KRANSKI K L A S I C I

Svezak 24

CIP - Katalogizacija u publikaciji

Nacionalna i sveuilina knjinica - Zagreb
U D K 252.8
MOPSUESTIJSKI, Teodor
Katehetske homilije / Teodor
Mopsuestijski; predgovor, uvod i prijevod
Tomislav Zdenko Tenek. - Zagreb:
Kranska sadanjost, 2004. - (Kranski
klasici; 24)
Prijevod djela: Les homelies catechetiques
de Theodore De Mopsueste. - Kazala.
ISBN 953-151-343-0
441207106

TEODOR MOPSUESTIJSKI

KATEHETSKE
HOMILIJE
Predgovor, uvod i prijevod:
T O M I S L A V Z D E N K O T E N E K OFMCap

KRANSKA SADANJOST
ZAGREB
2004.

Naslov izvornika: L E S H O M E L I E S C A T E C H E T I Q U E S
DE THEODORE DE MOPSUESTE
Citta del Vaticano 1949.
Biblijski citati prevedeni prema Teodorovu predloku

TEOLOKA LEKTURA:
M A R I J A N JUREVI, OP
J E Z I N A LEKTURA:
MARIJA K L E N O V A R
IZRADA KAZALA:
V A N D A K R A F T SOI
KOREKTURA:
A N T E B R A N K O BARIEVI
V A N D A K R A F T SOI
GRAFIKI UREDIO:

CHRISTIAN T O M I S L A V BELINC
OPREMIO:

R O M A N TURINOV1

Izdaje: Kranska sadanjost d.o.o., Zagreb, Maruliev trg 14

Odgovara: dr. Aldo Stari
za hrvatski prijevod by Kranska sadanjost, Zagreb, 2004.
Naklada: 800
Tisak: Kranska sadanjost d.o.o., Zagreb
I S B N 953-151-343-0

PREDGOVOR

Prije dvanaest godina, akademske godine 1992793., na Katolikom bo

goslovnom fakultetu u Zagrebu na seminaru sam sa studentima obraivao
kristologiju Teodora Mopsuestijskoga, na temelju njegovih Katehetskih ho
milija. Od tada pa do danas nisam se prestao zanimati za toga drevnog i vrlo
poznatoga sirijskog teologa, jednog od najvrsnijih predstavnika Antiohijske
kole, i usuujem se ustvrditi jednog od najvanijih kristologa I V . stoljea,
ijaje refleksija uvelike pridonijela produbljenju kristoloke dogme i formu
liranju dogmatske kristoloke definicije na Kalcedonskom koncilu, go
dine 451.
Jo za svoga poslijediplomskog studij a u Rimu, kad sampriprmao doktor
sku disertaciju, u jednoj sam rimskoj knjiari naiao na sirijsko-francusko
izdanje Teodorovih homilija. Sa zanimanjem sam ih ne samo kupio nego i
poeo izuavati. K a d sam se vratio sa studija, u Zagrebu sam niz godina pri
premao odrasle katekumene za primanje sakramenata inicijacije. U tom za
htjevnom radu Teodorove homilije bile su mi uvijek svjee i aktualno
nadahnue. Sve sam vie osjeao unutarnji poticaj na to kako bi te homilije
bilo vrij edno prevesti.
Dao sam se na prevoenje, vie u elji da ih selektivno objavljujem za uu
itateljsku publiku. Prevodio sam ih, dakako, s francuskoga, tek ponegdje
konzultirajui svoje vrlo skromno poznavanje sirijskoga. Tako se dogodilo
da sam sve homilije imao prevedene ve prije pet godina. Ponudio sam ih za
objavljivanje nakladnikoj kui Kranska sadanjost. Naiao sam na veliko
razumijevanje i ekalo se samo da sve priredim za tisak, dakako, uz prikladan
uvod i popratna kazala. P o m o su mi pruili: Marijan Jurevi, O P , profesor
na Teologiji u Rijeci, teolokom lekturom prijevoda i Vanda Kraft Soi,
izradbom pojmovnoga kazala. Hvala im na strunosti i elanu koji su uloili,
V

kao i na potpori kojom su me sokolili da ovaj posao privedem kraju. Homilije

su dugo ekale objavljivanje. Prireivanje uvoda se oduljilo pa zato cijeli
ovaj projekt nije ugledao svjetlo dana tada kada je bilo planirano.
Dunost mije rei koju rije samome prijevodu. Svjestan sam daje ne
zahvalno, gotovo preuzetno, prihvatiti se prevoenja djela nekog autora iz
prijevoda, to su uinili francuski prevoditelji prevevi Teodora na temelju
sirijskog prijevoda, jer nemamo izvornik na grkom. Jo je problematinije
prevoditi djela istoga autora na temelju francuskoga prijevoda, a stoje na
sluaj. Teodor to zaista ne zasluuje. Pa ipak, ako sam se odluio na prevo
enje iz francuskoga prijevoda, toje iz dva razloga: p r v o j er ne znam sirijski,
a drugo, jer Teodorova teoloka misao, i ovako okrnjeno pripremljena, zas
luuje svu pozornost kako bi se pojavila na hrvatskom. Vjerujem da uza sve
nae nedostatke nije iznevjerena Teodorova misao. tovie, drim daje ona
istinsko teoloko obogaenje za nae pastoralno i katehetsko podruje.
U prijevodu sam nastojao maksimalno slijediti nain koji je upotrijebio i
francuski prevoditelj. Teodora nije lako prevoditi. U tekstu ima puno umet
nutih reenica, umetnutih rijei u zagradama kojima se pojanjava misao, u
izlaganju misli esto se ponavlja i si. Homilije nisu pisane za radnim stolom,
nego su stvarane u ivom govoru, to dakako ne znai da se Teodor za njih
nije studiozno pripremao. Na osnovi toga ivog govora vjerojatno su ih brzopisci pripremili Teodoru za doradu. Homilije, takve kakve se pojavljuju
pred nama, imaju upravo ta obiljeja: izgovorene su u prisnom dodiru s katekumenima kojima se on obraa i ujedno predstavljaju pravo, studiozno te
oloko djelo. itajui ih, ponekad dobivamo dojam da sadraj koji obrauje
Teodora toliko zanese da izgubi osjeaj za nazone katekumene. On ne eli
rtvovati sadraj jednostavnosti izlaganja. Tekst nije lagan za prevoenje, pa
stoga ni za itanje. No elja m i j e bila, kao i francuskom prevoditelju, ostati
to vjerniji Teodoru. Kada sam preveo homilije, doao mije u ruke novi fran
cuski prijevod, malo slobodniji i teniji za itanje. Taj m i j e novi prijevod
pomogao u rjeavanju nekih dvojbenih mjesta. No ipak drim daje onaj pret
hodni vjerniji izvorniku i da preciznije izraava Teodorovu misao.
U samom tekstu donosimo neke grke i sirijske rijei u transliteraciji.
Francuski ih prevoditelj ne donosi u tekstu, nego u biljekama. Mi smo se
opredijelili za unoenje tih rijei u tekst, koristei zagrade. To sjedne strane
oteava itanje, ali i p o m a e cjelovitijem razumijevanju izvorne Teodorove
VI

misli. Svjesni smo da neki itatelji nece biti zadovoljni tim nainom, ali se
nadamo da e biti i onih koji e nas razumjeti i u tome podrati.
Francuski prevoditelj na kraju knjige donosi kratak uvod u svako poglav
lje. U naem prijevodu taj uvod nalazi se na poetku svake homilije. Drali
smo daje tako mnogo bolje jer se itatelj upoznaje s tematikom u homiliji i
to po slijednim brojevima. Taj uvod je i svojevrsno kazalo za svaku pojedinu
homiliju, a to e itatelju biti od nesumnjive koristi.
Teodorje tuma Svetih pisama. Tako on sam sebe naziva. U tekstu nje
govih Homilija nalaze se brojni biblijski navodi, osobito iz N o v o g zavjeta,
a sasvim osobito iz Pavlovih spisa. Pavao je omiljeni Teodorov autor. Radi
to potpunijeg prikaza biblijskih navoda, na kraju donosimo i biblijsko ka
zalo, osim pojmovnoga, odnosno tematskoga. Nadamo se da e to pridonijeti
kvalitetnijem i studioznijem pristupu itanju Teodorove teoloke, liturgij
ske, egzegetske i katehetske misli. U prevoenju biblijskih navoda slijedili
smo Teodorovo itanje Svetoga pisma. On se u navoenju svetoga teksta,
koliko nam je poznato, u prvom redu sluio drevnim sirijskim prijevodom
Vetus Syra i m o d a ve Peittom za N o v i zavjet, uz L X X za Stari zavjet. Za
N o v i zavjet, uz ve spomenute drevne sirijske prijevode, koristio je i Tacijanov Diatessaron, verziju Evanelj a koj a j e u Teodorovo vrij emejo bila omi
ljeni tekst Novoga zavjeta kod Sirijaca. Iako nas Teodorov prijevod ponekad
udaljuj e od nama poznatog prij evoda, to je i stanovito obogaenj e poznavanj a
i razumijevanja Svetog teksta, uzmemo li u obzir daje Teodor pravi biblijski
i egzegetski znalac. Zato se Teodorovo navoenje ponekoga biblijskog tek
sta gdjekad pokazuje kao pravo egzegetsko i teoloko obogaenje.
Zagreb, 30. rujna 2004., spomendan sv. Jeronima

VII

U V O D U K A T E H E T S K E HOMILIJE
TEODORA MOPSUESTIJSKOGA

Teodor Mopsuestijski rodio se oko 350. godine u Antiohiji u uglednoj obi

telji. Umro je na glasu svetosti godine 428. B i o je uenik Diodora Tarkog i
prijatelj Ivana Zlatoustog. Obojica, Ivan i Teodor, pohaaju Diodorovu egzegetsku kolu, a b i l i su i u koli uvenog retora Libanija. Pod Ivanovim
utjecajem Teodor prima krtenje u dobi od dvadeset godina i odmah potom
na prijateljev nagovor ulazi u asketsko samotite koje je usmjeravao biskup
Tarza, Diodor. Tamo se posveuje askezi, molitvi i studiju, osobito egzegetskom. Iz te su asketske kole izniknuli glasoviti uitelji Antiohijske kole.
Teodor tada upada u duevnu krizu. Razmilja povlaenju iz monakoga
ivota te naputa samotite. Potom se neko vrijeme okuava kao advokat i
razmilja stvaranju vlastite obitelji. No Ivan Zlatousti gaje odvratio od te
nakane pismom zid Theodorum lapsum ( P G 47, 277-316). Teodor se vraa
svojoj prijanjoj odluci te ponovno prihvaa asketski ivot i prianja na biblij
ski stadij. G o d i n e 383. antiohijski patrijarh Flavijan zaredio ga je za
svece... .;.a u zajednici koja je bila podijeljena. Povlai se u Tarz kod svoga
starog prijatelja Diodora koji je u m e u v r e m e n u postao biskupom toga gra
da. Godine 392. Teodor je izabran i zareen za biskupa Mopsuestije u C i l i c i j i , s j e v e r o i s t o n o od Antiohije, gdje je djelovao 36 godina. Vrijeme
provodi zauzetou egzegetskim poslom i pastoralnom odgovornosti. Ivanu
Zlatoustom ostao je vjeran drug, i onda kada je ovaj boravio u izgnanstvu.
Dri se neprijepornim uiteljem Antiohijske kole, posebice preko tzv. ko
le Perzijanaca u Edesi, ijom zaslugom su brojna njegova djela sauvana i
prevedena na sirijski.
Teodor je u osnovnim crtama podijelio sudbinu svog uitelj a Diodora. B i o
je izuzetno cijenjen i potivan za ivota. No poslije smrti, navlastito zaradi
egzegetske aktivnosti kojom se nametnuo kao tipian predstavnik AntiohijIX

ske kole, bio je uvuen u nestorijevsku kontroverzu i u kristoloke sporove,

isprva optubama Rabule Edekog na koncilu u Efezu (431.). Toje uzroko
valo pojavu Capitula, izvadaka iz njegovih spisa. C i r i l Aleksandrijski u
svojoj protunestorijevskoj kampanji napadao je Teodora optuujui ga za
nestorijevstvo (Pismo 69.). Ibas Edeki njemu je pohvalno govorio na kon
cilu u Kalcedonu (451.), to e izazvati neprijateljstvo monofizita. B i o je
glavna meta u aferi Triju poglavlja te je konano na koncilu u Carigradu
godine 553. osuen na temelju izvadaka iz svojih djela uzetih iz neprijatelj
ski sainjenog i falsificiranog florilegija ( M . Richard, R. Devreesse). Taje
osuda prouzroila gubitak gotovo svih Teodorovih spisa jer je bilo nareeno
da se njegovi spisi spale. Unato ovim nevoljama, srea je prema njemu bila
sklonija nego prema Diodoru. Ne samo da su do nas doli Komentari na 12
manjih proroka u grkom izvorniku nego su i drugi njegovi spisi otkriveni u
sirijskom prijevodu. Osobitoj e dragocjen sirij ski prij e vod nj ego vih Kateh etskih homilija. Nestorijanci, m e u kojima je Teodor uvijek ostao mjerodav
n i m uiteljem, preveli su, naime, i sauvali njegove radove. O s i m toga,
suvremeni radovi na temelju katena rekonstruirali su vei dio Teodorovih
komentara na Psalme.
Znamo daje Teodor sustavno komentirao gotovo sve knjige Staroga i N o
voga zavjeta. Od toga silnog blaga, osim ve spomenutog, ostali su nam
Komentari na Ivana u sirijskom prijevodu i Komentar na 10 Pavlovih
poslanica u latinskom prijevodu. Od etiri poslanice koje se ne nalaze u ovih
deset (Rimljanima, 1. i 2. Korinanima, Hebrejima) ostali su nam fragmenti,
kao i od komentara na knjigu Postanka. Iz ovoga egzegetskog opusa jasno
proizlazi Teodorova privrenost Diodorovim egzegetskim naelima, time
stoje T e o d o r j o suzio mogunost tipoloke interpretacije odlomaka koji se
odnose na Mesiju i na Crkvu, s jasnim interesom za povijesni znaaj svetih
tekstova. U toj egzegezi Teodor primjenjuje openite interpretativne norme
za svaki pojedini svetopisamski odlomak, ali uzimajui u obzir cjelokupnu
kompoziciju teksta. inio je to zato dane odvoji interpretaciju jednog stavka
i l i nekog pojedinog izraza iz cjeline cjelokupnog konteksta. Osim toga, on
vodi rauna rabinskim egzegetskim tradicijama. Prije samog komentara
svete knjige Teodor v o l i dati uvod u kojem govori vremenu nastanka i
autoru, a zatim raspravlja znaenju djela pod povijesnim i literarnim v i
dom. Sljedei korak koji inijest analitiki i potanki razvoj sadrajnih toaka
koje je naveo u uvodu, vodei rauna jeziku i stilu autora djela. Obdaren
X

osjeajem za povijest, Teodor umije naznaiti razlike knjievnih rodova koji

postoje izmeu knjiga Svetoga pisma, primjerice izmeu knjiga Zakona i
mudrosnih knjiga. Uspijeva, osim toga, razlikovati razliite stupnjeve, i l i bo
lje, naine inspiracije. Nastojanje da svaki odlomak Pisma protumai u skla
du s kontekstom, oito je osobito u Komentaru Psalama gdjeje svaki psalam
uzet kao zasebna cjelina, tako da iskljuuje mijenjanje perspektive unutar
kompozicije. Na temelju takvog pristupa Teodor nijee mesijansku vrijed
nost koja se gdjegdje u tradiciji pridavala ovom i l i onom zasebnom izrazu, a
kao mesijanske priznaje samo etiri Psalma (2, 8, 44 i 109) u skladu s tradi
cijom. Znatielja u istraivanju povijesnog ambijenta u kojem su nastale
razliite knjige Svetoga pisma, te odlunost da se na temelju toga odredi pra
vo znaenje, doveli su Teodora ak dotle daje nijekao nadahnue knjigama:
Jobu i Pjesmi nad pjesmama. Za Joba dri daje poganska deklamacija, a za
Pjesmu nad pjesmama daje profana ljubavna pjesma koju je sastavio Salomon.
Teodor nije imao takav smisao za filologiju kakav je imao za povijest. U
pristupu svetom tekstu previeje pod utjecajem autoriteta L X X . ak i pripi
sivanje svih Psalama Davidu, pridodajui proroku vrijednost susljednoj
povijesti Izraela, naivno je.
Osim djela egzegetskog znaenja, Teodor je napisao mnoge spise doktrinarnog karaktera. Znamo daje pisao Duhu Svetom, utjelovljenju, protiv
alegorizanata, istonom grijehu, protiv magije, protiv Eunomija itd. V e l i k a
je teta to se izgubilo djelo Utjelovljenju, kojem se u starini mnogo go
vorilo. iaj je spis pronaen god. 1905. u jednom rukopisu u sirijskom prije
vodu, ali se, na alost, u previranjima Prvoga svjetskog rata zagubio. Osim
toga, nenadoknadiva je teta to se izgubio spis Protiv alegorizanata, u koj em Teodor teoretski izlae interpretativne kriterij e u polemici s aleksandrincima; tetaje takoer to se izgubio spis istonome grij ehu, jer se na temelju
toga djela Teodora optuivalo za pelagijevstvo.
Teodorove Katehetske homilije
Od doktrinarnih djela imali smo samo fragmente, sve do 1932. kada je u
sirijskom prijevodu otkriveno i objavljeno Teodorovo glasovito djelo es
naest katehetskih homilija (TONNEAU-DEVREESSE, Les omeli es cathechetigues de Theodore de Mopsueste, ST 145, Citta del Vaticano, 1949.).
XI

Teodor je te homilije izgovorio izmeu 383., priblino vrijeme njegova

reenja za sveenika, i 392., kada postaje biskupom u Mopsuestiji. N e k i ih
p o m i u u razdoblje njegova episkopata, poslije 392, godine. Homilije su dra
gocjen podatak vjeri koju je ispovijedao Teodor, kao i metodi koju je
primjenjivao u radu s katekumenima prije njihova krtenja. To dvostruko
svjedoanstvo pomae nam j o vie za prosudbu Teodorove ortodoksije i
openito za razumijevanje drevne krsne kateheze uope.
Rukopisna predaja koju je upotrebljavao Alphonse M I N G A N A , prvi
izdava homilija, godine 1932.-33. javlja se u dva razliita niza, a svaki za
vrava jednim Explicit\ prvi je naslovljen Tumaenje Vjerovanja (1-10), a
dragi sadri est posljednjih Tumaenja otajstava svete Crkve (Oena, K r
tenje, Euharistija). Prvi niz, kao i kod irila Jeruzalemskog, zamiljen je
kao izlaganje lanaka krsnog simbola (Nicejskog), s ponekim pojanjenjem
vezanim uz kasniji razvitak trinitarnog pitanja (Carigradski simbol). Gdje
kad Teodor u tumaenju uzima u obzir i Antiohijski simbol. Drugi niz tumai
Oena te znaenje krsne i euharistijske liturgije. Znaenje ovoga otkria je
golemo i dvojako: pod liturgijskim vidom, jer nas izbliza upoznaje s krsnom
liturgijom antiohijskog ambijenta potkraj I V . stoljea; pod doktrinarnim v i
dom, jer nam omoguuje stei prilino preciznu i pouzdanu predodbu Teodorovu stajalitu kristolokom pitanju, i to na temelju cjelovitog spisa, a
ne samo iz fragmenata koje smo dosad imali.
Rije je krsnim katehezama koje su u starini imale vremenski i sadrajni
karakter i logiku. Poetkom korizme kandidat se najprije upisivao u slubeni
registar Crkve. To je prava ceremonija, za vrijeme koje onaj koji vri upis
provodi ispitivanje prethodnom ponaanju katekumena, njihovoj nakani,
a jamac (kranin) svjedoi dobrim dispozicijama svakoga pojedinog. Sva
komu onom koji tei kranskom ivotu dolikuje prakticiranje kreposnog
ivota koji prilii njegovu stanju.
Prema Eterijinu Dnevniku putovanja ini se vjerojatnim daje nakon cere
monije upisa slijedilo tumaenje Svetoga pisma. Teodorove su homilije iz
govorene u vrlo kratkom vremenskom razdoblju. U vie navrata on podsjea
na ono stoje rekao dan ranije i l i prethodnih dana (II1; IV, 1; XI1; XII
7), a u V I I . homiliji naznauje da ve tri dana razlae Kristu. Doista, homi
lije I I I - V I posveene su velikim otajstvima ivota Gospodinova. S druge
strane, posljednje homilije, posveene tumaenju krsnih obreda, izgovorene
XII

su neposredno prije primanja krsta (XII, 2), Sve to navodi na pretpostavku

da se katehetske homilije Teodora Mopsuestijskoga ne proteu kroz cijelo
razdoblje korizme, nego da su izgovorene u dane koji su neposredno pretho
dili blagdanu Pashe-Uskrsa. S tim u vezi valja jednako tako primijetiti da,
suprotno onom kako j e inio iril Jeruzalemski nekoliko godina pri) e, tumaenj e
krsnih obreda katekumenima se daje prije krtenja (homilije X U - X I V ) , a inici
jacija u otajstvo euharistije ostaje rezervirana novokrtenicima kao i kod
irila (homilije X V - X V I ) . Ta nam razlika ne daje za pravo tvrditi, kako neki
ine, da se kateheze C i r i l a Jeruzalemskoga i Teodora Mopsuestijskoga raz
vijaju prema strogo paralelnom planu.
Simbol vjere kojega komentira Teodor i koji prua opi plan njegovih ho
milija m o e se rekonstruirati u svojoj osnovici polazei od samih homilija.
Nije tu rije Antiohijskom simbolu, nego Nicejskom, nadopunjenom C a
rigradskim kada je rije Duhu Svetom. Teodor komentira ta dva teksta la
nak po lanak, izraz po izraz, povlaei logiku koja je vodila njihovu
kompoziciju. Jasno je da heretiki simbol kojega je Teodoru podmetnuo M a
rije Merkator (Symbolum Theodori Mopsuesteni et ejus refutatio, PL 48,
213-232) nema nikakve slinosti sa simbolima koje komentiraju Katehetske
homilije.
Teodor Mopsuestijski govori katekumenima, ponekad uz rizik da ga oni
ne razumiju. Govor mu je jednostavan, s malo slika, bez lirskih i poetskih
prizvuka. Prisutnost katekumena katkad mu gotovo izmie iz razmiljanja.
Usmeni i didaktiki stil potvruje se osobito u ponavljanjima, tada kada mu
je stalo da vrsto usadi temeljne istine vjere, kao stoje pitanje otajstva Isusa
Krista i Duha Svetoga,.
Teologija i ekonomija: Teodorova egzegetska metoda
Prema Teodoru Mopsuestijskom, batina vjere dijeli se na teologiju i eko
nomiju. Teologija, uzeta u strogom smislu, tie se Boga, njegove naravi, nje
gova trinitarnog ivota, Oca, Sina, Duha. Ekonomija podrazumijeva stvara
nje, povijest spasenja, ovjeka (I, 1). Sin i Duh pripadaju dvjema sferama i
slue kao poveznice jedne i druge i l i kao ljestve kojima se uspinje i l i silazi.
Ta injenicaje vana za Teodorovo izlaganje boanskih osoba,
Teodor je egzeget od zanata, i to egzeget koji uvijek prodire u katehetu.
Neprestano je zaokupljen time da vjeru osloni na Pismo, Stari i N o v i zavjet,
XIII

no N o v i zavjet vidljivo prevladava u biblijskim navodima. Starozavjetni na

vodi relativno su skromni, osim psalama koji su relativno dobro zastupljeni. N a
vodi samo 7 knjiga. Malobrojni su i navodi proroka: Izaije (6), Jeremije (2). I to
je sve. Ne navodi se niti jedan drugi prorok, pa niti Jod, klasiar za izlijevanje
Duha Svetoga. Matej i Ivan prevladavaju u Novom zavjetu, zatim Pavao, navodi
se 12 poslanica, osobito Rimljanima (24), Prva Korinanima (35), Efeanima
(10), Hebrejima (23). Matej evo evanelje - manje Lukino - omoguuje mu po
tanko slijediti ljudski ivot Isusov, kako bi onda konano kontemplirao njegovu
boansku osobu. Uitelji njegova teolokog razmiljanja su Ivan i Pavao.
Teodorje ponajprije dosljedan doslovnom smislu teksta, njegovu povije
snom znaenju, koji utjelovljuje rije Boju u ljudsku povijest. On instink
tivno reagira protiv aleksandrijskog alegorizma za koji mu se ini daje
konstrukcija duha. Briljivo razlikuje doslovan smisao odrabinske egzegeze
koju prakticira Pavao. Ne zanemaruje naglaavati daje ukupnost Svetih knji
ga usmjerena pripravi Krista, ali vie globalno nego u detalju. Njegovo b i
blijsko itanje vie je prospektivno (gledanje unaprijed) negoli retrospektivno (gledanje unatrag). Teodor mnoi navode Psalama koji se odnose na
mesijansko doba. Rijei Novoga zavjeta Kristu - kae - sadrane su u
Starome u prorotvu (I, 14). Ono to im nedostaje, jasno je i savreno poja
snio Isus (II, 2). To povezivanje Teodoru omoguuje dajasno naznai zakon
rasta, ne samo u ivotu i razvitku Kristovu nego i u povijesti objave. Rast ne
oznaava iznaae, nego prijelaz iz implicitnog u eksplicitno, iz sjene u
svjetlo (IX, 16; X, 1). Time se otvara prostor teolokom radu (X, 3). Tako je
Trojstvo objavljeno prorocima nepotpuno; Krist gaje otkrio u asu kada je
naputao zemlju (II, 1). Apostoli Trojstvu nisu imali jasnu ideju.
Tumaenje simbola zapoinje izlaganjem vjeri openito, vjeri koja jedina
privodi spoznavanju nevidljivoga i onoga to jo ne postoji. Svoju tvrdnju potre
be vjere u jednoga Boga oslanja na Heb 11, 6: Onaj tko pristupa vjeri, mora
vjerovati da postojijedan Bog. Oni koji nemaju vjere i l i ija vjera je iskrivljena,
nalik su slijepcima. Oni ne mogu sudjelovati u Savezu to ga Bog nudi svim
ljudima, ne mogu ui u zajednitvo njegova ivota i njegovih otajstava. Teodor
svoje homilije zapoinje tvrdnjom o jedincatosti Boga, naspram politeizma, koji
je jo uvijek snaan (I, 14, 16; II, 1, 3), i kontradiktornih vrludanja heretika (I,
10). Vjera je uvjet spasenja. Teodor vjeru definira rijeima iz Poslanice Hebre
jima: A vjera je ve neko imanje onoga emu se nadamo, uvjerenost u zbiljnosti
kojih ne vidimo (Heb 11,1). Na tom naelu razlae osnovne etape puta kojim
XIV

se vjera prima, uva i ivi: 1. spasenjskim djelom Bojim u Starom zavjetu;

2. objavom Kristovom; 3. uenjem svetih otaca; 4. Crkvom koja vjeru uva
i nama predlae da je prihvatimo (l 3-4, 8, % 10,12; VII 9; IX, 3; X, 22; XII
14; XIV, 2; XV, 18,20,24). Vjeraje, tovie, ve spasenje jer omoguuje ovjeku
gledati ponad sadanjih privianja, prenijeti se naprijed u onu budunost u kojoj
e upoznati svoje konano dovrenje.
Teodor katekumenima ne razlae filozofska razmiljanja, nego batinu
vjere izloenu u simbolu to gaje primila Crkva koja je stup i temelj vjere
(I, 10, 13). Mi p r i h v a a m o vjera u jednoga Boga, prema propovijedanju
proroka i nauavanju naih otaca (I, 17). Boanska narav, zbiljno, postoji
jedna, postoji od sve vjenosti i nema potrebe niega dragoga za postojanje,
nego je ona sama uzrok svemu; zbog toga B o g je jedan i ono stoje on stvorio
ne moe naravno postati bog, jer je stvoreno od drugoga (/, 76). Ovo letimino
predstavljanje vjere u prvoj homiliji ve je naznaka usmjerenjakoje Teodor daje
svojoj katehezi, a to je da vjera u vjeno otajstvo Boje i u povijesni misterij
spasenja nije konzistentnabez nade u dovrenje vremena, u kojem e se spasenjska Boja volja konano ostvariti u punini.
Ta je vjera u prvom redu prianjanje uz velike istine kranstva: vjera u
Bogajedinoga, Stvoritelja svih stvari, u Sina roena od Oca koji je B o g kao
i njegov Otac, u Duha koji je B o g kao i Otac, u otajstva Kristova, u uskrsnue
mrtvih: Vjerom, naime, mi znamo da postoj i jedan Bog, i daje on stvoritelj
svega i da je iz niega stvorio sve stvari... Vjerom smo, uistinu, spoznali da
Otac ima Sina, roena iz njegove naravi i daje B o g kao i on. Vjerom smo
prihvatili glede Duha Svetoga daje od naravi Boga Oca i daje oduvijek s
Ocem i Sinom (I, 12). Neke aluzije koje donosi Teodor navode na vjerova
nje da to nabrajanje prethodi i slijedi tradiciju Simbola: formula je kratka,
kae on, kako bi se lake upamtila. Sluatelji su duni vjerno uvati vjeru
koja e im se povjeriti. To inzistiranje na vjeri openito, i to letimino
navoenje velikih istina podsjeaju na metodu irila Jeruzalemskoga, koji
na poetku svoje kateheze takoer obrauje tu temu prije nego to kateku
menima pone tumaiti simbol.
T u m a e n j e sredinjih istina simbola vjere
Nakon ovoga opeg uvoda Teodor odmah ulazi u sr predmeta. Samo je
jedan B o g , Otac s v e m o g u i , stvoritelj vidljivih i nevidljivih stvarnosti.
XV

Bojei se utjecaja okolnog politeizma na katekumene, Teodor inzistirana toj

jedincatosti Bojoj. Ne zadovoljava se tvrdnjama, nego dokazuje, iznosi
svjedoanstva, koristei se tehnikim izrazima ako se to pokae potrebnim:
samo je jedna boanska narav, kae, koja opstoji od sve vjenosti; ako mi
tvrdimo opstojnost triju hipostaza (osoba) u Bogu, nema u tome nikakvog
traga politeizma, budui da boanska narav ostaje jedna i jedina. Kada mi
govorimo Ocu, Sinu i l i Duhu, mi imenujemo jedinu boansku narav,
jednu jedinu volju, jedno djelovanje. Krist ne bi bio naredio apostolima da
pouavaju politeistike pogane u ime Oca, Sina i Duha, kada boanska
narav ne bi bilajednajedina: rizik pomutnje bio bi prevelik. Ta jedna jedina
narav nazvana je B o g i Gospodin, tako da se svaka od triju boanskih osoba
moe na jednak nain zvati Bogom i Gospodinom.
K a k v i god bili Teodorovi napori u razvijanju tvrdnje jedincatosti Boga, on
je ipak vie zaokupljen naglaavanjem opstojnosti triju razliitih osoba u Bogu.
Osobit naglasak stavlja na drugu osobu Trojstva, jedinog i vjenog Sina Oeva
po naravi. Suprotno onome to predmnijevaju arijevci, Sin je roen, a ne stvoren:
nije djelo Oevo poput drugih stvorenih stvarnosti. Nazvan je Rije jer izlazi iz
Oca kao to rije izlazi iz due. Kako bi izbjegao ekvivokacije koje bi mogle
nastati iz ove usporedbe te nakoditi boanstvu Sinovu, sveti Ivan dodaje: Rije
bijae Bog (Iv 1, 1). Rije ima, dakle, istu narav kao Otac; pravi je Bog kao i
Otac. To su na koncilu u Nicej i oci izrazili precizirajui daje Sin istobitan Ocu
(Teodor kae: istonaravan). To je znai u potpunosti protuarijevski nauk Niceje,
kojega Teodor razlae katekumenima. Kada je pak rije treoj osobi, Teodor
se vie ne poziva na Nicejski simbol, koji je odvie nedoreen u toj toki, nego
na Carigradski simbol: Duh izlazi od Oca i od sve vjenosti je s Ocem: ne moe
od njega biti odijeljen. Taj Duh kojije prozvan ivotvorcem nuno je boanske
naravi i treba biti nazvan Bogom: jedino boanska narav moe stvarati, os
lobaati i obnavljati kako to ini Duh.
Ne bojei se rabiti tehniki rjenik i obraivati teke pojmove, Teodor svoje
katekumene upuuje u mnogo vie od samih zametaka vjere. Zabrinut za pravo
vjernost svojih sluatelja, on ne oklijeva izloiti stanje pitanja Bogu jednomu i
trojstvenomu kao ishod debate, kojaje trajala vie odjednog stoljea, plodne reflek
sijama, diskusijama i sporovima svih vrsta, a koje su sankcionirala dva koncila.
No to nisu problemi koji kod Teodora predstavljaju bit kateheze. Otajstvo
Krista u rasporedbi spasenja ovjeka i svega stvorenoga poglavito privlai
nj egovu pozornost.
XVI

Otajstvo K r i s t a u ekonomiji spasenja

U stilu Ireneja Lionskoga, preuzimajui Pavlov rjenik, Teodorova pri
mordijalna preokupacija je ekonomija spasenja (mdabranuta) koja podrazu
mijeva sve stoje izvan Boga: stvaranje, vrijeme, povijest, ovjek (I, 2; V 3,
4; VI4; VII 7). Ekonomijaima za sredite utjelovljenje Sina Bojega u kome
se sve otkriva i koji otkriva sve stoje Bogu shvatljivo. U utjelovljenju naj
prije je m o g u e usmjeriti pogled na konkretnu dvostrukost naravi, poi od
ovjeka Isusa i prispjeti do otajstva koje se dovruje u osobi Sina Bojega.
Teodorova je konkretna vizija ona sinoptika, Pavla, starih otaca Antiohijske
kole. Drugi, Aleksandrinci, polaze od jedinstva Osobe, Rijei, da bi doli
do dvojstva naravi, unutar jedinstva. To je ono to se naziva Logos-hegemonija). V i z i j a je to koja se oslanja samo na Ivanov Proslov, izdvojen od
njegova Evanelja. V i z i j a je to Cirila Aleksandrijskoga.
K o j i je razlog i cilj utjelovljenja? Teodor ga saima u dvije tvrdnje: za
nas ljude, za nae spasenje (V 3). Bitno je tu. Ekonomija ima svoj izvor
u boanskom oinstvu, principu svake plodnosti Boje i izvan Trojstva. Ona
se ostvaruje u dvije etape, povezane i sukcesivne istodobno. Ritam im daju
Sin i Duh, dva objavitelja Oca i njegova plana.
Kriite dvaju svjetova, Boga-Nestvorena, stvaranja-stvorena, jest utje
lovljeni Sin, vorite koje istodobno povezuje i razluuje boansko i ljudsko
(III 5).
U odnosu na Oca Sinje iziao od Oca (III 8); jedini je Sin (III 12-13;
IV 1> 7); od sve je vjenosti (III 13; IV 2); Sin od poetka (III 14-15);
Rije je Boja (III 14-15); pravi B o g od pravog Boga (IV 6-11); jed
nak je Ocu (IV 12); iste je naravi kao i Otac, Njemu istobitan (IV, 13).
U odnosu na stvorenje Sinje istodobno stvoritelj i stvorenje (IV, 18): Jedini
je i P r v o r o e n i sviju stvorenja; P r v o r o e n i je mnoge brae (III, 7);
Stvoritelj svega (IV, 18); obnovitelj stvorenja (III, 9); potomak je Dav i d o v i A b r a h a m o v (VIII, 2-4); r o e n od Djevice M a r i j e (VI, 1);
oblijem ovjek (VI, 5); roen od ene (VI, 3).
Ukljuenje Prvoroenca u vrijeme i u povijest prozvano je ekonomijom.
Vjerovanje jasno tvrdi da Krist dolazi za ljude i za njihovo spasenje. To oci
nazivaju ovjekoljubljem (filantropijom), ljubavlju za ljude, voritem i po
janjenjem sve ekonomije. Od samog poetka Teodor naglaava realizam
XVII

utjelovljenjem, nasuprot apolinaristima, doketima, gnosticima. Isus je

uzeo cjelovitu ljudsku narav, tijelo i duu, potpun je i konkretan ovjek,
kao i svi ljudi. Na temelju te injenice Krist je solidaran s cjelokupnim
o v j e a n s t v o m , od p o e t k a do kraja povijesti, s o v j e a n s t v o m koje nije
nevino nego g r e n o , pod vladavinom je Sotone, uitelja ovoga svijeta.
On to o v j e a n s t v o dolazi osloboditi, nad njim eli trijumfirati predajui
ga njegovoj iskonskoj o d r e e n o s t i , a to su besmrtnost, n e u n i t i v o s t i neraspadljivost (K 11-19).
Dakle, jedini Sin poznaje dva ivljenja: r o e n j e od sve vjenosti, ali je
roen i od Marij e. Po tome se on upisuj e u tkivo ljudske povij esti. Ima ljudsko
podrijetlo, genealogiju koja zapoinje s Abrahamom (V, 8-9), potom s D a
vidom (VIII, 3-4); on ak nadilazi idovsku rasu jer ona ide sve do samog
Adama, tj. do prvih ljudi. Tumae to brojni navodi vezani uz Adama. Od toga
povijesnog i univerzalnog ovjeanstva Krist uzima i nosi sluniko stanje:
oblije Boga uzima oblije roba ( VIII, 7), tekoe, neuspjehe, na prvom mje
stu grijeh i smrt (VI, 6; VII, 1-2). Stvarnost toga stanj a iskuava u svojoj muci
i u agoniji. Tu ljudsku solidarnost Isus nosi i podnosi zato daje privede os
loboenju i pobjedi nad zlom, grijehom, Sotonom. Konanica toga slavospjeva K r i s t u nije smrt, nego u s k r s n u e , vrhunac cjelokupne Kristove
epopeje (VII, 1-3). Taj Kristov ljudski prolazak preobrazio je sliku svijeta i
povijesti. On je prvoroeni od mrtvih. Kao uskrsnuli, on ovjeanstvo ko
je je uzeo postavlja u slavu Boju. Onje glava Tijela, Crkve, koju on usmje
rava prema tom cilju (X, 18), na putu prema Uskrsnulomu. Tako je Krist
postao prototip novog ovjeka, model kraninu. On mu otvara novi svijet,
Kraljevstvo i zajednitvo s njime u koje je krtenik pozvan (VI, 11-12), sve
do otajstva trinitarnog zajednitva (VIII, 17).
Na kraju ovoga razvoja Teodor baca rekapitulacijski pogled na otajstvo
Kristovo, na dva lica: jedno je zastrto, drugo otkrito. Bez ikakve dvosmisle
nosti on tvrdi jedinstvo Sinovo u dvostrukosti njegovih dviju naravi, jedna
je ona koja je uzela, druga je uzeta (VIII, 10-15). Progresivnim analogijama
Teodor nastoji proniknuti otajstvo toga jedinstvenog zajednitva p o m o u tri
slike, istodobno znakovite i nesavrene: temom onoga koji U z i m a i Uzetoga
(VIII, 5), temom uzajamnog nastanj i vanj a (VIII, 7) i temom zarunikog je
dinstva (V7Z7, 10, 14), koja je bila draga predaji i liturgiji.

XVIII

K r i s t - j e d n a osoba u dvije naravi

Dvije Kristove naravi - ljudska i boanska - isto su tako stvarne kao i
razliite. Sveti Pavao tome svjedoi kada u razmaku od nekoliko redaka
pie da Krist pripada idovskoj rasi iz koje je iziao po tijelu i istodobno
je B o g blagoslovljen u vjekove (Rim 9, 5). Druga osoba Trojstva, Sin Bo
ji i B o g kao i njegov Otac, uistinu je postao ovjekom, hotei se podloiti
ljudskim i boanskim zakonima: sve stoje inio za nas, izvodioje po zako
nu nae naravi (VI, 10). Sve to pripada ovjeku, druga je osoba Trojstva
uzela. N e k i misle, kae Teodor, aludirajui na apolinarizam, da se Rije nije
stvarno utjelovila, daje uzela tijelo, a duu u tom tijelu nadomjeta boan
stvo. No kako bi nas bio mogao otkupiti, pita Teodor, da nije sam imao duu?
Jer ona je sagrijeila, a ne nae tijelo (VI, 11). Podsjeamo ovdje na identinu
soterioloku argumentaciju kojom Gregorije Nazijanski opovrgava apolina
r i z a m : O n o , naime, to nije uzeto, nije n i t i o z d r a v l j e n o (To
, ) , Prvo pismo Kledoniju, 7, tj. ako Rije po utjelovljenju nije uzela razumsku ljudsku duu, onda ovjek nije otkupljen.
Krist je stvarno savreni ovjek: obdaren duom nalik dui svih ljudi, stvarno
je umro kao stoje stvarno roen. Jednako kao to je Rije koja je uzela ljud
sku narav istiniti B o g , isto je tako onaj koga je Rije uzela pravi ovjek. Onaj
kojije uzeo ljudsku narav postoji tono onako kao i njegov Otac, i onaj koji
je uzet bio je istiniti ovjek kao Abraham i David.
Dvije razliite naravi ipak su savreno ujedinjene meu sobom. U simbolu
(to je Antiohijski simbol na kojega se ovaj put Teodor poziva) dva izraza
Prvoroenac i Jedinoroenac stavljena su jedan do drugoga kako bi se
bolje izrazilo to jedinstvo dviju naravi, apsolutno neizrecivo i odsada neraz
dvojivo. K r i s t je poradi naravi d v a , toliko je v e l i k a razlika i z m e u
ovjetva i boanstva. On je B o g Rije, onaj kojije uzeo, ali on je ovjek
kojije bio uzet I onaj kojije 'lik Boji' (usp. F i l 2,6) uzeo je ' l i k roba'; a lik
roba nije lik Boga (VIII, 1). N o , nedvojbeno je jedinstvo ovih dviju naravi
u samo jednoj osobi: O n nije bio samo B o g , niti samo ovjek; ve doista 'u
dvojici', i to po naravi; i B o g i ovjek. On je B o g Rije, onaj kojije uzeo, ali
on je ovjek koji je bio uzet. I onaj kojije ' l i k Boji' (usp. F i l 2, 6) uzeo je
' l i k roba'; a lik roba nije lik Boga. U liku Boga onje onaj kojije po naravi
B o g , onaj kojije uzeo lik roba; ali lik roba je onaj kojije po naravi ovjek,
koji je uzet radi naega spasenja. Dakle, onaj koji je uzeo nije bio onaj isti

XIX

koji je uzet, niti je onaj kojije uzet bio onaj isti koji je uzeo; onaj koji je uzeo
jest B o g , a onaj kojije uzetjest ovjek. A onaj kojije uzeo jest to po naravi:
ono isto stoje B o g Otac jer je on ' B o g od B o g a ' (Iv 1, 1) i takav je kakav je
onaj uz kojega je on bio. A l i onaj kojije bio uzetjest to po naravi: ono isto
to bijahu David i Abraham iji je on sin i od ijegaje potomstva. Tako je on
Gospodin i sin Davidov: Sin Davidov zbog naravi, ali Gospodin zbog dosto
janstva kojeje imao; ali on je bio uzvieni) i od svoga oca Davida, zbog naravi
koja je njega uzela (VIII 1). Ta kristalno jasna razlika dviju naravi ne znai
da su u Kristu dvije osobe i l i : Ali oni (nai blaeni oci u Niceji!)
su slijedili Svete knjige koje govore na razliit nain naravima, nauavajui
samo jednu osobu ( ) i to poradi savrenog (hatita) sjedinjenja (naqiputa) koje je uslijedilo (hwa), a i zbog straha da se ne bi mislilo kako oni
dijele savrenu povezanost (autaputa) koju je imao onaj kojije uzet s onim
kojije uzeo. Jer ako se poniti ovo spajanje, tada se ini da onaj kojije uzet
nije vie nita drugo nego jednostavan (hima) ovjek kao i mi (VI, 3; usp.
III 6). Jedinstvo i l i prema Teodorovoj terminologiji savreno sjedinjenje
(hatita naqiputa) dviju naravi u Kristu nije nikad prekinuto. tovie, to je
neizrecivo i vjeno neraskidivo sjedinjenje. On kae: Na taj nas nain Svete
knjige pouavaju razlici dviju naravi, onom to nam je nuno nauiti:
kakav je onaj kojije uzeo i kakav je onaj kojije bio uzet; i daje onaj kojije
uzeo boansku narav, koja je za nas sve uinila; dok je ovaj ljudska narav,
koju je za nas uzeo onaj kojije uzrok svega i on je u jednom neizrecivom i
vjeno neraskidivom sjedinjenju. Zbog toga e kod nas takoer ostati dar
kojeg oekujemo primiti zbog nae povezanosti (autaputa) s njime. Boan
ska nas pisma doista pouavaju tom sjedinjenju (naqiputa); ne samo kad
nas ue poznavanju svake od ovih naravi nego i kad k a u samo (qnoma) za
jednoga ono to pripada svakoj od tih naravi. Tada mi s h v a a m o kakvo je
divno i u z v i e n o sjedinjenje nastalo ( m e u n j i m a ) (VIII 10). Ta dva
lika (lik Boji i lik roba) su u neraskidivu jedinstvu za koje Teodor kae:
M o r a m o sauvati poznavanje ovog neraskidivog jedinstva (dla metpara):
da nikada, ni u jednom trenutku, ovo oblije roba ne m o e biti odijeljeno od
boanske naravi koja se tim oblijem obukla. Doista, ta razlika naravi ne
ponitava savreno (hatita) sjedinjenje, niti ovo savreno sjedinjenje razara
razliku naravi, nego te razliite naravi ostaju u svojoj usiji, i njihovo sje
dinjenje nuno ostaje (dlapulag), jer je onaj koji je bio uzet pridruen onome
koji je uzeo, u asti i u slavi, budui da gaje zbog toga B o g elio uzeti (VIII
XX

73). K a d Teodor naglaava dvije razliite naravi, ne nauava dva gospodara

i l i dva sina: Doista, nije da smo, kad kaemo dvije naravi, prisiljeni govoriti
dvama gospodarima i l i dvama sinovima, to bi bilo do krajnosti naivno
( ) : jer svi oni koji su nekako dva ijedan nekako, njihovo sjedinje
nje, koje ih ini jednim, ne ponitava razliku naravi, niti se razlika naravi
protivi tome da oni budu j e d n o (VIII, 14). Treba na kraju rei daje Krist
jedan, ali tako da nikad ne zaboravimo razlikovanje naravi. Za Teodora
jedinstvo u Kristu ne ponitava razlikovanje naravi, a niti razlikovanje m e u
naravima nije zapreka da dvije naravi budu jedno (Simonetti). Teodor se za
pojanjenje toga jedinstva i dvojstva posluio b r a n o m vezom m u a i ene:
Oni ostaju dvoje u onome po e m u j e s u dvoje, ali takoer su jedno u onome
po emu oni jesu jedno, a ne dvoje. Na isti nain ovdje, dvojica po naravi, ali
jedan po sjedinjenju; dvojica po naravi zbog velike razlike meu naravima;
jedan u sjedinjenju, jer se poklonstvo ne dijeli, nego onaj kojije uzet prima
poklonstvo s onim koji gaje uzeo (VIII 14). Nain tog jedinstva osim sli
kom suprunika nastoji protumaiti i s hramom u kojem boanstvo prebiva.
Te nespretne usporedbe, koje su sadravale mogunost vrlo razliitih inter
pretacija, ne trebaju ipak zasjeniti vrstou kojom Teodor, inzistirajui u v i
jek na razliitosti naravi, tvrdi jedinstvo Krista i posljedice koje iz toga
izvlai. On je j a m a n o dobro upozorio na potrebu uskog jedinstva dviju cje
lovitih i savrenih naravi u Kristu kojeje antiohijska tradicija odvie dijelila.
Naglasio je daje to jedinstvo daleko j a e od isto moralnog, kako su mu
kasnije kritiari spoitavali. To je jedinstvo najue i nedjeljivo jedinstvo. U
traenju zadovolj avajue i prikladne formulacije za toj edinstvo Teodor izriito
govori dvije naravi i jednoj osobi u Kristu, jednom Sinu, i to zaradi nedje
ljivog jedinstva (VI, 3). Osoba () kod Teodora zapravo j o ne pred
stavlja ono to e ta rije sadravati u formuli Kalcedonskog koncila (451.)
terminom persona. K o d Teodora osoba oznauje formu i l i oblije u kojemu
se narav i l i hipostaza oituje, pa zato on m o e pridijevati svakoj
od dviju Kristovih naravi, a istodobno jedan zajedniki jedinstvu
dviju naravi. N o , uzme li se u obzir da Teodor, zauzimajui jasno stajalite
protiv nauka o dva S i n a , n a g l a a v a nepromjenjivo jedinstvo -
- dviju savrenih naravi u Kristu, tada ga valja prosuivati - kao
stoje to bilo j o za njegova ivota - kao pravovjernog teologa u razvojnom
procesu koji, u kristolokom pitanju, j o nije doao do svoje zrelosti; uzi
majui to u obzir, valja ga promatrati kao pravovjernog teologa svoga vreXXI

mena, a ne kao preteu nestorijanizma ( H . R. Drobner). B i o b i , nesumnji

vo, anakronizam prigovoriti Teodoru da nije prihvatio Kalcedonsku k r i stoloku definiciju (J. Quasten). K a d se uzme u obzir ukupni napor to ga
je Teodor Mopsuestijski uloio u kristolokom pitanju, nitko kao on nije
bio korisniji za napredak kristologije u razdoblju od 381. do 431. ( A . G r i l lmeier). Iako njegov nauk sadri neke pogibeljne tendencije, on donosi i
nesumnjive pozitivne elemente koji su ili u pravcu Kalcedona i priprav
ljali njegovu formulu.
Soterioloki uinci sjedinjenja
Budui da je jedinstvo Kristovo apsolutno savreno, oci su na koncilu u
Carigradu (381.) mogli rei daje Sin Boji roen od Djevice Marije i daje
raspet pod Poncijem Pilatom. O n i su dobro znali da se boanska narav ne
moe roditi niti umrijeti, ali nisu htjeli odijeliti ono stoje tako savreno sje
dinjeno. Pripisali su injenice i povlastice jednoj Kristovoj osobi kako bi se
jae istaknula slava Sina Bojega, a u isto vrijeme i slava ovjeka kojeg je
Rije uzela. Isus, koji je bio raspet, sjedi sada desnici Oevoj i on e se
pojaviti drugi put na kraju vremena da sudi ivima i mrtvima. Precizirajui
drugi put odnosno ponovno, koncilski su oci eljeli pokazati daje proslav
ljeni Krist doista Rije koja se utjelovila u utrobi Djevice Marije.
Krtenjem koje e primiti, katekumeni e se pridruiti Kristovoj pobjedi
i zadobit e i oni besmrtnost, nepropadljivost i nepromjenjivost. Sakramenti
su naime naznaka, kroz znakove i simbole, nevidljivih i neizmjernih stvar
nosti. Teodoru je jako stalo da naglasi kako su sakramenti ono ve ali i ono
jo ne (da se posluimo Pavlovom slikom) nebeskih stvarnosti. Zato sna
no podvlai da mi sakramentalne stvarnosti sada primamo tek u znakovima
i simbolima, u slikama. Time eli ukazati na progresivnu zadau koju krte
n i c i primaju sakramentima. Po k r t e n j u koje s a d r i znakove smrti i
uskrsnua Kristova, katekumen postaje suoblien Kristu umrlom i uskrsnu
lom: prisjeanjem na proli dogaaj istodobno potvrujemo nau nadu. D o
ista, pojanjava Teodor, dobra koja Krist nudi novom kraninu u krtenju
primaju se tek u slici.
Onako kao stoje dijete danom svoga roenja primilo sposobnost sluanja,
govorenja i hodanja, ali ono ihjo ne moe primijeniti, tako je i s novokrtenikom na dan njegova krtenja, kada on prima sposobnosti besmrtnosti i neXXII

propadljivosti koje e se efektivno ostvariti tek na dan njegova uskrsnua.

No za potkrepu postojanja tih obeanih dobara Krist nam odsada daje zalog,
kaparu. To je D u h Sveti, D u h obeanja, koji je, prema Pavlu, jamac
buduih dobara koja oekujemo. A l i onje i zalog batine jer u izvjesnom
smislu mi ve sada imamo dionitvo na tim dobrima. Konano, oprotenje
grijeha nee biti savreno i krtenje nee postii svoju punu uinkovitost ne
go tek nakon u s k r s n u a mrtvih. U sakramentu krsta u i n k e K r i s t o v a
uskrsnua primamo u slici. U izvjesnom smislu mi nismo spaeni doli u sili,
u onoj sili kojoj govori Isus u evanelju. Naime, ovjek, spaen u nadi, jo
je uvijek u ovom zemaljskom atoru, pritisnut bijedom i teinom ljudskoga
postojanja koje i dalje nosi trag poetnog pada. Iako je, dakle, spaen u nadi,
i dalje ostaje pitanje kako e organizirati svoj prijelaz u Boji dom, u koji
faktiki nee ui sve do dana opeg uskrsnua. On treba na neki nain pono
vno zapoeti kroiti etapama svoje smrtne karijere, posvajajui slobodnim
izborom sva sredstva svakidanjega ivota, prilagoditi njihovu uporabu i sli
jed jednom drugom rastu. Potrebno mu je ii Isusovim tragom; da svoje ko
rake usmjeri koracima zemaljskog i b o a n s k o g puta Kristova, valja mu
vlastitim primjerom posvojiti njegove institucije. Ukratko, treba postati ono
to e biti jednog dana kada se uistinu rodi na dan uskrsnua. U toj transfor
maciji ovjeka, tom prijelazu iz naravnog u nadnaravno stanje, iz zemalj
ske katastaze u besmrtnost, v o e n i smo uporabom sakramenata koji su
p o k a z i v a nevidljivih i neizrecivih stvari i to u znakovima ('ata) i sim
b o l i m a (XII, 2).
elimo li u nekoliko rijei naznaiti glavne crte sakramentalne teologije,
primjeujemo da Teodor spasenje ne situira samo u sadanjost, nego pose
bice u b u d u n o s t kojoj se nadamo i kojoj jedino B o g odreuje dogaaj:
kranin ivi koliko od vjere toliko od nade. Teodorova kristologija svoje
pravo razumijevanje dobiva u liturgiji. Ona nije toliko naslonjena na antro
pologiju u tradicionalnom smislu, kao participacija duha na Bogu, participa
cija o v j e k a i s k r i v l j e n a grijehom i obnovljena K r i s t o m . Teodorova
liturgijska kristologija poiva na optimistikoj viziji slobode izbora ovjeka
i na rastu koji za ovjeka poinje Kristovim utjelovljenjem. Rije je tako
zvanom nauku dva doba, dobu smrtnosti, koje je zapoelo s Adamom i
smrtnosti koju je B o g htio kako bi sprijeio da ovjek bude podloan grijehu
na besmrtan, a to znai na definitivan nain, i na dobu besmrtnosti, koje e
se u punini ostvariti u b u d u e m ivotu, savrenim podlaganjem Bogu. A l i ta
XXIII

je besmrtnost ve zapoela Kristovim utjelovljenjem i dijelom se ostvaruje

ve u ovom ivotu onoliko koliko smo posluni Kristu i koliko se njemu
suobliujemo. U tom procesu ovjek je u uskoj svezi s cjelokupnim kozmosomjer su u ovjeku ujedinjeni materijalni i nematerijalni svijet, ovjetvo
Kristovo savreno je ostvarilo ovu ulogu ovjeka kojije, kao slika Boja,
odreen za vladalatvo u svijetu i to vladalatvo moe ostvariti nakon stoje
Krist u njemu obnovio tu sliku.
Krsni obredi kojima se katekumeni podvrgavaju, pojanjavaju sav ovaj
nauk. Ukupno, oni sadre odreknue katekumena od zemaljskih stvarnosti i
zadobivanje Kristovih dobara koja oekuje. Stav poniznosti to ga preuzima
onaj koji prima otklinjanja podsjea na stanje ropstva u kojem ga dri avao.
Odreknue od demona i obeanje prianjanja uz Krista izraavaju volju kate
kumena da odsada prianja uz Gospodina koji jedini posjeduje istinska dobra.
Kleei sve do sada, katekumen nakon primanja znaka kria napokon ustaje,
oituje se tako da odabire nebo za svoje b o r a v i t e te izgovara zavjet
saveza: Odriem se Sotone, svih njegovih anela, svih njegovih djela, i
svega njegova sluenja, sve njegove tatine i sve njegove svjetovne zabludjelosti; zavjetom se obvezujem, vjerujem i krstim se u ime Oca, Sina i Duha
Svetoga (XIII tekst obredne knjige; XIII 5; XIII 12).
Isti simbolizam nalazimo u samoj ceremoniji krtenja. Katekumen svlai
svoju odjeu, znamen smrtnosti, kako bi po itavom tijelu primio pomaza
nje, a to je simbol nepropadljivosti. Potom u vodi, koju je Duh posvetio,
Stvoritelj iznova oblikuje svoje stvorenje, kao to lonar odlae na skladite
oteen lonac. Otac, Sin i Duh zazvani u krsnoj formuli obnavljaju kateku
mena dajui mu dobra koja im je Krist stekao: besmrtnost, nepropadljivost,
nepromjenjivost i slobodu. K o n a n o , bijela haljina, koju n o v o k r t e n i k
oblai, simbolizira novi nain ivota u kojije ovaj preao u znaku. Ovo novo
roenje isto je tako stvarno kao i prvo, ono tjelesno. U prvom roenju, koje
Teodor dri slinim zaeu, klica po Bojem dj elovanju malo-pomalo poprima
ljudski izgled u majinu krilu. U krtenju je klica poloena u duu krtenikovu koji e, nakon uskrsnua, postati besmrtna i nepropadljiva narav (XIV,
9y 28). Jasno je da je za Teodora kranin krtenjem zaet, a da se u
pravom smislu r a a tek na kraju vremena. Krtenje se s pravom m o e
nazvati drugo roenje, budui daje ono slika istinskog roenja koje e se
ostvariti na dan opeg uskrsnua. Kranin je uistinu ovjek eshatolokih
vremena.
XXIV

Otajstvo b o a n s t v a Duha Svetoga

Dvije posljednje homilije prvog dijela u kojima tumai simbol (IX i X>,
Teodor Mopsuestijski posveuje tumaenju posljednjeg dijela Vjerovanja,
tada posebice g o r u e m pitanju: boanstvu Duha Svetoga, kojeje kontestirano kao i ono Kristovo, stoljee ranije. Niceja nije na eksplicitan nain
zauzela stajalite prema boanstvu Duha, no Carigrad je god. 381. njime u
potpunosti zaokupljen, iako nije donosio inovacije. Nai su nas blaeni
oci upozorili, pouavajui nas da trebamo vjerovati daje Duh Sveti b o a n
ske naravi Boga O c a (X, 13).
U Teodorovu izlaganju m o g u e j e razlikovati tri etape: katehezu D u
hu (IX, 3-10), svetost D u h a (IX, 12-18) i, k o n a n o , svetopisamski oslo
nac (X, 3-12).
Krsni zaziv koji nam dolazi iz evanelja: Poite dakle i uinite mojim
uenicima i sve narode krstei ih u ime Oca i Sina i Duha Svetoga (Mt 28,
19) smjetava u isti plan Oca, Sina i Duha. To predstavlja bit krsne liturgije.
Liturgija je, pak, mjesto i teoloka norma. Tvrdi jednakost triju boanskih
osoba (IX, 4-5). Budui da ime oznauje bie, zazivati mo i djelovanje
trojice imenovanihjedinstveni je izriaj triju osoba (IX, 5,6). Moe se dakle
zakljuiti: Duh s Ocem dijeli istu i jedinu narav, s tom razlikom stoje nazvan
Duh (IX, 8-9), kojemu Teodor nastoji proniknuti intimnu bit (IX, 10).
Od svih pridjevaka primjenjivanih za Duha Teodor dri daje svetost nje
govo primjereno ime: On svet poput Oca i Sina. To daje Duh svet karakte
rizira
prvom redu njegovu ontoloku narav, njegovu bit, a ne moralnu
kvalifikaciju. U kranskoj ekonomiji Duh je djelatnik svetosti, svetost daje
jer je sam svet. Svetost je participacija na boanskom biu, njegovu intim
nom ivotu. D u h daje ono to on jest, izvor ivota (IX, 18\X, 9-11), a taj ivot
je neraspadljiv, vjean, kao i B o g sam (X, 12).
K a o i sva objava, objava Duha, prema evanelju, ostvarivala se polako.
Teodor prikuplja dosje Duhu, crpe iz Staroga zavjeta, jer je ono Duhom
nadahnuto, posebice iz Psalama. Privilegirano mjesto, naravno, daje Ivanu i
Pavlu, teolozima Duha Svetoga. Nadugako razlae ivanovski izriaj: Duh
koji od Oca izlazi (Iv 15, 26). Glede izlaenja Duha, ne govori se Sinu u
Vjerovanju (X, 8,10). Filioque je kasnija latinska interpretacija koja se
uvruje u X I . stoljeu.
XXV

Krtenje darovano u i po Duhu donosi katekumenima sam ivot Boji (VI,

13-14; X, 9-11) koji progresivno preobraava krane. Onje duhovni voda
u istini, to vjernicima omoguuje da se suoe sa samom smru sigurnou
uskrsnua, besmrtnog , nepropadljivog, vjenog ivota (X, 12). Istodobno,
Duh jedini sakramentalnim znakovima daje uinak, on je jednako tako veza
m e u kranima, u jedinoj C r k v i i l i zajednici svetih (X, 14-22).
Moralni nauk utemeljen na Oenau
Poput svakog katehete, Teodor doktrinarnom uenju pridodaje moralnu
pouku, koju nalau obiaji njegovih poganskih sluatelja koji su na putu
obraenja. Teodor uope nije konkretan. Njegovi praktini savjeti su rijetki.
Tek podsjea daje potrebno uvati se poganskih praznovjerja, astrologije,
gatanja, obrednih ienja i pranja i da su kazalite, stadioni i cirkuske igre
zabranjeni. Razlog: sve to avao sije po svijetu kako bi, pod prividom za
bave, naveo duu na pad (XIII, 12). Krist, iji dionici trebaju postati svi
ljudi, uveo je u svijet nov nain ivota, novi poredak, sliku budueg ivota.
Krani koji su tu sliku primili po krtenju nasljedovat e Krista ivei po njego
vim zapovijedima i ponaajui se ve tijekom svoga zemaljskog ivota poput
graana nebeskog Jeruzalema; trudimo se kako bismo se ponaali prema nje
govim zapovijedima radi nade u budua dobra koja oekujemo od uskrsnua od
mrtvih koje e nas uiniti zajedniarima s njime (VI, 12). Teodor u tim zahtjev
nim moralnim naelima s kojima dolazi pred svoje sluatelje, svjestan ovjekove
krhkosti, da se ne pokolebaju, kao da ih hrabri u njihovu kranskom hodu te
ee dodaje: onoliko koliko nam je to mogue (primjerice VI, 13). Oito je
da time ne propovijeda ustuk i l i mlakost, nego ustrajnost i napor.
To je sredinja tema komentara Oenaa, u X I . homiliji, to ga Teodor
razvija pred katekumenima poput moralne propovijedi. Nakon uskrsnua
koje e ih podariti besmrtnom, nepropadljivom i nepromjenjivom naravi,
krtenici e savreno sluati Boga jer u njima vie nee biti nagnua koje bi
ih suprotstavljalo Bojoj volji. Krani zato trebaju, koliko im je mogue,
ve odsada prihvatiti to ponaanje.
Komentar Oenaa ima dva dijela: prvi (1-6) usporeuje moljenje i djelova
nje, a drugi (7-18) tumai Molitvu Gospodnju kao normu kranskoga ponaanj a.
Teodor spoetka otklanja sofizam koji suprotstavlja vertikalnu i horizon
talnu dimenziju u kranskom ivotu: molitva i bratstvo idu skupa. Samo
XXVI

krepostan ivot, briga za druge, jamstvo su vjerodostojnosti i uinkovitosti

molitve (XI, 2). Za Teodora molitva je u prvom redu stanje, ponaanje u
ljubavi i prianjanju uz dobro (XI, 3). To je smisao Pavlove rijei: Molite
bez prestanka (usp. Ef 6, 18). Zato ivot treba biti u skladu s voljom Bo
jom: Istinska se dakle molitva sastoji u moralnoj ispravnosti, ljubavi prema
Bogu i nastojanju oko svega to se njemu svia (XI, 3). Simptomatino,
Teodor uzima prispodobu nepravednom sucu, koja na scenu dovodijednog
profesionalca pravde i posij edice nemarnosti prema pritubama (Lk 18,5-7).
Bog, naprotiv, slua one koji usklauju profesiju i moralni ivot. Svakod
nevno ponaanje najbolja je priprava za molitvu (XI, 4).
.
Komentator profinjeno pojanjava da mi govorimo Oe na a ne Oe
moj, to kranina neposredno i nuno postavlja u drutvenu i komunitarnu
dimenziju (XI, 9). Budui daje B o g na Otac, mi smo pozvani ivjeti kao
posinjeni sinovi; ime Boje treba biti posveeno kako bismo jasno svjedoili
to sinovsko posinstvo; valja oekivati kraljevstvo Boje ivei ve prema
obiajima Kraljevstva; posvojit emo te obiaje ako se suobliimo volji Bo
joj . Tri pronje: Ime, Kraljevstvo, Volja Boja poziv su na akciju te mijenjaju
svakidanje ponaanje po modelu budueg i nebeskog ivota (XI, 77). Sa
danji ivot, pod vodstvom Duha, odvija se tako da ponavljamo svoju ulogu
u vjenosti (XI, 12). Svagdanji kruh, opratanje uvreda, napast, uranjaju nas
u svagdanje ivljenje kojeje istodobno zahtjevno, rastrgano, opasno, nepre
stano pod utjecajem napasnika. Posljednje pronje Oenaa podsjeaju na
nae sadanje stanje: B o g nam je potreban da dobijemo potrebito za obranu
od z l : K r a n s k i moral nije, dakle, drugo nego suobliiti se zakonima
budueg ivota nasljedujui Krista, budui daje krtenik ve u slici lan ne
beskog grada. M o l i t v a Gospodnja nas tako eli pouiti pravilu ivota, zacr
tati na duhovni put, uvrstiti u ljubavi prema Bogu i nastojanju da ispunimo
njegovu volju u ivljenom bratstvu (XI, 16,17). Oena predstavlja povelju
kraninova ivota. U njemu je izloen nauk to trebamo postati, emu pri
onuti, ega se kloniti, i to prositi od Boga (XI, 19).
T u m a e n j e sakramenta krsta
Tri homilije posveene krtenju ( X I I - X I V ) pruaju nam dragocjene po
datke tijeku podjeljivanja sakramenta. Obredna knjiga ima sredinju ulogu
za razumijevanje krsta i njegova uinka. Na samom poetku Teodor pojaXXVII

njava: Svaki je sakrament ('raza na sirijskom) pokaziva nevidljivih i ne

izrecivih stvari i to u znakovima ('ata) i simbolima. Potrebna je, sigurno,
objava i tumaenje tih stvari, kako bi onaj koji pristupa mogao upoznati sna
gu otajstva (XII, 2). T o m svojevrsnom definicijom sakramenta Teodor pre
lazi na istraivanje cjelokupnog podjeljivanja, od upisa do trostrukog
uranjanja, podvlaei zahtjevnu borbu preko otklinjanja, uloge pomazivanja, od kojih je jedno pretkrsno da ojaa Kristova vojnika, a drugo pokrsno
koje komunicira Duha.
Uporaba Staroga zavjeta svodi se na temu dvaju atora, jednog provizornog
i prorokog, to je onaj Mojsijev, drugog konanog, kojeg nam Krist otvara
uskrsnuem. Teodor dodaje: U Zakonu je bila sjena buduih dobara, jer je
tu na zastrt nain za tadanje ljude bila naznaka onoga to e biti (XII, 5).
Globalna tipologija, otkako je jedan od nas uzet i po zakonu ljudske naravi
umire, uskrsava od mrtvih na velianstven nain (XII, 4), koja povezuje
Krista uskrsnuloga i krtenika, postaje jamstvo uskrsnua ostalih ljudi. Ta
Kristova veliajna epopeja zapoinje na znakovit nain njegovim krtenjem
koje na programatski nain nagovijeta njegov put (XIV, 24).
Ostatak svetopisamskog dosjea posuen je iz Evanelja po Ivanu: susret
s Nikodemom kojije obeanje novog roenja u Duhu (XIV, 3-4), kao i iz
pavlovskog nauka, posebice iz Poslanice Rimljanima koja krtenje predstav
lja kao prvine naega uskrsnua (XIV, 5-7).
Krtenje je poziv na uskrsnue
Krstje za Teodora Mopsuestijskoga sakrament spasenja i l i sveukupne ek
onomije. On krtenika ini dionikom ivota, muke, smrti i uskrsnua Kristo
va. On je pashalni sakrament u eminentnom smislu. To pojanjava stalno
navraanje na temu uskrsnua kroz sve tri homilije (XII, 5-6; XIII, 19; XIV,
2, 5-7 ,22).
Teodor nam ak prua saetak ljudske povijesti. Ona poinje stvaranjem
na sliku i priliku Boju; pad ovjekov predstavlja zapreku, ali ona je po
nitena, pobijeena djelom Kristovim, koji pobjeuje Nasilnika i stjee za
sveukupno ovjeanstvo m o da jednog dana zadobije dionitvo uskrsnua
i svih dobara koja ono za sobom povlai (XII, 8-9). Krist je istodobno ka
men ugaoni i kamen zaglavni svoda te ekonomije spasenja, i to iz i
njenice to je uzeo n a u ljudsku narav. On k a e : N e b e s k e stvarnosti
XXVIII

postaju dohvatljive ljudima od asa otkako je jedan od nas uzet i po zakonu

ljudske naravi umire, uskrsava od mrtvih na v e l i a n s t v e n nain, postaje
besmrtnim i neraspadljivim po naravi te uzlazi na nebo: za ostale ljude
postaje v e l i k i m s v e e n i k o m i za njih jamcem njihova u z a a a na n e b o
(XII, 4). To je kapitalan tekst koji rezimira svu Teodorovu kristologiju. K r
tenje tako otvara eshatoloku perspektivu koja je bitna za Teodorovu kristologiju eminentno liturgijskog tipa. Kristovo u s k r s n u e kamen je temeljac
Teodorove optimistike vizije slobode izbora ovjeka. ovjeja narav, is
krivljena grijehom, poinje stjecati obnovu i rast K r i s t o v i m utjelovlje
njem. Tu je rije takozvanom uenju dva doba, emu je ve bilo
govora, toj velebnoj v i z i j i kojoj je kamen temeljac Kristovo uskrsnue i
ovjekovo krtenje Teodor progovara prije nego e prijei na opis samog
obreda krtenja (XII 1-10).
Daljnja karakteristika Teodorovih krsnih kateheza mjesto je koje on pri
daje Duhu Svetom. Toje mjesto Duhu Svetom ve na skrovit nain priprav
ljao Stari zavjet, osobito Psalmi (IX, 13). Zazivanje Duha Svetog daje uinak
krsnim vodama, onako kao stoje nad Isusa siao u krtenju na Jordanu kad
je Isus D u h o m bio pomazan za mesijansko poslanje (XIV, 23, 25). Z a
hvaljujui Duhu, raaju se sinovi i keri Boje. Dar Duha Svetoga istodobno
je sjemenka ivota koja se moe usporediti s boanskim ivotom: nepropadljivim, besmrtnim, vjenim; svetou Duha Svetoga nae glinene posude po
staju otporne protiv smrti (XIV, 13, 23, 27, 29).
K a o sakrament spasenja krstje zajedniki in triju boanskih osoba koje
se zaziva. Trojstvo je princip krtenja i njegovo dovrenje. To se jednako
tako oznauje trostrukim uranjanjem, trostrukim zazivanjem imena Oca,
imena Sina, imena Duha (XIV, 16,17). Ta zazivanja na neki nain vre ulogu
molitve: Kad kae: 'U ime O c a ' , smatraj da prvosveenik kae: Daruj,
Oe, ta zauvijek neizreciva dobra za koja se sada ovaj krsti. A kad kae:
Sina', na isti nain: Udijeli, Sine, dar krsnih dobara. I kad kae: 'Duha Sve
toga'. Daruj, Due Sveti, u krtenju ono emu je pristupio ovaj koji se krsti
(XIV, 17).
Diskusije boanstvu Sina i Duha, kojima je Teodor posvetio duge ra
sprave, nisu jednostavne kolske teze, nego imaju egzistencijalnu vrijednost
jer dotiu sam dar vjere koju krtenik prima od Krista, a tu vjeru prenosi kr
tenje.
XXIX

