. Vrativi se u konaite,
Edallia natoi vino.
"Ian?" Predala je pehar Sabatovi. "Kurte?"

Vari otpije, protegne se pa otpije jo jednom. Kad si je Sabatova opipao obraz ree
mu: "Bilo bi dobro da si to ode previti - i hvala."
"to sam se pobrinuo za tu, za tu ivotinju? Trebao sam te pustiti da ga upuca."
"Bila bi to pogreka. Najlake je posegnuti za orujem. Postupivi s njime na tvoj
nain zaradio si potovanje ostalih." Vari isprazni svoj pehar pa ga isprui traei jo vina.
"Pretpostavljam da smo pobrali vrhnje. Priekat emo jo jedan izlazak sunca, nakon to se
odmorimo, i onda krenuti. Dovest emo ih u red kasnije. Ako ih zadrimo vie od polovice,
bit e dobro."
"Ostat e", bila je uvjerena Edallia. "Dosadno im je i ude za akcijom."
"Meutim, moraju prihvatiti stegu. Moju vrst stege. A kad doznaju za to su mi
potrebni mogli bi promijeniti miljenje. Ono to ja nudim nije izlet."
Sabatova slegne ramenima. "Njihov izbor."
"Tono." Vari zanemari problem. "Iane, bilo bi najbolje kad bi radijem javio u bazu da
nas oekuju. Nakon toga se odmori - i ne zaboravi oistiti ranu."
Po njegovu odlasku Vari se jo zadrao i Edallia je mogla u njemu osjetiti napetost,
njegovu potrebu. Potrebu koju su dijelili, ali se ona odupirala iskuenju da ga pusti u svoj
krevet. Pa ipak, kad se zeleno sunce stopilo s crvenim, probudila se i pronala ga uza sebe.
Nita nije rekao - nita nije trebalo biti reeno. Stvar je osnovne potrebe i kasnije, kad
su oboje bili namireni, zaspao je kraj nje kao dijete.
Kad se probudila, stajao je pokraj nje drei u ruci alicu kave koja se puila.
"Kurte! Za mene? Kako lijepo!" Naglo je sjela, posegnula za alicom te je pokriva
skliznuo razotkrivi joj grudi i ranu na boku. Ugledala je kretanje njegovih oiju i osjetila
potrebu da mu objasni. "Namjeravala sam ti rei", kazala je. "Dok sam..."
"Zaboravi." Ako je i znao za Sindena nije o dogaaju elio raspravljati. "Kreemo za
jedan sat. Primili smo poruku sa Zemlje."
"Izvanzemaljci?"
"Da." Ogoreno je rekao. "Ponovno su napali."

Sedmo poglavlje
Nasrnuli su poput anela razaraa, bljetavi i krasni u svojim blistavim bojama, uasni
u svojoj zagonetnosti. Posjetitelji iz drevnog proroanstva koji su ih doli kazniti za prijestupe
ovjeanstva. Palei, drobei, ubijajui i istei plodno tlo od kukolja. Ruka Stvoritelja
ispravljala je svoju pogreku.
Izmiljotina! I Nasir Kalif je to znao. Ni Varlu se nije svidjela. Upitao je: "to se
dogodilo?"
"Napadnuti smo tri puta."
"Pojedinosti?"
Jason mu ih je iznio. Bio je malen, punaan, s licem koje je obino bilo ureeno
osmijehom. Sada je bio vie nego ozbiljan.
"Dva grada bijahu malene zajednice od otprilike dvadeset tisua itelja. Oba su sada
ruevine. Grad Logis na Tusi druga je pria. Velik grad s oko osamdeset tisua ljudi, a jo se
irio. Napad se dogodio oko podneva prema lokalnom vremenu. Trajao je gotovo jedan sat.
Bilo je blizu trideset tisua mrtvih i teko ozlijeenih. Vei dio grada lei poruen. Napad je
prestao tek onda kad se pojavio patrolni brod iz oblinje baze."
"Sluajno, ili im se posreilo?"
"Netko je radijem pozvao pomo. Trebalo im je vremena da nau posadu i krenu u
akciju."
Vari kimne. "Jesu li razmijenili paljbu?"
"Torpeda su ispaljena na izvanzemaljce bez nekog vidljivog uinka."
"No, otjerali su napadae." Wilcoy zakorai naprijed s mjesta na kojem je stajao po
strani u sobi. "Dobili smo snimku njihovog napada. Projektor je spreman, ako elite vidjeti."

Bila je kratka i nekako nestvarna. Izvanzemaljski brod na aurnom nebu. Traka je bila
neunitena sadravajui svaku pojedinost pa je Vari suzio oi kad su je pustili. Brod je stajao,
zatim se pokrenuo obavijen zelenom svjetlou kad su na njega ispaljena torpeda, inilo se
kao da je nestao u eksploziji zasljepljujuih kapljica.
Kad se holograf zaustavio on ree: "elim da tehniari naine podrobnu usporedbu
obje snimke kako bi se ustanovila slinost dvaju brodova."
Kalif potvrdno kimne. "Razumijem.?"
"Posvemanja provjera spektometrijskih uzoraka eksplozija torpeda. Moda smo
uspjeli probiti njihov tit. Ako je tako, moda smo otkrhnuli djeli oplate, a analiza e nam
rei od ega je nainjena."
"Slamka", ree Wilcox. "Hvatate se za slamku."
"Imate kakav bolji prijedlog?", proguna Vari kad mu ovjek nije nita odvratio.
Revizoru ree: "Dodajte ovo na svoj spisak. Provjera vremena svih napada za koje znamo.
Ekstrapolacija putanje leta na osnovu napadnutih planeta i njihovog svemirsko-relativnog
meusobnog poloaja i u odnosu na neko zajedniko arite. Moda bismo mogli ustanoviti
odakle dolaze."
"Ve znamo."
"Govorim o toki njihova pojavljivanja." Vari ugleda upitnik u Wilcoxovim oima i
nabiranje Jasonova ela. "Nisu li izvjeteni?"
"Svjesni smo tvoje prolosti", rekao je Jason. "No, kako ete pronai tu odreenu
toku u meuprostoru?"
"Zasad, nikako. Moda pronaemo neki nain."
"Ali ..."
"Zato se ne posluite mozgom umjesto ustima?"
Vari nestrpljivo zarei koraajui podom. ovjek koji ivi na rubu ivaca, prenapet i
spreman eksplodirati. "Bio sam tamo", objasnio je. "Svi brodovi na hiper pogon bili su ondje.
Ondje neto vreba. Borili smo se protiv toga i Odile je otiao dalje, u drugi univerzum nazovimo to U2 kako bi imalo neko ime. Vratili smo se i neki nas je izvanzemaljski brod
slijedio. Da li je bio samo jedan?"
Wilcox se namrti, pa ree: "Mislim da razumijem. Ako vas je slijedilo vie od jednog
preko barijere tada ..."
"Moda su pljakai. Jedan ili dva - sam Bog zna koliko. Zato elim da se naine
usporedbe. Pomoglo bi nam saznanje ako smo dvaput snimili jedan te isti brod."
S mjesta na kojem je sjedio, Kalif ree: "eli li natuknuti da su moda uspostavili
bazu na nekom od galaktikih svjetova?"
"Mogue je. Alternativa je da sam, na neki nain, probio rupu u meuprostoru. Ako je
tako, onda postoji prolaz izmeu dva svemira kroz koji napadai mogu putovati po elji.
Postoji li, moramo ga pronai."
"Jasno, kako bismo ih zaustavili." Jason kimne pa doda: "No, moete li? Zaustaviti ih,
dakle?"
Vari slegne ramenima: "Moramo pokuati."
"A to u meuvremenu?" Jason je ve imao svoj odgovor: "Trebamo zatititi i obraniti
svaki grad od, recimo, pedeset tisua stanovnika na vie. Razmiljam o laserskim topovima,
samonavodenim projektilima i za zaista velike gradove, eskadrilu patrolnih letjelica. Jednom
kad izvanzemaljci shvate da svojim napadima riskiraju vlastito unitenje, pustit e nas na
miru."
"I krenuti umjesto toga na manje gradove?" Wilcox odmahne glavom. "Shvaa li
implikacije ovoga to govori?"
Vari bijae nestrpljiv. "Navalit e na manje gradove tako i tako. Otkrili su ono to su
eljeli; veliki gradovi imaju obranu. U redu, srea je da je baza bila tako blizu i da je letjelica
reagirala brzo, ali oni to ne znaju. Mislim da ne trebate brinuti za vee gradove - no, neka Bog
pomogne onima manjima."
A nakon njih - to?

Kalif je znao kao da je ispisano slovima od vatre. Gradovi e se naoruati i tako

oboruane enklave s populacijom koja ivi u strahu vjeno e motriti nebo u potrazi za
vanzemaljskim brodovima. Ljudska narav e se za to pobrinuti, kao i za prirodni slijed
dogaaja. Nitko se nee osloniti na automatiziranu zatitu. Pojavit e se moderne verzije
gradova sa zidinama i srednjevjekovnim zamcima; uzorak tipian za drutva osuena na
propast zbog vlastite, ugnjetake teine.
urno je rekao: "Vari, kada e biti spreman za polazak?"
"Kada letjelica bude spremna. Posada je uvjebana."
"Letjelice", ispravi ga Wilcox. "Imat e vie od jedne."
"Sumnjam da u imati dovoljno posade za dvije."
"Pridruit e vam se dobrovoljci." Hitro je dodao: "Dobri ljudi, brino odabrani. Znaju
to se od njih oekuje."
"Tvoji ljudi?" Varlu su se stanjile usnice kad je Wilcox potvrdno kimnuo. Trebao je
pretpostaviti jer je ovjek odisao vojnikim tihom, ali nije imalo veze. Obrati se Revizoru:
"elim da se jasno zna da jedino ja zapovijedam svojim brodom i bilo kojim koji mi se
pridrui. Moja nareenja moraju se izvravati bez pitanja."
Wilcox ree: "Slaem se, unutar odreenih granica."
"Nema granica! Dobit u to elim ili odoh odavde. Ti, tvoj problem i ljam kojeg sam
doveo sa sobom iz Pakla. Moda ih moe iskoristiti. Ako ne, baci bombu na njih - Tamna
strana e podnijeti jo jedan krater."
"Smiri se, ovjee!" Promatrajui iskrivljeno lice, Jason osjeti istinski strah. "Vari!
Dobit e to eli. Ima moju rije."
"Revizore?"
Kalif ree: "Jednom si mi vjerovao i nisam te razoarao. Moe mi opet vjerovati kunem se."
"Zakletve su jeftine. elim to napismeno."
"Naravno. Zapovjednitvo e dobiti napismeno, zapeaeno i dostavljeno. Zato u
meuvremenu ne bi skoknuo do medicinskog centra i uinio detaljni pregled? Slubeno jo
uvijek nisi otputen s lijeenja. Nakon toga e odgovori na tvoje zahtjeve biti spremni." Kalif
doda ispriavajui se: "Trebao sam ti rei. Oekivao sam to e traiti."
Kao to je uinio jo mnogo toga; osjeajui vorita vanosti, povezanost meu
naizgled nepovezanim incidentima. Sposobnost koja ga je uzdigla do sadanjeg poloaja i
zbog koje e ga zadrati sve dok ima taj talent.
Kad je Vari otiao, Wilcox dugo suspregnu dah.
"Lud", ree. "Taj ovjek je lud."
"I to opasan", Jason se prisjetio svoga straha. "ivotinja. Kako mu moete vjerovati?
Luak na elu horde kriminalaca - zato uope on?"
"Zato to nemamo izbora." Odsjeeno e Kalif. "On je jedina ivua osoba koja je bila
ondje kamo moramo otii. Jedini koji je imao iskustva s neprijateljem. Borio se protiv
izvanzemaljskog broda i unitio ga. Ono to mu je polo za rukom jednom, poi e mu opet."
Wilcox je bio ogoren. "Znai pleemo kako on svira, ha?"
"Da." Kalif susretne njegov pogled. "Dok nam je potreban, pleemo kako on svira."
Medicinski centar nalazio se duboko ispod polarnog leda. Vari zae unutra kreui se
prema spokojnim sobama koje su sjale od lampica na instrumentima, a zrak je bio ispunjen
mekim utanjem ureaja, valjaka, struganja iglica i mehanikog kuckanja digitalnog
oitavanja podataka.
Jedna je ena podigla oi od stola kad joj je priao. Imala je srebrnu kosu, svijetle
plave oi, zatamnjene kapke i crveno namazane usnice. Stas joj je bio vitak poput vrbe, a izraz
lica kao u lutke.
Taj izraz lica doslovno se namrtio kad joj se obratio: "Jeste li vi Mary Palmer?"
"to da i jesam?"
"Reeno mi je da ete mi pomoi... Ja sam Vari." Sjeo je na stolac pokraj nje. "Da
imate neke odgovore za mene."

"Imam li?" Njezin prezir bio je oit. "A vi mislite da ih moete dobiti samim tim to
ste uletjeli ovamo?"
"Imate lijepo lice", rekao je Vari. "Neka tako i ostane. Tko vam je ef? Neki
inteligentni pomonik? Pozovite ga."
"Moj nadreeni je ..."
"Samo ga pozovite."
Stigao je za nekoliko minuta, visok i zajapuren. Usporio je ugledavi Varla. Stao je i
rekao: "Traili ste me?"
"Kontaktirajte Revizora. Saznajte tko sam ja."
"Znam tko ste."
"Onda znate i to elim. Djevojka nije znala."
"Mary je, no, malo razmaena rekao bih. I osjetljiva. Uznemirili ste je svojom alom."
"Kojom alom? Kako vam je ime?" Vari kimne kad mu ga je rekao. "U redu, Rastic,
prestanimo gubiti vrijeme. Zaponimo s usporedbama."
Rastic je znao svoj posao iako svoje osoblje nije mogao drati na uzdi. Za nekoliko
sekundi imao je slike na ekranu objanjavajui dok je radio.
"Svaka slika je uzeta s jedne snimke i podeena na istu dimenziju. To nije dokaz,
jasno, jer ponitava razlike u veliinama, ali dobijemo savrenu podudarnost. Vidite?" Slike
su se stopile na zaslonu i postale kao jedna. "Nema zamuenosti i neravnih rubova koji bi
razotkrivali nepodudarnost. Sada moemo provjeriti ostale pojedinosti koje, ako su veliine
razliite, ne bi odgovarale zbog dizajna. Vea letjelica nosila bi, na primjer, vie topova.
Imala bi vie ulaza."
"Razumijem. Nastavi."
"Pa, no ...", Rastic slegne ramenima. "Ne mogu se zakleti, jer je snimka s kurirskog
broda bila jako oteena, ali velike su anse da je to jedan te isti brod."
"Kolike anse?"
"Sto naprama jedan da je to isti brod. Ne, jedan naprama tisuu. A sad to se tie
spektroskopskih podataka. Iskreno, nema ih. Ne od izvanzemaljskog broda. Jedino to smo
dobili je uobiajeni uzorak torpednog udara." Oekivao je takvo pitanje.
"Ovaj put se u to mogu zakleti. Nema kontaminacije. Uzorak je ist to se tie
materijala i koliina upotrijebljenih za izradu projektila."
"Ita vezanog za putanje leta?"
"Nije moj odjel", ree Rastic. "Pokuajte kod Jaca Zubera."
Sjedio je na klupi okruen instrumentima. Svjetlo holografa kojeg je prouavao
obasjavalo mu je lice. A ono kao da je pripadalo kakvom grkom kipu, a tijelo spadalo u
arenu.
Vari zapita: "Volite gledati razaranje?"
"Prouavao sam neto." Snimka se zamrznula kad je Zuber dotaknuo jedan gumb.
"Vidite? Ona zgrada. Gledajte sad."
Sruila se kad je pustio snimku usporeno. Ostale su uslijedile - bila je to snimka
nainjena s kurirskog broda. "Ovo je povezano s testiranjima na ostatke tragova energije.
Uzeli smo stotine podudarnih uzoraka s razliitih lokacija i svi upuuju na istu stvar. ini se
da ljubiaste zrake izazivaju ogranienu eksploziju stranog intenziteta. "
"Moda su otkrili nain kako ponititi poveznice atomskih estica tako da se mogu
razletjeti nevjerojatnom snagom. Ili su moda pronali metodu razbijanja molekularnih spona
pa bi inducirano srce imalo eksplozivni efekt. "
"Rezultati su vie-manje isti. vrsta masa oslabljena s nekoliko takvih eksplozija
razletjet e se na komadie. "
Kao to se to dogodilo sa zgradama u holografu. Kad ga je ugasio, a svjetla obasjala
laboratorij, Vari ree: "to je s ljudima?"
"Pretvoreni u kau. Samljeveni. Rastrgani." Zuberov ton je bio mraan. "Pogoeni
nisu imali nikakve anse."

"A oni koji su se nali u blizini?" Kad ovaj nije odgovorio, dodao je: "Mislio sam na
popratne efekte. Meso i kost moda bolje dre od metala i stakla. Neka se naprave autopsije s
tim. A sad, to imate za mene vezano uz putanje leta?"
Zuber je naporno radio. Moda ak previe revno; tjerajui se dalje kad se trebao
odmoriti pa je to plaao sitnim drhtanjem ruku i iritantnom promuklou glasa. Vari ih je
prepoznao dok je ovjek objanjavao.
"Jasno, ovo je isto nagaanje. Neto u stilu inteligentnog nagaanja. Ako je
izvanzemaljski napada upotrijebio hipon da umakne kui, onda moe biti bilo gdje. No, ako
operiraju iz lokalne baze smjetene unutar nekog galaktikog svijeta, onda mora imati neke
veze s mjestom napada." Linije su se zakrijesile na zaslonu kad je aktivirao raunalo, grafiki
prikazi su se pokrenuli im je dotaknuo kontrole. "ak i naizgled sluajne radnje zasnivaju se
na odreenom uzorku, pa ak i kad netko misli da taj uzorak nije sumnjiv. to sam uinio?
Nahranio sam raunalo svim dostupnim podacima; vremenima napada koliko sam najtonije
mogao, njihovo trajanje, planetarni poloaj u odnosu na galaktiku struju i tako dalje.
Raunalo je izbacilo odgovor." Prikaz se zaustavio i pretvorio se u opis svijeta s listom
specifikacija. "Opirno", ree Zuber. "Ako nita drugo."
Malen, usamljen svijet, hladan i obavijen ubitanom maglom, neprijateljski i odbaen.
Turobno mjesto jedva obasjano udaljenim suncem.
Bi li izvanzemaljski zapovjednik odabrao takvu bazu?"
"Izolirano je", ree Zuber. "Nenastanjeno. Nitko ne bi vidio brod koji dolazi i odlazi.
Mogu se spustiti i slaviti ono to su uinili. Kako su se negdje zabavljali. Prljave svinje!"
Njegov bijes probio se kroz suzdranost. "Kad krenete za njim, elim poi s vama."
"Moda nisu ondje."
"Bez obzira." Zuber se zagleda u ruke i stisnute ake. "Moji roditelji su bili na Tusi.
Kad je napadnut Logis i oni su dobili svoje."
ovjek koji udi za osvetom. Vari je znao kakva snaga lei iza takvog poriva.
Ree mu: "Bit u na Tamnoj strani. Doi onamo prije nego poletimo i moe s nama."

Osmo poglavlje
Tamna strana bijae nalije mjeseca koje nikada ne vidimo sa Zemlje. Odcijepljen i
uniten predio sainjen od kratera i pukotina, uzdignutih vrhova otrih poput slomljenog
stakla. Tijekom dana trpi preu vrelinu sunca; nou je zagledana u udaljen sjaj zvijezda.
Ondje se nalazila zvjezdarnica, zgrade znanstvenika, podruje za testiranje projektila i dobro
izoliran u dnu planine, poligon za treniranje gdje se nalazio Vari sa svojim dobrovoljcima.
Edallia mu pode u susret kad su proli kroz zranu komoru pa zatim u peine
izdubljene u stijenama. Djelovala je izmueno, s modricom na obrazu, a kosi joj je nedostajao
onaj uobiajeni zlaani sjaj. Stigavi u ured, podnijela mu je izvjetaj.
"Dva ubojstva. Desetak tunjava. Tri prijavljena silovanja."
"Prijavljena?"
"Bilo ih je i vie. Sve rtve su lokalni regruti. Upozorila sam ih, ali neki sporo ue."
Ovice koje se pokuavaju mjeriti s vukovima iz Pakla. Vari e na to: "Rijei ih se."
"Proistila sam treinu. Ostali odbijaju otii i ne mogu ih primorati. Wilcox je izdao
naredbe, a Revizor ga podrava. U svakom sluaju, potrebni su nam ako elimo imati posadu
i spremne brodove."
Vari se naslonio u sjedalici. Bio je umoran i tijelo mu se trzalo u mrsko poznatom
ritmu. Izotopi e neutralizirati sinaptike pogreke, ali njihovo koritenje znailo je
hospitalizaciju i strogu kontrolu. Upravo ono to je elio izbjei.
"Daj mi bocu", rekao je. "Jo bolje, dvije. I pitolj. Solidan revolver velikog kalibra.
Najbolje bi bilo da i sebi nabavi jedan."
"Naoruana sam."

Nije mogao primijetiti nikakvo oruje, ali vjerovao joj je na rije. Kao to nije
sumnjao da je netko platio za modricu na njezinom obrazu. Zapitala je: "eli li da Ian poe s
nama?"
"Gdje je on?"
"Ondje, s njima na ravnici."
"Ostavi ga." Sabatova im je vie vrijedio kao trener dobrovoljcima za kretanje u
svemirskom odijelu nego kao tjelesni uvar. "Samo mi nabavi ono to sam traio."
U bocama je bio viski i on naiskap popije etvrtinu jedne prije nego to je provjerio
pitolj. Sredstvo osmiljeno da ubije i okira iz neposredne udaljenosti - neobuzdana paljba je
previe opasna u bilo kojem brodu ili slinom zatvorenom prostoru. No, eksplozija ima neke
odreene prednosti naspram lasera, a razarajui udar metka mnogo je uinkovitiji.
"Hajdemo!"
Prva rtva silovanja ve se vratila na Zemlju. Druga, hrabrija ili nepromiljenija radila
je na brodu. Trea bijae ogorena.
"Dvoje tvojih prijatelja...", rekla je, "nisu imale anse. Drali su me i - elite li
pojedinosti?"
"Neke. Gdje i kada?"
"Sve je u mojem izvjetaju." Pogledala je Edalliju. "Nije nita pomoglo."
"Nisam ovdje kako bih bio dadilja slabiima. Zato im nisi napala oi? Zgrabila ih
gdje boli ili ..." Edallia stane, prepoznavi ogranienja druge ene. "Poznaje li ih?"
"I to je u izvjeu."
"Yulin i Slade." Edallia pogleda Varla. "Provalili su u njezinu kabinu i zaprijetili da e
joj unakaziti lice ako pisne. Riskirala je i ostala. S vremenom moda naui."
"Gdje su oni sada?"
"U rekreacijskoj dvorani. Upravo su doli izvana."
Dvojica mukaraca su se izvalili na klupi, smijui se i udiui isparavanja smrskanih
kapsula ka'sencije izmeu prstiju. Ostali su sjedili uokolo formirajui vrsti krug izdvajajui
se od ostalih. Grupa koja je trebala biti eliminirana ako je elio da posada ikada radi kao
cjelina.
Suoivi se s njima Vari ree: "Na noge! Sad!"
"Tko to kae?", posprdno e Slade, vei od one dvojice, poseui za jo jednom
kapsulom. Oi su mu razotkrivale utjecaj omamljujuih isparavanja - predoziran je bio
opasan.
"Zna to bi mogao, efe? Otii dovraga."
Smijeh ostalih pridruio se njegovom, izblijedjevi tek kad je Vari koraknuo naprijed s
podignutim pitoljem u ruci. Teki komad metala se spustio smrskavi nos i zalivi krvlju usta
i bradu.
"To ti je za brbljava usta." Vari nakosi pitolj, metalni zvuk zajeao je grubo s
najavom skoranje smrti. "A sad na noge." Okrenuo se prema eni kad su ga posluati.
"Sigurna si da su to oni? Nema pogreke?"
"Nikakve."
"Evo." Pruio joj je pitolj. "Uzmi ga. Sprai im ga obojci. U trbuh."
"Da ih ubijem?" Razrogaenih oiju zurila je u oruje, ne dodirujui ga, zaprepatena
prijedlogom. "Samo da ih ubijem? Ne mogu, mislim ..."
"Znam to misli - u redu je ako to netko uini umjesto tebe. Povrijeena si, poniena,
ali nema petlje za osvetu." Vari podigne cijev oruja, spustivi otponac. "Vratit e se na
Zemlju sljedeim brodom. A vi", zagledao se u dvojicu mukaraca, Yukona zaleenog na
mjestu, Sladea brade i prsiju zalivenih krvlju. "Vi ete se vratiti u Pakao."
Netko od ostalih, koji su stajali u krugu, ree: "Obeali ste nam amnestiju."
"Za prijanje zloine. Igrajte se sada, pa ete platiti." Vari se pokrene polako
zaprijetivi svima pitoljem. "Ovo je posljednja prilika koju ete dobiti. Sljedeeg tko prekri
pravila u ubiti. A sada pokret! Pomijeajte se! Svi! Odjenite svemirska odjela i tornjajte se
van! im brod bude spreman, kreemo u akciju!"

Vrativi se u ured, Vari popije jo jedno pie. Ruke su mu malko drhtale. Zagledao se
u njih, kontrolirajui ih umom sve dok se nisu umirile. Osjeao se prevarenim, iscijeen i
ljutit na enu koja se pokazala tako slabom. Trebala se zauti grmljavina pitolja, udar olova,
krv, bol i nenadana smrt. Kruta i gruba pravda; lekcija daleko uinkovitija od prijetnji
rijeima.
"Nije mogla." Edallia je pogodila o emu razmilja. "Ne moe zahtijevati da se ljudi
ponaaju sukladno zakonu i redu itav svoj ivot i onda oekivati da se promijene nakon jedne
rijei. to je s onom drugom?"
"I nju poalji natrag."
"Bez anse za osvetom?"
"Zar je traila zadovoljtinu? Zar ju je pokuala dobiti? Ne? Onda je poalji natrag."
"Tehniarka je i jako dobra na svom poslu."
"Onda nek' radi svoj posao, ali ne ide s nama." Posegnuo je za bocom, a onda se
predomislio. "Nazovi mi Ormea s brodogradilita."
Nije ga bilo u uredu i dok je ekala na liniji, Edallia ree: "Oni dolje nee razumjeti.
Vezano za ene. mislim. Zato ih kazniti jer su se povinovale pravilima?"
"One i ostale bile su silovane. Ako im se svidjelo zato se ale? Ako nije, utei o
tome, moda su nauile da ne dopuste da se takvo to ponovi ili ekaju da stvar rijee kasnije.
Sasvim razumljivo. No, ove tri su oko toga napravile problem. Prijavivi ih, zatraile su
pomo. Pokazale su da nisu vrste. Nisu mi potrebne." Vari se ponovno zagleda u svoje ake,
potom je naglo skoio i stao koraati prostorijom. "Koji vrag Ormeu toliko treba?"
Pojavio se za nekoliko minuta. Stariji ovjek prosjede kose i oima uokvirenim
borama. Bez uvoda je naglasio: "Ne pourujte me. Radimo najbre to moemo."
"Na emu?"
"Na prilagodbama hiper pogona koje ste zatraili. One ..."
"Mogu ekati", odsjekao je Vari. "Neto je iskrsnulo. Sve to sada trebam su brodovi
spremni za pokret. S mnogo vatrene moi i specijalnom opremom. Infracrvenim detektorima,
razliitim mjeraima mase, sonarom - svime to je potrebno da bismo pronali neto to je
moda skriveno. Moe?"
"Dakako, s vremenom. Instrumenti su najlaka stvar i moemo iskoristiti brodove koji
su ve opremljeni dodatnim naoruanjem."
"Koliko vremena?" Odmahnuo je glavom na odgovor koji je primio pa se primaknuo
zaslonu. "Ovo je prioritet. Jedan brod mije potreban sutra, dva ako je ikako mogue. Jedan
moemo upotrijebiti kao potporu, pa ga moemo zanemariti, ali drugi mora imati hiponski
prekida o kojem smo razglabali."
"Rekao sam vam, kaskada ..."
"Zaboravite na to. Samo prekida. Imate dvadeset sati."
Vari ugasi zaslon prije nego to mu se onaj drugi uspio suprotstaviti pa sjedne borei
se s napetou i mrskim drhtanjem uzrokovanih umorom i frustracijom. Proizvod njegove
vlastite nestrpljivosti, ali nije vjerovao lijenicima kad su ga pokuali uvjeriti kako e s
vremenom sve biti dobro. Vrijeme koje su spominjali bilo je njegov ivot, a smirenost koju su
obeavali ekala ga je nakon smrti. Odabrao je drugaiji put; ratujui s udovitem koje ga je
zajahalo, ostavtinom izvanzemaljskog praska.
Kojeg je iznova vidio kad bi sklopio oi, otvorivi ih kad je osjetio da mu je neto
gurnuto u ruku.
Boca i Edallia su ga priveli svijesti. Kazala je: "Smiri se, Kurte. Napij se, ali prestani
se iscrpljivati." Potom je oklijevajui predloila: "to kae da pozovem lijenika? Injekcija
bi ti pomogla da se naspava."
"Zaboravi." Viski mu je spalio usta i kliznuo u trbuh. Mogao je isto tako popiti i vodu.
"Kontaktiraj Polarni sjever. Razgovaraj s Jaom Zuberom. Pitaj ga je li otkrio ita vezano za
vremenski faktor napada. Ako nije, natjeraj ga."
"Vremenski faktor?"
"Znat e on. I reci mu da ima petnaest sati."

Vari naini korak prema vratima dok je ona bila uposlena oko komunikatora. Njegov
nemir traio je akciju koju je utaio hodajui kompleksom provjeravajui kako napreduju
treninzi. Raspored je bio naporan; gotovo neprekinut slijed vjebi u odijelima, pucanju,
procedurama u sluaju opasnosti i simulaciji borbenih uvjeta. U skuenom prostoru lanog
broda dragovoljci su trali, izbjegavali se i reagirali na razliite situacije.
Eksplozija, dreka alarma, glas koji je nadglasavao larmu.
"Pogodak u sektoru devet. Odjeljci osam do dvanaest izloeni su vakuumu. Napad se
nastavlja."
Vrata su se zalupila zarobljavajui one koji su zaostali u unitenim komorama. Topnici
su naciljali na simulirane ciljeve i nastavili pucati dok su njihovi drugovi umirali od rana,
nedostatka zraka, uasnih opekotina. Ostali su potrali prema vratima kako bi ograniili i
popravili tetu.
Jo jedan alarm, simulacijska komora se trzala kao da je pogoena snanom
eksplozijom, jo zapovijedi, jo uurbane aktivnosti. Prividni kaos, ali Vari je mogao
prepoznati red u ritmu organizirane reakcije.
Nadreenom asniku je dodao: "Kako im ide?"
"Zasad prilino dobro. Dokle god se radi o osnovnim vjebama, ali ..."
Njegovo slijeganje ramenima bilo je znaajno i Vari je znao to to znai. Zasad je sve
bila igra; igra koju su dobrovoljno uili. Trebalo bi biti prave krvi, stvarne boli i opasnosti od
ozljeda i smrti. Neki e poginuti, ali ostali e nauiti. Izbjegavi stvarnu borbu, trebao je meu
njih pustiti silovatelje i raznijeti ih bombom kako bi simulirao pravu stvar. Propustio je priliku
pa se zapitao koliko je jo pogreaka uinio.
Na mjestu obloenom debelom prostirkom drugi ih je instruktor poduavao
nenaoruanoj borbi, to je za sve koji su doli iz Pakla bilo kao da ui kokoi nesti jaja.
"Veina se pri borbi koristi samo s dva oruja", govorio je. "Razmiljaju u kontekstu
svojih ruku i aka. Ostali, poput savate boraca, polau veu vanost nogama. No, ruka ima
lakat i aku, kao to noga ima koljeno i stopalo. A tu je uvijek i glava koja moe biti
unitavajue oruje kad je netko vjet s njom. Uvjebani borac u borbi bez oruja zna kako ih
sve upotrijebiti."
Pa ipak, pravi borac, ubojica, uvijek e uporabiti i neko oruje ako mu se za to prui
prilika. ak i aka zemlje baena u protivnikove oi moe pruiti potrebnu prednost.
Vari krene dalje. Bilo mu je vrue i osjeao se prljavo, a ono omraeno trzanje nije mu
sasvim prolo. U uredu ga je Edallia promatrala kako uzima jo jedno pie.
"Vrijeme je da odemo u krevet", rekla je. "Ja u te opustiti bolje od te boce." Prila mu
je ispruenih ruku s potrebom koja joj se oitovala u pogledu. "A ti moe opustiti mene,
Kurte."
"Smrdi", rekao je. "Oboje smrdimo. Hajdemo se prvo oboje oprati."
Skinuo se u svojoj kabini i odvukao se do zajednikih tueva s runikom prebaenim
preko ruke. Otuiran i ist osuio se i uputio natrag prema svojoj sobi. Kad joj se pribliio,
kroz vrata je iskoraio neki ovjek. Slade, oteenog nosa poput klauna umotanog u bijeli
zavoj. Meutim, u njegovu osmijehu nije bilo nieg klaunovskog.
"Imam te, gade!"
Yulin je slijedio Sladea stojei sjedne strane metar iza njega. Dobrovoljcima nije bilo
doputeno oruje, ali su obojica bili naoruani; Slade s komadom metala, a Yulin s nogom od
stolca koju je drao poput palice.
"Sredi ga, Slade. Ne troi vrijeme na priu."
Dobar savjet i Vari ga poslua. Kad je Slade trkom nasrnuo, opalio je iz pitolja kojeg
je drao ispod runika. Metak se zabio u Sladeova prsa, zaustavivi njegovo nadiranje i sruio
ga na pod gdje se trzao u samrtnom gru.
"Ne!" Yulin ostane ukopan na mjestu, podigavi ruke i glavu, otvarajui usta kako bi
preklinjao za svoj ivot. "Ne! Molim te, ja u ..."
Metak mu je proao kroz poluotvorena usta i poput gejzira izletio kroz vrh lubanje u
erupciji krvi, mozga i komadia kosti.