Euharistija u Teodorovim katehezama

Kruh, vino, kao i krsna voda, prijenosnici su skrivenih otajstava, tj. eko
nomije spasenja, muke i uskrsnua Kristova. D v a sakramenta: raanje i hra
njenje novog ivota, u dvije etape djeluju na istom inu.
Po krtenju smo zadobili novo roenje, jedno i jedincato, budui da smo po
njemu ujedinjeni ujedinstvenu naravnu svezu. Zahvaeni tom krsnom svezom,
svi uzimamo jednu te istu hranu, u kojoj primamo isto tijelo i krv (XV, 40).
Instruktivno bi bilo proiriti paralelizme j ednog i drugog sakramenta.
Dvije posljednje homilije dijele se na tri razvojna pravca: najprije razvijaju
nauk Euharistiji (XV, 1-27), potom biskup (prvosveenik) tumai odvijanje
liturgije (XV, 28-XVI, 22). Svoju katehezu zavrava duhovnim i moralnim
poticajima, ime popunjava X I . homiliju Oenau (XVI, 23-44).
X V . kateheza poinje kratkim euharistijskim traktatom koji zasluuje
pomnj ivu analizu. Euharistij a se smj eta u produetak krsta, razvij a dj elovanje krsta. Sada se mi raamo kao u s l i c i d o k emo tada, u b u d u e m svi
jetu, po u s k r s n u u , ono to oekujemo primiti p o t p u n o (XV, 3). Teodor
krtenje o z n a a v a kao p o e t a k b i v s t v o v a n j a , dok ulogu euharistije
oznaava kao trajanje bivstvovanja (XV, 4). Tako je eshatoloko oeki
vanje utisnuto u srce euharistije. Ona navijeta sveope uskrsnue, ponad
simbola i znakova, u punoj stvarnosti: kad budemo u samim stvarnostima,
nee nam biti potrebni znakovi ('ata) koji ine da se probudi sjeanje na ono
to se ima dogoditi (XV, 3). Teodor na magistralan nain razvija veze
izmeu krsta i euharistije (XV, 5, 6).
Teodor podvlai prisutnost anela u euharistijskom slavlju, kao to su se
pojavili uz grob Uskrsnuloga (XV, 21, 26, 27; XVI, 7). Kao u uskrsnu zoru,
utnja treba proimati i pripremiti svako euharistijsko slavlje. Poljubac mira
podvlai potrebu istoe i pomirenja za povezivanje zajednice: Svi pruaju
mir jedan drugomu i tim cjelovom oni izraavaju neku vrstu ispovijesti je
dinstva i ljubavi koje imaju jedni prema drugima (XV, 39). Pranje ruku
sveenika sve podsjea na to da prinosu rtve moramo pristupiti istih
savjesti (XV, 42). Anafora zapoinje trinitarnim pozdravom iz 2 K o r 13,13
koji p o d s j e a da je euharistija zajedniko djelo triju b o a n s k i h osoba
(XVI, 2). B i s k u p koji predsjeda euharistiji p o d s j e a da D u h i z v r a v a
posveenje prinosa, kao i da isti Duh posveuje priesnike, okupljajui ih u
XXX

jedno te isto i jedino tijelo (XVI,12,13). To zajednitvo uvruje ono zajed

nitvo koje smo primili prilikom naeg raanja u krtenju (XVI, 25), a euha
ristija mu osigurava rast.
U zavrnom, dijelu Teodor se vraa na uskrsnue koje se slavi u euharistiji.
Mi primamo uskrsnulo tijelo Kristovo i l i uskrsnulog Gospodina: Njegovo
je to tijelo i njegova krv, po kojima blagujemo hranu besmrtnosti, i po kojima
se milost Duha Svetoga izlijeva u nas i hrani nas s ciljem da nas uini besmrt
nima i neraspadljivima u nadi (XVI, 25). Potom nadodaje: Prieujui se
njime, on nam svima navjeuje nae uskrsnue ... Tako nas uistinu tijelo i
krv naega Gospodina hrane i ostvaruju u nama da oekujemo da budemo
preoblikovani u besmrtnu i neraspadljivu narav (XVI, 26).
Svet, svet, svet, trisliagion uzet iz Izaije i preuzet u liturgiju (IX, 13; XVI,
6, 37), podvlai raspoloenje srca, odbacivanje grijeha i prljavtina, prizna
nje vlastitih pogreaka, uredan ivot ve ovdje, usmjeren prema novom svi
jetu. Nastojimo li se ispravljati, bit emo dostojni vjene nade.
Valja zabiljeiti da euharistija u sebi nosi snagu opratanja grijeha: Prijestupi
koji nas po slabosti zadese, ne zavreuju da nas zaustave od prieivanja svetim
otajstvima (XVI, 33); podvlai takoer savjet: Uputno je da se od nje niti ne
udaljavamo, niti daj oj nemamo pristupamo (XVI, 34). Teodor poznaje i nagla
ava vanost sakramenta pomirenja (XVI, 34,39).
Po boanskoj smo milosti stekli dar da sada slavimo ovo otajstvo, da se
radujemo nebeskomu kraljevstvu i svim tim neizrecivim dobrima koja e
zauvijek trajati, dobrima koj a emo primiti po milosti Gospodina naega Isu
sa Krista, s kojim neka bude slava Ocu s Duhom Svetim, sada i u sve vijeke
vjekova. Amen.
Teodor Mopsuestijski, u e n i k Svetih pisama
Sveto pismo, jedini izvor povijesti i jedinu knjigu korisnu kranima, Te
odor tumai doslovno prema normama Antiohijske kole. U Katehetskim
homilijama, meutim, taj znanstveni karakter nije toliko naglaen. Teodor
se, naime, poput veine kateheta, slui Pismom za potkrepu svojih tvrdnji i
onih koje se nalaze u simbolu. On i l i oci ne tvrde nita to nije sadrano u
Pismu. Primjerice, razlikovanje dviju naravi u Kristovoj osobi, kao i njihovo
jedinstvo, imaju svoje utemeljenje u samim Svetim knjigama, uzmu li se
XXXI

rijei onako kako glase. Kateheza Teodora Mopsuestijskog nikad nije

tumaenje Pisma za sebe. To je tumaenje doktrinarni nauk Crkve koji se
oslanja na B i b l i j u , u kojemu se svaka alegorijska interpretacija, na nain
Aleksandrije, otklanja.
U Antiohiji uvaavanje povijesnog konteksta ide usporedo s tom doslovnom
interpretacijom. U Starom zavjetu, a sasvim posebno u Psalmima, ne moe se
nai prefiguracija Kristovih otajstava, misli Teodor. Svako razdoblje povijesti
spasenja treba drati posebnim trenutkom boanske brige, a da ono ni na kakav
nain ne nagovijetabudue i puno ostvarenje spasenjske ekonomije. David, pri
mjerice, ne gleda ponad svoje dinastije. U Katehetskim homilijama Teodor
Mopsuestijski ostaje vjeran isto povijesnoj interpretaciji Pisma. Prema njemu,
ne smije se u Svetim knjigama traiti ono to ne odgovara mentalitetu onih koji
su ih sastavili; idovi nisu mogli razumjeti daje Krist Bog jer su oekivali samo
Mesiju. Pismo je jasno; dovoljno je samo itati ga onako kako je napisano i u
njemu traiti samo ono stoje u njemu mogue nai.
Teodoru se katkad dogaa da ne primijeni ta pravila. Tvrdi, primjerice, da
je Zakon sjena nebeskih stvarnosti; tako je i s dva atora koja je Moj sije po
digao i kojima daje tipoloku interpretaciju: Svetinja predstavlja na sa
danji ivot dok je Svetinja nad svetinjama simbol neba kamo je Krist ve
uzaao i prema kojemu mi za njim stupamo. No u tim tumaenjima Teodor
je voen simbolizmom same Poslanice Hebrejima, liturgijske poslanice,
njemu vrlo drage (Heb 8,4-5; 9,1-15); i tu, usprkos prividnosti, treba samo
slijediti slovo Pisma koje ovom prilikom donosi prednost da pojasni ono to
Teodor dri istinskim dovrenjem spasenj a, tj. nebo gdj e e ovj ek nai svoj e
puno d o v r e n j e . Naprotiv, kad t u m a i krsne obrede, Teodor nikad ne
navraa na velike dogaaje biblijske povijesti koji, meutim, za veinu au
tora predoznauju kransko spasenje.
Apologetika u slubi kateheze
Teodor Mopsuestij ski, keteheta, ne rastaj e se od svojih uobiaj enih radnih me
toda. Odbijajui pomo filozofije i profanih znanosti, poziva se jedino na Pismo
i sam sebe naziva uenikom Svetih pisama. Poganski pjesnici i filozofi, kao i
predvodnici hereza: Mani, Marcion, Valentin, veli on, Sotonini su aneli po
kojima je poganstvo ulo u svijet (XIII 8). Pa ipak, to ga ne prijei da tijekom
dokazivanja i sam ne upadne u napast sofistikog mudrovanja (III 13).
XXXII

Poput veine kateheta svoga vremena, Teodor ponajprije djeluje kao apo
loget. Na prvom mjestu pomilja na opasnost okolnog m n o g o b o t v a za svoje
katekumene, te odatle njegovo inzistiranje na jedincatosti Bojoj. Osobito
su pred njegovim duhom prisutne velike hereze - arijanizam, macedonijanizam, apolinarizam. Zato naglaava boanstvo Rijei i Duha Svetoga, kao i ljud
sku duu Kristovu. Moda strahuje i od sabelijanizma koji ve dugo vremena
dovoljno ne razlikuje tri boanske osobe u Trojstvu, kao i na monofizitizam
koji se j o ne pojavljuje glasno, ali je ve vie i l i manje prisutan u zraku i
prijeti eliminaciji Kristove ljudske naravi. Zabrinut za ortodoksiju, Teodor
je primoran svoje katekumene izravno upozoriti na sve te oblike hereza (II,
19; XIII 9). Onome tko eli primiti krtenje potrebna je solidna vjera.
T e o d o r Mopsuestijski, teolog za nae vrijeme
Katehetskim homilijama, djelom nadasve pastoralnim u svojim ciljevima,
Teodor Mopsuestijski postao je privilegiranim svjedokom teoloke misli
pred kraj I V . stoljea. Situirajui svoju misao u tradicionalne strukture kate
hetske pouke, ali zadravajui dovoljno slobode da se u njih otisne kako ve
dri da pristaje, primjerice uvoenjem u krtenje prije samog krtenja, on se
ne zadovoljava poukom z a e c i m a vjere i l i razlaganjem Pisma. esto
tehnikim i smjelim izrazima razvija ono stoje predstavljalo tekou tada
njim misliocima, trudei se svojim katekumenima pribliiti slubeni nauk
Crkve. On to ini vjernou povijesnim, egzegetskim i teolokim smjernica
ma Antiohijske kole na koju se naslanja, uvijek nastojei ouvati ravnoteu
koja j a m i pravovjernost. Opstojnost triju boanskih osoba naglaenaje, no
tako da ne teti jedincatosti Bojoj koju treba to jae ouvati to se vie inzistira na razliitosti osoba. Posebnim marom razmatra ovjetvo Kristovo,
ali i inzistira na njegovu b o a n s t v u jer, k o n a n o , ono stoje v a n o jest to
daje K r i s t uistinu Bog i ovjek, a to je jedi no sredstvo za pojanjenje dara
spasenja za o v j e a n s t v o . U K r i s t u koegzistiraju usko i nerazdvojivo uje
dinjene dvije naravi, iako n a i n toga jedinstva nije jasno r a z l o e n . Teo
dor ne poznaje ortodoksnu uporabu cjelokupne terminologije koju e
refleksija Crkve potom precizirati s Kalcedonskim koncilom (451.). N e k i
njegovi izriaji i usporedbe ponekad su dvosmisleni i daju naslutiti velike
kristoloke svae V. stoljea. No m o e li se od Teodora traiti otroumnost
u nesputanom izraavanju pojmova koji su jo slabo definirani? Moe li mu se
spoitnuti stoje bio esto alergian, kao istinski Antiohij ac kakav je bio, na staXXXIII

novita usmjerenja Aleksandrijske teoloke kole koja je kretala prema pojavi

monofizitizma?
Unato jasnom doktrinarnom karakteru Katehetskih homilija, Teodor M o p suestijski ne izlae istine vjere same za sebe, jednu za drugom, ne vodei rauna
povezanosti meu njima. Njemu je stalo do njihove unutarnje koherentnosti i
do prianjanja uz njih da bi se pristupilo krtenju. Teodoru je na srcu ucijepiti
svojim katekumenima istinsku logiku vjere, gdje se dogmatske, liturgijske i mo
ralne pouke nadopunjuju kako bi zahvatile ovjeka na svim podrujima nj egova
konkretnog ivota. Sakramentalna teologija, jedva zacrtana ali ve prihvaena u
svojim tradicionalnim crtama, stvara most izmeu Bojih otaj stava i naega ljud
skog postojanja. Tako nam tumaenja koja se odnose na krsnu liturgiju, daleko
od toga da se javljaju kao vie i l i manje pedagoke parafraze obreda, ele poka
zati vjenog Boga na djelu u vremenu meu nama.
Kateheza Teodora Mopsuestijskoga nije, dakle, toliko opis povijesti spa
senja niti prikazivanje velikih istina vjere radi njih samih, koliko pokuaj
pojanjenja: kako je svaki pojedini ovjek, na svome mjestu, integriran u
povijest spasenja? To je jedna od znaajki Teodorove kateheze proizala,
moda, djelomino iz injenice to on krsnu inicijaciju ukljuuje u pretkrsnu
pouku. iril Jeruzalemski, nekoliko godina ranije, poglavito inzistira na
dogaajima povijesti spasenja, pokazujui daje Krist uistinu Spasitelj i daje
on stvarno oslobodio svijet. O n j e podvlaio milosre Boje, propovijedao
spasenjske dogaaje Kristova ivota i ukazivao na njihovu povijesnu istini
tost. No nikad, osobito ne u pretkrsnim katehezama, on ne razlae na nain,
kako to ini Teodor: kako je Krist Spasitelj i na koji nain ovjek koji je
ukljuen u povijest spasenja m o e zadobiti ta dobra?
K o l i k o g o d to m o e izgledati paradoksalno, posljedica toga je naglasak na
uskrsnulom Kristu. Katekumenje, ako se tako moe rei, uistinu suvremenik
proslavljenog Krista i od Njega on prima zaloge spasenja. Dok poziva na
vjeru u povijesnog Krista, Teodor svoje katekumene j o j a e poziva na nadu
u istoga toga Krista koji, besmrtan, nepromjenjiv, netrpljiv i neraspadljiv,
njima sada nudi dobra nekad steena, koja e im u konanici predati na dan
opega uskrsnua.
Teodor tako svojim sluateljima prenosi da razmiljaju otajstvu spasenja
u njegovu totalitetu. Nj egova je kateheza globalna. Nalazei izvorite u B o
gu jednome i trojstvenome, ostvareno po utjelovljenoj Rijei, spasenje e
XXXIV

dosei svoju toku dovrenja u posljednje dane. U toj perspektivi Krist nije
tek prototip krteniku, nego samom ovjeku kakav e on biti na kraju vreme
na kada e svi uskrsnuti, a kranin je tek skica novoga ovjeka. Konano,
ono stoje v a n o , to je budue Kraljevstvo kojemu je sve ovo sada, osobito
sakramenti, tek slika i l i prvina. Moralno ponaanje krtenika nema po sebi
smisla, doli u funkciji budueg svijeta kojega je on ve ovdje lan u slici.
Do naih dana poduzeti su tako brojni pokuaji ponovnog otkria smisla
posveenog ivota i vjerovanja da se za nj moe nai temelj u eshatolokoj
viziji spasenja. Ne susreemo li kod Teodora Mopsuestijskoga poziv za pro
dubljenje naega istraivanja? Ne nalazi li sav kranski moral svoj smisao
u toj eshatolokoj viziji? Nije li to istodobno poziv na mudrost u propovije
danju pashalnog otajstva? Odvie se lako, naime, uskrsnue kranina, pro
matrano kao steevina, prenosi na isto duhovni plan, a toliko je evidentno
da besmrtnost, nepropadljivost i netrpnost ni propovjednik ni sluatelji ne
mogu potraivati kao svoje pravo. Teodor Mopsuestijski ne ispovijeda samo
uskrsnog Krista nego svom zauzetou propovijeda i eli u nama pokrenuti
uskrsnog ovjeka.
Od Teodora Mopsuestijskoga, katehete, mogli smo o e k i v a t i ponaj
prije tzv. pastoralnu pouku. Od jednog Antiohijca, koji je ivio u posljed
njem desetljeu I V . st., bilo je d o p u t e n o bojati se nekih pretjeranosti i l i
nepreciznosti u k r i s t o l o k o m predmetu. Naime, u Katehetskim homilija
ma s u s r e e m o napadnu doktrinarnu pouku koja, zabrinuta za pravovjer
je, nadaleko n a d m a u j e elementarno pojmovlje i korak po korak slijedi
zakljuke v e l i k i h koncila u N i c e j i (325.) i Carigradu (381.). Ta se teolo
ka refleksija sama po sebi ne ini iz jednostavne elje za spekuliranjem.
Ona, naprotiv, nastoji jasno ukazati na logiku vezu koja ujedinjuje ve
like istine s ekonomijom spasenja, teologiju s e k o n o m i j o m , da pre
uzmemo razlikovanje Gregorija Nazijanskoga. B u d u i da je iz Antiohije,
Teodor zasigurno stavlja naglasak na ovjetvo Kristovo, ali ono to je u
biti prije svega v a n o , jest to da K r i s t bude pravi B o g i pravi ovjek (Deus
perfectus et homo perfectus), da bi se djelo spasenja moglo ostvariti.
K o n a n o , suprotno onome to bi se m o g l o o e k i v a t i , to nije nauk
ovjetvu K r i s t o v u koji zadrava svoje jedinstvo u Katehetskim h o m i l i
jama, nego e s h a t o l o k a vizija, filigranski zacrtana i u svemu prisutna.
Iako v e posjeduje z a l o g e spasenja, k r a n i n je spaen tek u nadi.

XXXV

Bibliografija:
Izdanja:
Sirijski tekst, A, M I N G A N A . Commentaij ofTheodore ofMopsuestia on theNicee
Creed, Cambridge, 1932.; Commentarj of Theodore ofMopsuestia on the
Lord's Praver and on the Sacraments of Baptisme and the Eucharist, ibid.,
1933., Woodbrooke Studies 5,6.
Sirijski tekst (fototipski) s francuskim prijevodom, uvodom, indeksom, priredio:
Raymond T O N N E A U , u suradnji s: Robert DEVREESSE,Studi e testi 145,
Citta del Vaticano, 1959.
Francuski prijevod: THEODORE DE MOPSUESTE, Les Homelies catchetiques.
Traduction du syriaque de Muriel Debie, ancienne eleve de l'Ecole Normale
Superieure, agregee de Lettres classiques, de Guy Couturier et de Thaddee
Matura. Introduction d'Antoine de Lourmel. Annotations par Muriel Debie
et A . - G . Hamman, Les Pere dans lafoi, MIGNE, 17, rae d'Alembert 14e,
Pariz, 1996., Diffusion Brepols - rue des Grands Augustins 6e, Pariz,
Studije:
. A M A N N , La doctrine christologique de Theodore de Mopsueste, m Revne des
Sciences Religieuses, 14(1934.), 161-190.
M. R1CHARD, Les traites de Cyrille d'Alexandrie contre Diodore et Theodore,
u: Melanges Felix Gr at I, Pariz, 1946., 99-116.
. B O T T E , Le bapteme dans l'Eglise syrienne u: Orient syrien 1 (1956.),
137-155.
?

R. D E V R E E S S E , Essai sur Theodore de Mopsueste, Studi e Testi, 141, Citta del

Vaticano, 1948.
R. D E V R E E S S E , Les instructions catechetiques de Theodore de Mopsueste, u:
Revue des Sciences Religieuses, 12 (1933.), 425-436.
F. J. D O L G E R , Antike und Christentum, 4 (1914.), 231-232.
. V. A N A S T O S , The Immutability of Christ and Justinian's Condemnation of
Theodore ofMopsuestia, u: Dumbarton Oaks Papers, 6 (1951.), Cambridge
(Mass), 125-160.
P. G A L T I E R , Theodore de Mopsueste: sa vrai pensee sur l'Incarnation, u:Recherches de Sciences Religieuses, 45 (1957.), 161-186; 338-360.
A. G R I L L M E I E R , Die theologische und sprachliche Vorbereitung der christologischen Formel von Chalkedon, u: Das Konzil von Chalkedon. Geschichte
und Gegemvart. Ed.: A. Grillmeier i H. Bacht, Wuzburg, 1(1951.), 120-159.
A . G R I L L M E I E R , Le Christ dans la tradition chretienne. De l 'age apostoligue a
Chalcedoine (451), Pariz, 1973.
XXXVI

. . NORRIS, Manhood and Christ. A Study in the Christology of Theodore de

Mopsuestia, Oxford University Press, Oxford, 1963.
W. C. U N N I K V A N , in the Catechetical Homilies of Theodore of
Mopsuestia, u: Melanges C Mohrmann, Utrecht-Antwerpen, 1963., 12-22.
J. L. M c K E N Z I E , Annotations on the Christology ofTheodore ofMopsuestia, u:
TheologicalStudies, Woodstock (Md.), 19(1958.), 345-373.
F. A . S U L L I V A N , Further notes on Theodore ofMopsuestia, u: TheologicalStu
dies, Woodstock (Md.), 20 (1959.), 264-279.
H. DIEPEN, L' 'Assumptus Homo' patristique, u: Revue Thomiste, 63 (1963.),
225-245 (i sljedei brojevi).
M. JUGIE, Liber ad baptizandos de Theodore de Mopsueste, u: Echos d Orient,
38 (1935.), 257-271 (protiv Amanna).
A. DE L O U R M E L , Z ) e institutione catechetica apud Patres Graecos in altera parte
saeculi quarti, Rim, 1965. (doktorska disertacija).
A . DE L O U R M E L , Theodore de Mopsueste catechete, u: Etudes franciscaines,
17(1968.), 65-80.
J. Q U A S T E N , The liturgical mysticism ofTheodore, u: Theological Studies, 15
(1954.),431-439.
J.-M. V O S E T , Liber ad baptizandos, u: Orientalia Christiana Periodica, 9 (1943.),
211228; Orientalia Christiana Periodica, 12 (1946.), 201-205.
F. J. REINE, The Eucharistic Doctrine and Liturgy of the Mvstagogical Catecheses ofTheodore ofMopsuestia, u: Studies in Christian Antiquity, 2, Wash
ington/DC, 1942.
V.-S. J A N E R A S , Enquels jours forentprononcees les homelies catechetiques de Theo
dore de Mopsueste?, u: MemorialMgr G. KhouriSarkis, Lov, 1969., 121-133.
. M. R I L E Y , Christian Initiation. A Comparative Study of the Interpretation of
the Baptismal Liturgy in the Mystagog!cal Writings of Cvril of Jerusalem,
John Chrysostom, Theodore ofMopsuestia and. Ambrose ofMilan, u: Stu
dies in Christian Antiquity, 17, Washington/DC, 1974.
A. C A N I Z A R E S L L O V E R A , El catecumenado segun Teodoro de Mopsuestia,
u: Estudios. Revista cuatrimestral/trimestralpublitidapor lospadres de la
Orden de la Merced, 52 (1976.), 147-193.
J. M . L E R A , ... y se hizo hombre. La economia trinitaria en las Categuesis de
Teodoro de Mopsuestia, Bilbao, 1977.
P. B R U N S , Den Menschen mit dem Hirnmel verbinden. Eine Studie zu den Katechetischen Homilien des Theodor von Mopsuestia, u: Corpus Scriptorum
Christianorum Orientalium, 549, Rim i drugdje, 1955.

XXXVII

U SNAZI NAEGA GOSPODINA ISUSA KRISTA,

ZAPOINJEMO PISATI

TUMAENJE SIMBOLA VJERE

TRI S T O T I N E I O S A M N A E S T O R I C E
(OTACA NA NICEJSKOM SABORU)

P R V A HOMILIJA

S A E T A K : Veliina taj stava ponuenih ponovnim slavljenjem uskrsnih sveanosti ( 1-2);

novi savez to gaje B o g sklopio s ljudskim rodom, zapoet po Kristu; njegovo dovrenje ( 3-4),
nazrijevao se vjerom ( 5), neprestano izvrgavan pogibljima zbog nae izvorne krhkosti ( 6).
Stoje ispovijest vjere; njezine posljedice ( 7). Vjerujem: pojam vjere ( 8-9); Crkva autentina
uvarica vjere ( 10), iskljuuje se idovstvo i hereza ( 11); izvan vjere vlada zabluda ( 12). U
jednoga Boga, Oca svemoguega: odbacivanje mnogobotva potvreno skladom obaju Zavjeta
(1346).

1. Koja bi rije bila jednakovrijedna i l i koja misao (tareita) prikladna (sapeq) veliini sadraja koji su nam zadani? K o j i bi jezik bio dostatan da po
uava tim otajstvima ( raza)? Teko je, zaista, naem jeziku tono izloiti
ve i ono to se odnosi na stvorene naravi, jer i njih je tvorac oblikovao veli
kom mudrou. A l i ono to nadilazi nau narav (kyana) - a takvo je ono
emu elimo govoriti, - kako (to) ne bi nadilazilo sve ljudske misli? To nu
no natkriljuje nae rijei. Sveti je Pavao tomu svjedok kad kae: to oko ne
vidje, i uho ne u, i u srce ovjeje ne ude, to pripravi Bog onima koji ga ljube
(1 K o r 2, 9).
5

2. To su te udesne stvarnosti kojima eli zboriti naa rasprava: pozvani

smo se radovati nad tim otajstvima, jer samo vrijeme velikog blagdana
svete Pashe zahtijeva od nas tu pouku. K a d bi zaista B o g bio htio da nam ta
nebeska dobra budu nepoznata, j a m a n o ni mi njima ne bismo mogli go
voriti. K a k o bi se, naime, moglo govoriti nepoznatim stvarima? A l i budui
1

da je htio od prvoga asa i od postanka svijeta (Iv 17, 24) da se po eko

nomiji (mdabranuta) naega Gospodina Isusa Krista pojavi mudrost skri
vena u njemu, (Bog) nanije objavio tajnovita otajstva i veliinu svojih do
bara i dao da ih ljudi spoznaju (idata) po Duhu Svetome. Nama to Bog objavi
po Duhu (1 K o r 2, 10), i pokaza nam slavna i neizreciva otajstva ostvarena
snagom Duha Svetoga; otajstva p o m o u kojih smo kadri, po vjeri, uzdii se
do buduih dobara. I tako s pouzdanjem, po milosti Bojoj koja nam je da
rovana, mi namjeravamo govoriti tim neizrecivim otajstvima koja su viso
ko nad nama; tovie samo nas vrijeme blagdana obvezuje da govorimo oni
ma koji ude za tim strahovitim tajnama.
3. as je za mene da kaem: Pjevajte Gospodinu pjesmu novu, jer uini
djela udesna (Ps 97,1). N o v a je to pohvala koju zaista zahtijeva nova stvar
nost, jer e novi savez [] biti predmetom naeg govora; savez je to
to ga (Bog) sklopi s ljudskim rodom [] ekonomijom naega Gospo
dina Isusa Krista, ukidajui sve druge stare stvari i na njihova mjesta pokaza
nove. Svaki kojije u Kristu, kae, novje stvor. Staro uminu, novo, gle, nas ta!
(2 K o r 5, 17). Nestala je smrt i propadljivost, gotovo je sa strastima i promjenljivou. (Eto) pojavio se ivot novoga stvaranja i njega mi oekujemo
da stigne po uskrsnuu od mrtvih: nove stvari namjesto starih, nepokvarljive
i besmrtne namjesto smrtnih i pokvarljivih, (evo) to e, po uskrsnuu od
mrtvih, (Bog) uiniti s nama; evo novoga saveza koji nam je on donio i koji
prilii onima koji su obnovljeni (mdre haddet). Za taj savez mi primamo
spoznanj e tih otaj stava, nakon to smo svukli staroga ovjeka s njegovim dje
lima i obukli novoga, koji se obnavlja po slici svoga Stvoritelja! Tu vie ne
ma: Grk-idov Carmaya), rob-slobodnjak, nego sve i u svima-Krist ( K o l
3, 9-11). To e se potpunoma ostvariti (baebada hwa) u b u d u e m svijetu,
kada, postavi besmrtnima i nepokvarljivima, ugledamo Krista samoga ije
emo kraljevstvo imati u batinu, kada se s nas digne svaka razlika idovstva
i poganstva, ropstva i l i slobode, i svaka vrsta ivota kojaje nalik [ ] na
ovaj svijet ovdje bit e potpuno dokinuta. K a k v a e razlika izmeu idovstva
i poganstva, ropstva i slobode nai mjesta kod ljudi koji budu imali besmrtnu
i nepokvarljivu narav prema slici Kristovoj, po svjedoanstvu svetoga Pa
vla? (usp. R i m 8,29; 1 K o r 15, 49; 2 K o r 3, 18).
2

4 A l i , budui da nam je trebalo prije imati vrstu vjeru u ta budua dobra,

- da ne bismo u njih sumnjali zbog njihove veliine mislei da su veoma
daleko i da premauju nau narav, - ta su strana otajstva ostvarena za nas
kako bismo po njima, kao u simbolima i slikama (taksa i l i tupsa []?)
pristupali buduoj nadi, te da, bez oklijevanja, vjerujemo u ta budua dobra,
ustrajui u ponaanju koje dolikuje novomu svijetu i da, kolikoje to m o g u e ,
ureujemo svoj ivot na ovom svijetu prema onoj: naa je domovina na nebe
sima ( F i l 3,20), i na dom je (zdanje) od Boga, dom nerukotvoren, vjean na
nebesima (2 K o r 5,1). Ve smo dakle od sadanjega asa zapisani, zahvalju
jui tim neizrecivim otajstvima, za tu strahovitu proslavu budueg svijeta.
Iako smo j o na zemlji, ve smo kolikoje to mogue odreeni prema nebe
skim ponaanjima, prezirui ono to se v i d i i eljni onoga buduega. One
dakle koji pristupaju tim strahovitim otajstvima, milost je Boja ve sada
pozvala: oni e se pribliiti ne polovinim i openitim dobrima, ve e postati
potpuno drugi i stei veoma raznolike kreposti po daru boanske milosti koju
e primiti. Postat e, uistinu, besmrtni umjesto smrtnih, nepokvarljivi umje
sto pokvarljivih; smireni umjesto uznemirenih; nepromjenljivi umjesto pro
mjenljivih; umjesto robova, slobodni; umjesto neprijatelja, prijatelji; od stra
naca (postat e) sinovi i nee se vie smatrati dijelom Adama nego Krista;
nee vie Adama zvati svojom glavom, nego Krista koji ihje obnovio. N e e
vie obraivati zemlju koja raa trnje i dra, nego e prebivati na nebu, uda
ljenu i tuincu svakoj tuzi i jauku. N e e vie smrt nad njima vladati, nego e
oni vladati u novom ivotu, jer nee vie biti robovi grijehu, nego sluitelji
pravd ^ee vie sluiti Sotoni, nego e s Kristom prebivati sve vrijeme.
;

5. A d a m , zajedniki otac, dobio je prebivalite u raju, ali zbog svoje neza

hvalnosti i grijeha, otjeran je iz raja. Nas pak, kao batinike njegove naravi i
kazne, vjera (haymanuta) u Krista po udionitvu na tim otajstvima uzdie na
nebo, kako je kazano: Ako se tko ne rodi iz vode i Duha, ne moe ui u kra
ljevstvo nebesko (Iv 3, 5). Onaj dakle tko primi to duhovno roenje istog je
trenutka upisan u nebu i postaje batinikom i dionikom tih buduih dobara,
kao to kae i sveti Pavao (usp. R i m 8, 17; G a l 3, 29; 4, 17). Dakle, budui
da svi oni koji su povjerovali Kristu oekuju boravite u nebu nakon uskr
snua od mrtvih, - za nas je ta nada, uistinu, u nebu, ondje kamo je Krist uao
za nas, prije nas, - oni su uistinu upisani u to boravite posredstvom tih sa
kramenata.
3

6. Potrebno je dakle da uloimo mnogo nastojanja i truda, da nam se ne

dogodi da izgubimo to udesno obeanje i da budemo istjerani iz raja poput
Adama. Mi dakle vrstom vjerom, bez oklijevanja, primamo to udesno su
djelovanje u tim strahovitim otajstvima; i moramo se spominjati te ispovije
sti (vjere) te s mnogo panje uvati ono to primamo. Kada budemo na savr
en nain primili ta nebeska dobra koja emo uivati, i kad ih budemo uistinu
stekli kao istinsku batinu, neemo ih vie moi izgubiti; ali na ovom svijetu kad ih primamo kao u nadi, sudjelujui u tim otajstvima - mogue je da ih jo
izgubimo, jer imamo promjenljivu narav. Zato nam je, s puno straha, potrebno
uloiti napor i biti budnima kako bismo u sebi imali vrstu buduu nadu.

7. Koja je dakle ispovijest (vjere) i koje su obveze po kojima primamo

sudjelovanje (autaputa) u otajstvima, u nadi nebeskih dobara koja emo ui
vati, ako to nisu otajstva koja vjerom (bhaymanuta) ispovijedamo pred K r i
stom naim Gospodinom u asu krtenja? K a d bi bilo mogue po samom
sluanju shvatiti (sav) smisao (hayla), nae rijei ne bi bile potrebne; bilo bi
dovoljno izgovoriti ih kako bi ih ljudi razumjeli. A l i kako je mnogo smislova
tu skriveno, jer nai su blaeni oci darom Bojim nama predali neizrecivu
riznicu u kratkoi rij ei da bi bile lake za razumij evanj e i j ednostavne za pam
enje, nuno ih dakle trebaju izuavati oni koji e postati dionicima tih otajstava, kako bi im bio obznanjen nauk i znaenje koji su tu skriveni. Usvojivi
veliinu dara kojemu e pristupiti i shvativi nauk svoje ispovijesti i obveza,
zbog kojih primaju taj dar, budno e u sebi uvati povjerenu im vjeru.

8. Dakle, naelo vae ispovijesti i vaeg zalaganja koje vam je potrebno u

otajstvu brino uvati jest ovo: Vjerujem u jednoga Boga, Oca svemogue
ga, stvoritelja svih (stvari) vidljivih i nevidljivih. Milou naega Gospodi
na protumait emo sve ove (rijei) jednu za drugom, jer dobro je da vi zna
dete smisao svih njih; zapoet emo ondje gdje ete i vi zapoeti svoju ispo
vijest (vjere):Vj eruj em u j ednoga Boga Oca svemoguega. Toje osnovica
vjernike ispovijesti (vjere), jer srcem vjerovati, (dolazi se) u pravednost,
ustima ispovijedati, u ivot (Rim 10,10). Toje poetak vrstog nauka vjere.
Budui daj e poj am bogoboj aznosti (dehlet 'alaha) sadran u ispovijesti (vje
re) u nevidljive i neizrecive stvarnosti, potrebna je vjera koja omoguuje da
svijest (tar'ita) vidi ono stoje nevidljivo. Vidljivo, naime, mi vidimo svojim
4

oima, dok se nevidljivo moe vidjeti vjerom, jer vjera je bit buduih stvar
nosti i uvjerenost u zbiljnosti kojih ne vidimo (Heb 11, 1).

9. Vjera bivstveno uvodi u svijest ono to, strogo (govorei), j o nije.

Uskrsnue, naime, i kraljevstvo nebesko i sve to budue stanje (mtaqnanuta),
koje j o nije, mi vjerom vrsto drimo dajest. Vjera daje da dua v i d i i spo
znaje nevidljive i neizrecive stvarnosti. Boansku narav, naime, - koja je
jedina nevidljiva i nepropadljiva i prebiva u svjetlu nedostupnu, koju nitko
od ljudi ne vidje, niti je vidjeti moe (1 T i m 6, 16), vjerom zasluujemo v i d
jeti. Na isti nain kao stoje mogue gledati vidljive stvari tjelesnim oima,
ako su zdrave i sposobne vidjeti i nita im ne prijei da sve tono vide, - a
ako nadoe neka povreda te vidljive stvari oima postaju nevidljive, iako su
inae vidljive, - tako (je to) s nevidljivim i neizrecivim stvarima koje nam
bogobojazni govor (melta ddehlat 'alaha) daje upoznati: sve ih mi vidimo
tono, ako je zdrava naa vjera, ali su nevidljive onima ija je vjera bolesna.
Budui daje na tim dvjema stvarima sainjen bogobojazni govor - a to su
ispovijest (vjere) u Boga, i da sve stoje bilo i to e biti potjee od njega, kako
god brojno i razliito bilo - sveti Pavao nam pokazuje daje vjera potrebna
za oboje. Onaj tko, veli on, pristupa vjeri mora vjerovati da postoji jedan
Bog (Heb 11, 6) i j o : svjetovi su ureeni rijeju Bojom, tako te, kae on,
ovo vidljivo ne posta od neega pojavnoga (isto, 3). Prvom izrekom ui da
niti ispovijedanje Boga ne moe opstojati fetqayyam) osim u religioznoj
namjeri (i) samo po vjeri. U sljedeoj izreci ui da ono to potjee od (Boga)
mi j e t L u o k o tako ne m o e m o razumjeti ni prepoznati, i samo po vjeri prima
mo mi tome spoznaju. Vjera daje onima koje ona uvjeri tonu savrenost
u religioznoj istini; a oni koji se od nje udalje tonu potpunoma u zabludu.

10. To je, naime, Crkva Boja koju Pavao nazva stup i uporite (1 T i m
3,15), jer je zdrava u vjeri i uvrena u religioznom nauku. Svi oni, naime,
koji su izvan vjere, pogani i Zidovi s ostatkom heretika [ ] , jer su
lieni vjere, u velikoj su zabludi glede istine. Pogani, jer nemaju vjere, nisu
mogli razumjeti da B o g moe iz niega stvoriti i sazdati svaku stvar i dati da
opstoji supstancijalno (qnoma'it), nego su u svojoj zabludjelosti, kao u bu
nilu, kraj Boga uveli neku druicu koja bi bila od (sve) vjenosti uz njega; i
mnogim drugim izmiljotinama zabludie od istine.
5

11. to se tie idova, koji su poueni imenu Sinovu, nisu shvatili, zbog
svoje nevjere, tko je istiniti Sin. Tako su i mnoge druge hereze [], sve
izvan istine, na uzaludan i laan nain, same sebi nadjenule Kristovo ime.
Budui da su lieni vjere (heretici) u zabludi su i ne poznaju istinu, i - ne
spominjui pred vama sve hereze, poput Arija, Eunomija i sve one koji su
bliski njihovu miljenju, - pate od zla idovstva; zbog svoje nevjere nisu
shvatili niti dopustili daje Sin boanske naravi, B o g od Boga, koji od (sve)
vjenosti opstoji s njim, te da sve to se kae naravi Oevoj kae se i
Sinovoj, i narav Oeva ne trpi nikakve tete od toga to ima istinitog Sina,
kojije u sebi kadar (sapqa'it) pokazati svog Oca.

12. Ovo malo stvari, od mnogih, kazano je kao upozorenje onima koji su
zabludjeli (daleko) od istine; koji su zabludjeli zato to su lieni vjere. M n o
gostruka je, naime, i raznolika zabludjelost kojom su, zbog nevjere, ljudi
zabludjeli. Pa kao stoje onda kada je vjera daleko obilje zabluda, tako i onda
kada je ona prisutna, istinita vjera pribavlja znanje. Vjerom, naime, mi zna
mo da postoji jedan B o g , i daje on stvoritelj svega i daje iz niega stvorio
sve stvari; po njoj znademo ('estakal) da e i oni koji su u m r l i i raspali se
oivjeti na ivot i postojati kada (to) bude htio njihov stvoritelj. Vjerom
smo, uistinu, spoznali da Otac ima Sina, r o e n a iz njegove naravi i daje
B o g kao i on. V j e r o m smo prihvatili glede Duha Svetoga daje od naravi
B o g a O c a i daje oduvijek s Ocem i Sinom. Vjerom smo sigurni i ne sum
njamo u propovijedanje ekonomije Krista koji se pojavio u svijetu. S pra
v o m su za p o e t a k n a e pouke i za otajstvo n a e g zalaganja nai sveti oci
postavili za nas, kao temelj, vjeru; njihova nas predaj a obvezuje da odatle
zaponemo.

13. Vjerujem u jednoga Boga, Oca svemoguega: nita tu nema to bi

nas trebalo zauditi glede naina kako su nas nai oci uvrstili i predali nam
u kratkim rijeima svu bogobojaznu (dehlat 'alaha) pouku. M i s l i l i su da du
gaak govor valja primijeniti u drugim prilikama i prema drugim osobama
[]; ali vama - koji ste se ve odavna odijelili od svijeta i dobrom
voljom pristupili bogobojaznosti (dehlat 'alaha), i koji ste se s mnogo brige
i dobre savjesti pripremali da primite boanska otajstva - u strahovito zna
ajnom trenutku, trebaju vam kratke rijei lake za shvatiti zbog svoje krat6

koe, tako da sauvate spomen na ispovijest koju ete izjaviti i na obvezu

koju ete sklopiti, pristupajui tim otajstvima. N u n o e se tu za vas pridodati
uenje, kako biste ih tono razumjeli ('estakal) i b i l i na oprezu protiv rijei
koje dolaze od neprijatelja religije, drei se vrsto toga boanskog nauka
koji vam je povjeren.
14 Vjerujem u jednoga Boga, Oca svemoguega: promotrite kako su
nai sveti oci, u prvoj izreci vrstoj ispovijesti vjere u jednoga Boga Oca,
b i l i zauzeti kako da nas odvrate od zablude mnogobotva i dananjega judaistikoga bezhotva; (izreka) je to koja je savreno u skladu s cjelokupnim
naukom Staroga zavjeta []. Jer rijei Novoga zavjeta []
Kristu sadrane su u Starom u prorotvu; ali prorotvo samo postojalo je kao
u simbolu (peleta), kao u znaku, tako da su po njemu idovi oekivali da e
se Mesija njima pojaviti kao ovjek, dok u boanstvo Sina Jedinca, koji je
B o g Rije, nitko od njih nije vjerovao. Zaista su nam (nai oci) prenijeli sa
vren nauk po kojemu se razlikujemo od poganstva mi koji smo b i l i upueni
u religiju, (nauk) koji silno odvraa od m n o g o b o a k e zablude one koji mu
se podloe, a koji nas ui da nisu ni mnoge ni razliite boanske naravi (kvana); nego da je jedna jedina narav kojaje B o g , koji opstoji od (sve) vjenosti
i uzrok je svake stvari. Taj je B o g i izvan njega nita drugo nije B o g ; to stoje
od (sve) vjenosti i uzrok je svega, to je B o g . Tko nije takav, nije B o g po
naravi. A kojije od (sve) vjenosti uzrok je svega; a koji nije od (sve) vje
nosti niti je uzrok svega, taj nije B o g , ve djelo Boga, kojemu jedinomu pri
pada da iz niega stvori svaku stvar.
15. Zato je reeno: Gospodin je Bog tvoj, Gospodin je jedan (Pnz 6,4; Mk
12,29), kako bismo razumjeli dajejedna boanska narav, kojoj dolikuje ime
Gospodin i B o g . Jo je reeno: Bogovi koji nisu stvorili neba ni zemlje mo
raju nestati s lica zemlje i ispod neba (Jer 10,11), kako bismo shvatili da onaj
koji nije uzrok svake stvari nije bog, ve daje B o g samo onaj kojije uzrok
svega. Zato je reeno Mojsiju: Ja sam uzrok svega, kako bismo razumjeli da
ovaj uistinu postoji, da postoji od (sve) vjenosti i u svako vrijeme, i daje on
B o g . A kojije razliit od ovoga i nije od (sve) vjenosti, taj ne postoji uistinu,
jer je stvoren i nainjen kad nije postojao, onda kada gaje htio nainiti onaj
koji postoji od (sve) vjenosti, a taj je B o g . Zato je kazano: Ja sam Bog, ja
sam prvi i ja sam posljednji, prije mene nije bilo Boga, niti e ga biti poslije
7

mene (iz 44,6), kako bismo razumjeli daje B o g onaj kojije prvi i od (sve) je
vjenosti; nije m o g u e da neki drugi, stvoren, postane bog, jer je boanska
narav suvie uzviena da bude stvorena.
16. Sve ove rijei omoguuju religioznu pouku i razaraju pogansku zablu
du; jer, kako su za pogane bogovi brojni i razliiti i neki su od njih mladi a
drugi stari, neki posjeduju ovu snagu a neki onu, neki nestaju a drugi rastu,
jer su to razliite naravi. Nas je Stari zavjet pouio po prorocima koji su go
vorili u Duhu Svetome da se odvratimo od svega toga,-jer nitavni su bozi
naroda (Ps 95, 5), i to nisu bogovi, jer jedini je B o g onaj koji od (sve) vje
nosti postoji i uzrok je svega, - govorei: Nek ne bude u tebe drugog boga,
to jest novog boga, / ne klanjaj se bogu tuem! (Ps 80,10), jer nita od onoga
stoje novo nije bog. Oni su doljaci, reeno je (Pnz 32, 17); a to znai da su
stvoreni. Boanska narav, zbiljno, postoji jedina, postoji od (sve) vjenosti i
nema potrebe niega drugoga za postojanje, nego je ona sama uzrok svemu;
zbog toga B o g j e jedan i ono stoje on stvorio ne m o e naravno postati bog,
jerje stvoreno od drugoga. Sva stvorenja iskreno priznaju svoga stvoritelja,
kojije istiniti B o g , od kojega ona imaju postojanje: zbog toga vazda trebaju
iskazivati zahvalu, jer iz niega, samo svojom dobrom voljom, vlau svoje
moi, dao im je on da postoje.
17. Sav ovaj nauk, velik u svojoj kratkoi, nai su sveti oci saeli u ovu
rije: Vjerujem u jednoga Boga. Prema tome (naqipa'it), mi prihvaamo
vjeru u jednoga Boga, prema propovijedanju proroka i nauavanju naih ota
ca. Jer, uistinu, jedna je boanska narav, koja od (sve) vjenosti postoji i
uzrok je svake stvari; a ne, prema zabludi pogana, da ima mnogo razliitih
bogova. A l i budui da vam je potrebno razloiti malo po malo nauk svakoj
stvari, kako biste se mogli sjeati onoga to e vam biti kazano - j e r i to je
potrebno svima onima koji se spremaju imati udjela u otajstvima, onima koji
prianjaju uz te rijei - sauvat emo, s pomou milosti Boje, za druge dane
ispunjenje (lamalamlu) naega obeanja. Za sada, zadovoljimo se onim to
je kazano te uzdignimo hvalu Ocu i Sinu i Duhu Svetomu, sada i uvijeke i u
vijeke vjekova. Amen.

D R U G A HOMILIJA VJERI

S A E T A K : Saetak prijanjega lanka ( 1). Poslanje Krista i njegovih apostola: pouavanje

i krsta vanje naroda u ime Trojstva ( 2-4); Bogje Otac, od sve vjenosti ( 5-9);stvoriteij svega
vidljivoga i nevidljivoga ( 10-15); kako treba razumjeti ova dva imena otac i stvoritelj, kad
ih se nadijeva Bogu, a kad ih se pripisuje ovjeku ( 16-19).

1.0 vjeri kojaje poetni (dresa) temelj bogobojazne (dehlat 'alaha) ispo
vijesti (vjere) s punim smo pravom, koliko nam je to dala milost, Vaoj
Ljubavi govorili juer; obradili smo rijei koje nas pouavaju vjeri, i poka
zali kako se vjerom u jednoga Boga savreno unitava svaka zabluda pogan
skoga mnogobotva. Pa i od proroka u svetim knjigama nauili smo da valja
odbaciti (daleko) od sebe svako pogansko miljenje njihovim brojnim i
razliitim bogovima i da treba vjerovati daje boanska narav kojoj prilii da
dobije ime B o g i Gospodin j edna, j er j e to ona kojaje od (sve) vjenosti i
uzrok je svega; od te naravi veoma su daleko sva stvorena bia.
Naime, nije mogue da se za ono to je bilo stvoreno ree da postoji od
(sve) vjenosti i niti jedno stvoreno (bie) ne prihvaa da bude nazvano u
pravom smislu rijei Gospodin i B o g po naravi. Naime, stvar stvorena od
drugoga ne m o e sama nita stvoriti iz niega; nije (potpuno) ispravno da
bude nazvana bogom, ve ona treba dopustiti daje B o g onaj kojijuje stvorio.
Zato kaemo da postoji jedan B o g kako su nas pouili blaeni proroci koji
su, milou Duha Svetoga, govorili i definirali koje je naravi Bog: oni nisu
nauavali jasnije nita drugo.
2. A l i nauk Ocu i Sinu bio je pridran Kristu naemu Gospodinu koji
je sam pouio svoje uenike onome stoje neko bilo nepoznato i to nije
bilo objavljeno da tome ljudi nauavaju, i onje njima zapovjedio da tome
pouavaju(nelpun) druge, govoreiimjasno:Poite, evangelizirajtesvena9

rode i krstite ih u ime Oca i Sina i Duha Svetoga (Mt 28,19). Isto onako kao
stoje blaeni M o j sije, predajui svoj nauk, govorio: Gospodin je Bog tvoj,
Gospodin je jedan (Pnz 6, 4), - i na tom temelju svi su proroci j e d n o d u n o
tako nauavali, - Krist na Gospodin predade f a l e m ) svoj nauk u ime Oca
i Sina i Duha Svetoga, a da nije kazao daje potrebno razumjeti i pouavati
druge Gospodinu i Bogu, jer to su jasno bili razglaavali proroci. Meutim,
ono stoje nedostajalo savrenosti njihova pouavanja to je ono stoje naredio
svojim uenicima da pouavaju sve narode, govorei: Poite, evangelizirajte sve narode i krstite ih u ime Oca i Sina i Duha Svetoga. To ne znai da mi
mislimo kako jedan od njih ne bi bio Bog, niti da izvan njih postoji Bog, nego
da vjerujemo da su samo oni boanska narav, kojoj su proroci neko po
uavali daje jedna.
3. Uslijed toga to su pogani prihvaali politeistiki nauk brojnim i ra
zliitim bogovima, mladima i starima, slabima i jakima, od kojih su neki ima
li ovu m o drugi onu, Krist je, usuprot njima, naredio svojim uenicima da
pouavaju sve narode da se odvrate od svake poganske zablude i da vjeruju
daje boanska narav jedna - prema nauku to gaje neko predao ljudima i
e m u su b i l i primili bogobojazno (dehlat 'alaha) znanje - i da znaju da onaj
koji postoji od (sve) vjenosti i uzrok je svega, daje samo taj boanska narav,
koju raspoznajemo u tri hipostaze (qnoma) Oca i Sina i Duha Svetoga. Na
ime, kad je pogane i u p a o od k r i v i h imena bogova, kako bi ih privodio
poznavanju Oca, n e m o g u e je da nije uistinu znao daje on b o a n s k a na
rav. N i t i bi ih bio privodio poznavanju Sina, kad ne bi bio uistinu znao
da (on)jest iste naravi. N i t i bi ih bio p o u a v a o da upoznaju Duha Svetoga,
kad bi njemu bila strana ta narav. To bi bilo znailo da ih iz jedne varke
privodi lanu znanju. N o , sigurno je daje glede lanih bogova kod pogana,
koji iz neopravdana naslova (bwalita) dobivaju ime bogova, Krist naredio
svojim u e n i c i m a da ih njegovim naukom odbace, kako bi ih priveli po
znavanju istinitoga Boga, a taj se nauk sastoji u ispovijedanju Oca i Sina i
Duha Svetoga. Svaka od tih hipostaza (qnoma) jest uistinu B o g ; i jednaje
b o a n s k a narav O c a i Sina i Duha Svetoga, za koju mi vjerujemo da jest
od (sve) vjenosti i daje uzrokom svake stvari.
4. Tako je u skladu nauk Starog s N o v i m zavjetom []; rijei koje
je B o g izgovorio po prorocima nisu strane ni suprotne onima koje je Krist
10

na Gospodin po apostolima prenio poganima, ve su one u skladu s istinitim

znanjem bogobojaznosti (dehlat alaha) onako kao to se nauavanje pro
roka apsolutno suprotstavlja zabludi mnogobotva; ali one nadvisuju naua
vanje proroka savrenou znanja, budui da po prorocima mi nismo b i l i
upoznati drugom osim da B o g jest i to je nestvorena narav, dok nas je
nauavanj e naega Gospodina Isusa Krista tono upoznalo (' alem, malmanuta) hipostazama u kojima opstoji boanska narav.
5

Zato su nai blaeni oci najprije utvrdili ispovijest vjere u jednoga Boga,
kako je zapisana u Starom zavjetu [], zato da unite zabludu mnogo
botva; potom su nam prenijeli spoznanje (idi'uta) hipostazama, prema
Kristovu nauku. M o g l i su, 1 to bi im bilo lako, kratko kazati rije naega Go
spodina: U ime Oca i Sina i Duha Svetoga; ali kako su pisali (simbol) vjere
protiv heretika [], pouili su toj vjeri stoje mogue kraim ri
jeima, brojnijim (ipak) od predaje naega Gospodina, da unite zabludu i
poue Crkvu; i to zato da inteligentnim shvaanjem tih (rijei) pobiju (kas)
one koji se suprotstavljaju istinskoj vjeri. Dakle, nakon to su kazali Vjeru
jem u Boga, dodali su s punim pravom ime Otac.

5. Nakon rijei Bogu, preli su na nauk hipostazama (qnoma), na istin

sku ispovijest vjere krana i na stvarno znanje onih koji postaju uenicima
Kristovim. Budui da se reeni govor boanskoj naravi uzima za tri hipostaze, a nauk hipostazama nije se mogao izrei odjednom ( ak had), s punim
su pravom na pojedinaan nain izrekli ono to se odnosi na pojedinu od
hipostaza. Na poetku svoga govora stavili su Oca, od kojega (izlazi) Sin i
Duh Sveti. Jer Otac je uistinu onaj koji je jedini Otac. Za svaku od hipostaza
mi vrsto drimo ('estakal) dajest B o g , jer je to onaj istinski nauk koji nam
je u ispovijesti tim hipostazama predao Krist. uvi (kazati) Otac, ne
shvaamo to u o p e m znaenju (shima), nego vrsto drimo daje B o g Otac,
uistinu Otac, jer je na jedinstven nain Otac; onako kako to dolikuje boan
skoj naravi mi drimo da B o g jest Otac.
5

6. Sva stvorena (bia), naime, tek nakon to su stekla postojanje (hwaya)

zadobivajujo i to da postanu oevi; takoer nema nikoga medu ljudima koji
bi u isto vrijeme kad postaje, imao i to da postane (hwaya) otac. Jer sam
Adam, prvi ovjek, neroen od ovjeka, nije, istovremeno kad je postao,
11

imao to da postane otac. On je postao otac po volji Boga (njegova) stvoritelja;

nakon toga rnu je dano to da postane otac. Adam pozna svoju enu, kazano
je, a ona zae i rodi sina (Post 4, 1). Nakon zdruenja (autaputa) s E v o m i
duga vremena trudnoe i bolova i raanja, posta on, dakle, otac i (tako) primi
to ime: ni jedna od ovih stvari Boe sauvaj da bi se mislila kao boanska
narav. Onaj kojemu nije potrebno vrijeme da bi uao u postojanje, nije po
trebno ni vrijeme da postane otac; pa budui daje od (sve) vjenosti postojao,
od (sve) je vjenosti bio i otac.
7. On je, dakle, uistinu Otac, B o g Otac, i nije (to) primio u vremenu, jer
nije nakon nekog vremena imao sina; nego od (sve) vjenosti postojao je kod
njega i od (sve) vjenosti od njega je i s njime kao Sin. Zato je i na Gospodin
predajui ('alem) svojim uenicima onaj udesni nauk: Uite, kazao je, u
ime Oca (Mt 28,19). Nije imao potrebe dodati neku rije da istakne koga on
naziva Ocem, jer ono stoje kazao: Uite i krstite, biloje dovoljno da naznai
koga zove Ocem To je, naime, B o g kojega je on nazvao Otac, u kojega je
trebalo vjerovati i u njemu biti krten, B o g koji od (sve) vjenosti postoji
prema nauku proroka.
8. Nije dakle m o g u e da onaj koji od (sve) vjenosti postoji, postane otac
u (nekom) vremenu; i samo ime otac, bez dodatka, to naznauje. Daje, na
ime, postao otac poslije, poput nas, bio bi nam slian po nazivu i po znaenju
imena: bilo bi potrebno, budui da bi taj naziv bio slian imenu (koje se pri
pisuje) za mnoge, n u n o pitati: koga on naziva Otac? A l i budui daje on
uistinu otac, jedini je on Otac. Isto onako, naime, kao to naravno (kyana'it)
od (sve) vjenosti postoji, tako je i Otac od (sve) vjenosti, jedini po imenu
i po znaenju imena; ne trebamo pitati tko je nazvan Ocem, jer samo nas ime
vodi k istinskomu Ocu.
9o Tako i kad kae: Ja sam koji jesam, i to mije ime dovijeka, tako e me
zvati od koljena do koljena (Izl 3,14-15), mi shvaamo ('estakal) daje B o g
nazvan tim imenom, jer on, uistinu, jest a sva druga stvorenja, uistinu, ne
postoje, jer iz nita i prema volji njihova stvoritelja ona postaju, a on, istinski
postoji - zbog togaje nazvan Onaj kojijest, jer nije stvoren (hwa) od dru
goga; tako i (ime) O t a c - j er nam nij e slian niti je otac kao mi i nije u vremenu
primio to da postane otac - kad ujemo otac, treba nam misliti ('etraei)
12

toga istinskoga Oca, onoga koji nije u vremenu dobio to da postane otac, niti
ima potrebu zdruivanja (autaputa), nego je Otac uistinu, i od (sve) vjeno
sti jest Otac, savrena narav s kojim jest od (sve) vjenosti Sin.
10. Sve nas je to pouila ona rije koja kae: Vjerujem u jednoga Boga
Oca; nakon e g a j e bilo dobro dodati ovo: stvoritelja sviju stvari, vidljivih
i nevidljivih, kako bismo shvatili da on nije samo Otac Sina, nego i stvoritelj
sviju stvorenja, (i da) razaberemo fetraei) kojaje razlika izmeu imena Otac
i rijei stvoritelj, te izmeu Sina i stvorenja. Sinu je Otac, stvorenjima stvo
ritelj ('aboda). Stvorenja su sazdana potom, dok je Sin od poetka od njega
i s njim. Toje razlika izmeu toga otac i onoga stvoritelj: nazvan je otac
onoga kojije od njega roen, dok se (kae) daje stvoritelj sviju naravi (kya-ne) koje, razliite od njega, bijahu stvorene iz nita, njegovom voljom. Tako
ispovijedajui da (je) otac, nita nije dodano. Taj naziv otac bioje dovoljan
da se upozna Sin, jer nema oca bez sina; svaki otac koji to jest, otac je po tome
to ima dijete. A osim toga (nije nita dodano), jerje trebalo (dopuniti) ono
liko koliko je mogue nae pouavanje Sinu.
11. Onom stvoritelj, dodano je sviju stvari vidljivih i nevidljivih, da
se naznai i time razlika koja postoji izmeu Sina i stvorenja. Otac je samo
Sina, dok (jest) stvoritelj svake stvari, bilo vidljive, i l i nevidljive, jer sve su
stvorene iz nita. Ne bi, naime, bilo reeno daje Otac Sina a stvorenja stvo
ritelj, kad tu ne bi bila velika razlika m e u njima: razlika kojaje dolikovala
da bude izmeu Sina i stvorenja. Dok je za Sina nazvan Ocem, jerje iz (iste)
naravi kao onaj kojije nazvan njegovim vlastitim Sinom, (nazvan je) stvori
teljem svake stvari, jer svaka je stvar stvorena iz nita. Iako se vidljive naravi
razlikuju od nevidljivih, ipak sve su one stvorene, vidljive i nevidljive; iako
postoji, i mi to znamo ('estakal), razlika m e u njima, ipak sve one voljom
njihova stvoritelja opstoje. I tako je svaka od njih uinjena (hway), upravo
onako kako je elio njihov stvoritelj. A l i (tu kakvou) da su stvorene iz nita,
one imaju isto tako i zato jer su sve stvorene iz nita voljom njihova stvori
telja. Tako blaeni D a v i d govori: Hvalite Gospodina s nebesa, hvalite ga u
visinama! Hvalite ga, svi aneli njegovi, hvalite ga, sve vojske njegove! Hva
lite ga, sunce i mjesece (Ps 148, 1-3) i redom navodi sve to je stvoreno
(hway) na nebu i na zemlji, (bia) vidljiva i nevidljiva, smrtna i nesmrtna,
razumska i ivotinjska, umska i osjetilna, iva i ona koja su liena ivota; sve
13

ih poziva da slave Boga, i svima predouje samo jedan razlog: jer on zapo
vjedi i postadoe, postavi ih zauvijek i dovijeka, po zakonu koji nee proi
(rr. 5-6).
12. Budui daje svaka stvar po njemu bila stvorena i opstoji po njegovoj
volji, svaka stvar, vidljiva i l i ne, duna je iskazivati hvalu svomu stvoritelju.
Moramo (zadeq) dakle priznati u Bogu Ocu dvije stvari: daje otac i daje
stvoritelj ( aboda), te shvatiti razliku izmeu dvoga. Nije zato stoje otac on
takoer i stvoritelj, ni ti je po tome stoje stvoritelj on otac, - j e r nije stvoritelj
onoga kojemu je otac, a nije niti otac onima kojima je stvoritelj. Otac je samo
istinskoga Sina, Jedinca, koji je u krilu svoga Oca, od kojega je roen i s
kojim od sve vjenosti on jest; a stvoritelj je sviju stvari koje postae i bijahu
stvorene, a koje su silno udaljene od njegove biti (ituta), a stvorene su nje
govom voljom kad se to njemu svidjelo. Nazvan je, i jest, Otac Sina, jer je on
iz njegove naravi (kyana); a stvoritelj je i sazdatelj stvorenja, jer ih je iz nita
priveo u bivstvovanje.
5

13. To daje prozvan ocem ljudi, nije tako nazvan zato stoje ljude stvorio,
nego zato to su mu bliski i prijatelji (qaributa). Ne naziva ga se ocem svega
svijeta, nego onih koji su iz njegove kue (baytayuta), prema onoj (rijei):
Sinove sam ti odgojio, podigao (Iz 1, 2) - j e r onima koji su postali bliski po
naklonosti dao je da se tako nazovu - i j o onoj drugoj: Izrael je moj
prvorodenac (Izl 4, 22), a ostali nisu b i l i sinovi.
14. Dakle poznavajui tu razliku (koja postoji) kad izgovaramo B o g Otac Sina Jedinca, kojije, jedini, istinski Sin njemu istonaravan, mi ga naz
ivamo i stvoritelj svega stoje iz nita stvoreno i opstoji - moramo (zadeq) i
u svojoj ispovijesti (vjere) sauvati to znaenje; a ipak nemojmo misliti glede
Boga, priznajui ga ocem i stvoriteljem, isto to mislimo ljudima kad ih
nazivamo oevima i stvoriteljima. Razliku izmeu oca i stvoritelja mi shva
amo kako dolikuje (zadeq) po onome to namje vlastito. Kao stoje kod nas
drugo stvoritelj a drugo otac, tako (je) i u Bogu; pa i mi dobivamo ime otac
onih koji (proizlaze) od nas i roeni su od nae naravi, dok (nas se naziva)
stvoriteljima ne onih koji su od nae naravi, nego onoga stoje stvoreno (od
elemenata) izvan nas i tako opstoji: kua, brod i sline stvari, koje su strane
naoj naravi a mi smo ih stvorili.
14

15. K a d tako stvari stoje u nama, potrebna nam je mudra refleksija (huaba) da ispitamo kojaje razlika i z m e u oca i stvoritelja u B o g u : shvatit
e m o daje on Otac Sina jedinca k o j i j e r o e n od njegove naravi, dok je
stvoritelj sviju stvorenja koja su iz n i e g a stvorena i opstoje; nije imao
potrebe materije, ve je on sam stvorio naravi, koje su se po (materiji)
pojavile i postoje.

16. Budui da smo na sliku Boju stvoreni, kao u slici, polazei od onoga
to nam je vlastito u refleksiji, mi shvaamo daje uzvienije ono to se kae
za Boga. Na taj nain [ ] , razliku izmeu shvaanja (kao) oca i (kao)
stvoritelja, njegove naravi i stupnja, m o g u e nam je shvatiti u B o g u polazei
od onoga to je nama vlastito - oito je shvatljivo da postoji velika razlika
izmeu nas i Boga - i tako nam (je mogue) stvoriti ispravnu (zadeq) ideju
boanskoj naravi i nj egovim djelima. Jer sve to nama izmie zbog slabosti,
moramo apsolutno odbaciti iz svoje koncepcije kad govorimo boanskoj
naravi. K a d mi stvaramo (neku stvar), moramo se muiti, potrebna nam je
materija i vrijeme; a B o g je iznad svega toga, on, po kojemu istog asa kad
ih zaeli, postaju djela, i to s a v r e n o , iz niega. Jo vie, raajui se u
muci, progresivno (mardita) mi postajemo oevi, potrebna nam je e n s k a
narav kao materija i mnogo vremena; bez toga n e m o g u e nam je postati
oevima.
B o g koji je, naprotiv, daleko od svega toga, postoji kao otac. Jer on ne
osjea nikakve muke, nije mu potrebno nikakvo napredovanje (mardita) niti
zdruivanje (autaputa), ne prolazi ni kroz kakvo vrijeme, nego potpuno u
isto doba ('ak hda) od (sve) vjenosti, postoji.

17. Sva nevrijedna shvaanja (huaba), koja nam nadolaze zbog slabosti,
potrebno nam je odbaciti glede Boga, bilo da govorimo raanju i l i djelo
vanju (ebada); - budui da mi sve inimo s naporom pa i sama narav po na
poru se umara i napreduje - a Bogje iznad svega toga. Naime, samim (time)
to vladamo, gospodarimo, sudimo, brinemo se, govorimo, motrimo, i sve
to inimo, ne inimo to bez napora; kada se napor produuje, slijedi umor;
i budui da je naa narav smrtna i raspadljiva, po naporu se rastvara. Dok
B o g , sve to se kae njemu, bez napora, bez napredovanja i bez tete vodi
i za sve se brine [], bilo da sudi, i l i vlada i l i sve stvara.
15

18. Takvo je poimanje koje nam dolikuje stvoriti Bogu, i takva je vjera
koju treba imati Bogu Ocu. A k o ga nazivamo ocem, zovimo ga Sinovim
Ocem, njega kojije uistinu, po naravi, otac kao i mi. To daje on uistinu Otac
ne treba shvatiti drukije nego tako daje on naravni (kyana'it) otac: od (sve)
vjenosti on postoji (kao) otac, jer njegova narav, po kojoj je Otac, postoji
od sve vjenosti. A k o ga nazivamo stvoriteljem, razumijevamo tako daje
mudrou sve stvorio, kao stoje kazano: Sve si to mudro uinio (Ps 103,24),
kao to i mi mudrou naeg umijea djelujemo. A l i Bog, istodobno kao
stvoritelj (eaboda) on ih eli, djela nastaju (hwa) savreno, bez potrebe vre
mena, i nije potrebno nikakvo posrednitvo (izmeu) njegova htijenja i po
staj anj a (hwa) djela; u isti as kad on hoe uiniti to eli to ulazi u postojanje
iz niega.
19. T o m ispovijesti (vjere) i tim shvaanjem (re'yana) nai su nam blaeni
oci prenijeli vjeru u jednoga Boga Oca, stvoritelja, a emu smo vau
ljubav pouili p o d u o m poukom, kako biste je bez promjene sauvali; i kad
je tako vaa ispovijest (vjere) postala zdrava, moi ete se drati daleko od
krivih miljenja heretika milou naega Gospodina Isusa Krista, kojemu
skupa s Ocem i Duhom Svetim bila slava i ast u vijeke vjekova. Amen.

16

TREA H O M I L I J A V J E R I

S A E T A K : / u jednoga Gospodina Isusa Krista, jedinoga Sina Bojega i prvorodenca svega

stvorenja. Bitan sklad krsne ispovijesti s uenjem svetoga Pavla (1 K o r 8,4-6): N e m a Boga do
Jednoga, jedan je B o g , Otac, od koga je sve; ijedan Gospodin, Isus Krist, po kome je sve. Tom
reenicom Trojstvo je povezano s Utjelovljenjem; rijei jedan Gospodin odnose se na boan
sku narav, ime Isus je onaj ovjek u kojega se Bog obukao prema Anelovoj rijei, ime Krist
podsjea na pomazanje koje je primio od Duha Svetoga ( 1-4); boanska i ljudska narav pove
zane u samo jednoj osobi, Gospodinu Isusu Kristu ( 5-6), prvorodenome svega stvorenja i Sinu
jedincu ( 7-11), a to su nijekali Arije i Eunomije ( 12). Protiv njih, nicejski su oci, vjerni
nauavanju Pisma, razjasnili daje Sin jedinac roen od svog Oca prije svih vjekova i nije stvoren;
on je Rije, vjena kao njegov Otac, B o g kao i on i s njime ( 13-15).

1.0 onome to trebaju misliti i rei Bogu Ocu oni koji pristupaju religiji
(dehlat 'alaha), dovoljno ste shvatili, ini mi se, iz onoga to vam je reeno.
Pristupimo ispitivanju i onoga to su u istom (simbolu) vjere nai sveti oci
kazali Sinu: I u jednoga Gospodina Isusa Krista, jedinoga Sina Bojega i
prvorodenca sviju stvorenja. Trebalo je nadalje (naqiputa), nakon pouke
Ocu, da (nas) i Sinu poue prema predaji naega Gospodina, drei se reda
i slijeda (naqiputa) njihovih rijei. K a o to ni za Oca nisu kazali jednostavno
(ilima'it) Otac, prema nauku naega Gospodina, nego su dodali daje je
dan B o g Otac, stvoritelj svake stvari - i na prvo su mjesto ispovijesti vjere
stavili ime B o g , kazavi daje jedan, kako bi unitili zabludu mnogobotva,
a potom su kazali daje Otac i stvoritelj svake stvari - tako su postupili i
prema Sinu: i u jednoga Gospodina Isusa Krista, jedinoga Sina Bojega i
prvorodenca sviju stvorenja, i tako su u oitu skladu s propovijedanjem (karozuta) svetoga Pavla koji, pouavajui protiv kipova i idola, kako bi pobio
(kas) zabludu mnogobotva kae: Nema Boga do Jednoga (1 K o r 8,4).
2. Znajui da se meu nama pouava da ispovijedamo (vjeru) u Oca i Sina
i Duha Svetoga, brino nam je dao do znanja da formula ispovijedanja
17

hipostaza (qnoma) ne unosi nikakvu predrasudu u nau bogobojaznost (de

hlat 'alaha), niti nas uvodi u zabludu mnogobotva. Budui da mi znamo da
je jedna boanska narav Oca, Sina i Duha Svetoga, (sveti Pavao), u elji da
nas ukratko poui toj vjeri, kae: Nama je jedan Bog, Otac, od koga (meneh) je sve (l K o r 8,6). Kazavi da je jedan B o g Otac, pobio je svaku zabludu
mnogobotva i dao do znanja da se kod nas propovijeda samoj edna boanska
narav. A l i d o d a v i osobu () Oca, objavio nam je i Sina. On, nai
me, nakon toga kae: Jedan je Gospodin, Isus Krist, po kome (bideh) je sve
(1 K o r 8,6), da nas poui istovremeno Ocu, Sinu i Duhu Svetome, uklju
ujui u reenicu i utjelovljenje (pagranuta) naega Gospodina, koje se zbilo
za nae spasenje: po utjelovljenju boanska nam je narav postala spasitelj.
Dakle (govorei) jedan Gospodin, po kome je sve, (on) nam daje upoznati
Boga Rije, kojije istinski Sin, sunaravan svomu Ocu, kojega s punim pra
v o m naziva Gospodin, kako bismo shvatili daje boanske naravi Boga Oca.
Otac, naime, nije nazvan jedini Bog, kao da Sin nije B o g , niti je Sin nazvan
jedini Gospodin, kao da i Otac nije Gospodin. Sigurno je, naime, i oito (da)
onaj kojije uistinu Bogjestuistinu i Gospodin; i onaj kojije uistinu Gospodin
jest uistinu i B o g . A koj i nij e uistinu Bog, nij e uistinu ni GospodinJ er Gospo
din Bog tvoj Gospodin je jedan (Pnz 6,4), budui da samo on uistinu postoji
(itauhi): onaj koji ima dvije stvarnosti uistinu, toje samo onaj koji uistinu
jest Gospodin i B o g i nije nikoji drugi, izvan te naravi, koji bi bio nazvan
uistinu Gospodin i B o g .

3. Onaj koji kae jedan B o g , naznauje takoer da je jedan Gospodin;

a koji kae daje jedan Gospodin, ispovijeda takoer da je jedan B o g . Eto
zato, malo prije, (sveti Pavao) kae daje jedan Bog, a nakon toga, daje
jedan Gospodin, kako bi razlikovao hipostaze (qnoma); za svaku od njih
tvrdi daje jedna, kako bi dvije hipostaze (qnoma) bile spoznate da su samo
jedna boanska narav, a ona je uistinu Gospodin i Bog.
4. Jo vie, kako bi unijeli (hab) u svoj govor ljudsku narav uzetu (nsab)
za nae spasenje, kazali su: Jedan Gospodin Isus Krist jer je upravo to ime
ovjeka u kojega se B o g obukao, prema Anelovoj rijei: Ona e roditi Sina
i nadjenut e mu se ime Isus ( L k 1, 31). A l i su dodali i Krist, da istaknu
Duha Svetoga: Isusa iz Nazareta Bogpomaza Duhom Svetim i snagom (Dj
10,38). Onje B o g zbog savrene svezanosti (neqpahatita) s tom boanskom
18

naravi, koja je uistinu Bog. Na taj su isti nain [] nai sveti oci, oku
pljeni na onom udesnom saboru [] Crkve katolike [], sli
jedei Pavla, govorili na prvome mjestu boanskoj naravi, i tu su unijeli
rije koja naznauje ljudsko oblije (dmuta) koje on uze: i u jednoga G o
spodina Isusa Krista, jedinoga Sina Bojega, prvorodenca sviju stvorenja.
Tako su eljeli pouiti ljude, istiui boansku narav Sina, a (u isto vrijeme)
ispovijedili su i njegovo ovjetvo, u kojem je boanska narav upoznata i
razglaena, kao to kae sveti Pavao: Bog je oitovan u tijelu (1 T i m 3, 16),
a i evanelist Ivan: Rije (melta) tijelom postade i nastani se medu nama i
vidjesmo slavu njegovu - slavu koju ima kao Jedinoroenac od Oca ~ pun
milosti i istine (Iv 1,14). Nai su dakle oci s punim pravom mislili da ne treba
zanemariti nauk ovjetvu naega Gospodina, koji ima neizrecivu poveza
nost (autaputa) s b o a n s k o m naravi.

5. I u jednoga Gospodina Isusa Krista. Ispovijedamo, kau oni, daje

samo jedan Gospodin, koji je boanske naravi, kojemu uistinu prilii ime
Gospodin i Bog. Da za nas istaknu Boga Rije, kau: po kojemu (bideh) je
sve stvoreno, kako kae evanelist: Svepostade po njoj i bez nje ne postade
nita (Iv 1, 3). Toje onaj, kau, kojega mi drimo ('estakal) zajedinoga Go
spodina, kojije boanske naravi Boga Oca - koja se za nae spasenje obukla
u ovjeka, stanovala u njemu i po njemu se oitovala i postala poznata svim
l j u d i m a - j e r on je onaj ovjek za kojega aneo kae da e se zvati Isus. On
jebio pomazan Duhom Svetim, po kojemu je bio savren i opravdan, po svjed o a i r u svetoga Pavla.
i?r

6. Kazavi dakle to i istakavi boansku i ljudsku narav, u koju se B o g

obukao, (nai su oci) nadodali ovo Jedini Sin, prvoroenac sviju stvorenja.
U dvije su nas rijei pouili dvije naravi; razlikovanjem imena pouili su
nas razlici naravi. Oni koji jednoj osobi Sina kazae te dvije stvari, pouie nas istinskoj povezanosti (naqiputa hatita) dviju naravi. N i s u sami od
sebe uporabili te termine, nego iz nauka Svetih knjiga, jer sveti Pavao kae:
Od njih je (od idova), po tijelu, i Krist, kojije Bog iznad svega (Rim 9, 5).
Nije da bi onaj, koji je (iziao) od doma Davidova po tijelu, bio po naravi
(kyana'it) [] B o g , nego kae po tijelu da naznai uzetu (detnseb)
ljudsku narav; dok je Bog iznad svega, kojije Gospodin, da nas poui bo
anskoj naravi uzvienijoj od svega.
19

7. Ujedanput ('ak had) ta su dva (termina) izreena jednoj osobi [

], da poue istinskoj povezanosti dviju naravi, i da pokau veliinu i
dostojanstvo koje je imao uzeti ovjek u kojega se B o g obukao. Na taj nain
[] takoer su i oni kazali Jedini Sin, prvoroeni sviju stvorenja. Na
ime, budui da su trebali, glede dviju naravi, nas pouiti kako one opstoje, i
tko je boanska narav koja se snizila a tko je ljudska uzeta narav, ujedanput
('ak had) su najprije spomenuli ta dva imena, ime su naznaili dvije naravi.
Oito je, naime, da nije jedna narav ona koju nazivaju Jedini i prvoroeni
sviju stvorenja, jer se ne moe te dvije stvari kazati za samo jednu narav.
V e l i k a je razlika, naime, izmeu Jedinoga (Sina) i prvoroenca, i nemogue
je da isto bude jedini i prvoroeni: jer prvoroeni se kae od mnoge brae, dok
jedini je onaj koji nema brae. Tolika je (hana kulleh) razlika izmeu Sina
Jedinca i prvoroenoga, kolika je izmeu naravi kojaje sama i one kojaje
zajednika mnogima. Naziva se jedini onaj koji apsolutno nema druge
brae, a prvoroeni je, oito, onaj koji ima druge brae.

8. Upravo nas to hoe pouiti boansko Pismo, jer elei govoriti (Sinu)
Jedincu, vidjesmo, kae, slavu njegovu slavu koju ima kao Jedinoroenac
od Oca -pun milosti i istine (Iv 1,14). I j o kae Pismo: Jedinoroenac Sin,
kojije u krilu Oevu (Iv 1, 18), da po sjedinjenju (naqiputa) [] s
Ocem bude spoznat kao Jedini; vidjesmo slavu njegovu-slavu koju ima kao
Jedinoroenac od Oca, da naznai daje samo on koji opstoji po raanju iz
naravi Oeve, i daje samo on Sin. Onom rijeju u krilu pouava nas
neodjeljivoj povezanosti od (sve) vjenosti. Jer misliti ('estakal) tjelesnom
krilu u Bogu bila bi sramota; ali isto onako kao to (Pismo) naziva vid oko,
sluh uho, tako (naziva) krilo neodjeljivu vjenu povezanost - kao i ona rije
naim susjedima vrati sedmerostruko u krilo (Ps 78,12), to jest: stalno
i uvijek nek zadobiju kaznu. Takav je dakle smisao onoga to se k a e
jedini Sin: samo taj je po roenju od Oca i samo onje S i n , te uvijek
opstoji sa svojim O c e m i s njim je spoznat, jer uistinu onje Sin (iziao)
od svoga Oca.

9. Glede tog (termina) prvoroenac svih stvorenja, mi ga tako shvaa

mo ('estakal), kao i onu rije: Koje predvidje, te i predodredi da budusuoblieni slici Sina njegova te da on bude prvoroenac meu mnogom braom
20

(Rim 8, 29). Uporabio je to ime prvoroenac, ne zato da nas poui daje

samo on Sin, nego da shvatimo da on ima mnogo brae. Jer mnogi, znano je,
jesu oni koji s njim imaju udionitvo (autaputa) u sinovskom posvojenju
(simat bnaya); zbog njih on dobiva ime prvoroeni, jer su mu oni braa.
Uostalom isto tako, prvoroenac od svih stvorenja ( K o l 1,15); a to se k a e
za utjelovljenje (pagranuta) Kristovo. Ne k a e to tek tako jednostavno
(hima'it) daj e prvoroenac, nego od svih stvorenja; ne veli se (za nekoga)
daje prvoroeni, ako nema druge brae, zbog kojih je prozvan prvoroenim. Tako je isto reeno prvoroenac od svih stvorenja, jer
najprije on, po
uskrsnuu od mrtvih, bio obnovljen fethaddat) i preobraen u novi udesni
ivot; a onje obnovio i sva stvorenja i priveo ih u izvrsno stanje (tuqana).
Dakle, reeno je, tko godje u Kristu, nov je stvor; staro uminu a novo nasta
u naemu Gospodinu Isusu Kristu (2 K o r 5, 17). (Onje) dakle prvoroenac
sviju stvorenja, jer sve stvorenje je obnovljeno i preobraeno onom obno
vom koju mu je, po milosti (taybuta), on dao; (to) po obnovi koju je najprije
on zadobio (kad) je preao u novi ivot i bio uzdignut iznad svih stvorenja.
Punimje dakle pravom bio prozvan prvoroeni sviju stvorenja,jer je on sam,
na prvom mjestu, bio obnovljen i potom je obnovio stvorenja, te je po asti
uzvieniji od svih njih.

10. E v o kako mi razumijevamo razliku izmeu dvaju imena: nai suje oci
shvatili, prema Svetim knjigama, kao r a z l i k u unutar samo jedne osobe
[
:ov], te kazali: i u jedinoga Sina Jedinca, prvoroenca sviju stvore
nja, da nas poue, kako sam ve kazao, istinskoj (hatita) povezanosti (naqiputa) dviju naravi. Dakle, s punim pravom, kazali su oni ponajprije jed
ini i potom prvoroenac, jerje dolikovalo da nam najprije ukazu tko je
taj kojije u obliju (dmuta) Bojem, a po svome je milosru uzeo (nsab) (taj
jedan) nau narav, i da nam potom govore obliju sluge kojeje uzeo za nae
spasenje. Tako su nam pokazali, razlikovanjem uporabljenih imena, dvije
naravi i njihove razlike, ali tako daje Sin jedini zbog istinske povezanosti
dviju naravi koje djeluju (hwa) po boanskoj volji. uvajui red [] koji
se namee, oni su najprije pouili boanskoj naravi, koja se po milosru
spustila prema nama i obukla se u jednoga ovjeka, a potom ljudskoj pre
uzetoj po m i l o s t i ; k o n a n o , - kao v r s t i nauk da posrame heretike
[] koji su nastojali suprotstaviti se istini, - oni su se u svojoj pouci
21

vratili govoru boanskoj naravi kojoj su na poetku simbola vjere kazali

kojije roen od Oca prije svih vjekova i koji nije bio stvoren.
11. Oito da su to oni kazali boanskoj naravi; iako bi ljudima koji nisu
skloni raspravama, ime Jedinca bilo dovoljno da ih poui istinskom pozna
vanju Sina; jer akojejedini, sigurno daje samo on po roenju (iziao) od Oca
i daje samo on Sin, iz iste naravi kao njegov Otac. To naznauje ime Sin
Jedinac i to tim vie zato jer su mnogi prozvani sinovima Bojim, dok (je)
samo on (Sin) Jedinac, (kao stoje pisano): Rekoh, vi ste bogovi i svi ste sinovi
Vinjega (Ps 81, 6), i j o : Sinove sam ti odgojio, podigao ih (Iz 1, 2). Dakle,
budui da (su) mnogi oni koji dobivaju ime sinovi, ovaj ne bi bio prozvan Sin
Jedinac kad ne bi bilo razlike meu njima. Oni su prozvani sinovima po mi
losti, zato to su postali bliski ('etqarrab) i domai (baytaya hwa), i zbog svo
ga prijateljstva, stjeu po milosti naklonost ( etwi) da nose to ime: jer samo
onje Sin, iz naravi svoga Oca. Nije, poput drugih, po milosti zasluio sinovsko posvojenje (simat bnaya) i zato zadobio ime Sin: nego zato stoje roen
iz same naravi prozvan je Sinom. Pa, iako je to poznato i objavljeno u Svetom
pismu, i svemu je svijetu oito da (nitko) ne moe biti prozvan Sin Jedinac
osim onoga kojije uistinu Sin, iz naravi Oeve, (ipak) pakosno i tvrdokorno
miljenje (tareita) heretika [] ostaje nepopravljivo (turasa).
5

12. Arije, naime, od svih onih koji su primili poznavanje Krista, bio je prvi
kojije imao bezbonu drskost kazati daje Sin djelo (Boje) i stvoren ni iz
ega, a stoje strana novotarija openito promatrajui stvari (tareita) a strana
je i zakonima [] prirode. Jer onaj kojije stvoren nije Sin, a tko je Sin
nije stvorenje: jer nije m o g u e da neko djelo bude prozvano istinskim Sinom,
niti da istiniti Sin bude prozvan djelom. Zbog toga, dakle, nai su blaeni oci
b i l i primorani sastati se sa svih strana na sveti sabor [] u gradu Nicej i
u pokrajini Bitiniji; oni su napisali simbol vjere da bi zatitili nauk istine,
suzbili bezbonost (ruea) Arijevu, pobili one koji su se nakon toga poveli
za imenom svog zavodnika Eunomija, i unitili hereze [] sainjene
od krivih miljenja.

13. Iako je bilo sigurno i oito svima, ve po prirodnom zakonu [],

opeprihvaenu suglasju (tareita dgawa) i nauku Svetih knjiga, oni su dodali
22

i one rijei: kojije roen a ne stvoren. Oni su naime predloili rijei koje
su dolikovale za ispovijedanje Sina; jer, kau, mi velimo Sin - n e u openi
tom smislu niti kao daje to ime neka posuenica (ila), kao za one koji po
milosti zadobivaju ime sin radi svoga prijateljstva (baytayuta); - i to istiniti
Sin, samo on. O n j e Sin istiniti zato jer je Jedini te je roen od svog Oca i
(iziao) od Njega. Od njegove je naravi i uistinu je roen te opstoji od sve
vjenosti, slian Njemu. Nema nikoga od (bia) stvorenih koji bi bio prije
vjekova, a onje prije vjekova i samo on opstoji od sve vjenosti; kao to od
sve vjenosti opstoji Otac, tako i Sin (izaao) od Njega opstoji od sve vje
nosti. Nije on nakon (nekog) vremena postao (hwa), ni ti je poslije bio roen;
nego od sve vjenosti, prije svih vjekova, onje roen od Onoga kojije od sve
vjenosti, i onje s N j i m od sve vjenosti. Kao to kae evanelist: Upoetku
bijae Rije (I 1,1). On jest, od sve vjenosti, nije postao poslije, nego prije
svega, u poetku, bijae.
Onaj kojije postao (hwa) nakon nekog vremena je kasniji; a kasniji nije
(itauhi) prvi, a koji nije (itauhi) prvi nije u poetku. A ako je on u poetku, on
je i prvi, jer nema niega to bi prethodilo poetku. A ako je prvi, nije na
knadni; a ako nije naknadni, nije postao (hwa) nakon. U poetku, dakle,
bijae, ali on u poetku bijae (izaao) od Boga, to znai da od sve vjenosti,
prije svih vjekova, on bijae s Bogom.

14. Da pokae da bijae s Bogom - ne izvana, kao stranac - nego iz naravi

same B i t i (ituta), nazvao ju je Rije; jer rije pripada nekomu i (dolazi) od
nekoga. Blaeni evanelist [] svojom usporedbom ui i ovo:
mogue je da postoji kao (izala) od drugoga, da bude s onim od kojega (proizala) postoji; tako da sluatelji ne posumnjaju da Sin postoji od sve vje
nosti, (proizaao) od vjenosti od Onoga koji od (sve) vjenosti postoji, bu
dui da i rije due, iji razumski karakter kroz nju zadobiva savrenstvo,
postoji naravno u njoj i u njoj ona postoji. To daje dua razumska, jest po
njoj (njezinoj rijei) da se to zna, a ona iz due izlazi, iz nje i u njoj se javlja,
i uvijek postoji s njom, i u njoj je poznata. Tako i Sin postoji (izaao) od Oca,
slino kao i rije iz due, budui da on od sve vjenosti postoji (izaao) od
njega i kod njega; u njemu ona jest, i od sve vjenosti s njimje ona poznata.
Dakle u poetku ona bijae, to jest: od sve vjenosti ona bijae i od pradavnina ona bijae, i prije sviju stvari ona bijae; nije kao daje nakon nekog
23

vremena postala, nego odpoetka ona bijae i u sve vrijeme ona bijae; (iza
la) od Njega od (sve) vjenosti ona bijae; i s N j i m od (sve) vjenosti ona
bijae, nalik rijei due koja uvijek postoji (izala) iz nje i s njom. A budui
da se rije (izala) iz due ini kao daje neto drugo od nje, a zapravo je
hipostaza (qnoma) due, - j e r ona sama nema hipostaze, nego se ona vidi u
dui, - da si ne bismo, slijedei tu usporedbu (tahwita), zamiljali daje i Sin
bez hipostaze (qnoma) i l i stran naravi Oevoj, ukratko je (evanelist) nado
dao da Rije bijae B o g (Iv 1, 1). Naime, nakon stoje kazao da ona bijae i
da bijae kod Boga, na koncu je kazao I Rije bijae Bog, da nam jasno dade
na znanje da ona nije neto drugo od te naravi, izvan nje, niti u biti (ituta) njoj
strana (mnakray); nego je i ona (Rije) ono isto to je i onaj od kojega je
(izala), B o g , i da postoji kod onoga koji jest Bog.
15. Zadivljujue nam dakle (evanelist) kae Rije bijae Bog, da pokae
daje i ona isto ono stoje i onaj za kojega su nai blaeni oci ustvrdili s punim
pravom roen prije svih vjekova, hotei dati do znanja da od sve vjenosti,
(izaao) od njega prije svih vjekova, od poetka, on je postojao i s njim je
postojao. A l i njihov se govor tu ne zaustavlja; da savreno poue istini,
o u v a j u vjernike i otklone zabludu heretika, dodali su i ovo nije bio
stvoren. Mnogo bi nam rijei bilo potrebno kad bismo eljeli na savren
nain protumaiti sve to su nai blaeni oci kazali boanstvu (Sina) Jedin
ca. A l i da vam ovo to izobilno govorimo ne bude teko, izloit emo to malo
po malo, kako i treba, kako biste sve mogli uti i nauiti. Ovdje zavravamo,
ako dopustite, s ovim to smo danas kazali; ostavljamo za neki drugi dan
nastavak onoga stoje reeno; na sve pak ovo uzdignimo hvalu Bogu Ocu,
Sinu Jedincu i Duhu Svetomu, sada i uvijeke i u vijeke vjekova. Amen.

24

ETVRTA HOMILIJA

S A E T A : Nakon kratkog podsjeanja na sve stoje kazano prethodnog dana glede boanstva
Jedinorodenca ( 1-2), govornik kree na razlaganje onoga to se posebice odnosi na njegovo
vjeno raanje. Rije je od naravi Boje, nije djelo Boje ( 3-7);pravije Bog od pravoga Boga (
8-12), istohitna svomu Ocu ( \3-\l);po njoj su sazdani svjetovi i sveje stvoreno (18-19).

1 Ono to su nai sveti oci kazali boanstvu (Sina) Jedinca, juer smo,
prema svojoj sposobnosti, obradili i protumaili vaoj ljubavi, i to koliko je
mogue ukratko, ostavljajui ostalo za neki drugi dan. U svom smo izlaga
nju, kako se prisjeate, doli do one rijei koju valja razloiti: kojije roen
od svog Oca prije svih vjekova, i nije stvoren; tu smo stali s naim govorom.
A k o dopustite, zapoet emo, milou naega Gospodina, od te reenice. B i l i
smo kazali da su tom rijei kojije roen od svog Oca prije svih vjekova
(nai oci) nas pouili da uistinu on jest Sin, ne po pripisivanju (elta) - kako
kau heretici [] daje on po p o s u e n o m (ila) imenu sin - poput
onih koji su po milosti prozvani sinovima. Samo je on istiniti Sin Boga Oca,
budui daje on Jedinac i samo je on roen od Boga, svoga Oca.
2. Zato su i dodali to kojije roen od svog Oca prije svih vjekova, jerje
to dolikovalo Jedincu Sinu Bojemu, koji je uistinu Sin i nije dobio samo
sinovsko ime, nego je iz naravi Oeve i od (sve) vjenosti postoji od Njega i
s Njim; i to zato j er nij e mogue zamisliti fetraei) da bude neto izmeu Boga
Oca i Boga Sina. Jer Bogje iznad svake stvari; a ono stoje iznad svake stvari
jest iznad vremena i od (sve) vjenosti postoji. A k o dakle Otac od (sve) vje
nosti postoji i (ako) je Sin B o g , i on od (sve) vjenosti postoji, Bog od
Boga, - koji postoji od sve vjenosti, - (izaao) odNjegakoji postoji od sve
vjenosti: nema niega izmeu Boga i Boga. Nije dakle mogue zamisliti ni
vrijeme ni vjekove koji bi (mogli) biti prije Boga; tako niti prije Sina nema
25

niega, jer i on je B o g . Dakle, od svog O a j e roen prije svake stvari, i od

sve vjenosti postoji, jer od Onoga koji postoji od sve vjenosti, on je roen.
3. K a o ispovijest savrene vjere, bilo bi dovoljno ljudima ija je volja bo
gobojazna (sebyana taba dehlat 'alaha), prihvatiti ime Jedinac i kazati daje
istiniti Sin. A l i (oci) su dodali toj rijei j o i ovo: k o j i j e roen prije svih
vjekova, jer te dvije rijei naznauju kako je Jedinac Sin Boji, Dakle, s
pravom, da opovrgnu one koji mrze istinu, dodali su: koji nije stvoren. Jer
mi ispovijedamo daje on Jedinac i daje Sin Boji, daje Bog i daje roen prije
svih vjekova, i da od (sve) vjenosti postoji iz naravi Oeve; (ali) apsolutno
se odriemo onoga to zamiljaju bezbonici (raiea) govorei daje Sin Bo
ji (jedno) djelo. Jer onje roen od Boga i nije stvoren; iz naravi je Boje i nije
djelo: jer (biti) Sin sasvim je drugo (mnakray) od (biti) djelo. Naime, ako je
Sin, nije bio djelo, a ako je djelo nije Sin. A ako je Sin od njega je i nije njemu
izvanjski (Ibar); ali ako je djelo (njemu) je izvanjski. A k o pak je Sin, od njega
je i slian mu je; ako l i j e djelo, njemu je izvanjski, nije od njega i nije mu
slian.
4. ak i zakoni prirode nas tome ue, jer mi nazivamo sinovima one koji
su od nas roeni, a djela ono to nije bilo, a postalo je, izvana (Ibar), od nas
izraeno. Na takav je nain [] i u Bogu: znademo ('estakal) da ima
mnogo njegovih djela; ali Sinjejedan, onaj kojega nazivamo takoer Jedini.
I samo taj Sinje onaj koji opstoji kod njega, od (sve) vjenosti, dok su djela
brojna, bezbrojna, sastavljena od mnogih naravi, a sazdana su (hwa) poslije
na razliit i mnogovrstan nain, prema (dobroj) volji njihova stvoritelja. B o g
je naime znao daje razliitost veoma korisna stvorenjima, zato su uinjena:
neka su od njih sazdana (hwa) prije, a druga nakon ovih, a neka opet potom;
ima ih koja postoje skupa ('ak ha) a neka pak nakon mnogo (drugih). B u
dui da su sva stvorenja trebala doi u postojanje (hwa), nuno su neka saz
dana prva a druga iza njih.
5. Budui da svako djelo kakvo god ono bilo ima poetak svoga postojanja
(hwa), sva ona koja su uslijedila, bila su slina onima prvima; Sin meutim,
budui da ga nije njegov Otac imao nakon, nego od poetka je (iziao) od
njega postojao i s njimje od (sve) vjenosti, samo onje Sin. Nije naime bilo
mogue da bude slian Onomu koji od (sve) vjenosti postoji onaj koji bi bio
26

nainjen (hwa) poslije, jer nije bilo m o g u e ni da onaj koji ima poetak bude
slian Onomu koji od (sve) vjenosti postoji,
6. V e l i k a je suprotnost (nukrayuta) izmeu jednoga i dragoga, izmeu
onoga to postoji od (sve) vjenosti i onoga to ima poetak svog postojanja
(hwa); takva je (hana kulleh) udaljenost m e u njima da nije m o g u e da se to
dvoje nae skupa pak hda). K a k v o druenje (autaputa), naime, moe biti
izmeu. Onoga koji od (sve) vjenosti postoji i. onoga koji ne postoji i potom
je primio postojanje? J a m a n o daje jako daleko i da postoji silna razlika
izmeu onoga koji ima poetak i onoga koji od sve vjenosti postoji, jer onaj
kojije od sve vjenosti nema granica. A onomu iji postanak ima poetak, i
samo postojanje je o m e e n o granicom; i onomu iji je poetak omeen ne
ogranieno je vrijeme koje prethodi njegovu postojanju. Jer nije m o g u e
omeiti niti kazati koliko je onaj koji od sve vjenosti postoji udaljen od ono
ga koji nije postojao i onda p o e o postojati (hwa). Kakva, slinost dakle i l i
kakvo zajednitvo (autaputa) moe biti izmeu onih koji se toliko (hana
kulleh) razlikuju izmeu sebe? Budui daje Sin od (sve) vjenosti iziao od
Oca koji postoji od sve vjenosti, nema nekog drugog Sina koji bi njemu
poslije postao (hwa) slian; on ostaje jedini Sin, zato jer od sve vjenosti on
jest (izaao) od Onoga koji. od sve vjenosti postoji; dolikovalo je onomu koji
na takav nain postoji da bude jedini Sin (izaao) od Oca.
7o Tako su nas nai oci zatitili glede poznavanja Sina: napisali su nam
istiniti nauk, (to jest) da ispovijedajui Jedinoga Sina moramo njega shvatiti
('estakal) da je od Oca; (tako) su nas pouili da bjeimo od bezbonosti (ruea) heretika i da se klonimo govora da je Sin stvoren, jer (to) je potpuno
strano istini, Ne smijemo misliti daje Sin stvoren, ni daje djelo: nego za
oboje (sina i djelo) valja ispovijedati kako dolikuje za svakoga od njih: Sin
je iz naravi Oca a djelo nije (izalo) od Oca, nego je izvanjsko (min Ibar),
stvoreno ni iz ega.
8. Evo to su nas pouili nai blaeni oci, a potom su dodali ono to je
zahtijevala reenica: pravoga Boga od pravoga Boga. onome koji je
(izaao) od Oca i nije postao izvana (min lbar), nego iz naravi samoga Oca,
to bismo drugo trebali misliti ('traei) da jest, nego ono stoje i Otac u svojoj
naravi, to jest istiniti Bog? I u tome su, naime, oni slijedili nauk evanelja
27

koje kae: Rije bijae u Boga i Rije bijae Bog (Iv 1, 1). Isto onako kao to
kae evanelist [ ] : bijae u Boga, - bijae upravo ono stoje i
onaj u kojega je on i od kojega je on, - kazae i nai oci: pravi B o g od pra
voga Boga.
9 Dodali su onomu Bog od Boga i pravi od pravoga, zbog zlobe onih
koji su eljeli raspravljati i pobijati ak tako uzviene stvari. Rije koju su
kazali ne odudara od onoga to kae evanelje []; ono naime ka
e: Onje Bog u Boga; zasigurno kae pravi u pravoga, jer ne veli daje
prozvan Bogom, poput onih koje se meu ljudima naziva bogovima, niti da
je u onoga koji je jedini prozvan Bogom, nego daje B o g u onoga koji je Bog.
10. Naravno je (kyana'it) B o g u onoga kojije u naravi B o g . Ljude se naz
iva bogovima, ali se ne misli da su oni bogovi po naravi: Rekoh: 'Vi ste bo
govi i svi ste sinovi Vinjega! Ali ete ko svi ljudi umrijeti.' (Ps 81, 6-7); to
sam vama kazao da vam iskaem ast; niste po naravi bogovi; jer, kao ljudi,
vi ste po naravi smrtni, a stoje strano (mnakray) naravi Boga; a toje oito po
samim injenicama, jer kad biste b i l i bogovi po naravi, ne biste b i l i upleteni
u grijeh i zaradi toga podloni smrti. ( A l i ) B o g , ne zove se tako samo po
imenu, nego je po naravi to kakvo ime nosi; i Bog Rije, kojije u njega, ime
koje nosi nijeposuenica (ila), nego je po naravi B o g ; a onaj kojije po naravi
B o g , stoje drugo nego uistinu Bog? Jer stoje istinitije od naravi? Ili kako bi
bilo m o g u e da ne nosi uistinu ime onoga iz ije je naravi? A k o dakle po
naravi nije B o g , nije ni istiniti Bog; jer to se ime boanstva i l i nosi iz prijevare
i pobune u demona koji se usuuju njega sebi pripisivati nasilno sebi ga pri
svajajui, i l i iz asti kod ljudi kao povlastica milosti. Dakle, Sinje B o g po
naravi, kao stoje i Otac.
11. Drukije se heretici usuuju pridijevati Jedincu ime Sina i Boga,
kad za njih on nije po naravi (kyana'it) B o g ; sasvim je sigurno daje i on
uistinu B o g , jer nema nita istinitijega od onoga koji postoji po svojoj
naravi; b u d u i daje oito da onaj kojije B o g po svojoj naravi jest istiniti
B o g , nije manje ('ella) istinito da nita nije pravije od pravoga, kako (kae)
nova mudrost heretika, kada za svakog od njih (Otac i Sin) ispovijedaju da
je po svojoj naravi istiniti B o g . Jer, govorei daje B o g Otac po naravi B o g i
(da) je B o g Sin po naravi B o g , oni ne mogu kazati da Sin nije istinski Bog,
28

onaj kojemu su kazali daje po svojoj naravi B o g . Toje neki novi zakon to
ga uvode m e u nas svojim iznaaima: onje B o g , vele oni, ali nije B o g kao
njegov Otac.
1.2. Dakle, budui daje svaki od njih B o g po naravi, kako je m o g u e misliti
daje ovaj vii a onaj nii, kad su obojica B o g po naravi? Nije, naime, m o g u e
da postoji neki pridodatak i l i nedostatak kod onoga za kojega Svete knjige i
oni koji uz njih prianjaju ue daje po naravi B o g . Pa i nai sveti oci oslanjali
su se na Pisma i upozorili nas da se u v a m o odvratnog miljenja (tar'ita) i
brbljarija heretika [ ] , piui pravi B o g od pravoga B o g a ; daje
B o g , a to vele Pisma, kazali su i oni; ali uz ono to su Pisma kazala oni su
razborito nadodali pravi, kako bismo mi vjerovali daje Sin pravi B o g kao
i Otac, jer je po naravi istiniti B o g , kao i Otac.
13. Isto onako kao to se ispovijeda daje Otac B o g , kako bi se ponitila
zabluda mnotvu bogova koje narodi na zemlji krivo imenuju bogovima,
tako (je) i Sin B o g , iako mi ispovijedamo da su B o g Otac i B o g Sin samo
jedan B o g , budui da je jedna jedina boanska narav Oca i Sina. Zbog toga
nai su sveti oci nadodali daje istobitan (barkyana) svomu Ocu, rije koja
uvruje vjernike a pobija nevjernike, iako sama ta rije nije zapisana u Sve
tim knjigama zapisana je ideja; tu su ideju (reeyana) oci razradili ve gore, a
ovdje su je protumaili jasnim izrazom. Nema naime razlike izmeu isto
bitan svom Ocu i pravi B o g od pravoga Boga. T i m kojije istobitan svom
Ocu nisu htjeli drugo rei nego ono isto to su kazali prije: k o j i j e roen
od Oca prije svih vjekova i nije stvoren. Jer ako je roen od (Oca) prije svih
vjekova, i nije stvoren, nije stvorenje, nego istiniti Sin svoga Oca. Sigurno
je da nije izvanjski (min lbar), nego je od njega, i r o e n j e od same njegove
naravi, i istobitan je svomu Ocu. A k o je pravi B o g od pravoga B o g a ,
oito je daje jedan istobitan drugomu, jer onaj kojije uistinu po naravi B o g ,
istobitan je onomu kojije uistinu B o g .
14. Ideja, naime, onoga istobitan svomu Ocu, jasna je i u Pismu, kada
ono kae: U poetku bijae u Boga i bijae Bog (Iv 1, 1). S ta dva izraza ono
nas ui daje B o g i daje istobitan Bogu. Ideja je to i u Ja i moj Otac jedno
smo (Iv 10,30). A k o je d a k l e j e d a n u m o i (hayla) i u naravi, Sinje istobitan
Ocu: j er kazavi: Ovce moje sluaju glas moj; i one idu za mnom. Ja im dajem
29

ivot vjeni, i nitko ih nee ugrabiti iz moje ruke (Iv 10,27-28), posvjedoio
je za sebe svojoj veliini i snazi te da nema nikoga tko bi bio iznad njega;
ali kako je miljenje koje je (budila) ta rije bilo suvie visoko za ovjeka koji
se pojavio, nadoda: Otac moj, koji mi (ih) dade, vei je od svih i nitko (ih) ne
moe ugrabiti iz ruke Oeve (Iv 10, 29) - izjavu koju on umanjuje dodajui
koji mi dade. osobi [] Oca on kae istu stvar koju je kazao
sebi: nitko ne nadmauje njegovu m o . Da pokae kako to nije bilo bez na
kane (hima it) kad se posluio slinim izrazima, ve zato da dade do znanja
daje u obojice jedna jedina mo, te da nitko ne premauje njegovu m o na
jednak nain kao niti mo Oevu, za kojega se vjeruje daje vei od svega, on
kae: Ja i moj Otac jedno smo.
5

15. Isti smisao to gaje za shvaanje tih rijei dao gore, ovdje to kaejasno:
Jedna je mo i onaje uzvienija od svega, kao stoje i moj Otac. I nema niega
to bi bilo j a e od moje moi, jednako kao i od moi mojega Oca. Naime,
jedno smo ja i moj Otac, ijednaje mo ijedan autoritet kojije vii od svega.
Zbog toga idovi su ga zvali huliteljem, ne shvaajui boansku narav koja
je boravila u njemu jer nisu poznavali drugo osim pojavnoga, pa su ga htjeli
kamenovati kao ovjeka koji rabi bogohulne rijei.
16. Istu stvar pouava i ona (rij e): Tko vidi mene, vidi i Oca. Ja sam u Ocu
i Otac u meni (Iv 14, 9-11). Jer ako se Oca vidi u Sinu, oito je da je jedna
narav obojice i svakoga od njih se vidi i poznaje u drugom; tako i jednakost
(auyuta) jednoga prema drugomu naznauje jednakost naravi. Sinje dakle
istobitan (bar kyana) Ocu, i to je ideja onoga Nitko ne pozna Sina doli Otac
niti tko pozna Oca doli Sin (Mt 11,27). A k o se, naime, niti jednoga niti dru
goga na jednak nain ne poznaje ni vidi, oito je daje to zbog jednakosti
(njihove) naravi to su nevidljivi svima, dok samo svaki od njih poznaje dru
goga. A k o je tako, Sinje istobitan Ocu.
17. Unato tomu stoje sve ovo jasno oitovano u Svetim knjigama, oni
koji naginju zlu i opaki su, imali su odvanosti, na svoju vlastitu osudu, ka
zati daje druga narav Sina a druga (ona) Oeva, - ime naznauju da on nije
ni Sin. A sigurno je da onaj kojije istiniti Sinjest istobitan i onomu od kojega
je Sin. S punim pravom, dakle, nai su sveti oci smatrali dobrim, da upozore
vjernike i potom da pobiju heretike [], unijeti taj izraz ijaje ideja
30

(reeyana) po sebi razumljiva u mnogim rijeima u Svetim knjigama. tom

su nas htjeli pouiti s malo rijei. Pa ako se sveti Pavao nije sustezao umjeti
u svoj nauk izraze koje rabe grki mudraci, kao Boji smo ak i rod (Dj 17,
28) i Kreani uvijek lasci, opake zvijeri, trbusi dangubni (Tit 1, 12), ako se
dakle nije bojao da napie to, kako bi pobio (maksanuta) neprijatelje, s koliko
su veim pravom nai oci sastavljajui obrazac (melta) vjere, uporabili (ri
je) S i n j e istobitan Ocu, ija je ideja (reeyana) sigurna na mnogim mje
stima, iako se (rije) kao takva ne nalazi u Svetim knjigama.
18. Potom su kazali: Po kojemu su sazdani svjetovi i sve je stvoreno.
Isto onako kao to su nakon ispovijesti Boga Oca, poslije rijei Otac na
dodali stvoritelj svega, (uinili su) i glede Sina; poto su ispovjedili daje
roen od Oca i daje njemu istobitan, nadodali su ono to su trebali dodati: da
je stvoritelj (eaboda) svega. Istiniti Sin, kojije iz naravi svoga Oca, uistinu
je i stvoritelj (eaboda) kao on. Zbog toga i blaeni evanelist []
Ivan nakon stoje kazao: U poetku bijae u Boga i bijae Bog, nadoda: sve
postade po njoj i bez nje ne postade nita (Iv 1,3), da nas uvjeri daje stvoritelj
kao i B o g njegov Otac.
19. Na taj su nain [ ] jo nai blaeni oci, poto su kazali daje Sin
od Oca i pravi B o g od pravoga Boga, te daje istobitan svomu Ocu,
nadodali: po njemu su sazdani ('ettaqqan) svjetovi i sve je stvoreno. To
su oni kazali zato to, prije svih svjetova, on postoji sa svojim Ocem, stvori
telj je svega kao i B o g njegov Otac. Zato to su po njemu sazdani svjetovi,
onje stvoritelj svega stvorenoga; prije svih svjetova, on jest, jer od sve vje
nosti on jest, i nije u (nekom) poslije on poeo postojati nego u poetku
bijae; onje stvoritelj svih svjetova, kao to blaeni Pavao kae &po Njemu
Bog sazda svjetove (Heb 1, 3). K a o i on (sveti Pavao), i nai su blaeni oci,
nakon to su kazali da su po Njemu sazdani svjetovi, nadodali: onje stvo
ritelj svega; tako su nas pouili i boanstvu (Sina) Jedinca, kazavi neto
stoje u skladu s milju (reeyana) Svetih knjiga, a upozoravaju one koji prianjajuuz bogobojaznost (dehlat'alaha) i otklanjaju nijekatelje boanstva S i
na Jedinca. to se nas tie, protumaili smo vaoj ljubavi smisao simbola
vjere, onoliko kratko koliko smo mogli. A k o se slaete, koliina reenoga
bit e dovoljna za dananju pouku. Uzdignimo hvalu Ocu, Sinu i Duhu Sve
tomu, u vijeke vjekova. Arnen.
31

PETA HOMILIJA

S A E T A K : Polazei od kratka tumaenja boanske naravi Sina ( 1), govornik prelazi na izla
ganje krsnog lanka vjere koji se tie Utjelovljenja ( 2). Radi nas i radi naega spasenja ( 3)
siaoje s nebesa; kako treba shvatiti silazak Boji ( 4): ekonomija ovjetva Kristova, posvojenje po Rijei svega to pripada ljudskoj naravi, djelovanje njene moi na tijelo od kojega sebi
stvara hram ( 5-6). Utjelovio se i postao ovjekom, ne prividnim ovjekom, nego savrenim
ovjekom, obdarenim tijelom slinim naemu ( 7-8), i duom razumnom i spoznajnom ( 9); ta
dua trebalaje biti tako potpuna sa svim vlastitostima zato da bi bilo mogue otkupi teljsko djelo
( 10-17); protiv nje vladalac svijeta nije mogao nita poduzeti ( 18); pobjedniko slavlje K r i
stovo zalogje nae nade u besmrtnost ( 19-21).

1. Znam da se sjeate to smo kazali vaoj ljubavi boanstvu (Sina) Je

dinca, i kako su nai sveti oci, nakon svoje pouke Ocu, prili takoer raz
matranju govora Sinu u Svetim knjigama i izloili zajedno ( ak hda) nauk
boanstvu Sina i obliju (dmuta) [] ovjeka koje on uze radi naega
spasenja. Oni su zaista smatrali da im ne prilii preutjeti ljudsku narav, koju
je on obukao, jer upravo po njoj mi primismo spoznaju boanskoj naravi
(Sina) Jedinca. N a k o n to su, naime, rekli u jednoga Gospodina Isusa
Krista, da bi nas upoznali s boanskom i s ljudskom naravi, dodali su Sina
i Jedinca, prvoroenog od svih stvorenja, te su nas iznovice pouili bo
anskoj naravi i obliju ovjeka koje je uzeto (nsab) za nae spasenje. Da
bi nas pouili svim stvarima malo po malo podrobno (hatita'it) - najprije
boanstvu (Sina) Jedinca i nainu kako mi vjerujemo da ono jest - oni
nam prenesoe ('alem) (tradiciju) govorei: Sin Jedinac kojije iz oeve na
ravi i nije sin po imenu pozajmljenu (ila), kao ostali ljudi koji su to po milosti
a ne po naravi; ali on, (izaao) od Oca, onje Sin istiniti. Zbog toga, onje
takoer Jedinac, j er j e upravo on jedini kojije roen iz naravi svoga Oca. Nije
on poslije postao niti primio ime Sina; od poetka, prije svih vjekova (roen)
od svog Oca, od (sve) vjenosti on jest i nije bio stvoren; takoer ne smije se
?

32

Sina Bojega zvati djelo Boje, budui da nije iz nitavila doao u posto
janje prema zakonu svih stvorenih bia, nego od sve vjenosti onje od svo
ga Oca, pravi B o g od pravoga Boga, istobitan s Ocem, budui daje istiniti
Sin onje i po naravi onakav isti kakav je onaj koji gaje rodio.
2. E v o , toje to su nas boanstvu (Sina) Jedinca uili nai oci i takvo je
nae ispovijedanje vjere koje su oni utvrdili u naim duama, odstranjujui
daleko od nas mnijenje bezbonika (raiea) koji se usuuju govoriti daje
nainjen i stvoren Sin Boji, onaj koji se od (sve) vjenosti, prije svih vjek
ova, rodio od svog Oca. I nakon to su oistili nau savjest od svih prijevara
heretika [] oni su poeli govoriti i Utjelovljenju naega Gospo
dina koji postade ovjekom za nae spasenje, govorei: kojije radi nas, lju
di, i radi naega spasenja, siao s nebesa i utjelovio se ('etgaam) i postao
ovjekom.
3. S pravom su oni postavili na poetku ovo radi nas ljudi i radi naega
spasenja, jerje dolikovalo, budui da su trebali govoriti ekonomiji njego
va ovjetva, izloiti ('etaei) prvo razlog; no oni ne mogoe to uiniti u for
mulama izreenima boanstvu (Sina) Jedinca, jer su bili jako zaokupljeni
da nam objasne kako On od (sve) vjenosti proizlazi od svoga Oca. A l i , tru
dei se pouiti nas njegovu ovjetvu, prije svega im je bilo potrebno rei
razlog zato se toliko (hana kulleh) ponizila boanska narav: radi nas, za
ista, i zato jerje preuzela brigu za nae spasenje, ona uze (qal) oblik roba.
Poinjui nauavati ekonomiju njegova ovjetva, nai su oci smatrali
nunim uzeti taj razlog za poetak svoje rasprave: kojije radi nas ljudi i radi
naega spasenja. I taj radi naega spasenja, dobro je postavljen iza onoga
radi nas ljudi. To nije bilo samo radi ljudi, nego je to bio cilj njegova
dolaska, kao to su nas oni uili: on doe spasiti ljude, da bi one koji su bili
izgubljeni i predani zlu, neizrecivom milou i milosrem oivio i izbavio
od zla. E v o zato, rekoe oni, on sie s neba.
4. Dakle, on sie: To ne znai da se on premjestio s jednog mjesta na
drugo. Jer ne smijemo misliti da se boanska narav kojaje na svakom mjestu
premjeta s jednog mjesta na drugo, budui da nije ak ni mogue da boan
ska narav, kao netjelesna, bude zatvorena najednom mjestu, nego je to to
nije ogranieno mjestom na svakom mjestu; i n e m o g u e j e zamisliti ('etraei)
33

da se premjesti s jednog mjesta na drago to stoje na svakom mjestu. tome

donosi svjedoanstvo sveti Ivan koji kae: On bijae u svijetu, i svijet po
njemu bi sazdan, i svijet ga ne upozna. svojima doe i njegovi ga neprimie. (Iv 1, 10-11). Dakle, Ivan kae da on bijae u svijetu i da doe u svijet.
A k o je on bio u svijetu, kako li doe (itauhi) u svijet? Jer kako se moe rei
da se dolo tamo gdje se ve bilo? A l i , on ree (ovo): On bijae u svijetu, da
naznai daje on svagdje; i ono doe ksvojima, on to nadoda ( ausepu) glede
ekonomije ovjetva. Tako i blaeni David ree: on nagnu nebesa i sie
(Ps 17,10) da nas poui daje Bog njih spasio iz njihovih nevolja, jer ono to on
zove silazak Boji to je dragovoljnost Boja: on kojije toliko (hana kulleh)
uzvien iznad svega, dragovoljno privoli spasiti ih od nevolja. Isto tako je Bogu
Rijei, Sinu Jedincu Bojem reeno daje siao za nae spasenje: jer od (sve)
vjenosti onje od svoga Oca i sve vrijeme je sNjim, uzvien iznad svega; on, koji
je uzrok svega, prihvati ipak, zbog njega samog, radi naeg spasenja, dragovoljno
spustiti samog sebe do tolikog ponienja da uzme oblije (dmuta) [] roba
i bude u takvom stanju da bi nam po tome dao uivanje svoga divnog dara.
?

5. S pravom su sveti oci rekli radi nas ljudi i radi naega spasenja, on sie
s nebesa. To to oni nazivaju silaenje Svevinjega, to je ekonomija nje
gova ovjetva, emu se blaeni David takoer zadivio: to je ovjek, ree
on, da ga se spominje i Sin ovjeji da si ga posjetio? (Ps 8, 5).
Kojije radi nas ljudi i radi naega spasenja siao s nebesa. Stoje dakle
taj njegov silazak i koji mu je cilj? Stoje bio (ovjek) da se radi njega (Sin
Jedinac) snizio do te mjere (hana kulleh) da postade ovjekom i uze oblije
(dmuta) roba? I za nae spasenje onje prihvatio postati ovjekom i objaviti
se svima. I sve to (pripada) naravi ovjeka, to sveje on uzeo na sebe: budui
daje bio kuan u svim svojim svojstvima, on gaje usavrio svojom moi do te mjere da, kad je ak primio smrt prema zakonu svoje naravi, on se od
nje nije udaljio; budui daje s njim, po djelovanju milosti, on gaje oteo smrti
i raspad ljivosti groba (iol), uskrisio ga od mrtvih i udijelio mu onu uzvienu
slavu koju mu je bio obeao prije nego je podnio smrt, kad je rekao: Razvalite
ovaj hram i ja u ga u tri dana podii (Iv 2,19), i to je ispunio.

6. Ni u njegovu raspeu on se od njega nije dijelio, ni u smrti nije se od

njega udaljio. Ve je ostao dok nije po pomoi njegove moi slomio veze
34

smrti i oslobodio njegovu duu nerazrjeivih veza; on gaje uskrisio od mr

tvih i prenio u ivot koji ne umire i uinio ga besmrtnim, neraspadljivim i
nepromjenljivim i uzdigao gaje na nebo, gdje sada, sjedi s desne Bogu i iznad
svih vlasti i moi i sila i gospodstava i iznad svakog imena imenovanog i to
ne samo u ovom svijetu nego takoer u onom buduem ( E f 1,20-21), po svje
doanstvu svetoga Pavla, i trajno od svih stvorenja on prima klanjanje radi
svoje najue sjedinjenosti (neqpa hatita) s B o g o m Rijei.

7. Stoga su s pravom nai blaeni oci kazali: koji se utjelovio i postao

ovjekom, (onoga) kojije za nae spasenje (hayye) ostvario jednu takvu eko
nomiju, smatrali su obinim ovjekom (hima); oni koji nisu poznavali boan
stvo koje prebiva u njemu, ve je sva njihova panja bila usmjerena na ono to
se vidi. idovi, zaista, njemu rekoe: zbog dobrog djela te ne kamenujemo,
nego zbog hule, jer si ovjek, a pravi se Bogom (Iv 10,33). Daje bio ovjek
kae i Pavao: On je, kae, postao ljudima slian i oblijem [ ] ovjeku
nalik (Fil 2, 7). Zaista, oblije ovjeka, ne naznauje nita drugo, doli to,
daje postao ovjekom. Jer kad Pismo kae: Bog posla svoga Sina u obliju
grenoga tijela ( R i m 8, 3), oblije tijela ne kae nita drugo nego tijelo,
kao to drugdjejo za nj kae: On se pojavi u tijelu (1 Tim 3,16). To stoje Pismo
tu stavilo tijelo i slinost tijela, ne naznauje nam drugu stvar rije tijelo,
a dragu slinost tij ela, nego dva puta ono ui da se on poj avio u tij elu. Takoer,
ona rije oblije nije drugo nego ovjek. Pravo su nai sveti oci rekli: koji
se utjelovio i postao ovjekom, da naznae daje on postao ovjekom prema
svjedi. ...astvu svetoga Pavla, te daje tu ekonomiju ostvario za spasenje
svih. S pravom su se u izlaganju vjeri nai sveti oci izrazili tom rijeju da
bi unitili bezbonost (ruea) heretika [], i tako se uskladili s ispo vijeu (maemodita) prave vjere Crkve. I jer je bilo mnotvo podjela meu
ljudima oko predmeta te neizrecive ekonomije i glede osobe ovjeka ko
jega je uzeo na Gospodin, s pravom, da ih sve opovrgnu, oni su stavili taj
izraz: koji se utjelovio i postao ovjekom.

8. Marcionovci, Manihejci skupa s Valentinovcima i ostalim hereticima

[] koji pate od toga zla, govore da na Gospodin nije uzeo nita
od nae naravi, tijelo i l i duu, nego da je to bio privid (rnasbranuta), koji
se pojavio pred oima ljudi na nain vizije kakvu su imali proroci i oblija
35

(dmuta) pod kojim je Abraham vidio tri ovjeka koji nisu imali nita od tjelesne
naravi, ali za kojeje on vjerovao da su ljudi i da su inili ljudske ine, hodali su,
govorili, prali se, jeli i pili. Na takav nain, oni govore, niti na Gospodin nije
uzeo nita tjelesno, ve se vjerovalo daje ovjek, budui da su ga promatrali kako
ini i podnosi sve prema zakonu [] ljudi, a u stvari sve to to se vidjelo
nije bila ljudska narav, ve su ga samo prema izgledu takvim smatrali, a u
istinu on nije nita trpio, nego su oni koji su ga vidjeli mislili da to trpi.

9. to se tie (uenika) Arija i Eunomija, oni govore daje on uzeo tijelo,

ali ne i duu: umjesto due, kau oni, boanska je narav. I oni snizuju boan
sku narav (Sina) Jedinca do te mjere da prema njima on gubi od svoje naravne
veliine i ini ine due, zatvarajui se u to tijelo i vrei sve da ono postoji.
Tako, ako boanstvo zauzima mjesto due, on nije bio ni gladan ni edan,
nije se umarao, nije imao potrebu za hranom, jer to se sve dogaa tijelu zbog
njegove slabosti, a dua nije sposobna zadovoljiti tomu to ono (tijelo) treba,
osim s onim to ona posjeduje prema zakonu [] naravi, kako joj je B o g
dao. A l i , ona treba da tijelo bude savreno u svemu da bi postojalo. Dakle,
ako njemu nedostaje neto, ne samo da mu ona ne moe pomoi ni u emu,
ve svladana slabou tijela i protiv svoje volje, prisiljenaje otii. Meutim, ako
bi boanstvo vrilo i (ulogu) due, nuno bi vrilo i ulogu tijela, (i) istinita bi bila
rije zabludjelih heretika [] - koji nijeu daje (Sin) uzeo tijelo i
zato se samo prividno [] Njega vidjelo, kao anele - daje on bio
ovjek samo oblijem, a nikako nije imao naravi. Doista, boanstvo je bilo
sposobno (sapqa) ispuniti (ulogu) svega i (uiniti) da oevidci misle da gle
daju obinog ovjeka; tako Abraham vidje anele po Bojoj volji. A l i ako
je njegova boanska narav dostajala (sapqa) za sve to, nije li trebalo da on
uzme ljudsku narav, onu koja treba milosti spasenja, koje (dolazi) od Boga?
A l i prema miljenju heretika [], samo boanstvo je dralo ulogu
ljudske naravi, te mu je bilo izlino (yatira) uzeti tijelo, budui daje boan
stvo zadovoljilo svemu tomu.

10. A l i to nije bilo ono stoje Bog htio. On se htio zaodjenuti u ovjeka koji
je pao i podii ga - njega, sastavljena od tijela i besmrtne i razumske due, da kao to po jednome ovjeku grijeh ue u svijet i po grijehu smrt, tako mi
lost i dar Boji po pravednosti jednog ovjeka, Isusa Krista, ona (praved36

no st) preobilova u mnogima ( R i m 5, 12. 15). Jer po ovjeku bi smrt tako po

ovjeku i uskrsnue od mrtvih. Kako po Adamu svi mi umrijesmo, tako po
Kristu svi mi ivimo, prema svjedoanstvu blaenog Pavla (1 K o r 15,21 -22).
Ne samo daje Sin morao uzeti tijelo, ve i besmrtnu i razumsku duu. I ne
bijae smrt tijela, koju je on trebao dokinuti, ve due, a toje grijeh; jer, time
to po ovjeku grijeh ude u svijet, - prema rijei svetoga (Pavla), dakle po
grijehu ue smrt, (Rim 5,12) - dolikovalo je da se prvo ukloni grijeh, kojije
bio uzrok smrti, i zatim e smrt biti dokinuta ('etri) s njim. A l i ako grijeh
nije uklonjen, kobno mi ostajemo u smrtnosti, i mi u naoj promjenljivosti
grijeimo; a ako grijeimo, ponovno emo biti izloeni kazni (msam brea)
i ponovno e kobno trajati vlast smrti.
11. S pravom je dakle, prije svega, bilo vano ukidanje grijeha, budui da
nakon ponitenja grijeha nema vie ulaza za smrt. Jasno je dakle da sklonost
grijehu ima u volji due svoj poetak, budui da je i kod Adama (to bila)
najprije dua (koja) je prihvatila savjet zavodnitva, a ne njegovo tijelo: jer
ne bijae njegovo tijelo ono koje je Sotona uvjerio [] p o m o u udnje
za uzvienim dobrima da se sloi s njime i da se udalji od Boga i da uzme za
zavodnika onoga koji bi mu pomogao. I (Adam) je prekrio zapovijed Boju
i vie je volio ono stoje bilo protiv Boje zapovijedi, prema savjetu Sotone.
Ne bijae njegovo tijelo ono kojeje te stvari trebalo upoznati, nego je njegova
dua, kojaje strastveno udila za obeanom veliinom, bila ona kojaje pri
hvatila savjet lukavca i kojaje uinila da izgubi dobra kojaje drala. Nije
dakle' ist trebao uzeti samo tijelo, nego i duu; tovie (dalqubla), najprije
je duu trebao uzeti, zatim, radi nje, tijelo. Jer ako od grijeha dolazi smrt - a
raspadljivost tijela je smrt-grij eh je najprije trebao biti dokinut i nakon toga
s njime (bila bi) smrt; jer tako je tijelo osloboeno od smrti i raspadljivosti.
Dakle, to bijae mogue ako je najprije (Krist) uinio duu nepromj enlj ivom
i oslobodio je od pobuda grijeha, kako bismo, zadobivi nepromj enlj i vost,
b i l i osloboeni od grijeha; a ukidanje grijeha ostvaruje ukidanje smrti i i
nom ukinua smrti nae tijelo moe sauvati neunitivost i neraspadljivost.
12. Dakle, daje dua inila samo one grijehe koji joj dolaze od udnja
tijela, m o d a bi bilo dovoljno daje na Gospodin uzeo samo tijelo kako bije
spasio od grijeha; ali sada, sama dua zainje bezbrojna i sramotna zla i gri
jehe, i prije svega onaj koji pokazuje da dua ima zajednitvo (autaputa) sa
37

Sotonom, atoje oholost, kojoj sveti Pavao kae: od straha da se ne uzoholi

i ne padne pod istim sudom kao Sotona (1 T i m 3,6). Ovom je rijeju Apostol
doista pokazao daje tko god padne u oholost vezan uz Sotonu u kazni, jer je
primio u svoju duu tu udnju koju Sotona, iako je bestjelesan, posjeduje po
zlobi svoje svijesti; posveje dakle sigurno da dua zahtijeva puno pozornosti
da bi bila osloboena padova pa i spaena od udnji tijela, koje su, snagom
koju ono posjeduje, sposobne njome vladati.
13c I sveti Pavao svjedoi (u prilog) naoj rijei, u svom nabrajanju zala u
koje su uvueni i do kojih se sputaju ('etahtiu) ljudi kojeje Krist doao izli
jeiti u ovom svijetu, kad kae: Ikako nisu smatrali vrijednim drati se spo
znaje Boga, predade ih nevaljanu umu te ine to ne dolikuje, puni svake
nepravde, pakosti, lakomosti, zloe; puni zavisti, ubojstva, svae, prijevare,
zlo namjern os ti; doaptavala, klevetnici, mrzitelji Boga, drznici, oholice,
preuzetnici, izmiljai zala, roditeljima neposluni, nerazumni nevjerni, beutni, nemilosrdni ( R i m 1, 28-31). Svatko, i prije naih rijei, ima jasnu si
gurnost svega toga, - i da puno od tih stvari ne dolazi od nagnua tijela, nego
od same volje due. Jer i zloa, gorina, zavist, svaa, prijevara, opaina s
oholou i praznom slavom, sposobnost za zlo, nepokornost roditeljima, ne
dostatak ljubavi, vjernosti, samilosti, sve to oito dolazi od due.
14. N u n o je dakle na Gospodin uzeo duu kako bi najprije nju spasio od
grijeha i kako b i , milou Bojom, prela u nepromjenljivost; a time dua
vlada i nad tenjama tijela. K a d je tako grijeh ukinut ('etaryat) i nema vie
ulaza u duu koja je postala nepromjenljiva, nakon toga je nuno ukinut i
svaki oblik [ ] kazne i tako je unitena i smrt. I takvo e biti prebivanje
tijela, kojeje postalo stranac smrti time stoje dobilo udio u besmrtnosti. A
toje ono to potvruje sveti Pavao kad kae: Nikakve dakle sada osude onima
koji su u Kristu Isusu! Ta zakon Duha ivota u Kristu Isusu oslobodi me za
kona grijeha i smrti ( R i m 8,1-2). On naime kae daje svaka smrtna presuda
i osuda ukinuta ('etri) za one koji su povjerovali Kristu, jer su postali stran
cima obiajima smrtnosti i jer su dobili Duha i besmrtnost - i njome su za
dobili i nepromjenljivost - te su potpuno osloboeni od grijeha i smrtnosti.
15. V e l i k a je, dakle, bezumnost ne priznati daje Krist uzeo duu; i j o je
vie lud onaj koji kae da on nije uzeo ljudski um (madea) [], jer time
38

kae i l i da on nije uzeo duu - i l i daje uzeo duu, ali ne ljudsku, nego nera
zumnu, onu koja daje ivot ivotinjama i stoci. A samo se u ovome razlikuje
ljudska dua od one ivotinj ske, to ova potonj a nema vlastitu osobnost (qnoma) [], naime u sastavu, same ivotinje nije to da bi njeno postoja
nje (yatah) bilo izvan nje, i nakon smrti ivotinje vjeruje se da ona vie ne
postoji, Kae se j o daje i krv ivotinj a njihova dua, jer istog asa. k a d p o t e e
krv, nestaje i ono to se naziva dua, ona za koju se prije smrti ivotinje vje
rovalo da ivi u biu ivotinja i njihovim svojstvima. to se tie ljudi, ne ide
tako: dua postoji u svojoj vlastitoj osobnosti i snano je izdignuta nad tije
lom, budui daje tijelo smrtno, a ivot dobiva od due; ono umire, propada,
ako se desi da se dua udalji od njega, A ona, izlazei, ostaje neunitiva, te
zauvijek traje u svojoj osobnosti jer je besmrtna i ne m o e dobiti nita narav
no od ljudi. Ne bojte se, reeno je, onih koji ubijaju tijelo, ali due ne mogu
ubiti (Mi 10,28). Zasigurno, ovo jasno pokazuje da ono (tijelo) m o e umri
jeti jer je smrtno po naravi, ali ona (dua) ostaje besmrtna jer naravno ne m o e
biti podlona nikakvoj teti sa strane ljudi.
16. Toliko je dakle velika razlika izmeu ljudske i ivotinjske due, daje
ova bez razuma i nema vlastitu osobnost, dok je ona ljudska besmrtna i n u n o
se vjeruje daje i razumska (yadeutana). Tko bi dakle bio toliko lud i lien
ljudskog uma (madea) [] da kae kako je ljudska dua bez spoznavanja
i bez razuma (melta)? Osim ako takav eli postati novi uitelj neke stvari koja
ne postoji u svijetu, naime da postoji neka besmrtna i iva narav koja bi imala
neki vjeni ivot, a koja bi ipak bila bez razuma. Zasigurno ne moe biti tako.
Doista, tko god je besmrtan po naravi i ima neraspadljiv ivot, sposoban je i
istinski spoznavati (yadeutana) i obdaren je razumom.
17. Nai su sveti oci svemu tome upozorili govorei: koji se utjelovio
( etgaarn) i postao ovjekom, da bismo mi vjerovali daje on savren o
vjek, onaj koji je bio uzet i u kome je stanovao B o g - Rije - on koji je bio
savren u svemu prema ljudskoj naravi i ije je stanje (quyama) proizlazilo
iz smrtnog tijela i razumske (yaduetana) due, jer za ovjeka i za njegovo
spasenje siao je s nebesa. S pravom su rekli daje uzeo (qal) ovjeka slina
onima od koj ih j e uzet; j er ovj ek koj egaj e uzeo (nsab), postajui slian A d a
mu kojije uveo grijeh u svijet, ukinut e grijeh p o m o u onoga to muje bilo
istobitno. I obukao se ovjekom slinim Adamu kojije, nakon stoje sagrije5

39

io, bio dobio smrtnu osudu, da bi po jednom slinom (biu) grijeh bio iu
pan iz nas i smrt ponitena.