"Kurte!" Edallia je dotrala. Poput njega bila je naga, izuzev runika. Oi su joj se
razrogaile kad je ugledala tijela. "Jesi li ozlijeen?"
"Ne. Gdje si spremila viski?"
"U svoju sobu, ali ..."
"Idemo po njega."
Odveo ju je s poprita sada se ve osjeajui oputeno. Mrtvaci mogu ostati leati kao
poduka ostalima. Kasnije ih mogu baciti s ostalim smeem.

Deveto poglavlje
Orme je dostavio brodove sat vremena prije isteka roka; Keil je bio nedovren, a Dolio
s doradama koje je Vari naredio. Dok ih je pregledavao, kao da je zakoraio u san; sa
solidnim zidovima i odjeljcima, tornjevima i prolazima, potpuno lien ivota ali odiui
duhovima i sjeanjima.
"Primijetit ete poboljanja", kazao je Orme. "Odile je bio dobar, ali ovaj je bolji."
Ugraeni podaci dobiveni iz njegovog luakog delirija kad se iznova i iznova borio s
izvanzemaljcima u svom mentalnom meteu. Kalif je bio lukav i zacijelo je naredio njihovu
izgradnju bez odgaanja. Koristei se obavijestima kako bi se nainile nove letjelice koje e
biti najsnanije orue razaranja u svemiru.
Meutim, brodovi su vrijedili koliko i njihova posada i Edallia je sa sve veom
ljutnjom sluala Varlove zapovijedi. "Ne idem? Ostavlja me ovdje?"
"Tebe i sve ostale ene."
"Zato? Zar nismo dovoljno dobre? Moemo se boriti kao bilo tko drugi, uostalom to
je s napetou koja se stvara na brodu? Kako e to rijeiti?"
"Radom." Bio je otvoren. "Nee biti vremena za ljubakanje. Posade moraju biti
dovedene u red prije nego stignemo na Reitty. Naredio sam instruktorima da odaberu najbolje
u omjeru ezdeset naprama dvadeset."
Dvadesetorica iz Pakla, a ostalo dobrovoljci. Vukovi e drati ovce u strahu, ali e
ipak biti u manjini.
Vari objasni: "Nismo uspjeli uspostaviti onakvu vrst discipline kakva mi je potrebna.
Ova ekspedicija e u tome pomoi. Orme e nabaviti nekoliko brodova za vjebu." Stvarni
brodovi i prava oruja; toliko drugaije, kao lutka za napuhavanje u bordelu naspram prave
ene od krvi i mesa. "Predajem ti zapovjednitvo nad tim. Kad se vratim, elim da sve bude
spremno za pokret."
"A to ako ne bude?"
"Ako se ne vratim?" Vari slegne ramenima. "Ako budem mrtav nee me biti briga to
e se dogoditi. Uprimo sada - nemamo mnogo vremena."
Zuber je tako odredio. Smjestivi se na Dalio sa svojim papirima, kartama i
raunalnim podacima zagledao se u Varla kad je utonuo u sjedalicu.
"Djelujete napeto."
"Zanemarimo sad to. Jeste li provjerili brojeve?"
"Desetak puta koristei svaki put razliite varijable. Uzorak napada djeluje nasumian,
ali kao to sam objasnio, to je rijetko tako. Vie podataka bi pruilo vie vjerojatnosti, ali ja
mislim ..."
"Proslijedite."
"Da." Zuber se zagleda u svoja otkria. Ako je i bio ozlovoljen upadicom nije to
pokazao. Dosad je ve shvatio da je Vari bio ovjek s vrlo malo strpljenja. "Ako udarimo u
zakazano vrijeme, postoji dobra ansa da izvanzemaljski brod bude u svojoj bazi. Tri dana
kasnije ve moe isploviti radi sljedeeg napada." Dodao je. "S pretpostavkom da je Reitty
njihova baza."
Kao i to da je u igri samo jedan brod. Ako je jedan u napadu a jedan na planetu
postojala je dobra ansa da se kaznena ekspedicija nade izmeu ekia i nakovnja. Vari je o

tome razmiljao dok je sjedao na svoje mjesto za komandama. Dok je provodio provjere pred
polijetanje kontaktirao je drugi brod.
"Kapetane Chatto? Spremni smo za uzlijetanje. Ponovite svoje naredbe."
"Kreemo pet minuta nakon vas i pojavljujemo se dovoljno daleko od cilja. Ako je
mogue, uspostavljamo vizualni kontakt i zadravamo radio tiinu."
"Ako ugledate izvanzemaljce?"
"Bjeimo, ali ..."
"Ne dopada vam se to", ree Vari. "Znam, ali nemam vremena za junaenja. Vi ste
moje zalee. Uvijek inite to vam kaem. Promatrajte. Uite. Priskaete u pomo samo ako
ja to zatraim."
"A to ako budete uniteni?"
"Bit e to loe - po mene. Sad budite pripravni. Kreemo kad odbrojim do petnaest.
Od sad!"
Bilo je to vrijeme za skeniranje kontrolne ploe i provjeru svijetle li svuda zelene
lampice. Kada je jedna izdajniki oivjela crveno, tihi zviduk ispunio je brod. Zvuk koji je
postajao sve prodorniji parajui ui prije nego to je postao neujan za ljudske ui.
U strojarnici je paradoks oivio.
Kreutzalov izum bijae stroj koji nije imao pominih dijelova. Stvorena je kompleksna
tvorevina energetskih polja unutar okvira simetrino postavljenih zavojnica umoenih u
tekui vodik i opasanih masivnim armaturama. Super ohlaeni provodnik provodit e struju
bez gubitka energije. Oblik tih provodnika, usklaenih s ostalima sline prirode, tvorio je
podruje zajednike indukcije, te su time roeni uvjeti da se, dovede li se dovoljno energije,
nevjerojatna snaga susretne s nepominim objektom.
Sila koja trai put da pobjegne umjetnim ogradama stvarala je upravo onakve uvjete
koji su joj to omoguavali. Snani pritisak polja poprimio bi kompleksni oblik koji nije
mogao egzistirati u normalnom svemiru. Nije se mogao rasplinuti. Niti promijeniti. Mogao je
jedino otii negdje drugdje.
U hiper svemir, a sa njim pogon koji ga je stvorio, brod u kojem se nalazio i sve to se
nalazilo ispod njegove oplate. Djeli normalnog svemira baen u meuprostor - mjesto koje je
jo uvijek bilo tajna, no koje je, Vari je to znao, posjedovalo svoj vlastiti uas.
"Pazi na razine!" Zareao je ugledavi na kontrolnoj ploi crvenu lampicu.
"Roderigo!"
"Oprostite, gospodine." Strojarov glas odraavao je napetost. "Protok sveden na nulu."
"Neka tako i ostane. Provjeri one pomine skale. Ustav za odravanje ivota! Provjeri
sustave!" Vari nije elio riskirati s neisprobanom letjelicom. "Segman! Pripremi se za
korelaciju vremena i udaljenosti."
"Kad, gospodine?"
"Pet!"
Vari je odbrojio da bi se na zaslonu ukazao prizor normalnog svemira. Iza njih je
mjesec izgledao poput zguvane lopte, a Zemlja sjajna kugla do njega. Dok je navigator
provjeravao veliine jednog i drugog i inio kalkulacije koliku je udaljenost brod prevalio dok
je hipon bio ukljuen, Vari je promatrao svaki njegov potez. Dobar ovjek, istreniran na
Polarnom sjeveru. Nainit e jo nekoliko provjera prije nego e brod moi odvesti tono
tamo gdje eli.
Za to vrijeme e Burchard namjestiti svoja torpeda.
Plaenik se nasmijeio kad je Vari uao u prostoriju za ispaljivanje podigavi ruku na
pozdrav. Odora koju je nosio inila ga je slinim ostalima, ali oi su ga izdvajale. Njegov
pogled i neveseli osmijeh, te biljeke o ubojstvima koja su se prekinula kad je pobjegao u
Pakao.
"Ovdje je sve u redu, gospodine."
"Kako ste podijelili ekipu na topovima?"
"Nai su na laserskim - naueni su da budu brzi na okidau. Ostali su zadueni za
punjenje i aktivaciju torpeda."

"Rotiraj ih i neka se mijeaju. elim da svi budu podjednako dobri."

Burchard slegne ramenima. "Ako na ovcu stavite rogove, nee postati ovan. Kad je
krv u pitanju, to je ve neto drugo. Jednom kad naue da je pitanje ubiti ili biti ubijen - no,
pretpostavljam to ve znate."
"Znam." Vari pregleda instrumente koji su ispunjavali prostoriju, raunalno navoene
mehanizme, daljinomjere i automatske releje. "to e se dogoditi ako ovi ljepotani budu
uniteni?"
"Zasebni sustavi. Dok top radi, pucat e. Ovo samo koordinira cjelinu." Pokazao je
itavu sobu. Spustio je ruku i dodao: "emu pitanja? Mislite li da bi se to moglo dogoditi?"
"Naini dijagnostiku za svaki sluaj. Takoer elim i individualni trening za rune
bacae. Natjeraj ih da odjenu odijela, neka to uine u mraku s pokvarenim orujem i uvjeri se
da ga znaju brzo popraviti. Ne mora biti njean."
"Na neto ciljate," plaenik se nasmijeio promislivi. "To je nain obuke kojem smo
mi podvrgavali regrute kad bi planirali prepad. Je li vam to na umu? Prepad?"
"Moda."
"Nai to mogu preskoiti. Nije im potrebno."
"Moda su se ulijenili i zaboravili. Kao ti."
"to to znai?"
"Na mojem brodu nema njihovih i naih. Svi smo jedno i bolje ti je da to upamti. Kao
to bi bilo dobro da zapamti jo neto. Ja sam kapetan Dalija i zapovjednik cijele misije. Ne
bih volio da to zaboravi."
Burchard se prisjeti Sladea i Yukina, te naina na koji su poginuli. Ree: "Ne,
kapetane, teko da bih mogao zaboraviti."
"Dobro." Vari se osvrne po sobi. "Gubimo vrijeme. Uini one testove."
Putovanje hiponom je brzo, ali Reitty je daleko pa je bilo vremena za skitnju brodom i
bezbrojne provjere svega to se na njemu nalazilo. Jo vie vremena bilo je za sjedenje za
kontrolnom tablom i zurenje u bezoblino sivilo hipersvemira koje je ispunjavalo zaslone.
Vrtlog koji uope nije nuno bio bezoblian, ali koloplet boja i krajolika ljudsko vidno polje
jednostavno nije moglo pojmiti. Ili je moda mozak pretvarao slike u bezopasno nitavilo
kako bi zadrao razum.
Meuprostor - gdje su mrtvi mogli lutati itavu vjenost. Gdje su misli mogle
poprimiti oblik i postati utvare iz nonih mora ili predmeti nevjerojatne ljepote. Kraljevstvo
draesti nastanjeno stvorenjima drhtavog bljetavila ili zaguljivi bezdan u kojem su vrebala
strana udovita.
O takvim stvarima bilo je najbolje ne razmiljati. U strojarnici se Roderigo brinuo za
jedinicu hipona koja je umjela provjeravajui rad tajanstvene jedinice koja je bila smjetena
na kraju prostorije. inilo se kao da je ona smirivala svu aktivnost tako da je usamljenost
postala dijelom broda kao hladan metal palube i komora.
"Znam to ini i emu slui ali mi se to nikad nee dopadati", priznao je. "Prokletinja
je poput spuve."
"Zato to funkcionira na principu obrnutog polariteta." Vari joj prie i poloi na nju
ruku. "Okreni je na drugu stranu i mislit e da stoji usred gomile. Koristili smo je kao
mamac. Na ovaj nain nas titi."
Od stvari koje vrebaju iz meuprostora. Onih koje postoje u etiri dimenzije i
pretvaraju ljudska bia u jeziva udovita. Jo jedna od opasnosti koja se mogla pridodati
ostalima, ali s njom su nauili ivjeti uz pomo projektora pojaane emisije psihida;
takozvanog PPEP. No, izvanzemaljski napadai bili su neto drugo.
"Moda su zapeli", rekao je Zuber. "Ako vas je pratilo vie od jednog, moda se ne
mogu vratiti natrag."
"emu onda razmaci meu napadima?"
"Mogue je da su morali napraviti popravke. Ili su se moda pokuali vratiti natrag i
nisu uspjeli. Ako je tako, to ako su se nastanili u ovom svemiru? I to je mogue."
"Vjeruje li u to?"

"Ne", priznao je Zuber. "Nainio sam neke studije vezane za mogui ustroj njihova
drutva. Inteligentno bie ponaa se inteligentno zato jer to jest", objasnio je. "Barem tako
socioloki radnici vole tvrditi. Ponaaj se kao okrutno, bezosjeajno kopile i velika je ansa da
si uistinu takav. Unitavaj kao poludjeli barbarin i..." Slegnuo je ramenima. "Znate i sami."
"Ne mogu biti barbari", ree Vari. "Potrebna je napredna tehnologija da bi se sagradili
svemirski brodovi."
"Isto tako je potrebna visoka tehnologija da bi se proizvele puke, igle, noevi i sjekire
pa ih ipak koriste divljaci. Kupili su ih od trgovaca." Zuber odmakne svoje papire. "Potrebno
nam je vie podataka. Kako moemo predvidjeti to e izvanzemaljci uiniti kad ne
razumijemo ni vlastitu vrstu? S termitima dijelimo isti planet, isto okruenje, nainjeni su od
istog osnovnog tkiva i due su ovdje od nas - pa ipak ih ne razumijemo. O emu razmiljaju
kad im sravnimo neki od njihovih mravinjaka da bismo sagradili cestu? A pele - to osjeaju
kad im krademo med?"
"eli neto rei?"
"Nita, valjda. Barem ne nita novoga." Zuber duboko udahne i protrlja oi. "Samo
pokuavam shvatiti s kime smo se uhvatili u kotac."
"To ti i ja mogu rei," bezobzirno e Vari. "Suprotstavljamo se neemu to je zgazilo
ivot tvojih roditelja kao da je trava. Dr' se toga. Ne zaboravite to. Tvoje roditelje i sve koji
su izginuli zbog tih izvanzemaljaca. Ako budemo imali sree, pronai emo ih. Kad se to
dogodi bit e ili mi ili oni. Ja elim da to budemo mi."
"Uskoro?"
"Za dva dana smo u Reittyju."
Taman toliko vremena za posljednje provjere i vjebe, a onda ih oekuje samo dugo,
otegnuto razdoblje ekanja. Tono vrijeme da Vari konano objasni itavu svrhu ekspedicije.
"elimo ih uhvatiti ako ih pronaemo", interkom je itavim brodom prenosio njegov
glas. "Neunitene ako je mogue ili oteene ako to ne budemo mogli izbjei. Moramo neto
nauiti. Dalio e napasti, a Keil e ostati u zaleu kako bi nam pomogao ili nas spasio ako to
bude nuno. Govorim vam to kako biste znali da nismo sami. Ne elim nikakvu neobuzdanu
pucnjavu. Nikakve histerine ispade. Ako nam uspije zarobit emo ih i vi ete u svako doba
potovati moje zapovijedi." Dodao je: "Vi ste vojna jedinica pa se i ponaajte u skladu s tim.
Svi. To je sve."
Segman se oglasi iz svoje sjedalice: "Deset minuta do pojavljivanja, kapetane."
"Koslenko, provjeri skenere."
"Spremni i aktivirani."
"Canale?"
"Spreman, gospodine."
Spreman i za preuzimanje komande ako se Varlu neto dogodi. Kako bi mogao
primati izvjetaje i odailjati naredbe, te rukovoditi brodom kao funkcionalnom jedinicom.
Kao i bilo tko drugi - ako bude potrebe - nijedan ovjek nije i ne smije biti nezamjenjiv.
"Pet minuta." Segman prede jezikom preko usnica koje su mu najednom postale suhe.
Vari ree: "Nema potrebe za odbrojavanjem, kolega. Svi vidimo kronometar."
Pomini krakovi koji su odbrojavali sekunde i u neku ruku predstavljali metronom
samog ivota. Sada su bili na sigurnom, ugodnom, toplom. Uskoro e moda biti rastrgani,
ploviti svemirom mrtvi ili umirui.
"Borbena sprema." Vari prekine tiinu. "Navucite odijela i prebacite se na borbenomrenu komunikaciju. Trideset sekundi!"
Kao da je prola vjenost, a onda, iznenada, zaslon se razbistrio i pred njima je leao
Reitty.
Planet i jo neto.

Deseto poglavlje
Bljesak koji je nestao u treptaju oka, silueta zlaana i ustreptala bez pravog oblika ili
forme. Neto to se ocrtavalo na izmaglici koja je obavijala planet, kao da je upravo stiglo pa
pobjeglo.
"Koslenko?"
"Predmet. Mase istovjetne naoj. Visoke gustoe. Velike brzine."
"Smjer?" Vari iskezi zube kad je asnik slegnuo ramenima. "Koji je vrag s tobom? U
kojem smjeru su otili?"
"Nestali." Koslenko pokae na svoj zaslon. "Kao da su se saeli."
Iluzija; veliko ubrzanje moglo je proizvesti slian uinak ili nenadano umatanje u
maglu ili oblak.
U oba sluaja nisu imali izbora; ako je izvanzemaljski brod krenuo u jo jedan napad
imali su vremena da mu pronau bazu i pripreme im klopku pri povratku. Ako je pak tek
stigao, morali su brzo udariti prije nego ih skeneri upozore na nadolazeu opasnost.
"Provjeri povrinu planeta. Canale! Preuzmi! Ubaci nas u skenirajuu orbitu. "
Vari se zavali unatrag kad je asnik posluao, oiju na zaslonu i krajoliku koji je
prikazivao. Magla poput beskrajnog mora koje je prekrivalo stijene, led i nazubljene planine.
Jezera s kojih se isparavala izmaglica i ponori koji su prevladavali opustoenim licem
izmuene prirode.
Pred njim su signalne lampice zabljesnule i mignule. Zanemario ih je. Canale je
zapovijedao i proturjeiti mu znailo bi potkopavanje njegova samopouzdanja i umanjivanje
poloaja. ovjek moe nauiti samo na grekama.
"Evo neeg." Koslenko podigne ruku. "Polako sada. Krui", promrmljao je kad je
Canale posluao. "Gledajte!"
Nadzorni ekran zatreperio je da bi se potom umirio i prikazao raspuklinu okruenu
picastim vrhovima. Boje su bile neobine i promjenjive dok su ih kompenzatori
prilagodavali ljudskom oku; plava, bijela i mutno siva, a meu njima trunke crvene.
"Vrhovi visoke temperature", rekao je Koslenko. "Infracrveno ih je upravo
detektiralo."
"Prirodne erupcije?"
"Sumnjam." Koslenko namjesti kontrole dok je odgovarao na Varlovo pitanje.
"Previe su lokalizirani da bi bilo tako. Preveliko da bi bilo ljudsko. Toplina je previe
nestalnog dometa i jenjava. Kao da je nedavno netko ugasio snanu vatru", objasnio je.
"Moda gledamo u arite koje se hladi."
Ili ostatke netom otile letjelice. One koja je moda upravo na putu da ubije, spali i
uniti jo neko bespomono naselje.
"Imamo ih", proaptao je Segman. "Tako mi Boga, imamo ih!"
Ili su pozvani u zamku. Uoili su izvanzemaljce - jesu li i oni njih? Ako je tako,
napadai moda ekaju da slete i onda ih spre s pohlepnim zrakama unitenja. Vari baci
pogled na kronometar. Keil se dosad ve trebao pojaviti i ekati na dovoljnoj udaljenosti ako
je Chatto posluao njegove zapovijedi. Prekidanje radio tiine znailo je rizik koji je on
odluio preuzeti.
"Dalio zove Keil, graknuo je. "Ne odgovarajte, ve samo sluajte. Sputamo se, ali
moda su nas opazili. Primaknite se i kruite Reittyjem. Nemojte se previe pribliiti. Ne
ostajte predugo. Dajte nam deset minuta i onda se maknite. Prijem."
Zaklon i diverzija? Ako ih je neprijatelj uoio, povui e se i vratiti kasnije spreman za
napad. Ugledavi istovjetni brod pomislit e da je isti. Kad ode, osjetit e se na sigurnom. Pri
sputanju e ih uhvatiti nespremne.
Vari ree: "Na borbene poloaje! Sputamo se!"
Preuzevi kontrole usmjerio je brod prema planetu. Magla se primaknula obujmivi ih,
zaklanjajui skenere sve dok elektronika kao arobnim tapiem nije vratila sliku. Polagano strujanje mili-impulsa koji su upravljali hiponom dopustili su im da uspore i fino manevriraju,
a raketni pogon omoguio im je snaniju kontrolu u sluaju potrebe.

Sa svog poloaja Koslenko ree: "Keil je na poloaju, gospodine."

"Dolje?"
"Nita novog. Sve je - negativno! Kapetane!"
Vari ju je ugledao; iznenadan bljesak osloboene srdbe koja je gorjela osljepljujuom
raskoi. Pranjenje energije koje je posezalo za njima i koje bi ih unitilo da nije bilo njegove
brze reakcije. Reakcija kakva je nastala vjebom, spremnou i potrebom da preivi. Prije
nego to je Koslenko progovorio udario je po gumbu koji je kontrolirao novo ugraenu
prekidnu jedinicu na hiponu.
"Sve jedinice! Pali!"
Za one unutar broda kao da se nita nije dogodilo. Izvana, inilo se kao da je Dalio
zatreperio i nita vie. No, tijekom tog titraja snaga hipona prebacila je brod daleko od
njegovog prvobitnog poloaja - da bi ga potom vratila otkud je nestao. Vrijeme u kojem je
energetski udar proao kroz prazan prostor. Isto vrijedi i za projektile.
I vrijeme u kojem je naoruanje s njihovog broda unitavakom estinom zasulo sve
to se nalazilo ispod njih.
Vatra je procvjetala, pa zamrla ostavivi za sobom razjapljene kratere i otvorene rane.
Trgajui lice klisura, pretvarajui skrivene obrambene snage u oblake svjetlucavog
isparavanja. Pretvoreni u prah. Briui ivot svega to su izvanzemaljci moda ostavili za
sobom.
"Zaustavite paljbu!" Vari se mrko zagleda u zaslone. Unitavanje je bilo nuno, ali
izuzev spaavanja vlastitog broda, nisu postigli nita. Obratio se Canaleu: "Spusti nas. Pronai
neku vrstu peine i smjesti u nju letjelicu. elim da nestanemo s vidika i naemo zaklon.
Burchard! Skupi ekipu za iskrcaj!"
Poveo ih je kroz izlaz u odijelu i optereen teinom raketnog bacaa u rukama. Pokraj
njega, Zuber je zastenjao kad se popiknuo i gotovo pao. "Prokletstvo! Ja ..."
"Bez prie!", Vari e otro kad je zauo glas preko radija. "elim slobodan kanal.
Pazite na to ete stati."
Na led i kamenje koje se odronjavalo. Preko grebena i uskih pukotina. Dalio je sletio
dovoljno daleko od mjesta koje su gaali, zavukavi se ispod goleme stijene s ugaenim svim
strojevima kao da je mrtav. Canale je bio za kontrolama, Koslenko za skenerima. Burchard
opsluujui svoje topove. Ostatak posade slijedio je Varla u postavljanju zamke koju je
smislio.
Krug naoruanih ljudi promatrao je, ekajui da se izvanzemaljci vrate. Skriveni u
pukotinama, stapajui se s okolinom. Premaleni da bi ih se lako uoilo, ali s dovoljno vatrene
moi da izvedu ono to je trebalo obaviti. Kad su se rasporedili trebalo je samo ekati.
ekati i nadati se da e se izvanzemaljci vratiti u svoju bazu. Da e biti nepromiljeni
ili prepuni samopouzdanja. Da e biti sami, te prije svega da nee predugo trajati.
Zarobljena u skuenost odijela mata postaje plijen bizarnim zamiljanjima i
neobinim strahovima. Svrbe se pretvara u muenje koje unitava um. Osjeaj usamljenosti
postaje nona mora u kojoj biva naputen i zaboravljen, ostavljen da istrune u
neprijateljskom svijetu. Miii se poinju griti i duboko skrivene bojazni izlaze na povrinu
kako bi arile nemirne zube u povrinu psihe.
"Polako." Vari je predosjetio sve veu napetost pa je prekinuo radio tiinu kako bi
umanjio pritisak. Uraunati rizik, ali da to nije uinio znailo bi izazivanje histerije ili
oslabljenu opreznost u vrijeme kad bude trenutak za akciju. "Provjerite oruje i opustite
miie." Grubo se naalivi dodao je: "Razmiljajte o ovome kao o teem dijelu."
Priekao je da se smrai nakon zalaska sunca. Sve dok ponovno ne doe zora i s njom
blijeda izmaglica koja razotkriva gotovo zaboravljene detalje.
A onda, sat kasnije, iznad njih se pojavio izvanzemaljac.
Ljepota i zlokobnost; drhtavo bljetavilo zmijskih krljuti u drutvu otrovnih onjaka.
Vari je promatrao kako se polagano sputa u zlaanoj sumaglici. Bljetavilo koje se najednom
pretvorilo u zeleno.
"Oni znaju!" Okrenuo je svoj projektor na mjesto. "Jedan do petnaest, pali i u zaklon!"

Brojevi su oznaavali parove i trideset raketa poleti prema izvanzemaljskoj oplati.

Onoj koja je sada bila ranjiva s obzirom na to da su spustili tit pa on ugleda plavo-bijeli
plamen kako pri zlatnu povrinu. Pali i iri se, arei se do usijanja.
"Jo! Svi - nastavite paljbu!"
Bila je to jedina ansa koju e imati da ozlijede, obogalje, otete i unite. Da ga srue i
ostave bespomonog. Da ga ubiju. Da se osvete!
Preko radija je zauo ivotinjsko glasanje ljudi koji su davali oduka svojem gnjevu.
Od Zubera je dopiralo nabrajanje imena njegovih poginulih dok je unitavao neprijatelja. I
one tie zvukove; krike i vapaje ozlijeenih ljubiastim zrakama. rtve iskoritene da dobije
ranjivu metu.
A tada, kada su zrake iznova oinule, Vari zaurla u svoj radio.
"Canale! Ustani i doi ovamo! Trkom!"
Izvanzemaljski brod je polijetao, bljujui pritom vatru, podiui led i zemlju na sve
strane, krv pomijeanu sa stijenama pretvorenim u prah, kosti samljevene u siune komade
bjeline ureene crvenilom.
Uzdizao se previe brzo i visoko da bi projektori bili uinkoviti - samo su tragovi
projektila razotkrivali njihove putanje.
"Prekinite vatru!" Vari je gotovo mogao okusiti krv kad je blizu njega neto bilo
pogoeno, otkotrljavi i njega. "Canale! Gdje si, dovraga?"
Brod zavuen ispod stijene i leda. Skoro bez posade. Mrtav, a trebalo ga je probuditi u
ivot. Lagana meta ako poleti - ali pomo je bila pri ruci.
Keil - izbaen iz svemira poput koplja ravno na izvanzemaljce.
Vatra im je prethodila; mahniti udari torpeda, uarene zrake laserskih topova. Para se
podigla s udaljenog vrhunca kad su topnici, iako promaivi, obasuli neprijatelje dovoljnom
vatrenom moi tako da im je brod zalelujao jer su prekasno podigli svoj zeleni, obrambeni
tit.
Zelenilo, a zatim snana bjelina kad su se sudarili s jednom stranom kanjona i poeli
padati okreui se prema tlu. Da bi se na kraju rasplinuli u vatrenim kapljicama koje su
ispunile zrak i spustile se u kii komadiaka.
"Budala!" Vari skoi na noge tresui se od bijesa. "Prokleta budala!"
"Spasio nas je." Zuber je bio tik do njega. "Da Chatto nije doao onda kad jest ..."
"eljeli smo zarobiti taj brod. Imali smo ga. Nekolicina dobro naciljanih torpeda
dovrili bi posao. Sada nemamo nita." Ljutito se zagledao u ratrkanu olupinu dok se Keil
pribliavao sputajui se, a Dalio je ve bio u vidokrugu. Graknuo je u radio: "Svi u odijela i
van! elim uzeti ono to moemo pronai."
Mrtvaci su leali ondje gdje su pali ili su bili odbaeni na jednu stranu poput
slomljenih lutaka. Neki su se inili kao da spavaju u svojim odijelima, dok su drugi bili
rastrgani i umrli vritei u kovitlacu unitena mesa i kostiju.
Dvije treine napadake jedinice je poginulo; platneni njihove lomae osvjetljavali su
mjesto dok su ostali nastavili s potragom.
Pronalazei zemlju, krhotine, izvijene i izlomljene komade metala. Hrpice otpada koje
su neko bile paljivo izraeni predmeti. Stvari izrezane i spaljene da vie nisu bile
prepoznatljive, izmijeane sa smeem, prekrivene pepelom i pougljenjene nalazile su se
razbacane po svuda.
A u jednom kraju naslonjena na podnoje vrhunca, potrgana i u dijelovima, neko
zlatna, leala je oplata, a unutra je neto jecalo i brbljalo, i za ne vjerovati, bilo je ivo.

Jedanaesto poglavlje
"ovjek?" Edallia bijae zaprepatena. "U toj letjelici si naao ovjeka?"
Varl potvrdno kimne.
"Misli, kao pravi, ljudski mujak?"
"Onoliko ljudski koliko sam i ja." Vari zastane pa se okrene i nasloni na ogradu
balkona na kojem su stajali. Udaljenost je inila da su likovi dolje na ulici djelovali kao
uurbani mravi. "Bio je teko ozlijeen i pravo je udo to je uope preivio pad. Izvadio sam
ga odande, stavio u kapsulu prve pomoi i pod hitno ga dopremio ovamo."
Na Franzel, najblii svijet Reittyju koji je imao dobre lijenike ustanove. S dobrim,
istim zrakom i suncem koje je nijansiralo prostor toplom bojom mandarine. Sada je bilo
nisko dolje, gotovo je doticalo horizont, i sjena zgrade izduila se preko grada poput
okrnjenog stoca.
Edallia ree: "Kalifu se nije svidjelo. Zakljuio je da si zarobljenika trebao poslati na
Zemlju."
"Ne bi preivio."
"ak ni u kapsuli prve pomoi?" Podignuta obrva govorila mu je da zna kako to je
stvari. "Pa, ako mu je sada bolje, moe putovati. Mnogo je toga to ga ele upitati."
"Neka ekaju."
"Suprotstavio bi se Revizoru?"
Vari slegne ramenima; dosad se ve tri puta ogluio na zapovijedi da poalje
zatvorenika na Polarni sjever. "Ima li novosti vezanih uz ostale nalaze?"
"Nita previe vrijedno. Slitina trupa broda slina je naoj ali s viim postotkom
titanija i zlata. Moda su upotrijebili zlato za vanjsku oplatu kako bi dobili bolji provodnik za
svoj zatitni sustav. ini se da je tako. Tehniari i dalje rade na ostalom." Oklijevala je pa
ipak rekla: "Neke od hrpica moda su trupla."
"Ljudska?"
"Nema naina da saznamo, ali tehniari provjeravaju DNA. Otila sam prije nego su
dobili rezultate." Doputovala je Egonom, letjelicom klase Dailio i Keilo, koji je dopremio
posadu i namirnice. Dodala je: "Orme ima jo dva na zalihama, ali mislila sam kako ne eli
da ih ekam. Uostalom, nai prijatelji iz Pakla postali su nestrpljivi za akcijom."
"Uskoro e je iskusiti. to misli o Marneu?"
"Sasvim je dobro upravljao Egonom. Civil, ali ini se da zna svoj posao. Mislim da je
dobar kapetan kao bilo tko drugi. Volio bi da ja budem lanica njegove posade."
"eli li to?"
"Vozim se s tobom." Njezin ton je prekinuo svaku raspravu. "Pripremila sam raspored
posade za tvoju inspekciju i odobrenje, a zalihe se upravo pretovaruju. elim biti nasamo s
tobom, ali prije toga, elim vidjeti zarobljenika."
Sjedio je u malenoj sobi opremljenoj najnunijim; krevetom, stokom, zahodom i
umivaonikom s ormariem. Nije bilo prozora. Ispod svjetla koje je dopiralo sa stropa inio se
slomljen, usamljen i nesvjestan oiju koje su ga promatrale kroz jednostrano staklo.
"Bijelac." Izvijestio ih je doktor Wayne. "U tridesetima, tamne kose, smeih oiju i
lagano pigmentirane koe. Vjerojatno od azijskih predaka. Ruke mu odaju da je u prolosti
radio teak fiziki posao, no sad su mu meke. Ima iroke dlanove", objasnio je, "lagano
etvrtastih prstiju. Na tijelu ima oiljke uzrokovane ozbiljnim bievanjem koji opet potjeu iz
prolosti. Ope fiziko stanje mu je dobro - osim posljedica njegovih nedavnih ozljeda.
Glavni problem, ini se, lei u njegovom umu."
"ok", prokomentirala je Edallia. "Za oekivati je. Moe li govoriti?"
"Savreno. Ime mu je Amra Kendrick."
"On vam je to rekao? Razumjeli ste ga?"
"Isto onako dobro kao i on mene. Nemamo potekoa u komunikaciji. Ono to jest
udno je njegova neobina reakcija na odreeno bolniko osoblje. Na sestre", dodao je. "ini
se da ih se boji."

Vari upita: "Jo neto?"