18. Dolazi knez svijeta, kae on, ali na meni on nema nita (Iv 14, 30),
pokazujui daje to uzrok njegovog uskrsnua od mrtvih. Jer kako Sotona
dri p r e m o smrti zbog grijeha bitno prisutnoga (naqipa) u nama, prema Pa
vlovoj rijei (usp. R i m 3, 9-23; 5, 12ss), uvijek je smrt pobjeivala i na taj
nain, kao sluge grijeha, mi nismo imali nadu u bilo kakvo osloboenje: mi
lost Boja uvalaje ovjeka slobodna od grijeha u kojega se B o g za nas obu
kao. Iznenada doe Sotona; svojom prijevarom pobudio je protiv njega sve
idove, spustio j e na nj ega smrt kao na ovj eka. I budui da nij e bilo na nj emu
grijeha, nita od onoga zbog egaje Krist na Gospodin predan na smrt, sam
je (Krist Gospodin) prihvatio na sebe smrt koju je nasilnik [] Sotona
nepravdom svalio na njega. A l i on (Krist) pokazao je Bogu da nema nika
kvoga grijeha i daje bilo protiv pravde to stoje podnio iskuenje smrti; i lako
(dalila'it) je zadobio ukinue kazne, uskrsnuo je od mrtvih boanskom sna
gom, zasluio je nov i neizreciv ivot i vratio je zajedniku milost cijelomu
ljudskomu rodu. Zato i na Gospodin ovdje kae: Knez ovog svijeta dolazi,
ali na meni on nema nita (Iv 14, 30) i na drugom mjestu: Sada je sud ovomu
svijetu; sada je knez ovoga svijeta osuen i izbaen van. A ja, kad budem
uzdignut sa zemlje, sve u privui ksebi (Iv 12, 31-32). Prvim (navodom) on
uistinu pokazuje da Sotona nema nijednoga pravoga razloga da mu zadaje
smrt; drugim kao daj e Gospodin imao neku vrstu suda (dina) protiv nasilnika
[], te gaje osudio i izbacio iz njegova nepravedna autoriteta, pa kad
su njemu bila predana ta izvrsna dobra, onje pridruio sve ljude svojoj slavi.

19. Nai su sveti oci zato kazali: koji se utjelovio kako bi ti razumio
festakal) daje on uzeo savrena ovjeka; to nije bilo samo po (njegovu)
izgledu da su ga smatrali takvim, nego zato jer je uistinu imao (itauhi) ljudsku
narav. Vjerujemo, dakle, da nije uzeo samo tijelo, nego itavoga ovjeka,
sastavljenoga od tijela i due, besmrtne i razumne. On gaje uzeo za nae
spasenje i po njemu ostvario spasenje za na ivot. I taj (ovjek) je bio oprav
dan i bez mane snagom Duha Svetoga - kao to kae sveti Pavao: bio je
opravdan po Duhu (1 T i m 3, 16) i dalje: koji u Duhu vjenom samoga sebe
bez mane prinese Bogu (Heb 9, 14) - i iskusivi smrt po zakonu ljudskom,
40

onje uskrsnuo od mrtvih, jerje bio bez grijeha, snagom Duha Svetoga, i
zasluio je nov ivot u kojem su volje due nepromjenljive; i svoje je tijelo
uinio besmrtnim i nepok varljivim, i tako nasje sve uinio sudionicima svo
j i h obeanja. Kao zaloge svojih obeanja dao nam je prvine Duha da bismo
imali vjeru bez kolebanja u stvarnosti koje e doi. Onaj, reeno je, koji nas
je uvrstio s vama u Kristu i zapeatio nas svojim peatom i dao nam zaloge
Duha u naa srca (2 K o r 1, 21 -22).
20. M i , dakle, isto e k a m o da postanemo besmrtni i neraspadljivi u uskr
snuu od mrtvih, kad grijeh vie ne bude imao ulaza u nas. I tome svjedoi
sveti Pavao kad kae: A kad se ovo raspadljivo tijelo obue u neraspadljivost
i ovo smrtno tijelo u besmrtnost, tada e se obistiniti rije napisana: Pobjeda
proguta smrt. Gdje je, smrti, tvoja pobjeda? Gdje je, smrti, tvoj alac? alac
je smrti grijeh, a snaga je grijeha Zakon (1 K o r 15,54-55). Dakle on kae da
kad budemo uskrsnuli od mrtvih, besmrtni i neraspadljivi, i kad naa narav
bude dobila nepromj enlj i vost, vie neemo moi grijeiti; i kad budemo os
loboeni od grijeha, n e e m o vie imati potrebe za zakonom. Jer kakvu e
imati potrebu za zakonom narav osloboena od grijeha koja vie nee biti
sklona naginjanju prema zlu?
2L B i l o j e zato dobro da nakon ovoga blaeni Pavao kae: On nam je dao
pobjedu po naem Gospodinu Isusu Kristu (1 K o r 15, 57), pouavajui nas
daje B o g onaj kojije bio za nas uzrok svega dobra, daje on onaj koji nam je
dao pobjedu nad svime stoje kodljivo, bila to smrt, grijeh i l i bilo koje zlo
koje iz toga potjee; on se za nas obukao u naega Gospodina Isusa, ovjeka,
i po uskrsnuu od mrtvih uinio je da prijee u nov ivot i da mu sjedne zde
sna; i nama, po svojoj milosti, dat e zajednitvo (autaputa) s njime kad ui
stinu, prema rijei svetoga Pavla, budepreobraeno ovo nae bijedno tijelo
ipostane suoblieno njegovu slavnom tijelu (Fil 3, 21). A l i kako su mnogo
brojne rijei naih blaenih otaca ovjetvu naega Gospodina, zavrimo
ovdje dananju pouku i uzdignimo slavu Ocu, Sinu i Duhu Svetomu sada i
uvijek i u vijeke vjekova. Amen.

41

ESTA HOMILIJA

S A E T A K : Ljudski ivotni put Krista, kojije roen od Marije Djevice, raspet u vrijeme oncija Pilata: poetak i dovrenje ekonomije ostvarene u nau korist ( 1 -2). Jednoj osobi, jednomu
Sinu, pridaju se izrazi i djelovanja koja oznauju jednu i drugu od dviju naravi ( 3), tako to ini Pavao
( 4-6), kao i krsna ispovijest vjere ( 7). Krist se podlae uvjetovanostima ljudskih zakona, od roenja
pa sve do smrti ( 8-9); zbog zajednitva naravi stekao je zaslugu za sav ljudski rod ( 10); prvak je u
svemu i na uzor ( 11), svojim nas je uskrsnuem povezao u buduu obnovu ( 12), koja je predoznaena krtenjem ( 13), a zajamena obeanjem Duha Svetoga ( 14-15).

1. Ve smo protumaili Vaoj Ljubavi kako su ovjetvu naega Gospo

dina govorili blaeni oci u simbolu vjere (havmanuta); to su oni napisali i
nama potom predali slijedei nakane Pisama. B i l i smo prisiljeni rabiti mnogo
rijei kako biste vi na savren nain razumjeli smisao njihova govora. M o g l i
smo, dapae, govoriti jo i vie za uvrenje istine i kako odbaciti izmiljene
rijei heretika []. Meutim, onoliko koliko smo kazali nama je
dovoljno, a sigurni smo i vama koji imate dobru volju bogobojaznosti (ehlat
'alaha). Buntovnikoj savjesti, pa i kad bi se kazalo mnotvo rijei, nita ne
bi koristilo, dok je dobroj volji i kratak govor dovoljan da bi se razotkrila
istina, kad je rije svjedoanstvu Svetih knjiga iz kojih se ta istina izvodi
Dakle, prionimo danas j o dublje u nastavak onoga stoje bilo reeno uz po
m o boanske milosti. Nakon stoje reeno: kojije radi nas ljudi i radi na
ega spasenja siao s nebesa i utjelovio se i postao ovjekom, nai su oci
nadodali: koji je roen od Djevice Marije, bio raspet pod Poncijem Pila
tom. Oni su mogli kazati mnogo toga to se zbilo u meuvremenu - tako

npr. da je bio umotan u krpe i da je bio poloen u talicu (Lk 2, 7), daje bio
podloan zakonu (Gal 4, 4), i da je pristupio krtenju (Mt 3, 3) te daje primj erom pokazao evaneoski nain ivota i mnogo toga slinoga - da su htj eli
pripovijedati sve ono to nam Svete knjige njemu govore.
42

2 Sve je to on uinio za nae spasenje: ak je i zakon [] naravi savr

eno (hatita'it) potivao za nas, i to zato jer je trebao ispraviti nau narav; i
Mojsijev zakon savreno je opsluivao, kako bi naplatio dug prema zakono
davcu; pristupio je krtenju da dade model [] milosti naega krtenja;
sam je dao savreni primjer evaneoskoga [] ivota svima nama.
Nakon svega predao se raspeu i smrti kako bi unitio posljednjeg neprija
telja, smrt (l K o r 15, 26) i da nam jasno p o k a e novi besmrtni ivot. A l i nai
su oci brino i kratkim rijeima sve to izrekli, i to tako da za sluatelje sve to
bude jednostavno shvatiti. Svaku od ovih istina mi savreno izvodimo iz
Svetih knjiga; ali oni su simbol vjere napisali i sastavili kratkim rijeima.
Zato su i kazali: kojije roen od Djevice Marije i raspet pod Poncijem Pila
tom. Oni su time izrekli poetak i dovrenje ekonomije (mdabranuta) koja
je ostvarena za nas, jer poetak svake milosti bijae njegovo roenje od M a
rije, a dovrenje raspee - jer pod kriem oni misle na muku i na sve ono to
je u svezi s mukom; sve je to sadrano u jednoj jedinoj rijei, jer po kriu je
nastupila smrt, a potom je po smrti nadoao besmrtni ivot; tako i Pavao ui:
nauk kria ludostje za nevjernike, ali za nas spaenike ona je snaga Boja (1
K o r 1, 18). On j o kae: Doista, on je raspet u slabosti, ali je iv po snazi
Bojoj (2 K o r 13,4). Apostol nas ui daje nauk kria Boja snaga onima koji
ive, jerje upravo po kriu on unitio smrt i dao primjer novoga ivota.
e

3* Budui daje rije poetku i kraju, nai su nam oci u kratkoi simbola
(havmanuta) prenijeli sve ono to se zbilo u meuvremenu za pouavanje onih
koji ele nauiti istinu. Zasigurno oni ne misle daje boanska narav Jedinca (Si
na) roena od ene, kao da joj je tamo poetak; jer ona (narav) - za koju su oni
kazali kojije roen od Oca prije svih vjekova i koji od sve vjenosti (izaao) od
nj ega i s nj im opstoj i - nij e imala svoj poetak u Mariji. A l i oni su slijedili Svete
knjige koje govore na razliit nain naravima, nauavajui samoj ednu oso
bu [] i to poradi savrenog (hatita) sjedinjenja (naqiputa) koje je
uslijedilo (hwa), a i zbog straha da se ne bi mislilo kako oni dijele savrenu
povezanost (autaputa) kojuje imao onaj kojije uzet s onim kojije uzeo. Jer
ako se poniti ovo sjedinjenje, tada se ini da onaj kojije uzet nije vie nita
drugo nego jednostavan (hima) ovjek kao i mi. Zato Svete knjige razglauju ('akrez) dva izraza govorei samo jednom Sinu, kako bi nam dozvale
43

u svijest da ispovijedamo istu vjeru i slavu Jedinca (Sina) i ast ovjeka u

kojega se obukao.
4. Sveti Pavao, naime, nakon stoje kazao idovi od kojih je Krist, nadodaje po tijelu (Rim 9,5), kako bi razlikovao naravi. On nam daje znati
da pod Kristom (izalim) od Zidova po tijelu, on ne misli da se radi boan
skoj naravi Jedinoroenca (ihidava), niti daje to Rije Boja kojoj se daje to
ime - onaj koji od poetka bijae u Bogu i kojije od sve vjenosti bio u krilu
Oca svoga (Iv 1, 18) - nego oblije (dmuta) ovjeka kojeje uzeo. K a k o se
tim imenom i tim dodatkom - to daje od idova uzeo ljudsku narav - ne bi
pogrivala i l i poniavala slava Kristova - koji je ovjek po naravi i roen
izmeu ljudi i (u toj naravi) nema nita vie - on kae ovo: kojije Bog iznad
svega, kako bi pokazao slavu Kristovu, koja dolazi od Boga Logosa koji ju
je uzeo i sebi pridruio (naqqep), kao uzronik i gospodar svega. Zbog tog
savrenog (hatita) sjedinjenja (naqiputa) koje ima taj ovjek sa Sinom Bo
j i m , itavo ga stvorenje asti i klanja mu se. Neosporno sveti bi Pavao bio
mogao kazati: u kojemu je B o g iznad svega, ali on ne kae tu formulu nego
veli: on koji jest Bog iznad svega, zbog savrenog sjedinjenja dviju naravi.
Dakle, on nije smatrao onoga koji se rodio po tijelu od idova po naravi B o
gom iznad svega; nije to ni ljudska narav koju bi on smatrao uzronikom
svega i po naravi gospodaricom svega; nego (pod) Krist u tijelu onje razu
mijevao oblije (dmuta) ovjeka kojeje uzeo, a onoga kojije uzeo to oblije
on naziva Bogom iznad svega. Dakle, on veli ove dvije stvari istodobno ('ak
hda) da bi naznaio razlikovanje naravi. Jer nema nikoga koji bi govorei
onome kojije roen od idova po tijelu smatrao daje taj po naravi B o g ,
niti da bi Bog iznad svega bio po naravi (izaao) od idova. Time to kae ove
dvije stvari istodobno, on nam daje upoznati savreno (hatita) sjedinjenje (naqiputa) kojeje posjedovao onaj kojije uzeo s onim koga je uzeo; na takav nain
razlikovanjem naravi on obznanjuje svima dostojanstvo (iqara) i slavu (ubha)
koju je ovjek imao uzeti na temelju tog sjedinjenja s Bogom koji gaje uzeo.
5. Tako je on pisao Filipljanima i rekao: Onaj kojije lik Boji i nije sma
trao nasilnim prisvojenjem to da je jednak (pehma) Bogu; ve je samoga
sebe ponitio i uzeo lik roba, u ljudskom liku bivstvujui uzeo je oblije
[ ] ovjeka ( F i l 2,6-7). I ovdje on bjelodano pokazuje razlikovanje na
ravi, one koja je lik Boga i ove kojaje lik roba; onu koja je uzela i ovu koja
44

je bila uzeta; te da onaj koji je uzeo postade, u onome koga uze, oblijem
ovjek; onaj naime kojije uzet bijae doista oblijem ovjek, u kojemu je bio
onaj koji gaje uzeo. I onaj kojije uzeo - budui da nije bio ovjek nego po
svojoj naravi netjelesan i nesastavljen - postade po liku rob, (lik) kojije po
naravi imao tijelo i bio sastavljen; po zakonu [] biloje to ljudsko tijelo,
bio je to ovjek. I tako je sam sebe sakrio u vremenu u kojem bijae u svijetu:
opio je ('ethappak) s ljudima na n a i n da svi oni koji su ga motrili kako
ivi kao ovjek, i nisu poznavali nita drugo, mi sijahu daje bio o b i a n
(hima) ovjek. K a z a v i to, i oitim je pokazao razlikovanje naravi, samom i n j e n i c o m da je ona po obliju B o g , a ova po obliju (dmuta)
rob, koju je ona uzela i po kojoj je ova bila uzeta, - p o u i o nas je ljud
skoj naravi u kojoj je bio n a Gospodin, te time i z r a a v a ono to dolikuje
(zadeq) obliju roba koje je uzeo: ponizi sam sebe, posluan do smrti,
smrti na kriu; zato Bog njega preuzvisi i darova mu ime iznad svakog
imena, da se u ime Isusovoprigne svako koljeno na nebu (bamaya) i na
zemlji i pod zemljom i da svaki jezik prizna da je Isus Krist Gospodin na
slavu Boga svoga Oca ( F i l 2, 8-11).
6. Nije boanska narav bila pogoena smru, ve zasigurno ovjek kojije
bio uzet da bude (kao) hram Boga Rijei. Taj je bio razoren, a uskrisio gaje
onaj koji gaje uzeo. I nakon raspea nije bila uzdignuta boanska narav nego
hram kojije ta boanska narav uzela: I uskrsnu od mrtvih, u z a a o j e na ne
besa i sjede desnicu Oevu. Nije boanska narav, koja je uzrok svemu,
ona kojoj se duguje sve poklonstvo - da bi se pred njom prignulo svako ko
ljeno, - nego je klanjanje udijeljeno obliju sluge koje boanska narav po
sebi nije bila posjedovala. Budui daje sigurno i bjelodano daje to reeno
ljudskoj naravi, on to meutim kae, po komunikaciji (neqpa'it), boan
skoj naravi zato da bi ta rije zaprepastila (tmiha) i da bi se upila u sluatelje.
Budui daje on kojemu se svi klanjaju iznad ljudske naravi, potrebno je da
to bude reeno samo zajednoga; tako da to bude potpuno (hatita) sjedinjenje
(naqiputa) m e u naravima, a to vjerujemo da znai ta rije. Doista, apostol
je jasno dao do znanja odakle je onaj koji bijae uzet primio jednu takvu ast:
jedino od b o a n s k e naravi onoga koji juje uzeo i u njoj se nastanio.
7. Na isti su nain nai sveti oci neto slino progovorili u sastavljanju
simbola vjere. U prvom redu dotiui boansku narav Jedinca (Sina) pouili
45

su nas d a j e on od Oca prije svih vjekova, daje od naravi Oca roen i da nije
stvoren, i daje istinski i pravi B o g i sunaravan Bogu, jer je roen od svog
Oca. Nakon to su nas pouili ovo boanstvu (Sina) Jedinca, oni su preli
na nauk ekonomiji njegova ovjetva i rekoe daje za nas ljude i za nae
spasenje siao s nebesa, utjelovio se i postao ovjekom kao mi, kako bi iz
vrio spasenje svega svoga roda. I oni su uzeli u obzir sve stoje palo u ljud
skoj naravi po kojoj je B o g elio da se dovri njegova ekonomija u nau ko
rist. A onaj koji je radi naeg spasenja (hayye) uzet uze na sebe sve to u
redovitom rasporedu pripada ljudima, te zaslui izvrsnost poloaja i posta za
nas uzrokom dobara po (naem) sjedinjenju (autaputa) s njim. Oni su to
kazali samo za jednoga, u potpunom suglasju s milju (reeyana) Pisama. Nije
rije tome da bi ove ljudske ('naavata) stvari po naravi bile izvrene po
Bogu, nego radi potpunog sjedinjenja s njime, oni su govorili ovim ljud
skim stvarima zato da bismo povjerovali i u stvari koje se govore njemu
proslavljenome, a koje su se njemu dogodile nakon njegove muke, stvari
koje su ponad ljudske naravi, - na nain da se svi u tome usugiase priznajui
da se boanska narav obukla u ovoga ovjeka, i daje na temelju svoje pove
zanosti s njome primila toliku ast i slavu.

8. Bezbroj se stvari, kako smo kazali, njemu dogodilo po zakonu []

ljudi, koje mi m o e m o razaznati iz Evanelja []. Tako je bio
umotan u povoje nakon roenja i postavljen u jasle, obrezan je po zakonu,
uao u Hram po zakonu M o j sijevu i pojavio se pred Gospodinom; podnio je
(saybar) sve to u razdoblju dokje rastao u dobi, mudrosti i milosti i bio po
sluan svojim roditeljima, p o n a a o se savreno prema svoj pravednosti
zakona. Potom je pristupio krtenju da bi nam njime prenio N o v i savez
[], kao u primjeru. Podnio je napasti Sotone, prihvatio umor puto
vanja i s velikom je p o z o r n o u prinosio Bogu svoju molitvu. Ukratko go
vorei, ivio je evaneoskim ivotom s mnogo napora i znoja, veliku je svoju
strpljivost pokazao prema onima koji su mu krivo inili; konano, poao je
u smrt na kriu, kako bi po njemu unitio smrt svojim uskrsnuem od mrtvih.

9. Sve su to nai oci pustili (po strani) i rekli: k o j i j e roen od Djevice

Marije i bio raspet u vrijeme Poncija Pilata, budui daje jedan poetak nje
gove ekonomije (mdabranuta) za nas, a drugi njen svretak. U ove dvije kraj46

nosti oni su saeli sve ono to nam Evanelje govori jedno za drugim. Onje
roen od Djevice Marije, poput ovjeka podlona zakonu [] ljudi, od ene
nasta (hwa), kao to govori apostol: Bog odasla Sina svoga, od ene bi roen,
podloan zakonu, da podlonike zakona otkupi, da primimo posinstvo (Gal 4,
4-5), Onim od ene roen apostol nam eli kazati daje roen po zakonu ljud
skom od ene, daje takav uao u ovaj svijet, a onim podloan zakonu da otkupi
podlonike zakona da primimo posinstvo (apostol) naznauje daje za nas platio
Zakonodavcu dug pravednosti i daje za nas stekao ivot.
10. Budui daje po naravi postao kao jedan od nas, nuno je daje za svoj
rod [] stekao otkupninu, jer je dolikovalo da on radi zajednitva (au
taputa) naravi uini ono stoje doista uinio. Mi smo zaista spaeni od ropstva
zbog slobode koju nam je on milou svojom udijelio. To da nije zaet od
nekog ovjeka nego snagom Duha Svetoga oblikovan u utrobi svoje majke,
to je izvan ljudske naravi; ali to da je postao od ene nama pokazuje daje
oblikovan od naravi ene i takav roen po zakonu naravi. To stoje takva stvar
izvrena na nov nain, a ona druga po zakonu naravi, prva ne uvodi nikakvu
tuu (nukrayuta) znaajku u narav: doista, i E v a je takoer postala od A d a
ma. Dakle, njezino je podrijetlo razliito od podrijetla svih ljudi: bez branog
zdruivanja (autaputa) ona je sazdana (tuqana) o jednostavnog rebra. Z a
sigurno, ona je posjedovala zajednitvo naravi s Adamom jer je od njega
primila poelo svoga bivstvovanja (hwaya). Na isti nain trebamo razumjeti
('estakal) i u Kristu naem Gospodinu ono stoje novo: bez zdruivanja (a
utaputa) s m u e m onje oblikovan od ene silom Duha Svetoga; budui da
sudjeluje u ljudskoj naravi samo injenicom daje iz naravi Marijine; onje
naime po tome prozvan i p o t o m k o m (zarea) Davidovim i A b r a h a m o v i m ,
budui daje po svojoj naravi iz njihova roda []. Blaeni je Pavao tako
kazao: Nije doista anelima podloio budui svijet kojem govorimo. Net
ko negdje posvjedoi: to je ovjek da ga se spominje, Sin ovjeji te ga
pohaa? (Heb 2, 5-6). I jo: jer doista ne pomae anelima ve pomae
Abrahamovupotomstvu (Heb 2, 16), naznaujui to onim rijeima: nije od
anela na Gospodin primio tijelo, niti je (koji) od anela bio gospodar i ob
novitelj onog b u d u e g stvaranja koje mi oekujemo (saki); ne, onje uzeo
ovjeka iz roda Abrahamova i u njemu izvrio takvu neizrecivu eko
nomiju i daje uskrsnuo prvi od mrtvih i premjestio se u besmrtni i nepro
mjenljivi ivot, i na takav je nain postao glavar i obnovitelj svega stvaranja,
47

pa je trebalo vjerovati daje on glavar novoga stvaranja. K a o ovjek po za

konu [] naravi rodio se od ene; nesumnjivoje zadobio neto novo, a to
je da je jedini od cijelog ljudskog roda [] postao u ljudskom tijelu bez
zdruivanja s m u e m , u jednoj utrobi, oblikovan po Duhu Svetom. Meutim,
sve stoje inio za nas izvodio je po zakonu [] nae naravi: malo pomalo
je rastao i doao do savrena uzrasta opsluujui savreno (hatita'it) takoer
zapovijedi Zakona []. Time stoje zadovoljio naoj obvezi (haubta) pre
ma Zakonu, od Zakonodavca je primio vijenac slave, zato stoje vrio zapovijedi
Zakona, teje time sobom za sav svoj rod [] zadobio onaj blagoslov kojije
po Zakonu bio obean svima onima koji ga budu opsluivali.

11. Pristupio je i krtenju da bi na redovit [] nain prenio ('alem)

ivot Evanelja [], a konano je primio smrt i unitio smrt. B i l o
bi jednostavno i lako Bogu da gaje odmah uinio neraspadljivim i nepro
mjenljivim kakav je postao (hwa) poslije uskrsnua. A l i budui da nije elio
da samo on bude besmrtan i nepromjenljiv nego da to budemo i mi koji smo
mu pridrueni (autapa) u njegovoj naravi, trebalo je, zbog samoga ovoga
zdruivanja (autaputa), da to bude on kojije postao prvijencem svih nas kao
to ree blaeni Pavao: da bude prvak u svemu ( K o l 1, 19). Dolikuje radi
povezanosti koju mi imamo s njim na ovome svijetu, da i mi primimo s njim
udio (autaputa) u njegovim dobrima. Isto tako on, roen od ene, malo po
malo je rastao prema ljudskom zakonu i postao odrastao, bio je pod zakonom
i zakonu je podvrgao svoj ivot fethappak); i tako je ponudio ljudima, kao
ovjek, model [] evaneoskoga ivota. Budui daje dolikovalo da mi
koji smo se trebali kasnije roditi primimo vjeru u ta budua dobra, te da povjerujemo daje Krist na Gospodin Spasitelj za nas, vladar i uzronik svega
toga, trebalo je fetbei), ve na ovom svijetu, koliko je mogue, u red staviti
naa ponaanja (dubare) u skladu s tom buduom nadom. Radi toga je bilo
nuno da on bude na vladar. Onje, dakle, pristupio krtenju da bi dao model
[] n a e m krtenju, i od tada je on napustio svoje ponaanje (hupaka)
koje pripada Zakonu i cijelim je svojim ivotom ispunio Evanelje. Izabrao
je sebi uenike, uspostavio je novo pouavanje zakona i nauka, pokazao je
koje udoree dolikuje njegovu nauku, (udoree) razliito od onoga koje
nauava Zakon, i pouio da nae udoree u koje i mi vjerujemo treba biti u
skladu s njegovim.
48

12.1 mi, jedno krteni, nudimo pogledima sliku [] onoga svijeta.

Jer, u krtenju mi s njim umiremo i kao u slici [] s njim uskrisujemo;
trudimo se fethappat) kako bismo se ponaali ('etdbar) prema njegovim za
povijedima radi nade u b u d u a dobra koja oekujemo (saki) od uskrsnua od
mrtvih koje e nas uiniti zajedniarima (autaputa) s njime. D a j e u asu kad
je Krist na Gospodin uskrsnuo od mrtvih on uskrisio sve ljude koji su od vijeka
umrli i njima odmah dao savrenstvo novoga ivota, nama vie ne bi bili potrebni
ti ini. A l i kako je naravno on zapravo (bsuerane) samo u sebi ostvario tu buduu
obnovu - uskrsnuo je od mrtvih, njegovo je tijelo ostalo besmrtno, a dua nepro
mjenljiva, - trebalo je da taj stari i smrtni svijetjo potraje, da bi ljudi povjerovali
u njega i u nadi primili zajednitvo s njime u b u d u e m ivotu. Trebaloje, dakle,
da on naplati dug (haubta) Zakonu [], pristupio je krtenju, i pokazao
je (primjerom) novo evaneosko udoree koje je slika [] buduega
svijeta; tako i mi, koji smo povjerovali Kristu i primili dar (wa) krtenja, u
otajstvu ('raza) tih (obreda) primili smo sliku [] buduega svijeta, pa
nam je ivjeti ('etdabbar) prema njegovim zapovijedima.

13. Tako i sveti Pavao govori: Ali hvala Bogu to ste se, poto ste bili ro
bovi grijeha, od svega srca pokorili onome obliku nauka koji vam je bio pre
dan ('etlem) (Rim 6,17), da bi naznaio kako smo po krtenju primili nauk
novoga ivota (dubare), kojije kao slika ('ak dabtupsa) buduega ivota, i
po kojemu, onoliko koliko nam je to mogue, mi nastojimo ivjeti - ali ne
po obiajima Zakona [] - odvraajui se od grijeha. Ovako smo bili
krteni: kao ljudi koji s njim umiremo i s njime, kao u slici ('ak dabtupsa),
uskrisujemo, jer svi koji smo krteni u Krista Isusa, u smrt smo njegovu kr
teni. Krtenjem smo dakle zajedno s njime ukopani u smrt da, kao toje Krist
uskrsnuo od mrtvih na slavu svoga Oca, i mi tako hodimo u novosti ivota
( R i m 6, 3-4).
Poto smo primili milost krtenja, postajemo stranci ('etnakri) svim inima (hupake) Zakona, i kao da ulazimo u drugi ivot: Stoga ste i vi, brao
moja, umrli Zakonu po Kristovu tijelu (Rim 7,4); (apostol) govori da ste po
krsnom roenju stupili u novi ivot i postali ste dio tijela Krista naega Go
spodina. Mi oekujemo da imamo zajednitvo (autaputa) s njime; i (ve)
odsada on nas otima ivotu ovoga svijeta i ini da umremo svijetu i Zakonu,
49

jer Zakon ima m o nad svijetom, dok smo mi, prema slici [] krtenja,
postali strancima svemu ovomu svijetu.
14. K a d je, dakle, Krist na Gospodin dovrio sve to za nas, pristupio je
smrti, smrti na kriu. Nije ona bila u tajnosti (btuya), ve je njegova smrt
bila javna i svima poznata, jer su uskrsnue naega Gospodina trebali navi
jestiti ('etkrez) blaeni apostoli svemu stvorenju. Za potvrdu njihovim svje
doanstvima, udesni su znakovi ('atuata) koje su inili po Duhu Svetom bili
dovoljni; pa ipak je dolikovalo da njegova smrt bude oitovana svemu svi
jetu, jer je njegovo uskrsnue zapravo bilo njezino ponitenje (raya). Onje
dakle savreno raskinuo (raya) veze smrti svojim uskrsnuem od mrtvih,
uzaao je na nebesa i sjeo desnicu Boju; onje nama sada istinski jamac,
po povezanosti (autaputa) s njegovim uskrsnuem; nas, koji bijasmo mrtvi
zbog grijeha, s Kristom oivi (hya) milou smo spaeni! te nas zajedno
s njim uskrisi iposadi na nebesima u Kristu Isusu: da u dobrohotnosti prema
nama u Kristu Isusu naem Gospodinu pokae buduim vjekovima preobilno
bogatstvo milosti svoje ( E f 2, 5-7). A l i kako zbog njihove veliine i jer su ti
darovi suvie uzvieni za nas, mi ne bismo b i l i u dvojbi glede tih dobara koja
nam je obeao ('etaudi), on nam je dao kao zalog (rahbona) onoga to e
doi prvine (reita) Duha Svetoga. Kao to govori blaeni Petar: Desnicom
dakle Bojom uzvien, potvrdi obeanje Duha Svetoga kojegaje primio i izobilnoga na nas izlio, kako i sami vidite i ujete (Dj 2,33); naziva obeanjem
Duha Svetoga milost koja je dana kao potvrda buduih dobara po Duhu Sve
tomu; budui da te budue stvari snagom Duha Svetoga opstoje u nama, kao
to k a e sveti Pavao da se sije tijelo naravno, uskrsava tijelo duhovno
(1 K o r 15, 44). Budui da mi po takvoj vjeri zasigurno zadobivamo budua
dobra, on nam je ve ovdje dao prvine Duha, koje smo primili kao u zalog;
tome sveti Pavao k a e : U njemu ste i vi, poto ste uli rije istine- radosnu
vijest svoga spasenja - u njemu ste, prigrlivi vjeru, opeaeni Cethtem) Du
hom obeanim, Svetim, kojije zalog nae batine ( E f 1, 13-14).
15. Takva je ekonomij a milosti kojuje ostvario Krist na Gospodin: poradi
nje pristupamo krtenju. S pravom su nai sveti Oci nama prenijeli ispravnost
vjere te predajui nam saetak (reita) oni su zasvjedoili sve stoje trebalo
kad govore: kojije roen od Djevice Marije, bio raspet za vrijeme Poncija
Pilata. N o , meni se ini da ono stoje reeno premauje primjerenu mjeru.
50

Ti pojmovi ekonomiji milosti Kristove predani su nama tim izrazima, da

ih vi ne biste primili kao nesavreni nauk, i da ih mi vama ne nametnemo kao
teret obiljem rijeci; ostavljamo, dakle, za jedan drugi dan, ako B o g dopusti,
nastavak govora ondje gdje smo stali: neka bude dovoljno za sada ono stoje
danas reeno; uzdignimo hvalu Ocu i Sinu i Duhu Svetomu, sada i u vijeke
vjekova. A m e n .

51

SEDMA HOMILIJA

S A E T A K : Trea homilija Utjelovljenju ( 1) posveena je smrti, uskrsnuu i slavnoj pro

slavi Kristovoj. Po kopan, a to dokazuje stvarnost smrti ( 2-3), uskrsnuo je trei dan, po Pismi
ma; uskrsnue Kristovo obiljeava dovretak njegova djela ( 4), i postavlja temelje naoj nadi
( 5). Uzaao je na nebesa ( 6), kamo e nas uvesti da budemo uvijek s njime ( 7-9); sjede s
desne Bogu, a to oznauje slavu koju je primio kao uzeti ovjek uslijed svogajedinstva s Rijeju
( 10); taj isti uzeti ovjek, hram Boga Rijei doi e suditi ive i mrtve ( 11-15).

1 Vratimo se govoru milosnoj ekonomiji prema ovjetvu naega Go

spodina i Spasitelja (mahyana) Isusa Krista i sagledajmo to su nam predali
nai sveti oci u iskazu simbola vjere. Ve se tri dana zadravam s vama na
ovom predmetu nastojei oko toga da vi malo po malo razumijete ono to
vam je kazano i da se sjeate to vam je reeno. Danas se tako nadovezujemo
(naqiputa) na ono stoje ve bilo kazano. Odmah nakon to su progovorili
ekonomij i nai su sveti oci na prvom mj estu naznaili za kogaj e ta ekonomij a
bila ostvarena, kazavi Radi nas ljudi. A l i oni su takoer nadodali I radi
naega spasenja, - kako bi bilo bjelodano daje upravo to cilj (nia) ekono
mije, -i j o Siao je s nebesa, kako bi ukazali na neogranienu poniznost
(Sina B o j e g a ) u njegovoj susretljivosti prema nama, te su time gotovo
ponovili rijei svetoga Pavla: Premda bogat, on radi vas posta siromaan
(2 K o r 8, 9), on koji se s vrhunaca i veliine svoga dostojanstva ponizio sve
do nae nejakosti. Da nas naue kako je siao, oni rekoe Posta ovjekom.
Nije se tako snizio iz jednostavna promisla (btiluta), niti nekim darom snane
potpore kako je to uinio mnogo puta, pa i sada; ve je ovim inom on uzeo
samu nau narav, njom se zaodjenuo, u njoj je bio i stanovao, kako bije, po
muci, uinio savrenom. S tom se naravi on sjedinio (naqqep).
(Nai su oci to kazali) zato da bi time pojasnili dar njegove milosti oitovan
prema ljudskomu rodu [], naime daje uzet, (proizaao) od nas, jedan
52

ovjek, i daje u njemu bio i stanovao. Pouili su nas daje trpio i sve podnio
po zakonu [] ljudske naravi, kako bismo mi razumjeli da to nije bilo na
nain [ ] nekog privienja (masbranuta) ovjeka, nego daje bio doista
o v j e k , u skladu s ljudskom naravi, p o d l o a n onomu stoje ljudsko
('naayata). A l i , bojei se da ne bi produivali svoj govor, oci su ispustili sve
one stvari koje je on jednu za drugom ostvario, a koje m o e m o itanjem
Evanelja [] tono (hatita'it) saznati; s pravom su uporabili krat
kou u rijeima govorei: Kojije roen od Djevice Marije i bio raspet pod
Poncijem Pilatom, kako bi ukljuili sveukupnu ekonomiju u njezin poetak
i kraj. Sjeamo se, naime, kako je reeno vaoj ljubavi daje pravilo []
svetih Pisama oznaiti spominjanjem Kria ukupnu Kristovu ekonomiju, jer
je po kriu pobijedio smrt; dakle, smru je ponitio (ra) smrt i bjelodano
pokazao novi ivot, besmrtan i nepromjenljiv.
Tako su nai blaeni oci, iako su u te izraze ukljuili sveukupnu ekonomi
ju, ipak shvatili (idae) da moraju (etbei) biti oprezni kad govore muci i l i
onome stoje iz te muke slijedilo, jer to premauje ljudsko shvaanje (tareita).
Bojei se da veliina onoga stoje nadolo iz muke ne uvede sluatelje u sum
nju same muke i da si ne zamiljaju (sabbar) tu muku kao daje ona bila pri
vidna [ ] , morali su biti oprezni u svom govoru kako bi uvrstili vjeru
daje on doista umro, te potom ukazali da su ljudska smrt i sve patnje (hae)
ponitene uskrsnuem Isusa Krista. Jer ako je on, Krist, podnio smrt razapi
njanjem radi toga, - da dade svima nama oitu sigurnost svoje smrti i, svojom
smru svoga uskrsnua, koj im j e ponitena smrt - s pravom su nam nai sveti
oci ponajprije posvijestili sadraj njegove smrti i zatim su nas pouili nje
govu uskrsnuu.

2. Radi toga, nakon to su kazali kojije raspet pod Poncijem Pilatom,

nadodali su bio pokopan, kako bi nas pouili da to nije bio privid i da se
nije radilo prividnoj smrti, nego daje stvarno umro ljudskom smru, budui
daje nakon njegove smrti tijelo njegovo poloeno u grob po zakonu ljudske
naravi. Time su oni slijedili nauk svetoga Pavla kad je govorio Korinanima
uskrsnuu od mrtvih, - a u potvrdu kojeg je podsjetio na uskrsnue Krista na
ega Gospodina, budui daje ope (uskrsnue) zasvjedoeno Kristovim uskr
snuem. Ponajprije, dodirujui smrt, ui on daje Krist umro, daje doista umro:
tek nakon stoje provjerena smrt, bit e prihvaen govor kojim se navijeta uskr53

smie. On naime kae: Predadoh vam ponajprije to iprimih: Krist umrije za

grijehe nae po Pismima; bi pokopan (1 Kor 15, 3-4). Nije dakle bez razloga
(hima'it) upotrijebio dodatak bi pokopan, nego zato da pokae daje stvarno,
prema zakonu [] ljudi, umro i podnio smrt kako to prilii smrtnoj naravi.
3. Na isti nain [ ] , nai su sveti oci, - poto su kazali: bio je raspet
pod Poncijem P i l a t o m , kako bi pouili daje umro, - nadodali taj bi po
kopan, da nas, po propovijedanju Apostolovu, poue daje doista umro. I
nakon to je kazao: bi pokopan, i pouio daje doista umro, sveti je Pavao
nadodao: Bi uskrien trei dan po Pismima (isto, 5), - jerje i na taj nain
pouio uskrsnuu Kristovu nakon smrti, te tako uvrstio due sluatelja u
istinitost vjere u njegovu smrt, - isto su tako nai sveti oci, nakon to su ka
zali: Bi pokopan, nadodali i trei dan uskrsnuo, po Pismima: toje tono
rije iz Pisma, i njome su se oni posluili kako bi nam predali ispovijest (vje
re) u uskrsnue.
4. Ne smije se naime zanemariti (zeorya) niti govor koji obeava uskrsnu
e: za one koji ne vjeruju taj je govor smrtna opasnost [] i gubitak
svih dobara, ali za one koji vjeruju, priskrbljuje povjerenje; svim udesnim
djelima koja su izvrena u Kristovoj ekonomiji, uskrsnue daje peat (hattem). Dovrenje sveukupne Kristove ekonomije takoer je uskrsnue; glav
no djelo od svih ispravaka koji su se u njemu izvrili upravo je uskrsnue, po
kojemu je unitena f e t r i ) smrt i odstranjeno raspadanje, nestalo je muka
(hae), rasprena je promjenljivost, utrnute su pobude grijeha, unitena je
Sotonina m o i sruena m o demona, prevladana tjeskoba Zakona [].
A k tome (se nadodaje) obeanje besmrtnog i nepromjenljivog ivota po ko
jemu e sve to biti skreno i uniteno, jer su upravo po tim stvarima demoni
uli i ustali protiv nas.
5. Tako sveti Pavao kae: Ako nema uskrsnua mrtvih, ni Krist nije uskr
snuo. Ako pak Krist nije uskrsnuo, uzaludje doista propovijedanje nae, uza
lud i vjera vaa (1 K o r 15, 13-14). A k o nije mogue da mrtvi uskrsavaju,
oitoje dani Krist nije uskrsnuo, jerje i on, tijelom, bio iste naravi i po zakonu
[] naravi podnio je smrt. A l i ako mi ispovijedamo daje Krist uskrsnuo,
sasvim je sigurno da postoji uskrsnue, jer ono to ne bi bilo mogue, ne bi
54

bilo niti u njemu. A l i ako je to u njemu bilo (hwa) i u njemu, se ostvarilo, oito
je i sigurno daje ono m o g u e . Ne dolikuje (zadeq) nam dakle da nijeemo
uskrsnue kao nemogue, nego smo duni ispovijedati (vjera) u njega, bu
dui da jednom ostvareno ono ima svoj zaetak u Kristu naem Gospodinu.
Dakle onaj tko nijee sveope uskrsnue, zatire i uskrsnue Kristovo, budui
daje i on svojim tijelom bio dionikom zajednike naravi; tko dakle nijee
uskrsnue kazuje daje uzalud propovijedanje nae, uzalud i vjera vaa. B u
dui daje uskrsnue osnovno dobro sveukupne Kristove ekonomije u tijelu,
- koje unitava ('etri) sva zla i uvodi u sva dobra, - tkogod niti uskrsnue
uzaludnim ini nae propovijedanje (karozuta) i vau vjera. A k o smrt nije
unitena, m o zla ostaje, pa onda nemamo niti oekivati nikakva dobra. Bje
lodano je ako uskrsnua ne bi bilo, da bi smrt vladala dalje i njezina vlast ne
bi bila ukinuta, Po smrti grijeh takoer ima m o i sva zla ostaju oko nas. Ako
mrtvi ne uskrsavaju, veli (Apostol), ni Krist nije uskrsnuo. A ako Krist nije
uskrsnuo, uzaludna je vjera vaa, jo ste u grijesima (1 K o r 15, 16-17), na
znaujui (time) daje uskrsnuem unitena smrt, a po smrti grijeh. Naime
nakon uskrsnua mi emo biti besmrtni i nepromjenljivi; a ako nema uskr
snua, uzaludna je vjera, i dalje smrt vlada i grijeh s njom. Jo ste u grijesima,
i nema vam (nikakve) nade u zadobivanje dobara, (nade) koja slijedi po uskr
snuu. A to smo vam propovijedali.

6. S pravom su dakle nai sveti oci, prema Apostolovoj rijei, kao pogla
vito dobro Kristove ekonomije na prvom mjestu spomenuli: Uskrsnuo je
od mrtvih, i potom nadodali: I uzaao na nebesa. I mi tako trebamo sa
znati, nakon to smo spoznali daje uskrsnuo od mrtvih, gdjeje poslije svoga
uskrsnua. K a o to veli Sveta knjiga Adamu kojegje B o g stvorio, dodajui
kako i odakle, i na koje gaje mjesto postavio da boravi, tako su i Kristu
naem Gospodinu, - nakon to su kazali daje uskrsnuo od mrtvih, s pra
vom nadodali: Uzaao je na nebesa, kako bismo mi b i l i podueni daje on
premjeten u besmrtnu narav i daje uzaao na nebesa, jer je dolikovalo da
bude iznad svega.
7o Svi su nam evanelisti ispripovjedili uskrsnue od mrtvih i upravo su
uskrsnue stavili u zakljuak svojim evaneljima, svjesni da nam je dovoljno
da spoznamo daje on uskrsnuo od mrtvih i daje premjeten u besmrtan i
nepromjenljiv ivot i da nam je dao nadu da smo s njim zdrueni u buduim
55

dobrima. Ipak je sveti Luka, takoer jedan od sastavljaa evanelja, nado

dao: I uznesen bina nebo (24,51), kako bismo bili upoznati ('estakal) gdjeje on
nakon uskrsnua. Bjelodano je daje piui Djela [] apostolska, od sa
mog poetka pisanja upravo tome elio pouiti; potom je nadodao ostalo
po uobiajenom redu [] govora. Naime, Krist nama nije postao zaet
nikom samo po svom uskrsnuu, nego i po svom uzaau na nebesa. Po
obojemu nas je sa sobom zdruio po milosti. Zato je za nas prikladno da pri
hvatimo oba ta dogaaja, jer ono to mi oekujemo nije samo uskrsnue od
mrtvih, nego i uznesenje na nebo da budemo ondje s Kristom naim Gospo
dinom.
8 Tako i sveti Pavao kae: Jer sam e Gospodin - na zapovijed, na glas
arkanelov, na zov trublje Boje-sii s neba. I najprije e uskrsnuti mrtvi u
Kristu, a zatim emo mi ivi, preostali, zajedno s njima bitiponeseni na obla
cima u susret Gospodinu, u zrak(l Sol 4,16-17). Na jednom drugom mjestu
takoer govori: Naa je pak domovina na nebesima, odakle iekujemo Spa
sitelja, Gospodina naega Isusa Krista, koji e preobraziti ovo nae bijedno
tijelo i suobliitiga tijelu svomu slavnomu (Fil 3,20-21), kako bi pokazao da
emo mi biti privedeni na nebo, odakle e se pojaviti Krist na Gospodin koji
e nas preoblikovati svojim uskrsnuem od mrtvih, uiniti nas slinima svo
mu tijelu i uzdii nas na nebo da budemo stalno s njim. U vezi s tim jo kae:
Znamo doista: ako se razrui na zemaljski dom, ator, imamo zdanje od
Boga, dom nerukotvoren, vjean na nebesima (2 K o r 5, 1), pouavajui nas
da e m o po uskrsnuu postati besmrtnima i ivjeti na nebu.
9o M a l o potom on j o kae: Naseljeni u tijelu, iseljeni smo od Gospodina.
Ta u vjeri hodimo, ne u gledanju; ali u nadi oekujemo da se iselimo iz tijela
i da budemo s Kristom (2 K o r 5, 6-7); time on ui da dok smo u ovom smrt
nom tijelu, mi smo prolaznici, udaljeni od naega Gospodina, jer jo stvarno
ne uivamo budua dobra. Naime ta smo dobra primili samo po vjeri, pa ipak
imamo golemu sigurnost onom to treba nadoi; zato veoma brino oeku
jemo taj trenutak, kad emo svui i odbaciti (daleko) od sebe smrtnost ovoga
tijela, postati besmrtnima i nepromj enlj i vima po uskrsnuu od mrtvih i po
tom biti s naim Gospodinom poput ljudi koji su, nakon mnogo vremena i
duga trajanja ovoga svijeta udaljeni od njega, u oekivanju da mu se pridru
imo. U tom smislu (apostol) veli: Onaj pak Jeruzalem gore slobodan je; on
56

je majka naa (Gal 4,26). Jeruzalem gore znai boravak na nebu, gdje emo,
uskrsnuem od mrtvih, biti roeni i postati besmrtni i nepromjenljivi, odistinski uivajui slobodu u istinskoj radosti, gdje nas nikakva sila vie nee
muiti, nikakva nas tuga nee zadesiti; tu emo biti u neizrecivu blaenstvu
i radostima bez kraja.
Budui da mi teimo za uivanjem tih dobara, ije je prvine zadobio Krist
na Gospodin, - a u njega se obukla Rije Boja i po savrenom sjedinjenju
zasluio za sebe takvu ast, te je i nama udijelio nadu da mu se pridruimo,
- pravo j e da nas Sveto pismo podui da ne samo daj e on uskrsnuo od mrtvih,
nego daje i uzaao na nebo; na takav nain i nama prilii da se tomu nadamo,
kao to su nai blaeni oci nakon to su kazali: Uskrsnuo je trei dan na
dodali Uzaao je na nebo.

10. O n i su m e u t i m nadodali svomu govoru i ovo: Sjede s desne B o g u :

ponajprije da bi naznaili neizmjernu ast koju je taj uzeti ovjek primio usli
jed svoga zajednitva (autaputa) s Bogom Rijeju, koja se njime obukla;
zatim, da bismo mi razumjeli u kojim emo dobrima biti mi ukoliko smo
zaista s njim povezani. Sveti je Pavao naime kazao: / vi bijaste mrtvi zbog
prijestupa (sakhvata) i grijeha, ali Bog vas oivi zajedno s Kristom, te nado
daj e: po milosti ivite, i on vas je uskrisio i posadio na nebesima, u Kristu
Isusu ( E f 2 , 1 . 5-6), kako bi nam pokazao veliinu dionitva (autaputa) koje
emo imati s njim.

11. Nakon to su to utvrdili, nai su oci s pravom nadodali: I doi e suditi

ive i mrtve, da nas poue njegovu drugom dolasku, kada emo nanovo
zadobiti dionitvo s njime; doista iekujemo ga s nebesa, prema rijei A p o stolovoj, da nas suobl ii svojoj slavi (usp. F i l 3 21). Dakle u svezi s njegovim
dolaskom oni su nadodali da sudi ive i mrtve, kako bi, prisjeanjem na
dobra kojaje prema nama izveo, u nama uvrstili strah, te nas tako pripravili
na slavno dobroinstvo jedne takve ekonomije. ive i mrtve, vele oni: ne
da bi se sudilo mrtvima, - jer kakav bi se sud mogao voditi prema mrtvima
koji nemaju svijesti? - nego, rije je tome da emo u asu njegova ponov
nog dolaska svi mi uskrsnuti; sve koji su doli poslije Adama, sve preminule,
on e preobraziti u besmrtnu narav; a one ljude koje e uskrsnue zadesiti
ive, on e samo preobraziti i od smrtnih ih uiniti besmrtnima. Zato su kazali:
?

57

ive i mrtve. Oni su nazvali ivima one koji e se tada takvima zadesiti,
mrtvima one koji su (ve) mrtvi i preminuli, da nas poue kako e svim ljudima
suditi i kako nitko nee umai razluivanju kako bi primio, na temelju presude,
plau koju zasluuju njegova djela, - neki dobra, drugi zla. Svi e hiti podvrgnuti
razluivanju i sueni prema tome to njihova volja odabere.

12. To isto kazao je i sveti Pavao u svojoj poslanici Korinanima: Svi dodue
neemo usnuti, ali svi emo se izmijeniti ('etahlap). Odjednom, u tren oka, na
posljednju trublju, mrtvi e uskrsnuti neraspadljivi i mi emo se izmijeniti (1 K o r
1.5, 51 -52); pouavajui time, - kad veli da svi neemo umrijeti, ali svi emo se
izmijeniti, - (da) e mrtvi uskrsnuti neraspadljivi i besmrtni, (da) e ivi biti iz
mijenjeni u besmrtnu narav, a obadvije stvarnosti zbit e se (hwa) u tren oka. Jer
pod mi emo se izmijeniti on govori onima koji e (jo) biti ivi, poput njega,
koji pie kao iv, te za sebe rabi izraz osobe koja ivi. Onje tako pisao i Solunjanima: Mi koji smo ostali, neemo pretei onih koji su usnuli, jer sam e
Gospodin, na zapovijed, na glas arkanelov i na zov trublje Boje sii s neba,
i najprije e uskrsnuti mrtvi u Kristu, a zatim emo mi koji ivimo, zajedno s
njima biti poneseni na oblacima, u zrak, u susret naemu Gospodinu, i tako
emo uvijek biti s Gospodinom (I Sol 4, 15-17). On dakle kae da e se sve
to zgoditi veoma brzo, u tren oka. A to da ivi nee pretei mrtve idui u
susret naemu Gospodinu, znai da e ovi uskrsnuti, a oni e biti promijen
jeni; i oba e kora biti ponesena u susret naemu Gospodinu.

13. Evo dakle to vele nai blaeni oci da nas upozore, da nas zastrae i
priprave na budui sud (mappeq bruha). S punim je pravom ovdje rije
osobi [] uzetoga ovjeka za nas kad oni k a u da sudi ive i
mrtve, da nam pokau kakvo e dostojanstvo imati Hram Boga Rijei - to
jest taj ovjek koji je uzet za nae spasenje - te da u nama uvrste strah po
duavajui nas svojim govorom buduem sudu. Taj e sud za nas biti ve
oma strog, ako je naa volja zla i izopaena.
On, kojije (izaao) od nas, bio uzet i u takvom je dostojanstvu da e suditi
ive i mrtve, jer je bio slobodan od svakoga grijeha i mogao je zbog svoga
dostojanstva umai smrti, - jer je kazano: Vlast imam poloiti svoju duu,
vlast imam opetje uzeti (Iv 10, 18), kako bi pokazao daje gospodar i moan
umrijeti i ne umrijeti, - on je dakle prihvatio nasilnu smrt; ali, smjelou
58

[] koju je imao, bio je kadar pobijediti je i pribaviti svemu ljud

skom rodu [] ukinue (raya) smrti. A k o je dakle taj, kojije iziao od
nas i od nae rase, ovjek i vii od smrti zaradi svoje uzviene proslave, - i
budui daje apsolutno bez mane snagom Duha Svetoga, teje primio na sebe
smrt i trpljenje, i to groznu smrt na kriu, kako bi nas obdario b u d u i m do
brima, - protivno je svakoj pravednosti (bwalita) da ga mi prezirerno, njega
kojije podnio takve stvari za nas, i da ne ustrajemo u njegovoj ljubavi. Po
naajmo se dakle po zakonu [] njegovih zapovijedi i astimo njegovu
ljubav i njegovo milosre vie od svega: eto to nam valja pokazati glede ne
izrecivih dobara koja se po njemu izlijevaju na nas.

14. Promotri dakle tonost (hatituta) njihova govora budui da, govorei
('etaei) njegovu ovjetvu, njegovim patnjama i uskrsnuu, oni govorahu istoj osobi [], i toje taj koji treba suditi, kako ne bi nitko
sumnjao daje to ovjek koji treba biti sudac svega stvorenja. Oni su dodali
opet, da ukazu, kao nekim znakom, na boanstvo (Sina) Jedinca kojije u
njemu, od kojega boanstva njemu proistjee to da prima takvo dostojanstvo.
K a d ne bi b i l i htjeli to pokazati, bilo bi im dovoljno kazati: koji e doi suditi
ive i mrtve; ali tim pridodatkom opet, oni su ukazali na njegovo boan
stvo. Jer onaj koji dolazi, oito, jest doista ovjek koji je uzet od nas; onaj
koji e doi s neba, a kojemu se s punim pravom kae da se premjeta s
jednog mjesta na drugo, - kao stoje kazano: Ovaj Isus kojije od vas uznesen
(na nebo) isto e tako doi kao to ste ga vidjeli da uzlazi na nebo (Dj 1,11),
elei jasno naznaiti da onaj koji im se prikazuje, kojije s njima i sada se od
njih dijeli, taj isti nanovo e doi, tako da e ga svi ljudi vidjeti.
A l i za tog ovjeka ono opet ne vrijedi: nije on doao, nego (je to bilo)
boanstvo (koje) doe s neba. Nije to bilo nekim premjetanjem s jednog
mjesta na drugo, nego je susretljivou i providnou boanstvo po uzetom
ovjeku djelovalo u nau korist. Ono e, opet u budunosti, doi u tog istog
ovjeka kojeg je uzelo. Dakle, ovjek kojije za nas uzet, sada po prvi puta
biva uzdignut u nebo; zatim e, po prvi put opet doi s neba. A l i budui da
se nakana njihova govora kretala oko boanske naravi, oni su dva puta rau
nali njegov dolazak: prvi (put), (boanska narav) sila je s neba po tom o
vjeku; i ona o p e t treba d o i u tom istom uzetom o v j e k u , poradi
neizrecivog sjedinjenja (naqiputa) koje se dogodilo izmeu ovjeka i Boga.
59

15. Tako i sveti Pavao nakon stoje kazao: Oekujemo pojavak Velikoga
Boga, nadoda i Spasitelja (mahyana) Isusa Krista (Tit 2, 13), kako bi poka
zao da mi oekujemo da boanska narav, koja je iznad svega, doe i objavi
se svim ljudima. Boanska se narav ne javlja u vidljivom pojavku, nego se
oituje ljudima prema sposobnosti oevidaca; a u kojem obliju mi oekuje
mo da se objavi boanska narav, on nam daje znati dodajui: i Spasitelja
Isusa Krista. A pod tim misli tjelesnog ovjeka; a bjelodano on pokazuje da
se dolaskom njegovim i njegovim pojavkom objavljuje boanska narav; te
da e se u tom istom ovjeku, po kojemu nas je ona neko spasila ('ahi), ona
ponovno pokazati da nas podari svojim neizrecivim dobrima. S punim su
pravom dakle nai sveti oci donijeli taj dodatak. T i m opet oni oznauju
boansku narav koja je dala onomu koji se pojavio takoer veliko dostojan
stvo da bude on onaj koji sudi. Jer ona e suditi svekoliki svijet, prema rijei
apostolovoj, koji kae: ona e suditi sav svijet po ovjeku Isusu (2 T i m 4, 1).
Bjelodano, dakle, blaeni Pavao nauava da e po tom ovjeku uzetom za
nas i uskrslom od mrtvih za uvrenje nae vjere B o g suditi svu zemlju.
Neka bude dovoljno za nau dananju pouku ono stoje kazano, pauzdignimo
hvalu Bogu Ocu i Jedinomu Sinu i Duhu Svetomu, sada i uvijek i u vijeke
vjekova. A m e n .

60

O S M A HOMILIJA

S A E T A K : Opi pregled teologije Utjelovljenja: Kristje u dva po naravi, B o g i ovjek, koji

je uzeo i kojije uzet ( 1), sin Davidov i Gospodin Davida ( 2-4), B o g koji prebiva u hramu od
kojega je uinio svoje boravite, i gospodar hrama koji on moe napustiti po smrti i uskrsnuti (
5-6); Krist u smrti ( 7-9). Razlikovanje naravi i njihova udesna povezanost u jednoj osobi (
10), zasvjedoena zajednitvom vlastitosti, a to razjanjava veliinu povlastica koje je zadobila
ljudska narav ( 11-13); dvije naravi, ali jedan Sin: povezanost je nerazdvojiva ali ne ukida
razlikovanje ( 14-16). U tom obliju sluge kojije uzet bijae Trojstvo: Otac, Sin i Duh Sveti (
17-18). Duhu Svetom govorit e se u sljedeim homilijama.

1. Pouku Kristu n a e m Gospodinu, sukladno (neqpa'it) predaji naih

blaenih otaca, dovoljno smo izloili vaoj ljubavi prolih dana. Odsadje na
vama da uvate uspomenu onome to vam je govoreno s mnogo panje.
Slijedei misao Pisama, dvostruku su nam rije oni predali s obzirom na K r i
sta naeg Gospodina: on nije bio samo Bog, niti samo ovjek; ve doista u
dvojici, i to po naravi; i B o g i ovjek. Onje B o g Rije, onaj kojije uzeo, ali
onje ovjek kojije bio uzet. I onaj kojije lik Boji (usp. F i l 2, 6) uzeo je lik
roba; a lik roba nije lik Boga. U liku Boga onje onaj kojije po naravi B o g ,
onaj kojije uzeo lik roba; ali lik roba je onaj kojije po naravi ovjek, kojije
uzet radi naega spasenja. Dakle, onaj kojije uzeo nije bio onaj isti kojije
uzet, niti je onaj kojije uzet bio onaj isti kojije uzeo; onaj kojije uzeo jest
B o g , a onaj kojije uzet jest ovjek. A onaj kojije uzeo jest to po naravi: ono
isto stoje B o g Otac jer je on Bog od Boga (Iv 1,1) i takav je kakav je onaj
uz kojega je on bio. A l i onaj kojije bio uzet jest to po naravi: ono isto to
bijahu David i Abraham iji je on sin i od ijega je potomstva. Tako je on
Gospodin i sin Davidov: Sin Davidov zbog naravi, ali Gospodin zbog dostoj anstva koj e j e imao; ali onje bio uzvieniji od svoga oca Davida, zbog naravi
kojaje njega uzela.
61

2 Takoer, kad je na Gospoin pitao farizeje: Isus Krist, iji je on sin? i

oni rekoe: on je sin Davidov (usp. Mt 22,42), on nije odbacio reenu rije.
Doista, Matej evanelist [] izvijestio je daje na Gospodin to
pitao farizeje, on, kojije u poetku svoga Evanelja [] takoer
napisao: Poetak evanelja Isusa Krista, sina Davidova, sina Abrahamova
(Mt 1, 1). N e m o g u e je da bi na poetku svog Evanelja on nas to uio kad
bi znao daje na Gospodin to porekao, jer on se ne bi usudio upotrijebiti niti
jednu jedinu rije koja bi bila suprotna nauci naega Gospodina, on kojije
uloio toliki trud da napie svoje Evanelje sukladno (naqipa'it) Kristovim
zapovijedima [].