"Nita osim neobino visoke razine testosterona." Wayne pogleda prema skvrenoj
figuri iza stakla. "Koliko vam ja mogu rei, nije opasan, ali ako elite strau moemo vam to
omoguiti."
"Nee biti potrebno. Hvala vam doktore." Kad se ovjek udaljio, Vari ree: "Rekao
sam mu samo ono to treba znati i zato nije bio iznenaen to ga Kendrick moe razumjeti."
"Ali kako? Izvanzemaljac - nema smisla. No, ako je ovjek ne moe biti
izvanzemaljac - pa ipak si ga naao u neprijateljskom brodu." Edallia odmahne glavom, ljutita
na samu sebe to ne shvaa. "Hajdemo porazgovarati s njim."
Ustao je kad su uli s Varlom na elu, uspravivi se nasmijeen.
"Kurte, prijatelju, dobro je vidjeti te opet. ekanje je dugo ali..." Prekinuo je ugledavi
Edalliju. "Moja gospo!" Naklonio se iz struka rairivi obje ruke, pognuvi glavu i koljena
savijenih u klasinoj pozi potovanja. Ustuknuo je kad je krenula naprijed, uasnut, kao
ovjek koji oekuje udarac. "Oprostite svojem pokornom kiri. Trebao sam umrijeti sa svojom
gospodaricom, a preivio sam. Za to zasluujem kaznu."
"O emu dovraga govori?" Edallia je bila odsjeena. Krenula je naprijed, onako
visoka i kraljevski odjevena u smaragdnu haljinu opivenu zlatom. Odjea skrojena kako bi
naglasila njezinu enstvenost, a odjenula ju je zbog Varla. "Jesi li ti lud?"
"Moja gospo! Oprostite mi!"
"Na emu?" Nestrpljivost joj je pootrila glas. "Pogledaj me. Podigni glavu, proklet
bio. Tako je bolje." Zagledala se u ovjekovo lice prepoznajui u njegovim oima oajniki
strah. "ega se boji? Mene? Zato?"
"Moja gospoja..." Kendrick zastane, a rijei mu zakre grlo. "Nisam ja kriv", gotovo je
zakriao. "Nije moja pogreka. Preklinjem vas, moja gospo, molim vas da budete milostivi!"
"Lud je." Edallia ustukne za korak odmahujui glavom. "On je lud. Sad znam na to je
lijenik ciljao. Ponaa li se ovako i pred sestrama?"
"Ne tako izraajno." Vari cimne glavom prema vratima pokazujui joj da izae. Izvan
sobe joj ree: "Odjevene su u zeleno - u uobiajene odore. Ti si odjevena kao ena visokog
roda. Ova ga haljina zacijelo na neto podsjea." Pogledao je kroz jednostrano staklo u
Kendricka koji je opet klonuo na stolcu. "Ovo potvruje moju sumnju."
"Zna vie nego to govori", optuila ga je. "Ve si ranije razgovarao s njim. Nazvao
te prijateljem. Koji se vrag dogaa?"
"Nita oko ega bi trebala brinuti."
"elim znati. Imam pravo znati."
"Kasnije." Vari se zagleda niz prolaz gdje je jedna sestra zastala promatrajui ih.
"Zamolite doktora Waynea da mi pomogne", rekao je. "Recite mu program dvanaest razumjet e." Edalliji ree: "Poi natrag do brodova. Pouri prijenos i sve pripremi za
odlazak. Kad si gotova doi u moju sobu u hotelu Jurgan. Broj 327."
Kad je stigla ve je bio mrak, a soba osvijetljena samo zvjezdanom svjetlou koja je
prodirala kroz visoko postavljene prozore, tvorei sloeni efekt svjetla i sjene na zidu. Uzorak
crnog i srebrnog njean poput ipke. Gotovo zakopan u duboki naslonja inilo se kao da je
Vari dio njega, tvorevina nalik ljudskoj s licem prekrivenim paukovom mreom.
"Kurte?" Edallia mu se oprezno primaknula, psujui kad je nogom udarila u neto to
je zveknulo i otkotrljalo se. aa - zrak je bio ispunjen aromom viskija. "Kurte! Upali
svjetlo!"
Zasjalo je iz skrivena izvora kad ju je posluao; blijeda, topla ruiasta koja je odavala
dojam ljetnog praskozorja. Njeno, ali ipak dovoljno da odagna mree i ipkaste are.
"Krasno." Odmjerila je sobu brzim pogledom. "Apartman, ha? Pa, zato ne Zemaljska konfederacija pokriva raun. to kae na malo ampanjca? Da li si i ti za?"
"Narui ga ako eli." Vari pokae prema komunikatoru. "Ili e se zadovoljiti onim
to imam."

"Pio si." Podigla je au koju je gotovo slomila i natoila si viski iz ae. "Zato?"
"Upravo sam ovjeka izmuio gotovo na smrt - treba li ti bolji razlog?"
"Kendricka?" Otpila je i slegnula ramenima. "Nisi ga muio. Ako je to itko uinio, bio
je to Wayne. Program dvanaest", promrmljala je. "ula sam za to. Uporaba droga kako bi se
izazvala ok terapija i uklonile mentalne zapreke. Katkad se koriste kako bi se slomio otpor
osumnjienika i potaknulo ga da progovori. Pa, jesi li saznao togod novog?"
"Samo potvrdu onog to sam sumnjao. Nisam zbog toga naredio program dvanaest.
Ako elimo da nam Kendrick bude od ikakve koristi, moramo ga osloboditi prijanje
indoktrinacije. Ne elim da se uasava ena."
Suho je rekla: "Za to ti ne treba program dvanaest. Ima i lakih naina." Podigavi
au, nadodala je: "U to ime."
"Ne razumije." Vari spusti ruku pokraj sebe pa je podigne prema njoj. Drao je tanku,
srebrnu, metalnu ogrlicu. "Kad sam ga naao, Kendrick je nosio ovo. Odrezao sam je. Pogodi
to je to."
"Ukras?" Prouavala ju je, mrtei se nad gravurom i stiui oi ne bi li proitala
tekst. "Ne. Ovo je neka vrsta ovratnika." Presrela je Varlov pogled. "Ropski okovratnik?"
Kimnuo je.
"eli li rei da je Kendrick rob?"
"Kiro", rekao je. "Poznatiji su kao kiro. U biti kiro znai ruka. To su oni - ruke. Ruka,
rob, kiro, njima je to sve isto. Razumije li sada?"
Okovratnik. Ustraena poslunost. Uas koji je izrazio. Pria o krivnji i mjerama
kanjavanja. Njegov strah od ena. Sve ostalo.
Edallia jo jednom pogleda ogrlicu pa je ispusti na stol. "Rob", rekla je. "Koji je
pripadao nekoj eni. S onog izvanzemaljskog broda - ali to nema smisla. Zato bi obina ena
napadala, palila i unitavala?"
"Jesam li rekao obina?" Vari si natoi pie i srkne zagledavi se kroz prozor i
zvijezde iza njega. "Zuber je dobro pretpostavio", ree. "Dva broda su me slijedila iz
procjepa. Jedan sam unitio, a drugi se utaborio na Reittyju. Radi popravka oteenja i jo
neeg. Kendrick mi nije mogao rei tono ega - kao rob, on je samo prikladan komad
inventara. On je tamo radi ienja i zabave. Nije bio jedini."
"Stjuardi? Ali ..."
"Zovi ih ljubimci", predloio je Vari. "Dobri su u masai i drugim stvarima. Da ti je
potreban netko takav to bi uinila?"
"Odabrala bi ih prema velikoj seksualnoj sklonosti. Uzgajala poput ohara i nakljukala
testosteronom ..." Prekinula je, sjetivi se to je Wayne rekao: "to se dogodi kad se iscrpe?
"Odbace ih - sjeti se, oni su samo robovi. Prodaju ih za psee meso ili ih uposle na
poljima. Zato je Kendrick bio tako isprepadan kad te ugledao. Oekivao je najgore."
"A sad?"
"Mislim da smo ga umirili. Slomili smo njegovu indoktrinaciju." Vari otpije viskija.
"Sutra emo znati sigurno, nakon to se malo primiri."
Sutra, ali to je novi dan. Edallia uznemireno ushoda prostorijom, dodirujui malenu
vazu, delikatni kipi, kocku kristala u kojoj su bili zarobljeni cvjetovi u neuvenjivoj ljepoti.
Osjetila se uzbuenom, stimulirana novim slikama. Brod napuen enama s mukarcima koji
su im privreni robovi. Amazonske posade nisu bile nepoznate, ali meu njima nije bilo
mjesta za mukarce. Na nekim svjetovima odavno je uspostavljen matrijarhat, kao i
poliandrija, no to nije isto. ena moe biti glava kuanstva ili imati vie mueva, ali robova?
Mukarce koji e kumiti, moliti, prositi, pokoravati se?
Promatrajui je, Vari ree: "Zanima te, zar ne?"
"to?"
"Snaga moi. Totalna dominacija. Zato su prijestolja tako popularna - svatko eli biti
taj koji izdaje naredbe."
"Ovo je drukije. Mislila sam na - ma nema veze." Edallia udari jastuk koji se
otkotrljao preko saga i zaustavio kod zida. Kako bi promijenila temu kazala je: "Gdje je
Zuber? Nisam ga vidjela otkako sam sletjela, a imam neke stvari za njega."

"Stavi ih na Dalio." Vari nadoda: "Poslao sam ga na Polarni sjever kratko nakon to
smo nali Kendricka. Otii emo kad se on vrati. U meuvremenu..." Pokret je obuhvatio
apartman. "Uivajmo u ovome to imamo."
Mekou, udobnost i predivan vidik. Pie i jelo koje je Vari naruio i koje su
posluivali snishodljivi konobari kreui se tiho poput duhova. A zatim, kasnije, muzika i igra
boja kad je vizualna simfonija obojila zidove slabom svjetlou.
"Lijepo." Edallia se ispruila kao maka. "Zato ne moemo svi uvijek ovako ivjeti?"
"Voljela bi to?"
"Ne." Bila je iskrena. "Dosadilo bi mi."
Kao to je i sada bila nemirna i Vari je pretpostavio zato. Kad je ustala kako bi
nastavila koraati, rekao je: " Ne treba ti bi da bi osvojila mukarca."
"Zato to kae?"
"I ne treba ti droga kako bi mogao obaviti to treba."
"Ne sada", priznala je. "Ali kasnije?"
"Do vraga i kasnije." Rukama ju je obujmio. "ivimo za sada."

Dvanaesto poglavlje
Zuber je doputovao tri dana kasnije s hrpom opreme i osobnom naredbom Nasira
Kalifa. "eli zarobljenika, Kurte. Tehniare svrbe prsti da ga se dohvate i Savjet ga pritie.
Bio bi poslao odred naoruanih vojnika, ali je zakljuio da to ne bi nita pomoglo."
"Bio je u pravu. Kendrick mi je potreban. Jesi li dobio informacije?"
"Neke, ostale su zakopane ondje negdje." Zuber pokae prema opremi. "Nisam imao
vremena za podrobniju provjeru kad sam kopirao odgovarajuu snimku. Mogu ih prouiti
putem."
"Prouiti to?" Edallia ude u odjeljak. Djelovala je umorno, iscrpljeno, a njezina
enstvenost bijae zamaskirana odorom u koju je bila odjevena. Hlae i tunika s pojasom oko
struka - odjea istovjetna mukarcima i enama. "Otila sam pogledati Amru. Nije mu bilo
svejedno, ali ako nita drugo vie se ne uuri od straha. Pretpostavljam da je program
dvanaest obavio posao."
"Kendrick?" Zuber je pogledavao malo njega, malo nju. "Uspjeli ste se probiti?
Dobro. Sada emo, moda, dobiti neke prave odgovore."
Vari ga je ostavio uposlenog s njegovom opremom, naputajui brod s Edalliom uza
se. Vani, na otvorenom, stajali su Chatto i Marne, a do njih malena skupina pripadnika
posade. Dvojica su bila vezana, ostali naoruani. Lopovi koji su pustoili Egonove zalihe sada
su ekali svoju osudu. "Pustite ih", ree Chatto. "Poaljite ih natrag u Pakao."
"Ne sumnja u njihovu krivicu?"
"Gotovo da su uhvaeni na djelu. Jasno da su krivi. Pa traite od tigra da promijeni
svoje are. Ne mogu si pomoi da ne budu ono to jesu."
"Marne?"
"Krivi su. Nema sumnje. Jedan od njih je ak priznao."
"I prebacio svu krivicu na onog drugog?" Vari progunda kad je Marne potvrdno
kimnuo. "Tako sam i mislio. Onda?"
"Odluka je moja?" Marne pogleda dvojicu mukaraca, a onda ponovno Varla. "Smrt."
"Slaem se."
"to?" Edallijini prsti zarinuli su se u njegovu ruku. "Smaknut e ih jer su krali
zalihe? Zato im ne bi priutio dobro bievanje, a onda ih pustio kao to je predloio kapetan
Chatto."
"Bit e smaknuti." Vari bijae nepopustljiv. "Chato se igrao avoljeg odvjetnika, a da
je Marne slab dosad bi ve izgubio zapovjednitvo. U svakom sluaju moja je rije zadnja. Ti
e ljudi umrijeti. Od streljakog voda ispred cijele posade. Znat e zato i znat e to mogu
oekivati ako prekre moje odredbe." Kapetanima otro ree: "Pobrinite se za ovo! elim da
do podneva krenemo prema Cordeliji!"

Bijae to planet bez posebnih vrijednosti, ali pojavio se u njegovoj blizini kad je
izaao iz meuprostora i tamonji brod ga je spasio nakon borbe s prvom izvanzemaljskom
letjelicom.
in milosra koji mu je spasio ivot ija su cijena bile beskonane none more.
Zahvaljujui kojem je sada imao priliku za osvetu.
Naslaivao se milju sjedei za kontrolnom tablom i promatrajui bezoblini vrtlog
meuprostora. U kojem su se prizori stapali iz jednog u drugi; uniteni gradovi, samljevena i
osakaena tijela, bespotedno unitenje ureeno sjajnim bojama. Preko tih slika pojavila se jo
jedna; lice koje nikada nee zaboraviti, ali kojeg bi se volio prestati sjeati.
"Canale, preuzmi!"
Vari ustane iz svog stolca i krene prema kontrolnoj sobi, eljan kretanja i hodanja i
nestrpljiv da se otrese duhova. U strojarnici mu se Roderigo nasmijeio i nainio pokret koji
je pokazivao da je sve u redu. Zuber je bio zaokupljen svojim snimkama, njihovim
prikazivanjem iznova i iznova kroz njegovu mainu. Burchard je sjedio i zabavljao se
laserom, oiju uprtih u svoju igraku.
"Samo trik, zapovjednie." Pruio mu je oruje. "Prilagodio sam ga da stane u rukav vidite? Pritisnut je snano o mii i kad ispruite ruku on se stisne, a ono opali." Zahihotao je
demonstrirajui. "Nije ba previe precizan i domet je kratak, ali dobro doe u odreenim
situacijama. elite li da vam napravim nekoliko komada?"
"Ne elim takve igrake meu posadom."
"Ne moete kriviti ljude ako se ele zatititi."
"Ima drugih naina. Takva stvar previe dovodi u napast da bude uporabljena. Mogla
bi sluajno opaliti - kako bi se ti osjeao da grli svoju djevojku i onda joj sluajno time
opri lice?"
"Nimalo dobro", priznao je Burchard. "Shvatio sam poantu." Odbacio je prilagoeni
laser i zijevnuo. "Dosadno mi je. Moda bih mogao provesti nekoliko vjebi."
U operativnom centru Edallia odloi knjigu koju je itala kad je Vari uao. Radila se o
ropstvu.
"Uzela sam je na Franzelu". rekla je. "Nakon to si mi ispriao o Kendricku. teta to
Ian nije s nama; on bi tota mogao objasniti."
"Moda." Sabatova se vratio s Edallijom na Egonu i pridruio se Marneovoj posadi.
"No, sumnjam. Sve to moe znati su iste prie koje i mi znamo." Vari podigne knjigu,
prelista je i odloi slijeui ramenima. "Oduvijek sam se pitao kako neki ljudi mogu
upotrijebiti toliko rijei da bi objasnili neto tako jednostavno."
"Autor objanjava dublji psiholoki smisao i opasnosti koje pripadaju robovlasnikom
ustroju."
"Objanjava li osnovni razlog? Ne mislim pritom na sadistiki kompleks povezan s
moi - koji je odrao ropstvo daleko due nego to je za njim postojala potreba - ve onaj
glavni, osnovni motiv." Vari tada zastane jer je djelovala zbunjeno, pa ree: "Zamisli da si ti
zemljoposjednik. Moe uzgojiti svakakvu vrstu hrane koja ti treba, i vie od toga, no jedini je
problem to dan traje prekratko da bi sve odradila sama. Potrebna ti je pomo - to e
uiniti?"
"Unajmila bih je."
"Ako ima koga, moda. No, nema novaca. To dolazi s profitom kojeg se ne moe
domoi prije nego obavi prodaju, a ne moe nita prodati prije nego obavi sadnju. Onda?"
"Primila bih nekoga u kuu. Hranila bih ga, odijevala, dala bih mu mjesto za
spavanje."
"I?" Vari je priekao. "Ne zaboravi, on je slobodan. Zato bi radio samo za smjetaj i
hranu? Treba mu dati vie. Moda udio od uroda. Dio zemlje. Unajmi ih dovoljno pod tim
uvjetima i zavrit e tako da e ti raditi za njih."
"Pa?"
"Najskuplji komad opreme je odrasla jedinka. Razmisli o tome. Prvih desetak godina
dijete mora hraniti, uvati, oblaiti, smjestiti i njegovati kad je bolesno i kanjavati kad je

nevaljale Moda nekakvih petnaestak godina neprestane brige prije nego to bude dovoljno
snano da radi u polju. Dvadeset prije nego se naui sluiti osnovnim alatima i raditi bez
nadzora. I to je vie od novca, to je vrijeme. Zato je to osnova ropstva. Uzgojeni radnici, tako
rei, i za one koji su ih podigli brza zarada."
"Ekonomija", Edallia je zvuala razoarano. "Sve si spustio na razinu pohlepe."
"A to drugo? Kad su primitivne ratnike ekspedicije krenule u pljaku, to misli
emu su se nadali da e pronai? Moda malo odjee, neto oruja, nakita, zalihe hrane - to
je dovraga jo postojalo? Zarobljenici su predstavljali istinski plijen. Potpuno odrasle radne
jedinice spremne da ih se iskoristi za rad na zemlji, brodogradilitima, kao istae, sluge i u
metalurgiji. Strojevi koje izrabi i odbaci." Vari je koraao kabinom. "Kad su poeli s
uzgojem eerne trske na Karibima, trebala im je pod hitno radna snaga. Kupili su je od
trgovaca robljem u Africi. Izrabljivali su ih do smrti; ako su izvukli tri godine iz potpuno
odrasle osobe, smatrali su to dobrim poslom. Ekonomija - to ti je odgovor."
"Mora postojati neto vie." Edallia posegne za knjigom. "to je s obiteljima robova?"
"Opet ekonomija. Cijene su se tako popele da plantaeri nisu imali drugog izbora nego
uzgajati vlastite robove. Jednom kad su krenuli tim putem, to ih je odvelo u propast. Cijena
potroenog vremena i ulaganja bila je jednostavno previsoka za ono to su dobivali zauzvrat.
Imalo je vie smisla osloboditi ih, platiti im male nadnice - nego plaati u zemlji za njihov
smjetaj, hranu i ostalo. Sjeti se zemljoradnika, kmetova i ostalih koji su itav ivot radili i
nikad se nisu izvukli iz dugova. Zna, i to je ropstvo. Moda ono najgore vrste. Ima
jednostavnijih naina da slomi ljudski duh od bia."
"Da." Bila je otra. "Nema prave usporedbe. Sve dok slobodno moe otii, nisi rob.
Ne kao onaj jadnik kojeg si pronaao. Nikada neu zaboraviti nain na koji je uzmicao."
Niti e zaboraviti kako se ona osjeala kad je on to inio. Strahopotovanje koje je u
njoj neto pobuivalo. Neku neoekivanu udnju. Posjedovati roba, znailo je biti vie od
ovjeka. Biti sliniji bogu.
Nestrpljivo je rekla: "Moemo o tome razglabati dovijeka. Kako to utjee na
situaciju?"
"Sjeti se da sam ti rekao kako je robovlasnicima potreban neprestan izvor zaliha?
Moda su je pronali."
"Ali ..."
"Znam." Brzo ju je prekinuo. "Ubijanje nema smisla, ali razmisli o tome. Otkrili su
ljude, tisue njih, na okupu i spremne za lako oteti. Moda jednostavno nisu mogli vjerovati.
Morala je postojati kvaka i oni su je pokuali otkriti. Takvo vrijedno vlasnitvo mora biti
zatieno."
"Nagaa." Edallia se namrtila nad knjigom, a onda je odgurnula u stranu nenadano
odluivi. "Gubimo vrijeme. Kendrick nam moe pruiti sve informacije."
Nalazio se u ambulanti, pogrbljen na stolcu, praznih oiju i bezizraajna lica. Pred
njim je doktor Madden prilagodio svjetlost hipnotikog mehanizma, snopove obojena svjetla
koja siju u uzorcima za izazivanje fokusiranja panje. Snima je tiho umio pokraj njega.
"Ovo e potrajati." Madden pokae na stroj. "Sve snimam za kasnije prouavanje i
procjenu. Zuber posjeduje snimke prvobitne seanse i nadam se da e na njoj otkriti vie smisla
nego to je meni polo za rukom."
"Nije pri sebi?"
"Nije u tome nevolja. Nego - no, neka Zuber otkrije to je."
Vari e grubo: "Trebaju mi informacije, a ne da prebacujete problem jedan na
drugoga. Postavljate pitanja i na njih dobivate odgovore. Zato ih ne razumijete?"
"Svakom njegovo." Maddenov glas odavao je ljutnju. "Ja sam lijenik, a ne tehniar.
Doite meni s polomljenim tijelom i ja u ga pokrpati. Dajte mi zagonetku i neu biti nita
bolji od vas. Kendrick je zagonetka. ak bih rekao paradoks. Postavljam pitanja i dobivam
neobine odgovore. Posluajte ovo." Okrenuo se prema zgrbljenoj figuri na stolcu i glas mu
postane zapovjedni. "Kendrick! Odgovorit e istinito i bez oklijevanja. Tko te posjedovao?"
"Gospa Manukian."
"Gdje si kupljen?"

dvije."

"Na aukciji."
"Tvoja cijena?"
"Osam tisua arda."
"Koliko si tada imao godina?"
Kratko oklijevanje nakon kojeg Kendrick prozbori: "Dvadeset, mislim. Dvadeset i

"Deset godina", proape Edallia. "I barem je jo toliko bio rob." Vari ree: "Upitajte
ga za njegov dom."
"Ba sam dolazio do toga." Madden se ponovno okrene prema zgrbljenom liku. "Ima
deset godina", rekao je, "Vratio si se natrag u vremenu i ponovno si dijete. Stoji pokraj
prozora i gleda van. to vidi?"
"Vrt. Kue. Cestu. Na njoj ima prometa." Kendrickov glas bijae visok, neslomljen.
"U daljini vidim vodu. Plaa je zavinuta i na njoj su ljudi."
"Koje je boje nebo?"
"Plava. Oblaci su bijeli."
"Sunce?"
"Vrlo sjajno i zlatno."
Madden ree: "Sada ima petnaest godina. Stoji na otvorenom i gleda prema mjestu
na kojem ivi. Opii ga."
"Zidovi su od cigle i prozori od stakla. Krov je od crijepa i na njemu je dimnjak. Iza
kue se tlo podie prema breuljcima. Ondje su jo kua i ulica."
"Kako ti je ime?"
"Amra Kendrick."
"Kako ti se zovu roditelji?"
"Moja majka je Tama Kendrick, a moj otac je asnik na brodu linije Elgan." Djeaki
glas je bio pun ponosa. "Uskoro e postati kapetan. Kapetan Singh Kendrick. Kad postane, svi
emo se preseliti u novu kuu u Hamburgu."
"to?" Vari se pomakne malo naprijed. "Ponovi."
"Svi emo se preseliti u novu kuu u Hamburgu. To je u Njemakoj. To
je ..."
"Znam gdje je to." Vari se zablenuo u lijenika. "Je li ovo neka ala? Shvaate li vi to
on govori?"
"Naravno. Tvrdi da je roen na Zemlji."
"Ali ..."
"Nemam objanjenja", ree Madden. "Rekao sam vam to. Kendrick je zagonetka. Sve
to vam mogu pruiti je tajanstvenost." Koju je Zuber jo produbio.
"Provjerio sam podatke", rekao je. "Kao i vi, doao sam do zakljuka da je Kendrick
nedavno uhien na jednom od veih brodova koji je nestao ili s nekog koji nam je
promaknuo. Znamo to im se dogodilo i to ima smisla - napadai su ga mogli pokupiti nakon
to su uli u meuprostor. No, nije bilo tako. On nije zaveden ni najednom od njih."
"Mnogo ljudi putuje inkognito", rekao je Vari. "Nije morao ostaviti trag."
"Istina, ali ja sam ga ipak pronaao. Linija Elgan. Nikada nije bila velika i upala je u
nevolje kad im se sruilo nekoliko brodova i sve posade su im poginule."
"Kendrickov otac", ree Vari. "Zacijelo je bio meu njima. I?"
"Rani podaci su nepotpuni - vraki mnogo brodova je naprosto poletjelo i otilo ne
govorei nikome nita, no neki su bili na redovitim letovima te su se drali uobiajenih ruta.
Vishna je bio jedan od njih. Brod koji je prevozio putnike i teret na Burgess. To je rudarski
planet."
"Znai da su svi putnici bili mukarci", rekla je Edallia. "Osim..."
"Svi su bili mukarci." Zuber joj je odgovorio na pitanje. "Neke ene su moda
poslane, ali onima na Vishnu nisu bile od koristi. Nikad se nisu spustili."
"Izgubljeni", ree Vari. "I Kendrick je bio na brodu?"
"Tako je." Zuber se naslonio u sjedalici.

"Amra Kendrick je bio na spisku putnika - to naeg prijatelja ini starim gotovo tristo
godina."
Na Cordeliji su ih ekale poruke; donio ih je kurir koji se zaputio dalje. Vari ih je
proitao proslijedivi ih Zuberu koji je napuio usne i zazvidao kad je pregledao podatke.
"Znai, DNA odgovara. Znai da su one nakupine bila tijela, i to ljudska. Poslali su
rezultate autopsija kako ste zatraili." Namrti se dok ih je itao. "Na pedeset i tri tijela od
odabranih sedamdeset i osam otkrili su da im u potpunosti nedostaje kalija. Kao da im je
nekako izvuen iz sustava. Ostali ..." Zamucao je i pogledao Varla. "Nemaju mozak", rekao je
hladno. "ale se?"
"Samo proitaj izvjetaj."
Zuber proguta slinu i poslua. Kad je zavrio, ree: "Nema nikakvog smisla.
Pronaena tijela s isisanim kalijem i oni kojima je izvaeno modano tkivo uz pomo nekog
instrumenta zaguranog kroz nosnice i u upljinu lubanje. Ali kako? Zato? Napadai su
unitili sve pred sobom. Nisu se ak ni spustili."
"Ne moemo u to biti sigurni. Jedine snimke koje imamo napravili su brodovi koji su
se pojavili na popritu i otjerali neprijatelje. Moda su u drugim gradovima sletjeli. Prouena
tijela su iz tih drugih gradova."
"Kako su bili odabrani?" Zuber se odjednom pretvorio u nestrpljivog znanstvenika.
"Kako su ih pronali? Zajedno? Odvojeno? Ratrkano? Na rubovima ruevina? Meu njima?
Izvan njih? Zato niste zatraili da budu precizniji?"
"Jesam", odvratio je Vari. "Ovo je preliminarni izvjetaj, ali ne elim troiti vrijeme
ekajui vie detalja. Dovri svoj saetak i poalji kopije Chattu i Marneu. Konani brifing je
za sat vremena."
Dalio je poletio kratko nakon to su zavrili. Cordelia je nestala s vidika kad je Vari
ugasio hipon kako bi podesio brod prema zvijezdi smjernici, nestajui kad je sivilo
hipersvemira ispunilo zaslone.

Trinaesto poglavlje
Canale e suho: "Koliko su anse da je opet vidimo, zapovjednie?"
"Tvoje su pretpostavke isto dobre kao i moje." Vari ustane iz sjedalice. "Preuzmi. Dri
se rasporeda. Nakon sat vremena smanji pogon na minimum."
Lebdjeti pri najmanjoj moguoj brzini odakle se jo uvijek mogao vratiti u normalni
svemir. Jedna prilika; ako postoji pukotina moda dolazi do protoka energije s jednog mjesta
na drugo. Eterina pod-struja koja moda protjee u oba smjera kao zrak u krunoj cijevi. Ako
pokuaj propadne, flota e se susresti na Cordeliji i pokuati ponovno.
Sada je, kao i uvijek, mogao samo ekati.
ekati i prouavati Zuberove zakljuke i putati mozak nek se mui s tisuu
postavljenih pitanja. Drijemati i zamijeniti Canalea i biti i sam zamijenjen. Lunjati brodom i
sluati emitirane vibracije onih na njemu. Kako vjebaju, spavaju, kockaju i ubijaju vrijeme.
"Ovo je ludost." Proaptao je neiji glas na krianju palube i pregrade, kao rezultat
poaavjele akustike. "uo sam to od Naomi. Napadai su ljudi. Ljudi, kaem ti. Kako su
dovraga doli ovamo, od tamo gdje ve potjeu?"
"Loom sreom, sluajno, dogaa se." Drugi glas je bio dublji: "Brodovi se stalno
gube. Moda je posada uspjela preivjeti izvukavi iz toga najbolje to je mogla. Ako su bili
mijeanih spolova, ne bi bilo jako teko. I mi bismo to mogli da se spustimo na planet
pogodan za ivot. Ako bismo najprije uspjeli utanaiti neke stvari."
"Kao na primjer?"
"Tko to radi i s kim. Tko radi, a tko nadzire. Trebao bi postojati neki dogovor oko
ena - dijeljenje ili izmjenjivanje. Nema ih dovoljno za sve nas."

"To bi mi se svidjelo." Trei glas je zahihotao. "Dijeljenje, i moda bismo mogli

zaigrati na sreu. Neke bi vrijedile vie od ostalih - ona Edallia, na primjer. Kladio bih se u tri
kruga s bilo kojom drugom samo da je probam. Zbilja je posebna."
"Mislim da bi se zapovjednik sloio s tobom."
Prvi glas kao da je slegnuo ramenima. "Pa, ne moe nam se svima posreiti."
"Nekima od nas se to nikad ne dogodi."
"Srea je onakva kakvu si je stvorimo." Drugi glas je bio vrst. "Sanjarenje o neem
to nikada nisi ili nee imati samo je gubljenje vremena. Naprosto se usredotoi na nekoliko
lijepih stvari: to e uiniti sa svojom plaom, na primjer. Koliko visoko e se moi uzdii.
K vragu, s dovoljno novca moi e si kupiti desetak dobro graenih plavua. Ima li kocke?
Jesi za igru? to kae da bacamo za plau koju emo dobiti?"
Mukarci kojima je dosadno razgovaraju na vojniki nain kao to su to oduvijek
inili i init e. Vari krene dalje, refleksno kontrolirajui, da bi se naposljetku uputio prema
svojoj kabini i usamljenosti. Za moral posade nije dobro da im zapovjednik stalno gleda preko
ramena.
"Gospodine?" Neka je ena stajala pred njegovim vratima, lijepo zaobljena, zgodnih
crta lica, tamne kose koja se privlano sjajila. Sylvia Kiouza zakoraila mu je blie dok je
pogledom istraivala njegovo lice. "Mogu li uiniti to za vas, zapovjednie?"
"Ne bi li ti trebala raditi za doktora Maddena?"
"U ambulanti nema posla. Nemam vie to raditi. Pomislila sam da bih negdje drugdje
bila korisnija." Dodala je: "Dobra sam za oputanje napetosti."
"Pretpostavljam da jesi." Vari joj se nasmijei i ree. "Kendrick je u ambulanti. Zato
ne pomogne njemu?"
"Amri? Ja..." Zastala je djelujui pomalo zbunjeno. "Nije da mi se ne svia, ali ne
volim predugo biti s njim. Dobar je i pristojan, ali, no, nekako je drugaiji."
"Kako?"
"Ja sam ena i znam da mukarci vole biti glavni. On ne eli. Neki mukarci vole da se
njima dominira, ali kod Amre je to neto vie. On..." Ponovno je zastala, bespomono
slegnuvi ramenima. "Ne mogu objasniti. Da ste ena, razumjeli biste."
"Bilo mu je teko", ree Vari. "Samo elim da razgovara s njim. Da te prihvati kao
prijatelja, a ne kao prijetnju. Izostavi seks. Natjeraj ga da govori o svojem djetinjstvu i tome
slino. Nita ne zahtijevaj. Ako neto natukne, pokuaj krenuti u tom smjeru, ali tako da se ne
primijeti da se jako trudi. Pretpostavlja da od tebe traim da ga naui kako da ponovno
postane mukarac."
"Je li to vano?"
"Vie od toga." Vari joj zadri pogled. "On je jedini pravi vodi kojeg imamo za
mjesto na koje smo se uputili."
Istina; informacije su malo po malo iupane iz Kendricka, meutim on je odgovarao
samo na ona pitanja koja su mu bila postavljena. A to nije bilo dovoljno. Radio je za
neprijatelja, znao je na koji nain funkcioniraju, kako ive. Morao je doznati vie o njihovim
gradovima, domovima i industriji. Znanje zakljuano iza ograde straha - moda bi Kiouza
mogla otkriti klju.
U kabini ga je Edallia namrgoeno promatrala s njegovog leaja na kojem je bila
ispruena.
"ula sam", odsjekla je. "Ona kuka se ponudila da te opusti. Kako velikoduno od
nje - pretpostavljam da je osjetila kako gori za promjenom. Pa, ako je eli, samo naprijed,
ali onda se pozdravi sa mnom!"
"to eli?"
"Dola sam ti praviti drutvo. Razgovarati. Pomislila sam kako voli da sam kraj tebe.
A sada - idi dovraga!"
"Ljubomorna si." Stajao je promatrajui je. "To te ini runom."
"Kukin sine!"
"Gubi se!"

Posegnuo je prema dolje kad se nije pomaknula kako bi ga posluala, zgrabio je za

ruku i povukao na noge. Gurnuo ju je i ona se nala izvan kabine. Zalupio joj je vrata pred
nosom.
Viski mu je bio pokraj leaja, pa je otpio iz boce i sjeo na krevet osjeajui toplinu
koju je za sobom ostavilo njezino tijelo. Ratnika kraljica iz drevnih legendi. Jaui na konju i
s maem u ruci. Usta i zubi umrljani krvlju posljednje rtve i plava kosa koja vijori na vjetru.
Nago tijelo ukraeno metalom. Osnovni sastojak mukih snova.
Kao to je Sylvia Kiouza dodatak. Topla, mrana, majinski utjena. Osnivaica
ognjita. Tjeiteljica. Popustljiva, susretljiva druica noi koja nije predstavljala nikakvu
prijetnju ili izazov.
Dva lica novia - neko ih je obadva imao u jednom.
U Erici koja je sada mrtva. Koliko dugo mora ekati na svoju osvetu?
Vari ponovno otpije i krene prema komandnom mostu zauzimajui svoje zapovjedno
mjesto dok je provjeravao zaslon. Dodirujui tipku, ree: "Roderigo! Promijeni polaritet
PEAP-a."
"Da ga promijenim? Ali ..."
"Uini to!"
Nakon nekoliko trenutaka Dalio se ispunio duhovima.
Bili su posvuda; nevidljiva, uskomeana, natiskana gomila individualnih duhova.
Izviranja iz stroja koja su pruala dojam stvarnih ljudi. Mamac koji je jednom privukao uase
i Canale se okrenuo na svom stolcu usprotivivi se, iznenaenog pogleda.
"Za Boga miloga, kapetane. to to radite?"
"Gledaj svoj zaslon!"
"Ali ..."
"Proklet bio, uini kako ti kaem!" Iz Varla je prokuljao bijes. "Koliko esto moram
ponoviti svoju zapovijed? elim trenutanu poslunost - ako mi to ne moe pruiti, daj otkaz
i zamijenit u te nekim tko moe."
Koslenko ree: "Nema niega na skenerima, kapetane."
Otrcan komentar i Vari je znao da je ovjek progovorio samo kako bi ublaio napetost.
Osiguravajui tit za Canalea koji je namrgoeno zurio u svoj zaslon. ovjek povrijeena
ponosa - dovraga i s njim. On, svi ostali, olo bolesnog svijeta, sam Vari, svi su potrona roba.
Zato mu je Kalif i dao odrijeene ruke.
"Idem preacem", naglo e Vari. Obratio se svima u prostoriji, ne odmiui pogled s
ekrana. "Moemo tjednima lutati i stii nikamo. Mogli bismo se pokuati probiti van i utroiti
snagu i vrijeme. Ako uspijem privui ono to je napalo i Odile, moda uspijemo stvoriti iste
preduvjete. Moram stvoriti neku vrstu napetosti. Moda probije svoj put s one strane."
Canale ree: "Imali smo plan. Ostali ..."
"Mogli bi biti uvueni kroz procijep ako ga nainimo."
"Razmiljao sam o riziku."
"Bit e samo na." Segman je bio svjestan opasnosti. "Oni ne emitiraju signal kao mi."
Skupina duhova koja je pruala iluziju da je na Daliju mnogo vie ljudi nego to
ustvari jest. No, oni su na sigurnom. iva posada nije.
Vari se oznojio ekajui. Okrenuti polaritet i pokuati nainiti prave uvjete? ekati
dok se ona stvar ne priblii? Koliko dugo e potrajati?
Dodirujui interkom, Vari ree: "Deurna straa na bojne poloaje." Kompromis koji
je odbacio im ga je izgovorio. Sada nije vrijeme za polumjere. "Ispravka. Zanemarite
prijanju naredbu. itava posada u stanje pripravnosti!"
ekali su, u odijelima, milujui svoja sredstva za unitavanje. ivci napeti poput
violinskih struna dok se u kontrolnoj sobi Vari igrao njihovim ivotima.
ekao je predugo.
Edallia ih je prva ugledala; odsjaj u zraku koji se napuhnuo u oblik kugle, cilindra,
poliedra. Zatim se ponovno skupio u jednu toku, mignuvi, da bi se nanovo pojavio u punoj
borbenoj spremi na mjestu gdje su ljudi stajali spremni nahraniti gladna usta torpednih cijevi.
Tanka zraka srebrnog sjaja doletjela kako bi dodirnula lik u odijelu.

Kako bi ga pretvorila u zastraujuu parodiju ljudskog oblija.

Odijelo je nestalo, zamijenilo ga je meso iz kojeg se cijedilo i bjelina kostiju, naduti
oblici izoblienih organa. Noge su se skratile, stopala zapletena u uad isparavajuih crijeva.
Srce je tuklo na mjestu gdje je trebao biti eludac, a oi su leale u rukama poput
zakrvavljenih pikula.
Kroz iskrivljeni otvor od ustiju na mjestu gdje je trebala biti kima zauo se plaan
cvile. Zamro je iznenada kad se izobliena prilika usukala i nestala.
"Stojte!", povikao je Vari preko interkoma. "Ne miite se! Roderigo! Okrenite
polaritet i budite spremni za kaskadnu postavku!"
Duhovi su ieznuli, zamijenjeni poznatim mrtvilom jer su i ivotni signali posade bili
poniteni pomou PEAP-a. Sa svojeg poloaja, Vari je gledao u brojke, oitanja,
provjeravajui itav niz instrumenata dok je energija utjecala u hipon. Vie nego to je inae u
njemu bilo. Rijeka energije koja je preplavila izbalansirane zavojnice i zaprijetila stabilnosti
itave jedinice.
Samo je zaprijetila. Nakon toga sve je bilo stvar sree; ovdje su tehniari napravili
sigurnosni sustav.
"Jo malo do kaskadne razine," izvijestio je Roderigo iz strojarnice. "Kad ..."
Krik i tiina. Vari je promatrao svoj zaslon, znojei se i preklinjui svoju pogreku.
Energija je trebala biti ubaena u hipon kad bi signal PEAP-a bio izmijenjen. Kaskadna
postavka trebala je biti aktivna i sve spremno. ekao je predugo i posada je izginula.
Roderigo? Burchard? Edallia? Svi ostali koji su mu povjerili svoje ivote?
"Kapetane?" Koslenko pokae prema zaslonu. "Mislim da je ondje neto."
"Paljba iz svog oruja!"
Vari je osjetio kako brod podrhtava ispod njega kad je njegova naredba izvrena.
Uzalud potroena municija; etverodimenzionalna stvar koja ih je napala bila je otporna na
njihov gnjev, ali akcija e odrati moral posade.
"Kaskada spremna!", Roderigov e glas - krik nije bio njegov. "Kapetane?"
"Tko je poginuo?"
"Sam Bog zna. Zauo sam krik pa sam se ukoio. Kaskada?"
"Rijeit u to", Vari udari o drugu tipku. "Svi poloaji, prekinite paljbu! Prekinite
paljbu!" Zastao je odbrojavajui: "Idemo!" Aktivirao je kaskadu.
Energija je preplavila hipon, tjerajui ga do granica izdrljivosti, isputajui zraenje
koje je obgrlilo cijeli brod valovima nesavladive sile. Kakva je jedino mogla biti stvorena u
meuprostoru, i nikako u normalnom svemiru. Puls koji je mogao otii samo u jednom
smjeru.
Poput sjemenke stisnute izmeu palca i kaiprsta Dalio je izletio s mjesta na kojem je
stajao.
U drugi svemir.

etrnaesto poglavlje
Koloplet boja zablistao je na mjestu gdje se trebala nalaziti tamna praznina
uobiajenog svemira; arke zelene, crvene, plave i ute. Naranasta, tamnosmeda, ljubiasta,
kruta bijela vjenog leda, topla smea jesenjeg lia.
Prezasienost arenih tonova i, meu njima, predmeti koji su lebdjeli; piramide, stoci,
iljci, kocke, kugle raznih nijansi, poliedri, neto nalik pahuljama, neki poput spuvi.
Izvanzemaljski svemir kojeg je Vari ve bio vidio.
"Uspjeli smo." Rekao je u interkom. "Ostanite na borbenim poloajima." Obratio se
Koslenku: "Ima li znakova ostalih brodova?"
"Ne." ovjek provjeri skenere. "Ali neto nam se pribliava s gornje lijeve strane.
Jedna od onih piramida."
"Zaobii je. Uporabi rakete." Vari nestrpljivo zarei jer je Canale presporo posluao.
"Preuzet u komande. Idi i provjeri brod."

Zadrhtalo mu je pod rukama kad je ukljuio rakete. Dodir koji je odaslao mlazove
vatre u prazninu. Nakon jo jednog potiska brzina im je postala negativna u odnosu na mjesto
iz kojeg su doli.
"Koslenko?"
"Sve je isto. Jo uvijek nema naznaka ostalima." Dodao je. "Da upotrijebimo radio?
Kratak signal da im javimo gdje smo?"
"To bi privuklo ono to nas je napalo. ekat emo."
Vrijeme u kojem su mogli skinuti odijela i opustiti bolne miie. Za promjenu strae i
provjeru ima li brod oteenja.
Canale je bio ogoren: "Dvojica mrtvih, radi ega? Zato to niste mogli ekati. Imali
smo plan, a vi ste ga osujetili. Ostali su moda ve svi mrtvi. Rastrgani od one stvari koju ste
prizvah. Iskrenuti naopako poput Dentona i Vogela, ostavljeni s crijevima koja im se vuku
palubom."
Segman e nesigurno: "Smiri se, Max."
"Istina je, zar ne? Mi smo se provukli, a oni su platili cijenu. Netko uvijek plati."
Sa svojeg mjesta Koslenko ree: "I dalje nema signala, kapetane."
Ignorirajui ga, Vari se zagledao u prvog asnika.
"Ne sviam ti se i ne voli sluati moja nareenja, je li tako? E pa, gospodine, bio si
upozoren. Odstupi i prijavi se za standardne zadatke posade. Imam nekog drugog tko e
preuzeti tvoj poloaj."
"Ne moete to uiniti." Canale brzo pogleda u druge, a onda se suoi sa Varlovim
oima. "Ja sam pod izravnim zapovjednitvom Revizora. On me postavio za vaeg prvog
asnika. Kako bih mogao preuzeti komandu u sluaju potrebe. Mislim da je dolo to vrijeme."
"Lae."
"Mislite?" Canale prekopa dep. "Imam njegovu potpisanu naredbu. Opunomouje me
da preuzmem brod. Upravo to i inim."
"Vraga e preuzeti!"
Vari skoi naprijed kad se asnikova ruka pojavila, izbacivi svoju, akom mu
udarajui o biceps i time paralizirajui ruku i prste koji su drali laser. Kad je pao na palubu
udario ga je jo jednom, divlje i okrutno ukoenim rubom dlana. Canaleov vrat je puknuo kao
polomljeno drvo. Dok je padao, oglasio se alarm s Koslenkove kontrolne ploe.
"Metal", izvijestio je. "Neto veliko brzo nam dolazi u susret." Glas mu se pojaao,
istovremeno provjeravajui instrumente. "Brod! Kapetane, to je brod!"
Keil koji je sada bio olupina.
Vari okrene Dalija prema njemu usklaujui brzine i prouavajui letjelicu dok su joj
se primicali. Trup broda bio je izrovan, kao da su ga izgreble goleme kande. Kupole su bile
rasporene, a topovi unutar njih pretvoreni u gomile izoblienog i rastaljenog otpada. Kroz
razjapljeni otvor na oplati mogle su se vidjeti figure u odijelima kako lebde na krajevima
svoje sigurnosne uadi.
Desetak njih - manje od treine posade.
Chatto je bio meu njima. Sjedio je na stolcu u operativnom centru s piem u ruci, krv
mu je zamrljala jedan obraz i prste lijeve ruke. ovjek je drhtao od mentalnog i fizikog
umora.
"Evo." Madden mu prui tabletu. "Ovo e vam dati poticaja. Popijte je s viskijem."
Obratio se Varlu: "Dobro bi mi dola pomo u ambulanti."
"Odaberi koga eli. Dovedi te ljude u red to bre moe."
Osam mukaraca i etiri ene, troje je imalo polomljene udove ali e brzo biti u
pogonu jer m im ugradili metalne kope. Troje ih je imalo unutarnje ozljede s modricama i
nagnjeenjima.
"Sve se dogodilo prebrzo", rekao je Chatto. Tableta i pie izlijeili su mu drhtanje.
"Pokuao sam se drati plana, ali to nas nije odvelo nikamo. Tada sam riskirao i promijenio
PEAP." Pogledao je Varla, pa u Edalliju i Burcharda koji su sluali sjedei. "Blesavo, moda,
ali to sam drugo mogao uiniti? Tada je nastalo ludilo. Brod je bio baen u pakao te je

nestao. Pokuao sam pucati. ak sam pokuao ugasiti hipon. Zatim sam se, odjednom, naao
ovdje gdje ste me nali."
U unitenom brodu s jednom treinom poginule posade gledajui unitenju u lice.
Vari mu ponovno napuni au i ree: "Jeste li vidjeli Egona?"
"Ne."
Marne bi igrao po pravilima, pa ako je tako, anse su velike da su na sigurnom.
Promjena signala PEAP-a inila se jedinim nainom da se probiju u meuprostor. Ili, bolje
reeno, presudan je bio utjecaj na ono to je time privlaio.
"Bili ste u pravu", rekao je Burchard. "Bio je to jedini nain da se probijemo. Canale
je bio u krivu."
"Canale?" Chatto spusti au. "Va prvi asnik?"
"Bio je moj prvi asnik." Vari e odsjeeno. "Nema ga vie. Ako elite posao je va."
Vrativi se u kontrolnu sobu Vari utone u stolac i zagleda se u ekrane. Edallia ga je
dopratila i unula kraj njega.
Tiho je upitala: "ula sam to se dogodilo. Zar si ga morao ubiti?"
"Imao je pitolj. Namjeravao je on mene."
"Pa si ga smaknuo jer se pobunio. Je li bio Kalifov agent?" Odgovorila je na vlastito
pitanje. "Mogue je i okladila bih se da ih ima vie od jednog. To jest, ako su jo ivi. Veina
Chattove redovne posade je mrtva. Dio ih je poginuo kad si sruio neprijateljsku letjelicu.
Ako je itko od njegovih pijuna preostao, zasigurno e se pritajiti." Dodala je: "Jo se uvijek
ljuti na mene?"
"Ne."
"Pa onda ..."
"Zaboravimo sad na to." Mahnuo je prema zaslonima. "Na to te ovo podsjea?"
"Na boju." Razmiljala je tren. "Na neku tekuinu s komadiima u njoj. Na juhu ili ..."
"Krv?"
"Moda." Namrtila se, premiljajui. "Ti predmeti bi mogli biti trombociti, krvna
zrnca, antitijela - ako je tako, mogli bi biti opasni."
"I jesu. Primakni se previe i mogu promijeniti oblik i napasti. Dok lebdimo s njima i
drimo se na pristojnoj udaljenosti donekle smo sigurni. Kao da smo u struji", objasnio je.
"Koja nas vodi prema zajednikom voritu. Sve to se probije u meuprostor i ue u Struju
zavri ovdje."
"Struju?"
"Ovo to vidi. Zuber ju je tako nazvao."
Edallia pogleda u oblike nanizane na zaslonu, u boje. Sjetila se znanstvenih
objanjenja; grubi pokuaji da neobjanjivo uine razumljivim koristei se pojednostavljenim
usporedbama. Meuprostor - ovojnica normalnog svemira. Kora narane koja, kad se probije,
vodi do nepoznatog. Ili do sredita voke preko neke bizarne dimenzije. Mjesto s kojeg sve
to ude usmjerava prema jednoj zajednikoj toki. Poput kie koja pada s neba, kapa po
krovovima i slijeva se u odvode, cijevi i konano ulijeva u ocean.
"Strai me ovo", rekla je.
"Naviknut e se."
"Lako je tebi - ti si ve bio ovdje."
"Bio je i Kendrick." Vari ustane sa stolca. "Hajdemo vidjeti to nam on ima za rei."
Promijenio se otkako su ga nali. U njemu je bilo snage koja mu je ranije nedostajala;
hrabriji poloaj ramena, ponosnije dranje glave. Zahvaljujui Koiuzinoj i Maddenovoj
terapiji. U spoju s demonstracijom jednakosti meu mukarcima i enama - na Daliju nije bilo
robova.
"Bio si ve ovdje." Vari pokae prema zaslonima u operativnoj sobi. "Na Vishni.
Moe li nam ita rei o tome?"
"Rekao sam Jacu sve to znam." Kendrick neznatno i bespomono slegne ramenima.
"Nita posebno. Bilo je to davno."

Prije dvije stotine pedeset i tri godine. Nakon to mu je otac umro, djeak je iz nude
bio prisiljen potraiti posao u afrikim rudnicima. Teak, neumoran rad koji je ostavio svoj
biljeg. Kasnije, uvjeban, uputio se na Burges. Bio je suanj deset godina.
to se dogodilo u meuvremenu.
"Bili smo naguvani", rekao je Kendrick. "Putovanje je bilo jeftino, ali su uvjeti bili
grozni. Drali su nas u kabinama i hranili nas napojem, a morali smo dijeliti i krevete. Nitko
od nas nije imao priliku pogledati vas pa smo se nakon nekoga vremena poeli brinuti. Put je
trajao predugo", objasnio je. "Dolo je do mnogo trzavica i neki od nas bili su ozlijeeni.
Jedan je poginuo."
"A potom?"
"Posada nam je dopustila da se kreemo po tovarnom prostoru." Kendrick baci pogled
prema Edalliji. "Jednom od njih sam se oigledno svidio pa mi je natuknuo kako neto nije u
redu. Priao je o suludom mjestu punom izlomljenih duga. Hipon se pokvario i nismo mogli
nita osim lebdjeti."
Vari upita: "Koliko dugo?"
"Ne znam. Porcije su bile sve vie i vie smanjivane. Uzmanjkalo je vode i zrak je
postajao sve grozniji. Veina nas se samo muvala uokolo i spavala. Pretpostavljam da sam
imao sree. Moj me prijatelj primio u svoju kabinu. Nisam mogao izlaziti, ali sam dobivao
bolju hranu i zrak nije bio tako lo. A onda - pa, jednostavno ne znam."
Bio je to odgovor koji je dobio i Zuber, ali je Vari zagrebao dublje.
"Razmisli", poticao ga je. "Bio si kao drogiran, bolestan, ali si zacijelo znao to se
dogaa. Sigurno si vidio neto neobino."
"Ne, mislim da nisam."
"Tvoj prijatelj", ree Edallia. "Jesi li kod njega primijetio ita neobino?"
"Usporio se." Kendrick kimne kad se toga sjetio. "Znao je jedan trik. Mogao je
balansirati bilo to na nadlanici ruke, okrenuti to i uhvatiti prije nego to bi palo na pod.
Nakon nekog vremena to vie nije mogao. Promaio bi svaki put. I onaj sat." Namrtio se
prekopavajui sjeanje. "Lo zrak je zacijelo uticao na na um. Mnogo sam spavao i kazaljke
kao da su se prebrzo okretale. Radilo se o starinskom satu", objasnio je. "Moj prijatelj je volio
promatrati pomicanje vee kazaljke. Toliko se ubrzala da je vie nisam mogao vidjeti."
"Idemo dalje", ree Vari. "U vrijeme kad si bio spaen."
"Ne sjeam se toga."
"Ba nieg?"
"Valjda sam pao u komu ili neto slino. Idua stvar koje se sjeam bila je da sam se
nalazio u oboru s nekima od ostalih. Bili smo oprani, nahranjeni i razgibani. Kasnije su nas
odveli u neku zgradu gdje su nas pregledali. Potom su nas prodali."
"Tko vas je oprao i nahranio?", Eddalia postavi pitanje. "Mukarci ili ene?"
"Mukarci. Imali su ovratnike."
Debele, metalne obrue koji su se razlikovali od onog koji je on nosio kao narukvicu i
lisice. Malovrijedno vlasnitvo radilo je prljav posao. Uslijedila je inspekcija gdje su ih
pregledavali i ubadali kao stoku. Zatim su ih prodali. Na sajmu za kakve je znala da se
odravaju na dekadentnim svjetovima gdje su mukarci i ene nudili sami sebe na javnim
drabama. No oni su svoje usluge prodavali privremeno - za Kendricka je to bilo doivotno.
Je li se njegovom kupcu isplatio novac?
"Usporavanje", ree Vari kad ih je Kendrick napustio. "Jesi li shvatila? Oigledno
ubrzavanje predmeta u padu, ubrzavanje sata? On je to pripisao loem zraku, ali moda
postoji i drugo objanjenje."
"Promjena njegova tjelesnog metabolizma." Kimnula je zamiljeno. "Ili to ili
vremensko iskrivljenje. to su due bili noeni, to su sve vie usporavali. Kada su doli do
vorita, moda ..."
"Mirovanje." Vari je bio ispred nje. "Brod je stao. Sve je stalo. Kazaljke sata,
cirkulatori zraka, sve. Ali prije toga su posada i putnici morali zapasti u stanje smanjene

budnosti. Svaka tjelesna funkcija se usporila i na kraju su ostali zamrznuti u stanju

mirovanja."
Edallia ree: "To objanjava zato je Amra tako star. Odmarao se dva i pol stoljea, a
moglo je proi i deset puta due da nije bio spaen. Moda zauvijek. Varle! Zna li to to
znai?"
Svi brodovi koji su ikada uli u Struju od samog poetka, moda ekaju na sredinjem
voritu. Tajne koje su sa sobom nosili, posade. Brodovi natovareni vrijednim tovarima.
Ostali su mislili da su uniteni.
Meu njima je mogao biti i Kreutzalov brod - Lieber. Brod i ovjek su moda, jo
uvijek na ivotu.

Petnaesto poglavlje
Salan Chatto bijae srednje grae, srednjih godina, crnomanjast i hladnih, duboko
usaenih oiju. ovjek koji je znao kad se smijati i aliti, a kad biti hladnokrvan. Onaj koji je
borbu prigrlio kao profesiju; plaenik koji je zapovijedao svojim brodom tijekom
Venegijskog rata. Tada se borio na strani gubitnika.
"Neto sam raunao, Kurte." Sjedio je na Canaleovom mjestu, oporavljen, uklizavi u
Dalijevu rutinu poput ruke u rukavicu. "Sudei prema Kendricku, Vishnu je ostao bez hrane i
vode te je zrak postao ustajao. Priznanje da je posada vjerojatno tedjela na zalihama znai da
je to jo potrajalo. Dugo vremena; ako nita drugo, cirkulatori bi zrak odravali prikladnim za
disanje."
"Onda, koliko dugo su lebdjeli? To je sve?"
Chatto je kimnuo.
Vari ree: "Nema naina da otkrijemo. Zacijelo dugo vremena, ali koliko tono samo
su pretpostavke. Otad su stvari krenule nabolje i ne moemo odrediti kako su daleko zali u
Struju u odnosu na centralno vorite. Niti kako su putovali. Moda spiralno", objasnio je.
"Moja je pretpostavka upravo takva."
"Zato?"
"Preivjeli su." Vari skrene oi prema zaslonu, u predmete blizu njih. Jedan im se
suvie pribliio i on drekne navigatoru: "Segman! Pazi! S lijeva!"
"Nije bila ondje prije sekundu." Segman provjeri svoju tablu. "Na kurs je
nepromijenjen."
"Koslenko?"
Pogledavi skenere, ree: "Skoio je. Prije je to bila piramida. Sad se promijenila."
U stijenjenu masu nazubljenih iljaka. Izboine koje su se mijenjale pod njihovim
pogledima u uvijajue pipke sa piastim zubima.
"Odostraga nam se primiu jo dva predmeta", ree Koslenko. "Krupna i velikom
brzinom."
I jo jedan nalik spuvi koji se kretao pred njima. Napad kojeg se Vari bojao. Ruka mu
je posegnula za interkomom.
"Borbeni poloaji! Svi na mjesta!"
Burchard ree: "Izvijestite kad ste spremni. Radio ..."
"Bez radija!" Vari nadjaa glas koji je dopirao iz zvunika. "Komunikacija samo
putem ice. Roderigo! Pojaaj PEAP do maksimuma obrnutog polariteta. Pripremite se za
raketni pogon." Priekao je, brojei sekunde dok je stroj pod njegovim zapovjednitvom
postajao smrtonosno spreman.
"Pripremite se za paljbu."
Chatto upita: "Zato ne upotrijebimo hipon i pobjegnemo?"
"Preopasno je. Sjea se to se dogodilo Kielu? "
"Ovdje? Sada?"
"Moglo bi se ponoviti. Koslenko?"
"Jo kretanja s desna gore i dolje. Pritiu nas, kapetane."

Zapoelo je s uvijajuim pipkom koji je udarao o brod ispunjavajui unutranjost

bubnjajuim odjecima koji su se prenosili s udaranog trupa. Grmljavina se ponovila kad su se
upalila upozoravajua svjetla na tabli s instrumentima.
"Paljba topovima s desna! Spalite to udo!"
Vari posegne za kontrolama kad su ga topnici posluali. iva vatra iknula je iz pipka
koji se grio kao da je opeen tekuim metalom. Dio jednoga se otrgnuo i postao bljetavo
koplje, okreua piramida. Odmaknula se kad su pipci ponovno oinuli Dalija.
"Torpeda!"
U sluaju nude Vari je mogao pokrenuti paljbu oruja iz kontrolne sobe, ali bilo je
bolje kad se to inilo iz sobe za nadzor oruja. Uostalom, imao je i drugih zaduenja. Kad je
energija nahranila rakete osjeti kako je brod poskoio kao podbodeni konj i pohitao prema
amorfnoj masi koja je ekala pred njima. inilo se kao da se naoigled iri dok su joj se
primicali, rasprskavajui se u stotine komadia kad su u nju udarila torpeda predajui se
srdbi udara preeg unitenja.
"Izvukli smo se", Koslenko je odahnuo s olakanjem. "Ostavili smo ih iza sebe."
No, drugi su ih ekali sprijeda i sa svake strane. Krenuli su, potaknuti nekim
nepoznatim signalom, kao da je sama sutina izvanzemaljskog okruenja reagirala na prijetnju
uljeza.
"Burchard?"
"Sve je pod kontrolom. Moemo unititi sve to se nae pred nama." Ozbiljno je
nadodao: "Sve dok za to imamo sredstva."
"Zaustavite svu paljbu."
Signal je moda lokalan i uz pomo brzine moi e izbjei prijetnju. Prevelika brzina
stvorila bi odreene rizike, ali da samo ekaju dok budu odneseni strujom odve bi potrajalo.
Ljudi su gladovali na Vishnuu. Poludjeli, poumirali - takvo to nee zadesiti Dalio.
"Koslenko. Provjeri sve predmete." Vari podesi potisnu snagu raketa. "Oni ispred nas
nam se pribliavaju?"
Trenutak kasnije Koslenko ree: "Da, polako."
"Segman?"
"Moemo promijeniti kurs da izbjegnemo glavninu." Navigator provjeri svoje
proraune. "Zapovjednie, usporite za jednu desetinu. Jo dva posto. Tako." Iznova su njegovi
prsti zaplesali po tipkama raunala. "Izmijenite kurs za petnaest posto udesno, za pedeset i
osam sekundi. Zadrite na jedanaest. Vratite se na prvobitni kurs plus devet stupnjeva."
Dalio se cik-cakom provlaio meu nakupljenim prijetnjama. Dvaput su morali
unititi predmete pred sobom, a onda je brod glatko nastavio svojim putem.
"Trebalo bi biti dovoljno." Vari iskljui pogon i posegne za interkomom. "Povucite se
s borbenih poloaja. Uobiajena straa na svoja mjesta." Chatto ree: "Kockate se, kapetane?"
"uvam nam snagu. Zna to se dogaa kad je posada predugo u pripravnom stanju."
"Ne vole to. Izgube panju, otrinu, postaju nemirni, zapadnu u stanje nalik transu.
Viao sam straare na svojim mjestima koji samo bulje pred sebe dok im neprijatelj prilazi i
ubija ih. Nisu ni bili svjesni opasnosti." Chatto znaajno doda: "Isto vrijedi i za asnike."
"Evo prilike da zaradi svoju plau." Vari ustane, protegne se i pogleda onog drugog.
"Preuzmi. Zamijeni i Koslenka i Segmana; jednog pa drugog u intervalu od dva sata."
Napustio je kontrolnu sobu i pregledao brod. Sve je bilo kako treba; posada je bila
oduevljena nedavnom akcijom. Edallia ga je ekala u kabini.
Kazala je: "Ako me ovaj put izbaci van, ubit u te. asna rije."
"Nismo li se pomirili?"
"Razgovarali smo", ispravila ga je. "Rekao si da nisi ljut na mene. Nisi rekao da eli
sa mnom popiti pie i biti blizak. eli li?"
"Popit u pie", rekao je. "ak u i sjesti pokraj tebe. O emu eli razgovarati?"
"Zar sam rekla da elim priati?"
Nagnula se prema njemu rastvorenih usana pa je u njenom dahu mogao namirisati
viski. Takoer je uhvatio i daak ka'sencije oko njezinih nosnica i na zlaanoj kosi. Breuljci

njezinih grudi napinjali su tkaninu koulje naglaavajui joj enstvenost, kao to je to inila i
oblina bokova i izduena linija bedara.
Tako ena reagira na nedavno proivljeni pritisak. Stimulirana opasnou, akcijom i
prijetnjom unitenja. Ponukana prirodom da ispuni svoju uroenu funkciju.
"Kurte, proklet bio! Zna ..."
"Gdje je to pie?"
Uzeo ga je, otpio i odgurnuo u stranu malenu kutiju koju mu je ponudila. "Ne hvala."
"Kako eli." Otvorila ju je, izvadila jednu kapsulu koju je smrvila izmeu kaiprsta i
palca i udahnula osloboena isparavanja. Miris ka'sencije preplavio je otar vonj alkohola,
kvarei ga tako da je Vari naiskap popio svoj viski ne marei vie za njegov okus. "Evo!"
Napunila mu je ponovno au.
"Sad me poljubi."
Poljubac ih je odveo do dodira, milovanja i nenadane vatre koja se nezadrivo
rasplamsala. Kasnije, dok su nagi leali na krevetu, Edallia se okrene i zagleda u njegovu
golotinju.
"Volim te", rekla je iznenada. "Kurte, volim te. Nikad to prije nisam rekla mukarcu i
doista tako mislila, ali ovaj put je tako."
Nije nita odgovorio i ona osjeti malene drhtaje miia u svojoj podlaktici, napetost u
prstima koji kao da su ivjeli svojim ivotom.
"Kurte?"
"uo sam te."
Pomaknula se, podiui se na jednoj ruci kako bi se zagledala u njegovo lice i tijelo.
Kruto lice. Sada lieno poude, bezosjeajno kao da je isklesano od kamena. Odgovaralo je
tijelu irokih ramena i uskog struka. Ruke koje su je maloas tako vrsto grlile sada su
oputeno leale pokraj i ona prijee svojim prstima po njima, inei malene uzorke kruei
sad po prsima i trbuhu.
"Volim te, Kurte. Zar ne razumije?"
"Znai, voli me." Sjeo je i posegnuo za bocom ispivi iz nje tako da mu je malo
viskija curilo po bradi. "Sada znam."
"Zar te nije briga?"
"Trebalo bi me biti?" Okrenuo se prema njoj. "Ono to uistinu eli je to da i ja kaem
kako sam zaljubljen u tebe."
"Nisi li?"
"Je li to vano?" Zagledao joj se u oi. "Bila si eljna, to si i dobila, emu to veliati?"
"Proklet bio!" Srdba joj je ogrubjela glas. "Po tebi ispada da sam samo eljela da
poee ondje gdje me svrbi." Njegovo slijeganje samo je potpirilo njezin bijes. "Da je to sve
to sam eljela, mogla sam dobiti od bilo kojeg mukarca na brodu. Trei bi doli. I bili bi mi
zahvalni."
"I rekli bi ti da te vole, aputali svakojake slatke lai i obeavali brda i doline samo da
se opet mogu vratiti." Vari spusti noge preko ruba kreveta i ustane zagledavi se dolje u nju.
"A to je ono to doista eli - mukarca pod svojim nogama."
Na kojeg bi mogla biti ponosna. ovjeka koji stavlja njezine elje ispred svoje
poude. Koji e uiniti ono to ona eli, a da ga to ne mora traiti. Onaj koji e priznavati
njezinu nadmo.
Mislila je da je u Varlu pronala takvog ovjeka, ali sada je uvidjela svoju pogreku.
Upravo one karakteristike koje su ga inile tako privlanim bile su takve da nikada ne bi
mogao biti pokoran njoj niti bilo kome drugome.
"Ne voli me", rekao je Vari. "Ne vjerujem da zna to ljubav jest. Za tebe je ta rije
dio igre. Neto to e upotrijebiti onako kao to netko nudi mito ili koristi aku. Neto to e
ti pomoi da bude po tvom."
Ogoreno je rekla: "Mogao si mi lagati. Barem si mi to mogao dati."
"Volim te." Spustio se na koljena pred njom. "Volim dodir tvoje koe, miris tvoje
kose, meku toplinu tvojih usana. Meni je tvoje tijelo sve to jedan mukarac moe poeljeti.
Tvoje rijei su glazba. Tvoj zagrljaj raj. Volim te, draga. Volim te." Rijei bez znaenja,

liene osjeaja kao i njegovo lice i oi. Ne mijenjajui ton dodao je: "Vidi? Rijei kojima se
vodi igra u kojoj smo oboje dobri. Ne?" Ruka mu se podigla kako bi dodirnuo zlatne uvojke
njezine kose. "Nije istina. Ovo je igra koju ja ne mogu igrati. Nisam dovoljno pametan."
No, dovoljno pronicav da bude oprezan pred opasnou od povrijeene ene. I
neodluan priznati svoju slabost - niti jedan zaljubljen mukarac ne moe uistinu biti snaan.
To je shvatila kad je otkrila da je spasio njen ponos.
"Kurte!" Ruka joj se pomakla kako bi ga dodirnula i poto su joj prsti dotakli njegovu
kou osjeti vlastiti odgovor. Toplina nadirue strasti natjerale su njene ruke da priljubi
njegova bedra uz svoje grudi. "Kurte! Volim te, duo! Volim te!" Bila je to igra koju je mogla
odigrati. U kojoj e pobijediti. "Molim te, duo, potreban si mi. Kurte ..." Zareala je ljutito
kad je netko zalupao po vratima kabine. "Prokletstvo! Koji je sad vrag?"
Bijae to Zuber. Oi su mu se malko rairile pri pogledu na Varla i Edalliju na krevetu.
"Oprostite, zapovjednice, ali Chatto me poslao da vas izvijestim."
"O emu?"
"O sredinjem voritu. Dosegli smo ga." Zuberov glas se podigao kad Vari nije
odgovorio.
"Kurte! Zar ne razumijete! Stigli smo!"