3 Dakle, zna se da na Gospodin nije odbacio ono stoje njemu bilo reeno,
daje Krist Sin Davidov; naprotiv, to stoje reeno bilo je kratko i jasno reeno.
A l i , jer su (sjedne strane) svi farizeji i idovi iekivali kao Mesiju jedno
stavno (hima) ovjeka, koji bi doao od potomstva Davidova, i s tim su se
slagale (naqipa'it) izjave proroka, a jer (s druge strane) nisu znali daje to bio
(Sin) Jedinac Boji, - onaj kojije uzeo onoga kojije bio od potomstva Da
vidova i koji je u njemu boravio, koji je svojom mogunou izvrio svu
ekonomiju za nae spasenje, i bio njemu pridruen i kao takav uzdignut je
nad sve stvorenje; a budui da to farizeji nisu znali, na Gospodin ih upita:
Krist, ijije on Sin?Nakon to su oni rekli to su znali: Sin Davidov, on
ih je upitao: Kako ga David, u Duhu Svetom zove Gospodinom govorei:
Ree Gospodin Gospodinu mojemu: sjedni mi zdesna dok ne poloim dumane tvoje za podnoje tvojim nogama. Ako, dakle, David njega zove Go
spodinom, kako je on njegov Sin? (Mt 22,42). Toje bilo kao u znaku (remza), i ne u jasnom govoru, daje on njima predao to nauavanje boanstvu;
jer toje bilo toliko uzvieno u taj as za razum idova, da blaeni uenici
takoer to nisu znali prije r a s p e a : Jer kad biste vi mene poznavali, pozna
vali biste i mog Oca.(Iv 8,19);i: Toliko sam vremena s vama i ti me, Filipe,
nisi upoznao (Iv 14,9); i j o : To sam vam govorio u prispodobama. Dolazi
as kad vam neu vie govoriti u prispodobama nego u vam otvoreno na
vjeivati Oca. (Iv 16, 25); i: Dosad niste iskali nita u moje ime (Iv 16,
24); i: Jo vam mnogo imam kazati, ali vi to sada ne moete nositi. No kada
doe on - Duh istine, - upuivat e vas u svu istinu (Iv 16, 12-13). Nai
emo u knjizi Evanelja mnogo dokaza da apostoli, prije raspea, nisu pre
poznavali boanstvo (Sina) Jedinca, niti daje Sin bio B o g Rije (izaao) od
62

Oca, - (on) kojije uistinu Sin Boji i kojega mi priznajemo kao onoga koji
je iste naravi kao njegov Otac.
4. Onje doista vjerovao da j o nije bio as da preda jasno to nauavanje
svom boanstvu. A l i , po svom pitanju, on je pokazao da to nije savreno
znanje Kristu koje imamo sve dotle dok se misli daje on samo ovjek, bez
poznavanja boanske naravi koja boravi u njemu, (naravi) zbog kojeje onaj
kojije od potomstva Davidova zasluio dostojanstvo Gospodina. Jer David
ne bi zvao svojim Gospodinom onoga kojije po naravi (proizaao) od njega,
kad on ne bi imao neto uzvieni) e, odlinije nego stoje ljudska narav koja
je, u sjedinjenju (naqiputa) s njim, njega uzdigla na takvo dostojanstvo da ga
je Gospodinom smatrao onaj od koga je on (proizaao) po naravi. Dakle, on
je istobitan (bar kyana) Davidu po tome stoje on od njegova potomstva; mi
drimo daje on takoer Gospodin zbog sjedinjenja (naqiputa) kojeje imao
s b o a n s k o m naravi, (on) kojije uzrok i Gospodin svemira.
5. N u n o , dakle, mi trebamo upoznati oboje: narav kojaje uzela i (narav)
onoga kojije bio uzet, onoga kojije B o g i onoga kojije oblije roba. Bogje
onaj koji stanuje, ali ovjek je njegov hram, od kojega on sam, koji gaje
sagradio, ini i svoje boravite. Tako se kae: Razvalite ovaj hram i ja u
ga u tri dana podii (Iv 2,19); objanjavajui to evanelist [ ]
kae: 7 b je on govorio hramu svoga tijela. Hramom, dakle, naziva o
vjeka kojega je uzeo, pokazujui nam samim sobom onoga kojije nastanji
vao taj hram; i po svom stanovanju, oito nam je pokazao svoju m o , jer
gaje predao unitenju smrti, kako je sam elio, i po sili svoje moi, on gaje
uskrisio. I u toj smrti, on gaje pustio da podnese ono stoje imao po svojoj
naravi, - ali on sam, kao Gospodin, sprijeio je da se raspadne i da bude pre
dan unitenju. A l i gaje pustio umrijeti jer je to bila njegova volja, i nakon
njegove smrti, on gaje uskrisio po svojoj volji. On zaista ne bi rekao: Razruite ovaj hram, kad ne bi znao da ima m o ; ali sada, jerje on Gospodin
obojega, on govori: Razruite ovaj h r a m .
6. Doista, po samoj je naravi to da ovaj m o e biti razoren: ali ja imam mo,
kae on, da se to dogodi i l i ne, jer tojepo mojoj volji da dopustim da ga razore
po njegovoj naravi; ali ako ja ne elim, ja sam vlastan to sprijeiti. Razvalite,
dakle, ovaj hram: to se mene tie, ne moe se dogoditi daj a budem razoren,
63

jer je moja narav neunitiva; ovoga ovdje, ja u pustiti da bude razoren, jer
je to u njegovoj naravi; no ni to mu ja ne bih dopustio, kad ne bih u njemu
elio sazdati neto izvrsno. Ja to doputam, jer smiljam [] drugi
plan. A l i stoje to? U tri dana u ga obnoviti; kad bude razruen, ponovno u
ga sagraditi i obnoviti po uskrsnuu od mrtvih: stvar uzvienija od mnogih i
odlinija nego prva. On nee biti smrtan, doista, niti unitiv po svojoj naravi,
kao stoje to sada; nego besmrtan i neraspadljiv i netrpljiv i nepromjenljiv:
jer tako u ja njega uskrisiti, na mnogo uzvienije stanje nego je on sada po
naravi. Stoga ga putam da bude razvaljen, da od njega uinim bolje. Raz
valite, dakle, ovaj hram, dovrite stvarno svoju volju, pridodajte svoje lukavstvo, jer ja doputam da inite to to elite, da biste, uinivi to, iskusili moju
m o vie od svega. Po njoj, ja u ga uskrisiti od mrtvih i nainit u ga odli
nij im nego stoje sada; i tada ete uvidjeti da ga vi ne biste b i l i mogli razvaliti
kad ja ne bih to bio htio; i da on ne bi niti umro, kad ja to ne bih dopustio.
Budui da to elim, to e i njemu samom biti korisno: Razruite ovaj hram
i ja u ga u tri dana podii.
7. Dovoljno je, dakle, po ovim rijeima on pokazao razliku izmeu njega
i onoga kojije bio razvaljen: toje hram i onje u njemu stanar. tovie, njegov
je stan kao hram, i on tu stanuje kao B o g . To nije bio samo prolazan hram,
niti je B o g Rije stanovao tu jedan trenutak, a onda poslije netko drugi, nego
je to bio hram od kojega se on nije nikada odijelio, kojije na neizreciv nain
sjedinjen (naqiputa) s onim koji tamo stanuje, i on sam ga je usavrio po
svojoj patnji (hae), prema rijei svetoga Pavla (Heb 2,10). Onje prihvatio
patnje po svojoj naravi, jer je trebao Onoga koji gaje po patnjama spasio,
Onoga kojije preobrazio njegovu narav, i uinio je netrpnom te njoj pribavio
krunu od njegovih patnja; ali (Rije) je ostala u njemu i netrpnaje po naravi
te m o e uiniti netrpnim onoga istoga kojije podloan trpljenju. Na taj nain,
onjej?o patnjama usavrio likroba kojije preuzeo, svoj hram, tog ovjeka
uzetog za nae spasenje, i uinio gaje apsolutno besmrtnim i nepromjenji
vim.
8. Sveti je Pavao rekao: Nije doista anelima podloio budui svijet
kojem govorimo, kako to svjedoi Pismo koje kae: Sto je ovjek da ga se
spominje, sin ovjeji da ga ti blagonaklono gleda? Ti ga za malo uini
manjim od anela, au i slavom njega ovjena, stavio si ga na elo djela
64

svojih ruku, i sve si stavio pod noge njegove (Heb 2, 5-8). I nakon to je
naznaio da to nije bio (jedan) od anela kojega je on uzeo, nego ovjek,
objanjava nam to je taj ovjek i govori: Njega kojije malo manji od
anela, tj. Isusa Krista, jerje podnio smrt, vidimo au i slavom ovjenana
(Heb 2, 9), da pokae daje Isus, taj ovjek uzet radi naega spasenja, bio
snien za malo vremena ispod anela, zatim daje on okusio smrt; ali slavom
i au je ovjenan, budui daje uskrsnuo od mrtvih, i, po svom sjedinjenju
(naqiputa) s Bogom, bio je uzdignut nad sve stvorenje.
9. Da bi nas pouio zato je on podnio da bude snien za malo vremena,
on kae: Osim (star min) Boga, za sve je okusio smrt (Heb 2,9), jer boanska
narav je to htjela: da za korist svih on iskusi (team) smrt. I da pokae daje
boanstvo razliito od onoga kojije patio u iskuenju smrti, - budui da ono
nije moglo okusiti iskuenje smrti, - a da se ne udalji od njega po svojoj pro
vidnosti (btiluta), nego muje posve blizu, ono je uradilo to stoje bilo nuno
(dwalyan) i to je dolikovalo (dzadqan) naravi onoga kojeg je ono uzelo.
Dolikovalo je, doista da Onaj radi kojega je sve i po kojemu je Sve - kako
bi mnoge sinove priveo k slavi po patnjama do savrenstva dovede Poet
nika njihova spasenja (Heb 2,10). U kunji smrti, dakle, nije on sam (Bog)
bio kuan, alije on bio uz njega i djelovao stoje dolikovalo njegovoj naravi,
ono to dolikuje Stvoritelju (eaboda) kojije uzrok svega; i on sam, da njega
dovede po patnjama do savrenosti, (Bog) ga uini besmrtnim, netrpnim,
neraspadljivim i apsolutno nepromjenljivim za spasenje velikog broja onih
koji trebaju primiti zajednitvo s njim.
10. Na taj nas nain Svete knjige pouavaju razlici dviju naravi, onom
to nam je nuno nauiti: kakav je onaj kojije uzeo i kakav je onaj kojije bio
uzet; i daje onaj kojije uzeo boanska narav, kojaje za nas sve uinila; dok
je ovaj ljudska narav, koju je za nas uzeo onaj kojije uzrok svega i onje u
jednom neizrecivom i vjeno neraskidivom sjedinjenju. Zbog toga e kod
nas takoer ostati dar kojeg oekujemo primiti zbog nae povezanosti (au
taputa) s njime. Boanska nas Pisma doista pouavaju tom sjedinjenju (naqiputa) ; ne samo kad nas ue poznavanju svake od ovih naravi nego i kad
kau samo (qnoma) zajednoga ono to pripada svakoj od tih naravi. Tada mi
shvaamo kakvo je divno i uzvieno sjedinjenje nastalo (meu njima). To
kau i rijei: Od njih (Zidova) je izaao po tijelu Krist, kojije Bog iznad svega
65

( R i m 9, 5). Onaj kojije (izaao) od idova, nije po naravi B o g iznad svega;

niti je onaj kojije po naravi iznad svega, po naravi (izaao) od idova; nego
su to dvije naravi koje nam pokazuje apostol svojom rijeju. Govorei daje
od njih izaao Krist po tijelu on misli na njegovo ovjetvo ('alahuta); ali
onim kojije Bog iznad svega on nas je pouio njegovoj boanskoj naravi.
On nam, dakle, daje pouku (o dvjema naravima) kao jednoj, govorei: od
njih (idova) je izaao po tijelu Krist, kojije Bog iznad svega.

11. Isto kae na Gospodin u evanelju: Ako vidite Sina ovjejega kako
ulazi onamo gdje je bio u poetku (Iv 6, 62). Sigurno (ha) je da Sin ovjeji,
onaj kojije bio ovjek po svojoj naravi, nije bio na nebu otpoetka, nego je
ondje uzaao zbog boanske naravi u njemu, one kojaje bila na nebu. Govo
rei svome tijelu, da ono moe dati vjeni ivot onima koji ga blaguju kako je ova rije bila nevjerojatna sluateljima, - on ih je elio uvjeriti
[] da e sve ono stoje tada bilo nevjerojatno, ipak kasnije biti vjerovano. Kada me budete vidjeli besmrtna i uzala na nebo, po onome to se izvr
ilo u meni, vi ete povjerovati da ete i v i , zbog vaega sjedinjenja sa mnom,
primiti ono stoje bilo uinjeno u meni po boanskoj naravi u meni nastanje
noj. Ona, kojaje otpoetka na nebu, daje ovomu ovdje besmrtnost i ini da
u z a e na nebo; vama e ona dati sjedinjenje s njime. Za jednoga, dakle, ona
kae: Kada budete vidjeli Sina ovjejega kako uzlazi onamo gdje je bio u
poetku, da bi posvjedoio ovo savreno sjedinjenje koje se zbilo. K a d to ne
bi bilo tako, kao to smo mi rekli, trebalo bi rei: kada budete vidjeli Sina
ovjejega kako uzlazi onamo gdje je bio onaj kojije u njemu, shvatit ete
veliinu boanske naravi nastanjene u meni i divit ete se udu onoga to se
izvrava u meni, a zbog mene takoer i u vama.

12. Toje smisao i ove (rijei): Nitko nije uzaao na nebo doli onaj koji side
s neba, Sin ovjeji kojije na nebu (Iv 3, 13). On ne kae: nitko nije uzaao
na n e b o , - j a sam ondje uzaao zbog boanske naravi nastanjene u meni, one
kojaje j o sada na nebu, - nego istodobno (naqipa'it) on to pripisuje kao
jednomu: Nitko nije uzaao na nebo doli onaj koji side s neba, Sin ovjeji
kojije na nebu. I on nije elio, posluivi se razlikovanjem, kazati: Nitko nije
uzaao na nebo, doli Sin ovjeji, onaj u kojem prebiva onaj kojije siao s
neba i kojije bio na nebu; nego je on napustio ovaj nain [ ] govora da
66

bi ga izrekao govorom sjedinjenja i jednote, da bi izloio i potvrdio ove di

vote koje se ostvaruju u onomu kojega se v i d i .
I svaki put kada Pismo eli govoriti onome to nastaje glede ljudske na
ravi, kako je to puno vie od nae naravi, s punim pravom ono pokazuje
(rmaz) b o a n s k u narav, naznaujui njezino sjedinjenje, kako bi se vjerova
lo stvarima koje su kazane tom ovjeku, stvarima (kazanima) zbog ove
divne i b o a n s k e naravi koju je sebi sjedinila: po njoj onje za sebe zasluio
svu ast i slavu i po njoj je i narna osigurano da ta ista (dobra) trebaju biti
ostvarena i u nama. Jer taj ovjek ne bi imao ta prekrasna dobra, da nije bio
sjedinjen s Bogom; a ni mi ne bismo oekivali nadu u ta dobra, da boanska
narav, koja se obukla u oblije roba, nije pristala njemu dati sva ta dobra i
proirila njihovo posjedovanje i na nas.

13. Zbog svega ovoga, n a u i m o , dakle, iz Svetih knjiga razliku naravi i

njihovo sjedinjenje, priljubimo se vrsto toj nauci i usmjerimo svoj duh ra
z l i c i naravi: daje onaj kojije uzeo B o g i Sin Jedinac; ali (da) je oblije roba,
ono kojeje bilo uzeto, ovjek; i Bogje uzeo dobra naeg roda [], i taj je
rod uzeo onaj, - koji prebiva u preuzvienostima i nama podjeljuje udionitvo u svojoj milosti. A l i moramo takoer sauvati poznavanje ovog neraskidivog jedinstva (dla metpara): da nikada, ni u jednom trenutku, ovo
oblije roba ne m o e biti odijeljeno od boanske naravi koja se tim oblijem
obukla. Doista, ta razlika naravi ne ponitava savreno (hatita) sjedinjenje,
niti ov~ savreno sjedinjenje razara razliku naravi, nego te razliite naravi
ostaju u svojoj usiji (ituta), i njihovo sjedinjenje nuno ostaje (dla pulag),
jerje onaj koji je bio uzet pridruen onome koji je uzeo, u asti i u slavi,
budui da gaje zbog toga B o g elio uzeti.

14. Doista, nije da smo, kad kaemo dvije naravi, prisiljeni govoriti dvama
gospodarima i l i dvama sinovima, to bi bilo do krajnosti naivno [ ] :
jer svi oni koji su nekako dva ijedan nekako, njihovo sjedinjenje, koje ih ini
jednim, ne ponitava razliku naravi, niti se razlika naravi protivi tome da oni
budu jedno. Ja, reeno je, i Otac moj, jedno smo (Iv 10, 30); to nije jedno
koje ukida m e n e i mog O c a , koji su dvojica. I drugdje je reeno ovjeku
i eni da oni nee biti dvoje, nego jedno tijelo (Mt 19, 5) i to ne znai ako su
oni jedno tijelo, da ovjek i ena nisu dvoje. Nego oni ostaju dvoje u onome
67

po emu jesu dvoje, ali takoer su jedno u onome po emu oni jesu jedno, a
ne dvoje. Na isti nain [ ] ovdje, dvojica po naravi, ali jedan po sjedi
njenju; - dvojica po naravi zbog velike razlike meu naravima; jedan u sje
dinjenju, jer se poklonstvo ne dijeli, nego onaj kojije uzet prima poklonstvo
s onim koji gaje uzeo, jer je on hram iz kojeg je apsolutno n e m o g u e izai
onomu koji u njemu prebiva.
15. A l i sve ove stvari reene dvojici, dobivaju naziv dvojice, onda kad
jedna od njih nije preoblikovana (agni) samim inom primanja broja dva.
Tako nam Pisma govore etiri ivotinje, - lavu, medvjedu, leopardu i jed
noj drugoj (ivotinji) goroj od ovih; ono doista kae etiri, jer je svaka od njih
ivotinja po svojoj naravi. I j o : svjedoanstvo dvojice je istinito (Iv 8, 17),
jer je svaki od njih po svojoj naravi ono stoje i njegov drug. Isto tako, ne
moete sluiti dvojici gospodara (Mt 6, 24) jer onaj koji isto slui Bogu i
Mamoni, taj ima dvojicu gospodara. Isto tako u ovom sluaju. K a d bi svaki
od njih bio po naravi sin i gospodin, moglo bi se po broju osoba []
rei dva sina i dva gospodina; no budui da je jedan po svojoj naravi sin i
gospodin, dok drugi nije po naravi niti sin niti gospodin, - nego je to po svo
j e m savrenom sjedinjenju sa (Sinom) Jedincem, Bogom Rijeju, da mi vje
rujemo daje on primio ove (naslove) - mi ispovijedamo da je jedini Sin. I
doista, mi na prvom mjestu smatramo ('estakal) daje Sin i Gospodin onaj
koji po naravi ima ova dva (naslova); ali dodajemo ('aqqep) ovdje naoj misli
i ovu, daje on hram koji ovaj nastanjuje u sve vrijeme i od koga se on nikako
ne dijeli (dla metpara), (i to) zbog nerazdvojnog sjedinjenja to ga on ima s
njime, i zbog kojega mi vjerujemo daje on Sin i Gospodin.
16. U k o l i k o postoji neko drugo mjesto u kojem Pismo naziva Sinom ono
ga kojije bio uzet, toje zbog savrenog sjedinjenja kojeg je imao s onim koji
gaje uzeo, daje dobio ime Sina. K a d je dakle reeno Sinu kojije izaao od
Davida po tijelu, sigurno je daje ovdje ime Sin dano onomu kojije bio iz
Davidova potomstva po tijelu, ne Bogu Rijei, nego obliju roba kojeje
bilo uzeto. Doista, nije daje B o g postao tijelom, ni daje B o g postao iz Da
vidova potomstva; nego oito sveti Pavao naziva Sinom ovog ovjeka koji
je bio uzet za nas. Dakle, mi ga smatramo ('estakal) Sinom i dajemo mu ime;
ne njemu naprosto (eartela'it), nego zbog sjedinjenja kojeje imao s istinskim
Sinom.
68

17. K o l i k o znamo na je Gospodin takoer naloio ('alem) svojim ue

nicima: Poite, uinite mojim uenicima sve narode i krstite ih u ime Oca i
Sina i Duha Svetoga (Mt 28,19). E v o kako iskazujemo ast ovoj predaji: isto
kao to nazivamo Oca boanska narav i Duha Svetoga boanska narav koja
(proizlazi) iz Boga Oca; isto kao Oca i Duha Svetoga mi nazivamo i Sina
b o a n s k o m naravi (Sina) Jedinca. A l i (toj) spoznaji boanske naravi mi do
dajemo ('aqqep) ovjeka kojije bio uzet, po kojemu smo primili spoznaju
boanske naravi, kojije Onaj koji gaje uzeo, kojije B o g Rije i njegov Otac
i D u h Sveti: Otac moj kojiprebiva u meni ini ova djela (Iv 14,10);aza Duha
Svetoga veli daje siao u obliju goluba i ostao u njemu (Iv 1, 32). Budui
da se ne dijele jedan od drugoga, Sin od Oca i Otac od Sina, - jer ja sam u
mom Ocu i moj je Otac u meni (Iv 17, 21), niti Otac od Duha Svetoga: Tko
doista zna ono to je u ovjeku osim duha ovjejega u njemu? Tako i to je
u Bogu, nitko ne zna osim Duha koji (izlazi) od Oca (1 K o r 2,11), - toje da
bi nam se na taj nain pokazalo daje Duh Sveti kod Boga Oca neprekidno i
bez odvajanja; kao to se ni od nas ne dijeli naa dua dokle god ivimo i ljudi
smo. N u n o je, dakle, u ovom obliju roba kojeje bilo uzeto bio i Sin, i Otac
sa Sinom i Duhom Svetim.
18. A k o je, dakle, za ostale ljude reeno: Tko me ljubi, uva moje zapovi
jedi, ja cuga ljubiti i oitovati mu se; i ja i moj Otac doi emo k njemu i kod
njega se nastaniti (Iv 14, 23. 21), zato se udi ako u Gospodinu Kristu ut
jelovljenome postoji Otac sa Sinom i Duhom Svetim? Isto tako kada se kae:
Otac, % i D u h Sveti, toje boanska narav koju mi imenujemo, u kojoj nam
je predana bogobojaznost (dehlat 'alaha) i u kojoj trebamo biti krteni; tako
kad k a e m o Sin, mi govorimo boanskoj naravi Jedinca i dobro shvaamo
ovjeka uzetog za nas, - u kojem se Boga Rije spoznalo i propovijedalo i u
kojemje on sada, a da se od njega ne udaljuje ni Oca ni Sina, jer se Trojstvo
ne dijeli, ono je jedinstveno po naravi, bestjelesno i bezgranino. To smo
nauili iz boanskih Pisama, i tako moramo misliti i vjerovati.
Q

A l i jer je dovoljno ono stoje reeno, pridruujemo svomu govoru hvalu

Bogu O c u i Sinu Jedincu i Duhu Svetomu u vijeke vjekova. Amen.

69

D E V E T A HOMILIJA

S A E T A K : / u Duha Svetoga: okolnosti u kojima je umetnut ovaj lanak ( 1-2); boanska

narav Duha obiljeena zazivanjem Trojice ( 3-4), uzrok svih dobara kojima pristupamo krte
njem ( 5-7). M n o g i su duhovi ( 8), kao to su mnoga bia, ali Duhjejedini kojemu je ime strogo
osobno, isto kao stoje biti ponajprije ime za Boga ( 9-10); onje svet, iz iste vjene naravi
kao i Otac i Sin ( 11-13); hula je dakle kad ga se eljelo smatrati slugom i stvorenjem; protiv
toga su oci u Niceji i Carigradu definirali, u punom suglasju s Pismima, daje Bog, isto kao Otac
i Sin, jedini kao oni, vjean kao oni, svet po naravi kao oni, jer takvo je nestvoreno boanstvo i
uzrok svega ( 14-18).

1. K a k o su nas, u skladu s (neqpa'it) predajom Svetih knjiga, nai sveti oci

pouili Ocu i Sinu, ne zanemarujui niti ekonomiju naega Gospodina
Isusa Krista, uli ste iz onoga to vam je kazano. Prijeimo sada na ono to
se kae dalje: dolazi lanak Duhu Svetom, kojega su nai blaeni oci, sa
brani iz svih krajeva u gradu Niceji, na velianstvenom saboru [],
jednostavno (pita'it) izrekli, ne produbljujui ga: I u Duha Svetoga.
O n i su smatrali daje to dovoljno sluateljstvu (mamaeta) onoga vremena;
ali njihovi su nasljednici popunili nauk Duhu Svetome i predali nam ga.
Najprije su se zapadni biskupi [] sastali na saboru [], jer
nisu mogli doi na Istok zbog arij evskoga progonstva u toj pokraj ini; kasnij e,
kad je milou Bojom prestalo progonstvo, istoni su biskupi []
takoer radosno prihvatili nauk kojije predan s tog koncila na Zapadu. O n i
su se suglasili s njihovim nainom gledanja (reeyana) i svojim su potpisima
iskazali svoje zajednitvo u pogledima. A l i glede dodatka koji je umetnut
tijekom vremena u njihov nauk Duhu Svetomu, promotri li se paljivo (hatita'it), otkrit e se da su razlog ponudili oni sveti oci okupljeni iz cijelog
svijeta u gradu Niceji na onom prvom saboru.
70

2. Zato su nam tako nesavreno nai sveti oci prenijeli sve ono stoje ka
snije reeno Duhu Svetome? Razlog je pouzdan i oit: zato to je u ono
vrijeme bezboni Arije, kojije prvi iznaao hulu protiv Sina Bojega, bogo
hulno kazao daje Jedini Sin Boji, B o g Rije roena i stvorena iz nita: i da,
kau oni, tako treba nauavati. S punim su se pravom, zbog toga, nai blaeni
oci okupili zajedno da odre velianstveni sabor. Vrijeme im je podarilo slo
bodu [] da se sastanu,-prijatelj Boji, blaeni car Konstantni potaknuo
ih je kako bi suzbio bezbonost heretika [] i bdio nad vjerom Crkve.
Zbog toga, u svomu nauku Sinu, oni su rabili precizne (hatita) i razvijene for
mule, da posrame bezbonost Arijevu i da uvrste istinitu vjem Crkve Boje. A l i
za Duha Svetoga nita takva nisu poduzeli; budui da se nikakvo pitanje glede
njega nije podiglo do tada sa strane heretika [], mislili su daje to do
voljno za savrenu ispovijest istinite vjere: da se u skladu s (neqpa/it) predajom
naega Gospodina ime Duha smjesti u nauk te da se svima prenosi nauk da s
Ocem i sa Sinom i njega treba imenovati u ispovijedanju i u Vjerovanju (haymanuta); i da nije mogue biti bogobojazan (dahel 'alaha) ako se, s Ocem i sa Sinom,
(njega) ne imenuje i ne ispovijeda i (ako se) ne vjeruje u Duha Svetoga. Toje
istina koju nauava njihova formula i u Duha Svetoga.
3. Jer ljudi koji nisu dopustili da se ispovijeda nijedan od stvorova, ne bi
b i l i brino umetnuli u svoje Vjerovanje i u svoju vjeroispovijest, uz Oca i
Sina, Duha Svetoga, kad ne bi b i l i eljeli razlikovati u toj vjeroispovijesti sve
stvorove od nestvorene naravi. Tako je dolikovalo da se s Ocem i Sinom
imenuje i ispovijeda Duh, jer je i on nestvorene naravi, opstoji od sve vje
nosti i uzrokom je svega, i njemu samomu sva stvorenja duguju poklonstvo.
Daje tako svjedoi naa vjeroispovijest. Doista, dolikuje da mu vjeru iska
zujemo, ne kao stvorenoj naravi, nego kao boanskoj nestvorenoj naravi.
Nije naime nita novoga to su ve nai sveti oci nali i napisali, budui da
su se na oit nain oslonili na predaju koju je na Gospodin dao svojim ue
nicima govorei im: Poite, uite sve narode, krstei ih u ime Oca i Sina i
Duha Svetoga (Mt 28, 19). Oito je, dakle, i bjelodano daje Gospodin svoje
uenike postavio uiteljima svemu stvorenomu i naredio im da sve ljude od
vrate od zablude mnogobotva, kojemu su se ljudi priklanjali od davnine pri
dajui stvorenjima ime Boga i iskazujui prirodnim pojavama ast koja im
ne dolikuje, te da ih poue da iskazuju istinsko klanjanje boanskoj naravi
koja opstoji od sve vjenosti i kojaje nestvorena i uzrok je svemu. Ne bi im
71

bilo dakle nareeno da odvrate sve narode od zablude klanjanja onima koji
po naravi nisu B o g , i da ih privedu da budu uenici nekoga koji ne bi bio po
naravi B o g . A l i on im je naredio da umjesto onih koji su dobivali lano ime
bogova, oni nauavaju daje B o g po naravi nestvoren i da opstoji od sve vje
nosti, i daje ta narav uzrokom svemu, te da njoj s pravom pripada ime Go
spodin i B o g , budui daje, naravno, ona Gospodin i Bog. U toj se vjeri sastoji
bogobojazna (dehlat 'alaha) [] spoznaja, ona je uzrokom svih do
bara; u to smo ime krteni te oekujemo, po krtenju, udionitvo na boan
skim, neizrecivim dobrima. Ne bismo doista zazivali u krtenju neto to ne
bi bilo uzrokom tih dobara koj a moramo primiti; ali mi ga imenujemo (Duha
Svetoga) jer smo uvjereni da nam je on kadar priskrbiti nebeska dobra koja
ne prolaze, (dobra) u nadi kojih mi primamo dar krtenja.
4. Isto onako kao kad (Petar) kae: U ime Isusa Nazareanina ustani i
hodaj (Dj 3, 6), on pokazuje daje Krist uzrokom ozdravljenja uzetoga, tako
i kad (Isus) nareuje: Krstite u ime Oca i Sina i Duha Svetoga, oito on po
kazuje da ta imena izgovorena u samom krtenju jesu uzrokom sviju dobara
koja mi kanimo primiti. Jer kazati: U ime Oca i Sina i Duha Svetoga, ne
znai tek izrei ih, nego (tvrditi) da iz samih njihovih imena mi oekujemo
uivanje buduih dobara. Takva je ona rije proroka: Gospodina osim tebe
mi ne poznajemo; ime tvoje zazivamo (Iz 27, 13), da pokae da oni nisu po
znavali drugog Gospodina i nisu nijednog drugog zazivali osim istinitog
Gospodina; i jo: U tvome imenu zgazismo one koji se na nas digoe (Ps 43,6);
i: lu tvome imenu rast e nam snaga (Ps 88,25), da pokae da su zazivajui
ga dobili snagu protiv svih svojih neprijatelja; i drugdje: Zazvat u ime Go
spodnje (Ps 115, 13), to jest: vjerovao sam daje Gospodin za mene, i onje
meni uzrokom svih dobara.
5. Tako i ovdje: U ime Oca i Sina i Duha Svetoga on izgovara kako bi
uenike pouio onome to su svi narodi oekivali, daje naime to zazivanje
uzrokom svih njihovih dobara, budui daje Gospodin doista ta narav koja
prima ime Oca, Sina i Duha Svetoga, u ije (ime) mi primamo krtenje, jer
je on kadar pribaviti nam nebeska dobra koja oekujemo, u nadi kojih mi
pristupamo milosti krtenja. Isto kao to nam je naredio da izgovaramo ime
Oca za nau (katehetsku) pouku (talmiduta) i u k r t e n j u , - j e r onje boanska
narav koja postoji od (sve) vjenosti i uzrokom je svega, i m o e nam udijeliti
72

dobra o b e a n a (udaya) u krtenju - tako je on naredio da zazivamo i Sina,

jer onje (iste) naravi i moe nam dati sama ta dobra. Oito je da to m o e i
Duh Sveti, zato ga zazivamo s Ocem i Sinomjerje iste naravi, opstoji od sve
vjenosti i uzrokom je svemu, te njemu samomu uistinu dolikuje ime Gospo
din i B o g .

6. Sigurno, ako je u toj ispovijesti (vjere) nama elio prenijeti (alem) (po
znavanje) stvorene i nestvorene naravi, moramo znati daje propustio mirijadu stvorova kojima nema broja, tj. sve. A l i nitko tko je duha postojana
(taquin) [ ] nee to misliti. Sigurno je daje to nauk spo
znaji Boga koji nam je predao na Gospodin, i imena vjeroispovijesti, kojoj
nas je pouio, jesu ona koja dolikuju boanskoj naravi u kojoj nanije naredio
da budemo krteni, koja nam mogu dati b u d u a dobra. Tako smo primili na
redbu da ne oekujemo niti od jednog drugog imena uzrok buduih dobara,
osim od boanske naravi koja opstoji od (sve) vjenosti i uzrokom je svega.
Oito je da ne bi spominjali Duha (Svetoga) s Ocem i Sinom kad oni ne bi
bilijednejedine naravi, boanske naravi koja opstoji od sve vjenosti i uzro
kom je svega, a kojoj uistinu dolikuje ime Gospodin i B o g , ijom milou i
mi imamo dionitvo na buduim dobrima. I to su nai blaeni oci shvatili;
zato su kazali i u Duha Svetoga, kako bi i po tome bilo znano da su slijedili
predaju naega Gospodina; i oni su sve pouili, onako kako je to uio na
Gospodin, da se s Ocem i Sinom imenuje Duha Svetoga kojije iste boanske
naravi kao Otac, (naravi) iz kojeje i Sin, (naravi) u koju nam valja vjerovati
i kojoj se treba klanjati, jerje uzrok buduih dobara.

7c A l i oni su ostavili izriaj u svoj oj jednostavnosti (pita'it), ne produblju

jui ga, jer do tada heretici [] nisu podizali nikakvo pitanje glede
Duha Svetoga. B i l i su miljenja daje dodatak svet uz ime Duh dostatan,
prema predaji naega Gospodina, za savrenu poduku onih koji tuju istinu.
Dostatno je, za ljude dobrog htijenja, ono to su nai sveti oci kazali slijedei
nauk naega Gospodina. Zacijelo oni, uitelji vjere, nauavajui koje poima
nje treba imati boanskoj n a r a v i , - a o emu su oni iznijeli jasan nauk glede
Sina Boj ega da ga trebamo smatrati istobitnim (bar kyana) [] svo
mu Ocu, - ne bi b i l i dodali u samu svoju vjeroispovijest jednu rije Duhu
Svetomu, kad ne bi b i l i uvjereni daje i on boanske naravi Boga Oca.
73

8. Dostatno je takoer, da se dokae narav Duha Svetoga, uzeti ime zase

bno, kako nas pouava Boansko pismo; jer to zasebno ime ne bi mu bilo
pripisano, kad ne bi bilo boanske naravi. Mnotvo je onih koje Svete knjige
oznauju imenom duhovi (ruha) []. I aneli su tako nazivani: Duhove
uzima za anele (Ps 103,4); i naa dua: Izie li duh iz njega, u zemlju svoju
on se vraa (Ps 145, 4); tako je i sa zrakom: Dunii vjetrom, i vode otjeu (Ps
147,7). I tako sve to ima neku suptilnu narav, u usporedbi s onim to se vidi,
emu ne postoji neko jasno osjetilno opaanje, i emu ne znamo kojim
ga oblijem [] odrediti, mi nazivamo duh.

9. Iako ima mnogo (bia) koja su, u opoj uporabi, nazvana tim. ime
nom duha, (ipak) prema nauku koji nam daje B o a n s k o pismo, uzeto za
sebno, to ime duh o z n a u j e b o a n s k u narav, netjelesnu i apsolutno ne
o g r a n i e n u ; njoj B o a n s k o pismo daje s v j e d o a n s t v o daje uistinu D u h i
da nosi to ime. Zato Samarijanki, - kojaje mislila da se B o g u treba kla
njati najednom mjestu ( o d r e e n o m ) , i kojaje raspravljala sa i d o v i m a
je li prikladnije klanjati se na brdu G a r i z i m u i l i u Jeruzalemu, - n a Gos
podin v e l i : Bog je duh, i koji se njemu klanjaju u duhu i istini treba da se
klanjaju (Iv 4,24); a to znai: S v i v i , gdjegod b i l i , varate se daje B o g vie
na ovom nego na nekom drugom mjestu; b u d u i da je B o g netjelesan,
n e o g r a n i e n j e i nije ( m o g u e daje) zatvoren na neko mjesto: na svakom
mjestu on je jednako. On pokazuje kakvo treba biti dostojno i prikladno
klanjanje: to je klanjanje koje proizlazi iz vjere da je B o g netjelesan i
beskrajan, astei ga u istoj svijesti vjerom da on nije zatvoren u neki
prostor niti o m e e n granicama.

10. K a o to ima mnotvo bia koja nose ime bie, jer sve stoje stvoreno
tako se naziva budui da jest; - kad je blaeni Moj sije upitao Boga kako
muje ime, B o g muje rekao: Ja sam onaj kojijest: to mije ime dovijeka, tako
e me spominjati u vijeke vjekova (Izl 3, 14-15), elio je kazati, ne da nita
drugo nije, nego da samo njemu dolikuje tono (hatita'it) to ime O n jest,
jer on nije u nekom asu bio nepostojei a u nekom (drugom) postojei; nego
od (sve) vjenosti i u svakom vremenu, onje ijest; - tako su i mnogi prozvani
duhovi, meutim boanskoj naravi dolikuje tono to ime duha, njoj koja
je uistinu netjelesna i beskrajna.
74

lio A l i uzmimo da Pismo, govorei D u h Sveti, njemu pridijeva to ime

prema opoj uporabi, te uvodi sluatelje u neodlunost; - kad uju (kazati)
Duh Sveti, koje mu znaenje daje, kad je tim imenom jednak svima koji
nose to ime? A k o pak (ujemo) da se za nj kae Onaj koji jest, mi jednako
tako ne razumijemo kome govori, jer mnogi su koji j e s u , i ne zna se je li
to ovjek i l i druga stvar. To ope ime (dakle) potrebu]e dodatak, po kojem se
moe znati koga se tako imenuje. A l i mi Boga tako ne razumijevamo, ni onda
kad kaemo da on jest, ni kada ga nazivamo duh. Uvjereni smo []
doista ako ga nazivamo On jest, mi oznaujem.0 time da doista samo on jest;
i ako ga nazivamo duh, to znai da doista samo on jest duh.
12. Glede Duha Svetoga takoer se moramo pitati kojem, se duhu govori
kaci se kae U ime Oca i Sina i Duha Svetoga? Nema nikoga tko bi bio
toliko bezuman, da bi mislio kako ova rije iziskuje ispitivanje, jer je sigurno
da samo njega B o a n s k o pismo obiava nazivati iskljuivo tim nazivom i da
ga imenuje posvuda s Ocem i Sinom; isto tako u krsnoj predaji samo njega
tako zove. D o k svi duhovi imaju samo jedno ope ime, radi ope uporabe, jer imaju suptilnu narav u usporedbi s onima koji se vide, i jer ih nije m o g u e
osjetiti ni na koji nain [ ] vidljivim osjetilima, - ovo ime duh s pravom
se kae za boansku narav, jer je ona uistinu netjelesni i bezgranini duh.
Nauili smo daje takva boanska narav; tako se samo tim imenom zove i
ispovijeda D u h Sveti, s Ocem i Sinom, jer im je pridruen u naravi. Tako i
kad ujemo kazati Otac, iako ima velik broj otaca, mi ipak pod tim podrazu
mijevamo samo Boga Velikoga koji uistinu opstoji od sve vjenosti; i iako
ima mnogo onih koji se zovu sinovima, mi ipak drimo daje samo jedan Sin,
ne onaj koji je postao i bio bi Sin nekom transformacijom, na nain onih
sinova koji, m e u nama, transformacijom sjemena postaju sinovima i potom
uzimaju ime, - nego samo on uistinu jest sin (iziao) od Oca koji opstoji od
(sve) vjenosti; i on (Sin), od sve vjenosti, od njega i s njime jest. Jednako
tako kada ujemo (kazati) Duh Sveti, mi ne mislimo na nekoga od onih koje
se naziva duhovima, nego na onoga koji jedini uistinu nosi to ime i netjelesan
je i beskrajan, koga ispovijedamo da (je) s Ocem i Sinom u samo jednoj na
ravi.

13.1 dodatak svet ima isto znaenje kao i duh; jer mnogi su nazvani
svetima, kao to se kae: Kada doe u slavi svojoj i Oevoj i svetih anela
75

( L k 9,26) i: Svet je ator Vinjega (Ps 45,5); mnoga bia nose to ime svetosti,
ali tojeu opoj uporabi govora da ih se naziva svetima, jer su od Boga primili
svetost. A l i onaj kojije uistinu svet, toje boanska narav: Sveto je i udesno
ime tvoje (Ps 110,9). I Serafini jednako tako, hvalei pohvalom koja dolikuje
toj boanskoj naravi, govore: Svet, Svet, Svet je Gospodin nad Vojskama;
puna su nebesa i zemlja Slave njegove (Iz 6,3). Uistinu je svet onaj koji se u
svojoj naravi ne mijenja niti preobraava, i koji ni od koga nije primio sve
tost, nego samo on m o e dati svetost onima kojima eli. Tako Boansko pi
smo zove Duh Sveti onoga koji, jedini s Ocem i Sinom, jest nazvan u ispo
vijedanju vjere u krtenju i u katehetskoj pouci (talmiduta), jer se ime Duh
Sveti uistinu dolikuje boanskoj naravi. Tako kad mi ujemo ime Duh Sveti,
ne pitamo: K o m u se daje to ime? Jer mi smo uvjereni [] da se ono daje
samo onomu kojije takav po svojoj naravi i, kako dolikuje njegovoj naravi,
imenujemo ga s Ocem i Sinom.
14. Jedna jedina je narav Oca, Sina i Duha Svetoga. Radi toga je lako oni
ma koji imaju dobro htijenje da shvate kako su nai sveti oci s dovoljno jas
noe pouili naravi Duha Svetoga, predstavljajui ga s Ocem i sa Sinom,
prema predaji koju je svojim uenicima dao na Gospodin, kad muje dao
naziv koji dolikuje boanskoj naravi. B i l o je dovoljno (naim oima) da to
ime stave u Vjerovanje koje su nauavali, jerje to ime samo dovoljno da
izrazi narav onoga ije ime izraava. K a d su stvari takve, a kako su oni koji
naginju prema zlu unijeli svoje drskosti (tlomuta) - neki su Duha Svetoga
zvali sluga i stvorenje (ebada) a drugi iako nisu uporabljali ta imena, nisu se
mogli odluiti da ga nazovu Bogom, - bilo je potrebno da uitelji Crkve,
okupljeni iz cijelog svijeta i batinici prvih svetih otaca, paljivim ispitivan
jem, pokau stoje istina vjere, razjanjujui takoer misao svojih otaca. Oni
su nam pismeno prenijeli rijei koje su upozorile vjernike i porazile zabludu
heretika []. I kao to su uinili njihovi oci glede ispovijesti vjere
u Sina, suzbivi bezbonostArijevu, tako su uinili i ovi glede Duha Svetoga,
pobijajui one koji su ga hulili.
15. Oni su drali daje potpuna ludost nazivati stvorenjem i slugom onoga
za koga mi vjerujemo da nas prizivanje njegova imena u krtenju oslobaa
od grijeha i propadljivosti, te nas obnavlja, prema predaji naega Gospodina,
budui daje n e m o g u e da nam jedan sluga podari slobodu i stvorenje prepo76

rod. Njima se inilo nedostatkom razboritosti ako netko oklijeva Duha naz
vati Bogom. Naime onaj koji nije stvorenje ni sluga, sigurno je B o g . Jer ako
je stvorenje, onda je i sluga; ali on nije ni stvorenje ni sluga, nego je uistinu
Bog. Onoga dakle u ime kojega oekujemo preporod i osloboenje, - kad je
zazvan imenom s Ocem i Sinom mi vjerujemo da nam daje osloboenje i
preporod, - nazvati stvorenje i l i sluga stvar je veoma pogibeljna (dehlta) i
velika hula. Stogaje naa zadaa njega zvati Bogom, j er nema nikakve druge
naravi koja bi mogla stvarati, obnavljati i l i oslobaati, ako to nije jedino bo
anska narav, koja nije niti stvorena niti sazdana, ve opstoji kao uzrok sve
ga, te m o e obnoviti svoja djela kako eli, i kadra je darovati nam slobodu
po svom htijenju.

16. Radi toga i u takvom razmiljanju bilo je dobro to su nai blaeni oci
u svom Vjerovanju (haymanuta) proglasili da s Ocem i Sinom jest i D u h
Sveti boanske naravi; dodatak u kratkim rijeima uvrstio je istiniti nauk
Crkve, - ono stoje trebalo protumaiti onima koji pristupaju svetomu krte
nju, - koji kae: I u j e d n o g a Duha Svetoga. Nema nikakve smisaone razli
ke izmeu onoga to su unijeli nai oci (u Niceji) i u j e d n o g a Duha Sveto
ga. Jer oni su unijeli tu rije, uvjereni daje jedan jedini Duh Sveti koji nosi
to ime, kako su nas pouila Boanska pisma; protumaen nam je meutim
na jasan nain smisao tim i u jednoga Duha Svetoga, u suglasju s pravilom
[] Pisama. Na isti nain kao to ona kau da je jedan jedini Otac, jedan
jedini Sin, tako su nam oni prenijeli daj e takoer samo jedan Duh Sveti. Zbog
toga blaeni Pavao veli najednom mjestu: Ujednom Duhu svi smo u jedno
tijelo krteni (l K o r 12, 13). I drugdje: Jedan Gospodin! Jedna vjera! Jedan
krst! Jedno tijelo ijedan Duh! Jedan Bog i Otac sviju, nad svima i po svima
i u svima ( E f 4, 5.4.6). I j o : Razliiti su dari, a isti Duh; i razliite slube, a
isti Gospodin; i razliita djelovanja, a isti Bog koji ini sve u svima (1 K o r
12,4-6). Sigurno je da on ovdje jasno pokazuje: kao stoje jedan jedini Gos
podin, jer onje Gospodin i nitko drugi izvan njega; (i) kao stoje on B o g , jer
jedan je B o g , nema Boga izvan njega; tako je on Duh, i nema nikojeg drugog
duha izvan njega. Stvorenih (bia) ima mnogo, i razliite su im naravi; ali
jedna je nepromjenljiva narav kojaje uzrok svega, i nema nieg stoje stvo
reno i nita nema uzrok u drugim stvorenim biima osim u toj naravi; i onaj
kojije od te naravi uistinu je nestvoren i uzrok je svega. Tako je Otac jedan
jedini, i samo onje uistinu Otac i boanska je narav; j edan j edini j e i Sin koji
77

je uistinu Sin iste boanske naravi, kojaje B o g ; jedan jedini je i Duh Sveti,
onaj kojije jedini D u h Sveti, kojemu su nas Svete knjige pouile daje
tako nazvan jer je i on iz one jedne jedine naravi koja od (sve) vjenosti op
stoji, jest B o g , i kao narav nestvorena uzrok je svega; i ona sama jest uistinu
B o g i Gospodin jer je sve stvorila i ima m o nad svime. On, u strogom zna
enju (hatitait) jest i nosi ime Duha, jer je uistinu netjelesan i bezgranian;
njemu u pravom smislu pripadaju imena svetosti, jer je samo on po naravi
svet i nepromjenljiv i dariva komu hoe svetost i oslobaa od nagnua na zlo:
nijedno stvorenje nije po naravi sveto, ali stvorenja mogu zadobiti svetost od
onoga koji bijae uzrokom njihova postajanja (hwaya) [].

17. S pravim razlogom sveti Pavao u preporuci Efeanima govorei im

slozi, da budu jednog srca, spominje tu boansku narav koja ih obvezuje da
budu jednog htijenja. On naime kae: Trudite se ('ethappat) sauvati jedin
stvo duha svezom mira ( E f 4, 3), pa kao to ste bili preporoeni jednim D u
hom, te postali jedan po svom roenju (ilidutkhon), tako vam dolikuje da
budete povezani jedan s drugim; zato nastavlja: (Vi ste), kae jedno tijelo i
jedan duh, kao to ste i pozvani najednu nadu svog poziva (r. 4). Jer ako ste
odjednog Duha preporoeni, postali ste jedno jedino tijelo Kristovo, jer njemuje glava uzeti ovjek, po kojemu smo u intimnosti (baytayuta) s tom bo
anskom naravi, - mi koji u buduem svijetu oekujemo da emo biti dionici
s nj om, j er vj eruj emo da e se preobraziti ovo nae bijedno tijelo i suobliiti
tijelu njegovu slavnomu (Fil 3, 21). U nadi tih (dobara) mi smo pozvani, i
roeni u krtenju, snagom Duha Svetoga, tako da smo kao u slici [] i
kao budui zalog [] primili prvine Duha Svetoga koji nam je prisk
rbio drugo roenj e, a zahvaljujui tomu roenju primili smo to da postanemo
samo jedno tijelo Kristovo.

18. A blaeni Pavao razvijajui svoj govor j o kae: Jedan Gospodin! Jed
na vjera! Jedan krst! Jedno tijelo ijedan Duh! Jedan Bog i Otac sviju, nad
svima i po svima i u svima ( E f 4, 5.4). Jedan je jedini, veli on, Duh u kojemu
ste preporoeni, isto kao to mi vjerujemo dajejedanjedini Gospodin ijedan
jedini je B o g na Gospodar i sazdatelj, kojega zahvaljujui milosti krtenja
zovemo Otac. Zato je samo jedna vjera i samo jedan krst; iako govorimo
Otac, Sin i D u h Sveti, ipak kaemo dajejednajedina narav Oca i Sina i Duha
78

Svetoga, u koju smo b i l i poueni (talmed) da vjerujemo i u krtenju postigli

daje imenujemo. Oito dakle da on ne bi nazvao jedna jedina vjera, kad
ne bi bio uvjeren da je jedna jedina narav imena Oca, Sina i Duha Svetoga, a
to je predmet nae pouke (talmudita). N i t i bi on rekao da je jedno jedino
krtenje, kad ne bi bio znao daje zahvaljujui tim izgovorenim imenima u
krtenju, j edna j edina m o (hay la), j edna j edina volja (sebyana) i jedno jedi
no djelovanje (suerana) po emu se usavruje milost drugoga raanja.
Zato je pridodatak jedan dovoljan da nas tono poui boanskoj na
ravi Duha Svetoga, jer onje jedan jedini kao to je jedan jedini Otac ijedan
jedini je Sin, pa tako mi vjerujemo daje svaki j edan j edini, j er j edna j edina
je nestvorena b o a n s k a narav koja od (sve) vjenosti opstoji i uzrokom je
svega. Sva stvorena bia, naime, brojna su, to je jasno, raznolika su i razliita
u svojim naravima, jer su poela postojati onako kako se svidjelo njihovu
autoru; i ona su duna potpunoma upravljati svoj pogled prema toj nestvorenoj naravi kojaje uzrokom svega. K o l i k o je do nas ovo to smo kazali dovoljnoje; uvajmo ostalo za neki drugi dan, ako to na Gospodin dopusti. A
sada zavrimo svoj govor uzdiui hvalu Bogu Ocu i Sinu Jedincu i Duhu
Svetomu, sada i u sve vrijeme i u vijeke vjekova. A m e n i Amen.

79

DESETA HOMILIJA

S A E T A K : Nauk boanskoj osobi Duha Svetoga ukratko se saimlje ( 1-2), te se nado

punjuje izlaganjem poslanjima toga istog Duha, kojeg je na Gospodin obeao poslati
da ostane zauvijek m e u njegovim vjernicima; on ga naziva D u h istine ( 3-6), objavio
nam j e - onako kako su nam to prenijeli oci - da izlazi od Oca ( 7), to znai daje neprestano
s njim i od njega nije odijeljen ( 8); poput tijeka nepresune rijeke on dijeli obilje ive vode,
a to je dar milosti koja se razlijeva na sve stvoreno ( 9-10). Nazvan je j o Duh ivotvorac,
jer on e nam udijeliti dar v j e n o g a i v o t a , kao stoje i njegovom snagom postalo besmrt
no tijelo n a e g a Gospodina ( 11-12). Takva je b o a n s k a narav Trojice, u ime kojih smo
k r t e n i i p r i m i l i zalog u i v a n j a b u d u i h dobara ( 13-14).

T r i lanka dopunjuju ovu krsnu ispovijest: Vjerujem u Crkvu katoliku, tj. u ono opinstvo
vjernika kojemu je Krist o b e a o p o m o ( 15-16), atoje njegovo tijelo ( 17), iji mi posta
jemo udovi po krtenju u iekivanju da jednoga dana budemo preobraeni na sliku slave
njegove ( 18-19), kad prestane m o zla po oproteni u grijeha ( 20), koje je u suodnosu s
uskrsnuem tijela i ulaskom u uivanje vjenoga ivota ( 21), a toje kruna vjere i posljednja
svrha nae nade ( 22-23).

1. Uvjeren sam da se sjeate onoga to smo kazali vaoj ljubavi Duhu

Svetome, kad smo u katehezi (talmudita) dokazivali veliinu njegova dosto
janstva (injenicom) da se on ispovijeda s Ocem i Sinom. I j o smo jedan
(dokaz), ne manji, povukli iz toga, naime daje samo on iskljuivo nazvan
Duh Sveti, imenom koje se u nauku Pisma ne pridijeva drugomu nego
boanskoj naravi; osim toga, injenica je daje on prozvan samo jedan
Duh, kao to (se kae) samo jedan Otac i samo jedan Sin i samo jedan B o g
i Gospodin. Onima koji u pitanju vjere imaju dobro htijenje, biloje dovolj
no ono to kau Svete knjige; to isto je meutim predloila predaja naih
svetih otaca. A l i kako nema rijei koja bi bila kadra lako uvjeriti [] zlu
savjest, bilo je potrebno da dodaju svomu nauku ono to su znali, kako bi
sauvali vjernike i pobili bezbonost heretika []. Unijeli su u svoj
govor rijei sline onima koje su kazali za Sina. Govorei Sinu, naime, za
80

one koji prihvaaju podloiti se, biloje dovoljno da ga nazovu Sin Jedinac
za dokaz daje uistinu Sin iz naravi Oeve; ali zbog ovih pokvarenjaka koji
ele ii stranputicom, dodali su od kojega je roen prije svih vjekova, nije
stvoren, pravi B o g od pravoga Boga, istobitan svom Ocu; znaenje imena
jedinoroeni oni su jasno pokazali pred svima kako bi uvrstili vjernike i
pobili neprijatelje istine.
2. Na taj isti nain i ovdje su unijeli jednu rije koja nam u pitanju Duha
daje da razumijemo tonost (hatituta) njegova imena koje su nam prenijela
Sveta pisma, - (njega) kojeg u katehezi (talmudita) i u krtenju ispovijedamo
s Ocem i Sinom. Za one koji u pitanju vjere imaju dobru volju toje bilo do
voljno da naznae daje D u h Sveti boanske naravi Boga Oca; ali kako su ti
u svojim nakanama usmjereni bezbonosti, i nakon to su unato tako dosto
janstvenu vjernikomu nauku ustrajali u svom bezbotvu i huljenju, nai su
blaeni oci smatrali potrebnim da sve ljude, a naroito vas koji ste duni na
predovati prema daru Duha, uvrste kratkim dodatkom nauka bogobojaznosti (dehlet 'alaha). Sto su dakle oni kazali?
3. I u jednoga Duha Svetoga. Sigurno da nisu oni iznali tu rije; oni su
je uzajmili iz nauka naega Gospodina koji, govorei prije svoje M u k e sa
svim svojim uenicima, htjede ih pouiti tome to e biti uskrsnue od mr
tvih koje e on darovati ljudima, pa imje kazao da e im udijeliti milost Duha
Svetoga po kojoj e imati uivanje buduih dobara, - udesnih (dobara) koja
e biti trajna u onih koji ih budu zasluili primiti. Sigurno nam je svojim
naukom izloio veliinu i dostojanstvo Duha Svetoga onda kad nas je upo
znavao s veliinom milosti koja e biti darovana vjernicima. Mi vjerujemo
vrsto (hatita'it) da su nam time darovana udesna dobra koja nam nikad
nee biti oduzeta. E v o dakle to on kae: Ako me ljubite, zapovijedi ete moje
uvati. I ja u moliti Oca i on e vam dati drugoga Branitelja da bude s vama
zauvijek (Iv 14,15-16). E v o to oznauje ovaj njegov govor: Zadatak vam je
ustrajati u mojim zapovijedima, i ni na koji nain [ ] ne smijete od njih
odstupiti. Jer niste primili neto obinog (hima), nego vidi kakve ete skrbi
postati predmet: primit ete milost Duha Svetoga koji e sve vrijeme biti s
vama i pribaviti vam nebeska dobra. Da bi uvrstio ono stoje rekao, dodao
je ('ausep) kojeje dostojanstvo Duha Svetoga pa kae Duha istine; jer toje
narav Duha, da kao nepromjenljivi daje uistinu sve. Jer, budui daje od sve
81

vjenosti i ne mijenja se i ne pretvara u svojoj naravi, kadar je i drugima

darivati nebeska dobra koja ne prolaze i ne mijenjaju se.

4 La je ime to ga on daje nekoj stvari koja nestaje ( etri) i nema tra

jnosti, a istina je ona stvar koja ne nestaje i traje; budui daje laac onaj
koji govori ono to nije a istiniti koji govori ono to jest, on daje ime la stvari
koja ne traje, jer ta stvar postaje neto to ne postoji, dok ime istine daje ono
me to traje i postoji uvijek. Zato je blaeni David kazao: U smetenosti svojoj
rekoh: Svaki je ovjek laac! (Ps 315,2), to jest: zato to sam se uzoholio
i visoko mislio sebi, nenadano sam pao u grozna zla i strah me spopao da
nisam nita, bio bih se gotovo izgubio da mi tvoj a udesna zatita nij e pritekla
u p o m o . udio sam se mnotvu zala koja su me snala i shvatio daje uza
ludno visoko misliti sebi, jer sam iskustveno otkrio da ljudske stvari ne pred
stavljaju nita, tovie sve su one lane. ak i bogatstvo, kraljevanje i m o i
sve ono to se smatra velikim i udivijenja vrijednim meu ljudima, sve to
skupa, pa i samo nae postojanje, sve je j a m a n o la, jer sve je to kao da
otkrije one koji nas motre kako pravimo uru ('asraha) naeg ivljenja; po
tom nas smrt uvjeri (metkassas) da nismo nita, i sva ta velika dobra za koja
smo pretpostavljali da ih imamo, sve nas to naputa na kraju naega ivota.

5. Kao to on la zove ono to nema trajnosti, tako naziva istinom ono to

traje i ne prolazi, prema onoj rijei Milost e se i istina sastati (Ps 84,10), da
pokae da nam uistinu on daje milost. Zato se i (Boga) zove Bog istine, jer
on nam moe uistinu sve dati j e r ti si nas spasio, Gospodine, Boe istiniti (Ps
30,6). Ti si nas spasio od sigurnih zala, jer samo ti si kadar dati svima kojima
eli dobra koja traju i ne nestaju. To je to blaeni David kae Bogu, ime
nujui ga Istiniti B o g , naznaujui da on m o e uistinu sve dati.
6. Toje ono stoje Duhu Svetome kazao na Gospodin da dokae istinitost
dobara koja nam je Duh Sveti vlastan darovati u buduem svijetu. Takav je
Duh Sveti od kojega imate primiti dar milosti: on podjeljuje nebeska dobra,
koja ne prestaju, svima onima kojima on to eli, jer od (sve) vjenosti opstoji
u svojoj naravi, ne mijenja se, niti se preobraava. Zbog toga ono to on daje
traje vjeno i ne mijenja se i ne prolazi. Dakle, dati ono to se ne mijenja i
ne prolazi m o g u e je samo onomu koji i sam opstoji od (sve) vjenosti i ne
promjenljiv je u svojoj naravi, a toje boanska narav koja opstoji od (sve)
82

vjenosti. M e u stvorenim stvarima zaista nema nijedne koja bi po sebi bila

sposobna trajati. Onaj koji u drugom ima uzrok da ue u postojanje, kako bi
po sebi mogao uistinu trajati ako taj dar nije primio od svoga stvoritelja?
Onaj koji opstoji od sve vjenosti, zato stoje nepromjenljiv u svojoj nara
v i , m o e po svojoj volji darivati dragima dobra koja ne prolaze.
Svojom kratkoom veliko je bilo svjedoanstvo naravi Duha Svetoga
koje je Krist na Gospodin izrazio kazavi Duh istine. K a k o ta rije apsolutno
ne pripada stvorenjima koja daleko od toga da bi drugima davala neku stvar
koja bi trajala, - jer sama moraju imati tvorca kako bi trajala u toj naravi
odakle su j e d n o nastala, - dosljedno (naqipa'it) nadodaj e: Kojega svijet ne
moe primiti jer ga ne vidi i ne poznaje (Iv 14, 17). Ne treba se, (kako se)
govori, uditi ako je D u h Sveti takav u svojoj naravi i u svojoj moi: jer on
je iznad svakog stvora po svojoj naravi i niti jedno od stvorenja ne m o e ga
po naravi vidjeti niti primiti, niti ga m o e shvatiti ('estakal), ako on sam svo
j o m vlastitom voljom ne objavi ljudima spoznaju tome tko je on. Zato i
nadodaj e: Vi ga poznajete jer kod vas ostaje i u vama je (Iv 14, 17); vi s pra
vom primate spoznaju njemu, jer od njega ste primili dar milosti koji u
vama traje zasvagda i to tako da vam osigurava uivanje buduih dobara,
vama koji ete postati besmrtni i nepromjenljivi.
7. Tako su nai sveti oci nazvali Duha Svetog istom rijei koju su primili od
naega Gospodina; dodali sujo i ovo: Koji izlazi od Oca. I toje bilo sadrano
u naul laega Gospodina svojim uenicima: A kada doe, kae on, Branitelj,
koga u vam poslati od Oca - Duh Istine koji od Oca izlazi - on e svjedoiti za
mene (Iv 15,26). I ovdje on unaprijed naznauje dar milosti Duha Svetoga, (mi
losti) koja e biti darovana svim uenicima poslije Uzaaa. Naime, kada doe
Branitelj, koga u vam poslati, to jamano oznauje milost Duha koju e im on
darovati. Nije boanska narav Duha, kojaje na svakom mj estu, koju bi on trebao
poslati; tu j e on govorio daru milosti koj a se razlila na njih; nju on naziva takoer
Branitelj, to jest tjeitelj, jer on moe i kadar je pouiti ih u onom to im je
potrebno da ih utjei u mnogim kunjama ovoga svijeta.

8. Dakle, nakon stoje govorio milosti Duha Svetoga, on im eli govoriti

naravi i veliini njegova dostojanstva, da naznai koju e milost primiti; on
kae Duh istine, a to naznauje veliinu njegove naravi i to da on m o e
83

dati dobra koja ne prolaze svima onima kojima on to eli; potom nadodaje
koji od Oca izlazi, to znai daje on sve vrijeme s Bogom Ocem i neodijeIjenje od njega. To isto kae sveti Pavao: Jer tko od ljudi zna to je u ovjeku
osim duha ovjejega u njemu ? Tako i to je u Bogu, nitko ne zna osim Duha
Bojega (koji od Boga izlazi) (1 K o r 2, 11). Evo to eli kazati: Isto onako
kao to duh ovjeji nije od ovjeka odijeljen sve dok onjest i ostaje ovjek,
tako ni od Boga Oca nije odijeljen Duh Sveti koji, (izlazei) iz njega, jest
njegove naravi i s njimje sve vrijeme znan i ispovijedan.

9. N a je Gospodin to kazao na skriven (bpeleta) nain govorei: koji izlazi

od Oca. D u h Sveti je dakle vrelo koje postoji u Bogu u sve vrijeme i od (sve)
vjenosti od njega nije odijeljen. Jer on nije stvoren nakon nekog vremena,
ve je od (sve) vjenosti u njemu i iz naravi je Boga Oca, tako daje od (sve)
vjenosti; on, poput tijeka nepresune rijeke, dijeli svoje darove komu eli.
Tako na drugom mjestu takoer kae: Koji vjeruje u mene, kao to ree Pi
smo, rijeke e ive vode potei iz njegove utrobe; tumaei tu rije, blaeni
evanelist [ ] kae: To ree Duhu kojega su imali primiti oni
to vjeruju u njega. Tada doista ne bijae jo doao Duh jer Isus jo nije bio
proslavljen (Iv 7, 38-39). Oito on ovdje naznauje da govori daru Duha.
Nije to hipostaza (qnoma) [] i l i narav Duha Svetoga kojoj bi kazao
daje nema jer Isus jo nije bio proslavljen; jer ona jest od (sve) vjenosti, prije
svega stvaranja. Meutim onje tu govorio daru Duha Svetoga, (daru) koji,
nakon Uzaaa naega Gospodina na nebo, bij ae razliven i vien nad blaenim
apostolima i nad onima koji su bili s njima. On dakle kae da e se dar Duha
Svetoga uskoro izliti, poput tij eka nepresune rij eke, nad one koj i budu vj erovali
u njega, jer e im Duh biti darovan od Boga; on naznauje i njegovo djelovanje,
naime da e onima koji u nj vjeruju dati ivot koji ne prolazi.

10. Dakle onaj koji kae da od Oca izlazi Duh Sveti, naznauje daje on od
(sve) vjenosti s B o g o m Ocem i nije od njega odijeljen, jerje sve vrijeme, od
(sve) vj enosti u nj emu. A k o darovi proizlaze od Duha Svetoga poput rij eke,
- i nepresuan je njihov izvor, a toje narav Duha Svetoga, koji sam proizlazi
od Boga Oca, - oito je da od (sve) vjenosti on jest od njega i s njim, i da
nije bio nakon nekog vremena i na koncu postao (hwa) []. Isto onako
kao kad Pismo veli: Rijeka je izvirala u Edenu i natapala vrt; odatle se gra84

nala u etiri kraka (Post 2, 10), i mi trebamo shvatiti da izvor tih rijeka daje
da one mogu tei izvan Edena a da (taj izvor) u Edenu ne naputaj u, j er uvij ek
odatle on proistjee; tako i kad Duhu Svetom na Gospodin kae, u slici
(bpeleta), da izlazi od Oca, on nam daje da shvatimo da D u h Sveti nije od
njega odijeljen, nego je od (sve) vjenosti od njega, u njemu i s njim; i poput
nepresune rijeke on dijeli svoje darove svemu stvorenomu, prema mjeri vje
re koju imaju oni koji te darove primaju. Blaeni Pavao kae ovako: Razliiti
su dari, a isti Duh; i razliite slube, a isti Gospodin; i onda: A svakomu se
daje oitovanje Duha na korist (\ K o r 12,4.7).
Tumaei dakle tu rije naega Gospodina, nai su sveti oci kazali: koji izlazi
iz naravi Oeve, od (sve) vjenosti proizlazi od njega i od (sve) vjenosti bijae
u Ocu, i nije nakon nekog vremena postao. Dakle onaj kojije od (sve) vjenosti
od Oca i s nj im, jamano proizlazi takoer iz njegove naravi, jer nemogue je da
bi neto drugo bilo s Bogom to po svojoj naravi ne bi bilo od njega.

11. Nakon toga oni su u svoj nauk dodali Duh ivotvorac, rije kojaje
dovoljna da dokae daje Duh Sveti B o g , kao to smo gore kazali. Jer na
Gospodin kae: Voda koju u mu ja datipostat e u njemu izvorom vode koja
struji u ivot vjeni (Iv 4,14); o n u svom govoru naznauje dar Duha Svetoga
koji e udijeliti ivot vjeni onima koji to budu zasluili. I drugdje jo: Koji
vjeruje u mene, kao to ree Pismo, rijeke ive vode potei e iz njegove utro
be! (Iv 7, 38); naziv ive vode jesi dar Duha Svetoga, jer on moe priskrbiti
ivot v ' ^ n i A i Apostol kae: Slovo ubija, a Duh oivljuje (2 K o r 3, 6), dajui
nam cio znanja da e nas Duh uiniti besmrtnima. I drugdje jo: Prvi ovjek,
Adam, postade iva dua, posljednji Adamduh ivotvorni (1 K o r 15,45); ovom
rijei eli kazati daje Krist na Gospodin imao, na temelju uskrsnua od mrtvih,
tijelo preobraeno u besmrtnost snagom Duha Svetoga. Isto tako veli na drugom
mjestu: On je postavljen Sinom Bojim, u snazi, po Duhu posvetitelju uskrsnu
em od mrtvih Isusa Krista, Gospodina naega (Rim 1,4). Ako li, kae on, Duh
Onoga koji uskrisi Isusa Krista naega Gospodina od mrtvih prebiva u vama,
Onaj koji uskrisi Krista Isusa od mrtvih, oivit e i smrtna tijela vaa po Duhu
svome kojiprebiva u vama (Rim 8,11).