esnaesto poglavlje
Bilo je u tome velianstvenosti i impozantne raskoi kao da su se vrijeme i prostor
ujedinili da bi stvorili fino ugoen stroj. Ispunjen bojom i kretanjem to je blistalo s ekrana.
Slika koja je posjedovala uznemirujuu poznatost.
Edallia joj je dodijelila ime. "Saturn. Izgleda kao Saturn." Lopta slabanog sjaja
okruena raznolikim prstenima koji su svjetlucali i bljeskali zbog prolaznog bljetavila
mirkajuih komadia. Aureole sazdane od mnotva razliitih oblika i veliina. Fragmenti i
golemi komadi izmijeani s predmetima manjih dimenzija bijahu zajedno zarobljeni u ritmu
okretanja vjenog plesa.
"Zatvoreni sustav", rekao je Zuber. "Mora biti. Sve to se probije u Struju poneseno je
prema njemu i ubaeno u orbitu. Sredinja jezgra ima masu pa prema tome i gravitacijsku
privlanu silu. Moja je pretpostavka da zrai nekakvom odbijajuom silom koja sprjeava
zarobljenu materiju od pada na njegovu povrinu."
Chatto e: "Bi li to mogla biti ona ista sila koja je zamrznula Vishnu? "
"Vrlo vjerojatno." Zuber se namrti nad slikom pokuavajui razaznati sitnije detalje.
"Moe li se ovo uveati?"
Kao odgovor, Vari dotakne kontrolne tipke. Na zaslonu se slika uveavala kako je
elektronsko poveanje izvodilo svoju aroliju. Usporivi, zaustavila se kad je dostigla najvee
mogue uveanje.
"Brodovi!" Edallia uvue zrak. "Ono su brodovi!"
Bilo ih je tri, starinskog dizajna s time da je jednome trup bio rasporen od pramca do
krme, a drugi je bio prekriven crnim slojem i izbrazdan kraterima. Trei, naizgled netaknut,
nosio je izblijedjele oznake.
"Tremainel Tremeron?" Edallia odmahne glavom. "Ne mogu razaznati."
"Ako je Tamerlaine vrijedilo bi poi za njim."
Chatto suzi oi. "Nestao je natovaren builicama s dijamantnim glavama. Vrijede
bogatstvo na bilo kojem rudarskom svijetu."
Edallia ree: "Moda ima i drugih. Zar se ne moemo pribliiti?"
"To upravo cijelo vrijeme i radimo ", podsjeti je Vari. "Preblizu emo se nai u
nevolji."
"Mirovanje?" Zuber je mislio da razumije. "Mislim da smo na sigurnom sve dok se ne
ponemo spiralno sputati prema sreditu. Utjecaj na ovoj udaljenosti moe biti minimalan."
Vari je razmiljao o neemu drugom; o neprijatelju koji ak i sada moda pretrauje
zarobljene brodove u potrazi za zamrznutim posadama. Potisnuo je sliku i zagledao se u

izvanzemaljske oblike koji su se zgunjavali oko njih. Predmeti koji su oito bili imuni na
privlanu sredinju silu.
Ruka mu je posegnula za interkomom.
"Pripremite se za pokret. Dolazi ovamo, Segmane. I ti Koslenko. itava posada u
stanje pripravnosti." Pogledao je Edalliju. "Odnosi se i na tebe. I tebe, Jac."
Zamjene su im se pridruile dok su naputali most. Segman je gunajui zauzimao
poloaj. Koslenko je provjerio skenere. "Nita izuzev naih starih prijatelja. elite li da im
pobjegnemo, kapetane?"
"Ne, dok to ne bude nuno. Dri nas ravno, Segmane. Ne elim uletjeti u spiralni
kurs."
"Pripazit u." Navigator je radio na svojoj tabli. "Naginjanje ulijevo."
"Veliko?"
"Za pola stupnja," dodao je. "Ispravit u kurs kad se udvostrui i ubrzati." Petnaest
minuta kasnije Chatto e otro: "to je ono?" Treperenje poput iskrica podiglo se sjedne
strane nagomilanih i okreuih krhotina.
"Koslenko?"
"Brzo kretanje s desna, kapetane. Ne mogu odrediti masu."
"Broj?"
"Od dva do deset ili vie. Ne bih znao rei. Sve to mogu registrirati jest brzo, ali
isprekidano kretanje."
"Na borbene poloaje!" Vari oglasi alarm. "Cijela posada na borbene poloaje!"
Priekao je da posada navue odijela, i sam oblaei svoje, sjedajui ponovno s podignutim
vizirom. Utaknuo je komunikacijsku icu u utor i rekao: "Kreemo na pet! Odbrojavanje!"
Rakete su bile sigurna stvar, ali spore i odale bi njihov poloaj. Hipon bi privukao
neeljenu panju onoga to je ve oduzelo dva ivota i unitilo Keil, no to je bio jedini nain
da se dovoljno brzo odmaknu od izvanzemaljskih oblika i neprijatelja koji su ih ve mogli
uoiti.
Vari se ukoi kad su se ekrani zamutili, pa razbistrili prikazujui blizu ispod njih
sredinju jezgru.
Napadae koji su bili njegov cilj.
Letjeli su poput komaraca, neobino i neodoljivo lijepi, oplata svjetlucavih od zlata.
Trojica su bila uposlena potragom, a jo dva su lebdjela u blizini brodova zarobljenih u
vanjskim prstenovima.
"Pali!" Vari zalupi svoj vizir. "Sve jedinice, paljba!"
Napad bez upozorenja, iznenadivi njihovo glavno oruje, koji je dvojicu
neprijateljskih brodova uarilo do bjelila kad su im torpeda probila trupove. Zlatna boja
ostalih pretvorila se u zelenu pa opet u zlatnu kad se ljubiasta srdba izlila na Dalija.
Vari osjeti podrhtavanje nakon pogotka i zatim vrisak, potom su zasloni zatreperili
kad je ukljuio prekida i uzvratio vatru.
Klju je u sinkronizaciji; pucati dok su im titovi sputeni i izdrati pritom njihov
protunapad. S jednim brodom se mogao nositi, za vie njih bili su mu potrebni raunalni
refleksi brzine svjetlosti. Dalio je poskoio od elektrinih impulsa i zatresao se pri ispaljivanju
torpeda koji su se razletjeli u unitavajuim plavo-bijelim kapljicama.
Nije sve propalo. Napada je imao probijen trup broda, poput crne mrlje spram zlata.
Pogodak za kojim su uslijedili drugi kako su torpeda i laserski topovi unitavali oteenu
letjelicu. Okrenula se, bljujui ljubiastu vatru s pramca i krme, da bi potom eksplodirala u
nenadanoj erupciji otpada i vatre.
Zrak je izletio iz kontrolne sobe kad se jedan otkrhnuti komad zario u oplatu.
"Ima ih jo", ree Chatto. "Podiu se s olupina."
"Preuzmi! Manevar izbjegavanja!" Vari bradom prebaci prekida interkoma. ovjek
se moe usredotoiti samo na jednu stvar. "Odjeljci, izvijestite o teti."
Imali su sree, ali je ipak bilo prilino loe; tri su tornja unitena, jedan je odjeljak
takoer uniten, a tri otvorena prema svemiru. Mukarci i ene su poginuli, bilo je ozlijeenih
i onih na samrti to su leali ondje gdje su pali.

"Brojano smo nadjaani", rekao je Chatto. "Poraeni. Prokleti titovi! Moramo

pobjei."
Podvijena repa u hipersvemir. I suoiti se s ljubiastom vatrom im iz njega izaemo.
Opet bjeati.
"Mogu nas pratiti." Chatto se okrenuo na stolcu. "Kapetane?"
"Nastavi s izbjegavanjem. Roderigo? Zaponi kaskadni postupak."
Pripremiti energiju koja e ih izbaciti natrag u njihov razuman, uobiajeni svemir.
Potuene, u bijegu, ali ive kako bi se borili nekog drugog dana. Plaenika reakcija s kojom
se Vari slagao. Dalio nije bio dovoljno snaan. Dok se ne otkrije pravi obrambeni sustav,
nijedan brod to nee biti. tit kakav su koristili napadai.
"Roderigo?"
"Razina se podie. Za..." Vari zauje nenadani inenjerov uzdah: "Boe! Dragi Boe,
ne!"
"to je? Roderigo? ovjee, odgovori!"
"Vratilo se! Ona stvar! Ono - ne! Ne!"
Odbljesak, oblik u prostoru koji se mijenjao s izludujuom sloenou. Pokusni prst
znatieljnog etvoro-dimenzionalnog bia ili okrutna kanda pomahnitale zvijeri - rezultat je
bio isti. Ljudsko tijelo pretvoreno u neto uasno. Izmueno, izoblieno, ostavljeno da jeca i
jaue u nijemoj agoniji.
"Roderigo!" Vari udari po jo jednom prekidau. "Svo osoblje - miruj! Ne miite se!
Ne komunicirajte!"
Sjedite skutreni poput mrtvaca i nadajte se da e vam nepominost priskrbiti sigurnost.
Pustite blistavom unitenju da mahnita kako eli jer ga ionako nita ne moe zaustaviti. Samo
ekajte dok kaskada ne bude pripravna i nona mora ne zavri.
"Roderigo?" Vari prieka. "Roderigo? Moe li odgovoriti?"
Tiina - isto kao da je razgovarao s duhom. Ili s neim to ne moe uti, govoriti,
vidjeti. Uostalom, svaki pokret elektrona u njegovom komunikatoru donosi mu rizik.
Vari se isprui kako bi obrisao ekran; nalet zraka prekrio je instrumente slojem inja.
Popustio je njegovoj rukavici i otkrio razinu energije u kaskadi.
"Kapetane!" Roderigov glas bio je zategnut od napora. "Ona stvar! Iskuava hipon!"
Vari udari tipku.
Dalio poskoi, okrene se, odgovori naprezanjem metala i zakripi pri osloboenim
silama. Svjetla su se upalila na kontrolnim tablama, priguena injem, ali njihova poruka o
tetama bila je nedvojbena. Izgubljeni zrak, poderana oplata, prolaz u strojarnici izbaen u
svemir. Sam brod vrtio se oko svoje osi, posrui, a ekrani vie nisu bili sivi ve proarani
svjetlima.
"Uspjeli smo!" Vari aktivira rakete iz kojih je suknula vatra; usporavajui okretanje
broda obrnutim potiscima. S jo nekoliko dodira uspio ga je donekle smiriti.
"Probili smo se."
"Ne", rekao je Chatto. "Jedino smo im uspjeli pobjei." Pokazao je na ekrane.
"Vidite?"
Izmaglica nalik spiralnoj nebuli. Sainjena od boje i pokreta s centralnom jezgrom
opasanom prstenima kao Saturn. Zasad u daljini, ali na zaslonima je bila dovoljno uveana da
bi je mogli prepoznati.
Kao i ostale svjetove oko njih. Previe njih i preblizu. Kugle nalik kriavo obojenim
pikulama objeene u neobinoj smekastoj izmaglici koju je proizvodilo nateeno sunce.
Jedno je bilo jako blizu.
"Moramo sletjeti." Segman se nakalje kao da su mu plua bila ispunjena krvlju.
"Brod je olupina."
Olupina kojoj je bila potrebna luka, ba kao i posadi. Hipon je bio beskoristan, ali uz
pomo raketa mogli su se prizemljiti. Vari ih ukljui i usmjeri Dalio prema svijetu koji je na
zaslonu bio u krupnom planu. Opasan prugama koje su se, kako su se pribliavali, pretvarale
u planinske lance, jezera i plodno tlo. Tokice koje su mogla biti sela. Velika mrlja zacijelo je
bio grad.

Iz njega se uzdigla ljubiasta vatra.

"Prokleti bili!" Vari naini manevar, spusti pramac i prebaci rakete na maksimalan
pogon. "Idemo prema brdima."
Dalio se zatresao kad ga je zraka udarila, a krma trgnula kao da ju je netko zveknuo.
Zrak je huao du rastrgane oplate, a Vari je usmjerio brod poput zapaljene strijele prema
obrisima brda koje je uoio iza grada. Riskirao je da udare u padine, preskoe ih i iskoriste
trenje i prednji pogon raketa kako bi se suprotstavili ubrzanju i snazi gravitacije.
Tajming unutar djelia sekunde i trenutano donoenje odluke.
Vari se napeo kad su im se pribliili planinski vrhunci. Potisak iz pramca podigao ih je
na siguran razmak od otrih stijena, zatim ih je spustio ukljuivi suprotan i snaniji potisak
prvobitnom.
Stranje venutrijeve cijevi su utihnule i jedan dugi trenutak Dalio je zastao lebdei u
zraku okrenuvi se nad padinom ispod njih.
"Upozorenje, padamo!" Vari je zaurlao. "Pripremite se za udar!"
Vatra je suknula iz prednjih pogona kad je ukljuio punu snagu pramanih raketa.
Brod se trznuo, malo se zanio, zatim se izravnao kad ga je on ispravio, a onda su najednom
prizemljili.
Zaulo se otro cviljenje i kripa metala kad je trup zaorao po zemlji i kamenju.
Nastala je divlja zbrka zvukova i kretanja: vriska, metalno struganje pregrada koje su
popustile, zujanje zraka koji je itao uz brod dok se strmoglavljao prema podnoju brda.
Otro se zaokrenuo, zavrtio i naposljetku smirio.

Sedamnaesto poglavlje
Segman je bio mrtav; krhotina koja je prola kroz oplatu oeala mu je prsa, nije
probila odijelo, ali mu je slomila rebra i utisnula mu ih u plua. Pad je uinio svoje ubivi
Murreyja, Goetzera, Pottsa i Tatea. Imena koja e moi pridodati onima koji su ubijeni u
borbi. Spisak se poveavao dok je Vari pregledavao brod, pronalazei one koji su bili
beznadno ozlijeeni pruajui im trenutano olakanje neumorno i suzdrano. Tek je nakon
toga svoju panju posvetio brodu.
"Nema koristi." Chatto je preivio, zajedno sa Zuberom, Edallijom, Koslenkom,
Maddenom i nekolicinom ostalih kojima je lijenik upravo sanirao ozljede. "Hipon je
uniten."
"Jac?"
"On je dobro." Zuber je, kao i ostali, skinuo odijelo djelujui iznureno, a jedan obraz
mu je bio nagrden runom posjekotinom. "Jedna zavojnica je izgorjela pa je sinkronizacija
ostalih zacijelo otila k vragu. ak i da imamo rezervne, trebali bismo ih ugoditi."
Strojarski posao, ali Roderigo i njegova ekipa odnesena je s broda u naletu odbjeglog
zraka. Vari se zagleda u istrgani otvor, u razmazanu boju koja je nagrivala jedan rub. Krv?
Mozak? Kost?
Ree: "Zaboravimo Dalio. Sakupite sve zalihe koje moemo ponijeti; hranu, vodu,
oruje. Naroito oruje."
Kad je Chatto poao izdati nareenja, Zuber upita: "Kakav je plan, kapetane? Bjeimo
i skrivamo se u brdima? Koliko dugo moemo preivjeti?"
"Due nego da ostanemo ovdje." Vari zakorai s broda i promotri nebo. Neobina
smekasta izmaglica bijae osvijetljena sunanom kuglom u zalasku.
Pokrajnji svjetovi djelovali su poput udaljenih zvijezda. "Zacijelo su nas ugledali iz
onog grada. Pucali su po nama i ui e nam u trag. Uskoro e nas krenuti traiti. Rado bih da
nismo ovdje kad stignu."
"Nee stati s potragom."
"to due potraje, to emo im se initi manje opasnima. Sada e biti skloniji pucanju
im nas spaze. Ako uzmognemo pobjei i ostanemo skriveni sve dok ne splasne uzbuenje,
moda uspijemo neto uiniti."

"Na primjer, ui u grad, ukrasti brod i vratiti se u Struju?" Zuber se zagleda prema
nebu u mrlju nalik nebuli. "Ono je sigurno slaba karika meu univerzumima", rekao je. "Ue
unutra i biva izbaen kroz nju. Jedini put da se vratimo kui." Odmahujui glavom dodao je:
"Neemo uspjeti."
"Zato ne?" Vari nije ekao odgovor. "Nita drugo ne moemo uiniti. Ako emo
imati sree, mislit e da smo svi izginuli u padu i prestat e nas traiti. S Kendrickom kao
vodiem moda nam uspije. A sad, natovarimo i krenimo."
Odmakli su nekih sedamsto metara.
Neprijatelj se materijalizirao kad je Vari skrenuo kako bi zaobiao hrpu stijena; svjea
zemlja i slomljene biljke odavale su njihovo skoranje slijetanje. Zaustavio se, zurei u sjajan,
zlatni trup, podigao ruke otvorenih dlanova i okrenuo se prema prijetnji. Njegovu gestu su
slijedili i ostali. Stajali su tako dok je neobina letjelica dolebdjela do Dalija, malko se
podigla, pa se zatim vratila kako bi sletjela pokraj njihove kolone.
"Mirno!" Vari je izdao upozorenje kad se djeli zlatne oplate broda zacrnio; izlazni
otvor. "Ne miite se. Ni rijei."
Opomena koja je bila zanemarena im su figure stupile na tlo.
"Moj Boe!", uzviknuo je neki ovjek dolje u koloni. "To su ene!"
Njih desetak, visoke, s gustim kosama ureenim u sloene frizure povie
aristokratskih, plavookih lica. Kosa im je bila plava poput zrelog ita, a oi ledene kao vjeni
led. Imale su iroka ramena, duge noge i uske strukove koji su bili opasani ukraenim
pojasevima. Odjea svijetlih tonova i finih linija vie je naglaavala nego skrivala enstvenost
njihovih grudi, stranjica i oblina bokova. izme su im dosezale gotovo do koljena. Sve su
nosile oruje.
I svima se u ruci nalazio bi.
Rairile su se oko kolone uperivi u njih pitolje i Vari je pretpostavio da su ih s broda
drale na nianu i drugim orujem. Opiranje je znailo poziv ljubiastoj vatri koja bi ih sve
pretvorila u pepeo.
Chatto je proaptao: "Prenesi dalje. Bez heroizma. Ovo nije naa igra."
Prednost mu je bila oduzeta i predana onima s broda. Promatrao je kako im se voa
primaknuo koloni; ena jasnih crta lica, tvrdih poput eljeza. Sve ih je prouila istraujui
pogledom.
"Ti!" Pokazala je na Edalliju. "Zato si svoj brod dovela na Gorm?"
"Ona nije kapetan", ree ovjek tri mjesta dalje od nje. "Ako elite ..."
Prekinuo je kad se zapovjednica pokrenula, smanjujui prostor izmeu njih, podigla
bi i spustila mu ga na lice izmeu oiju.
Kad je ustuknuo obratila se Edalliji: "udim se to svojim kirosima doputa tolike
ovlasti. A sada mi reci zato si dola na Gorm."
"Tko si ti?"
"Mirza Lamprect. Kapetan Hetglera." Izgovorila je ime i in s ponosom. Biem je
pokazala prema zlatnom trupu. "Odgovori mi, eno!"
Edallia ispravi ramena. Pogreka je bila oekivana; plavokosa ena je oekivala da isto
takva bude zapovjednik. Nikada joj ne bi palo na pamet da neto tako nisko poput mukarca
moe biti na tom poloaju. Naoruana Kendrickovim znanjem Edallia je znala kako mora
postupiti.
"Najprije oekujem ispriku," rekla je hladno. "Ako bilo koji od mojih kira zasluuje
kaznu ja u se za to pobrinuti. Tvoj bi ga je mogao oslijepiti i time nepotrebno otetiti
vrijedno vlasnitvo. to se ostalih tie - objanjenje e dobiti tvoji nadreeni."
"Moje zapovijedi ..."
"Bile su da izvidi situaciju. Razumijem."
Edallijin glas je susprezao nestrpljenje: "Isprika?"
Neto kasnije i nevoljko: "Moda sam bila previe slobodna s biem. Nisam naviknuta
na uvrede i ne mogu tolerirati drskost kira."

"U tome se slaemo." Edallia se opustila, smijeei se kad je zakoraila prema drugoj
eni. "Ne vidim razloga za neprijateljstvo meu nama. Ja sam Edallia Kramer. Kapetan Dalija
koji je, kao to vidite, na nesreu olupina. Nisam imala izbora doli sletjeti na Gorm. Nadala
sam se da u stii do grada i vie sam nego zahvalna to ste mi priskoili u pomo."
Pretpostavka koju je Lamprect prihvatila. "Prebacit u tebe i tvoju pratnju do grada." S
prizvukom zavisti je dodala: "Uvijek putuje s toliko kira?"
Pitanje je ponovila i gospa Venicia Dobie.
Bila je nia od Lamprect, starija i zlatna kosa joj bijae proarana sjedinama. Njezina
enstvenost bila je manje nametljiva; meke tkanine obavijale su joj obrise tijela, privlanije
svojom sugestivnom prirodom od izravne agresije ostalih. No, oi joj bijahu krute, a um
otriji. Orue njezina nasrtljivog ispitivanja.
"Toliko kira", promrmljala je. "Nekoliko brodskih djeaka bilo bi neutralno, ali one
koje ti prevozi vie su od toga. Bi li voljela objasniti?"
Edallia se nije urila. Proli su sati od pada i sve ju je poelo boljeti. Postajala je
umorna i od beskrajnog ispitivanja, te vie nego razdraena. Otro je odvratila: "Gospo,
prestanite se ponaati tako nevino. Prevozim kirose jer mi tako odgovara. Dobro znate da sam
stranac u vaem svemiru. Objasnila sam vam kako smo se nali ovdje. Pucalo se na nas kad
smo prelijetali iznad grada i brod kojeg ste poslali za nama trebao je ustvrditi u kakvom smo
stanju."
"Jasno." Dobie je bila ustrajna. "Kirosi?"
"Imaju svoju svrhu. Moja ekspedicija je krenula u nepoznato, te sam morala poduzeti
sve predostronosti. Ako nita drugo, posluili su kao meta onom, onom..."
"Grokenu. Biu koje vreba izmeu dimenzija i ubija", objasnila je Dobie. "Tako ga mi
zovemo. Sada smo zatieni, ali ranije..." Njezino slijeganje ramenima bilo je znaajno.
"Znai, probili ste se i odmah napali nae brodove. Tri ste unitili bez upozorenja." Otrina joj
se uvukla u glas. "Oekuje li za to zahvalu?"
"Bio je to nesretan sluaj." Edallia je ponovila svoje prijanje objanjenje. "Bili smo
zbunjeni, dezorijentirani, pucali smo nasumce nadajui se da emo se otresti Grokena. Unitio
nam je hipon i odjednom smo se nali iznad Gorma. Vi ste pucali na nas. Srueni smo."
Edallia rairi ruke oznaavajui kraj prie. "To je sve."
"Ne sasvim." Gospa Dobie bila je temeljita. "Od olupine ste se kretali u koloni kad
smo vas pronali."
"Nije bilo smisla zadravati se. Natovarila sam kirose i naredila svojoj pratnji da
ponesu koliko mogu. Vodu, hranu i ostale stvari kao ..."
"Oruje!" Otro je rekla ispitivaica. "Nosili ste oruje."
"Naravno."
"Promakla vam je moja poanta. Tvoji kirosi su nosili oruje."
"Zato ne?", Edallia je ostala ravnoduna. "emu postoje nego da slue?"
Namrtila se, pa nasmijeila kao da je odjednom shvatila neto zabavno. "Shvaam.
Mislite da im nisam smjela povjeriti takvo to. Kako smijeno - koji kiro bi se usudio pobuniti
protiv svoje gospodarice?"
Dobro pitanje koje je sa sobom nosilo zanimljiv dublji smisao, ali zasad nee u to
ulaziti. Kao to su i druga pitanja mogla priekati - sva e dobiti odgovor u svoje vrijeme.
Venicia Dobie ustane iz stolca nasmijeena i prui joj ruku za pozdrav.
"Edallia Kramer, dobro nam dola. Imamo jo mnogo toga za raspraviti, ali sve to
moe priekati. Sada e biti vie zainteresirana za hranu, vino, toplu kupku i meki krevet. Zar
ne?"
"Jasno, ali jo vie sam zainteresirana za dobivanje zapovjednitva nad drugim
brodom."
"Kasnije, moda. Razgovarat emo o toj mogunosti." Dobie dotakne tipku i ree
djevojci koja se oglasila na poziv: "Arlien, ovo je kapetanica Edallia Kramer. Molim te,
odvedi je do njenih odaja. Pobrini se za nju."

Arlien bijae mlada, jedva ena, no imala je isto onakvu plavu kosu i oi, te je
posjedovala jednako agresivnu enstvenost kao Lamprect i ostale iz njezine posade. Edallia ju
je slijedila niz prolaz, pa uz zavojite stube do vrata koja su, otvorivi se, otkrila udobne
prostorije. Djevojka joj je objasnila svrhu svake obilazei jednu za drugom.
"Spavaa soba, moja gospo. Dnevna soba, a ovdje je kupaonica. Hou li vam
pripremiti kupku? Trebat e vam odjea - pronai ete je u ormaru. Vina?" Podigla je vr.
"Ne? Moda hrane?" Na pladnju je bilo raznovrsnih jela. Na drugom, manjem stajalo je neto
to se inilo kao ureene okoladice. "Ako elite, mogu vam naruiti neto iz kuhinje."
"Ne."
"Mogu vam pripraviti kupku i jelo e biti ovdje prije nego to se okupate."
"Prestani se brinuti, curo." Edallia se protegne, sada vie svjesna bolova u miiima i
napetosti koja joj je umrtvila kosti. "Natoi mi malo vina i pripremi kupku. Neka bude vrua."
Vino je bilo tamno zeleno, poslueno u peharu od ureenog kristala i Edallia ga uzme
pa se primakne prozoru. Zavjese su tek trebale biti navuene i grad s druge strane stakla
protezao se pod neobinim smekastim odsjajem. Poput arobne magle ili mjeseine koja je
lebdjela kroz njenu izmaglicu. Kroz nju je mogla vidjeti siune odbljeske kao od udaljenih
zvijezda. Sunce je davno nestalo; razbacana sjajna svjetla obasjavala su grad oznaavajui
raskrija i glavne ulice. S mjesta na kojem je stajala nije mogla uoiti znakove sletne piste.
"Vaa kupka, moja gospo." Arlien se nala pokraj nje. "Dopustite mi da vam
pomognem razodjenuti se."
Voda je bila kako je naredila i Edallia se opustila u njezinom isparavajuem zagrljaju.
Na tri mjesta imala je na tijelu masnice i djevojka napui usnice pri pogledu na njih te doda
neku tekuinu u vodu. Najprije ju je zapekla, a onda donijela umirujue olakanje.
"Napeti ste, moja gospo." Arlien se spustila na koljena uz kadu, zaronila ruke u vodu i
uposlila prste. Masaa je opustila napetosti tetiva i miia proizvodei sve veu navalu ugode.
"Opustite se, moja gospo. Zatvorite oi. Prepustite se. Dopustite da vam ugodim." Ruke su joj
se pomicale i pomicale.
"Samo plutajte na valovima."
Pomisao je donosila ugodne asocijacije; toplinu, sunce, mekou, sigurnost, naznaku
umirujuih mirisa, komeanje probuenih osjeaja.
Plutajui Edallia je proivjela simulaciju bitke, euforiju opasnosti, olakanje
pronaeno u zadovoljenoj udnji. Prsti koji su je masirali postali su ruke koje miluju,
prelazei joj tijelom potiui utjehu, umirujui, vabei, vodei, stimulirajui.
"Jo vina, moja gospo?" Ruke su uzmaknule kad je Edallia sjela u kadi. "Ili elite da
dovrim masau uljem?"
"Kasnije." Edallia ustane. "Osui me."
Runik je bio topao i mek poput oblaka. Topli zrak koji je uslijedio odagnao je
posljednje trunke vlage, a onda se djevojka vratila s kremom, melemom koji joj je dobro
utrljala u kou i koji se upio dok ga je razmazivala.
Edallia e suho: "Zar svi koji dou u grad dobiju ovakav tretman?"
"Ne svi, moga gospo. Vi ste posebni."
"Zato to sam strankinja?"
"Zapovijedali ste brodom. I ja bih voljela raditi na brodu." Arlien zastane. "Biste li me
poveli sa sobom? Uinili me lanom svoje posade?"
"Moda. Kad bude dovoljno odrasla."
"I sad sam dovoljno odrasla. Znam svoja zaduenja. Bila bih od velike pomoi. Molim
vas, moja gospo. Molim vas recite da budete." Trepavice koje su se spustile nad ive plave oi
ponovno su se podigle. "Uinit u sve to elite, moja gospo. Bilo to ako me povedete sa
sobom."
Ubila? Ukrala brod? Izdala svoj narod? Edallia je sumnjala i nije trebala nita to bi joj
djevojka mogla dati.
"Razmislit u o tom."
"Obeavate?"
"Obeajem." Edallia zijevne. "Umorna sam. Gdje je krevet?"

Sjedajui na njega, odjevena u haljinu od prozirne tkanine, posegnula je za pladnjem i

odabrala smekaste komadie posipane bijelim pahuljicama. Imali su okus kao meso
pomijeano s orasima i zainima nepoznatog okusa. Pojela je jo jedan, a zatim ispruila ruku
prema manjem tanjuru s okoladnim delicijama. Kad je podigla jedan, primijetila je kako
Arlien zuri u nju.
"Neto nije u redu?" Edallia zagrize u okoladu i dohvati vino. Okus je bio takav kao
da je imala usta puna aree sluzi. "Koji je ovo vrag?"
"Za kirose, moja gospo." Arlien je zvuala razoarano. "Kad vas opsluuju. Tijekom
noi", objasnila je nakon to se Edallia zabuljila u nju. "Ili bilo koje drugo doba kad odluite
iskoristiti njihove usluge. elite li da vam pokaem izbor?"
"Ne." Edallia uzme gutljaj vina u usta, ispere ih i pljune natrag u pehar. "Prokleti
afrodizijak. Rijei se toga. I ovoga." Mahnula je prema pladnju. "Onda me pusti da spavam."
"Sama, moja gospo?"
"Da, draga moja. Sama."
Leati na mekom, irokom krevetu i promatrati strop obasjan odsjajima s prozora.
Promatrati lica u tim odsjajima kao da je kaleidoskop s neprestano izmjenjujuim uzorkom.
Eunice i Daphne, Anne i Natalie. Sylvia Kiouza koja je bila zadnja od tih ena koje su
preivjele borbu i pad. Jesu li i one dobivale poseban tretman?
Edallia je u to sumnjala - samo je ona tvrdila da je kapetan i samo je ona nalikovala
ovdanjim enama zbog boje svoje kose i oiju. Zbog svoje visine i grae. Produkt
specijalnog uzgoja, pretpostavila je, i pitala se jesu li jedine. Sigurno su se i drugi probili kroz
meuprostor i izbjegli unitenju onog bia - Grokena. Kakvo smijeno ime - Groken - pitala
se, tko ga je izmislio?
I tko je izmislio one okoladice - osnovni sastojak bilo kojeg drutva koje je mukarce
iskoritavalo kao seksualne igrake.
Pitala se zato se nisu domislili Hardenove pumpe. Ako nigdje drugdje, ovdje bi bila
dobrodola. Moda bi ih trebala poduiti. Prodati tehnologiju, moda. Otvoriti biznis kao
dobavlja i preprodava kirosa s garancijom da e obaviti posao.
Misao ju je zabavila i ona se nasmije, uzorci na stropu su se zbunjujue vrtjeli tako da
je, prekasno, pomislila kako je vino moda bilo drogirano. No, tada ju je obuzeo umor i ona je
utonula u topli, meki bezdan tame koja ju je obavijala, i dalje promatrajui strop i sve bijede
obrise slika, ali sasvim nesvjesna pozornih oiju koje su je gledale kroz pijunsko staklo.

Osamnaesto poglavlje
Venicia Dobie oduvijek je voljela no. Vrijeme kao stvoreno za spletke, kad je
prirodna obrambena mo najslabija i bioloki umor otupljuje otre rubove suprotstavljajue
volje. Koristila ga je kao i sve ostalo prilikom svog uspona na vlast. Sada je, prvi put u mnogo
godina, osjetila koliko je neizvjestan njezin poloaj.
Neznanka, pristigla od tko zna kuda - je li zaista ono za to se predstavlja? Dobie se
zagleda u uspavanu figuru na zaslonu. Jedva da se pomicala, a kratka plava kosa uokvirivala
joj je odluno lice s usnama koje su zacijelo iskusile strast. Tijelo je otkrivalo teak nain
ivota unato enstvenoj ljepoti. Malo drukija od idealnog, ali dovoljno slina da ostavi
mjesta sumnji. Je li Scandharka? Je li mogla biti?
Obratila se drugoj eni u prostoriji: "Onda?"
"Pametna je."
"I?"
Liza Olenya uzela si je vremena da odgovori. Mlada od svoje ispitivaice nosila je
dugu kosu u gustim pletenicama koje su joj visjele preko ramena, a kad bi ih raspustila tvorile
su zavjesu preko njenih grudi. Torzo joj je trenutano bio prekriven tankim oklopom blistavih
krljuti, a kukovi ureenom konom suknjicom prekrivenom bogatim dizajnom. Noge i ruke
bijahu joj nage. izme su joj zlaano svjetlucale ba kao i drak bodea i bia zataknutih za
pojas.