12. N a Gospodin takoer pouavajui nas svom tijelu, kae: Duh je

onaj koji oivljuje, tijelo ne koristi nita (Iv 6, 63), kako bi naznaio da i on
85

po Duhu Svetom ima besmrtnost koju kao model daje dragima, Dakle i ona
pripada naravi koja od sve vjenosti opstoji i uzrok je svega: jer onomu koji
iz nita moe uiniti neto pripada i to da daje ivot, tojest da nas ini besmrt
nima, kako bismo zasvagda bili ivi; jer i meu svim stvorovima najuzvieniji su oni koji imaju besmrtnu narav. Oitoje i sigurno da onaj koji to moe
udijeliti, moe uiniti i ostalo. B o g dokazuje da pripada boanskoj naravi da
to ini, kad kae: Vidite sada dajedinijajesam, i da drugogBoga pored mene
nema! Ja usmrujem i oivljujem; ja udaram i iscjeljujem (Pnz 32, 39). On
naznauje da njemu pripada da samo svojom snagom uskrisuje od mrtvih i
da oslobaa od kazne one koji su predani udarcima.
13. T i m su nas dakle izrazima nai blaeni oci upozorili, pouavajui nas
da trebamo vjerovati daje Duh Sveti boanske naravi Boga Oca; zbog toga
njega se s Ocem i Sinom imenuje u ispovijesti vjere, u (katehetskoj) pouci
(talmudita) i u krtenju. Svaki je od nas krten u ime Oca i Sina i Duha Sve
toga, prema nauku otaca, (nauku kojije doao) od predaje naega Gospodina,
tako daje svima oito i sigurno da su prema tome (neqpa'it) nauk istinske
vjere nai oci prenijeli prema zapovijedi Kristovoj. I same rijei Vjerovanja
(haymanuta) nisu nita drugo osim razjanjenje i tumaenje rijei i predaje
(zapoete) od naega Gospodina. On, odreujui Uite narode u ime Oca i
Sina i Duha Svetoga, najasanje nain naznaio da je jedina boanska narav
Oca, Sina i Duha Svetoga. N e m o g u e je, doista, da bi one od pogana koji su
pristupali istinskoj bogobojaznosti (dehlat 'alaha) odbacujui zabludu mno
gobotva i udaljujui se od onih koji na laan nain nose ime bogova, (da bi
njih navodio) da prihvate za uzvrat nauk koji ih privodi Ocu, Sinu i Duhu
Svetomu, kad ne bi bio uvjeren i siguran dajejedina b o a n s k a narav koja
od (sve) vjenosti opstoji i uzrok je svega, - kako bismo se udaljili od
onih koji nisu istinski bogovi, i da uzvjerujemo u jedinu b o a n s k u narav
koja je Otac, Sin i Duh Sveti, da se uzdrimo od pridavanja Bojih imena
stvorenjima i da vjerujemo u jednu nestvorenu narav koja od nita m o e
uiniti sve, jer ona je Gospodin i istiniti B o g , kojemu s pravom dugujemo
taj naslov i tu ast.
14. Tako je na Gospodin nadodao uz krtenje pouku (katehetsku) kako
bi krtenje postalo zakljuenje (te) pouke. Onima koji su napustili lane bo
gove i spoznali da je jedna jedina boanska narav, - koja od (sve) vjenosti
86

opstoji i uzrok je svega, a to su Otac, Sin i Duh Sveti, - priliilo je primiti u

tim imenima krtenje, podijeljeno u vidu udesne radosti i kao zalog (rahbona) neizrecivih buduih dobara. Zazivajui ta imena ispovijeda se vjera kod
krtenja, jer ta imena koja se zaziviju jesu ba imena jedne jedine boanske
naravi koja opstoji od sve vjenosti i uzrok je svega, koja m o e od nita sve
stvoriti, brine se za svako vrijeme i njime upravlja. Treba da mi u tim imeni
ma Oca, Sina i. Duha Svetoga izgovorenima u krtenju, oekujemo da bude
mo obnovljeni i da primimo istinsko osloboenje.
-'.5. Slijedom toga, oni su krsnoj ispovijesti nadodali j o i ispovijest vjere
u jednu Crkvu katoliku. Krten sam da postanem lan velikog tijela Cr
kve kako kae sveti Pavao: Jedno tijelo ijedan Duh - kao to ste i pozvani
na jednu nadu svog poziva! ( E f 4,4). Zasigurno to nije zdanje od ljudi (didaya) izgraeno koje on naziva crkvom, iako ima to ime poradi okupljanja
vjernika koji slue Bogu (dhel min 'alaha) na pravovjeran nain, koji su, na
kon dolaska Kristova, na svakom mjestu u nj povjerovali, (i) sve do svretka
svijeta i dolaska naega Spasitelja kojega mi oekujemo s neba, - jer i na
Gospodin je kazao svojim blaenim apostolima: Poite dakle i pouavajte
sve narode krstei ih u ime Oca i Sina i Duha Svetoga, uei ih uvati sve to
sam vam zapovjedio, dodajui: evo, ja u biti s vama u sve dane-do svretka

svijeta (Mtin, 19-20).

16, To s vama, u osobi [] apostola, on kae svima onima koji
su na svakom mjestu trebali u nj povjerovati, i prema toj su predaji krteni,
sve do svretka svijeta. T o j e taj skup vjernika i b o g o b o j a z n i k a (dahel
'alaha), koje na Gospodin zove t a k o e r C r k v a , kad k a e : Ti si Petar i
na toj stijeni sagradit u Crkvu svoju i vrata Hada nee je nadvladati (Mt
16, 18). Na toj vjeri i ispovijesti obeao je okupljati sve bogohojaznike,
tako da se njihovo opinstvo nee raspriti niti e ga nadvladati navala nepri
jatelja. Sveti Pavao zato kae dajemo Crkvi obznanjena Vrhovnitvima i Vla
stima na nebesima dubina mudrosti Boje, (Crkva) zasnovana od vjekova u
Kristu Isusu Gospodinu naemu ( E f 3, 10-11), naznaujui da su te nevidlji
ve sile s udivljenjem u njoj gledale mnogovrsnu mudrost Boju koja okuplja
sve ljude u bogobojaznosti (dehlat 'alaha) i od njih stvara samo jedno tijelo
Kristovo po drugom roenju svetog krsta, i ini da oni mogu fatted) oeki
vati da e u buduem svijetu imati zajednitvo s njim u buduim dobrima.
87

17. Crkva je ta koju on zove tijelo Kristovo: na ovom svijetu, po drugom

roenju krtenja, u slici [] ona prima zajednitvo (autaputa) s njim; ali
u b u d u e m svijetu ono e biti doista istinsko, onda kad e nae bijedno tijelo
bitipreobraeno isuoblieno tijelu njegovu slavnomu ( F i l 3,21). Jer, kao to
smo na ovom svijetu na sliku Adamova tijela, i sliimo mu tijelom, tako no
simo i ime tijela Krista naega Gospodina, jer moramo primiti slavu nje
gove slinosti, kada bude preobraeno nae bijedno tijelo.

18. Sveti Pavao na drugom mjestu n a u a v a g o v o r e i : Radujem se sada

dok trpim za vas i u svom tijelu dopunjani to nedostaje mukama Kristovim
za Tijelo njegovo, za Crkvu, kojoj ja, Pavao, postadoh posluiteljem ( K o l
1, 24). Oito, ono to on zove tijelo Kristovo jest Crkva, za ije podizanje
on postade posluiteljem i radi e g a j e podnaao mnogobrojne patnje. Tako
su, kae on, postali samo jedno tijelo jedinstvenom snagom Duha Svetoga
svi vjernici pozvani na samo jednu buduu nadu. Zaradi toga, piui K o r i n anima, on jednako tako kae: Vi ste tijelo Krista naega Gospodina (1 K o r
12, 27). N a je Gospodin u govorima svojim uenicima jo kazao u obliku
molitve :7Ve molim samo za ove nego iza one koji e na njihovu rije vjerovati
u mene: da svi budu jedno: kao to si ti, Oe, u meni i ja u tebi, neka i oni u
nama budu (Iv 17, 20-21). elim, (kae on), da to ne budu samo ovi, nego i
oni koji e po njima vjerovati u mene, da budu jedno po preobraenju koje
(e im pribaviti) ta dobra. K a o toj a s tobom imam strogo (hatita) i neizrecivo
sjedinjenje (naqiputa), da i oni, po svojoj vjeri u nas, postanu jedan; svi oni
po savrenstvu svoga preobraenja u vidu dobara, neka budu na sliku slave
koju ja imam i (neka i oni) imaju sjedinjenje sa mnom, po kojem nek budu
uzdignuti na ast prisnosti (baytayuta) s boanskom naravi.

19. Dakle, budui da to kao u slici [] od nas ini krtenje, - d a s K r i

stom umiremo i uskrsavamo u krtenju, prema svjedoanstvu blaenoga
Pavla, - zato svaki od nas ispovijeda: Vjerujem i krstim se u ime Oca i Sina
i Duha Svetoga, u jednu, svetu, Crkvu katoliku [], a ta izjava
oznauje: Krstim se ne poradi polovinih stvari, nego radi udesno velikih
nebeskih dobara; doista, od krtenja oekujem da i ja postanem jedan od si
nova Crkve, zajednice vjernika, koji su po krtenju zadobili neizrecivo pos
veenje i nadu budue besmrtnosti i nepromj enlj ivo sti. Samoj e jedna Crkva
88

koja prigrljuje sve, i to poradi onih koji na svakom mjestu vjeruju i oekuju
da prime nebeski ivot, kao to kae sveti Pavao: Crkva kojaje na nebu, gdje
su zapisaniprvoroenci Boji (usp. Heb 12, 23). On ih zove prvorodencima jer imaju primiti udesno posinstvo (simat bnaya) po uzvienom odabranju, - ne ono od idova, koje se promijenilo, - nego udesna e besmrt
nost i nepromj enlj i vost u dobru biti udijeljena onima koji to zaslue. On ih
naziva zapisanima na nebu, jer (tamo) e oni boraviti. (Oci) ih naziva
ju C r k v a s v e t a , poradi svetosti i nepromj enlj ivosti koju e primiti od D u
ha Svetoga; k a t o l i k a [ ] , da oznai sve one koji su na svakom
mjestu i u svako vrijeme povjerovali; j e d n a , oni k a u jer samo oni koji
su uz vjerovali u Krista primit e b u d u a dobra, a to su oni koji ine jednu
svetu C r k v u .
20o Da naznae kakva je korist od ispovijedanja ovog Vjerovanja, oni su
kazali otputenje (baq, ubqana) grijeha. Nije to tek jednostavno (hima)
otputen]e koje su oni ponudili u svom govoru, nego je to potpuno unitenje
(butala) grijeha, kao to kae i na Gospodin: Ovo je moje tijelo koje se lomi
za mnoge na otputenje grijeha (usp. Mt 26,26.28), tojest: kako bi svi grijesi
b i l i izbrisani, - jer istinsko otputenje je ono koje ne dodiruje samo neke
grijehe, nego gdje su apsolutno svi otputeni; tako i sveti Ivan govori: Evo
Jaganjca Bojega koji odnosi grijeh svijeta! (Iv 1, 29). To e se dakle na
savren nain dogoditi u buduem svijetu, kada, po uskrsnuu, postanemo
besmrtnima i nepromjenljivima, i kad prestanu sve najezde grijeha. Sveti je
Pavao u tom smislu kazao: Jer ako mrtvi ne uskrsavaju, ni Krist nije uskr
snuo. A ako Krist nije uskrsnuo, uzaludna je vjera vaa, jo ste u grijesima
(1 K o r 15, 1.6-17), naznaujui daje uskrsnue od mrtvih koje mi e k a m o
stanje i mjesto gdje se savreno unitava grijeh.
21. Zato su nai sveti oci, nakon to su kazali otputenje grijeha jo do
dali uskrsnue tijela i ivot vjeni, naznaujui da emo mi to primiti kad
budemo uskrsnuli od mrtvih i (kad) budemo zadobili uivanje vjenih doba
ra. Tada, nakon to postanemo nepromjenljivi, dogodit e se uistinu potpuno
unitenje grijeha, i mi emo postati samo jedna sveta, katolika []
Crkva jer emo zadobiti neizrecivu svetost i bit emo besmrtni i nepromjen
ljivi i u dio emo primiti da budemo uvijek s Kristom. A kad se ovo raspadIjivo tijelo obue u neraspadljivost i ovo smrtno obue u besmrtnost, tada e
89

se obistiniti rije napisana: Pobjeda iskapi smrt. Gdje je, eole, tvoja pob
jeda? Gdjeje, smrti, alac tvoj? alacje smrti grijeh, snaga je grij eha Zakon
(I K o r 15,54-56), Tada e se istom dogoditi potpuno unitenje (butala) svega
toga odjednom, smrti, grijeha, pokvarenosti; a s tim e nestati i Zakon
[], budui da n e e m o imati vie potrebu zakona, jer kao sveti postat
e m o besmrtni i nepokvarijivi.

22. S pravom su nam nai sveti oci prenijeli u prvom redu vjeroispovijest,
u kojoj smo poueni ('ettalmad) prema predaji naega Gospodina i mi sazna
jemo ('estakal) to treba znati Ocu, Sinu i Duhu Svetome: da je jedna
jedina narav Oca, Sina i Duha Svetoga, (narav) koja od sve vjenosti opstoji
i uzrokom je svega, i daje ta narav jedina koja ispravno dobiva ime Gospodin
i B o g , te dolikuje da ga vjerom ispovijedamo i da mu duguju poklonstvo sva
stvorenja. Nakon toga oni su nas pouili krsnoj ispovijesti (vjere), da na
znae, sukladno predaji naega Gospodina kojije rekao: Idite, pouavajte i
krstite u ime Oca i Sina i Duha Svetoga, kako treba pouavati i podjeljivati
krtenje u ime Oca i Sina i Duha Svetoga; onima koji, u nadi udesnih dobara,
bivaju krteni, nije dolikovalo da spominju bilo koju drugu narav, osim one
po kojoj su darovana dobra svim stvorenjima. A l i oni su i k tome dodali is
povijest (vjere) u budua dobra, u nadi kojih mi pristupamo milosti krtenja:
jer mi n u n o treba da znamo koja su dobra spojena s tim naukom (talmudita),
- da je jedna jedina b o a n s k a narav Oca, Sina i Duha Svetoga - i (s tom)
vjerom, - da po drugom roenju svetog krsta primamo ta (dobra), koja su
nebeska i neprolazna, da b o a n s k a narav koja opstoji od (sve) vjenosti i
uzrok je svega moe njih nama udijeliti.

23. Mi dakle, u vidu savrene pouke, kroz brojne dane koji su proli pre
dloili smo vaoj ljubavi tumaenje Vjerovanja (haymanuta). Na vama je
odsada da se brino sjeate onoga to vam je kazano, kako biste, vrsto drei
bez promjene bogobojaznu (dehlet 'alaha) vjeroispovijest, primili uistinu
uivanje buduih dobara, (dobra) koja neka se B o g udostoji i nama udijeliti,
po milosti svoga (Sina) Jedinca, naega Gospodina Isusa Krista, kojemu s
njegovim Ocem i s Duhom Svetim neka bude slava i ast sada i u svako vri
jeme i u vijeke vjekova, A m e n i Amen.

90

Zgotovljeno je pisanje deset homilija:

TUMAENJE S I M B O L A V J E R E
tri stotine i osamnaestorice (otaca na Nicejskom saboru),
kojeje sainio odlinik i prijatelj Kristov M a r Teodor,
biskup i tuma boanskih Pisama.
>

T V O J O M S N A G O M , GOSPODINE NA ISUSE KRISTE,

ISTI B L A E N I M A R T E O D O R Z A P O I N J E P I S A T I

TUMAENJE O T A J S T A V A ('rae) [] SVETE C R K V E

GOSPODINE, MI, I D A J D A D J E L O P R I V E D E M K R A J U

J E D A N A E S T A HOMILIJA (O OENAU)

S A E T A K : N a ispovijest vjere, pravilo onoga to moramo vjerovati, nado vezuje se molitva

kojuje izgovorio na Gospodin, pravilo onoga to moramo vriti ( 1); kako valja moliti, tj. kako
valja imati stalan osjeaj za Boga, Isus je pokazao svojim primjerom ( 2); autentino obiljeje
molitve jest ljubav i prianjanje uz dobro, izvravanje volje Boje, uporno nastojanje da od njega
molimo pomo za ponaanje u ivotu ( 3); prispodoba nepravednu sucu ( 4); kako moliti bez
prestanka ( 5). Isus ui uenike istinsku molitvu ( 6): Oe na, koji jesi na nebesima ( 7-9),
sveti se ime tvoje ( 10); doi kraljevstvo tvoje ( 11); budi volja tvoja, kako na nebu, tako i na
zemlji ( 12-13); kruh na koji nam je potreban daj nam danas ( 14); otpusti nam duge nae,
kako i mi otputamo dunicima naim ( 15-16); i ne uvedi nas u napast ( 17), nego izbavi nas
od Zloga ( 18). Sveukupni kodeks moralnog ponaanja sadran je u ovome ( 19).

1. Nakon to smo, s pomou milosti Boje, juer (dovrili) na govor

Vjerovanju, - koje su nai sveti oci sastavili nama za pouku slijedei rijei
boanskih Pisama kako bi nam pruili (katehetsku) pouku (talmed) prema
predaji naega Gospodina u ime Oca i Sina i Duha Svetoga, - bit e dobro
danas kazati sve ono potrebito molitvi kojuje predao na Gospodin. Nai
su je oci pridodali rijeima Vjerovanja budui daje nakon njega, potrebno
da i nju spoznajom i pamenjem naue oni koji prigrljuju vjeru krtenja. Sam
Gospodin, naime, nakon stoje kazao: Poite dakle i uinite mojim uenicima
sve narode krstei ih u ime Oca i Sina i Duha Svetoga, nadoda: uei ih uvati
sve to sam vam zapovjedio (Mt 28,19), kako bi pokazao da ponad bogobo
jazne (dehlat 'alaha) i pravovjerne pouke moramo brino nastojati da i na
ivot bude u skladu s boanskim zapovijedima. Zaradi toga, uz rijei Vjerovanj a pridodae molitvu u koj ojje sadran potrebiti nauk udorednosti, onu
kojuje na Gospodin saeo u kratke rijei i predao svojim uenicima. Svaka
92

molitva, kakva god ona bila, pouka je ivotu, za onoga koji prianja uz ob
vezu (walita). Jer, onoliko koliko nam je stalo da nam budu udoredni obi
aji, toliko i nastojimo da nam takva bude molitva. Onaj naime koji prianja
uz udorednost, koji nastoji initi stoje milo Bogu, vie od svega brino se
predaje molitvi. Dok onaj koji ne ulae trud niti jednoj kreposti i ne nastoji
da ini stoje Bogu milo, oito da e i prema molitvi biti nemaran.

2. Kao to nam je onaj koga zavolimo vie od svih ljudi odmah drag i elimo
ga susresti, ivjeti s njim, govoriti mu, - a prema onima s kojima nismo zadovolj
ni ne ulaemo napor da ih susretnemo niti da s njima govorimo, - tako oni koji
Boga imaju u srcu (tareita) i pomno nastoje oko onoga stoje Bogu milo redovito
uporno mole drei da govore i ive s njim u vrijeme molitve. Tako nam blaeni
Pavao nalae da molimo bez prestanka (usp. 1 Sol 5,17) kako bi se po ustrajnoj
molitvi u nama uvrstila ljubav prema Bogu i revnost u vrenju njegove volje.
Tako i na Gospodin, ovjek u onome kako se pokazivao po naravi, kako bi dje
lima pokazao tu vrstu [] ivota i ponaanja, gorljivo je prianjao uz molitvu.
Naime, provodei dan u pouavanju oko dobra (dzadqan), nono je vrijeme na
mijenio djelu molitve; zbog toga je poao u pustinju, kako bi pouio da onaj koji
moli mora biti slobodan od svake stvari; ako uistinu pogled njegove due treba
poivati u Bogu, u njega mora upraviti pogled i ne dati se rastresti niim drugim.
Time toj e odabrao ak i mj esta da bude slobodan od bilo kakve smetaj e, uklonio
je od nas bojazan od svega onoga ime se ponekad naa dua uzbuuje ili uzne
miruje i, najee nesvjesno, odvraa od onoga to sije zadala.,

3. K a k o je (Isus) postupao na takav nain, prema rijei svetoga Luke, ue

nici mu pristupie i upitae ga: Kako treba moliti, kadje i Ivan nauio svoje
uenike moliti? (Lk 11, Iss); i u veoma kratkim rijeima molitve (Gospod
nje) prenio im je savreni nauk govorei: Vi, dakle, ovako molite: Oe na,
koji jesi na nebesima, sveti se ime tvoje, doi kraljevstvo tvoje, budi volja
tvoja kako na nebu tako i na zemlji; kruh na svagdanji daj nam danas i
otpusti nam duge nae kako i mi otpustismo dunicima svojim; i ne uvedi nas
u napast, nego izbavi nas od Zloga, jer tvoja je mo i kraljevstvo i slava, sada
i u sve vrijeme i u vijeke vjekova. Amen (Mt 6, 9-13).
T i m kratkim rijeima posluio se (na Gospodin), kao da namje elio ka
zati da se molitva ne sastoji u rijeima, nego u ponaanju (znaya), ljubavi i
93

prianjanju uz dobro (walyata); onomu koji se priklanja dobru sav ivot treba
biti u molitvi, -a to postie time to izabire initi dobro. M o l i t v u dakle treba
('aisa'it) prakticirati u vidu ponaanja: ono to ne dolikuje initi ne valja niti
moliti, jer bila bi to gora smrt od svih smrti traiti od Boga suprotno od onoga
to je on naredio. Tko bi Bogu doao s takvim molbama, na srdbu bi ga
navodio a ne na pomirenje i blagost. Istinska se dakle molitva sastoji u mo
ralnoj ispravnosti, ljubavi prema Bogu i nastojanju oko svega to se njemu
svia. Koji uz to prianja, ije srce (reeyana) svemu tome razmilja, trajno moli,
bez zapreke, svakog asa, svuda gdje svagda ini ono stoje (Bogu) milo. Tko je
takav, neprestano ima potrebu za molitvom: jer onomu koji prianja uz dobro
dolikuje traiti pomo od Boga koji mu pomae uzvraajui mu za nastojanje
koje ulae kako bi sav njegov ivot bio u skladu s voljom Bojom. Jamano da
e takav ovjek primiti ono to moli, jer onaj koji se podlae boanskim zakoni
ma, koji se po njima ravna i od njih ne odstupa, nije mogue da bi traio pomo
a daje ne bi na neki nain primio od Onoga koji nam je te zapovijedi naloio;
jednako tako onaj tko ivi suprotno zakonu, unaprijed je bjelodano da jednako
tako nee zadobiti nita u vrijeme molitve, budui da ini ono to se Bogu ne
svia a trai ono stoje odabrao da e initi kroz sav svoj ivot.
4. Zato nas na Gospodin pouava da ne budemo nemarni kad molimo,
prema rijei blaenoga Luke koji nam je tome u prispodobi prenio nauk.
On dakle kae: U nekom gradu bio sudac. Boga se nije bojao, za ljude nije
mario. U tom gradu bijae i neka udovica (Lk 18,2), kojuje neki ovjekjai
od nje zlostavljao, i kojaje svaki dan dolazila k tom sucu daje obrani (raya)
od nepravde koja joj je nanijeta. Dugo je ekala. A l i na koncu, ena gaje
svladala upornou, tako da se zauzeo za nju i oslobodio je od napadaa koji
ju je nepravedno zlostavljao a bio je jai od nje. Evo sada to nadoda (na
Gospodin): ujte to govori nepravedni sudac: jer mi udovica ova dodijava,
obranit u je da vjeno ne dolazi muiti me. Nee li onda Bog obraniti svoje
izabrane koji dan i no vape knjemu sve ako i odgaa stvar njihovu? (Lk 18,
5-7). Doista, budui da one koji nastoje oko kreposti spopadaju beskrajne
patnje, - (koje dolaze) od prirodnih nagnua i od avolskih zamki, ak i od
onih dnevnih nezgoda koje su za mnoge tako esto na sablazan i odvode ih
od dobra (walita), - i (da) u ovom svijetu uzrokuju stalnu borbu, takvi neka
si od straha ne umiljaju da ihje B o g napustio; a budui da nemaju vie mira
u svakidanjoj borbi, bilo je dobro to im je (na Gospodin) predstavio toga
nepravednog suca, eda bi, kao u usporedbi, bjelodano pokazao kako je ne94

m o g u e da B o g napusti one koji su odabrali dobro. Jer, kae, toga opakog

ovjeka koji ni najmanje nije drao do pravice, nije se bojao Boga nitije imao
stida pred ljudima, svladala je svojom dosadnom upornou jedna ena, te
se zauzeo za ono stoje trebalo (vvalita), i mimo svakog oekivanja obranio
juje od ugnjetaa. Kako moete misliti da bi Bog, - kojije tako milosrdan i
blag, koji sve ini za na ivot i za nae spasenje, toliko da ni grenike ne
moe napustiti, - (kako moete misliti) da bi napustio one koji prianjaju uz
dobro i nastoje oko onoga stoje njemu milo? On ne naputa one koje predaje
protivnicima fulsane) i izlae dnevnim kunjama koje, iako ih oni ne ele,
moraju podnositi, bilo patnjom prirodnih nagnua, bilo slabou koja imje
priroena, - zbog koje, tako esto i ne hotei, pristaju uz ono to ne bi trebalo.
V e l i k a je borba koju moraju voditi poradi demona, i takvi su neprestano pri
siljeni boriti se protiv nagnua koja se javljaju u (tolikim) neprilikama. A l i
dobra koja su im obeana za ta nastojanja nisu svagdanja (hima) i (Bog) vred
nuje njihovu volju i udjeljuje takvim ljudima (dobroinstvo) svoje velike bri
nosti (btiluta). On (esto) doputa da u ovom svijetu oni podnose muke i
potekoe, (ali) toje zato to e za uzvrat primiti vjena i neizreciva dobra.

5. Zato je, jo jedanput, uenicima koji su traili da ih naui moliti, uputio

sljedee rijei: ako nastojite oko molitve, znajte da se ona ne sastoji u rijei
ma, nego u izboru kreposnog ivota, u ljubavi prema B o g u i u nastojanju oko
dobra. A k o , dakle, prianjate uz te stvari, kroz itav ete ivot moliti; i kad ste
takve stvari eljeli i nakon to ste ih izabrali, imat ete ivu elju za molitvom.
Znat ete j a m a n o to prositi; jer ako birate dobro (walita), neete se dati
uvjeriti da traite neto ponad toga, jer zacijelo ne biste prihvatili da traite
neto do ega vam ne bi bilo stalo. Vi koji udite za krepostima i koji oko njih
nastojite, oito je da e takve biti i pronje koje ete upravljati Bogu. Dakle,
ivite li takvim ivotom i (ako) upravljate Bogu takve pronje svim svojim
marom, ne sumnjajte da ete to i zadobiti.

6. Posluajte dakle u nekoliko rijei emu vam valja prionuti i kakav se

ivot od vas trai, u emu vam valja ustrajati i za to vam valja upravljati
pronje, kako bi potom zasigurno uslijedilo da zadobijete to ste traili.
Evanelist [] veli: Jednom je Isus na nekome mjestu molio.
Cim prest a, ree mu jedan od uenika: Gospodine, naui nas moliti kao to
je i Ivan nauio svoje uenike (Lk 11, 1). I nadoda: On im ree: Kad mo95

lite, govorite: Oe na, koji jesi na nebesima, sveti se ime tvoje (isto, 2).
Rije on je na nekome mjestu molio slii onomu stoje isti evanelist
[ ] kazao drugdje: Onih dana izie na goru da se pomoli. I pro
vede no molei se Bogu (Lk 6, 12). Rije na nekome mjestu oznauje
neto slino ovomu: na nekom mjestu povuenu i slobodnu od buke ljudi upra
vio je molitvu (Bogu). Videi ga kako moli s tolikim arom (bahpituta), uenici
razumjee ('estakal) da (molitvu) ne valja shvatiti kao neto mogue (dmekha),
ve kao potrebnij e (' alsa) od svega drugoga; i oni su ga zamolili da ih naui moliti
kao stoje i Ivan nauio svoje uenike predavajui im rijei molitve. Dakle, ako
prianj ate uz molitvu, upoznaj te to vam valj a prositi od Boga; oito morate uzna
stojati fethappat) oko onoga to ete prinijeti i kao pronju (Bogu). to vam
dakle valja govoriti kad molite, i uz to vam valja prionuti?

7* Oe na kojijesi na nebesima. Prije svega, kae, trebate spoznati to ste bili

a to ste postali (hwa), kakav je i kolik dar to ste ga primili od Boga. Jer velike
stvari bjehu uinjene (hwa) u vau korist, mnogo vee nego stoje uinjeno za
ljude prije vas. Naime, to to ja inim za one koji vjeruju u mene i odabiru postati
mojim uenicima toliko je da su oni uzdignuti daleko iznad onih koji ive po
zakonu [] M o j sije vu ako je (istinito) da je onaj prvi savez [ ]
bio dan na brdu Sinaju, koji raa za ropstvo; i on je rob, on i njegovi sinovi
(Gal 4, 24-25). O n i naime bijahu robovi, svi koji bijahu podloni zakonu
zapovijedi ( E f 2, 15); oni bijahu primili pravilo ponaanja, a osnovni pro
pisi kojima nitko nije mogao izmai bijahu usmjereni protiv prekraja zapovi
jedi. A l i vi, vi ste od mene primili milost Duha Svetoga koja vam je pribavila
adoptivno sinovstvo; vi imate slobodu Boga zvati Ocem: Ta ne primiste Duha
da opet budete u ropstvu i strahu, nego primiste duha adoptivnog sinovstva u
kojem slobodno Boga zovete: Oe! (Rim 8,15). Odsad vi imate slubu u Jeruza
lemu odozgor i primate ono slobodno stanje koje pripada onima kojeje uskrsnu
e uinilo besmrtnima i nepromjenlji vima i koji u toj naravi ive u nebu.

8. Budui da postoji razlika izmeu vas i onih koji su podloni Zakonu [

], - ako je (tono) da slovo, a toje Zakon, ubija i njegovim prekriteljima
dosuuje presudu neizbjene smrti, dok Duh oivljuje (usp. Iv 6, 63), a On nas
milou po uskrsnuu ini besmrtnima i nepromj enlj i vima, - dobro je da prije
svega znadete ovo: da se ponaate dostojno te uzvienostijer to su oni koje vodi
96

Duh Boji i postali su sinovima Bojim, dok oni koji su podloni Zakonu
nisu primili drugo osim imena sina; naime: Rekoh dodue: Vi ste bogovi i svi
ste sinovi Vinjega! Ali ete ko svi ljudi umrijeti (Ps 81, 6-7). Onima, me
utim, koji su primili Duha Svetoga i koji odsad trebaju oekivati besmrt
nost, dolikuje da ive po Duhu, da se suobliuju Duhu i da svjesno (reyana)
odgovore na tu uzvienost to su od onih kojima Duh gospodari, da se klone
svakog grenog ina i da se vladaju dostojno ivota (hupaka) u nebeskom
boravitu. K a k o da ne budem suglasan s vama koji zazivate Na Gospodin
i na B o g . Oito da morate znati daje B o g Gospodar kojije sve stvorio i vas
same, te da e vas on prenijeti u uivanje tih dobara; m e u t i m ja sam vam
naloio da ga nazivate O c e m , kako biste, nakon to ste shvatili svoju uz
vienost i dostojanstvo kojega ste dionici i veliinu u koju ste premjeteni
tako da ste nazvani sinovima sveopeg i vaeg Gospodina, djelovali kao ta
k v i sve do konca.
9. E v o zastoja ne elim (niti) da vi govorite Oe moj, nego Oe na:
zato jerje Otac zajedniki svima ve po tome ( ayaka) stoje i milost po kojoj
smo primili to posinstvo zajednika; tako da vi ne prikazujete samo B o g u to
dolikuje, nego da i jedni prema drugima njegujete onu slogu koju trebate
gajiti jedni prema drugima, vi koji ste braa i pod zatitom istoga Oca. Dodao
sam koji jesi na nebesima, kako bi vam bio predoen ovdje (dolje) onaj
ivot (odozgora) u koji vam je dan (zadatak) da se premjestite. Primivi
adoptivno sinovstvo postali ste graanima neba: takvo je boravite koje pri
lii sinovima Bojim.
?

10. to je dakle initi onima koji imaju takve misli? Sveti se ime tvoje.
Ponajprije, starajte se oko hvaljenja Boga, vaeg Oca. Ono stoje (Isus) na
j ednom mj estu kazao, - tako neka svijetli vaa svjetlost pred ljudima da vide
vaa dobra djela i slave Oca vaega kojije na nebesima (Mt 5, 16), - to
ponavlja i ovdje ovim sveti se ime tvoje; to je isto kao da kae: Morate
nastojati da inite takva djela da se po svima njima ime Boje slavi; dok s
udivljenjem motrite njegovo milosre i obilno razlivenu milost na vama, nije
uzaludno to vas je uinio sinovima i (to) vamje, u svom milosru, darovao
Duha, kako biste rasli i napredovali bez kraja, i to vas je ispravio i uinio
dolinima da postanete rod kojije zadobio to da Boga naziva Oe. A k o
pak inimo suprotno, postat emo uzronicima pogrivanja Boga, -a to zna97

i da e svi stranci (naoj vjeri), promatrajui kako smo (zaokupljeni) loim

djelima, nama govoriti: oni su nedostojni da budu sinovi Boji, - a ako je,
naprotiv, nae ponaanje dobro, potvrivat emo da smo djeca Boja i da
smo dostojni uzvienosti naega Oca, jer smo dobro odgojeni i ivimo ivo
tom dostojnim naega Oca. Bojei se dakle da se tako ne govori, ve nastojei
da se na sva usta hvali B o g , koji vasj e podigao na toliko uzvienje, uznastojte
('ethappat) initi djela koja poluuju takav uspjeh.

11. Doi kraljevstvo tvoje. Dobro je daje (na Gospodin) onomu dodao i
ovo. O n i koji su po adoptivnom sinovstvu pozvani u kraljevstvo nebesko i
oekuju da budu u nebu s Kristom, -jer, prema rijei svetoga Pavla bit emo
poneseni na oblacima u susret Gospodinu, u zrak. I tako emo uvijek biti s
naim Gospodinom (1 Sol 4,17), - duni su imati misli dostojne tog kraljev
stva i initi to dolikuje nebeskomu ivotu (dubara), kloniti se zemaljskih stvari
i drati ih tako (neznatnima) da baviti se njima u nama izaziva stid. Onomu, na
ime, kojije smjestio svoje boravite u kraljevskim palaama, koji u svakom asu
ima ast druiti se s kraljem, gledati ga, ne prilii kruiti po trnicama, gostioni
cama i slinim mjestima; on se drui s onima koji takoer stalno borave u tim
(prostorima). Tako i nama, koji smo pozvani u kraljevstvo nebesko, nije do
puteno napustiti one obiaje (odozgora) i sve ono stoje u skladu sa ivotom
(hupaka) odozgora i prepustiti se ponaanju ovoga svij eta u koj em ima toliko
malo vrijednih stvari a slue opaini. K a k o dakle da (istodobno) sve bude
tako, pa da djelujemo na nain dostojan plemenitosti naega Oca?

12. A l i kako istraiti obiaje neba i kako initi djela koja e poticati na
veliko hvaljenje u ime Boga?
Budi volja tvoja kako na nebu, tako i na zemlji. To se ostvaruje ako u ovom
svijetu nastojimo fethappak) koliko je to mogue nasljedovati ponaanje
koje oekujemo da e m o provoditi u nebu,-jer u nebu nia nije protiv Boga,
grij eh je iskorijenjen, m o demona ukinuta f e t r i ) i, ukratko, sve to ovdje
navaljuje na nas poraeno je.
K a d sve to bude uniteno, mi e m o uskrsnuti od mrtvih i stolovat emo u
nebu u besmrtnoj i nepromjenljivoj naravi; ponad svega, prianjat emo uz
volju Boju, jer emo imati svi nebeske misli, htjet emo i initi to se Bogu
m i l i , jer ( ayka) nee vie biti nikakva nagnua i l i strasti koja bi se u nama
5

98

opirala volji Bojoj. Ono to se dakle od nas trai jest, koliko nam je to mo
gue u ovom svijetu, ustrajati u volji Bojoj, ne odstupajui od nje: kao to
drimo da u nebu vlada volja Boja, tako i na zemlji nastojimo uz nju prian
jati; to se nae volje i svijesti (reeyana) tie, nemojmo u njima imati nikakav
podraaj suprotan (volji Bojoj) kako sada tako i ondje (gore). To nije mo
gue dok smo u ovom svijetu, u smrtnoj i promjenljivoj naravi; zato neka se
naa volja odvraa od tih suprotnih pobuda i neka ih ne prihvaa. inimo to
nalae sveti Pavao: Ne suobliujte se, veli, ovomu svijetu, nego sepreobrazujte obnavljanjem svoje pameti da mognete razabirati to je volja Boja, to
lije dobro, Bogu milo, savreno ( R i m 12, 2). To to nalae, nije da strasti
nee vie navaljivati na nas, ve da se ne suobliujemo onomu to e se za
sigurno rasplinuti ('etri) skupa s opstankom (qauma) ovoga svijeta; neka se
naa volj a ne suobliuj e ivotu (hupaka) ovoga svij eta, ve neka ratuj e protiv
onih dogaaja, m u n i h i l i ugodnih, dinih i l i sramotnih, koji, da kratko ka
em, uznose i l i ponizuju; (neka ratuje) naroito (protiv) onih koji dolaze od
naravi a navode nas da upadamo u misli (huaba) suprotne (Bogu), i tako
o d v r a a m o svoje srce od volje za dobrom. Nastojmo da naa sklonost ne
upadne u to, ve obnavljajmo svoje misli ispravljanjem svakog dana; odbacujmo tetnosti koje nam nanose strasti od ovoga svijeta, i svakog dana uzdiimo svoju volju prema kreposnim (stvarima), iskustvom nastojei oko
onoga stoje milo Bogu. Eto, to smatramo (hab) savrenim dobrom, toje
B o g u milo. Pored svega, drimo vrijednim prezira slasti ovdje (dolje), te
podnosimo patnje ('ulsana) koje nas zadese; svemu pak pretpostavimo volju
Boju/ smatrajmo se blaenima ako tako inimo, pa makar kuani svim mu
kama j o g a svijeta; bijednih li nas, vie od svih gnusoba, ako nismo takvi,
pa makar ivjeli u izobilju svih (dobara) ovoga svijeta.
{/

13. Takvaje dakle udoredna savrenost kojoj nas je u tim kratkim rijeima
pouio na Gospodin: onima koji vjeruju u njega nareuje da prianjaju uz do
bra djela i da se vladaju na nebeski nain, da preziru sve stvari ovoga svijeta i
da se trude kolikoje god mogue suobliiti se stvarnostima buduega svijeta.
Eto to valja sve do konca moliti od Boga; jer, kako nam je imati zdravu savjest
(reeyana) i iskrenu ljubav do tih stvari, - svjesni smo da smo nesposobni ita
postii bez Boje potpore,-bilo je potrebno da nam u obliku [ ] molitve
prenese te stvari, kako bismo ih izabrali savrenom ljubavlju, i ustrajali svo
j i m nastojanjem (bahpituta) i prianjanjem moliti ih od Boga, kao dobre i ko99

risne. B i l o bi nam n e m o g u e imati ih, pa makar ih deset tisua puta izabrali

i u njima se naslaivali, da nam B o g uinkovito ne pomae. A l i zasigurno mi
emo ih imati, ako smo im dali prvenstvo i istovremeno ih molili od Boga.

14. Sveti je L u k a povezao mnogo stvari s ovom molitvom kojuje izgovo

rio Krist na Gospodin, kako bi potvrdio da e oni koji budu molili uistinu to
primiti. N o , postoje elio nas pozvati da se suobliimo tom buduem svijetu,
- gdje e m o , kad tamo budemo, biti apsolutno uzdignuti ponad stvari ovih
ovdje i n e e m o vie imati potrebu za apsolutno niim, - a kako se (s druge
strane) mislilo da nareuje neto nemogue, - da sejo smrtna bia po naravi,
u kojih su j o mnoge potrebe u ovom svijetu, suoblie tom besmrtnom ivo
tu, - kratko je nadodao: Kruh na svagdanji daj nam danas. elim, kae, da
teite za stvarima buduega svijeta i da, dok ste jo na ovom svijetu, prema
svojim silama, uredite [] svoj ivot kao da ste ve na drugom. Ne tako
da vie ne jedete i l i ne pijete, i l i da vie ne uzimate nikakvu nunu ( alsaya)
stvar koja vam je potrebna za ovaj ivot, nego tako da odabravi dobro to
dobro ljubite i u potpunosti ga traite. Doputam vam upotrebljavati stvari
ovoga svijeta onoliko koliko je to potrebno za zadovoljenje nune ( alsaya)
potrebe; vie od potrebnog nemojte niti traiti niti truditi se imati. Ono to
sveti Pavao kae: Imamo li dakle hranu i odjeu, zadovoljimo se time (1 T i m
6, 8), to ovdje na Gospodin zove kruh, nazivajui tako ono ime se treba
sluiti; jer za hranjenje i uzdravanje ovoga ivota (ovdje), kruh namje, ini
se, potreban vie od svega. A l i i taj danas oznauje sada, budui da
danas postojimo i ne postojimo sutra; jer ak i ako dosiemo sljedei
dan, i tada kad tamo budemo bit e m o danas.
9

B o a n s k o Pismo zove danas ono stoje sada prisutno i l i blizu; tako onaj
danas, ako glas mu ujete, ne budite srca tvrda kao u Pobuni, (tako) izjav
ljuje sveti Pavao, pae hrabrite jedni druge dan za danom dok jo odjekuje
ono danas (Heb 3, 7-8.13); a to znai: D o k smo na ovom svijetu, nepre
stano kao da oslukujemo tu rije; i svakog dana taj e glas poticati nau
savjest (tareita), drati nau duu budnom i bodriti je da ispravljamo nae
ponaanje i klonimo se zla (sanyata) a prianjamo uz dobro. Iz dana u dan, u
ovom svijetu gdje namje dano vrijeme za popravak i za pokoru, nastojmo,
koliko je do nas, oko napretka; jer kad budemo napustili ovaj svijet, vrijeme
pokore i popravka udaljit e se, a nadoi e vrijeme suda. U tom smislu na
Gospodin govori ovdje: Kruh na svagdanji daj nam danas, to jest: Dok
100

smo u ovom ivotu, potrebno nam je ono to nam je na korist. N i t i hranu, niti
pie, niti odjeu, niti bilo koju stvar koja je nuna za uzdravanje tijela ja vam
ne uzimam niti vam branim; imajui sve to, potrebno je da se time sluimo;
a kad sve to dobivamo od drugih nije za prijekor primati, budui da ('ayka)
nije neprilino te stvari traiti od Boga.
K a k o bi se moglo smatrati zlom (sne) sluiti se onim to nam je ak dopu
teno traiti od Boga, kad je i korisno za uzdravanje i ouvanje naravi?
Kruh je naime ime koje on daje svemu to slui i koristi uzdravanju na
ravi. Ono to nam je potrebno oznauje prema naoj naravi, to jest ono to
je korisno i potrebno naravi i za uzdravanje naravi. Budui daje Stvoritelj
tomu naloio uporabu, dolikuje da potrebno posjedujemo, ali suvino (yatirta) i
stoje izvan onoga to nam je potrebno za uporabu, onima koji ude za postignu
em savrenosti ne prilii ni uvati. Dakle, daje potrebno moliti ono to prilii
za uporabu, dao namje do znanja govorei koji nam je potreban, - to jest ono
to je korisno i potrebno naoj naravi, - a onim danas: ako je za uzdravanje
naravi njezin sazdatelj odluio da te stvari budu potrebne u ovom svijetu, pravo
je da ih molimo i nije neprilino time se sluiti. A l i sve stoje vie od toga, nitko,
kaem, ne smije moliti od Boga niti nastojati da stekne.
Jer to ne trai nae uzdravanje, niti je za nunu potrebu ovdje (dolje),
ako to gomilamo, pripast e drugima. N i k a k v u korist od toga nee imati onaj
koji se trudi i nastoji da zgrne i stekne: nakon svog odlaska, oito da e, makar
i ne bi htio, to pripasti drugima. Naime (na Gospodin) apsolutno je odbacio
brigu za suvikom, a nije zabranio uporabu onoga stoje nekomu potrebno;
tovie, naredio je da to molimo od Bogajer namje potrebno, dobro je dakle
stoje dodao: Otpusti nam duge nae.

15. U prvim je (rijeima, na Gospodin) postavio definiciju kreposti i u

doredne savrenosti. Dodajui kruh na svagdanji daj nam danas, odredio
je ime nam se potrebno umjereno i brino sluiti. I budui da nam, koliko
god mi prianjali uz krepost, nije m o g u e apsolutno ostati bez grijeha, nama
koji smo, toliko puta i ne hotei, prisiljeni pasti zbog slabosti naravi, spremno
nae tomu lijek u traenju oprotenja, iako ne bje samo zato to to ree. A k o ,
(kazao je), prianjate uz dobro, (ako) u to ulaete napor i ne elite traiti su
vino, nego ono to vam je za upotrebu potrebno, morate imati povjerenje da
ete primiti oprotenje vaih grijeha, jer takvi su grijesi, zasigurno, nehoti101

ni; tko dakle prianja uz dobro, i brino nastoji da se oslobodi zla (sne), oito
da nije dragovoljno posrnuo. K a k o bi pao dragovoljno onaj koji se gnua na
zlo i eli dobro? Sigurno da su za takvog (ovjeka) grijesi nehotini, i jama
no e za njih zadobiti oprotenje. A potom nadodaje:
16. Kako i mi otputamo dunicima naim. Pokazuje kako valja imati po
vjerenje da e nam biti udijeljeno oprotenje tih (grijeha) ako i mi inimo
isto, koliko to m o e m o , prema onima koji bi nas uvrijedili. Jer, nakon to
smo izabrali za sebe dobro i u njemu nalazei zadovoljstvo, dogaa se mnogo
puta da grijeimo i protiv Boga i protiv ljudi, paje zato dobro daje B o g naao
lijek za ta dva (zla) u pratanju to ga primjenjujemo prema onima koji nas
vrijeaju (i) imamo sigurno pouzdanje da emo i m i , na isti nain, zadobiti
od Boga oprotenje naih pogreaka. Jer, isto onako kao to onda kad grije
imo nuno moramo pasti (na koljena), vapiti Bogu i moliti ga oprotenje,
tako i mi pratamo onima koji nam nanose uvrede i za njih se kaju; prihvati
mo dobrohotno one koji su nas na bilo koji nain uvrijedili i l i nam nanijeli
bol. Oito je, naime, i izvan sumnje (heryan), da oni koji su bili povrijeeni
i l i ojaeni, ako prataju onima koji su ih povrijedili, koji, kajui se za svoje
uvrede za njih trae (oprost), bit e im oprost udijeljen isto kao i onima koji
su povrijeeni, kad oni zaele traiti (oprost) kod Boga. N a Gospodin nam
je bjelodano naredio da traimo oprost u zamjenu za to to smo i mi oprostili
onima koji su nas povrijedili.

17. A kako mi iznenada upadamo u mnoge muke u ovom svijetu, - tj elesne

bolesti, zlobe ljudi i tolike druge (nedae) koje nas hvataju u mreu (metpahhinan) i potresaju nas, toliko da se naa dua (jako) uznemiruje mislima koj e
nas esto odvode od izvravanja dobra, - doda s pravom: I ne uvedi nas u
napast, kako bismo bili ouvani koliko namje to mogue. A k o se dogodi da
navale napasti, uloimo napor i hrabro podnesimo muke koje nismo oeki
vali da e nadoi. Prije svega, traimo od Boga da nas napast ne pogodi, a
ako upadnemo u napast, molimo daje herojski podnesemo i da joj brzo doe
kraj. Jer nije tajna da u svijetu brojne kunje na razliite naine uznemiruju
naa srca (reeyana). ak i tjelesna patnja, ako se odulji i povea, jako uzne
miruje one koji u nju padnu; a tjelesne strasti, a da to i ne bismo eljeli, svojim
zavoenjem odvode nas od dunosti (walita). Lijepa lica, im ih ugledamo,
bude poudu kojaje u naoj naravi; i druge stvari na razliite naine nadola102

ze, kada tome i ne pomiljamo: na izbor, ak naa samodopadnost u dobra,

a da to i ne bismo eljeli, sve to nau narav vue na zlo. A l i osobito namjere
zlih, buntovnih ljudi koji uporno nastoje da nam nanesu zlo (sanyata), do
voljne su da nas poto poto odvuku od onog to namje drago, ak i onoga
koji se jako trudi oko kreposti; naroito, kad su to braa u vjeri (bnay bayta
dhaymanuta) koja su radila protiv nas. njima je na Gospodin kazao:
Onomu, naprotiv, tko bi sablaznio jednoga od ovih najmanjih to vjeruju u
mene bilo bi bolje da mu se vrat objesi mlinski kamen pa da potone u dubinu
morsku (Mt 18, 6). Buntovnima m e u nama to ree prijetei im okrutnim
presudama ako u svojoj opakosti i zloi poniznima i istima p o d m e u (zam
ke) koje ih lako mogu udaljiti od dunosti. On to podrazumijeva pod sab
lazniti, kad takvi zloom i l i bestidnou nanose zlo onima koji krepou
nastoje ivjeti skromnim i istim ivotom. Za sve to, nakon stoje kazao: ne
uvedi nas u napast, nadoda: Nego izbavi nas od Zloga.
18, U svemu ovome nije neznatna teta koju nam nanosi zloa Sotonina,
koji se slui razliitim i brojnim lukavstvima da postigne ono to se nada da
e mu omoguiti da nas odvede od potivanja i od izbora dunosti (wale,
walita).
19. N a je Gospodin, dakle, u te molitvene rijei ukljuio udoredno savr
enstvo i j asno izloio nauk to trebamo (wale, walita) postati, emu prionuti,
ega se kloniti, i to prositi od Boga. Dakle, znajui da se uz doktrinalnu
ispravnost i iskrenu vjeru trebamo truditi oko ivota i dobrog ponaanja, nai
su sveti oci prenijeli tu molitvu onima koji pristupaju daru krtenja; tako su
nas izlaganjem (syama) vjeri pouili doktrinalnoj ispravnosti, a s druge
strane molitvom odreuju smjernice naemu ivotu, kako bi po kreposti na
ivot bio takav kakav dolikuje da ga provode oni koji primaju dar krtenja,
oni koji su odsada (ovdje) upisani kao sinovi boravita s nebeskim ponaan
jem. Eto emu nas pouava Gospodnja molitva kratkim rijeima: trudite se
da te rijei budu na ist nain u vaim srcima (tareita), briljivo njima raz
miljajte i zalazite se da ih stavite u praksu, tako da se ve ovdje (dolje) suobliujete, prema svojim silama, buduemu svijetu. Kroite po nauku naega
Gospodina i zadobit ete nebeska dobra koja svi mi trebamo primiti po mi
losti Sina Bojega Jedinoroenca, kojemu neka je slava s Ocem i s Duhom
Svetim, sada i u sve vrijeme, i u vijeke vjekova. A m e n .
103

D V A N A E S T A HOMILIJA ( P R V A K R S N A )

S A E T A K : Pogled na prethodne homilije ( 1). Definicija sakramenta; sjena Starog zavjeta (

2); dva tabernakula ( 3-4). Trijumf Kristov znai kraj sjene, oznauje poetak naeg sudionitva
u nevidljivim stvarnostima ( 5-6); ostvarujui znakove Kristove, uvrujemo svoju nadu da
emo definitivno njemu biti pridrueni ( 7). Stanje svijeta od pada Adamova ( 8), stoje postao
po Otkupljenju ( 9): sakramenti su prijelaz iz jednoga u drugo ( 10).
Prvi dio krsnog obreda nakon upisa kandidata do vraanja simbola. Upis u crkvu ( 11-14) i uloga
jamca ( 15-16); parnica s avlom i egzorcisti ( 17-22), obrana pred sucem ( 23-24); vraa
nje simbola ( 25-28).

T E K S T O B R E D N E KNJIGE (za komentirati). Tko eli pristupiti daru svetoga kr

tenja, neka se prijavi Crkvi Bojoj. Primit e ga onaj kojije za to postavljen,
prema ustaljenu obiaju po kojemu neka budu upisani oni koji pristupaju krte
nju. On e se raspitati njegovu nainu ivota (zna). Za one koji se krste, tu
slubu vri onaj koga se naziva 'jamac'. Onaj kojije za to postavljen, nakon to
te upisao u knj igu Crkve upisuj e u knj igu uz tvoj e ime i onoga, koj i j e kao svj edok,
i l i 'voditelj' u tom mjestu i l i za tu 'disciplinu' (dubara). Apsolutno se trai usluga
(sluba) onih koj i se z o v u ' egzorcisti'. Potrebnoj e, kada se vri obrana u procesu,
da u tiini stoji onaj koji iznosi optubu. Ti dri rairene ruke, u stavu []
onoga koji moli, pogledom upravljenim prema dolje. Zato svlai svoje izvanj
sko odijelo i bosih si nogu. Stoji uspravan na tkanini od dlake. Tih dana prima
nalog da se u duhu bavi rijeima Vjerovanja.

1.0 ispovijesti vjere koju sastavie nai blaeni oci, prema predaji naega
Gospodina, u kojoj htjede da budemo poueni (talmed) i krteni u ime Oca i
Sina i Duha Svetoga, govorili smo Vaoj Ljubavi dovoljno, ini mi se, pret
hodnih dana; trebalo je (tih dana) da vi koji pristupate daru krtenja nauite
koje misli valja imati i u ije (ime) se krstite, te bude jasno, u skladu s preda
j o m naega Gospodina, da ste poueni i da se krstite u ime Oca i Sina i Duha
104

Svetoga. Dodali smo takoer govor molitvi, da biste upoznali to treba zna
ti kako se trebaju ponaati oni koji primaju taj veliki dar krtenja. K a k o je
vrijeme sakramenta fraza) dolo, i vi kreete, milou Bojom, da primite
sudionitvo u svetom krtenju, treba vam sada razloiti, a to i red []
trai, slijed sakramenta i (ceremonije) kako se dogaaju, zato se svaka od
njih ini, kako biste shvatili uzrok svih njih, i tako primili velikom ljubavlju
ono to e se dogoditi.

2. Svaki je sakrament ( raza) [] pokaziva nevidljivih i neizre

civih stvari i to u znakovima fata) [] i simbolima. Potrebna je, si
gurno, objava (gelyana) i tumaenje tih stvari, kako bi onaj koji pristupa mogao
upoznati snagu otajstva. K a d bi se stvarno dogaale te stvari, bio bi suvian
(yatira) govor, a samo gledanje bilo bi dovoljno da nam pokae svaku od tih
stvari koje se dogaaju. A l i budui da u sakramentu postoje znakovi onoga
to e se dogoditi i l i se ve dogodilo, potreban je govor koji razjanjava smi
sao znakova i otaj stava. Z i d o v i su tako, u slici i sjeni onoga nebeskoga sluili
Bogu (Heb 8,5) jer Zakon sadravae tek sjenu buduih dobara, a ne sam lik
[] zbiljnosti (Heb 10, 1), prema rijei svetoga Pavla. Sjena otkriva bli
zinu nekog tijela, jer nije mogue da se pojavi sjena bez tijela; ali sjena ne
pokazuje tijelo koje otkriva, dok slika to ima u svojoj naravi. K a d se vidi
sliku, upoznaje se onoga kojije na slici, zbog tonosti (natituta) slinosti, ako
recimo poznajemo onoga kojije na slici predstavljen; iz sjene nikad nije mo
gue znati kakav je onaj iju sjenu vidimo, jer sjena nema nikakve slinosti
s predstavljanjem tijela (guma) od kojeg sjena dolazi. Takav je bio sadraj
Zakona []: u njemu je sve bilo tek naznaka nebeskih stvari, kako ree
Apostol. A stoje to bilo? Valja vas pouiti.

3. D v a tabernakula naini blaeni Moj sije, pouen boanskim vienjem.

Prvi prozva svetite, drugi svetite nad svetitem. Prvi bijae slian na
inu ivljenja (hupaka) zemaljskog boravka gdje mi sada ivimo; dokje dru
gi, koji prozva svetite nad svetitem, slian obitavalitima ponad vidljiva
neba, gdje uzae Krist na Gospodin, koji radi naega spasenja bi uzet, i gdje
je sada. On i nama udijeli da tamo u z a e m o , da tamo budemo i boravimo s
njime, kako ree sveti Pavao, kamo je kao pretea za nas uao Isus postavi
zauvijek Veliki sveenik po redu Melkizedekovu (Heb 6, 20). Ree, daje bio
105

po redu [] velikih sveenika, jer prvi ue i tako namje ulazak u to mjesto

on udijelio; djelo velikog sveenika je i to da se on, prvi, pribliio Bogu, a
potom se, po njemu pribliavaju drugi. A l i kako to j o nije ostvareno (hway),
nego treba biti na kraju, sveenici po Zakonu nisu nijedanput vrili kult (temeta) po Zakonu u mjestu (zvanu) svetite nad svetitem.
4. Budui daje to mjesto bilo nepristupano svima, jednom na godinu u
nj je ulazio samo veliki sveenik. Na ulazu bi prinosio rtvu (garreb debhta),
ali i on sam nije mogao unutra ui u svako vrijeme; ulazio je jedanput furha)
na godinu. Iz svegaje toga jasno da su zakonske uredbe (dubara nemosaya)
obuhvaale taj smrtan ivot na zemlji i nisu imale nikakva uea u nebeskim
stvarima, - kao to ni mi, dok smo smrtni po naravi, ne m o e m o prodrijeti u
nebo. A l i nebeske stvarnosti postaju dohvatljive ljudima od asa otkako je
jedan od nas uzet i po zakonu [] ljudske naravi umire, uskrsava od mr
tvih na velianstven nain, postaje besmrtnim i neraspadljivim po naravi te
uzlazi na nebo: za ostale (ljude) postaje velikim sveenikom i za nj ih jamcem
njihova uzaaa na nebo.
5. U Zakonu je bila sjena buduih dobara, jer je tu na zasjenjen nain za
tadanje ljude bila naznaka (peleta) onoga to e biti. Tako su u naznaci (tahwita) i u sjeni nebeskih stvari sluili (amme) Bogu, jer je po tabemakulu
i svemu stoje tu bilo (zakon) pruao naznaku stanovite objave onoga naina
ivota (dubara) koji treba biti u nebu, - onoga kojeg namje na Gospodin u
nj uzlazei pokazao i po kojemu namje svima dao da sudjelujemo u toj tako
velikoj stvarnosti koja nije bila oitovana ljudima onoga vremena; tako da
su si idovi, oekujui uskrsnue, tome stvarali plitku ideju. Mi ne zami
ljamo tako taj nain ivota besmrtnosti, za koji se nadamo da treba nestati;
oni su ga tako zamiljali: da emo jo jesti i piti i da emo se eniti, a to mi
drimo daje velika sramota, jer treba vjerovati rijei naega Gospodina koji
veli: U zabludi ste jer ne razumijete Pisama ni sile Boje. Ta u uskrsnuu niti se
ene niti udavaju, nego su kao aneli na nebu (Mt 22, 29-30) i: sinovi su Boji
jer su sinovi uskrsnua (Lk 20,36). Istodobno kori njihovo neznanje glede uskr
snua i pouava da mi trebamo smatrati daje to nain boanskog ivota (hupaka)
koji e imati oni koji uskrsavaju, jer jasno kae da e biti kao aneli.
6. To su, kao u naznakama i u sjeni drali (idovi); a ostvarilo se sada u
naem Gospodinu Isusu Kristu, kojije uzet od nas i za nas, umro po zakonu
106

ljudskom i postao, po uskrsnuu, besmrtnim, neraspadljivim i apsolutno ne

promjenljivim. Takav je uzaao na nebo, jer odsada, sudjelovanjem (auta
puta) u naravi, postao je za nas jamcem, stvarnog zdruivanja. Ako je Krist od
mrtvih uskrsnuo, kako neki medu vama govore da nema uskrsnua mrtvih?
(1 K o r 15, 12): a to jasno pokazuje, jer se stvarno dogodilo, da moramo
priznati da postoji zajedniko uskrsnue; priznajui to, oito je da i mi vje
rujemo da e i za nas biti. Dakle, zbog toga to e biti, imamo apsolutnu
vjeru da e i za nas biti tako. Ono to se dogodilo Kristu budi u nama apso
lutnu vjeru da e se to isto i za nas dogoditi. Priznajui odsada bez oklijevanja
da e se to i za nas dogoditi, ostvarujemo ovaj straan, neizreciv sakrament
('raza), koji sadri neshvatljive znakove ( ata) ekonomije (mdabranuta)
[boanske] koja se odnosi na Krista naega Gospodina; od tog sakramenta i
mi oekujemo, za sebe, da e m o dobiti sline (plodove). Za nas je bjelodano,
prema rijei Apostolovoj, da mi i krtenje i slubu stola naega Gospodina
zato ostvarujemo: u spomen na smrt i na uskrsnue Krista naega Gospodina
to inimo, kako bi po tome bila i u nama ojaana nada.
5

7. uskrsnuu je naime ovako govorio: Koji smo god krteni u Krista

Isusa, u smrt smo njegovu krteni. Krtenjem smo dakle zajedno s njime uk
opani u smrt da kao to Krist slavom Oevom biuslmen od mrtvih, i mi tako
hodimo u novosti ivota ( R i m 6, 3-4). On jasno ui da smo krteni zato da
budemo suoblieni naem Gospodinu u njegovu smrt i u njegovo uskrsnue,
istodobno se spominjemo onoga to se dogodilo, i tome primamo potvrdu
nade u budunosti. Dakle sudjelovanju u svetim otajstvima ('raza) on veli:
Kad god jedete ovaj kruh i pijete au, smrt Gospodnju navjeujete dokon
ne dode (1 K o r 11,26); ovako govori i na Gospodin: Ovo je tijelo moje koje
se lomi za vas; ovo je krv moja, koja se za mnoge prolijeva na otputenje grijeha
( M t 26, 26.28). Time postaje oito da, bilo (sudjelovati) na toj liturgiji
(temeta), bilo primati prinos, znai spominjati smrt K r i s t o v u i njegovo
u s k r s n u e , po kojem svi mi o e k u j e m o da mu se p r i d r u i m o ; tako da u
tom otajstvu mi ostvarujemo znakove ('ata) onoga to se zbilo u n a e m
Gospodinu Isusu K r i s t u , kako b i , posredstvom tih znakova, zdruivanje
s njim uvrstilo nau nadu. Dobro je da vam odsada govorim uzrocima
svih otaj stava i znakova.
8. N a Gospodin B o g od zemlje stvori ovjeka na svoju sliku; svakojakim
astima gaje obdario, ali muje udijelio naroitu ast prozvavi ga svojom
107

slikom, tako daje po tome ovjekjedino prozvan B o g i sin Boji. Daje imao
razbora, ovjek bi bio obitavao kod onoga koji mu je bio uzrokom svih do
bara; uistinu ih je imao u posjedu. A l i , kako je uzeo sliku avolsku i njoj se
suobliio, taj (potonji), - koji se kao tiranin [] digao protiv Boga i,
ast koja dolikuje Bogu, zaelje prigrabiti za sebe, - postavljao je sve mo
gue stupice da odvrati ovjeka od Boga; pred njim se postavljao u dostojan
stvu Boga, kako bi i ovjek iz zavisti ustao protiv Boga; prisvajao sije ugled
(masbranuta) i slavu dobroinitelja. A kako se (ovjek) dao uvjeriti ('ettpis)
njegovim rijeima, te odbacio (daleko) od sebe zakone [] koje mu je
B o g dao i odao poast kao svomu dobroinitelju svomu zloincu, (Bog) mu
je izrekao kaznu da se vrati u zemlju odaklejeuzet Po grijehu dakle ue smrt;
a smrt, koja slabi narav, uini da sklonost na grijeh postade jaa: i oboje je
(smrt i grijeh) raslo jedno s drugim. Smrtjejaala, uveavala mnotvo grije
ha, a smrtnost je, iz slabosti, raala m n o t v o m grijeha, dotle, da su i zakoni
kojeje B o g dao da ih popravi, pripomogli njihovu mnoenju, a prekritelji
tih (zakona) zbog mnotva grijeha nagnae (Boga) da ih kazni. Time je kod
tiranina [] rasla gorka volja da radi protiv nas, jer se silno radovae
kako se svakog dana nae stanje pogorava, raspada i vodi u propast.

9. Tako, naemu stanju (halen dilan) dospjelu do beznaa, na Gospodin

htjede, svojom milou, pribaviti popravak; da bi to uinio, od nas uze o
vjeka koji posta savreni vritelj boanskih zakona; a, budui daje bio izuzet
(dalbar) od svakog grijeha, pokaza se daje slobodan i izuzet od svake smrtne
osude. Tiranin [] pak, koji u tom stanju nije znao to da poduzme,
spusti na nj nepravednu smrt po Zidovima, njegovim slugama. On smrt dra
govoljno prihvati i pred Bogom, pravednim sucem, povede proces protiv (ti
ranina); bi osloboen od smrtne presude, jer muje ona zadana nepravedno i
u bezakonju. Posta apsolutno slobodan od smrti, besmrtan i nepropadljiv po
naravi. Tako uzae na nebo i bi uzdignut apsolutno iznad (svake) ukletosti i
prijevare Sotoninejer taj ne m o g a e odsad vie nita nauditi ovjeku kojije
besmrtan, nepropadljiv i nepromjenljiv, stanuje u nebu a s naravi boanskom
ima savrenu povezanost (naqiputa). Budui da je imao takvu sigurnost
[ ] , ovjek uzet od nas postao je zakoniti poslanik za ljudski rod
[], kako bi u tom izuzetnu preobraaju, ostatak ljudi bio njemu pridru
en, kako ree sveti Pavao: Tko e optuiti izabranike Boje? Bog opravda
va! Tko e osuditi? Krist Isus umrije, tovie i uskrsnu, on je i zdesna Bogu
108

- on se ba zauzima za nas! ( R i m 8, 33-34). Pokazuje dakle da su dobra koja

imamo odsada bez promjenljivosti i izmjene: otkad ( aykad) je Krist za nas
umro, uskrsnuo od mrtvih i zadobio zajednitvo (autaputa) s b o a n s k o m
naravi, svojom nas molitvom za nas on privlai da imamo sudionitvo (au
taputa) u uskrsnuu i u dobrima koja iz uskrsnua proizlaze.
?