Ambiciozna ena. udjela je za vlasti no jo je morala nauiti ovladati svojim

strastima. Za deset godina mogla bi postati opasna protivnica, ali zasad joj je bila saveznica.
Polako je rekla: "Njezina pria ima rupa. Osnovne injenice bi mogle biti istinite;
znamo da se brodovi probijaju i riskiraju napad Grokena. Da su tada pucali to bi objasnilo
neizazvani napad. Pa ipak ..." Prekinula je zamiljeno, zagledavi se u figuru na zaslonu. "Je li
olupina podrobno pretraena?"
"Da." Dobie je dotakla izvjetaj. "Lamprect je bila budala", rekla je staloeno.
"Previe brzopleta. Trebala je priekati i promatrati ih prije nego to je sletjela - no, sad, to je
tu je. Sto se tie same olupine, upravo je onakva kakvu smo oekivali od broda s one strane.
Neobiniji od veine i mnogo bolje naoruan, no ipak bez bilo kakvog oblika zatitnog tita.
Ono to me brine je to to je Edallia jedini lan posade koji nalikuje Scandharima. Ako je i
bilo drugih, izginuli su i rijeili su se njihovih tijela prije slijetanja, no sumnjam da su uope
postojali. A tek kirosi. Koliko kirosa!"
"Dvadeset." Olenya je rairila nosnice. "Sve prvoklasni primjerci. Pravo bogatstvo!"
"Upravo iz tog razloga Edalliju treba tretirati s posebnom obzirom. Ako si moe
priutiti toliko njih - jo ih je zacijelo i izginulo, a jesu jer smo im pronali tijela, moramo
otkriti izvor njezine nabave."
"Jednom kad to otkrijemo ..." Olenyjin bi ibne o izmu. "Razmjetaj?"
"Mrtvi su u Vazeli. Ostale ene su udomljene. Dvije moda imaju veze s Romeshima,
ali sve ih se moe iskoristiti kao surogat-majke. Brod mora ponovno biti pretraen i oien
od svega vrijednog. Moda bismo ga trebali unititi jer na njemu nema Vazele i, koliko se
dalo ustvrditi, nije bilo prikladnog smjetaja za nju."
"A kirosi?"
"Za prodaju. to jo?"
"Za prodaju", sloila se Olenya. Bi ponovno pukne kad je udarila o svoju izmu. "Ali
ne prebrzo. I ne samo najboljem ponuau. Imam osjeaj da bismo neto od njih mogli
saznati." Bi ponovno sijevne prema koi koja joj je obavijala stopalo i bedro. "Znam i pravi
nain za to."
ena koja e uivati u zadatku i Dobie se prisjeti detalja koji su se o njoj aputali.
Stvari kojih se prisjetila nakon to je ona otila; kirosa iibanih i pretvorenih u krvavu kau.
izludenih, nekih koji su koriteni za jezive eksperimente. Sadistiki poriv koji je prijetio
njezinom strpljenju i tjerao je u pobjesnjelo ludilo za ijeg trajanja nitko nije bio siguran.
Zasloni su zatitrali kad je ukljuila mehanizam, zamutili se dok je odabirala odreeni
skener. Onaj koji je prikazivao prvobitni ograeni prostor i tijela koja su se u njemu nalazila.
Kirosi su sad bili oieni, s okovratnicima i spremni za inspekciju. Kiltovi koje su nosili
jedva da su prekrivali njihove prepone, a na nogama su imali komade koe koja im je titila
stopala. Vrhunski primjerci kao to je Olenya rekla, neoteeni, izuzev sitnijih ozljeda.
Kojeg e kupiti?
Onog s povuenim licem i slomljenom rukom koja je sad u udlazi? Onog mlaahnog
zlatne kose i crta lica poput drevnog boanstva? Tamnoputog koji se mrtio? Siunog koji je
spavao? Onog okorjelog s licem poganskog idola? Njega? Toga? Njega?
Igra u kojoj je Venicia Dobie uivala znajui da se Liza ve odluila. Bit e to pokus
njezine vlastite inteligencije moe li pratiti slijed zakljuivanja one druge i na trenutak se
naslaivati iekivanjem njezina izbora, te i sama obaviti kupovinu. Brzo je odbacila
iskuenje im je shvatila da sad nije vrijeme za stvaranje neprijatelja.
S mjesta na kojem je sjedio, Vari je promatrao kretanje skenera. Ne napadno; zadnja
stvar koju je elio bila je privlaenje panje, ali ako eli pobjei iz ove klopke mora nauiti
sve to moe o ovom novom svijetu. Stoga se lagano okrenuo kao da rastee miie zavalivi
se nanovo kao da spava, imajui neznatno otvorene oi kojima je prouavao svaki detalj.
Bilo ih je nekoliko. Mjesto gdje su on i ostali bili smjeteni bila je trostrana koliba,
pokrivena crijepom, s kamenim podom, a otvorena strana imala je reetke od vrstog eljeza s
jednim vratima, takoer nainjenim od reetki. Zatvorenika elija ili obor za stoku; moglo je
biti oboje jer je bilo napravljeno za dranje divljih zvijeri.

Iza reetaka je leao otvoreni prostor s platformom okruenom stepenicama.

Obuhvaao ju je zid na kojem su se nalazili zlokobni iljci. Spram smekastog sjaja neba
nazirali su se krovovi zgrada raznih oblika; iljasti, poput tornjeva, okrugli, opasani
bedemima, neki su vie nalikovali kulama nego kuama.
Vari se ponovno promekolji i zagleda u skener, neskriven, ali sada miran. Tkogod je
kroz njega promatrao zadovoljio je svoju znatielju ili je prebacio mehanizam na irokokutni
nain rada.
Sa svog mjesta, malo dalje, Chatto ustane, zijevne, protegne se i ode do otvorenog
kanala u koji je urinirao. Imali su vode pa se napio, obrisao usta i ispravio ramena osvrui se
oko sebe. Svjetlo je uhvatilo crnomanjastu put njegova lica i gustu dlaku koja mu je rasla na
udovima i prsima. Leerno je odetao i spustio se kraj Varla.
"Nema straara", proaptao je. "Barem nijednog ne vidim. Zacijelo misle da smo
ovdje na sigurnom."
S druge strane, odakle je dopuzao, Zuber ree Varlu: "to je s krovom? Ne bismo li
onuda mogli pobjei?"
"Svakako - i kamo bi otili?" Vari sjedne uspravno umoran od pretvaranja. Prirodno je
da razgovaraju i pretpostavio je da do jutra ionako nita ne mogu saznati. "Moda imaju
elektronike alarme. Ako pokuamo pobjei i uhvate nas, bit e mnogo paljiviji. ak i da
uspijemo umai i dokopati se ulica. Ne znamo dovoljno da bismo pokuali."
"Stoka," pljunuo je Chatto. "One kuke tretiraju nas kao da smo stoka."
Od samog poetka kad su ih ukrcali na nepoznati brod, oduzeli im oruje i opremu,
odvojili ih od ena i zatvorili u mrani tovarni prostor. Zatim na ovo mjesto gdje su ih svukli,
oprali mrkovima vode koja ih je pekla, stavili im ovratnike, kiltove i dali im zdjelu gulaa s
kruhom. Bogata hrana; nije imalo smisla izgladnjivati vrijednu imovinu. Mukarci koji su ih
sluili, takoer u kiltovima i s ovratnicima, nisu nita govorili.
"Kendrick kae da se njemu upravo to dogodilo." Zuber se zagleda prema mjestu na
kojem je ovjek doista spavao. "Smatra da emo sutra biti pregledani i puteni u prodaju.
Moda e nas razdvojiti. Ako se nadamo smisliti neki plan, to bi trebali uiniti sada."
"Zavedimo kuke, natjerajmo da se zatelebaju u nas i onda ih napadnimo." Chatto
ponovno pljune kako bi iskazao svoj prezir. "Zakrenimo im proklete vratove. Kako ih
uostalom ovdje, dovraga, ima toliko?"
"Prirodni proces", rekao je Zuber.
"Kako? Jedan brod s moda nekoliko stotina pomahnitalih ena koje su poeljele
osnovati vlastitu kulturu. Probile su se kroz meuprostor u ovaj svemir. Sletjele su na ovaj
svijet. I to tada? Morale su izgraditi... K vragu, prema onome to sam vidio i to je Kendrick
rekao, sigurno ih ima na milijune."
"Milijarde."
"Od jednog broda?"
"Prirodni proces", rekao je ponovno Zuber. "Recimo da su stigle prije dvije stotine
godina. Da je pedeset njih svake godine tijekom dva desetljea imalo po jedno dijete bilo bi ih
tisue vie. Recimo da je pola od toga uinilo isto. Pa opet i tako dalje. Za sto godina imale bi
deset milijuna. Za dvjesto ..." Slegnuo je ramenima. "Dodaj jo pet nula."
Tisuu milijardi - dovoljno da se nastani mnotvo svjetova. Jasno, nije moda bilo ba
tako, ali priblino, tu su uz organizirani rad mogli niknuti gradovi i tvornice poput ita poslije
kie."
"ene su dominantne", rekao je Zuber. "To znamo. Mukarce su od samih poetaka
iskoritavale kao radnu snagu. Kontrola raanja zacijelo je srezala njihov broj, ali ipak su im
bili potrebni."
Uzgojeni kao kmetovi, odgojeni na poslunost, korisni jer su predstavljali ekonomsku
nunost. Vari se prisjetio to je govorio Edalliji o osnovnim potrebama koje su urodile
ropstvom. Ovdje je to bilo zainjeno i neim drugim; gnuanjem prvobitnih naseljenica
mukarcima vlastite vrste. Feminizam je podivljao. ene su mrzile upravo ono to im je bilo
potrebno; mukarce koji bi radili, gradili, sijali, eli, titili ih i skrbili za njih stvarajui nove
generacije. Prezirui svoju ovisnost, rjeavale su je se to su prije mogle. Tada su u igru uli

bi i ovratnik. Neprikrivena dominacija i, ako je dotad jo nije bilo, seksualno zadovoljenje

koriteno kako bi se porazio muki ponos.
"Sve su sline", rekao je Chatto. "Promatrao sam ih dok su nas ukrcavale na brod.
Visoke, plave i snano graene. Mogle bi biti sestre."
"Vjerojatno i jesu", ree Zuber. "Bioloki govorei. Partenogeneza", objasnio je.
"Uzme se jajna stanica odabrane ene, oplodi se umjetnim stimulusom, zatim joj se vrati u
maternicu i dobije se identina kopija majke. Oploena stanica se ak ne treba vratiti u
njezinu maternicu. Moe biti implantirana u bilo koju enu sposobnu za raanje i rezultat bi
bio isti. Oigledno su ciljali k odreenom soju", zamiljeno je rekao. "Vjerojatno prema
jednoj od ranijih ena-gazdarica. Ili prema idealnim znaajkama koje su im svima bile
zajednike. Scandhari. Kendrick mi je rekao da se nazivaju Scandharima. Znai li to ita?"
"Skandinavija", ree Vari. "Sjeverni dio na Zemlji." Dodao je: "Malo sam provjeravao
itajui izvjetaj. ene su se ondje emancipirale mnogo prije Sloma. Postojale su legende o
enama-ratnicama. Ne Amazonkama, ve nekim drugima." Nije se mogao sjetiti imena. "S
obzirom na blizinu Pola, trebalo im je mnogo ultraljubiastog svjetla pa su plavue imale
priroenu prednost."
"Poludjele su kao to bi i bilo tko drugi." Chatto provue ruku kroz svoju tamnu kosu.
"Madden nam signalizira. Pretpostavljam da eli razgovarati s vama."
Lijenik podigne pogled s mjesta na kojem je sjedio pokraj ovjeka sa slomljenom
rukom. Progundao je neto kad je Vari unuo do njega.
"Komplikacije", rekao je. "Teleman je u loem stanju."
Mukarac je djelovao kao da umire. Sjedio je leima naslonjen na zid, prigrlivi
slomljenu ruku u udlazi oblivenu znojem. Mokri su mu bili i lice i torzo. Bol mu je produbila
crte lica od nosa do usta inei ga starijim nego to je.
"Unutarnje ozljede", ree lijenik. "I moda nekakva infekcija. Dao sam mu lijekove
nakon pada, ali sada poputaju." Dotaknuo mu je elo, pa spustio prste na vrat. "Srce mu lupa
i narasla mu je temperatura."
"to moe uiniti?"
"Ovdje? Nita," istaknuo je Madden. "Nemamo lijekova, uvjeta, ni instrumenata."
"Koliko dugo?"
"Koliko e dugo ivjeti?" Madden slegne ramenima. "Dan, moda dva. Ako mu je
slezena teko oteena, nee se oporaviti bez operacije." Kad je Vari posegnuo za
Telemanovim vratom, otro je rekao: "Ne! To ne!"
"Nisi se bunio na brodu."
"Zato to nije bilo druge. Onima tamo nije bilo pomoi i uinili ste to ste morali. Ovo
je drugaije. One ene ne mogu biti tako primitivne. Kad dou po nas, morate zatraiti
njihovu pomo."
"Ja?"
"Tko drugi? Vi ste zapovjednik."
I s time odgovoran za sve njih. Vari ustane i primakne se reetkama. Nebo se inilo
svjetlije nego ranije pa je pretpostavio da se blii zora. Da su pobjegli, dosad bi ve otkrili
uzletite. Ukrali bi brod i bili na svom putu. Naravno, ene bi pritom morali ostaviti za
sobom, ali ako nita drugo one nikada ne bi bile roblje. Moglo bi ih se ak spasiti nekom
drugom prilikom.
Da su pobjegli.
Da ih nisu zaustavili, pobili i ostavili leati na ulicama. Zarobili i iibali do krvave
kae kao primjer ostalima. Pretvoreni u nakaze koje bi skakutale i vukle se po gradu pruajui
poniavajuu zabavu poremeenim enama.
Omjeri u njihovu korist bili su premali da bi se Vari usudio kockati.
"Kurte?" Koslenko se naao kraj njega. "Provjeravao sam skener. Jednostavan je ali
dovoljno uinkovit. Mogao bih ga onesposobiti ako eli."
"to bismo time postigli?"

"Ako itko nadzire ovo mjesto, poslat e ekipu za popravak. Kada dou mogli bismo ih
svladati." Koslenkova se ruka podigla kao da nekoga davi za vrat. "Zauzmemo njihova mjesta
i probijemo se odavde."
Vari ree: "Teleman je loe. Madden kae da umire."
"Pa?"
"Ako pobjegnemo, on mora ostati. Jesi li ga voljan ostaviti za sobom?"
Chatto se ne bi dvoumio. Kao ni Burchard koji je spavao. Ni Hunter, Quinten ili
Aynard - veina koja se ovdje nalazila. Mukarci koji nisu imali vremena za sentimentalne
slabosti. Ako umire od gladi, pojede svoje mrtve. Ako je netko teko ozlijeen da ne ide
dalje, ostavlja ga se s pitoljem ili mu se omogui milosrdni svretak. Ono to ti treba, uzme.
Kad se bori, bori se kako bi ubio.
Kad se Koslenko stao dvoumiti, Vari ree: "Nema veze. Moramo znati vie nego sad
da bismo uope neto pokuali."
Koslenko kimne hvatajui se za reetke kako bi se zagledao u nebo. Pokazao je slabost
pa se zapitao koliko e mu dugo biti potrebno da postane cinian kao Vari i vukovi koje je
doveo iz Pakla. Ili je stvar moda bila u tome da su oni prihvatili stvarnost kakvu on nikada
nije poznavao. Oduvijek je znao samo za zakon i red; zatitu u zamjenu za svoju poslunost.
Sada se trebao osloniti na samoga sebe.
"No je duga", ree. "Da je zima bilo bi hladnije nego to jest."
"Na Zemlji", sloio se Vari. "Ovo nije Zemlja."
"Ne." Koslenko se zagleda u svoje ruke i stisnute ake na reetkama. Sitni miii
podrhtavali su mu na podlakticama. "Ima li nade?"
Vari bijae samouvjeren. "Izvui emo se. ene su slobodne i nee nas zaboraviti. Sve
to trebamo initi je promatrati, ekati i reagirati kad bude pravo vrijeme."
"A dok ekamo klanjat emo se i ulizivati i biti igrake hrpetini okrutnih kuki."
Koslenko otpusti stisak na ipkama. Metal je ostavio duboke otiske na njegovim prstima i
dlanovima. "Mogli bismo zavriti kao Kendrick. Prekriveni oiljcima, pretueni, slomljeni,
uureni od straha... Boe...!"
"Moglo bi se dogoditi." Vari se okrene i pogleda prema ostalima. Kendrick se drao za
sebe i sada je leao sklupan kao da spava. "Ali samo ako to dopustite. Gledajte na to kao na
igru", potaknuo ih je. "Odigrajte ulogu, pravite se, suprotstavite svoju domiljatost i
inteligenciju njihovoj. Ne bi trebalo biti teko. Samo im dopustite da misle kako ste ono to
ele od vas. Promatrajte, ekajte i uite, a kad doe trenutak ..." Njegova je ruka zamahnula
kao da sijee.
Dobar prijedlog; Koslenko se pitao hoe li to podnijeti.

Devetnaesto poglavlje
Zora je svanula uz cilik zvona; muzika zvonjava koja se uzdizala sa svakog krova i
naj gornjeg kata postoje vjetar udario o metal ili staklo tvorei koloplet zvukova.
Edallia ju je zaula te se istog trena probudila uspravivi se na krevetu rairenih oiju.
Opustila se otkrivi izvor zvuka pa se zavalila natrag u meki, topli zagrljaj.
Liza Olenya ga je zanemarila; bijae to zvuk kojeg je sluala itavog ivota, poznat
poput udaraca vlastitog srca. Na svojem leaju uz krevet kiro se okrene svjestan njezinog
zanimanja pa otvori oi i susretne se s njezinim neprijateljskim pogledom.
"Moja gospo." Ustao je i okrenuo se prema njoj pognuta tijela, sputene glave i ruku
posluno rairenih. "Koja je vaa elja?"
Jo brodova, posade, poloaj koji je sada drala Venicia Dobie. Vie bogatstva i moi,
odgovore na pitanja koja su je izjedala tijekom noi. Ona na koja joj budala to stoji pred
njom ne moe ni u snu dati.
"Pripremi moju kupku", odsjekla je. "Ali prije toga - noas me nisi zadovoljio."
Skutrio se kad se uspravila i posegnula za biem. "Moja gospo - preklinjem vas!"

Prekriti ga modricama bilo bi jednostavno; za rasjei meso bilo je potrebno samo malo
dodatnog napora. Da je uzmaknuo uinila bi to; kazna primjerena njegovoj neposlunosti. Niti
jedan rob ne bi smio izmicati biu. S obzirom da je bilo tako, zavitlala je njime i opekla mu
stranjicu, udarajui ga dok se prisjeala uitka. Jo jednom kad je osjetila svoju mo. Tek
kad joj se stropotao pred noge odbacila je bi u stranu.
"Moja kupka. Pouri."
Kasnije e ga vratiti u zajednike prostorije meu ostale kirose odabrane za zabavu.
Ne smije zaboraviti da ga vie ne izabere. Poslunost je katkad osujeivala eljeni stimulans,
pa ipak, to je jedan kiro drugo mogao pruiti? ak su i najbolji meu njima bili ogranieni na
mehaniko ritmike sposobnosti, neke dobro nauene tehnike, isprazne rijei nauene
napamet. Novina je mogla pruiti poticaj, ali nikada tu nije bilo istinske spontanosti. Uvijek
se osjeala nezadovoljenom.
Odgovor je sada leao u krvi. Ne od postojee zalihe, ve od onih koje su pronali u
Spirali. Razlog njihove preuveliane cijene; neukroeni su pruali jedinstveni izazov. I, ako
negdje postoje neograniene zalihe - Venicia e se toga domisliti.
Okupana i odjevena Olenya uputila se prema zgradi nalik tvravi u kojoj su boravile
Predstojnica i njezina goa. Sama Venicia koja je kasno legla jo je spavala, ali nije ostavila
nikakvu odredbu koja bi Edalliju spreavala da prima posjetitelje. Okrenula se kad je Olenya
stupila u prostoriju, stisnula oi kao da se boji napada i rairivi ih kad se ova druga
predstavila.
"Maralka Olenya? To znai ..."
"Ja kontroliram polovicu brodova na Gormu." Liza je iznijela injenicu kao da nema
nikakve vanosti. "Jesi li dobro spavala?"
Edallia potvrdno kimne. "Polovicu brodova, kae? Onda Venicia Dobie kontrolira ..."
"Kontrolira drugu polovicu i iznad mene je u zapovjednom nizu. To je ini
Predstojnicom Gorma. Je li ti kiro bio po volji?" Kako Edallia nije nita odgovorila Olenya
nastavi: "Ako nije, moda bih ti mogla biti od pomoi. Moje kuanstvo ima nekolicinu koji bi
ti se mogli svidjeti. Ili jo bolje, moe kupiti vlastite." Pljesnula je rukama kao da joj je
odjednom neto palo na pamet. "Kao kapetan ima odreenih povlastica prilikom odabira."
"Ali nemam kredita", suho e Edallia. Pitala se kakvi su motivi druge ene; takva
osoba ne bi trebala imati ni potrebe a kamoli elje stvarati prijatelje. "Osim ako mogu prodati
brod na otpadu."
"Ne svoj brod, draga moja, svoje kirose. Zar si zaboravila? Doi, najprije emo
dorukovati, a onda emo posjetiti obor. Voli li kuhanog grantla? Raskaohova jaja na pari?
Prene loraase? Znam mjesto na kojem se sve to moe pojesti."
Smjeteno na ulici koja je polazila sa irokog trga u sreditu grada. Hylda je otkrivala
svoje poetke na desetke naina; stare kue paljivo zatiene od pustoenja vremena, neke
novije ali usklaene s opim stilom. Druge su pak bile paljivo napredne i obazrivo
uklopljene. Trg i ulice bijahu nedavno izgraeni ali put kojim su pole do njih vijugao je
meu uskim uliicama i mranim zgradama. Stvarna povijest sauvana od obijesnog
unitenja; s toliko svjetova za igranje emu ruiti da bi se nanovo gradilo?
Edallia se opustila u svojem stolcu kad im je posluitelj donio prvo jelo. Hylda je bio
jedan od desetaka velikih gradova na Gormu i u njemu, kao i drugdje, dan je zapoinjao u
zoru. Ulice su ve bile preplavljene prometom i pjeacima, trgovine su bile otvorene, zrak je
odzvanjao uobiajenim aktivnostima. Kirosi su pometali nogostupe i odvodne kanale, neki su
pak urili nosei tajnovite poruke, a neki su poput posluitelja radili u duanima i servisima.
Svi su imali ovratnike, ali neki su sluili i vie nego za ukras. Svi bijahu ponizni.
"Moja gospo." Posluitelj je stao uz nju balansirajui pladnjem u lijevoj ruci sa
tipaljkama za serviranje u drugoj. "Malo grantla? Nekoliko raskachevih jaja? Ili biste radije
probali omlet?
Edallia ree: "Nahrani me neim solidnim. Izbor preputam tebi."
Olenya je bila vie izbirljiva pri odabiru jaja, lomasa i porcije neega to je izgledalo
kao hladetina i nekoliko lica praha u granulama. Neko se vrijeme koncentrirala na hranu, a
onda se tapkajui usne ubrusom zavalila u stolac.

"Berthe svakako zna sa svojim kuharima", rekla je. "Kupovina ovog mjesta njezino je
najbolje ulaganje."
"Poznaje je?"
"Ona je jedna od mojih kapetanica. Sada je prestara, jasno, ali dobro je sluila pa mi je
drago to joj posao cvjeta." Olenya otpije svoj napitak. "Oduvijek sam smatrala da svatko
mora razmiljati o svojoj budunosti. Katkad je potrebno malo pomoi i savjeta. Pogotovo
kad je netko stranac."
"Kao to sam ja?" Edallia se nasmijei. "Prije nego zaboravim moram ti se zahvaliti na
obilasku grada i objanjenjima. Vrlo si uviavna."
Olenya posegne za svojim napitkom. "Obje smo brodski kapetani i imamo mnogo toga
zajednikog. Razumijem da eli to prije dobiti novo zapovjednitvo. Moda bih ti mogla
pomoi. Naravno, krajnja odluka zavisi o Predstojnici, ali neto se da urediti."
Za odreenu cijenu, prirodno, i Edallia se zapita to e to biti. Otpila je gutljaj svog
napitka uivajui u tekuini s mirisom trava, osjeajui se oputenijom sada kad je Olenya
razotkrila karte. Pohlepa, ambicija, korupcija, oportunizam bijahu stvari koje je razumjela i
znala se s njima nositi. Ovaj svijet je sve vie i vie razotkrivao udobne slinosti s njezinim.
"Znala sam da si draga." Edallijin je smijeak dopro do njenih oiju. "Kad bi mi mogla
pomoi bila bih ti vrlo zahvalna. To sam ve sad, jasno, ali ena mora znati na emu je, a ja
bih doista voljela dobiti zapovjednitvo. Kad jednom spozna svemir, no - ne trebam ti
govoriti, Maralice."
"Liza." Lenya podigne ruku i signalizira da joj se donese raun. "Zovi me Liza. Meu
prijateljima nema potrebe za formalnostima."
"Kad nismo na dunosti", sloila se Edallia. Time je htjela naglasiti injenicu da ne
eli biti previe napasna. "Sljedei put kad idemo jesti, mora dopustiti da ja platim."
Vani je sunce zagrijalo zrak, ispunjavajui ga mirisom cvijea i njenom zvonjavom
kad je lagani povjetarac uskomeao zvonca na krovovima. Pjeaci oko njih inili su se vrlo
slinima, ali kad ih je Edallia bolje promotrila sitne razlike su postale oite. Visinu su obino
postizale visokim potpeticama, kosa svjetlija uz pomo boja i pramenova. Oi im nisu svima
bile iste, ive plave boje, a figure bijahu umjetno naglaene. Scandharke nisu sve bile
savrene, ali su teile zajednikom idealu.
One najblie njemu zaposjedale su najvie poloaje; neupitni rezultat prirodne
selekcije i sustava u kojem je elita odabirala elitu. Ostale su inile ono to je zahtijevalo
inteligenciju i odgovornost.
A robovi sve ostalo.
Edallia pogleda prema skupini koja je bila zaokupljena brigom oko cvijea koje je
raslo u poveznicama na ulici. Obavljali su posao ozbiljnom i mehanikom predanou. Stav
koji je vjerojatno bio potaknut nadglednicom koja je oputeno sjedila na oblinjoj klupi s
biem u ruci.
"Sviaju ti se?" Olenya je primijetila njezino zanimanje. "Ne troi vrijeme na takav
olo. Nita ti ne mogu pruiti. Godinu ili dvije i ..." Njezin bi zapara zrak. "Zna to se onda
dogaa."
Samo je pretpostavljala, ali Edallia ipak kimne. Robovlasnik bi trebao znati to se
dogaa s odbaenim robovima. Kao to bi kapetan trebao znati kako zapovijedati brodom - a
ona nije bila kapetan. Pitala se hoe li Olenya od nje traiti dokaz znanja i hoe li uspjeti
blefirati. Brod e biti drugaiji pa e morati dobiti pouku iz upravljanja. Svemir je drugaiji pa
nee biti udno to ne poznaje njegove znaajke. Strojevi? I oni mogu biti drugaiji. Ako
dobije priliku mogla bi uspjeti uz izvjebanu posadu. U osnovi kapetan samo izdaje naredbe.
Stigle su do kraja i stupile na iroki trg.
Fontana je resila sredinu, okruenu cvijeem, iz koje se voda slijevala po kipovima.
Sve su predstavljale ene, visoke, junake, glava zabaenih kao da promatraju nebo i slobodu
koju je ono prualo. Simbolika je bila nepogreiva.
"Pionirke", objasnila je Olenya. "Nastanile su Gorm i nainile sporazum s Vazelama.
Zauvijek e biti slavljene."
"Vazele?"

"Oni drugi." Olenya se nije potrudila objasniti. "Moramo se kasnije vratiti ovamo.
Naveer kad su kipovi obasjani svjetlom ugoaj je poseban. Gotovo da ih moe uti kako
govore."
Voda je imala takav utjecaj. uborenje dok voda tee preko kamenja spojeno sa
utanjem lia i uzdisajima njenog povjetarca. Edallia dobaci pogled svojoj pratilji koja ju
je vodila preko trga. Nije bilo praznovjerja, u to se mogla kladiti, pa emu onda posjet
kipovima? Radi predanosti? I tko su Vazele?
Trgovine su se nizale na drugom kraju trga, mnoge ispunjene odjeom jasnih boja, od
koe i metalnih ploica izraenih u raznim oblicima. Dok su prolazili ispred jedne, iz nje istri
neka djevojka.
"Maralko! Maralko Olenya!"
"Tana!" Olenya se zaustavila. "Kako mi je drago to te vidim."
Djevojka bijae nalik Arlieni, mlada, visoka i lica ozarena zadovoljstvom. Podigla je
obje ruke na pozdrav kad se pribliila Olenyji ne bi li je dotakla, grlei je kad su im se obrazi
dodirnuli. Bi koji se njihao na njezinom boku bio je nov.
Olenya se zagleda u njega kad su se odmaknule. "Ma, Tana, pa ti posjeduje vlastitog
kira!"
"Samo jednu petinu", priznala je. "Ostale s mojeg kata pristale su na zajedniko
koritenje. Nije neto, ali je dovoljno da nam isti i," podigla je ruku kako bi pokazala bi,
"prui nam status."
"Naravno. Nije li to krasno, Edallia?"
"Je li?"
"Tana bi eljela ui u akademiju za obuku, ali nije lako biti prihvaen. Premalo je
brodova, zna. ak i da ih imamo dvostruko vie, svi bi bili puni. Svi ele u svemir. Stoga
sam joj savjetovala da si nabavi kira. Pomae pri uspostavljanju poloaja."
Edallia e zajedljivo: "ak i s dijelom jednoga?"
"To te ipak ini vlasnicom. Poput posade koja nosi bieve iako, tehniki, imaju pravo
na samo jedan udio brodskog kira. Pretpostavljam da su vai obiaji drugaiji." Olenyjine oi
spustile su se na Edallijina gola zapea. "Ali ipak pretpostavljam ..."
Krik ju je prekinuo. Promukli zvuk nalik ivotinjskom zauo se iz unutranjosti
trgovine smjetene malo nie. Uslijedili su drugi, drugaiji zvukovi, kretanje ene, pla
ostalih izazvan histerinim gnjevom.
"Stani!"
"Zaustavite kira!"
"Razbijte ga!"
ovjek je istrao iz trgovine. Bio je pogrbljen, razrogaenih oiju i rairenih ruku s
prstima zgrenim u kande. Krv je oblijevala njegova ramena prljajui tkaninu njegova kilta.
Na uglove usta nadirala mu je pjena.
"Eno ga!" ena koja ga je progonila bijae visoka, krupna, s licem iskrivljenim od
gnjeva. Bi u njezinoj ruci bijae podignut, usmjeren. "Silovanje!" Zavritala je. "Silovanje!"
"Ne!" ovjek je podigao moleivo ruke. "Nisam to uinio. Nisam!"
Udarac mu je rasjekao obraz. Sljedei mu je crvenilom zamrljao cijelu stranu. Nakon
treeg je stao trati lamatajui rukama ispred sebe i krenuo ravno prema mjestu na kojem je
stajala Edallia.
"Zgrabi ga!" Olenya e otro. "Sasijeci ga ..."
Bez bia to je bilo nemogue, ali bilo je drugih naina da ga se zaustavi, naina koji su
bili milosrdniji. Edallia se izmakne kad joj se pribliio, podmetne svoju nogu meu njegove,
blokiravi mu aku kojom je pomahnitalo lamatao i brzim ga pokretom sruila na tlo.
"Dobro." Olenya je gurne u stranu. "Tko optuuje ovog kira?"
"Ja." ena je drala poderanu haljinu uz grudi. "Navalio je na mene. Pokuao me
prisiliti. Ogrebla sam ga po ramenu kad me pritisnuo dolje." Pokazala je prema ogrebotinama.
"Vidite?"
"Tvoja kazna?"

"Smrt!" Ona koja je prva upotrijebila bi povikala je svoj odgovor. "Silovatelj! Ubijte
ivotinju!"
"Nitko te nije pitao. Ti ..." Olenya se zaustavi dok je on dahtao, otimajui se onima
koji su ga drali. "Stani mirno!"
Udarila ga je kad se uspravio, usmjerivi bi preko oiju. Proraunati udarac koji mu
je unitio vid i natjerala ga, ruku podignutih preko lica, da zavriti ibajui mu biem tijelo.
Olenyji su se pridruile i ostale; ene su se gurale naprijed kako bi ga naizmjence bievale,
borei se da dobiju svoju priliku. Tana je bila meu prvima.
Edallia zakorai unatrag, maskirajui svoje lice dok ih je promatrala. Cijela stvar je
bila namjetena, u to je bila uvjerena. Ono o emu su ranije razgovarale, natuknuto
napredovanje, djevojka s biem, pa ak i zaustavljanje kako bi pogledale kipove kao da ubija
vrijeme. Zatim taj jadniak iskoriten kao mamac. Zacijelo je bio drogiran. Edallia se
prisjetila pjene na njegovim ustima. ovjek je bio uasnut znajui to slijedi. U svakom
drutvu gdje su dominirale ene silovanje je bila ozbiljna optuba. Kad se tome pridoda ljubav
prema koritenju bia, kraj je neminovna injenica. Skup nain da se otkrije - to?
Edallia se zagleda u svoje prazne ake. Bez bia - a na Gormu biti vlasnik roba znai
posjedovanje bia. Je li Maralka sumnjala da lae? Ako je tako, bila je u nevolji. Sama, bez
sredstava na neprijateljskom svijetu. Je li ovo kunja? Zar je cijela ova stvar u biti napor da se
povea cijena buduih usluga?
"Maralko!" povie Edallia kad je ovjek jauui pao na pod. "Liza!"
"to je?" Olenya e nestrpljivog glasa, okrenuvi se i teko diui. Kapljice krvi
nagrivale su joj lice i odjeu. Bi koji je drala bio je crven i s njega je kapala krv.
"to eli? Brzo! Gotov je!"
"Zato sam te i pozvala." Edallia pokae na svoje prazne ruke. "Moe li mi posuditi
iznos potreban da si kupim bi?"

Dvadeseto poglavlje
Tijekom zvonjave stigla je i hrana; jo variva bilo je poslueno u drvenim zdjelama iz
kojih se jelo pomou lica od slinog materijala. to se vie razdanjivalo, prvi su posjetitelji
uli kroz zidine sa iljcima kako bi zurili i dobacivali neumjesne i nepristojne komentare, ene
koje su podmitile nazone i straare kako bi dobile to bolji pogled.
"Ti!" Jedna je pokazala prema Zuberu. "Pridi blie, okreni se. Primakni glavu."
Rukama je prola kroz njegovu zlatnu grivu. "Sad se skini."
Zuber je oklijevao, pogledavajui u Varla i razaznajui poruku u njegovim oima.
Nevoljko je posluao.
"Pridi blie. Ovo je ve bolje." ena ga je bockala, hvatala, stiskala. "Dobro tijelo.
Koliko si muevan? to umije? Koliko ih moe opsluiti u jednoj noi?"
"Uz duno potovanje, moja gospo, ja nisam va kiro. Odgovore morate zatraiti od
moje vlasnice."
"Usuuje mi se usprotiviti?"
"Moja gospo, mi smo vlasnitvo kapetanice Edallije Kramer." Vari mu je brzo
priskoio upomo. "Oteti nas i ona e vas smatrati odgovornom," dodao je, kao da joj eli
udovoljiti, "Kapetanica lako plane."
Upozorenje koje je ena odluila posluati. Bi se spustio i ona se okrene i povue.
Ostale su je slijedile i prostor ispred reetaka je ponovno bio prazan.
"Prokleta kuka!", Chatto pljune kroz ipke. " Tretirati ovjeka kao da je pas. U to
smo se to, dovraga, uvalili?"
U nevolju i to vie od jedne. Madden ustane pokraj Telemana, s vlanom krpom u
rukama. Nije mu pomogla spustiti vruicu. Praen Varlovim pogledom poao je do vrata
ugraenih u zid i stao po njima lupati akom. Isto je tako mogao udarati po zidu.
"Smiri se." Vari ga uhvati za zapee, spaavajui mu aku daljnjih ozljeda. "to nije u
redu?"

"Teleman umire. Znate to. Vrijeme je da dobijemo pomo."

"Dobit emo je. Koslenko!"
Skener se pokretao, ali kad ga je asnik zaglavio, stao je, a zatim ga je unitio prije
nego se spustio s Burchardovih ramena. Silazei je zateturao pa se uhvatio za Varlovu ruku
jer je gotovo pao.
"Trebali smo ovo uiniti jo sino." Bio je ogoren. "Kako emo pobjei za dana?"
"Ne moemo. Hunter! Aynard! Svi! Pokrenite se."
Kockanje - ali itav ivot je kocka. Vari legne s ostalima, mlitav i daui, kao ovjek
kojem oigledno nije dobro. Ostali su slijedili njegov primjer, padajui i apui na nain koji
im je doputao izmjenjivanje poruka. Uskoro e oni koji ih nadgledaju doi popraviti skener.
Prole noi bi ga zanemarili, no uskoro e poeti pristizati prvi potencijalni kupci te e
oekivati da je sve kao obino.
"Ne zaboravite", proaptao je Vari. "Svi smo bolesni. Telemanu je loe i svi smo se od
njega zarazili."
"One ene znaju da nije tako." Chatto prozbori s mjesta na kojem je leao.
"utjet e. Dole su prije vremena kako bi dobile prednost. I uvari e utjeti.
Uostalom, tek nas je uhvatilo."
Jedino oruje koje su imali bio je strah od bolesti koji je jednak u svakom drutvu.
Ako nita drugo prodaja e biti odgoena i poslat e po Edalliju. Ako bude pametna, trait e
da ih se zadri u karanteni pod njezinom kontrolom. Ostale ene, takoer sumnjive, bit e
okupljene i izolirane zajedno s njima. Tada e moi isplanirati svoj bijeg.
Ako ene budu suraivale.
Ako im Edallia odlui pomoi.
Misao kojom se Vari bavio tijekom noi. Previe je nalikovala Scandharima i, ako je
prihvate, moda odlui krenuti svojim putem. Mogao je to biti lagodan ivot jednom kad
proda imovinu. Ako joj dopuste da je zadri. Ako prijevara ne bude razotkrivena.
Ovo posljednje nije u biti bilo vano. Ona je imala vlast. Vari se bojao da e je
iskoristiti.
"Kendrick je rekao da e upotrijebiti svoje bieve", Quinter je pronio rije. "to ako je
to istina?"
"Podnijet e. Svi emo podnijeti. Dovraga, to smo sino odluili?"
"Ako mene budu hvatale i pipale kao Jaca, ja u ..."
"Podnijeti!" Vari se suzdri. "Smatrajte se sretnima. Poznajem mukarce koji bi platili
takav tretman. Vi ete to dobiti badava. A sad, dosta prie. Prebolesni smo da bi blebetali."
Iako nedovoljno bolesni da bi se znojili, patili od bolova zbog greva, stiskanja u
elucu i napetosti koja je ivce napinjala kao strune. Samo je Teleman koji je lebdio u svijetu
delirija, bio osloboen muenja iekivanja.
Tada su konano dole.
"Bolesni?" Edallia je zurila u nevjerici. "Zaista bolesni?"
"Tako se ini."
"Svi?"
Lijenica je potvrdno kimnula. U njoj nije bilo sumnje; kirosi ne lau. Niti su se
usuivali sabotirati opremu. "Nadzorni skener se zacijelo pokvario zbog oajnikog pokuaja
da dobiju pomo. Jasno, do sada je nisu dobili zahvaljujui neobinim okolnostima," dodala
je. "Prodaja je odmah otkazana."
To je objanjavalo prazan prostor, naputeni izlobeni podij. ak ni straara nije bilo
na vidjelu. Edallia ih potrai pogledom, a zatim promotri mjesto iza reetaka. Pod je bio
prekriven uspavanim tijelima.
"teta." Olenya je, tik do nje, zvuala kao da ali.
"Prodaja je mogla biti zabavna. Mogla si svoju imovinu pretvoriti u znaajan imetak.
A sada e ti, naalost, trokovi njihovog smjetaja odnijeti dio kasnijeg profita."
I dodatno je izloiti opasnosti.
"U redu." Edallia podigne bi i pokae prema vratima unutar reetaka. "Otvori. Idemo
provjeriti to ne valja."

Sama je ula unutra; nitko od ostalih nije elio riskirati zarazu nepoznatom boleu.
Vari promumlja kad ga je podbola biem.
"Sama sam." Kleknula je do njega i proaptala: "Priaj. to se dogaa?"
"Teleman umire. Potrebna mu je lijenika pomo. Nabavi je. Neka nas ostale stave u
karantenu." Ispriao joj je svoj plan. "Ja sam ga smislio. Ti ga sad provedi."
"Ali ..."
"Ne gubi vrijeme na raspravu. Samo uini kako sam rekao." Naredbe - i to od
mukarca!
Ustala je i zastala promatrajui ga, steui ruku na drci bia. Nesvjesna gesta
uzrokovana negodovanjem, iako je djelovala prirodno s obzirom na ono to se pravila da jest.
Proetala se meu ostalima, gurkajui ih i saginjui se kao da ih pregledava. Bili su
nepomini kao i Vari, ak ne govorei nita. Od njihovog mirisa nabirale su joj se nosnice.
Teleman je zajeao kad ga je dotaknula.
"Koliko je loe?", obratila se Maddenu do njega. "Doista, mislim..."
"Ako ne dobije pomo bit e mrtav u roku od nekoliko sati." Lijenik bijae namrten.
"Ako ne moe nita uiniti za njega, barem mu nabavi lijekove da mu ublaimo bol."
Vari je mogao poduzeti neto, kao i veina drugih; skratiti Telemanovu agoniju
snanim pritiskom na karotidnu arteriju od ega bi najprije pao u nesvijest, a potom preminuo.
No, lijenik je bio njenija vrsta.
"Uinit u to mogu." Edallia ponovno dotakne bolesnog mukarca. "A sad mi reci to
je moglo uzrokovati ovakvo vae stanje? Neto ne preopasno - ako se previe prepadnu mogle
bi nas unititi."
Sluala je, pamtila, a zatim ustala da bi dovrila svoj tobonji pregled zaustavljajui se
pokraj Kendricka. Njegov je strah bio istinski, njegov vonj se irio dalje od mirisa znoja i
urina. Osjetila je kako se trgnuo kad ga je dodirnula. Sitno, automatsko stiskanje miia pod
koom bio je odgovor na njegovu uasnutost.
"Sve e biti u redu", smirivala ga je. "Ako sve drugo propadne, trait u da te postave
za mog brodskog posluitelja. Nee zavriti na sajmu."
Lako izgovoreno obeanje koje e joj biti teko ili nemogue odrati, ali koje e mu
podariti hrabrost i uutkati ga. Kompromis; njegova bi smrt bila sigurnija, ali to moe
priekati. Kad je Edallia pristigla do vrata koja su vodila do prodajnog podija, lijenica je
podigla ruku.
"Ne moe dalje." Ton joj je bio ozbiljan. "Moda si kontaminirana."
Olenya ree: "Koliko je ozbiljno?"
"Radi se najvie o tome da je nezgodno. Kirosi e to preboljeti za manje od tjedan
dana. Dobra hrana i vitamini e im pomoi. Operite ih, dajte mjesto za stanovanje i bit e
spremni za prodaju prije nego to trepnete." Edallia pogleda Maralku s molbom u oima.
"Molim te, Liza. Ovo nije nita ozbiljno."
Nijedna bolest se ne moe tako okarakterizirati. ak i najlaka virusna infekcija moe
podivljati meu ljudima nenaviklima na nju i bez obrambenih antitijela.
Lijenica ree: "Moraju biti uniteni!"
"Ne!" Edallia je ljutito pogleda. "Oni su moje vlasnitvo. Uostalom, to je s ostalima?
Zar ete unititi i ene? I mene? to je sa mnom?"
Bio je to trenutak kad je njezin i ivoti ostalih visio o koncu. Logino je da Scandhari
nisu imali izbora osim ih sve unititi, a ona opsuje Varla zbog njegova plana i situacije u kojoj
se nala. Olenya joj je priskoila upomo.
"Izolacija", ree. "Moemo ih drati u izolaciji. Kao i ene."
"Prosvjedujem." Lijenica je bila okrutna. "Sada biti slab znai izazivati propast."
Opozicija je presudila u odluci. Nijednoj obinoj lijenici ne moe biti doputeno da
nareuje Maralici Gorma.
"Oekuje od mene da ostanem u ovoj prljavtini?" Edallia zakorai na sunevu
svjetlost. "Ovdje smrdi. Barem ste ih mogli oprati."
"Molim vas!" Lijenica je ustuknula kad je ona zakoraila naprijed.
"Ne pribliavaj se. Inzistiram. Straa!"

Pojavile su se na vrhu zida s bodljama. Njih desetak, bljetei u oklopu od metalnih

ljuski, lica uokvirenih kacigama s perjanicama i naoruane. Cijevi njihova oruja bijahu
uperene u Edalliju. Stala je pogledavajui ih, pa u Olenyju koja je stajala odmaknuta sjedne
strane i lijenicu s druge.
"Jedan moj kiro umire od posljedica fizike ozljede te bi ga trebalo maknuti odavde i
pruiti mu trenutanu lijeniku pomo. Potrebna mu je operacija, antibiotici i intenzivna
njega."
"A ostali?" Lijenica je zanemarila zahtjeve koje je Edallia navela. "to ne valja s
njima?"
Slegnula je ramenima. "Ja sam kapetanica, ne lijenica, ali izgleda mi kao tropska
groznica." Edallia je opisala simptome bolesti kako joj je Madden rekao. "Zacijelo smo je
pokupili na Weephromu - naoj posljednjoj postaji. Ja sam je imala ve ranije pa sam stoga
imuna. Kao, pretpostavljam, i veina ena. Je li se neka od njih alila na bolove? Bolne
miie? Vrtoglavicu? Gubitak ravnotee?" Potom je priekala. Lijenica je ostala nijema, a
onda je Edallia dodala: "Nema veze. Kod ena je ionako potrebno nekoliko dana due da
izbiju simptomi."
"Ti!" Lijenica pokae svojim biem najprije prema Varlu, a zatim prema Zuberu. "I
ti! Podignite ga i odnesite kroz ona vrata." Edalliji se obratila: "Kiro je tvoje vlasnitvo. Ima
pravo prisustvovati postupku."
Nain na koji je govorila o medicinskom tretmanu bio je neobian i Eddalia osjeti
kako joj se eludac stee dok je slijedila ostale prema pokazanim vratima. Bijahu debela, sa
zasunom i zasad netaknuta vatrom. Iza njih se protezao uski hodnik koji je vodio do drugih
vrata. U zraku se osjeao lagano kiseli vonj.
"Odnesite ozlijeenog kiru do suprotne strane. Poloite ga na pod. Vratite se na mjesto
na kojem sada stojite." Lijenica je govorila sa sigurne udaljenosti. "Zaponite."
Vrata su se zalupila iza njih dok su Vari i Zuber nosili Telemana niz prolaz. Kad su se
vratili Edallia proapta: "Koji se vrag dogaa?"
Vari progunda stiui oi i pretraujui polumrak. Prolaz je mogao biti samo
meuprostor kako bi se izbjegla blizina onih u nastambi; na takvom mjestu smrt nije bila
neuobiajena. Udaljena vrata mogla su voditi van do mjesta odakle bi vozilo moglo prevesti
bolesnog ovjeka u bolnicu. Jedak miris mogao se osjetiti od neke vrste antiseptika.
"to..." Zuber poskoi kad se odjednom ispred njih spustila reetka. "Kurte?"
"Bit e kako je nareeno," Olenya e hladno. "Skinite ih, operite i okupite na
platformi. Sterilizirajte nastambu. Pokret!" Kad su pomonice pohitale kako bi izvrile
naredbu, ona pogleda Edalliju, zakorai blie pa se zaustavi na sigurnoj udaljenosti. "ao mi
je, draga moja, ali morat e im se pridruiti."
"U izolaciju? S kirosima?"
"Samo dok kriza ne proe. Budui da si imuna, nema oko ega brinuti. Kasnije emo
se nai i ova e neugodna situacija biti zaboravljena. Imamo toliko toga za raspraviti i voljela
bih se s tobom zbliiti." Olenya podigne svoj bi, isprui ruku i vrhom drka lagano dodirne
Edallijin obraz, vrat i zadri se na dojci. Dodir kojem je znaenje bilo neupitno. "Zajedno
moemo toliko toga postii."
Edallia joj uzvrati osmijeh, podigne ruku i pritisne vrsto bi o mjesto na kojem je
leao. "Vie si nego draga, Liza. Veselim se vremenu kad u ti moi uzvratiti svoju
zahvalnost. to e biti s ozlijeenim kirom?"
"Vazela e se pobrinut i za njega."
Teleman bijae premjeten s ostalima, vie odvuen nego odnesen do mjesta pokraj
platforme. Naslonio se o nju otvorenih usta i isprekidanog daha, znoj mu je moio lice i tijelo.
Ostali su stajali oko njega, njiui se ili padajui na sve etiri, nekolicina ih se previjala na tlu.
Nije sve bila gluma; grevi i ukoenost utjecala je na sve njih.
Vari nita ne ree promatrajui reetku koja je blokirala prolaz i bolesnog ovjeka koji
je leao s druge strane, a onda u vrata na udaljenom kraju koja su se polagano otvarala.
"Boe!" Edallia zarije prste u njegovu ruku. "to je ono?"

Stvorenje nalik pauku, metar i dvadeset visoko i metar i osamdeset dugako, s nogama
sa svake strane, eljusti nalik avoljoj maski, zakrivljenom donjom vilicom, paperjastim
ticalima i oima koja su svjetlucala kao da gore unutarnjom vatrom. Prolo je kroz vrata i
zaustavilo se, propelo s ticalima koja su podrhtavala. inilo se kao da prouava reetke i one
koje su iza nje stajali prije nego krene prema mjestu na kojem je leao Teleman.
Klizalo je poput duha, pletui udove, zaustavljajui se da bi podiglo glavu.
"Kurte! Za ime Boga ..."
"Zaepi." Vari odvoji stisnute prste sa svojeg miia. "Nita ne moemo uiniti."
Teleman je bio u deliriju i ako je mogao vidjeti stvorenje pred sobom inilo bi mu se
samo kao dio njegove none more. Reetka je bila prevrsta da bi ju se slomilo i stvorenje je
predstavljalo neznanu prijetnju. ak i da se probiju prema njemu i ubiju ga, ne bi nita
postigli. Meutim, gledajui mogli su neto nauiti.
Prvi dojam bio je laan - ta stvar nije bila pauk. Iluziju je stvaralo mnotvo udova,
udnovata glava, stav i kretanje. Tijelo je bilo manje nego to se inilo; djelovalo je vee zbog
nogu. Prekrivalo ga je krzno, glatko i sjajno, proarano crnom i zlatnom bojom. Noge su
zavravale neim to su mogle biti ape s kljjetima kao u raka. Oi su bile okrugle, nipoto
saaste kao u muhe, ali obrubljene debelim rubom, a u sreditu su se nalazili okomiti irisi kao
u koze. Bilo ih je est, rasporeenih po glavi to mu je, Vari pretpostavi, prualo dvostruko
vei vidokrug od ovjeka.
Vazela.
Dok su je promatrali poela se hraniti.

Dvadeset i prvo poglavlje

U nastambi su imali zraka, mjesta iza reetaka i priliku da vide nebo. Sada su se
nalazili u dugoj, uskoj prostoriji tri metra irokoj i est metara visokoj. Leaji su bili nabacani
po podu zajedno s vrevima punim vode i kantama za obavljanje osnovnih prirodnih funkcija.
Samo jedna vrata prekidala su irinu bonih zidova. Jedan jedini prozor, visoko smjeten,
proputao je osvjetljenje u jednu stranu. Uzak, s reetkama i bez stakla; otvor izdubljen u zidu
koji je neko pripadao utvrdi.
Kroz njega se Vari zagleda u uzletite smjeteno u daljini. Lealo je na rubu grada,
iroki prostor okruen zgradama koje su morale biti servis, skladita, barake, radionice i
stambeni prostori. Na njemu su se odmarali brodovi, ratrkani poput igraaka sa sjajnim
zlatnim trupovima koji su blistali pod zrakama zalazeeg sunca. Nekoliko je straara
patroliralo podrujem, polako i nezainteresirano. Ostale figure bijahu kirosi koji su istili
pistu, skupljajui smee u vree prebaene preko leda.
"Ima li to?", Burchard upita podnosei Varlovu teinu prebaenu na njegovu lijevu
nogu. Pod njim su ostali mukarci tvorili ljudsku piramidu na koju se Vari popeo kako bi se
domogao prozora.
"Poneto. Vidim pistu. A sad da vidimo moemo li se izvui odavde." Vari usmjeri
svoju panju na reetke. Vrata su bila masivna, vrsto zakljuana ostavljajui prozor kao
njihovu jedinu ansu za bijeg. Okomite ipke bijahu preblizu jedna drugoj da bi se kroz njih
mogli provui. Zgrabio je jednu po jednu, napreui miie, okreui ih i pokuavajui barem
jednu izvui iz leita. Nijedna nije popustila. Okrenuo se uhvativi najduu objema rukama i
prebacio noge kako bi se upro stopalima o rub prozora. Neobian poloaj; odgurnuo se
koljenima od reetki i uzdrmao svoj nesigurni poloaj. Progunao je, podesio prihvat i
ponovno opsovao kad mu nije polo za rukom uspostaviti ravnoteu. "Kurte?"
"Pokuavam razdvojiti reetke, ali ne mogu se postaviti u odgovarajui poloaj.
Poalji ljude ovamo gore da me pridre."
Burchard je bio jedan od njih, uspinjui se po ivim ljestvama i inei platformu
svojim leima i ramenima. Vari je legao na njega kao na krevet, primaknuvi se rubu prozora
i gurnuo ruke kroz reetke pa ih spustio kako bi zgrabio onu najbliu sredini. Ponovno je upro
noge o kamen, stisnuo vre i pretoio snagu u svoja lea i ramena kad je povukao.

Kao da je vukao planinu.

"Poaljite mi vreu."
Metal mu se usjekao u ruke. Vari uzme vreu i omota je oko ipke. Podesio je svoj
poloaj, gurnuo ruke kroz druge otvore i namjestio noge s veom panjom. Malo je priekao
kad je zgrabio ipku, duboko diui, hiperventili-rajui plua. Tada je trzajem prebacio svu
energiju u eksplozivnu snagu.
Osjetio je kako mu krv bubnja u uima, kao eki po njegovim sljepoonicama, tamne
mrlje zamaglile su mu vid, a onda se reetka bez najave svinula i istrgnula.
"Evo." Madden je bio uz njega nakon to su ga ostali spustili na tlo. "Popij ovo."
U alici je bila voda, a pilule bijahu zelene.
"Sol i vitamini", ree lijenik. "To je sve to ih je Edallia uspjela uvjeriti da nam daju."
"Trebala nam je prokrijumariti no." Koslenko koji im se pridruio bijae ogoren.
"Ili neto odjee - zar moramo biti goli?" Dotaknuo je svoj ovratnik koji mu je bio jedini
odjevni predmet. "Tretiraju nas kao pse dok ona ljekari u udobnosti. Lako je pretpostaviti i
zato. Jeste li vidjeli kako joj se ona kuka nabacuje? Ako to nije ponuda, onda nije nita. Bez
obzira na to to se s nama dogodilo, Edallia e se izvui."
Vari ree: "Zasad je igrala svoju ulogu."
"Jasno, do sada - ali koliko jo dugo? Kad se poloe karte na stol za to e se
odluiti?"
"Za nas." Vari je zvuao uvjerljivije nego to se sam osjeao. Dodao je: "Popni se do
prozora. Saznaj to moe. Ako ima alarma ili bodljikave ice, moramo to znati. Ne uri se i
obavi to kako treba, ali ne dopusti da te primijete." Kad je ovaj oklijevao, kljocnuo je:
"Moramo biti spremni do mraka, ovjee. Kreni!"
"Zabrinut je", prokomentirao je Madden kad se Koslenko udaljio. "Boji se onog to bi
se moglo dogoditi."
Nije bio jedini. Vari se naslonio i opustio napetost u rukama, bol u leima i nogama.
Sjedne strane mukarci su bili zaposleni izraivanjem ueta; zubima su upali niti iz vrea
pletui ih noktima u dugu pletenicu. Kirosi, robovi - ako ne uspiju pobjei pridruit e se
ostalim mukarcima i istrunuti na dnu hrpe.
Vari sklopi oi razmiljajui o Edalliji i onome to je Koslenko rekao. U ovom drutvu
za nju e bijeg predstavljati osobni interes. Kirosi, mukarci bijahu ljam koji se izrabljuje,
zlostavlja; seksualne igrake koje se biuju i ukopljuju izuzev odabrane nekolicine iz koje e
iscijediti podesnu spermu. Ili ak niti to. Jedno je bilo sigurno, izmeu spolova nije mogla
postojati iskrena ljubav. Svaka ena koja bi prema mukarcu osjetila romantinu naklonost
bila bi smatrana otpadnikom - to mukarac osjea ionako nije vano. Prava ljubav moe biti
samo istospolna.
Sparta preokrenuta naopako; tada su mukarci bili prisiljeni na enidbu odredbom
kako bi oplodili ene i stvarali nove ratnike. Prava ljubav povezivala je borce. Sparta, drevna
Grka - bilo koja kultura koja razgraniuje spolove posjedovala je istu oprenost. Ovdje su
lezbijke odnijele pobjedu; enska ljubav imenovana prema otoku proirila se na svjetove.
"Vari!"
Trepnuo je, svjestan da je zadrijemao, i pogledao prema prozoru koji vie nije bio
ispunjen dnevnom svjetlou.
"Kasno je." Burchard bijae do njega. "Koslenko je sve provjerio i koliko je uspio
vidjeti nema alarma. eli li da idem s tobom?"
"Ti kreni ako se ja ne vratim." Vari ustane, protegne se i otrese bol iz tijela. "Je li ue
isprobano? Dobro, idemo."
Popeo se na vrh ljudske piramide, uhvatio se za ue koje mu je Chatto dobavio i
prebacio ga preko ramena prije nego to je kliznuo kroz reetke. Vani je uska izboina pruala
nesigurno uporite. Vari uhvati ravnoteu, uhvativi se za reetku i pogleda dolje gdje se zid
protezao u duboku provaliju koja je zavravala dolje na ulici. Iznad nje se na visini od tri
metra ispod krova nalazilo krunite s pukarnicama. Mort se iskrzao u procijepima meu
kamenjem koje je sainjavalo zidine i on zarije prste u pukotine, podiui se uvis i traei
uporite nonim prstima.

Krunita bijahu iroka, duboka i opasana zvonima. Jedno se oglasilo kad je Vari
kliznuo pod njega i on se ukipi, oima pretraujui mrak. Krov bijae ravan, sjedne strane
opasan otvorima za ventilatore i neim to je mogao biti zatieni vrh stepenica. Nije
primijetio nita opasnog pa ustane i oprezno krene uz rub.
Prozor kroz koji je utekao bio je istovjetan dvama drugim u istoj liniji prema istoku.
Oba su bila zamraena. Namrtio se prouavajui izgled zgrade. Prozori su gledali prema
predgrau i u stara vremena zacijelo su tvorili dio obrambenog sustava. Druga strana morala
je biti okrenuta prema sredini dvorita. Poao je tamo i zagledao se preko ruba te ugledao
kako na nekim mjestima pada svjetlost.
Prozori su prostraniji i nie smjeteni od onih na drugoj strani zgrade. Jedan od njih je
moda vodio do prostorije u kojoj su bile smjetene ene.
Vari otplete ue, zavee ga za krunite i pazei na zvona spusti se preko ruba. Kroz
prvi prozor ugledao je praznu sobu. U drugoj su bili smjeteni straari koji su ljekarili. S
treim je imao sree; Sylvia Kiouza kroz staklo je zurila u njega razrogaenih oiju.
"Zapovjednie!"
Umuknula je kad je upozoravajui podigao prst do usta. Na prozoru nije bilo reetki i
on uskoi kad ga je irom otvorila. Kad se za njim zatvorio, osvrnuo se po sobi i zagledao u
ene u njoj.
"Gdje je Natalie?"
"S Edallijom. Imala je razmiricu sa straarkom pa je malo ozlijeena." Sylvia stisne
usnice. "Te proklete kuke treba nauiti lekciju. Ponaaju se prema nama kao da smo manje
vrijedna vrsta."
Ali ipak vrsta s pravom na udobnost. Soba je bila prekrivena sagom, ureena mekim
namjetajem, a vino i kolai stajali su na stolu. Vari se poslui jednim i drugim.
"Spremni smo za bijeg", rekao je. "Ako elite ostati, vrijeme je da se za to izjasnite."
"Ostanemo?" Anne odmahne glavom. "Naula sam to nam se sprema. Surogat majke,
eto to. Ubacile bi u nas svoje oploene jajne stanice i koristile nas kao rasplodne kobile. To
nije za mene."
"Niti za mene," istaknula je Eunice. "Kad vi krenete i mi idemo s vama. Je li tako
Daphne? Sylvia?"
Kimnule su potvrdno. Vari e: "to je s Natalie?"
"I ona je s nama."
"Edallia?" Primijetio je njihovo oklijevanje. "Gdje je ona?"
enama je pruena udobnost, ali Edallija je uivala u raskoi. Vari zakorai na sag
koji je bio mek poput oblaka, udahnuo zrak ispunjen mirisom cvijea. Namjetaj je bio
usklaen; krevet je prekrivao bogati svileni brokat, naslonjai dizajnirani za udobno sjedenje.
Tu je bila i kupaonica, tu i topli vedski stol natrpan sonim jelima. Vino se hladilo na ledu.
"Lagodan ivot." Vari je buljio u Edalliju koja se podigla na krevetu. "Pretpostavljam
da ti odgovara."
"Pa?"
"Bjeimo. Ako nam se ne eli pridruiti, bilo bi dobro da me o tome izvijesti."
"to ako odluim ostati?" Zakoraila je prema njemu, ista, tijela ureena uskom
haljinom koja je naglaavala njezinu enstvenost. "Hoe li me ubiti kako bi me uutkao?"
"Ne." Vari joj uzvrati pogled. "Ali moram biti siguran da nas nee odati."
"Vezat e me? Zapuiti mi usta? Netko e ostati straariti?" Nasmijeila se iskreno
zabavljena. "Kurte, dragi, nisam znala da te je briga. Bilo bi toliko jednostavnije da me
jednostavno ubije. Pretpostavljam da bi mi to trebalo laskati."
Strpljivo je rekao: "Ide li s nama?"
"Naravno." Edallia pogleda prema eni koja je sjedila u stolcu. Natalie, lica nagrdena
runom masnicom i tankom crvenom linijom koja ju je zareala preko obraza. "Svi emo s
vama. Kad kreemo?"
"Kasnije, kad se primakne zora." Dobro vrijeme za oajne poteze kad umor otupi ula
straara i ivotne funkcije se uspore.
"Vi ete morati doi po nas. Hoete li moi?"

"Pretpostavljam. Sjeti se, sve smo u karanteni. Straarke ele ostati na sigurnoj
udaljenosti. Ja u samo provjeriti kako je moja imovina. Doi emo po vas. A onda?"
Odmahnuo je glavom kad joj je objasnio. "Ne. Nikad neete uspjeti. Pokuajte se
spustiti i naletjet ete na opor straarki."
"Onda emo se spustiti kroz prozor. Neka djevojke ponesu sa sobom to je vie
mogue materijala koji moe posluiti kao ue, odjeu i tome slino. Malo hrane i vina
takoer ne bi kodilo. Imate li kakvo oruje? Ne? to je s noevima?"
"Samo one s kojima jedemo."
"Naotrite ih." Vari je pogleda i ree: "Imat emo samo jednu priliku. Zabrljajte i svi
emo zavriti kao Teleman."
"Ne mora me podsjeati." Njezin je drhtaj bio nepatvoren. "Ostat e ovdje, zar ne?"
"Ne. Ostali e se pitati to se dogodilo", objasnio je. "Ako se ne vratim ostali e
pokuati isto pa bi ih mogli uhvatiti." Posegnuo je, uhvati je za ruke i stisnuo ih. "Sada je sve
na tebi. elim da uspijete."
"A ako ne?"
"Mi emo svejedno otii."
Vari se vratio u drugu sobu i izaao kroz prozor kuda je i doao. Otvorio ga je i
dograbio ue koje je visjelo odozgo i otisnuo se u zrak. Popeo se do krova, zazvonivi dok se
proguravao preko krunita. Gruba muzika koja kao da je ispunjavala svemir. Kad je utihnula,
ustao je i preao preko krova uputivi se prema tamnim otvorima ventilatora na vrhovima
stuba.
Koloplet mranih sjena se pomaknuo kad im se pribliio.
Stvorenje koje je ve vidio, s mnogo nogu, prekriveno crnom i zlatnom bojom, s
oima koje su blistale kao hladna vatra i eljustima koje su kljocale.
Teina ga je udarila i bacila na tlo, priklijetivi ga bespomonog na lea.
Vazela - koja je udjela za obrokom.
Osjeao se miris; suh, teak, poput majeg. Pristajao je mekoi krzna koje je obavijalo
tijelo i udove svilenkastim paperjem. Prekriva za meso i miie koji su okruivali vrsti
kostur. Nikako nije bio insekt; oblik je pruao takav dojam, pojaan obrisom glave, nizovima
oiju, ticalima i zakrivljenim eljustima koje su se zatvorile oko njegova grla kao klijeta
nainjena od otrica bodea.
Samo ga je srea spasila. Vari je pao s podignutim rukama kako bi zatitio lice,
zapea su mu bila u visini grla zarobljena u stisnutim eljustima. Kad su mu vrhovi dotaknuli
kou napeo je miie, gurnuo zapea naprijed odgurujui otre iljke od svojeg mesa.
Pobjeda osvojena zahvaljujui nevjerojatnom naporu; prednost nije bila na njegovoj
strani. Uskoro e je sasvim izgubiti jer mu je teina stvorenja na njegovim prsima stiskala
plua i pretvarala mu disanje u nonu moru. Uskoro e malaksati, ruke e mu izgubiti snagu;
kad se to dogodi ustremljena eljust e ga zgrabiti.
Uvod u munu smrt.
Vari je udahnuo, propeo se izvijajui lea u oajnikom pokuaju da se oslobodi.
Mnotvo nogu zagreblo je oko njega kad se stvorenje pomaknulo, uhvativi ga u ivi kavez,
pritiui ga o povrinu krova. Ticala su zadrhtala, usmjerila i spustila na Varlovo lice.
Glas mu je odjeknuo u mozgu.
"Zato mi se opire?"
"to? Moe govoriti?"

Dvadeset i drugo poglavlje

"Moemo komunicirati. Dok te dodirujem, nai su umovi povezani. Zato mi se
opirel"
"Ne elim umrijeti."
"Ne razumijem. Upozoren si da ne naputa svoje odaje pod prijetnjom smrti. Izaavi,
znao si da e umrijeti. Stoga si doao potraiti smrt. Pa ipak mi se opire."
Hladna logika stroja. Na trenutak je Vari doao u napast da lae, ali bio je upozoren i
stvorenje bi vjerojatno shvatilo kad bi skrenuo s istine.
Kako bi ga porazio mora ga napasti na njegovom terenu.
"Doao sam traei smrt", priznao je. "Ali ne onakvu kakvu ti nudi. To nije bilo
odreeno."
"Ali je dogovoreno prema Paktu."
"Ne, to se mene ne tie. Nikad nisam uo za bilo kakav pakt. Traim ratniku smrt - u
borbi sa svojim neprijateljima."
"Takav e i biti tvoj kraj. Sad popusti i ja u te ugristi. Tada vie nee osjeati bol.
Lebdjet e u svijetu snova kakvom god eli. Subjektivno gledano imat e jo deset godina."
eljust se snanije stisnula oko Varlovih zapea. "Nelogino je da odbije."
"Ali ljudski." Vari zarei dok se napinjao ne bi li rastvorio zakrivljenu prijetnju. "A
moda i lae."
"Ne, ja ne mogu lagati."
"Kako moe biti siguran u stvari koje govori?"
"Kontakt meu umovima mi to govori." Nastala je stanka, a zatim: "Vazelama nije u
prirodi da uivaju u boli."
"Zato je onda pruate? Prijetnja je katkad gora od smaknua."
Vari je osjetio kako pritisak na njegovim zapeima malo poputa.
Zrak je pojurio njegovim pluima kad je stvorenje premjestilo teinu nogu a stisak na
njegovim prsima je olabavio. Lovac sa savjeu - pomisao obasjana paradoksom. Nitko tko se
hrani drugima ne moe si priutiti takav luksuz, ali ako takav predator moe itati misli,
cijeniti ili ak indirektno podijeliti strah i bol sa svojom rtvom - to onda?
Na civiliziranim planetima su ivotinje predviene za jelo uzgajali daleko od oiju,
klali ih na tajnim mjestima a meso je maskirano prije posluivanja. Savjest mesodera
zadovoljena je pomanjkanjem izravnog podraaja. Kao kod onih opsjednutih noenjem krzna
koji obavezno zanemaruju odakle ona potjeu.
Za Vazelu je takvo to nepojmljivo - no otkrile su rjeenje svog problema.
Prvi ugriz ubrizgava neto za to je on mislio da je paralizirajui otrov. Teleman se
nije nimalo otimao kad je bio napadnut, niti je vritao dok je bio prodiran. I sama priroda
hranjenja odgovorila je na sva pitanja.
"Kalij", rekao je Vari. "Prvi ugriz ga neutralizira."
"Pretvara ga", ispravilo ga je stvorenje na njegovim prsima. "Doputa subjektivne
iluzije koje sam spomenuo."
I vie od toga; kompleksna kemija koju aktivira potie pretvaranje mesa i miia u
tekuinu. Mozak je prvi kako bi se mogao isisati iz lubanje uz pomo prilagoenih sisaljki. A
zatim sve ostalo dok ne ostane nita osim koe i kostiju. Osuena ljutura koja e biti
odbaena kao to bi pauk odbacio isisanu leinu kakve bube ili muhe.
"Pakt", ree Vari. "Reci mi neto o tome."
"Doli su Scandhari. Susreli su Vazele. Borili su se i mnogi su poginuli. A onda je
sklopljen mir. Prestat e nas loviti radi naih krzna. Mi emo im pomoi oko njihovih strojeva
i ostalih potreba. Zauzvrat su nam prepustili brigu oko svojih mrtvih i umiruih."
Hrana dostavljena na tanjuru, a "umiruima" su pripadali svi oni odreeni za
smaknue zbog krenja bilo kojeg od mnotva zakona. Krasna pogodba.
Vari ree: "Vozite se u brodovima, zar ne?" Priznanje stvorenja potvrdilo je stanje
rtava na autopsijama. "Koja su tvoja zaduenja?" Trepnuo je nakon odgovora. "Hoe rei da
se ti brine za rad broda?"