10. Eto zato pristupamo sakramentu ('raza), u kojem inimo znakove

( ata) koji odstranjuju zla od kojih smo, kad smo bili izvan nade, osloboeni,
a koji nam omoguuju da sudjelujemo na takvim novim i veliajnim dobri
ma, onim dobrima koja imaju svoje poelo u n a e m Gospodinu Kristu. I mi
oekujemo da e m o uivati u tim (dobrima) koja nadilaze nau narav, a za
koja se nikad nije oekivalo da bi mogla postati naa. Nakon to smo to ra
zloili, da bi postalo jasnije ono stoje kazano, vrijeme je da vam odsada go
vorimo razlogu svake od (ceremonija) koje se ine.
5

11c Tko dakle eli pristupiti daru svetoga krtenja neka se prijavi C r k v i
Bojoj, koju na Gospodin Krist pokaza vjernicima kao neku sliku []
nebeskih stvarnosti u ovom svijetu, kad ree: Ti si Petar-Stijena i na toj sti
jeni sagradit u Crkvu svoju i vrata paklena nee je nadvladati. Tebi u dati
kljueve kraljevstva nebeskoga, pa togodsvee na zemlji, bit e svezano na
nebesima; a to god odrijei na zemlji, bit e odrijeeno na nebesima (Mt
16, 18-19). (Krist) pokazuje daje dao, (kao) sliku nebeskih stvarnosti, samu
C r k v u , koja ima tu (povlasticu) da tkogod bude njoj familijaran (baytaya,
baytayuta) posjeduje familijarnost s nebeskim (stvarnostima), a tko je njoj
stran ('etnakri) oito je stranac i nebeskim stvarnostima. Naime, sigurno je
daje onima koji su na elu Crkve povjerio upravljanje (mdabranuta) Cr
kvom, i njima govori, u ovoj rijei (upravljenoj) svetomu Petru, da imaju
kljueve kraljevstva nebeskoga i daje ono to oni svezu (metesran) na zemlji
svezano na nebu, a to odrijee na zemlji odrijeeno je na nebu. Ne da bi ljudi
b i l i gospodari toga, nego zato stoje Crkva od Boga primila m o da oni koji
sujoj familijarni i koji su povjereni skrbi onih koji su C r k v i na elu, sigurno
posjeduju familijarnost s nebom; isto tako oni koji su iskljueni iz nje, nema
ju nikakva sudionitva u nebeskim stvarima.
12, Krist na Gospodin uspostavio je na nebu kraljevstvo; toje kao neka
vrsta grada koji postavlja tamo (gore), da tu ima svoje kraljevstvo, ono koje
109

sveti Pavao prozva Jeruzalem gore slobodan je i onje naa majka (Gal 4,
26), gdje oekujemo da e m o stanovati i ivjeti ('ethappak). Taj je dakle grad
ispunjen mirijadama anela, i nebrojenom m n o i n o m ljudi, i svi su oni be
smrtni i nepromj enlj i v i , j er sveti Pavao govori: Vi ste pristupili gori Sionu i
gradu Boga ivoga, Jeruzalemu nebeskom, nebrojenim tisuama anela,
sveanom skupu, Crkviprvoroenaca zapisanih na nebu (Heb 12, 22-23).
Imenuje prvoroencima besmrtne i nepromjenljive, jer oni su primili milosnu naklonost adoptivnog sinovstva (simat bnaya), kao to govori na G o
spodin: Sinovi su Boji jer su sinovi uskrsnua ( L k 20, 36) i upisani su u
nebu, jer u njem prebivaju.
13. A l i u b u d u e m svijetu to e se uinkovito pojaviti, kad emo: biti po
neseni na oblacima u susret Gospodinu, i biti uvijek s njim, prema rijei A p o stolovoj (1 Sol4,17). On e nas zaista uzeti, uzai e na nebo i tu e se poj aviti
njegovo kraljevstvo; svi emo mi tu biti s njim, slobodni i osloboeni od svih
bolova. B i t e m o u radosti, nasladi, i uivat emo dobra tog kraljevstva; dok
u ovom svijetu, oni koji mu se pribliuju bogobojaznou (dehlat 'alaha) i
vjerom, kao u slici [], (kao) u elji, imaju nebeske stvarnosti. Tu neku
slinost nebeskih stvarnosti priskrbio je C r k v i , u kojoj htjede da ive ('ethap
pak) oni koji u nj vjeruju. Tako sveti Pavao govori: Da zna kako se treba
vladati u kui Bojoj, koja je Crkva Boga ivoga, stup i uporite istine (1 T i m
3, 15); Crkva Boga ivoga, to jest ije je ime vjeno slika (bahpituta) oni
ma koji vjeruju da e uivati bez kraja ivot; stup i uporite istine, kae,
zbog neporona, istinita, nepokolebljiva i nepromjenljiva ponaanja koje e
zablistati u njima i u njima zadobiti svoju snagu.
14. Tko dakle eli pristupiti krtenju neka se prijavi C r k v i Bojoj i po
njoj se on pouzdaje stii u ivot u nebeskom boravitu. A l i , kako pristupa
novomu i uzvienomu gradu, i jer eli postati sinom toga grada, valja mu
svom pomnjom (bahpituta) poraditi na tome da tu bude upisan. Pristupa
dakle C r k v i Bojoj. Primit e ga onaj koji je za to postavljen, budui daje
obiaj da oni koji pristupaju krtenju budu upisani. On se raspituje njegovu
nainu ivota, ima li sve potrebno da bi mogao postati stanovnikom toga
tako uzviena grada; jer valja mu se odrei sve zloe ovoga svijeta i kad se
od svega apsolutno udalji, ak i u duhu, tek onda postaje dostojan ivjeti u
tom gradu i u njega biti upisan. Zato, budui daje stranac u gradu i tuinac
110

(nukray) tim obiajima (dubara), netko od onih koji su privreni tomu gradu
u koji se on upisuje, i za kojega se zna da poznaje njegova zanimanja (hupake), prati ga i dovodi onomu koji upisuje, kako bi dao svjedoanstvo daje
dostojan toga grada i da u njemu boravi, i da mu bude vodi u njegovu stanju
stranca [], - njemu koji nije stekao iskustvo toga grada i njegova naina
ivota (hupaka) i ne zna kako se tu treba ponaati.

15 O v o je uloga [] koju vri onaj koga se naziva jamac za one

koji se krste. Dakako da nije jamac za budue grijehe, budui da svaki od nas
odgovara za sebe pred Bogom; on za onoga koji pristupa daje svjedoanstvo
onome stoje uinio i da se pripremao, kroz prolo vrijeme, da postane do
stojan toga grada i ivota (dubara) koji se tu ivi. Pravo je daje taj prozvan
jamac, jer na njegovu rije (kandidat) e postati dostojan primiti krtenje.
T o j e kao i u ovom svijetu, ako se na kraljevski nalog popisuje zemlja i ljudi
koji tu ive, oni koji su upisani u tu zemlju duni su obraivati polja koja su
na njih pripisana i od njih dragovoljno davati kralju doprinose; tako se od
onoga kojije upisan u nebeski grad i u njegovo graanstvo - naa je pak,
kae naime (sveti Pavao), domovina na nebesima (Fil 3,20) - ponajprije trai
da zna da mu nije doputeno napustiti taj upis; mora se tovie udaljiti od svih
zemaljskih stvari, kao onaj koji je upisan u nebo, sve initi kako dolikuje
obitavanju i graanstvu neba, tako, da kao trajan porez kralju daje to da bude
mudar i da ivi ponaajui se kako prilii krtenju.

16. Tako su Rimljani, u vrijeme kad su zauzeli Judeju, naredili da se svi

upiu u svoju zemlju, kako bi plaali najamninu i poreze carstvu. Tako se sav
svijet pourio da se upie u svoju zemlju, pa je i Josip s blaenom Marijom
poao u Betlehem da se tu upie, budui daje bio iz kue i roda Davidova;
na taj isti nain moramo postupiti i mi, koji vjerujemo u Krista. On, naime,
nakon to se ratnim zakonom [] doepao svih protivnika, ote iz vlasti
demona ljudski rod [], oslobodi nas tog sluenja ropstvu i postavi nas
pod vlast svoje ruke - uzae, kae (Pismo) na visine vodei sunje (Ps 67,
19); (odakle) pokaza novi budui svijet i udesan nain ivota (dubara) ono
ga koji je prozvan nebeski Jeruzalem, gdje je Krist na Gospodin utvrdio
svoje kraljevstvo, koje ne nestaje. Svi mi, koji smo podloni njegovu kraljev
stvu, moramo moliti i eljeti pristupiti krtenju vjerujui da emo zadobiti
11!

naklonost da budemo upisani u nebo. Radi svega toga, vas koji pristupate
daru krtenja, onaj kojije postavljen za tu slubu upisuje u knjigu Crkve;
uz tvoje ime on u knjigu unosi takoer onoga, bilo kao svjedoka, bilo kao
' v o d i a ' toga grada i te discipline (dubara), hou kazati tvog jamca; tako
da ti zna da si ve, odsada, upisan u nebu, kojem tvoj jamac velikim
marom nastoji pouiti tebe, stranca [] u tom gradu koji se tek od nedav
na (arvva'it) njemu pribliava, svemu to se odnosi na taj grad i na ivot
(hupaka) toga mjesta, kako bi se bez smetnje i zbrke priuio na zaduenja u
tom velebnom gradu.
17. N o , upoznaj i razlog ostalog dijela tih (ceremonija). Ne vri se tek tako
(himai'it) i kojekako za tebe taj upis, ve se tebi vri postupak velike pre
sude. V a l j a t i se podvrgnuti boanskoj administraciji, kako bi bio osloboen
od Jakoga koji te mui, te tako istrgnut od svega zla to ti ga nanoahu pro
tivnici, i bjeei od novog ropstva, mogne s istinskim uitkom prihvatiti taj
upis. T o j e isto kao da se, nekom kraljevskom odredbom, vri popis u ovom
svijetu i da se netko j a v i koji bi elio biti upisan za neku zemlju s bogatom
ljetinom i golemim probitkom, u kojoj jako uivaju oni koji su tu upisani;
neka to sazna netko koji odavna bje njegov neprijatelj, taj, ljubomoran na
dobro (nyaha) koje ovoga eka, - j e r je i taj drao tu zemlju i na njoj dugo
bio, - poduzima sve da se suprotstavi ovomu koji se treba upisati zato to se
zemlja njemu vraa po nasljedstvu otaca, smatrajui da nije pravedno da mu
se oduzme imanje i vlasnitvo te da prijee u drugu svojinu; ovaj kojega se
upisuje, ako je pun ara, treba poi do suca s ispravom (rara) koju ima, po
kazati je vlasniku zemlje gdje treba biti upisan i povesti parnicu. I na takav
je nain B o g ponudio ljudima kraljevstvo nebesko, te je htio da u njem svi
budu besmrtni, nepromjenljivi i onakvi kakvi dolikuju biti stanovnici neba.
A l i sliku [] nebeskih stvarnosti u ovomu svijetu (Bog) dade u posjed
C r k v i , - njoj, koju smo eljeli i traili u svojim molitvama, mi se predajemo
po krtenju, i njezini e m o graani biti u tom nebeskom gradu.
18. Potrebno je da se sada povede sudski postupak u nau korist protiv
tiranina [] koji kao neprijatelj protiv nas ratuje, k a e m Sotone, koji
je neprestano zavidan na na ivot i na nae spasenje, koji ima isto htijenje
prema nama sve do sada, pokuava i trudi se svjedoiti protiv nas, pod izli
kom da mi nemamo pravo izai iz njegove moi. On nama govori daje ve
112

odavna (min leel), i po nasljedstvu od glavara naega roda na nas dobio pra
vo; pripovijeda povijest Adamovu: daje uz vjerovao njegovim rijeima i da
se svojevoljno udaljio od svog stvoritelja i da se odluio sluiti njemu, Soto
ni; zbog toga se B o g naljuti i izbaci ga iz raja, osudi ga na smrt i priveza uz
ovaj svijet govorei: U znoju lica svoga kruh svoj e jesti. Zemlja e ti raati
trnjem i korovom, jer si prah, u prah e se i vratit (Post 3, 18-19). T i m mu
je rijeima, kae se, izreena presuda za ovaj smrtni svijet, a svojom je vo
ljom odabrao moju vlast; jasno je pokazao da meni pripada, koji sam Knez
vlasti zraka, po tomu duhu (ruha) koji sada djeluje u sinovima neposlunima
( E f 2, 2). Kako ovaj, koji odavna i po svojim praroditeljima meni pripada po
pravu, nad koj im je, prema onim (rijeima), izreena s pravom smrtna presuda u
ovom smrtnom svijetu, - koji to due traje, ja (nad njim) imam veu vlast,-kako
je mogue da odsada on bude otet iz toga svijeta i takvog (hana kulleh) naina
ivota, i odsada (ovdje) osloboen iz moje vlasti, on kojije tu vlast dragovoljno
prihvatio? I da e sada biti besmrtan, a to j e iznad nj egove naravi? Hoe li se nai
u nainu ivota (dubara) i zanimanjima nebeskog boravita? - a to ne pripada
ljudima niti onima koji imaju takvu narav, koji su stranci uzvienoj naravi.

19. K a d je to tako uinio i kazao avao, - koji od poetka ivi ratujui

protiv nas kao neprijatelj, ali koji naroito sada nama zavidi zbog onoga to
oekujemo da e m o primiti tim neizrecivim upisom, kojije ponad svakoga
govora kakav god bio ljudski nain izraavanja, jer oko ne vidje, i uho ne u,
i u srce ovjeje ne ue to to pripravi Bog onima koji ga ljube (1 K o r 2, 9),
- moramo se pouriti do suca i pokazati mu svim marom kako bi se utvrdio
naslov (rara) koji imamo: da po pravu mi od poetka (min leed) ne potjeemo ni od Sotone ni od praroditelja, nego od Boga koji nas sazda kad mi ne
bijasmo, i naini nas na svoju sliku; ali, zloom i gorkom voljom tiranina
[] i naim nemarom odvedeni smo u zlo, a time smo izgubili dosto
janstvo i veliinu slike (Boje); zbog nae zloe zadesila nas je smrt kao ka
zna. Puno je vremena prolo, i u njemu se samo uvrivao utjecaj Sotonin
na nas, a on sam uveavao je zlo nad nama. Vrijeme, makar dugotrajno, nije
moglo zasititi volju naeg neprijatelja; a mi smo se ve toliko naviknuli na
trajanje toga tekog i okrutnog ropstva da namje inilo zadovoljstvo i uivali
smo u bestidnim i izopaenim djelima grijeha; time smo uvrivali m o So
tone, naega protivnika.
113

20. U takvom stanju stvari, onomu kojije uistinu na tvorac i na uitelj,

koji nas sazda dok mi j o ne postojasmo i koji svojim vlastitim rukama
oblikova od zemlje nae tijelo i svojim djelovanjem udahnu nam duu koja
ne postojae, - svidje se pokazati prema svojim djelima odgovarajuu pro
vidnost: u i n i o ih je - (ta djela) koja bjehu izgubljena z l o o m tiranina
[] - da mu vie apsolutno ne dopusti nakoditi nam do kraja; poni
tio je nae grijehe i nau nezahvalnost (talomuta) prema njemu. Svojom m i lou htjede popraviti nae stanje. S tom namjerom uze jednoga od nas i njega
postavi zaetnikom svih naih dobara. On ga preda, kako bi svaki pokuaj
zloe Sotonine zadobio svoju kaznu. Postavi ga ponad zloe i spletaka nje
govih, ali dopusti da podnese smrt njegovom himbom, pa da on upravo u njoj
(smrti) nae svoju kaznu. Zahtjev je onoga koji bje uzet da se vrati, u nau
korist, protiv avla: Nakon stoje izrekao sve spletke, koje od poetka pa sve
do konca nije prestajao nanositi, i kad na kraju, nemajui nikakva prava mo
tiva, bez razloga, navali smrt na nj (Krista), time samo potvrdi kolikoje sve
od poetka (min leel) nanio tete svemu ljudskomu rodu []. A (Bog) bje
sluatelj svega spora; i nakon stoje uo to su kazale dvije strane, kazni tira
nina [] zbog izopaene volje kojuje iskazao prema njemu (Kristu)
i protiv naeg roda, i izree presudu protiv njega. Uskrisi tada od mrtvih na
ega Gospodina Krista, uini ga besmrtnim i nepromj enlj i vim i uzdignu ga
u nebo. Od tada ponudi svemu rodu (ljudskomu, []) uivanje dobara,
tako da ne osta vie demonu ni najmanj a prilika da nam nanosi zlo. Tako smo
u sjajnoj naravi i uzvienu prebivalitu, toliko visoku da nemamo nita od
(kunje) zloe Sotonine, daleko ponad svakog grijeha. Nije li to ( au la) ono
emu nas p o u a v a i rije naega Gospodina: Sada je sud ovomu svijetu, sada
e knez ovoga svijeta biti izbaen. A ja kad budem uzdignut sa zemlje, sve u
privui ksebi (Iv 12, 31-32).
9

21. Dakle, nakon to se sve to ispita i postane javno (lamsaeta), valja sada
potvrditi, tako da postane vidljivo da se mi apsolutno vie ne m o e m o po
pravu vratiti avlu. Pravo je da smo se okrenuli naemu Gospodinu, jer prije
zloe Sotonine mi smo b i l i njegovi (Gospodinovi) i po pravu njemu pripa
dali, na sliku smo Boju stvoreni od poetka. Izgubili smo to dostojanstvo
svojim nehajem, ali darom Bojim vraeno namje to dostojanstvo (njegove)
slike, i zbog toga smo besmrtni i prebivat emo u nebu, jer ta dobra treba
uivati boanska slika: ima dostojanstvo onoga koji obea da e m o postati i
114

biti prozvani na njegovu sliku. Kako smo darom milosti Boje apsolutno na
pustili smrtni svijet i s pravom smo premjeteni u boravite i u graanstvo
(hupaka) neba, nauili smo poznavati naega Gospodina i hitimo prema prvinama (reita) koje su preuzete za nas, jer po njima nam tvorac i uitelj sve
mira daje besmrtni ivot, boravite i graanstvo u nebu. Eto zato se sada
moramo predstaviti Crkvi Bojoj, kako bismo bili osloboeni od zala i ui
vali dobra, budui da darom svetoga krtenja oekujemo da budemo upisani
u nebu.

22. Razlog ovoga ispita i istraivanja u stvari ste v i , jer darom svetoga
krtenja vi se javno uklanjate ropstvu tiranina [] kojemu su b i l i pod
loni i sluili svi voe naega roda [], poevi od Adama. Time je So
tona bio podjarivan, a onje (tako) jak na protivnik da se nije ak sustezao
zapodjenuti boj [] protiv naega Gospodina, za kojeg miljae daje sa
mo ovjek zbog svoje pojavnosti; mislio gaje svojim varkama i napastima
odvratiti od ljubavi prema Bogu. A l i kako vi niste kadri sami od sebe voditi
parnicu i borbu [] sa Sotonom, nuno se trai uloga (sluba) onih koji
se zovu egzorcisti; oni su vam jamci boanske potpore. V e l i k i m zapomagan
jem, koje je duga trajanja, oni mole da onaj koji vas mrzi bude kanjen, te da
presuda suca odlui njegovo uklanjanje, tako da nema vie nikakvu priliku niti
mogunost zlo djelovati protiv vas, pa da apsolutno umaknemo nj egovu ropstvu,
budemo u istinskoj slobodi i uivamo od tog upisa ve odsada.

23. Vi j a m a n o znadete da za vrijeme odvijanja parnice pred sucem kad

je netko proglaen slobodnim i dok se taj ali na teko i okrutno ropstvo u
koje gaje moni ovjek podjarmio vrei nad njim okrutno nasilje, treba da
za vrijeme odvijanja parnice, onaj koj i podie optunicu bude n a m i r u , kako
bi svojim stajalitem [] i dranjem koliko je mogue doprinio da sudac
bude taknut smilovanjem prema njemu. Drugi, koji vri slubu branitelja
(btaksa dsnigra) [], pokazivat e sucu pravo (rara) onih kojima
je nanesena nepravda; prizvat e se na zakone [] kraljevstva, kako bi
p o m o u njih poluio rjeenje nepravde. Na isti nain sada, u egzorcizmima
koji se vre dok ti stoji nepokretan, ti ostaje apsolutno bez rijei, stoji kao
dajo dre i boji se tiranina [], nemoan ak pogled u nj upraviti,
zbog golema zla kojim se sluio protiv tebe i protiv tvojih otaca, odvodei
115

vas u ropstvo i za dugo vrijeme podjarmljujui vas tekim i okrutnim rop

stvom, nanosei vam neizljeive rane presudom smrti; odavna (min ruhqa)
vas drae u ropstvu koje ste navlaili na sebe.

24. Ti dri rairene ruke, u stavu [] onoga koji moli, pogleda

upravljena prema dolje, ostaje tako kako bi privukao smilovanje suca.
Zato, nakon to si svukao izvanjsku odjeu, stoji bosih nogu, kako bi izra
zio to zlobno ropstvo u kojem si poput [] sunja kroz dugo razdoblje
sluio avlu, ispunjavao svaki njegov nalog, kako je on traio; i zato se naklanja pred sucem da ti se smiluje, budui daje to stav [] sunja prema
rijei Bojoj kako kae prorok Izaija: Kao to je sluga moj Izaija tri godine
iao gol i bos kao znak i znamenje Egiptu i Kuu, tako e kralj asirski odvesti
sunje iz Egipta i izgnanike iz Kua, mlade i stare, gole i bose (Iz 20, 3-4).

25. Stoji dakle na tkanini od dlake. Neka to ne bude samo bockanje

tvojih nogu i nadraivanje prostiraa. Neka te sve to podsjeti tvojih starih
zala; pokai se u stavu tuge i pokore za grijehe tvojih otaca, koji su nas sve
uveli u taj jad od zala; nastoj za sve to prikloniti milosre suca da u pogodno
vrijeme m o g n e kazati: Skinuo si kostrijet s mene i opasao me radou (Ps
29, 12). T o j e znaenje koje imaju egzorcizmi; no, da ne bi za vrijeme ovog
velikog dogaanja koje ti je ponueno u meuvremenu ostao besposlen, tih
dana prima nalog da se u duhu bavi rijeima Vjerovanja, kako bi toga bio
svjestan. Prebire dakle Vjerovanje ustima, kako bi stalnom zaokupljenou
duha poradio na tome da shvati tumaenje. B i l o bi sramotno da idovi imaju
Zakon [] koji napisan dre u rukama, kako bi se trajno spominjali za
povijedi, dok m i , spominjanje tako (hana kulleh) uzviene ispovijesti, ne bi
smo urezali u svoje srce kako se iz njeg ne bi izbrisalo. Budui daje A d a m ,
im je primio zapovijed susreo avla koji gaje lako svladao zato jer mu duh
nije bio zaokupljen i nije se bavio b o a n s k o m zapovijeu, potrebno je da se
ti kroz sve to vrijeme, iz asa u as, u duhu bavi recitiranjem Vjerovanja
(haymanuta) kako bi se ono vrsto upilo u tvoj um (tareita) pa da uzljubi
svoju ispovijest (vjere), jer bez toga ne bi mogao primiti boanski dar, niti,
primivi ga, biti vrst u njegovu dranju.
116

26. K a d je doao as sakramenta ('raza) i kad je zavrila parnica i l i roite

[] protiv avla, zbog ega su se i vrili egzorcizmi, - i kad je boanski

pravorijek potvrdio i zakljuio braniteljev [] poklik, daje tiranin
osuen tako da se vie ne smije pribliiti tebi koji si osloboen svakog zlo
stavljanja s te strane, i da bez odgaanja dobiva uivanje tog upisa, - tada te
oni koji su za to postavljeni dovode do prvosveenika (kahna), pred kojim
m o r a uiniti svoju ispovijest vjere i dati obveze prema Bogu. T o j e naime
obeanje vjernosti da e vrsto uvati ispovijest i obveze i da se nee uda
ljiti od (Boga), uzroka svih dobara, kako uini A d a m glava naega roda, nego
da e ustrajati do kraja u ispovijedanju Oca i Sina i Duha Svetoga, i da e
brojiti (hab) samo jednu boansku Usiju (ituta) [], koja od sve vje
nosti opstoji i kojaje sama uzrok svega, kojaje Otac i Sin i D u h Sveti, emu
si pouen (talmed) po Vjerovanju (haymanuta), po zazivanju kojih prima
uivanje tog upisa koji znai sudionitvo (autaputa) u nebeskim dobrima.
27. Isto onako kao u nekom velikom domu, ijije gospodar jedan od onih
koji u ovom svijetu imaju vlast, ako netko eli u taj dom ui obaviti neki
zadatak, kad dolazi ne obraa se samomu gospodaru kako bi s njim sklopio
neki ugovor i l i savez,-jer bila bi bruka za gospodara doma pristati na jedan
takav susret, - nego se obraa upravitelju doma i s njim sklapa ugovor ono
me radi ega dolazi; po tom posredniku sklapa pogodbu s gospodarom doma,
onim kojije vlasnik doma i svega to tu ima; - isto tako i vi koji dolazite kui
Bojoj, koja je Crkva Boga ivoga, kako govori sveti Pavao (1 T i m 3, 15):
jer B o g je toliko (hana kulleh) vei od nas, daje uzvieniji od nas po naravi
i apsolutno je nevidljiv, on koji prebiva u svjetlu nedostupnu, prema rijei
svetoga Pavla (1 T i m 6, 16). Dolazimo dakle k upravitelju toga velikog do
ma, to jest Crkve; jer upravitelj, toje prvosveenik kojije dobio povjerenje
da bude na elu Crkve. Izgovarajui pred njim Vjerovanje, s Bogom po nje
mu sklapamo pogodbu i ugovor, (Bog) je taj kojemu, u tim ispovijedanjima
vjere, obeajemo da emo mu biti podloni, sluiti mu i zauvijek ustrajati te
trajno i bez promjene uvati njegovu ljubav. Tako, dakle, posredovanjem
prvosveenika, sklapajui s naim Gospodinom Bogom pogodbe i ugovor
recitiranjem Vjerovanja, odsada primamo povjerenje da u e m o u dom, da
gledamo, upoznajemo, stanujemo u tom mjestu; tako u tom gradu s njegovim
117

g r a a n i m a (hupaka), u koji smo upisani, zadobivamo v e l i k u sigurnost

[].
28. Sve to dobivamo pristupajui sakramentu fraza), kojemu se predaje
mo nakon recitiran)a Vjerovanja, i kojem valja kazati to jest i kako se
ostvaruje. B i l o bi zacijelo sramotno kazati razloge onoga to prethodi sakra
mentu, a propustiti nauk samoga sakramenta. A l i kako smo ve prevrili uo
biajenu mjeru, ali i zato jer ono stoje kazano preoptereuje vae pamenje,
ostavimo za neki drugi dan ostalo to milou Bojom valja kazati. Zavrimo
ovdje danas na govor i uzdignimo slavu Bogu Ocu i njegovu Sinu Jedincu
i Duhu Svetomu, sada i u sve vrijeme i u vijeke vjekova. Amen.

118

TRINAESTA H O M I L I J A ( D R U G A K R S N A )

S A E T A K : Dragi dio krsnog obreda. Odreknue od Sotone ( 1-7), njegovih anela ( 8-9),
njegova sluenja ( 10), njegove oholosti ( 11), njegove svjetovne zabludjelosti ( 12); pogodba
s Bogom i ispovijest vjere ( 13-16); znamenovanje na elu uljem pomazanja, u ime Trojstva,
znak pripadnitva Bogu ( 17-18); polaganje lanenog rupca ( 19-20).

(za komentirati). Ponovno stojite uspravno na

gruboj tkanini, bosonogi, nakon to ste odloili svoje izvanjsko odijelo, ruku
rairenih prema Bogu, kao u stavu [ ] molitve. Najprije ste na koljeni
ma: kleknete, ali ostali dio tijela je uspravan. Tada govori: Odriem se So
tone, svih njegovih anela, svih njegovih djela, i svega njegova sluenja, sve
njegove tatine i sve njegove svjetovne zabludjelosti; zavjetom se obvezu
jem, vjerujem i krstim se u ime Oca, Sina i Duha Svetoga. Tvoja koljena
prostrta su na tlo, ali ostalo tijelo uspravno, pogled upravi u nebo i rairi
ruke u stavu molitve. Prvosveenik, nosei odjeu od lagana i svijetla lana,
znamenuje te po elu uljem pomazanja i govori: Znamenuje se Taj u ime Oca
i Sina i Duha Svetoga. Tvoj jamac, stojei iza tebe polae laneni rubac na
tvoju glavu, podie te i pomae ti da se uspravi.
T E K S T O B R E D N E KNJIGE

lc onome to trebaju izvriti prije sakramenta, prema drevnoj predaji,

oni koji bivaju krteni, dovoljno ste poueni onim stoje ve reeno; kad pri
stupate da se upiete, u nadi da boravite i budete graani (hupaka) neba, u
egzorcizmima se odvija neke vrste parnice s avlom, a boanska presuda vas
oslobaa njegova ropstva. I onda recitirate rijei Vjerovanja i molitve (Go
spodnje); od tada, posredovanjem prvosveenika, stvarate s B o g o m pogod
be i savez ustrajnosti u ljubavi prema boanskoj naravi, - koja e za vas biti
uzrokom udesnih darova budete li prema njoj imali misli koje dolikuju, to
jest daje ona Otac, Sin i Duh Sveti, i ako se budete ponaali, prema svojim
119

m o i m a , dolino toga svijeta, na nain koji prilii boravljenju i graanstvu

neba. Dobro je da odsada primite pouku koja se odnosi na odvijanje samog
sakramenta, jer ukoliko shvatite njegovu unutarnju razloitost, posjedovat
ete na izvanredan nain nauk, a to nije od malog (znaenja). K a d ste dakle
po egzorcizmima umakli ropstvu tiranina i kad ste s Bogom sklopili strane
pogodbe, kroz recitiranje Vjerovanja, vi odsad pristupate samom sakramen
tu; ali na kakav nain? E v o to trebate nauiti.
2. P o n o v n o stojite uspravno na gruboj tkanini, bosonogi, nakon to ste
svukli svoje izvanjsko odijelo, rairenih ruku prema B o g u kao u stavu moli
tve. U svemu tome vi se prilagoavate tomu stavu [ ] egzorcizama,
ime ste oznaili svoje staro ropstvo i robovanje koje vam je preko tiranina
[] pribavilo okrutnu kaznu; pravo je nakon to ste napustili taj stav
i ta sjeanja, da se pribliite sakramentu koji obeava sudjelovanje u budu
im dobrima. Tako se vi spominjete tih starih zala, da naznaite od ega se
udaljujete i prema e m u se obraate.
3. Najprije na koljena: kleknete, ali ostali dio tijela neka bude uspravan.
U stavu nekoga tko moli, upravljate ruke prema Bogu. S v i smo mi upali u
grijeh i smrtna osuda bacila nas je na zemlju; ali na ime Isusovo neka se prigne svako koljeno, prema rijei svetoga apostola Pavla, i svaki e jezik
priznati: Isus Kristjest Gospodin! ( F i l 2, 10-11). Po toj ispovijesti mi na
znaujemo ono to nam pribavlja boanska narav zahvaljujui ekonomiji
Krista naega Gospodina, kojega je ona uzdigla na nebo i pokazala kao G o
spodara Svemira i vladara naega spasenja. Dakle, nakon toga, svima nama
koji smo pali na zemlju, prema rijei svetoga Pavla (Dj 26, 14), dolikuje da
to inimo, vi pak, koji po sakramentu kreete primiti udio na tim neizrecivim
dobrima, na koj a vas zove vj era u Krista naega Gospodina, treba da prignete
koljena i pokaete svoj stari pad te iskaete poklonstvo Bogu, uzroku (svih)
dobara.

4. Ostatak tijela neka bude uspravan i pogleda upravljena prema nebu.

Toje neka vrsta traenja da se vi tim stavom [ ] obraate B o g u i molite
ga vapijui da vas istrgne iz vaeg starog pada pa da sudjelujete u nebeskim
dobrima. I dok ste u tom stavu, pribliavaju se oni koji su postavljeni za tu
120

slubu i govore vam priblino (balhod dla) [] ono to svetomu

Komeliju ree aneo koji mu se pojavi (usp. Dj 10, 3-5): Molitve su se vae
ule i vae su molbe usliane. Bogje pogledao na patnje ('ulsane) kojima ste
od poetka b i l i zahvaeni; ima smilovanja prema vama koji ste dugo sluili
tiraninu [] i b i l i u slubi okrutnog ropstva. Onje vidio kolika i kakva
ste zla podnijeli kod njega; svidjelo mu se osloboditi vas tog ropstva, da vas
spasi od mnotva starih zala i da vas izvede na slobodu, da vam dade udio u
nebeskim neizrecivim dobrima tako da, kad ih primite, budete apsolutno slo
bodni od svih zala. Tko vam se dakle pojavio da vas poui onom po emu
trebate biti osloboeni od starih zala i uivati dobra? Koje su dakle pogodbe
i savez to ga ovog asa sklapate, po kojem ste osloboeni starih zala i pri
mate dionitvo na oekivanim dobrima?

5. Odriem se Sotone, svih njegovih anela, svega njegova sluenja, sve

njegove tatine i sve njegove svjetovne zabludjelosti; zavjetom se obvezu
jem, vjerujem i krstim se u ime Oca, Sina i Duha Svetoga. akoni, koji se
tog asa vama priblie, pripremaju vas da to kaete. A l i kojaje vrijednost
(hayla) tih rijei, as je da to sada sebi posvijestite, tako da spoznate m o
(hayla) saveza, zavjete i obveze po kojima ulazite u uivanje takvog dara.
Budui daje avao zasigurno za vas bio uzrokom mnotva i golemih zala,
a njega ste sluali, poevi od voa vaega roda, valja vam obeati da odstu
pate od njega, sada kad ste se injenicama i iskustvom uvjerili u njegova
zlodjela. Zato kaete Odriem se Sotone. Neko, ak i da ste to htjeli, ne
biste se bili usudili sluiti se tim rijeima, prestraeni njegovim ropstvom.
A l i otkako vam je, zahvaljujui egzorcizmima, boanski pravorijek priskr
bio osloboenje, odsada pouzdanjem, svojim vlastitim glasom, ispovijedate
da se njega odriete: zato kaete Odriem se Sotone, oznaujui istodobno
prethodno zajednitvo (autaputa) koje ste imali s njim i od kojeg se sada
odvraate; jer nitko ne kae Odriem se neega u emu prije nije imao
nikakva udjela (autaputa). Ta rije nuno se trai od vas, koji ste od svojih
otaca primili prisnost (baytayuta) s njim, koji ste neko s njim sklopili zao
savez i ono okrutno ropstvo kojim ste njemu b i l i podloni.

6. Maloas ste uli teti koju ste iskusili iz prisnosti s njim, ali i da ste
p r i m i l i m o da od nje budete s p a e n i , pa vam je zato potrebno kazati
121

Odriem se Sotone, hotei kazati ovo: odsada nemamo vie nikakva za

jednitva s njim. Upravo sam uo zla u koja nas je svaki dan nastojao baciti,
i shvatih koliku je tetu snosio Adam, zajedniki otac, koji mu vjerovae, i u
kolika je zla pao, on i svi koji mu se sami od sebe predaju; kolika zla podnaahu i ljudi koji nadalje izabrae postati njegovim robovima. A l i kako se sa
da, zahvaljujui samomu Kristu, pojavila ('etgalli) neizmjerna i udesna
milost, - ona koja nas je oslobodila nasilja koje (namje nanosio) tiranin
[], koja nas je istrgla iz tog ropstva, koja namje priskrbila udesno
dionitvo u dobrima, - shvatio sam odsada tko mi ini dobro, priznao svoga
Gospodina; uistinu je on moj Gospodin, on koji me je stvorio kad ne bijah,
koji nije prestao svaki dan initi mi dobro, i, ak kad se uzbunim, ne odvraa
se od mene, ini mi dobro. On nam objavi strahoviti dar i udijeli nam ne samo
ukinue zala, ve i nadu neizrecivih dobara koja stavi pred nas. Odriem se
odsada Sotone: bjeim od njegova drutva, obvezujem se zavjetom da neu
vie trati za njim. N e u imati vie nikakav kontakt (hultana) s njim, ve u
od njega bjeati ba kao od pakosnika, zloinca, - (od njega) koji nam bje
uzrokom bezbrojnih zala, koji ne zna initi dobro, ve se svom silom daje na
rat i da svlada. Evo to znai to Odriem se: da vie neu izabrati niti pri
hvatiti drutvo s njim.
7 A k o je dakle Sotona bez pomoi (artela'it) ustao ratovati protiv nas, i
ako je on sam nama prouzroio zlo, bila bi dovoljna ta rije, koja sadri mo
del (tahwita) ispovijesti: Odriem se njega, i ti vie nikad ne bi pristao na
prij atelj stvo s nj im. A l i kako je on ne vidlj i v, u ratu protiv nas znade se sluiti
v i d l j i v i m stvarnostima, onim ljudima koje je j e d n o pokorio, od kojih
ini sredstva svoje zloe i kojima se slui da padnu drugi, zbog toga dodaje
fayti) i svih njegovih anela.
0

8. Njegovim anelima zovu se svi ljudi koji primie od njega bilo koju
pakost kojom nanose zlo drugima. U poetku, naime, kako nije j o bilo nik
oga tko bi bio pao i koji bi mu mogao sluiti nanosei zlo drugima, zmija mu
bje sredstvo kojim se poslui da zavede ovjeka na pad. A l i im (min kadu)
je podloio ljude uhvaene u zamku, neprestano se slui onima koji mu od
govaraju da nanese zlo drugima. I sveti Pavao kae: Bojim se da se - kao to
zmija zavede Evu svojom lukavtinom misli vae ne pokvare i odmetnu od
iskrenosti prema Kristu (2 K o r 11,3). Pouava da oni koji sada nastoje ljude
122

odvratiti od dobra (walita) ispunjavaju za avla onu istu zadau koju zmija
izvri onda da zavede ljude. Zato nakon to si kazao: Odriem se Sotone
dodaje i svih njegovih anela. Zove anelima Sotoninim sve one koji su
u slubi njegove volje kako bi sruili i zaveli ljude. Anelima Sotoninim tre
bamo smatrati sve one koji prianjaju uz svjetovnu mudrost (dalbar) i unose
u svijet zabludu poganstva. Sotonini su a n e l i , naravno, s v i pjesnici
[] koji svojim izmiljotinama umnoavaju idolopoklonstvo (dehlat
ptakra) i rade na tome da se njihovom m u d r o u uvrsti zabluda pogan
stva. Aneli su Sotonini oni koji u ime filozofije [] uzdiu m e u
poganima pogubne nauke koji kvare mnoge, toliko da ne pristaju na rije
vjere. Sotonini su aneli takoer predvodnici hereza [], koji su od
dolaska Krista naega Gospodina, u ime Krista, iznosili svoje sanje strane
(nukrava) vjeri, i unosili ih u svijet. Sotonini su aneli M a n i , Marcion, V a
lentin, koji su vidljive stvari odbili pripisati stvarateljskoj moi Bojoj; oni
kau da vidljive stvari opstoje od drugog poela, izvan Boga. A n e o Sotonin
je Pavao Samosatski koji kae daje Krist na Gospodin jednostavno (hima)
ovjek i koji ne priznaje (tlem) boanstvo hipostazi (qnoma) (Sina) Jedinca
(opstojeeg) prije vjekova. Sotonini su aneli Arije i Eunomije koji se usudie kazati daje boanska narav (Sina) Jedinca stvorena i da ne opstoji od
poetka, nego da, po zakonu [] stvorenja, doe iz niega u postojanje:
oni oponaaju poganske prie govorei daje Sinova bit (ituta) stvorena, i
poput njih vjeruju daje on B o g po naravi; oponaaju i dj etinj arij u idova koj i
ne ispovijedaju daje Sin (izaao) od Oca i da bez poetka opstoji u njegovoj
biti, - on kojije uistinu istiniti Sin, - ve govore daje Sin poput onih kod
idova koji su prozvani sinovima Bojim, koji imaju sinovstvo po milosti a
ne po biti.

9. Aneo Sotonin je i Apolinar koji pokvari ispovijest (vjere) u Oca i u

Sina i u Duha Svetoga i, pod prividom [] ortodoksije [], za
kljui daj e nesavreno nae spasenje; on kae da nij e uzet na razum (madea)
i da on nije, kao i tijelo, imao dionitvo u primitku milosti. Aneli su Sotonini
oni koji su u svim herezama [] voe i uitelji zablude, pa makar b i l i
poaeni dostojanstvom biskupstva i l i sveenitva, jer i oni usmjeravaju i
podravaju govor zablude: svi slue volji Sotoninoj i, pod prividom crkvenih
stvari, strovaljuju se prema zabludi. Aneli su Sotonini i oni koji od ukinua
123

Zakona rade i j o privlae prema idovskim opsluivanjima one koji su po

vjerovali u Krista. Sotonini su aneli i oni koji ljude savjetuju na zlo i nei
stou, protv boanskih zakona [] i nastoje ih navesti na sluenje zlu.
Ispovijeu si se odrekao svih njih; dolikuje zato da odsada s njima nema
vie nikakva druenja ('etautapat). Budui da si pristupio Kristu, upisao si
se u C r k v u Boju i eka da postane tijelo i ud Kristov, po roenju svetoga
krtenja imat e zajednitvo s Kristom naim Gospodinom, njemu si prilju
bljen (naqip) kao glavi udaljujui se od svih onih koji se usuuju raskinuti s
ispovijeu vjere Crkve.

10. Nakon to si kazao: Odriem se Sotone i svih njegovih anela, pro

slijedi favti) i svega njegova sluenja. Isto onako kao ljudi (koji su) u
slubi prohtjeva Zloga, ti e jednako tako s gnuanjem nastojati odvratiti se
od svega to se ini pod imenom nauka, jer toje oito bezbonost. Sve slu
enje (temeta) Sotoni je od poganstva: ne samo rtve, pa klanjanje idolima
i sve to se ini u kultu prema starom obiaju, nego i sve ono to ondje ima
svoje podrijetlo i dovodi do kvarenja due u ljudima. Sluenje Sotoni oito
je vezati se uz kaldejstvo; ispitivati izmjene i kretanja sunca, mjeseca i z v i
jezda, da krenemo na put i l i izaemo i poduzmemo bilo koje djelo; umilja
jui da su njihovo kretanje i tok korisni i l i tetni; jednom rijeju, motriti kre
tanje zvijezda i koje su one koje obeavaju da e objaviti to e se dogoditi,
oito je u slubi Sotone. Od svih slinih stvari j a m a n o se treba udaljiti onaj
koji odluuje da nee gledati doli Boga i ovisiti njegovoj providnosti; oda
tle on oekuje svaku stvar, dobro i ukinue zla, i nita takva ne oekuje od
drugud. On znade da ono stoje izvan takve ljubavi i (takve) nade, odvodi ga
iznova pod podlonost tiranskog kraljevanja avlova. Sluenje Sotoni su i
enja, pranja, podvezivanja (magijska), uklanjanje fermentiranih (proizvo
da), promatranja tjelesa, pokreta i l i glasa ptica, i drugih slinih stvari. Slue
nje Sotoni takoer je vjerovati u bilo kakva opsluivanj a idovstva. Sluenje
Sotoni je takoer ono sluenje koje se nalazi kod heretika [] pod
imenom bogobojaznosti (dehlat 'alaha), jer, ak ako se i po izgledu []
opaa stanovita slinost sa sluenjem (temeta) Crkve, ipak je ono lieno
dara milosti Duha Svetoga i ono se bezbono vri; oito daje to sluenje
avlu, utoliko je istinita rije naega Gospodina koji kae: Nee u kraljevstvo
nebesko ui svaki koji mi govori: 'Gospodine, Gospodine! ' nego onaj koji
vri volju Oca mojega, kojije na nebesima (Mt 7,21). Oitoj e naime da nema
124

koristi od zazivanja naega Gospodina, ako se to ini b e z b o n o m savjeu

(reevana) kojoj je pobonost strana. Isto tako, nita od onoga to se kod njih
ini, pod prividom crkvenog nauka, ne koristi onima koji to ine; jer B o g
zabranjuje da se ti (obredi) ine, i svi su oni lieni dara Duha Svetoga. T o j e
isto kao u kazalitu []; one koji glume kralja, ne smatra kraljevima
zbog slinosti izgleda [ ] , - nego (da) je sve to igra, ala, izrugivanje
koje zasluuje smijeh, jer stvarnosti su jasnije oima od svjetovnog izgleda
[ ] , - isto je s onim to se ini kod heretika [] pod imenom
nauka, bilo daje to krtenje i l i prinos (euharistijski) i l i neki dragi (obred), to
je smijeno i nalikuje sotonskomu sluenju: trebamo se toga groziti, jer sve
se to ini u vidu grijeha,

l i o T i j o kae: I sve njegove tatine. Sotonska tatina postaje jasan

izraz ako se ima na umu sve to se ini kod pogana pod imenom nauka;
jer sve to oni ire pred licem svega svijeta, ine iz tatine, da zadive gle
datelje i smute ostale. K a d je sve to danas m i l o u B o j o m p o n i t e n o , ne
smijemo heretike (obrede) ipak smatrati m a l i m (zlom). Jer Sotona, v i d
j e v i da je poganska zabluda p o n i t e n a imenom K r i s t o v i m , rovario je
otada drukije da zavede ljude: izmislio je hereze [ ] i one koji su
im na e l u , kako bi i m i t i r a j u i o b i a j e C r k v e i m e n i m a i pod v i d o m
[ ] zajednice (autaputa) b i l i u stanju prevariti jednostavne i tako
ih uvesti daleko u bezakonje.

12, Nakon toga ti kae: I sve njegove svjetovne zabludjelosti. Ono to

se naziva njegova zabludjelost jest kazalite [], cirkus [],
stadion [], atletske [] borbe [], pjesme, hidrauline
[] orgulje, plesovi, sve to to avao sije po svijetu kako bi, pod pri
vidom [ ] zabave, naveo duu ljudi na (njen) pad. Jer nije teko spo
znati kolika je opasnost u tome za duu ljudi. Od svega toga treba se udaljiti
onaj koji sudjeluje u sakramentu ('raza) Novoga zavjeta [], onaj koji
je upisan da bude graanin (dubara) neba, subatinik (bar palguta) buduih
(dobara), koji oekuje, po preporodu krtenja, da odsada postane ud naega
Gospodina Krista, glave svih nas, kojije u nebu; prema obiajima koji njemu
dolikuju trebamo ivjeti, mi koji vrimo ulogu [ ] njegovih udova.
125

Radi toga u tom asu, i u onoj spremi [ ] kako smo gore kazali, izgo
vara zavjete saveza: Odriem se Sotone, svih njegovih anela, svega njegova sluenja, sve njegove tatine i sve njegove zahludjelosti; i zavjetom se
obvezujem na boansku i blaenu narav, vjeno opstojeu, Oca, Sina i Duha
Svetoga.

13. Jer kad si rekao: Odriem se Sotone, njegovih anela, njegova slue
nja, njegove tatine i sve njegove svjetovne zabludjelosti, kae zavjetom
se obvezujem: vjerujem i krstim se u ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Kao i
kad kae Odriem se i kad apsolutno odstupa, pokazuje da se odsada
nee vie vratiti, da odsada vie nee nalaziti ugodu u njegovu drutvu, tako
i kad kae Zavjetom se obvezujem, pokazuje da e vrsto ostati uz Boga i
da e odsada biti nepokolebiv (zuezaea), da se ni na koji nain nee od njega
odvratiti i da e odsada smatrati dragocjenijim od svake stvari, ivjeti i razgo
varati s njim i da e se ponaati u skladu s njegovim zakonima [].

14. A l i je potrebno dodati i: Ja vjerujem, jer tko Bogu pristupa, vjero

vati mora da postoji, kako kae sveti Pavao (Heb 11,6). Nevidljivaje naime
boanska narav, i vjera se trai od onoga koji pristupa i obeava ostati odsada
vrst u druenju (baytayuta) s njom. Nevidljiva su takoer i neizreciva ona
dobra koja nam ona priprema u nebu zahvaljujui ekonomiji (mdabranuta)
kojuje zapoeo na Gospodin Krist, (dobra) u nadi kojih pristupamo da pri
mimo sakrament fraza) krtenja. Treba dakle da i radi toga vjerujemo u ta
dobra koja su pripremljena i koja su sada nevidljiva, kojima savjest prua
sigurnost a koja emo j a m a n o imati. Zato nakon ja vjerujem slijedi i
krstim se, jer vjerom u ono to e biti ti pristupa daru svetoga krtenja, u
cilju preporoen]a, da umre i da uskrsne s Kristom, kako bi nakon to si
tako primio drugo roenje umjesto prvoga, mogao imati udio (autaputa) u
nebu. Naime, dok si smrtan po naravi, ne m o e prodrijeti u prebivalite u
nebu; kad odloi tu (smrtnost) u krtenju, i uskrsne s Kristom po krtenju,
te primi sliku [] toga novog roenja koje se oekuje, tada postaje gra
aninom neba, postaje subatinikom (bar palguta) kraljevstva nebeskog.

15. Na sve to nadodaje u ime Oca i Sina i Duha Svetoga, jer takva je
boanska narav: onaj e bit (ituta) koja od (sve) vjenosti postoji, onaje uzrok
126

svega, ona koja nas ponajprije stvori i sada nas obnavlja, ona je Otac, Sin i
Duh Sveti. Njoj se sada primiemo, njoj se u pravednosti zavjetujemo, jer
ona za nas bje uzrokom mnogobrojnih i veliajnih dobara (jednako tako)
nekad kao i sada. Njoj polaemo te neizrecive zavjete; njoj obeajemo da
emo joj odsada vjerovati; zazivajui nju mi se krstimo; po njoj i oekujemo
da emo primiti ta dobra koja nam se sada darivaju kao u slici [] i (po
njoj) emo biti u uivanju onih buduih, kad budemo istinski (bhon baebade)
uskrsnuli od mrtvih, besmrtni i nepromjenljivi po naravi, i kad budemo po
stali batinicima i dionicima obitavalita i graanstva (hupaka) neba.

16. Te zavjete i taj savez, ti ini u spomenutom stavu [ ] , kleei

na tlu, i l i klanjanjem kojim namiruje dug prema Bogu, i kao podsjeanje
na pad na zemlju od nekada; ali ostali dio tijela je uspravan, pogled ima
upravljen gore prema nebu, a ruke rairene u stavu [] molitve. Time
pokazuje da si klanjatelj Bogu kojije na nebu i odande oekuje da bude
podignut iz starog pada. Budui da si se sauvao za njega, tim savezom i
spomenutim zavjetima obeava mu da e postati dostojan njegova oeki
vana dara, prema njemu gleda, rairenih ruku, i eka milosre, podizanje
iz pada i uivanje dobara. Treba dakle da odsada prima prvine otajstva
('raza), koje su, vjerujemo, obeanje onih neizrecivih dobara koja oekuje
mo u nebu.

17. K a d si dakle uinio te zavjete i taj savez, pristupa prvosveenik, nosei

ne uobiajeno ruho [ ] , ni obuen u odjeu koju je dosada redovito no
sio; ve umjesto odijela koje redovito nosi povrh odjee, sada ima ornat
(mana) od finoga i sjajnog lana koji ga pokriva, a novost njegova izgleda
[ ] oituje novost tog svijeta u koji ti ulazi. Svojim sjajem on pokazuje
da e se ti sjajiti u tom novom ivotu, a svojom tananou simbolizira finou
i milost toga svijeta. Evo dakle to ti pokazuje izgledom [] koji ga
okruuje: otajstvom svoje odjee istovremeno pobuuje u tebi strah, a sa
strahom ulijeva u tebe ljubav, tako da te ta novost (odjee) uini pomnjivim
na odlinost tog (obreda). Tada te znamenuje po elu uljem pomazanja i
govori: Znamenovan je Taj, u ime Oca i Sina i Duha Svetoga. To su ve
prvine sakramenta ('raza) koji ti podjeljuje; to to on ne ini drukije nego
u ime Oca i Sina i Duha Svetoga, jest zato to upravo odatle ti oekuje
127

uzrok svih dobara, pa upravo odatle nuno i prvosveenik (kahna) zapoinje

sakrament. Nakon toga on te ve privodi da uistinu zazove (bhon baebade)
njega (Trojstvo), prema kojem treba usmjeriti svoj pogled i po ijoj e vo
lji, ponad svake stvari, trebati ivjeti. A l i to znamenovanje (ruma) kojim si
sada oznaen, znak je da si odsada obiljeen kao ovca Kristova, kao vojnik
nebeskog Kralja. Ovca naime odmah pri nabavci prima biljeg po kojem se
prepoznaje ijem gospodaru pripada; i tako ona pase na istom panjaku i u
istom je stadu s onima koje imaju isti biljeg, ime se raspoznaje da pripadaju
istomu gospodaru. Istoj e tako s vojnikom u slubi; kad se na temelju nj egove
visine i stasa tijela ustanovilo daje prikladan za izboru carsku slubu, dobiva
najprije na ruku obiljeje koje naznauje kojemu kralju odsada slui; tako se
sada i tebe koji si izabran za kraljevstvo nebesko poznaje na temelju proma
tranja da si vojnik nebeskog kralja.

18. Najprije e primiti biljeg na elo kojeje dio glave, kojaje naj otmjeniji
dio itavog tijela, a elo je na najviem dijelu itavoga tijela i iznad lica
[], gdje imamo poglavito obiaj usmjeravati svoj pogled jedni u
druge kad govorimo. Dakle na (elo) prima (taj) biljeg, kako bi to mjesto
odraavalo (kako) veliku sigurnost [] koju posjeduje. Jer sada
gledamo kroza zrcalo, u zagonetki, a tada - licem u lice (1 K o r 13, 12), i
otkrivenim licem odrazujemo kao u zrcalu slavu Gospodnju, po Duhu se
Gospodnjem preobraavamo u istu sliku - iz slave u slavu, kao to kae sveti
Pavao (2 K o r 3, 18), pa zato trebamo to znamenovanje primiti na najvii dio
lica; tako da izdaleka ulijevamo strah demonima koji se odsada vie ne mogu
nama pribliiti i nanositi nam zlo, a i da bude znano da nama od Boga dolazi
sloboda [ ] kojom odsada gledamo prema njemu otkrivena lica, kada
('ayka d) [] pred njim pokazujemo biljeg koji odraava da smo prisni
prijatelji (baytaya) i vojnici Krista naega Gospodina.

19. K a d je prvosveenik (kahna) dovrio za tebe sve te (obrede) i kad te

obiljeio znamenovanjem na elu, onim spomenutim rijeima postavio te
odsada na stranu od svih i odluio da si vojnik istinskoga Kralja i graanin
neba. Znamenovanje pokazuje da u svemu tome ti ima uee (autaputa) i
prisnost. Odmah potom tvoj jamac koji stoji iza tebe, istovremeno stavlja
na tvoju glavu laneni rubac [] i podie te da stoji uspravno. Nakon
128

to te podigao poto si kleao, pokazuje time da si napustio svoj nekadanji

pad i da nema nikakva dijela sa zemljom i sa zemaljskim poslovima. Tvoje
klanjanje i tvoja molba Bogu usliani su. Primio si znamenovanje (ruma),
znak (ata) da si izabran za neizrecivu slubu; u nebo si pozvan, odsada ti valja
ii u to obitavalite i u taj nain ivota i udaljiti se od svih zemaljskih stvari,
jer lan rairen po tvojoj glavi objavljuje slobodno stanje u koje si odsada po
zvan. Najprije, dakako, stoji gol, jer takav je izgled [] zatvorenika i
robova; ali kad si bio obiljeen ('etrem), stavlja na glavu (rubac) od lana,
kojije znak slobodnoga stanja u koje si bio pozvan. Ljudi toga (stanja), na
ime, imaju obiaj staviti (rubac) od lana na svoju glavu i nose taj ukras kako
u kui tako i na trgu.
20. K a d si dakle bio priznat i obiljeen za vojnika naega Gospodina K r i
sta, primit e ostalo od sakramenta i zadobiti potpun oklop Duha; time e
primiti dionitvo u nebeskim dobrima. Kako e se to odvijati? M a l o po malo
treba tome govoriti. Za danas se zadovoljimo reenim, a za uobiajen zak
ljuak zavrimo na govor uzdiui hvalu Bogu Ocu, njegovu Sinu Jedincu
i Duhu Svetomu, sada i u sve vrijeme i u vijeke vjekova. Amen.

129

ETRNAESTA HOMILIJA (TREA K R S N A )

S A E T A K : Trei dio krsnog obreda: uranjanje i novo roenje. Znamenovanje i polaganje rup
ca oznaavalo je izbor u nebesku vojsku i zadobivanje slobode ( 1); krtenje je slika novog
roenja, koje e postati zbiljsko tek na dan uskrsnua ( 2); stoje novo roenje: egzegeza govora
Nikodemu (Iv 3,3ss)( 3-4), nekih odlomaka sv. Pavla ( 5-7). Nakon stoje svukao svoju odjeu,
katekumen se itav pomazuje uljem pomazanja ( 8); ulazi u vodu kojuje blagoslovio prvosve
enik, a kojaje silaskom Duha Svetoga postala utroba sakramentalnog raanja ( 9-10); onje u
njoj preoblikovan ( 11-13); trostruko uranjanje u ime Oca, Sina, Duha Svetoga ( 14-21); kr
tenje Kristovo i nae ( 22-25); novokrtenik oblai bijelu odjeu ( 26), znamenuje se na elu
u ime Triju Osoba ( 27). Krsno roenje slikaje naega uskrsnua i vjene obnove ( 28-29).

uz ISTU H O M I L I J U . Pristupa dakle svetomu kr

tenju, najprije svlai svu svoju odjeu; treba biti cijeli pomazan uljem po
mazanja. Prvosveenik poinje govorei: Pomazuje se Taj, u ime Oca i Sina
i Duha Svetoga. Nakon toga ulazi u vodu kojuj e prvosveenik blagoslovom
posvetio. Prvosveenik stojei prua ruku, polae je na tvoju glavu i govori:
'Krsti se Taj u ime Oca i Sina i Duha Svetoga'; on nosi isti ornat kao i ranije.
Tada (prvosveenik) polae ruku na tvoju glavu i govori: 'U ime Oca ; istovre
meno dok govori, uroni te u vodu. K a d bi tebi tada bilo doputeno govoriti, rekao
bi: Amen. Ti dakle uranj a i podie glavu, a prvosveenik nanovo kae: 1 Sina ;
i na isti nain rukom te uroni. A ti podie glavu. Zatim ponovo prvosveenik
kae: Duha Svetoga'; i na isti nain rukom te uranja. K a d dakle izlazi odatle,
oblai potpuno sjajnu odjeu. Prvosveenik pristupi, na elu te znamenuje i go
vori: 'Znamenuje se Taj u ime Oca i Sina i Duha Svetoga'.
T E K S T IZ O B R E D N E K N J I G E

1. Juer smo s (naom) poukom stali na govoru tome kako ste bili znamenovani krsnim uljem, b i l i priznati kao sluitelji u nebeskoj vojsci i kako
ste se predstavili kao izabrani i prokuani. Kraljevstvo je nebesko objavljeno
(boanskom) ekonomijom u naem Gospodinu Kristu, koji, nakon Muke i
130

Uskrsnua, uzae na nebo i tamo uspostavi svoje kraljevstvo. S v i m i , koji

smo pozvani u tu vojsku, trebamo imati udio na nebu, budui da nam svima
dolikuje da stignemo onamo gdje je na kralj, kako je on sam kazao: Hou
da gdje sam ja, i oni budu sa mnom (Iv 17,24). Radi toga i mi oekujemo da
kraljujemo s njim, prema rijei svetoga Pavla, ako ustrajemo i iskazujemo
mu svoju ljubav (2 T i m 2, 12), budui da s njim kroimo u nebo i uestvuje
mo ('etautap) na veliini te slave. Za taj poziv vi ste dakle b i l i obiljeeni
('etrem, ruma) i tim znamenovanjem ('etrem, ruma) priznato vam je da
ste izabrani za nebesku vojsku. Radi toga, im ste ustali, odmah nakon to
ste p r i m i l i peat, rairili ste (rubac) od lana po svojoj glavi: toje znak fata)
slobodnog stanja. Budui da ste izabrani za nebesku vojsku, osloboeni ste
svakog sudjelovanja u zemaljskim stvarima i primili ste slobodno stanje koje
(je) u nebu; ako naime onaj koji vlada na zemlji apsolutno ne dozvoljava
jednomu robu da bude u njegovoj vojsci, j o vie onaj koji ulazi u slubu
neba treba biti potpuno izvan svakog ropstva. Dakle mi smo slobodni, svi m i ,
kao oni koji su primili dionitvo u nebeskim stvarima, prema rijei svetoga
Pavla: onaj pak Jeruzalem gore slobodan je: on je majka naa (Gal 4, 26).

2. E v o dakle uinaka znamenovanja; a koje su tu (ceremonije), poznato

(vam) je, jer juer smo tome dovoljno govorili. A l i koje su one koje potom
(dolaze), tome namje govoriti danas, jer vi odsad trebate pristupiti samom
krtenju, u kojem se dogaaju slike [] toga novog (min dre) roenja:
jer ovo drugo roenje, istinsko, koje e se tada obistiniti, vi ete primiti kad
budet * skrsnuli od mrtvih i kad budete zadobili to da nanovo postanete ono
ega e vas smrt liiti. Jer onaj koji se raa, naravno da ulazi u postojanje; dok
onaj koji umire, naravno da naputa postojanje. Novo raanje, dakle, vi ete
imati po uskrsnuu, zahvaljujui kojem vam je darovano da jo postojite, isto
onako kao to ste, kad ste se rodili od ene, uli u postojanje: time ste oteti smrti.
A l i to ete uistinu posjedovati u odreeno vrijeme kad budete roeni po uskr
snuu; sada imate vjeru u Krista naega Gospodina, a zaradi oekivanja tih
(dobara), nuno su to slike [] i znakovi ('ata) [] tih dobara, koje
ete po tom strahovitom sakramentu primiti; tako da odsada, vi j a m a n o imate
dionitvo u tim buduim dobrima.

3. Pristupa dakle svetom krtenju, gdje je slika [] toga oekivanog

roenja. Zato ga Krist na Gospodin i zove drugo (dmen dre) roenje. On
131

naime kae Nikodemu: Tko se ne rodi nanovo (dmin dres), ne moe vidjeti
kraljevstva Bojega (Iv 3,3). Pokazuje da se drugim roenjem trebaju roditi
oni koji ulaze u kraljevstvo Boje. To pak roenje, kojem (Isus) kae da se
za nj moraju nanovo roditi, (Nikodem) zamilja da slii onom (koje dolazi)
od ene; pa kae: Kako se ovjek moe roditi kadje star? Zar moe po drugi
put ui u utrobu majke svoje i roditi se? (isto, 4). Zato jer je to kazao i jer sebi
zamilja da se treba roditi roenjem slinim prvomu, Krist na Gospodin sa
da izostavlja pokazivati mu da emo, drugi put, po uskrsnuu, doista zadobiti
(to drugo roenje); on to ne kae, znajui daje to prevelika stvarnost za nje
govo shvaanje; zato mu sada otkriva slikovito roenje, ono koje se ostvaruje
u krtenju, kojem trebaju pristupiti oni koji vjeruju, kako bi, po tim znakovi
ma, preli u posjedovanje stvarnosti. Pa kae: Ako se tko ne rodi iz vode i
Duha, ne moe ui u kraljevstvo Boje (isto, 5). Kae i nain, iz vode; pa
oitova tko muje uzrokom, govorei Duh. Pa zato nadodaj e ('ayti): to je od
tijela roeno, tijelo je; isto je od Duha roeno, duh je (isto, 6). Ne spominje
vodu, jer ona vri ulogu [] znaka i sakramenta fraza); ali kae Duh, jer
se njegovim djelovanjem ostvaruje to roenje. Timejasno kae sljedee: Isto
onako kao stoje onaj koji se raa po tijelu, po naravi smrtan, trpljiv, propadljiv i promjenljiv u svakoj stvari, tako trebamo mi oekivati, raajui se na
neki nain od Duha, da e nam kada budemo tako roeni, dolikovati da po
stanemo, u skladu s naim roenjem, po naravi besmrtni, netrpljivi i nepro
mjenljivi u svakoj stvari.

4. A l i kad ga Nikodem iznova pita: Kako to moe biti? (Isus) mu dalje

odgovara: Vjetar pue gdje hoe; uje mu um, a ne zna odakle dolazi i
kamo ide. Tako je sa svakim kojije roen od Duha (isto, 8). V o d u potpuno
preuuje; ali da potvrdi (kako postoji) neodlunost u tom predmetu, nagla
ava autoritet (rara) Duha i potrebu da se u nj vjeruje. Jer rije: pue gdje
hoe, naznauje suverenitet kojim on ostvaruje sve to mu se svia; a i odakle
dolazi da m o e sve initi. Onaj naime koji ima (povlasticu) da moe suvereno
initi to hoe, lako moe apsolutno ostvariti sve to eli. Zato na apodiktian
(mhauyana'it) nain kae: Tako je sa svakim kojije roen od Duha. On to
kae zato jer nam valja Duhu pripisati takvu suverenost i takvu mo da mo
ramo biti sigurni u ono to se po njemu dogaa i ne oklijevati ni u em, iako
je to suvie veliko i suvie visoko za nae shvaanje. Tako on daje krtenju
ime novoga roenja, jer u sebi sadri sliku [] toga novog roenja; kao
132

u znaku, po krtenju sudjelujemo u tom roenju: tako da po njemu, bez (ika

kve) dvojbe i diskusije, mi imamo udio u tom roenju.
5. Zato i sveti Pavao jednako tako kae: Koji smo god krteni u Krista
Isusa, u smrt smo njegovu krteni. Krtenjem smo dakle zajedno s njime uk
opani u smrt da kao to Krist slavom Oevom uskrien od mrtvih, i mi tako
hodimo u novosti ivota ( R i m 6, 3-4). N e k o i prije dolaska Kristova, smrt
je, po boanskoj presudi, suvereno vladala nad nama i apsolutno nije bilo
m o g u e slomiti (ra) joj okove. V e l i k a bijae m o koju imae nad nama. A l i
zbog smrti i uskrsnua naega Gospodina Krista, B o g je promijenio tu odred
bu i ponitio (ra) m o smrti. Prema tome, odsadaje smrt onih koji vjeruju u
Krista slina produljenu snu, kako kae sveti Pavao: Ali sada: Krist uskrsnu
od mrtvih, prvina usnulih (1 K o r 15,20). Usnulima naziva one koji su umrli
poslije Kristova uskrsnua, jer oni e uskrsnuti i oslobodit e se smrti po
uskrsnuu. Zato stoje Krist na Gospodin dokinuo m o smrti po svome uskr
snuu, (Pavao) m o e rei: Koji smo god krteni u Krista Isusa, u smrt smo
njegovu krteni ( R i m 6, 3); znamo, kae, daje smrt ve bila ponitena po
n a e m Gospodinu Kristu. U toj vjeri mi pristupamo njemu i krstimo se, jer
odsada elimo uestvovati u njegovoj smrti, u nadi da emo sudjelovati u
istim (dobrima, a to znai): uskrsnut emo od mrtvih na isti nain kako je i
on uskrsnuo. Zaradi toga, kad se krstim, uranjajui svoju glavu, primam smrt
naega Gospodina Krista, i elim prihvatiti njegov pokop; potom uistinujo
ispovijedam uskrsnue naega Gospodina, dok, izranjajui iz vode, kao neke
vrste t:.,Q [], smatram sebe ve uskrslim.
6. Dakle, budui da su te stvari u slici i u znakovima, (hotei) pokazati da
mi ne uporabljamo uzalud te znakove, ve kroz njih ispovijedamo stvarnosti
koje bez oklijevanja elimo, on kae: Ako smo doista s njime sraslipo sli
nosti smrti njegovoj, oito emo srasti i po slinosti njegovu uskrsnuu (Rim
6, 5). Onim to e biti, on potvruje ovo stoje sada; i kroz izvrsnost onoga
to treba biti, on pokazuje daje dostojno vjerovati u veliinu slika [].
A slika tih stvari jest krtenje: takvo je djelo Duha Svetoga. U nadi tih budu
ih (dobara) ti prima milost krtenja; zbog njih ti pristupa daru krtenja,
tako da umre i uskrsne s Kristom, kako bi iznova (dmen dre) bio roen na
nov ivot, pa da ostvari sliku [] toga istinskog drugog roenja (dmen
dre), te da, privuen tim znakovima, prispije do udjela u (njihovim) stvar133

nostima. A k o bi, naime, kazao daje u ovoj vidljivoj vodi veliina znakova i
sakramenata, stvarnost bi bila prevarena i na prvo bi mjesto dolo ono to se
vri. A l i budui da se to drugo roenje ostvaruje djelovanjem Duha Svetoga,
kojeg u sakramentu sada prima kao u obliku ('ak dabtupsa) zaloga, velik je
sakrament koji se ostvaruje, strahovita izvrsnost znakova; dostojno je da u
to roenje vjerujemo i ono e nam sigurno darovati da sudjelujemo u tim
b u d u i m (dobrima). A k o smo, naime, kao zalog tih buduih dobara primili
milost Duha Svetoga, po kojoj milosti smo sada primili to da ostvarujemo
sakramente, iekivat e m o (dakle) i uivanje tih buduih dobara. Zato sveti
Pavao kae: U njemu ste i vi, prigrlivi vjeru, opeaeni Duhom obeanim,
Svetim, koji je zalog nae batine na hvalu Slave njegove ( E f 1, 13-14).
Duhom obeanim zove tu milost koja nam je dana ovdje (dolje) po Duhu
Svetom, jer kao obeanje tih buduih (dobara) mije primamo. A l i on takoer
kae: zalog nae batine, jer po njoj mi ve (sada) imamo dionitvo u tim
b u d u i m (dobrima).
7o U jednom drugom odlomku on isto tako govori: A Bog je onaj koji nas
zajedno s vama utvruje za Krista; on nas ipomaza, on nas i zapeati i u srca
naa dade zalog - Duha (2 K o r 1,21 -22). I j o na drugom mjestu kae: Ali
ne samo ono! I mi koji imamo prvine (reita) Duha, i mi u sebi uzdiemo
iekujui posinstvo, otkupljenje svoga tijela ( R i m 8, 23). Prvine (reita)
Duha su, veli, to to mi imamo ovdje (dolje); jer puninu milosti primit e m o
onda, kad budemo u uivanju same stvarnosti. Iekujemo, k&e,posinstvo,
otkupljenje svoga tijela; pokazuje daje ovdje (dolje) slika [] posinstva
koju e m o primiti, dok e m o samo posinstvo primiti onda kad nanovo bude
mo roeni i kad uskrsnemo od mrtvih, kad budemo istovremeno postali
besmrtni i neraspadljivi i kad budemo primili savreno ponitenje naih tje
lesnih zala. Ono to naziva otkupljenje svoga tijela, oito je (injenica) za
dobivan] a neraspadljivosti i besmrtnosti, jer e se po tome zbiti savreno
ponitenje naih tjelesnih zala. T o j e krepost svetoga krtenja: ono ti daje
nadu tih buduih (dobara), prua ti sudjelovanje na tim obeanim (dobrima);
u slikama [] i otajstvima fraza) tih buduih dobara ono ti omoguuje
da, po daru Duha Svetoga, primi njegove prvine kad se krsti.