"Da, na vie naina. Mi smo sposobni osjetiti neke opasnosti i obraniti se od njih.
Dobri smo i u drugim zaduenjima."
Koordinaciji oruja i obrambenog tita.
Sposobnost izbjegavanja panje onog ubojice iz etvrte dimenzije. Nije udo to
pljakai u Struji manevriraju s takvom sigurnou.
"Bi li mi pomogao?", brzo je pitao Vari. "Mogli bismo sklopiti osobni pakt. Ja elim
brod, a ti mi moe pomoi upravljati. To je bolje od uvanja krova", ponukao je.
"Scandharke te ne posjeduju, je li tako?"
"Hrane me."
"I ja bih te hranio." Mrtvima e biti svejedno, a umirui nee biti nitko od njih.
"Dogovor?" Vari utisne u svoj um vrsto uvjerenje, samopouzdanje, vjeru. "Kako ti je ime?
Ima li ime?" Odgovor je zvuao poput broja. "Forten, je li tako? Pa, Forten, hoe li mi
pomoi?"
"Hranit e me?"
"Da, obeajem."
"Sada! Ti si doao umrijeti i poteen si. Fer je da mi da nekog drugog."
rtva da dokae svoju iskrenost; la ili ustruavanje znailo bi poziv otrim klijetima
ka njegovu grlu.
Vari ustane kad se stvorenje odmaknulo i stopilo s tamnim sjenama. Preao je do ruba
krova gdje je privrstio ue i kliznuo dolje prema prozoru s reetkama. Chatto ga je uhvatio
kad se spustio do vanjskog izboenja. Burchard mu je pomogao da doe do poda.
Koslenko upita: "I?"
"Sve je dogovoreno." Vari im je prepriao plan koji je dogovorio sa enama. "Samo se
bacite na posao s tom uadi. Trebat e nam vrsto i dugo. Gdje je Kendrick?"
Leao je sklupan od straha u krajnjem dijelu sobe; ovjek umotan u izolaciju.
Pomaknuo se kad mu je Vari dotaknuo rame, u oima mu je vidljiv strah. "Kurte?"
"Treba mi", kazao je Vari. "Gore na krovu. Ima stvari koje ne razumijem. Ti bi mi ih
mogao objasniti."
"Na krovu? Ne, ja ..."
"Moglo bi biti vano." Vari ovjeka povue na noge. "Ja idem prvi, a ti me slijedi.
Povui u te uetom." Pogurao ga je prema prozoru. "Chatto e ti pomoi."
"Ne!", zakriao je Kendrick, otimajui se Varlovom stisku. "Ne idem! Ne moe me
natjerati!"
Opustio se kad mu je Vari satjerao aku u vrat. Udarac koji ga je oamutio i prekinuo
buku. Na Chattov iznenaen pogled Vari ree: "Poalji ga gore nakon mene. Ne gubi
vrijeme."
"Nevolje?"
"Ne, samo uini kako sam ti rekao."
Ponovno se Vari domogao krunita, izbjegavajui tom prilikom uspravljanje zvona, s
konopom u ruci i napetih miia, od povlaenja Kendrickove oputene teine. ovjek se
pomaknuo kad ga je Vari poloio na krov.
"Ne!" Skoio je divljih oiju. "Dragi Boe, ne!"
"Zna to je ovdje gore," Vari e ozbiljno. "Nisi mogao tako dugo biti rob i voziti se
na brodu ne znajui za Vazele. Pa ipak mi ih nikada nisi spomenuo. Nisi me upozorio na to
bih mogao naletjeti. Zato?"
Deset godina ropstva u kojem je njegov duh bio slomljen, njegova kima pretvorena u
ele. Bi koji mu je okrnjio tijelo izopaio mu je i mozak. Ono to mu je bilo previe
neugodno za sjeanje isprano mu je iz sjeanja. Duhovi su sad ustali i ispunili mu um
nepodnoljivim strahovima.
"Molim te!", Kendrick se stisnuo podignutih ruku ne bi li sakrio lice, tijela prekrivena
znojem od uasa. "Molim te nemoj me ozlijediti! Sve u uiniti! Molim te!"
"Ustani!" Vari podigne ovjeka, odvee konop i napola ga odnese do sjene gdje je
stvorenje strpljivo ekalo. Isprika bi dodala uvredu na povredu, umjesto toga je pokuao
objasniti: "Dao sam obeanje koje moram odrati. To je morao biti jedan od nas a ti si logian

izbor. Ti za ostale - a ti si onaj bez kojeg najlake moemo. Pokuaj shvatiti. Ali nee boljeti,
to ti obeavam."
Obeanje koje je ispunio jo jednim udarcem. Ovaj put jaim, donosei mu
blagoslovljenu nesvijest. Vari ga poloi u sjenu, kao dokaz svojoj danoj rijei.
"Evo," proaptao je. "Evo, proklet bio - doi i nahrani se."

Dvadeset i tree poglavlje

Gore visoko na zidu vidio se komadiak svjetla u kojem se ocrtavala silueta ovjeka;
Jac Zuber iji su ivci bili blizu pucanja.
"Kurte!" Njegov glas, jedva suspregnut sadravao je svu snagu povika. "Neto je
ovdje. Boe!"
Vari skoi prema njemu, uhvati se za konop koji je visio s reetke i zanjie se kako bi
se uhvatio za metal, slobodnom rukom grabei Zuberovo zapee, zaustavljajui time pokret
njegove ruke. "Stani!"
"Ondje je! Stvor kao onaj koji je ..."
"Vazela," Vari e kratko. "Znam. Ovo je prijatelj."
"to?" Zuber je blejao u nevjerici. "Nakon to je jedan od njih uinio ono Telemanu?"
"Potreban nam je." Vari pusti Zuberov zglob i nadovee se: "Telemana je mogao ubiti
pas ili tigar i niti jedno od to dvoje ne bi bilo njeno. Forten je prijatelj. Potrebna nam je
pomo koju nam moe pruiti. Ne dopusti da te prestrai njegov izgled." Gurnuo je ruku kroz
prozor, naslonivi se na reetke. Pod prstima je osjetio mekou krzna, dodir ticala.
"Zora je blizu. Ako elite da va plan uspije ne smijete vie odugovlaiti."
"Znam. Hvala." Vari se okrene Zuberu. "Daj mi ruku. Dodirni ga. Neka on dodirne
tebe. Otvori um." Kad je ovaj oklijevao zareao je na njega: "Dovraga ovjee, ti bi trebao biti
nekakav znanstvenik. Ako se boji krvi, zato si nam se pridruio?"
Osjetio je kratkotrajno odupiranje, a onda je Zuber popustio nakon ega je zauo
njegovo iznenaeno uvlaenja zraka.
Strpljivo je priekao, a onda ponovno dodirnuo tijelo stvorenja. Pokrenulo se drei se
za zid kao pauk; njihalo se kao da e skoiti. "Forten?"
"Bio je uznemiren, no sada se smirio. Prihvatio je kao to si to i ti uinio."
"Dok radi s nama, jedan si od nas. Svi e prihvatiti."
"Mora prestati s odugovlaenjem. Zora ..."
"Znam," Vari prekine kontakt. Obrati se Zuberu: "Spusti konop i sii na ulicu. Potegni
ga kad bude dolje. Forten e se povezati s tobom. Neka i drugi ostvare kontakt kad stignu.
Ako te ugledaju pokuaj blefirati. Ako ni to ne uspije, bori se kao lud. Forten e ti pomoi."
"to je sa enama?"
"Ako dou na vrijeme idu s nama. Ako ne ..."
Vari slegne ramenima.
"Ostavit emo ih. Kao Kendricka?"
"Zaboravi na njega." Nije imao ni vremena ni namjere ulaziti u objanjavanje. "A sad
kreni, proklet bio! Kreni!"
Jo jedno uspinjanje do prozora kad je Zuber kliznuo kroz otvor. Okrenuo se i Chatto
se naao na njegovom mjestu.
"Ako se zadri, Kurte, krenut u ravno prema pisti gdje u ekati kako bih ti dao
priliku da nam se pridrui."
"Ondje je zgrada sa iljatim krovom. Dri se strane gdje je grad. I ne ekaj predugo."
Chatto podigne ruku za pozdrav provlaei se kroz otvor. Vari ga je promatrao sve
dok nije nestao s vidika, a onda se spustio po unutarnjem konopcu na pod zatvora. Vrata su
bila debela i priguivala su zvukove izvana. Burchard podigne ruku s mjesta gdje je drao uho
prislonjeno na plohu.
"Nita", zvuao je natmureno. "Pretpostavljam da nisu uspjele ..."

"Jo ima vremena." Vari prisloni uho i zauje tupo udaranje, lupanje, metalno
grebanje. "Ovdje su!"
Vrata su se otvorila prema unutra i on je stajao iza njih, gurnuvi ih rukom jer su ga
zamalo prignjeila uza zid. Svjetlost je sinula obasjavi Burchardovo lice i njegovo nago
tijelo. Obasjalo je i sve mukarce okupljene ispod prozora.
"Hvala Bogu!" Edallia potri u prostoriju. Krv joj je umrljala haljinu, ruke, a u jednoj
je ruci drala naotreni no za jelo. "Stigle smo na vrijeme." Stala je u stranu i ostale su
krenule za njom. Na Burchardovo je pitanje odgovorila odsjeno: "Malo smo se zadrale.
Imale smo posjetitelja. Zatim smo naletjele na sumnjiavu straarku." Podigla je krvlju
obliveni no. "Sredila sam kuku, ali ostale e doi za njom. Zatvorite ta vrata. Nekako ih
zaglavite. Brzo!"
"ekaj!" Vari je pogleda iza vrata. "Koliko ih je?"
"Koje nas slijede? Mislim, tri. Zakljuile su da nismo zarazne. Zatvori ta vrata!"
"Ne." Vari iskoi naprijed. "Neka uu."
Dotrale su uz udarce nogu u izmama, visoke, naoruane i u sjajnim oklopima. Svaka
je drala laserski pitolj u rukama, a na svakom oruju bila je privrena svjetiljka. Snopovi
su presijecali zrak, obasjavajui potencijalne mete. Kad su se poravnale, Vari zalupi vrata.
Jedna se iznenaeno okrenula zajecavi kad joj je Vari izbio laser iz ruke uhvativi je
za zglob i iskrenuvi joj ruku kad se sklonio iza nje. Nainio je nagli trzaj nakon ega je
osjetio kako lakat poputa i pucanje kostiju. Udarac rukom nakon kojeg je pala.
Prije nego je dotakla tlo skoio je na drugu, podigao je desnu ruku malo unatrag
povijenih prstiju i dlana kojima ju je udario u nos smrskavi ga, uslijed ega je satjerao
krhotine kostiju kroz sinusnu upljinu ravno u mozak.
Burchard se pobrinuo za preostalu straarku.
"Brzo!" Vari se sagne, strgne kacigu i dobaci je Edalliji. "Preobuci se. Postani
straarka. I ti Sylvia, Anne." Bile su odgovarajue visine. "Pourite!"
"Naa kosa!" Sylvia Kiouza dotakne svoje vrane uvojke. "Nikad se ovakve neemo
izvui."
Kao odgovor Vari joj istrgne iz ruku no i odree plave pramenove s mrtve straarke.
Nagurao ih je pod kacigu i prekrio eninu prirodnu kosu uokvirivi joj lice zlatom. Skinula se
i navukla odoru mrtve ene, u polumraku je moglo proi. Anne isto tako. Edallia zakai svoj
laserski pitolj.
"Moda bih ja trebala ostati zadnja za sluaj da neto poe po zlu."
"Ja u." Vari joj oduzme oruje iz ruku i proui ga. "Idi do prozora i pridrui se
ostalima. Jesi li ponijela ue? Dobro. Zavei ga za drugu reetku. Kad se spusti na tlo uini
to ti Zuber kae. Posluaj ga bez pitanja." Pogledao je druge dvije. "Bez pucnjave. Bez
obzira na to to vidjele nemojte pucati. A sad pokret!"
Priekao je kraj vrata dok su se tamne prilike primaknule prozoru, popele se do njega i
postale siluete koje su potom nestale, a na njihovo mjesto su stupile druge. Posljednji,
Burchard, povie dolje prema njemu.
"Svi su dolje, Kurte. Popni se gore."
Uhvatio je laser koji mu je Vari dobacio, a onda mu ga vratio kad se ovaj domogao
reetki. Trzaj, progurao se kroz otvor i krenuo dolje dok mu je ue pjevalo pod rukama. Vari
je priekao da se spusti i onda poao za njim. Udario je o tlo nogama, uspravio se i osvrnuo
tamo-amo drei pitolj u pripravnosti.
Podruje je bilo isto, prazan prostor obasjan izmaglicom praskozorja i ratrkanih
svjetala koja su postajala sve gua kako se primicao pisti. Zurio je u njih, prisjeajui se
pojedinosti koje je sakupio promatranjem s krova. Ulica, raskrije previe osvijetljeno da bi se
osjeao lagodno. Uliica koja se prostire iza visokih, bezoblinih kua. Zgrada sa iljastim
krovom. Iza toga se nalazilo uzletite i brodovi, sredstva za bijeg.
"Evo." Pruio je Edalliji oruje. "Mi smo grupa kirosa koju vodite negdje na dunost.
Na utovar ili ienje letjelice. Gdje je Forten?"

"Ovdje." Jedna ena se okrenula s mjesta na kojem je uala, a na licu joj je bio
zapanjeni izraz. "Ne, ne vjerujem. Ja..." Odmahnula je glavom. "I prije sam viala
izvanzemaljce, ali ovo je suludo."
"Bez njega bi zaglavili." Vari poe do mjesta na kojem ga je ekao. Dodirnuo ga je.
Postavio je pitanja i priekao odgovore. Edalliji ree: "Ti si zaduena za detalje. Prati nas do
servisnih hangara - broj osam. Na lijevoj strani piste s ove strane otkud dolazimo. Kreni ravno
prema tamo. Brod koji elimo je upravo servisiran. Mi emo obaviti ienje."
"Ime?"
Vari dotakne vazelu. "Gillian."
"Samo tako?" Edallia je zvuala zabrinuto. "Jednostavno emo se proetati pistom,
krenuti prema servisnom hangaru, doi do broda i ukrcati se? Zvui prejednostavno."
"Kao i ubojstvo." Vari je bio nestrpljiv, "Sve to treba jest povui okida."
"Moda je zamka." Zuber je dijelio njezino pomanjkanje uvjerenja. "Ova prokletinja
bi nas mogla povesti ravno u nju."
"Ako je tako, prva e umrijeti," Vari e otvoreno. "Imate li bolji plan? Ne? Onda
idemo!"
Stupio je u vrstu s ostalim mukarcima hodajui onako kako bi to inili robovi;
polagano je vukao noge, pognute glave i oputenih miia. Edallia je preuzela vodstvo
paradnim korakom i s laserom u rukama. Sylvia i Anne su zauzele poloaje sa svake strane
zaelja, a ostale ene su se rasporedile uz sredinu kolone. Poloaj koji e im olakati da se
suprotstave neprijatelju ali im je pruao otvorenu liniju vatre s boka.
Forten je poskakivao na zaelju, izvanzemaljski pas koji je uvao svoje krdo.
Ulica ih je skrivala, krianje je pak bilo osvijetljeno i njezino razotkrivajue svjetlo
primicalo im se sa svakim korakom. Usta krunog toka zjapila su ulijevo i poput sjenke
vazela je potrala prema njima.
"Slijedite ga", Vari pozove Edalliju ne diui glavu. "Slijedi ga kuda te vodi."
Trenutak je oklijevala, a onda ugledala odsjaj izdajnikog metala ispod zavinutog
krova. Pozorni straar ili straari, naoruani i spremni na akciju. Takoer je vidjela obris
izvanzemaljca, polu uspravljenog kako ih ticalima urno i teatralno poziva. Ne zastajkujui
krenula je prema njemu, osjeajui kako joj na licu i tijelu izbija znoj, naglo odahnuvi kad su
je ponovno obgrlile sjenke.
"Klopka." Svoj strah je izrekao ovjek koji je koraao kraj Varla. Duggan, jednom na
vrhu svoje klase, a sad sasvim izvan nje. "Zuber je bio u pravu. Vode nas, sile nas da
slijedimo put kojim ele da idemo. U ovom labirintu nemamo pojma kamo dovraga idemo."
"Pazi to pria!" Ako je u pravu, postojali su mikrofoni koji su hvatali apat i mogli
pokupiti izdajnike rijei. Ako je u krivu, onda samo teti moralu. "Uspjet emo."
"Kao Kendrick?"
"On je mrtav," Vari e grubo. "Njegov vam je ivot kupio priliku da spasite svoj. Ako
eli moe to i odbaciti, ali nemoj tjerati ostale da plate tvoj kukaviluk."
Uliica je zavinula, bezizraajne zgrade pretopile su se u druge, manje, s nadsvodenim
prozorima i ukrasnim ploicama. Svjetlo je gorjelo na udaljenom kraju iza kojeg se nalazila
pista, hangari i obrisi prizemljenih brodova. Straari su stajali ispod objeenih okruglih
svjetiljki promatrajui kolonu koja se primicala. Jedna je zakoraila naprijed podignute ruke.
"Stoj!" Priekala je da je Edallia poslua. "Kojim poslom?"
"Jedinica za Gillian. ienje."
"Vae ime?"
"Mirza Walsh." Edallia je govorila bez zastajkivanja. "Priuvna kapetanica. Vae?"
"Via asnica Leman. to ene rade meu vaim kirosima?"
"Vodim ih u vivarij."
"Preko piste?"
Edallia ree strpljivo: "Kirose emo ostaviti kod broda, a onda u povesti ene kamo
treba. Ako mislite da je to neobino, alite se Maralki. Bit e joj vrlo drago to je budite u
ovo vrijeme. No, to je va problem. Ja samo sluam naredbe."
"Poznajete Maralku?"

"Lizu Olenyju?" Edallia se nasmijei. "Da, poznajem je. Svojedobno smo bile vrlo
bliske."
"Razumijem." asnica pogleda u jednu pa u drugu stranu, u svoje straarke, pa u
kolonu koju je zaustavila. Uvukla je dah kad se iz smekastih sjenki pojavio tamni obris.
"Vaa?"
"Moja." Edallia spusti ruku ne bi li pomilovala krzno stvora. "Kad dobijem
zapovjednitvo, putovat e sa mnom." Dopustila je da joj ton glasa odaje razdraenost. "A
sad, uz vae doputenje, voljela bih obaviti ono to moram. Mogu li proi?"
Duggan odahne kad je asnica zakoraila natrag i kimnula. "Uspjeli smo", rekao je.
"Tako mi Boga, uspjeli smo!" Vari nije bio tako uvjeren.

Dvadeset i etvrto poglavlje

Napeo se dok su hodali dalje, mrsko i poznato zatezanje njegovih ivaca opominjalo
ga je da nije sve kako se ini. Straarke su bile na krianju sa svjetiljkama, jo nekoliko na
iduem mjestu kuda su prolazili, to nije primijetio dok je izviao s vrha krova. Istina, svjetala
je bilo, ali ne tako mnogo. I zato su zakljuile da ene nisu zarazne? to se dogodilo kad se
ubijene straarke nisu javile na raport?
Iza njega Chatto ree: "Eno broda. Ondje na lijevo." Gillian se odmarao ispred iroko
rastvorenih vrata. Novonastali dan izblijedio je nebo i pod snanijim svjetlom trup je sjajio
obeavajue toplo i zlaano. Ratrkani kirosi radili su na jednoj strani, kretali su se namjerno
polako grabljajui i zagladujui zemlju. Starci s izraenim rebrima, s ogrlicama oko vrata i
kiltovima omotanim oko sasuenih prepona. Kiltovi!
Vari se pravio kao da je posrnuo kako bi se okrenuo i pogledao straarsko mjesto,
primijetio ja da asnica pokazuje nekome izvan vidokruga. Dvije druge sa isukanim orujem
bijahu uspravljene i zurile su u kolonu.
Vari uurbano ree: "Neto nije u redu. ene neka dou ovamo i izmijeaju se s nama.
Prenesi poruku Anne i Sylviji. Edallia, kreni desno."
"Brod je na lijevo."
"ekaju nas. Znaju da nismo ono to bismo trebali biti." Kirosi su nosili kiltove, a on i
ostali mukarcu bijahu nagi. Neto to je via asnica primijetila, ali nije spomenula. to znai
da je djelovala sukladno sa zapovijedima; zaustaviti nas prije nego to nas pusti dalje. Vari e:
"Nee pucati iz straha da ne ozljede ene. Pokuat e nas omamiti. Ne dajte im vremena da
zatvore klopku."
"Tri pitolja", ree Edallia. "Protiv koliko?"
"Ti e prva pucati. Kad ih nekoliko ubije, uzet emo njihova oruja." Vari pogleda
prema Gillianu, hangaru iza njega i ostalim brodovima koji su se nalazili na pisti. Svaki od
njih mogao bi posluiti kao sredstvo za bijeg, ali isto tako se pretvoriti u zatvor ako nisu u
funkciji. "Zaokreni i zaobii ih kao da e prii s udaljenije strane." Ostalima ree: "Kad
kaem, ratrkajte se i bjeite. Znate to mora biti uinjeno."
Ubiti, boriti se, ubiti ponovno jer oklijevanje bi znailo smrt. Bijae to lekcija koju su
nauili na tei nain i stavili je na kunju vie puta. Ostali, nekolicina preostala s vojnih
akademija brzo e nauiti ili e pasti i uprljati zemlju svojom krvlju i crijevima; ispustiti ivot
pod izvanzemaljskim suncem.
"Naprijed mar!" Anne je krenula naprijed, baratajui biem, podigavi glas
glumljenom ljutitou.
"Pokrenite se, prokleti bili! Pokret!"
Jedna je ena zavritala, druga posrnula hvatajui se za mukarca kad je poela padati
prema naprijed. Na trenutak se stvorila zbrka tijekom koje se kolona rasprila i stala nasumce
bjeati prema prostoru iza broda. U sekundi su preli tih nekoliko metara, zatim su krenuli
unatrag kad ih je krupni trup zatitio od pogleda straarki na njihovim mjestima.
Ostale su ekale.

Desetak njih stajalo je u neodreenim skupinama pokraj trupa s orujima u naruju.

Kad su naciljale, Edallia otvori vatru, a ostale za njom. Sve tri su ih obasule preim
snopovima energije koji su palili meso, zagrijavali oklope i pretvarali zlatne uvojke u
plamenove koji su se dimili.
"Sad!"
Vari je potrao im je zavikao jurei prema jednoj strani, bacio se na tlo kad se pitolj
okrenuo prema njemu. Ustajui osjetio je toplinu njegovog udara na svojim golim leima,
lijevom rukom je udario cijev uvis, a ukoene prste poput tupih koplja na desnoj ruci zario je
u duplje svjetlo plavih oiju.
"Hangar!" Iupao joj je oruje i opalio da prekine vritanje oslijepljene straarke,
zatim jo jednom u drugu koja je poela bjeati. "Ulazite, ulazite u hangar!"
"Zato ne u brod'?", nestrpljivo je upitao Chatto s pitoljem u ruci i krvlju koja mu je
tekla iz pocrnjele rupe na boku.
"Oekivale su nas. U hangaru e ih biti jo. Ako ih ne smaknemo, poskidat e nas kad
se pokuamo ukrcati."
"Moda uemo u zasjedu."
"Ili to ili smo mrtvi." Vari opali, potri, pa opali jo jednom. "Idemo!"
Straarki nije bilo; ili su mrtve ili su bjeale glavom bez obzira. Nekoliko nagih tijela
lealo je meu njima, neki su uzdisali, a neki bijahu nepomini. Duggan je bio meu njima;
zamka koje se bojao oduzela mu je ivot.
Vari ga zanemari kao i ostale. Sada je gubljenje vremena znailo gubitak jedine
prilike. Vrata hangara pred njim bijahu otvorena, golemi tajanstveni strojevi bili su obasjani
blistavim stocima objeenim odozgo. Nekoliko kirosa bjealo je poput kokoki prije napada
lisice, a iz kuta je ugledao odbljesak metala, gibanje perjanice.
Ukras koji mu je pruio upozorenje koje mu je bilo potrebno.
Perjanica je nestala u oblaku dima. Kaciga pod njom u kojoj se vidio odsjaj lasera
zasjala je kao zvijezda. Lice pod njom pretvorilo se u neto poput none more kad joj je
oprio kou, meso i krv, ostavljajui za sobom samo pougljenjene i zadimljene kosti.
"Unutra! Trkom! Pobijte ih sve!"
Poloviti ih sve prije nego to se ponovno pregrupiraju. Napasti ih prije nego shvate da
su suoene s drugaijom vrstom mukaraca od njihovih kirosa. Spriti ih. Unititi. Oduzeti im
ivote, oruje, mo.
Unutar nekoliko sekundi unutranjost hangara pretvorila se u klaonicu ispunjenu
kricima, zrak je bio teak od vonja krvi, paljevine i zagrijanog metala koji se dimio.
Tada je sve, najednom, utihnulo.
"Ova je zadnja." Edallia okrene palu figuru nogom. Ona je bila netaknuta; odora koju
je nosila zbunila je straarke u napadu. "to je sljedee?"
"Provjerimo gubitke. Preruimo i ostale ene. emu gubiti vrijeme?"
"Ne moemo si dopustiti pogreke. Straarke e biti neodlune prije nego zapucaju u
one za koje e sumnjati da pripadaju njima. Ako bude potrebno moemo i blefirati."
Nestrpljivo je rekao: "Ne raspravljaj, samo tako uini."
Anne je jedna ruka oprena. Sylvia je ravnoduno ekala da joj Madden zaustavi krv
iz rane na nozi. I ostale imale su sline manje ozljede; straarke se nisu usudile unititi
pripadnice svog spola. Prema mukarcima nisu bile tako obazrive.
"Trojica mrtvih." Chatto je podnio izvjetaj. "Sedmorica ranjenih, od toga dvojica
tee."
"Mogu li se boriti? Pokrenuti?" Vati kimne kad je uo odgovor. "Dobro. Mogu drati
strau i na kraju emo im pomoi. to je s kirosima?"
Dvadesetak ih je stajalo u stranjem dijelu hangara gdje su ih satjerali. istai,
latitelji, pometai, podmazivai - nikome od njih nije bilo doputeno sluenje alatima.
"Uzmi njihove kiltove", rekao je Vari. "I pronai neto da skine one proklete
ovratnike."
"Njihove?"
"Nae. Samo ih prerei da ih moemo skinuti kad poelimo. Jo ih se nemoj rijeiti."

Chatto kimne s razumijevanjem. "Iskoristit e kirose da nas oponaaju. Nagi, s

ovratnicima - zato ne upotrijebi kojeg kao straarku?"
"Odaberi trojicu. Odrei mrtvim enama kosu - zna to treba uiniti. Pobrini se da
njihovo oruje ne radi."
Vari krene prema otvorenim vratima i oprezno proviri van. Pista se inila naputenom,
ali straarke se moda skrivaju iza golemih trupova, a ostali brodovi su moda u dolasku.
Vrata su na Gillianu bila otvorena i on se zabulji u njih, pitajui se ekaju li ih unutra
naoruane straarke.
Ako je tako, trebat e ih namamiti van. Fortena nije bio nigdje; stvorenje je nestalo
kad je opalio prvi pitolj.
Zuber je primijetio njegov nestanak.
"Kako emo upravljati bez njega?"
"Pronai emo nain." Vari se okrene i zagleda u hangar. Kirosi su stajali nagi, stisnuti
zajedno, trojca su izgledala smijeno u odorama straarki s njihovom odrezanom kosom koja
im je visjela oko naboranih lica. Drali su pitolje kao da su se bojali da e ih opriti.
"Okupimo se. Vrijeme radi protiv nas."
Jedan ovjek preree svoj ovratnik i Vari mu ga ponovno stisne natrag. Kilt mu je
udarao o prepone, nedostajala mu je sloboda golotinje. Kao to mu je nedostajala teina
pitolja.
"Sad!"
Izaao je, a koa mu se jeila od oekivanja paljbe, ostali za njim s time da su ih
Edallia i jo dvije tjerale pred sobom kao stoku. Stisnule su se zajedno kako bi prikrile
dodatna oruja koje su ene nosile. Iz daljine e ih kiltovi oznaiti kao kirose iz hangara pod
vodstvom straarki koje su odnijele pobjedu.
Namjerno su krenuli od broda.
Iza njih, u hangaru, Burchard je brojao sekunde.
"Van!" Bi je zapjevao u njegovim rukama. "Van, prokletnici! Ulazite!"
Pogreka; kirosi nisu izdavali nareenja. Brzo su pogreku ispravile Natalie, Eunice i
Daphne. ene odjevene kao straarke, naoruane i s prijeteim bievima.
"Van! Van i u brod! Pokret!"
Grupica nagih mukaraca izuzev njihovih ovratnika. Ista kakva je prola straarsku
toku u pratnji triju ena odjevenih u odore ukradene od ubijenih straarki. Uljezi koji su doli
pobjedonosno oteti brod.
Trenutak koji su oni unutra ekali.
Potekle su kroz otvor bez urbe, sigurne da e im brojana nadmo i oruje donijeti
trenutanu poslunost.
"Stojte!" asnica je razrogaila oi na njihovu neoprostivu drskost. Pogreno
protumaivi njihovu urbu kao napad umjesto elje da ih zatiti. "Rekoh, stoj! Straarke!
Paljba!"
Lane ene pale su prve; nosile su oruje. Potom bespomoni kirosi koje su ponjele
kao zrelo ito, okrvavljeni, pougljenjeni s crveno sjajnim ovratnicima. Pobjedonosni trenutak
smjesta se pretvorio u poraz kad je Vari dograbio pitolj s mjesta na kojem je visio Edalliji za
pojasom.
"Sredite ih!"
Energija se odbijala od zlatne oplate, udarala u spodobe u odorama, obarala ih na
zemlju. estoka unakrsna vatra koja je dopirala iz hangara i od skupine s jedne strane. Prije
nego to je posljednja dotaknula tlo, Vari je potrao prema ulazu broda. Kad je stigao uletio je
unutra sa spremnim pitoljem dok je pretraivao nepoznatu unutranjost.
"Kurte?"
"Nema nieg. Prazan je." Progurao se kraj Edallije i ponovno van kroz vrata. Burchard
je epajui izlazio iz hangara s oputenim tijelom prebaenim preko ramena. Jo netko ga je
slijedio, kao zadnji preostali. "Unutra! Unutra! Uite unutra!"
"U brod?"

"Ja u sve srediti." Vari pogleda van dok su se ostali smjetali dublje u letjelicu.
"Forten! Forten, proklet bio, gdje si?"
Hranio se, siui sok iz onih koji su najprije stradali. Podigao se i poletio tlom poput
trkaeg konja, domogao se broda i uao unutra nakon ega je Vari zalupio poklopac na ulazu.
Stvorenje sa spretnou pauka i osjeajem za samoouvanjem poput make. Ticalo je
dotaknulo Varlovu ruku.
"Jesmo li spremni za polazak?"
"Da."
"Ui u kontrolnu prostoriju. Sjedni u pilotsku sjedalicu." Bila je velika i zavinuta,
nainjena za upravljanje njenom vrstinom. Vari utone u nju i osjeti dodir, glas u svojem
umu. "Pomisli - a ja u izvriti."
ivo raunalo. S otrijim osjetilima od bilo kojeg ovjeka, s udovima i mozgom
prilagoenima viestrukim zadacima. Sve dok je u kontaktu s pilotom, postupat e prema
zadanim nareenjima.
"Gore!" Vari je gotovo kriknuo od urbe. "Gore i to dalje odavde."
Od Gorma, ena koje su njime vladale i opasnosti koju su predstavljale. Od svijeta
koji je nestao kad je hipon iskrivio svemir izbacivi Gilliana u relativnu sigurnost,
preputajui ga strujanju. Razdoblje spokoja u kojem su oni na brodu mogli doi k sebi.
Iznova postati posada.
"Uspjeli smo", Edallia se zagleda u ekrane, u nebeska tijela koja su lebdjela u smeoj
izmaglici. U nepoznati svemir koji ih je okruivao. "Pobjegli smo."
"Zasad." Vari se nagnuo prema naprijed prekidajui kontakt.
"Imali smo sree."
"Ja bih to nazvao nekako drugaije." Edallia slegne ramenima. "Kakve ima veze?
Imamo brod, odgovor vezan za napadae i Fortena koji nas moe odvesti natrag. Sve to je
Nasir Kalif elio."
"Pa?"
Uvukla je dah, isprsivi se tako da su joj se grudi napele ispod ljuskavog oklopa koji je
jo uvijek imala na sebi. Ratnika kraljica, odjevena u svilu i metal.
"Pa, idemo kui."
Vari ree: "emu? Zbog nagrade? Mirovine? Medalje i zahvale, pa udarca u
stranjicu? Ja elim vie."
"Kalif e ti to priutiti."
"Radije bih se sam posluio." Pokazao je prema ekranima. "Pogledaj ega sve tu ima pred nama je cijeli svemir. Jedino to nam je potrebno jest odlunost."
"I mukarci", podsjetila ga je. "ene takoer - gdje e pronai dodatnu posadu?"
"U Struji. U Spirali." Vari se zagleda u mjesto gdje se nalazila, zamuenost spram
smekaste izmaglice. "Sve je ondje, brodovi, zalihe, mukarci i ene - zamrznuti u stanju
mirovanja. Sve to nam je potrebno."
Moda je i Kreutzal ondje zajedno s tajnama koje je otkrio. Sav taj plijen nagomilan
tijekom vremena.
"Prilika", rekao je. "Najbolja koju emo ikada dobiti. Ja u je zgrabiti."
Kao to e to uiniti i svi ostali.