8. Ti dakle pristupa svetom krtenju i najprije svlai svu svoju odjeu.

Budui da A d a m u poetku bijae gol, i nije se nimalo stidio sama sebe, ve
nakon stoje prekrio zapovijed i postao smrtan, imao je potrebu tue (dmen
134

Ibar) odjee, ti, - koji pristupa dara svetog krtenja, kako bi se nanovo po
njemu rodio i postao besmrtan kao u slici ('ak dabtupsa), - potrebno je da
najprije bude odloeno tvoje odijelo, znak smrtnosti, uvjerljiv (makkes) do
kaz (tahwita) one presude koja obori (ovjeka) da ima potrebu za odjeom.
K a d si dakle svukao svoju odjeu, treba biti itav pomazan uljem po
mazanja, obiljeje i znak da e primiti odjeu besmrtnosti u koju e se
krtenjem obui. K a d si dakle skinuo tu odjeu, kojaje demonstracija smrt
nosti, obuen si pomazanjem, znakom odjee neraspadljivosti, koju oeku
j e primiti po krtenju. I cijeli bude pomazan. K a k o je izradba (mana)
odjee prigodna, ona ne pokriva sve dijelove tijela, - pa i kad bi pokrila sve
izvanjske udove, ona meutim nikako ne zahvaa one iznutra, - dok e se
itava naa narav obui besmrtnou u asu uskrsnua; i sve stoje u nama,
bilo (to) iznutra i l i to se na van pojavljuje, prijei e potpuno u besmrtnost,
djelovanjem Duha Svetoga koji e tada stanovati u nama. Ti dakle prima to
pomazanje, dok onaj koga je dopalo ('etwi) prvosveeniko dostojanstvo,
poinje govoriti: Pomazuje se Taj u ime Oca i Sina i Duha Svetoga, a oni
koji su postavljeni za tu slubu pomazuju itavo tijelo.

9* K a d je to za tebe uinjeno, u danom asu, ti silazi u vodu koju je bla

goslovom posvetio prvosveenik. Dakako da to nije tek obina (hima) voda u
kojoj se krsti, nego voda drugog raanja, koja ne moe takva postati nego sila
skom Duha Svetoga. Treba da prije prvosveenik, prema zakonu [] prvosveenike slube, uporabi odreene rijei pronje Bogu da milost Duha
Svetoga sie nad vodu, uini je sposobnom poroditi tim strahovitim roen
jem i (od nje uini) utrobu sakramentalnog ('raza) raanja, jer na Gospodin,
Nikodemu, koji muje rekao: Zar moe po drugiput ui u utrobu majke svoje
i roditi se? odgovori: Ako se tko ne rodi iz vode i Duha, ne moe ui u kra
ljevstvo Boje (Iv 3,5). Pokazuje ovo: K a o i u tjelesnom roenju, utroba ma
jke prima sjeme, ali boanska ruka ga oblikuje prema odredbi (donesenoj)
na poetku; tako i u krtenju voda postaje utroba za onoga koji se raa, ali
milost Duha oblikuje onoga kojije krten za drugo roenje i ini ga posve
drugim. Dakle na isti nain kao to sjeme ulazi u utrobu majke, a da nema ni
ivota ni due ni osjeta, ali oblikovano boanskom rukom iz utrobe izlazi ivi
ovjek, obdaren duom i osjetom te prima narav sposobnu za svako ljudsko
djelovanje, isto tako je i ovdje: onaj koji se krsti ulazi u vodu kao u neku vrstu
utrobe, ulazi poput sjemena koje nema nikakav izgled znaka besmrtne nara135

v i ; ali kad je krten i primio boansku i duhovnu milost, on postaje apsolutno

drugi: oblikovanje od smrtne naravi (kakva je bila) u besmrtnu, u nepropadljivu od propadljive; od promjenljive (ona postaje) nepromjenljiva, i cijela
potpuno drukija, prema suverenoj (moi) onoga kojije oblikuje.
10. K a o to onaj koji se raa od ene ima m o (hayla) govoriti, uti, hodati
i raditi svojim rukama, ali je apsolutno preslab za sve (ine) te vrste, no tije
k o m vremena, prema boanskoj odredbi, dobiva te stvari, tako i sada onaj
koji se raa u krtenju u sebi posjeduje svu m o besmrtne i nepropadljive
naravi i obdaren je svim (svojstvima), ali je nesposoban sada primijeniti ih u
djelo (sear), pokrenuti ih, pokazati ih sve do asa kojije B o g odredio, kad
e m o uskrsnuti od mrtvih i kad e nam biti udijeljeno potpuno ostvarenje
(saeoruta) nepropadljivosti, besmrtnosti, netrpljivosti i nepromj enlj ivosti.
Naime, m o koju prima po krtenju, uinkovito e se (bhen bsebwata) ostva
riti kad apsolutno vie nee biti naravan (napanaya), nego duhovan (ruhanaya), k a d djelovanje D u h a bude o b l i k o v a l o nepropadljivo tijelo i
nepromjenljivu duu, proelo ih oboje svojom vlastitom krepou i uvalo
ih, kako govori sveti Pavao: Sije se u raspadljivosti, uskrsava u neraspadljivosti; sije se u sramoti, uskrsava u slavi; sije se u slabosti, uskrsava u snazi;
sije se tijelo naravno, uskrsava tijelo duhovno (1 K o r 15, 42-44), Pokazuje
da nepropadljivost, slava i snaga, koje e ovjek tada imati, dolaze djelova
njem Duha Svetoga, a to (djelovanje) proima duu i tijelo, (uvrujui)
jedno u besmrtnosti i drugo u nepromj enlj ivosti. A bit e duhovno a ne du
evno (naravno) to tijelo koje e uskrsnuti od mrtvih a koje e (ovjek) pri
miti. Dakle, budui da nisu u naravi vode sve te stvari, nego je djelovanje
Duha koje ih daje u krtenju vodom, zapoinjui, prvosveenik, (prema) prv o s v e e n i k o m zakonu [], rabi posvetne i blagoslovne formule; moli
da milost Duha Svetoga sie na vodu i uini je prikladnom, po tom svetom i
strahovitom silasku, da postane savrena za izvrenje svega toga. Tako ona
postaje uzviena utroba za drugi dolazak na svijet; (tako) je onaj koji silazi
nanovo oblikovan milou Duha Svetoga, i nanovo se raa u drugu viu
ljudsku narav. Onda (bhalen), kad je voda silaskom Duha postala savrena,
i kad je zadobila tu krepost (hayla), ti taj as sie u nju, ekajui da od nje
primi, prikladnim nainom ponaanja, uzvien ivot.

l i Toje kao neke vrste pei, na to treba misliti kad ulazi u vodu, u kojoj
si nanovo oblikovan tako da prelazi u viu narav: odlae staru smrtnost i pri136

rna potpuno besmrtnu i nepropadljivu narav. A razlog zato se i stvarnosti

roenja za tebe dogaaju u vodi jest: jer si iz zemlje i vode bio oblikovan u
poetku, ali budui da si potom pao u grijeh, zadesila te potpuna propadljivost
smrtnom presudom. Kao to i lonari imaju obiaj, da posude koje prave od
gline ako budu oteene kad ih se oblikuje (taqqen), po dragi put obrauju u
vodi, te tako nanovo (men dre) oblikovane zadobivaju oblik koji im dolikuje,
tako B o g naredi proroku Jeremiji da ide do lonara; ali kad je otiao i vidio da
taj radi svoj posao, i da ono to bijae oteeno nanovo obrauje u vodi i oblikuje
premaprvotnom stanju, ree mu (Bog): Ne mogu li ijasvama initikao ovaj lonar;
domelzraelov? - rijeje Gospodnja (Jr 18,1 -6). Budui da smo i mi bili oblikovani
od zemlje i kala - kao i ti, od gline bjeh nainjen (Job 33,6) i oprata onima koji
prebivaju u stanovima glinenim, jer svima namje temelj u prahu zemaljskom. (Job
4, 19) i budui da smo pali i pokvarili se grijehom, smrtna presuda uzrok
ovala je u nama potpuno rastvaranje (ra); ali potom, na Stvoritelj i Uitelj,
neizrecivom moi opet nas nanovo oblikova - on koji poniti smrt uskrsnu
em, darova nam svima nadu da emo biti osloboeni (hayye) od mrtvih i
imati taj bolji ivot; tako ne samo da e m o opet postojati, nego emo istovre
meno biti besmrtni i neraspadljivi.
12. Te stvari, koje drimo takvima da ih nitko ne m o e izrei, u njihovoj
slici [] i znakovima fata) mi ostvarujemo u krtenju i vodi. Toje nuno
znak uskrsnua koji nam predaja (malmanuta) nalae initi, budui da mi
mislimo da smo nainjeni od kala, po svojoj naravi; ali smo pali, grijeh nas
je pokvario: a po tome nadoe smrtna presuda; jedna se obnova (hudata) po
krenula za nas i popravak (turasa), milost nam Boj a ponudi besmrtnu narav,
stvarnost kojoj se nitko od ljudi nije nadao i koja ne unie u njihovo srce.
Znakovi fata) su dakle i otajstva ('raza) to to mi ostvaraj emo po vodi; na
novo smo obnovljeni i oblikovani djelovanjem Duha koje se ostvaruje u toj
(vodi); zahvaljujui njoj, po sakramentu, kao u slici ('ak dbtapsa), primamo
te (darove), mi koji pristupamo krtenju i koji emo, u buduem svijetu, svi
doista (bhen bsebwata) primiti neizrecivu obnovu nae naravi.
13o Kao to se posuda koju lonar izrauje i daj ej oj oblik dade jo iznova
oblikovati u vodi, sve dok opstoji njezina narav i dokje j o gipka i mekana,
(dok) j o nije ula u dodir s naravi vatre; ali, nakon stoje peena u vatri, nema
vie nikakva naina [] da bude iznova izraena i oblikovana; tako je i
137

s nama sada: jer smo u smrtnoj naravi, treba da primimo tu novost po krte
nju; ali kad budemo iznova oblikovani po krtenju, i kad budemo primili
milost Duha Svetoga, koji e nas vie od bilo koje vatre uvrstiti, neemo
primati vie neku drugu obnovu, niti emo vie oekivati neko drugo krte
nje, - isto kao to ne oekujemo nego samo jedno uskrsnue, po kojem e m o
postati besmrtnima i n e e m o vie pasti u smrt te n e e m o trebati druge obno
ve, jerje i na Gospodin Krist, po rijeima svetoga Pavla uskrien od mrtvih,
vie ne umire, smrt njime vie ne gospoduje (Rim 6, 9).

14. E v o dakle to e ti se dogoditi po daru svetoga krtenja. A l i da bi od

sada saznao tko je uzrok svih dobara, kakav je onaj koji te provodei te kroz
pe sada obnavlja, kakav je taj koji te prenosi u viu narav, koji te ini be
smrtnim od smrtnoga (kakav si bio), kakav je onaj koji te izvodi iz propadIjivosti u neraspadljivost, prvosveenik stojei prui ruku, polaeje na tvo
ju glavu i govori: Krsti se Taj, u ime Oca, i Sina i Duha Svetoga. On nosi isti
ornat [ ] kao ranije, onaj kojije imao kad si kleao i kad te znamenovao (ram) po elu; isti je to ornat u kojije bio obuen za posveivanje vode
i u kojem obavlja slubu dara krtenja, jer prilii da, za itavog trajanja sak
ramenta ('raza), obavlja slubu nosei taj ornat [], u koj em je sadrana
naznaka tog novog svijeta, u koji e, po tom sakramentu, ti biti prenesen.
Zatim on kae: Krsti se Taj u ime Oca i Sina i Duha Svetoga, tako da ti po
toj rijei pokae tko je uzrok te milosti. Zato i kae: Znamenuje se Taj u ime
Oca i Sina i Duha Svetoga i Krsti se Taj u ime Oca i Sina i Duha Svetoga,
a to odgovara (nqap) predaji (malmanuta) naega Gospodina koji kae:
Poite dakle i uinite mojim uenicima sve narode krstei ih u ime Oca i Sina
i Duha Svetoga (Mt 28, 19). T o m rijeju on pokazuje daje sveukupni uzrok
tih dobara taj, Otac, Sin i D u h Sveti: narav (koja opstoji) od vjenosti i uzrok
je svega, ista ona po kojoj smo od poetka i po kojoj sada oekujemo da bu
demo obnovljeni; jer nije m o g u e da jedna bude za nas uzrok naeg prvog
oblikovanja (gbilta) a druga ovog drugog (oblikovanja), mnogo izvrsnijeg
od onog. Najprije, sigurno je da onaj koji od poetka htjede nas stvoriti smrt
nima, isti je koj em je sada po volji uiniti nas besmrtnima; i onaj koji nas od
poetka sazda propadljivima, isti je koji nas sada ini neraspadljivima. Jer
on nas htjede ispoetka uiniti trpljivima i raspadljivima, ali na kraju on nas
ini netrpljivima i nepromj enlj i vima, jerje gospodar koji moe initi ovo i
ono. Lijepo je (apir) i primjereno (bzedqa) da nas iz onog stoje nie (bsira)
138

uvede u ono to j e izvrsni] e (myatra), da u toni prijenosu iz siaboga u uzvieno,

steknemo uzvieno poimanje naem stvoritelju., uzroku svih naih dobara. On
nas najprije sazda po svojoj volji i (kako) zaelje, a na. kraju uvede nas u. izvrsnost
(myatra), kako bi nas, po tom prijelazu u izvrsnost, pouio da ga tujemo (hab),
njega, kojije uzrok i tog prvog (stanja); ali, jer namje on bio potreban za prijelaz
u izvrsnost, moramo (dakle) misliti da ni ispoetka mi ne bismo bili, kad nas on
ne bi bio uveo u postojanje

1 5 * S toga razloga prvosveenik, polaui svoju ruku na tvoju glavu, go

vori: Krsti se Taj u ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Ne: Ja krstim, nego
krsti se; isto kao maloprije on nije rekao: Ja znamenujem, nego zna
menuje se; jer nema nijednog ovjeka m e u ljudima koji bi bio viastan ta
kvog dara, a samo boanska milost moe ga takvim uiniti, on nije smio ka
zati: Ja krstim i ja znamenujem, nego znamenuje se i krsti se. Umah
nadodaje po kome je znamenovan i krten: (to) u ime Oca i Sina i Duha
Svetoga pokazuje tko je uzrok toga to se ini. A on (velikosveenik) po
kazuje daje posluan i u slubi onoga to obavlja. Otkriva, uzrok koji daje
uinak tim (obredima); kad naime kae: U ime Oca i Sina i Duha Svetoga,
otkriva ti (mbadaqu) u tim rijeima tko je uzrok ovome to se zbiva. Isto kao
kad (Petar) govori: U ime Isusa Krista Nazareanina hodaj! (Dj 3, 6), on
oznauje Krista kao uzrok toga to se dogaa i tko e ovomu darovati da
ustane i hoda, pa kad (velikosveenik) kae: U ime Oca, Sina i Duha Sve
toga, naznauje da su Otac, Sin i Duh Sveti uzrok tih dobara koja nam se
daruju u krtenju. Po tom uzroku dogaa se obnova; odatle potjee to da nam
je darovano da se iznova rodimo; odatle proistjee to da smo oblikovani u
nove ljude, besmrtne, nepropadljive, netrpljive i nepromjenljive; odatle do
lazi da mi odiaemo staro ropstvo i primamo slobodno stanje, u kojem nasta
je potpuno ponitenje zala i uivanje tih zauvijek neizrecivih dobara.
?

16. (Prvosveenik) dakle kae: U ime Oca i Sina i Duha Svetoga, kao
da bi kazao: zazivajui Oca, Sina i Duha Svetoga. Prorok Izaija kae ova
ko: Gospodine, osim tebe mi ne poznajemo drugog, mi se tvojim zovemo
imenom (usp. Jr 14, 9); evo to (htjede) kazati: Mi ne priznajemo drugog
Gospodina osim tebe, koji si uzrok svemira; po tebi su unitena sva naa zla
i od tebe oekujemo primiti uivanje svih naih dobara; tebe smo nauili za139

zivati po predaji f e t l e m ) u svemu to nam treba, tebe koji si uzrok svemira;

i svaku stvar ti jedini kako eli moe darovati i uiniti.
Tako ovdje jo (prvosveenik) govori: U ime Oca i Sina i Duha Svetoga,
kao da bi kazao: Krteni smo zazivajui Oca, Sina i Duha Svetoga; toje ta narav
koju zazivamo za oekivana dobra, ona je uzrok svemira, i ona sama moe sve
uiniti kako eli. Isto tako ne kae ni: U ime Oca, i u ime Sina, i u ime Duha
Svetoga. Na taj nain svaki od nj ih je zasebno ime, koje nije zajedniko ostali
ma; drugo je ime Oca, a drugo ime Sina; a drugo opet ime Duha Svetoga. Kako?
rei u na to. Jer ime koje izgovara (prvosveenik) nije ono pod kojim je zazvana
svaka od njih (triju osoba), tojest Otac i l i Sin ili Duh Sveti; ali ime koje spominje
u zazivanju, - u kojem zazivamo uzrok dobara, -jest narav koja postoji od (sve)
vjenosti: ona Oca i Sina i Duha Svetoga; zato kae: U ime Oca, Sina i Duha
Svetoga, jer jedno je zazivanje po kojem mi zazivamo Oca, Sina i Duha Sveto
ga. Nij e kao neki razliit uzrok kad mi zazivamo Oca i kao drugi Sina i opet drugi
Duha Svetoga; nego budui daje za nas jedini objekt tog zazivanja, onaj prema
kojemu motrimo kako bismo odatle (zadobili) uivanje tih oekivanih dobara
pomou krtenja, s pravom (dakle) mi tvrdimo da je jedino ime koje zazivamo,
ono radi kojeg zazivamo Oca i Sina i Duha Svetoga.

17* Zamisli sebi da ovi zazivi vre na neki nain ulogu [] molitve; kad
kae: U ime Oca, smatraj da prvosveenik kae: Daruj, Oe, ta zauvijek
neizreciva dobra za koja se sada ovaj krsti. A kad kae: I Sina, na isti nain:
Udijeli, Sine, dar krsnih dobara. I kad kae: Duha Svetoga: Daruj, Due
Sveti, u krtenju ono emu je pristupio ovaj koji se krsti. Isto tako kad (Petar)
kae: U ime Isusa Krista Nazareanina hodaj, (eli) rei ovo: Daruj, Gospo
dine Isuse, ovomu da ustane i hoda; tako, kad (prvosveenik) kae: U ime
Oca i Sina i Duha Svetoga, ne kae nita drugo nego: Oe i Sine i Due
Sveti, daruj ovomu koji se krsti milost da se nanovo rodi. Ono U ime Isusa
Krista Nazareanina hodaj takoer je isto kao ono Eneja, ozdravlja te Isus
Krist! (Dj 9, 34); naime, kao i gore, on objavi Eneji, kojije ozdravljen, i pri
sutnima, tko je uzrok ozdravljenja, tako i ovdje ovo U ime Isusa Krista Naz
areanina objavi uistinu tko je uzrok ozdravljenja. Slino toj istoj rijei je i
ono U ime Oca i Sina i Duha Svetoga; pokazuje onoga tko daje po krtenju
dobra, a to su: ponovno roenje, obnova, besmrtnost, nepropadljivost, netrpljivost, nepromj enlj ivost, osloboenje od smrti, ropstva i svih zala, uiva
nje slobode i dionitvo u oekivanim dobrima koja su neizreciva. Za to se
140

krsti onaj koga se krsti. Zazivanje Oca, Sina i Duha Svetoga ini se dakle
kako bi ti znao odakle ti je oekivati dobra krtenja.
18. Tada (bhalen) prvosveenik polae ruku na tvoju glavu i govori 'U
ime O c a , i istovremeno dok govori, on te zaroni u vodu. Ti ga slua; sli
j e d e i naznaku prvosveenikove ruke, na njegov glas i na pokret njegove
ruke, u isti mah ti uranja u vodu; naklanja glavu, kao da time eli pokazati
svoj pristanak i ispovijediti da od Oca prima dobra krtenja, prema rijei
prvosveenika. Kad bi ti tada mogao govoriti, rekao bi i: A m e n , rije za
koju mislimo da znai na pristanak na ono stoje rekao prvosveenik, prema
rijei blaenoga Pavla, kako e neupuen [] rei Amen na tvoju
zahvalnicu? (1 K o r 14,16). Pokazuje da tu rije (Amen) kao odgovor na is
povijesti prvosveenika izgovaraju oni iz puka; tom rijeju oni doista ispo
vijedaju svoj pristanak na ono stoje reeno. Budui da u asu krtenja ti ne
moe govoriti, ve treba u utnji i strahopotovanju primiti obnovu po ota
jstvima, kad uranja, naklanjajui istovremeno glavu prema dolje, ti doista
izraava svoj pristanak na ono to govori prvosveenik.
9

19. Ti uranja i podie glavu, dok nanovo prvosveenik govori S i n a ' , .

i na isti nain rukom te zaroni; kada te zaronio nanovo, ti na isti nain iska
zuje svoj pristanak na prvosveenikovu rije, dajui time znak da od Sina
oekuje primiti dobra (koja proizlaze) iz krtenja. Podie glavu. I nanovo
prvosveenik govori Duha Svetoga'; na isti nain on te rukom zaroni. A
ti, uranjajui iznova, daje ponizno znak da i sada ispovijeda daje Duh Sveti
onaj od kojeg oekuje dobra (koja slijede) iz krtenja. Tada (bhalen) izlazi
iz vode. K a d prvosveenik govori Oca, ti samo uranja i podie glavu, ali
ne izlazi iz vode; i kad kae I Sina, jednako tako ti uranja i podie glavu,
ali ne izlazi iz vode; ali kad kae I Duha Svetoga, nadopunjujui zaziva
nje Oca i Sina i Duha Svetoga on time daje do znanja da tebi vie nita ne
nedostaje od onoga stoje odreeno da se zazove kao uzrok oekivanih do
bara; istovremeno ti uranja i podie glavu, i od tada potpuno izlazi iz vode
krtenja kako bi potom primio dopunu (ulama) [ ].
20. T r i puta ('urha) uranja i svako od tih uranjanja na sliku je drugoga:
jedno u ime Oca, jedno u ime Sina ijedno u ime Duha Svetoga; kako se svaki
od njih spominje, po tome znade da svaki od njih ima jednako savrenstvo
141

i da je kadar pribaviti dobra (koja dolaze) od krtenja. Samo jedan puta

('urha) ulazi u vodu, ali tri puta uranja prema rijei prvosveenikovoj; a
nakon toga takoer jedan puta izlazi: toje zato da znade da je jedno krtenje
ijedna milost koju ti daju Otac, Sin i Duh Sveti, koji se apsolutno ne odvajaju
jedan od drugoga, j er j edna j e njihova narav. Zato, iako je svaki od njih kadar
podariti dar, kao to pokazuje uranjanje gdje uranja u ime svakoga od njih,
ipak smatramo (nsab) daje krtenje savreno kad se zazivaju Otac i Sin i D u h
Sveti. Budui da je jedna B i t (ituta) ijedno boanstvo, moramo zato razumi
jevati daje jedna volja (sebyana) [] ijedno djelovanje (maebdanuta)
po emu je sve stavljeno u red u odnosu na stvorenje po Ocu, Sinu i Duhu
Svetome. Prema tome, i mi kad se nanovo r a a m o , kad postajemo novo stvo
renje (gbal), i kratko reeno, sva dobra krtenja nemamo od drugog oekivati
osim zazivajui Oca i Sina i Duha Svetoga; to pak zazivanje mi smatramo
(hab) daje nama uzrokom svih dobara.

21c Zbog toga i sveti Pavao kae: Jedan Gospodin! Jedna vjera! Jedan krst!
Jedan Bog i Otac sviju, nad svima i po svima i u svima (Ef 4, 5-6). To to kae,
ne znai: Ovaj je Gospodin, ali nije Bog niti Duh; dok taj jest Bog, ali nije Gos
podin niti Duh; a onaj jest Duh, ali nije ni Gospodin ni Bog; - j e r nuno onaj koji
je Gospodin jest i Duh, a onaj kojije uistinu Duh - ali Duh Sveti, napominjem jest i B o g i Gospodin. Nego evo to nas ui: da jedino Gospodstvo jest jedino
Boanstvo. Jednajedinaje Bit (ituta), bez tijela i granica, Oca i Sina i Duha Sve
toga, i ona nam u krtenju daje posinjenje, (ono) u koje mi vjerujemo, u koje se
krstimo i po kojem postajemo jedno tijelo po djelovanju (maebdanuta) koje, u
krtenju, u nama izvodi Duh Sveti. Po tom (djelovanju) mi postajemo sinovi
Boji ijedno tijelo naega Gospodina Krista, kojega smatramo naom glavom,
jerje iz nae vlastite naravi, i kao takav prvi je uskrsnuo od mrtvih kako bismo
po njemu zadobili dionitvo (autaputa) na tim dobrima. Imenujui Oca i Sina
i Duha Svetoga, mi smo primili uzrok svih dobara. Zaista, (sveti Pavao) ne
bi kazao da je jedna vjera u Oca i u Sina i u Duha Svetoga, kad bi mislio da
je razliita njihova narav; niti bi kazao daje samo jedno krtenje, u ime Oca
i Sina i Duha Svetoga, kad bi mislio daje razliita njihova volja (sebyana),
njihova m o (hayla) i djelovanje. A l i sigurno je daje jedna vjera jer jedna je
Usija u koju vjerujemo; i samo jedno je krtenje, jer samo jedna je volja onih
koji su zazivani, jedna m o i djelatnost (saeoruta) koja nam priskrbljuje da
se nanovo rodimo i postanemo samo jedno tijelo Kristovo, mi svi koji radi
142

toga oznaujemo kao nau glavu naega Gospodina K r i s t a , - k o j i j e po tijelu

uzet od nas, i p r n j e uskrsnuo od mrtvih, te nam tako osigurao dionitvo u
uskrsnuu; od njega mi oekujemo da i nae tijelo postane na sliku njegova
tijela: Naa je pak domovina na nebesima, odakle iekujemo Spasitelja,
Gospodina naega Isusa Krista: on e preobraziti ovo nae bijedno tijelo i
suobliitiga tijelu svomu slavnomu (Fil 3, 20-21).
22. To e se stvarno dogoditi (bhon bsebwata) u uskrsnuu, dok su njegove
slike [] i znakovi fata) ovo to mi ostvarujemo u krtenju. Mi smo zato
prozvani i tijelo naega Gospodina Krista, prema rijei svetoga Pavla, i naa
je glava Krist na Gospodin, jer, kae on, Krist je glava od koje sve Tijelo,
zglobovima i svezama zbrinuto ipovezano, raste rastom Bojim ( K o l 2,19).
Jamano, i sam je na Gospodin Krist, prije uskrsnua od mrtvih, primio kr
tenje od Ivana Krstitelja u rijeci Jordanu, kako bi time unaprijed predstavio
sliku [] ovoga krtenja koje smo njegovom milou mi trebali primiti.
Jer on je Prvorodenac od mrtvih, kako kae sveti Pavao, da u svemu bude
Prvak ( K o l 1,18), jer ne bje samo u stvarnosti uskrsnua da htjede biti za tebe
prvi, nego i u slici []; i zato ak prihvati da bude krten od Ivana Krsti
telja, te tu unaprijed naznai sliku [] milosti ovoga krtenja koje ti ima
primiti, kako bi postao tvoj v o a j o i u tome. Zaista, sveti Ivan Krstitelj mu
ree: Treba da ti krsti mene, a ti dolazi k meni! kako bi pokazao da postoji
golema razlika izmeu njega i Isusa; ali (Isus) ree: Pusti sada! Ta dolikuje
nam da tako ispunimo svu pravednost (Mt 3, 14-15). E v o to (eli) kazati:
pravednost je sazdana od milosti u krtenju, i po tvojim rukama dolikuje da
ona ue m e u one koji su podloni Zakonu []; tako i Zakon biva u stvari
poaen budui da po njemu ulazi ta pravednost.

23. Samje dakle na Gospodin bio krten od Ivana: ali ne krtenjem Ivanovim,
- j e r toje (krtenje) bilo krtenje pokore, za oprotenje grijeha, a na Gospodin
nije imao potrebu takvoga, (on) kojije bio apsolutno slobodan od svakoga grije
ha. On j e dakle bio krten ovim naim (krtenj em), a onimj e unaprij ed kao slikom
[] predstavio ovo. Dakle, i on primi Duha Svetoga koji se pojavi kako sie
u obliku goluba i poinu na nj emu, kako kae evanelist []. Naime,
Ivan ne mogae dati Duha; ta i sam kae: Ja vas, istina, krstim vodom na obra
enje; meu vama stoji koga vi ne poznate; on e vas krstiti Duhom Svetim i
143

ognjem (Mt 3,11; I 1,26): jasno oitova da ne pripada njemu dati Duha, jer
nije primio drugo osim da krsti vodom krtenja u pokori, za otputenje gri
jeha. Dok je n a e m u Gospodinu pripalo da dade Duha, od kojega mi sada
primamo prvine (reita) u krtenju s nadom u budua (dobra), koja namje
obeao potpuno dati, u asu uskrsnua, kad e naa narav primiti istinsko
(hatita) i potpuno uzdignue u stanje savrenosti.

24 Treba dakle znati da se ti krsti onim krtenjem koj im je na Gospodin

Krist u tij elu bio krten: eto zato se krsti u ime Oca i Sina i Duha Svetoga,
naime zato jer je to (krtenje) bilo ve zacrtano u samim injenicama, na taj
nain, u slikama []. Naime Otac, izdaleka ree povienim glasom: Ovo
je Sin moj, Ljubljeni! U njemu mi sva milina! ( M t 3,17). Naznaio je u stvari
milost posinstva, u vidu kojeg se dogaa to krtenje. Kazati, naime: Ovo je
Sin moj, Ljubljeni! U njemu mi sva milina, isto je kao kazati: Evo istinskog
posinstva; ovaj je Ljubljeni, u njemu je moja milina; ovaj (krtenik) jest
Sin, onaj kojije primio to posinstvo, --jer ono je daleko vie od onoga kod
idova, kojeje bilo podlono promjeni: kae se naime Rekoh dodue: Vi
ste bogovi i svi ste sinovi Vinjega! Ali ete ko svi ljudi umrijeti! (Ps 81,6-7).
Ovo ostaje vrsto i nepokolebivo, jer onaj koji primi to posinstvo ostat e
besmrtnim; dakako, on u slikama [] prelazi u posinstvo, jer e pravo
biti u uskrsnuu, koje e ga preoblikovati u besmrtnu i nepropadljivu narav.
Jamano, i Sin bijae tamo, prisutan (qaributa) u onome koji bijae krten,
i povezan (naqiputa) s onim kojije bio uzet: onje potvrdio samo posinstvo.
Takoer i Duh Sveti: on sie u obliju goluba i poinu na njemu; i tako, i on
(Krist) bje krten u ime Oca i Sina i Duha Svetoga.

25. Kada dakle prvosveenik kae: U ime Oca, podsjeana rije Oevu:
Ovo je Sin moj, Ljubljeni! U njemu mi sva milina; a ti misli na posinstvo koje
ti je time dano. A kada veli: I Sina, ti misli na onoga koji bijae prisutan u
onomu koji bje krten, i shvati daje on bio za tebe razlogom posinstva. I kada
kae: I u Duha Svetoga, sjeti se onoga kojije siao u obliju goluba i poinu
na njemu; ukratko, oekuj i ti po tome potvrdu posinstva, j er koje vodi Duh Boji
sinovi su Boji, prema rijei svetoga Pavla ( R i m 8,14). Istinsko je posinstvo
ono koje daje D u h Sveti; ono nije istinsko ako D u h nije prisutan, ako on ne
144

djeluje i ne potie na dar onoga koji u nj vjeruje. Dakle, po zazivanju Oca i

Sina i Duha Svetoga, ti prima milost posinstva, i potom izlazi iz vode.
Primio si krtenje, drugo roenje. Svojim si uranjanjem u vodu ispunio
dekret ukopa, a izranjanjem primio si znak uskrsnua. Roen si i postao pot
punoma nov; odsada nisi vie dio (onog) Adama, kojije promjenljiv,-jerje
pritisnut grijesima i nesretan, - nego (si dio) Krista, kojije potpunoma izuzet
od (napada) grijeha po uskrsnuu, nije uinio niti jedan od poetka, jerje
dolikovalo da to tako bude u njemu s naslova prvobitnosti; ali po uskrsnuu
on potpunoma prima nepromjenljivu narav. Prema tome, on i za nas uvr
uje uskrsnue od mrtvih i sudjelovanje u neraspadljivosti.
26. i m si izaao odatle, oblai potpuno sjajnu odjeu: ona je znak
onog sjajnog i blistavog svijeta, naina ivota i ponaanja u koji si ti ve sli
kovito [] u a o . K a d bude, naime, uistinu (bhon baebade) zadobio
uskrsnue i obukao se besmrtnou i neraspadljivou, nee vie biti potrebe
za takvom odjeom; budui, pak, d a j o efektivno u tom nisi, nego si sve to
primio u simbolima ('raze) i slikama [], potrebna ti je sada odjea; ti
tom odjeom oblai ono oitovanje miline u kojoj si sada na slikovit []
nain, a u kojoj e, u svoje vrijeme, biti efektivno.
27. K a d si tako primio milost po krtenju, i kad si se obukao bijelom sjaj
nom odjeom, prvosveenik pristupi, znamenuje te po elu i govori: Zna
menuje se Taj u ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Toje zato stoje Isus izlazei
iz vode primio Duha Svetoga koji, u obliju goluba, poinu na njem; nakon
toga za nj je reeno da bj e pomazan Duhom Svetim-Duh Gospodnji na meni
je, reeno je, jer mepomazal (Lk 4,18) i Isusa iz Nazareta Bogpomaza Du
hom Svetim i snagom (Dj 10, 38), da pokae da se Duh Sveti apsolutno ne
dijeli od njega; kao to na onima koje ljudi pomazuju uljem, to ulje prodire
u njih i od njih se ne dijeli, - tako i ti treba primiti znamenovanje na elu.
Znamenujui te prvosveenik govori: Znamenuje se Taj u ime Oca i Sina i
Duha Svetoga, kako bi ti imao taj znak i znamen kojim je, nakon to su
imenovani Otac, Sin i Duh Sveti, i na tebe siao Duh Sveti, te si i ti njime
pomazan, primio (ga) po milosti, on je u tebi i u tebi prebiva. Ti ve sada
(ovdje) ima njegove prvine (reita), jer, kao u slici [], sada zadobiva
uivanje onih buduih dobara; primit e posvemanju milost i po njoj e
biti besmrtan i nepropadljiv, netrpljiv i nepromjenljiv, a istovremeno i tvoje
145

e tijelo zasvagda trajati i nee se vie raspasti (metre), i tvoja dua jednako
tako nee vie moi biti podlona nikakvoj promjeni niti zlu.
28. Takvo je to drugo (men dre) roenje koje imamo po krtenju, kojemu
vi sada pristupate. Po njemu se mi nadamo efektivno prijei u ono strano
roenje, ono, velim, kojeje uskrsnue; jer ovo nam osigurava (arrar) ono,
ovo u slikama i znakovima koje primamo sakramentalno frazana'it) po vje
ri, osigurava nam prijelaz iz jednoga u drugo. Nema (mjesta) uenju to mi
primamo dvostruko roenje, i to prelazimo iz ovoga u ono, budui da fayka d)
i u n a e m tjelesnom postajanju imamo dvostruko roenje, jedno od mukar
ca i potom drugo od ene. Najprije, u sjemenu, nastajemo od mukarca a da
j o nema tragova ljudske slinosti. Jasno je naime svakomu da sjeme nema
nikakve ljudske slinosti; ali kad se, po zakonima [] kojeje B o g posta
vio u ljudsku narav, sjeme zane i oblikuje, nakon to je zadobilo oblik i
zaelo se u eni, tada zadobiva slinost ljudske naravi. Na takav se nain i mi
r a a m o ; najprije u sjemenu po krtenju, a da j o nismo roeni u besmrtnu
narav u koju oekujemo da emo prijei po uskrsnuu, slinost kojega jo
nismo zadobili. A l i kad se, po vjeri i nadi u ta budua (dobra), za njih odga
jamo i oblikujemo kranskim ponaanjem, (nakon to) smo ustrajali sve do
vremena uskrsnua, tada, prema boanskoj odredbi, iz praha (' adamta) emo
zadobiti drugo (dmen dre) roenje i primit emo onu besmrtnu i nepropadIjivu narav, kad Gospodin na Isus Krist preobrazi ovo nae bijedno tijelo,
prema rijei svetoga Pavla, isuobliiga tijelu svomu slavnomu (Fil. 3,21).
29. Jamano, kad budete tako primili sakramentalno frazanaya) roenje po
krtenju, tada ete pristupiti besmrtnoj hrani kojom ete se hraniti kao priklad
nom (hranom) za svoje roenje. Stoje ta hrana, na koji vam je nain ponuena,
u prikladno ete vrijeme trebati nauiti. Za sada, budui da ete nakon (nae)
pouke primiti sakramentalno roenje, - a vi ste se sada raspoloili kako biste
sudjelovali u tom neizrecivom svjetlu pomou toga drugog roenja -, onim to
je reeno vi ste se kao povojima vrsto svezali, kako biste vrsto i bez oklijevanja
drali i uvali sjeanje na to roenje koje e se dogoditi. Ostavit emo vas da se
u njem odmorite; u prikladno vrijeme, kad Bog to bude udijelio, dovest emo vas
do boanske hrane i izloiti vam tumaenje njoj. A sada, za uobiajeni zaklju
ak, zavrimo svoj govor uzdiui hvalu Bogu Ocu, njegovu Sinu Jedincu i Duhu
Svetomu, sada, uvijek i u vijeke vjekova. Amen.
146

PETNAESTA H O M I L I J A ( P R V A MISI)

S A E T A K : Hrana koja pristaje krtenicima ( 1). U uskrsnuu, milost Duha Svetoga bit e
jedina hrana izabranih ( 2); ali kako ovdje nemamo nego prvine te milosti, potrebna nam je
prikladna hrana za nae prijelazno stanje ( 3-4), kojeje zapoelo primanjem krtenja ( 5); dva
sakramenta, krtenje i euharistija, povezani su s mukom i uskrsnuem Gospodinovim ( 6-7).
Znakovi i slike euharistije: kruh i vino pomijeano s vodom, bitni su elementi za na zemaljski
opstanak ( 8), a Krist im je dao obiljeje svoga tijela i krvi zbog svoga slomljena tijela i krvi
prolivene u M u c i , a mijenjaju se dolaskom Duha Svetoga ( 9-10), hrana za vjenost ( 11-14).
Euharistijska liturgija, spomen-in rtve Kristove na zemlji, slika njegova nebeskog sveenitva
( 1 5 - 1 7 ) ; euharistij ska hrana slikaje hrane besmrtnosti ( 18); samo je jedna rtva, ona Kristova
( 19), koju komemoriraju slubenici Novoga saveza ( 20), koji na oltaru predstavljaju sliku naega
nebeskog prvosveenika okruena nevidljivim moima ( 21-24). Ceremonije mise: akoni donose
prilike i polau ih na oltar prekriven stolnjacima ( 25), odstranjuju sa stolnjaka sve ostalo ( 26-27);
tiina ( 28-29); proglas glasnika koji poziva na molitvu ( 30); prvosveenik zapoinje slubu izla
ganja zahvalom naemu Gospodinu (31), zahvaljuje za sebe ( 32); Amen prisutnih ( 33); prvo
sveenik zaeli mir skuptini ( 34); i s duhom tvojim, odgovaraju prisutni ( 35-38); poljubac
mira ( 39-41); pranje ruku ( 42); itanje diptihona ( 43); glasnik razglauje Gledajte prema
prinose^
( 44-45).

T E K S T O B R E D N E K N J I G E uz ISTU H O M I L I J U . Prije svega treba znati ovo: ono

to primamo za hranu neka je vrsta rtve koju ostvarujemo. Evo kojeje djelo
prvosveenika (dkahna) Novoga saveza: prinoenje rtve, po kojoj se poja
vio i u kojoj se sastoji N o v i savez. Slikaje to tog prvosveenika na kojeg nam
je misliti da predstavlja onaj kojije kod oltara. Valja nam smatrati daje to
izvjesna slika [] liturgije nevidljivih sila koju predstavljaju akoni.
Zato su i oni o b u e n i u ruho [ ] koje prilii stvarnosti, jerje uzvie
ni) e od njih njihovo izvanjsko ruho. O n i na lijevo rame prebacuju rubac
[ v], koji visi jednako na dvije strane. Valja nam promatrati Krista ko
jega sada vode i koji ide na muku; u drugom asu onje iznova za nas poloen
na oltaru da bude rtvovan. Zato neki od akona koji prostiru stolnjake na

147

oltar, izraavaju slinost s povojima pri ukopu; a oni koji stoje na dvije strane
mahanj em rastj eruju zrak iznad svetoga tij ela. Dok se to zbiva posvuda vlada
tiina. Slijedi najprije molitva, ne vie u utnji, nego je akon razglauje po
vienim glasom. Svi stoje, u tiini, prvosveenik zapoinje slubu izlaganja.
Prvosveenik zakljuuje molitvu. Nakon toga uzdie zahvalnu molitvu za
sebe, a svi prisutni govore: Amen. Potom prvosveenik moli: Neka mir bude
nad njima. Na to prisutni odgovaraju: I s tvojim Duhom. Prvosveenik onda
poinje s pruanjem mira; zatim glasnik Crkve povienim glasom nalae
uzajamno davanje mira jednih drugima. Prvosveenik, prvi, pere ruke, i onda
svi oni, kolikogod brojni b i l i , koji su u sveenikom zajednitvu. Onda se s
crkvenih ploica itaju imena ivih i mrtvih. Prvosveenik tada pristupa za
liturgiju, dok glasnik Crkve najprije povienim glasom govori: Gledajte pre
ma prinoenju!

1. Zakon [] je kod ljudi odjeom zaogrnuti djecu kod roenja, kako

tijelo kojeje tek sainjeno i j o je njeno, ne bi pretrpjelo nikakvu tetu, nego
da, bez kretnji, ostane u svom sastavu (rukaba); povojima ih se povija da se
odmore, potom im se daje prirodna hrana koj a im odgovara: na isti smo nain
i mi one koji su roeni po krtenju kao povojima vrsto povezali poukom,
kako bi se u njima uvrstio spomen na milost koja im je darovana; dovrivi
govor, dali smo im da se odmore, jer im je dovoljno ono stoje kazano. Danas
u s milou Bojom prionuti tome da vam predstavim hranu koja vam od
govara, kojoj je potrebno da znate to je ona i da tono saznate njezinu
veliinu.

2. Poto ste primili istinsko roenje po uskrsnuu, primit ete jednu drugu
hranu, koja svojom uzvienou nadvisuje svaki govor; jamano, vi ete se
onda hraniti milou Duha, po kojoj ete ostati besmrtnima u svojim tijelima
i nepromj enlj i vima u svojim duama. Takva je naime hrana koja odgovara
ovomu roenju: milost Duha, koja onima koji su roeni po uskrsnuu daje
da nepokolebivo traju, tako da se odsada njihovo tijelo ne raspada ('etri),
niti njihovu duu pogaa bilo kakva promjena koja bije priklanjala zlu.

3. Budui da se sada, po krtenju, u nadi toga oekivanog roenja mi ra

amo kao u slici []; - jer sada imamo prvine milosti Duha Svetoga,
148

danas ih primamo kao u zalogu [ ] , dok emo tada, u b u d u e m svije

tu, po uskrsnuu, ono to oekujemo primiti potpuno, (i) sve ono to namje
dano uinit e nas, nadamo se, besmrtnima i nepromj enlj i vima; - stoga i hra
na mora biti kakva odgovara ovomu ivotu (ovdje), tj. takva da nas kao u slici
[] hrani milou Duha Svetoga. Sveti Pavao naime ree: Svaki put kad
jedete ovaj kruh ipijete ovu au, vi inite spomen smrti naega Gospodina,
dokon ne doe (l K o r 11,26). Pokazuje da e na Gospodin, dolazei s neba,
objaviti taj oblik budueg ivota (dubara) i da e izvesti uskrsnue svih nas.
Budui da emo odonda biti besmrtni u svom tijelu i nepromjenljivi u dui,
nuno e prestati uporaba simbola ('raze) i slika []: jer, kad budemo u
samim stvarnostima, nee nam biti potrebni znakovi ( ata) koji ine da se
probudi sjeanje na ono to se ima dogoditi.
?

4. Isto onako kao to nam u ovom svijetu dvije stvari daju bivstvovanje,
roenje i hrana, te po roenju dobivamo bivstvovanje, a hranei se dobiva
mo trajanje u bivstvovanju, - jer bez hrane oni koji su se rodili neizbjeno
propadaju, - tako je i u svijetu koji ima doi: kad budemo za nj roeni po
uskrsnuu, zadobit emo bivstvovanje; postavi besmrtnima trajat emo u
svom bivstvovanju. tom sveti Pavao kae: Znamo doista, ako se razrui
na zemaljski dom, ator, imamo zdanje od Boga, dom nerukotvoren, vjean
na nebesima (2 K o r , 5,1). U ovom svijetu, naime, mi sebi pribavljamo hranu
radom svojih ruku, i po njoj m o e m o trajati; - ali kad po uskrsnuu postane
mo he nrtnima i steknemo boravite na nebu, nee nam vie trebati hrana
(koja se pripravlja) radom ruku, nego e nas besmrtnost koju budemo tada
imali drati u bivstvovanju snagom milosti kao hranom; - Sveti je Pavao zato
takav nain ivota (hupaka) nazvao dom nerukotvoren, zdanje od Boga.

5. To e, kako sam kazao, u budunosti biti nae po uskrsnuu; sada smo,

meutim, u krtenju roeni posredstvom slika [] i znakova, paje potre
bno da sada dobivamo hranu takoer u slikama [], hranu koj a odgovara
(lput) onome to smo postali, kako bismo mogli trajati u svom bivstvovanju,
nakon primitka krtenja. Budui da svako ivo bie prirodno prima hranu od
tijela onoga ivog bia koje gaje rodilo, - tako je od poetka uredio sam B o g
da tako bude m e u stvorenim biima (hwa), kako bi svako ivo bie raajui
ivo bie imalo u sebi hranu koja odgovara onima koji su roeni, - stoga je
149

red da i mi, koji smo u slici [] primili boansku milost, primamo i hranu
iz onostranosti, iz istoga vrela odakle nam stie (hwa) roenje. Nakon stoje
smrt naega Gospodina ponitena ('etri) uskrsnuem, pojavi se to roenje
koje e, po uskrsnuu, biti nae u b u d u e m svijetu. U vidu ishrane tog (roe
nja) koje imamo po k r t e n j u , - u slici [] se raamo ovdje (dolje) - sveti
Pavao govori: Koji smo god krteni u Krista Isusa, u smrt smo njegovu krte
ni. Krtenjem smo dakle zajedno s njime ukopani u smrt da kao to Krist
slavom Oevom biuskrien od mrtvih, i mi tako hodimo u novosti ivota. Ako
smo doista s njime srasli po slinosti smrti njegovoj, oito emo srasti i po
slinosti njegovu uskrsnuu (Rim 6, 3-5).
6. On pokazuje daje uskrsnue zasvjedoeno po smrti Krista naega Gospo
dina; ali mi smo u slici [] ukopani s njim, po krtenju, kako bismo po
vjeri kojom smo ovdje (dolje) postali dionicima njegove smrti, primili i di
onitvo u uskrsnuu. Kao to po smrti Krista naega Gospodina primamo
krsno roenje, tako i hranu takoer primamo u slici [] posredstvom nje
gove smrti. Svjedok je tomu sveti Pavao koji ovako govori: Kad godjedete
ovaj kruh i pijete au, smrt Gospodnju navjeujete dokon ne doe{\ K o r 11,
26). Pokazuje da uzeti prinos i biti dionik u otajstvima znai komemorirati
smrt naega Gospodina, koji nam pribavlja uskrsnue i uivanje besmrtnosti;
jer dolikuje da mi, koji smo po smrti naega Gospodina Krista primili sakra
mentalno roenje, primimo po istoj smrti sakramentalnu hranu besmrtnosti.
Treba da se hranimo iz istoga odakle smo i roeni, kao to se obino zbiva
kod svih ivih bia kod njihova roenja, da ih naime prirodno hrane oni koji
su ih rodili.

7. N a je Gospodin takoer svjedok (toga) razloga, (on) kojije u predaji

otaj stava govorio ovako: Uzmite, jedite: ovo je moje tijelo, koje se predaje
za vas za otputenje grijeha; uzmite, pijte: ovo je moja krv koja se prolijeva
za otputenje grijeha (Mt 26, 26-28; 1 K o r 11, 24-25). Evo to (hoe) rei:
po svojoj smrti on e nam dati budui ivot u koj em e se dogoditi otputenje
svih grijeha. Dolikuje nam, sudjelujui u otajstvu (eraza), da komemoriramo
u slici [] njegovu muku po kojoj emo zadobiti posjedovanje buduih do
bara s otputenjem (raya) grijeha. Dakle, hrana svetih otaj stava ima takvu krepkost (hayla) i u suodnosu je s roenjem onih koji se (njome) hrane, jer zasada u
ovom svijetu primamo u znakovima Pata) i slikama [] duhovnu hranu.
150

8. Narav znakova i slika [] mora odgovarati ovomu sadanjemu sta

nju (quyama) ivota u kojem uzimamo hranu u slikama []. Isto onako
kao to smo primili novo roenje u vodi - to i treba i ak je neophodno
potrebno za to stanje ovdje, toliko da bez vode nije m o g u e praviti kruh, tako j e i hrana koju primamo sastavlj ena od kraha i pomij eana (mzaga) vina,
jerje to glavno to odgovara ovomu ivotu i to nas dri da u njem opstojimo.
U ovome svijetu mi se dovoljno uzdravamo, slikama [] koje su potre
bne, kako bismo opstali u ivotu, i one su nune kako bismo se uzdrali na
ivotu. Tu duhovnu hranu koju imamo, predstavimo sebi u svom srcu: po
njoj oekujemo da emo postati besmrtnima i trajati zasvagda u tim (dobri
ma) u nadi kojih primamo tu otajstvenu svetu branu.
9. Razlog je, dakle, kraha i ae koje namje predao taj to mi po hrani i
piu trajemo u ovome zemaljskom ivotu. A l i j e on kruh nazvao tijelom i
au krvlju, jerje muka zahvatila tijelo, amije! a ga i dovela do toga da se
krv prolila; od toga dvoga (tijela i krvi) po kojem se zbila muka, onje nainio
sliku [] hrane i pia, da oituje trajan ivot u besmrtnosti; iekujui
(sakki) da primimo taj ivot, mi sudjelujemo u tom otajstvu, po kojemu vje
rujemo da imamo vrstu nadu u ona (dobra) to imaju doi.

10. Dobro je da dajui kruh on nije rekao: O v o je slika [] moga

tijela, nego: ovoje moje tijelo; isto tako ai, ne: ovo je slika [] moje
krvi, nego: ovo je moja krv; jer htjede da ovo dvoje (kruh i au), poto
prime milost i dolazak Duha Svetoga, mi vie ne promatramo u njihovoj na
ravi, nego da ih uzimamo kao takve koji jesu tijelo i krv naega Gospodina.
Jer, ni tijelo naega Gospodina nije posjedovalo po svojoj naravi besmrtnost
i (mo) da dade besmrtnost, nego je to njemu dao Duh Sveti, a po uskrsnuu
od mrtvih ono zadobi povezanost s b o a n s k o m naravi, postade besmrtnim i
uzrokom besmrtnosti za druge.
11. Prema tome, kad je na Gospodin rekao: Tko blaguje tijelo moje ipije
krv moju ima ivot vjeni (Iv 6,54), kako vidje da idovi mrmljaju i sumnjaju
u tu rije, - mislei kako je po smrtnom tijelu n e m o g u e zadobiti besmrtnost,
- on nadoda ('ayti) kako bi odmah rasprio sumnju: A to ako vidite Sina
ovjejega kako uzlazi onamo gdje je prije bio (Iv 6, 62), kao da kae: sada
151

vam se to ne ini sigurnim, ali kad me budete vidjeli uskrsnula od mrtvih i

kako uzlazim na nebo, bit e bjelodano da ne valja tu rije smatrati tvrdom i
okantnom, jer ete se iz samih injenica uvjeriti da u prijei u besmrtnu
narav: da tamo nisam bio, ne bih niti uzaao na nebo. A da protumai odakle
e mu to doi brzo nadoda: Duh je onaj koji oivljuje, tijelo ne koristi nita
(Iv 6, 63). To e mu, kae, doi po naravi Duha koji oivljuje, po kojem e
biti prenesen u ono (stanje): i tako on sam postaje besmrtnim i daje takoer
drugima besmrtnost, - koju sam nije imao i drugima je iz svoje naravi nije
mogao dati, jerje narav tijela nemona za jedan takav dar i takvu p o m o . A l i
ako narav Duha koji oivljuje uini tijelo naega Gospodina takve naravi u
kakvoj prije nije bilo, ni m i , koji smo primili milost Duha Svetoga po sakramentalnim slikama [], ne smijemo odsada ovo stoje stavljeno pred nas
gledati kao kruh i au, nego (smatrati) daje to tijelo i krv Krista, u to ih
pretvara silazak (ruhapa) milosti Duha Svetoga; ona pribavlja onima koji u
njoj sudjeluju to da, po tijelu i krvi naega Gospodina, tu milost primaju vjer
nici. Zaradi toga kae: Ja sam kruh kojije siao s neba, i ja sam kruh ivota
(Iv 6,41. 48); a, da pokae to on naziva kruhom, kae: Kruh koji u ja dati
tijelo je moje - za ivot svijeta (Iv 6, 51). Budui da po kruhu i hrani trajemo
u ovom ivotu, on sam sebe naziva kruhom ivota, kojije siao s neba, (ho
tei) kazati: Uistinu, ja sam kruh ivota, koji onima koji u mene vjeruju da
jem besmrtnost posredstvom ovoga vidljiva (tijela), poradi kojega sam siao
i kojemu sam dao besmrtnost, i posredstvom kojega (nju ja dajem) onima
koji u mene vjeruju. Mogao bi kazati: ja dajem ivot, ali se uzdrava to rei,
pa veli: Ja sam kruh ivota. Naime, budui da oekivanu besmrtnost, ije
namje obeanje ovdje dano, u sakramentalnim slikama [] mi primamo
posredstvom kruha i ae, trebao je sam sebe i svoje tijelo prozvati kruhom,
tako da i po samoj slici [] astimo (onoga) kojije potraivao taj naslov:
da bi nas upoznao s tim darovima, sam sebe prozva kruhom, ali htjede tako
er da po tim stvarima ovdje (na zemlji) primimo bez dvoumljenja ona dobra
koja nadaleko premauju svaki govor.

12. Naime, budui da za trajanje u ovom ivotu za hranu uzimamo kruh,

koji nita takva ne posjeduje u svojoj naravi, - ali je sposoban uzdravati u
nama ivot, jer muje B o g u svomu promislu dao takvu krepkost, - snano
nas time uvjerava da nikako ne sumnjamo da emo zadobiti i besmrtnost
jedui sakramentalni kruh, budui da, iako kruh nema takvu narav, ipak po
152

primitku Duha Svetoga i milosti koja odatle (dolazi), on postaje sposoban

privoditi (drae) one koji ga blaguju k uivanju besmrtnosti. Jamano, ako je
po boanskoj odredbi sposoban uzdravati nas u tom ivotu, a ne posjeduje
tu sposobnost u svojoj naravi, to e vie po primitku silaska Duha Svetoga
biti sposoban privesti nas do zadobivanja besmrtnosti. Ne ostvaruje on to
snagom svoje naravi, nego poradi Duha koji u njem poiva, isto onako kao
stoje tijelo n a e g a Gospodina, ija je on slika [], snagom Duha Svetoga
primilo besmrtnost i daloje drugima, iako je samo po svojoj naravi apsolutno
nije posjedovalo.

13. V r l o je prikladno da za hranu uze kruh i za pie au, kojaje od mijeana

(mziga) vina, jer ve u Starom zavjetu bijae doputeno vino zvati krvlju:
I napoji ga pjenuavom krvlju groa (Pnz 32, 14) veli (Pismo); i u drugom
odlomku: U vinu on kupa svoju odjeu, svoju halju u krvi od groa (Post
49,11). A daje bilo upravo vino ono stoje (Krist) dao, on to sam objavi: Ne,
neu od sada piti od ovog roda trsova do onoga dana kad u ga - novoga s vama piti u kraljevstvu Oca svojega (Mt 26,29). Kraljevstvo Boje kojem
govori je uskrsnue, budui da na onima koji e uskrsnuti od mrtvih, u bu
duem svijetu, on sazdaje kraljevstvo Boje. A l i , kako se nakon uskrsnua,
prije nego stoje uzaao na nebo, njima pridruio u jelu i pilu, - j e o je s njima,
kae sveti L u k a , - pokazuje daje muka blizu i da im se nee vie pridruiti
da s nj ima jede prije muke; ali kad bude uskrsnuo od mrtvih, prihvatit e da
s njima jede, kako bi potvrdio uskrsnue. Zaradi toga govori: Ne, neu od
sada piti od ovog roda trsova do onoga dana kad u ga - novoga - s vama
piti u kraljevstvu Oca svojega. Neu s vama vie uzimati hranu i pie prije
muke, jer ona samo to nije nastupila; ali kad budem uskrsnuo od mrtvih,
prihvatit u da j o jedem i pijem s vama; i (od toga) u uiniti neto nova; to novo jest da onaj kojije uskrsnuo od mrtvih i postao po naravi besmrtnim,
jede i pije. S i l u u izvesti nad naravi stvari, kako biste bez dvoumljenja po
vjerovali u mene: a to je da sam ja uskrsnuo od mrtvih, i da sam to ja, uskr
snuli, kojeg ste otprije poznavali, koji sam jeo i pio s vama. Budui da ete
biti u velikoj sumnji glede uskrsnua, nuno je potrebno da silu uinim nad
naravi stvari kako bih vas uvrstio, i da uinim neto nova ega nikad nije
bilo: da jedem i pijem nakon primitka besmrtne naravi. Jamano, upoznati
bez dvoumljenja moje uskrsnue, toje vama nadasve potrebno, vama koji
ete to nauavati i drugima.
153

1 4 o Daje bilo vino ono to vam je Krist na Gospodin dao kao sliku []
svoje krvi, m o e se vidjeti iz ovoga (stoje reeno); ali daje ono bilo pomi
j e a n o s vodom, razlog je i l i taj daje bio opi zakon [] da se vino tako
pilo, i l i pak zato stoje dolikovalo da se vino pomijea s vodom, budui daje
i krali zahtijevao vodu; - ne m o e biti kruha bez mijeanja s vodom. Onako
kao to smo za krsno roenje uporabili (tu) sliku [], istu tu sliku []
rabimo i u sakramentu hrane i ae: oni koji u krtenju ine spomen smrti
naega Gospodina podsjeajui na tu smrt u svetim otajstvima, prema rijei
svetoga Pavla (usp. 1 K o r 11,26), trebali su umijeati u sakramentalne slike
[] ono isto to se trebalo pomijeati za nas u dara krtenja po kojemu
vjerujemo da u slici [] primamo novo roenje. Takva je dakle snaga
sakramenta, i takve su slike [] i znakovi fata) sakramenta, kako hrane,
tako i pia. Dobro je da vam kaem, kako bih vas tono pouio, kako oni
nastaju.
IC-o Prije svega treba znati ovo: ono ime se hranimo neke je vrste rtva
koju ostvarujemo. Naime, iako se u hrani i piu spominjemo smrti naega
Gospodina, pa iako mi mislimo da su te stvarnosti spominjanje njegove mu
ke, jerje kazao: Ovo je moje tijelo koje se lomi za vas; ovo je moja krv koja
se za vas prolijeva (Mt 26, 26), oito je da u liturgiji (temeta) mi nekako
ostvarujemo rtvu. O v o je, naime, djelo p r v o s v e e n i k a novoga saveza
[]: prinositi tu rtvu po kojoj se pojavi ono u emu se sastoji (quyana)
novi savez. To je dakle oito rtva, a da ipak nije to nita nova, niti je to
neto njegova to on (prvosveenik) ini; ve je to spomen-in onog istin
skog prinosa. Budui da su to znakovi nebeskih (stvarnosti) koje on u slici
[] ostvaraje, treba (dakle) da ta rtva bude oitovanje tih stvarnosti;
prvosveenik ostvaraje neke vrste slike [] liturgije koja (je) u nebu, jer
ne bi bilo m o g u e da mi budemo sveenici, (mi) koji izvan Zakona []
vrimo svoju slubu, kad ne bismo imali sliku [] nebeskih (stvarnosti).
Sveti Pavao, naime, govorei naem Gospodinu Isusu Kristu, kae, da je
na zemlji, ne bi bio sveenikjer postoje oni koji po Zakonu prinose darove.
Oni slue slici i sjeni onoga nebeskoga (Heb 8,4-5). E v o to (htjede) kazati:
svi sveenici po Zakonu [] na zemlji ostvaraju svoju sveeniku (slu
bu), ondje gdje je Zakon bio prikladan f ahen) smrtnima, a rtve, - one u
kojima su nerazumne ivotinje klanjem ubijane, - bijahu takve kakve su do
likovale (zadeq) onom smrtnom boravku na zemlji. Nije naime tajna daje
154

smrtnima pristajala svaka takva odredba i obred [] Zakona. Obrezanje,

sabat, (dani) mirovanja, dnevne odredbe i razlikovanje m e u jelima, sve je
to pristajalo smrtnoj naravi, a sve to nema mjesta u besmrtnoj naravi; takvima
(naravima) ne trebaju rtve nerazumnih ivotinja koje se ubijaju za rtvova
nje i svravaju u smrti. A (sveti Pavao) kae: Daje Krist na Gospodin i sam
morao na zemlji vriti liturgiju (temeta), bio bi i on apsolutno trebao
vriti sveenitvo po boanskom Zakonu [] i vriti liturgiju na nain
kojije u skladu sa zakonskom odredbom; ako pak ne bi vrio sveenitvo-po
Zakonu, ne bi bio niti sveenik, jer ne vri svoje sveenitvo po Zakonu Bo
jemu. Sada meutim on u nebu vri sveenitvo, a ne na zemlji, jerje umro,
uskrsnuo i uzaao na nebo da i sve nas uskrisi i da nas uznese u nebo; takav
je savez [] to ga ostvari za one koji u njega vjeruju, da ih uini di
onicima uskrsnua od mrtvih i da ih uznese u nebo.

16. To je dakle neka vrst velikog pontifikata koji on uistinu ostvaruje

(bhon baebade); a ta rtva koju on prinosi Bogu nije drugo doli on sam, (r
tva) u kojoj se on predaje u smrt za sve. A l i on najprije uskrsnu od mrtvih,
uzae na nebo i sjede zdesne Bogu da uniti sve nae neprijatelje, kako ree
sveti Pavao: Poto je prinio jednu jedincatu rtvu za grijehe, zauvijek sjede
zdesna Bogu ekajui otad dok se neprijatelji ne podloe za podnoje noga
ma njegovim. Jednim uistinu prinosom zasvagda usavri posveene (Heb i 0,
12-14). Naziva svojim neprijateljima one koji nas napadaju, jer njihovo je
unitenje oito potrebno za nae usavrenje. Djelo je velikoga sveenika i to
da se najprije on sam priblii Bogu i potom da se po njemu Bogu priblii
preostali dio, te je pravo da ga taj ostatak zove v e l i k i m sveenikom, njega
koji se (takvim) uistinu pokazao. Sveti mu Pavao dade (to) ime, jer on, prvi,
uskrsnuem od mrtvih, uzae u nebo i sjede zdesna B o g u te i nama dade,
preko sebe, bliskost (qaributa) s Bogom i udio (autaputa) u dobrima. Dakle,
veliki sveenik svih nas, prema rijei blaenoga Pavla, Krist na Gospodin,
nije to bio u slici i sjeni onoga nebeskoga (Heb 8, 5), kao to (je) to kult koji
se vri po Zakonu [], v e j e on bogoslunik Svetinje i atora istinskoga
to ga podie Gospodin, a ne ovjek (Heb 8, 1-2), da mi po tome upoznamo
nebeske stvarnosti. Svetima naziva nebeske stvarnosti, jer one ne sadre
nikakve protivtine i l i zlo; istinskim atorom to ga podie Gospodin, a ne
ovjek zove boravite u nebu, j er ator po Zakonu [] bi podignut (ettaqqan) od ljudi, a nebo nisu stvorili ljudi, nego Bog; njegovim je povjerenikom
155

Krist koji uzie na nebo, i tu on za nas vri liturgiju, da sve nas svim sredstvima [] tu privue, prema svom obeanju (usp. Iv 12,32). Zbog toga,
na drugom mjestu j o kae: on je i zdesna Bogu - on se ba zauzima za nas!
(Rim 8, 34). Ono to on zove zauzimanje to nije neka usrdna molba izgo
varana rijeima, negoje to ostvarenje samim djelima; to stoje uzaao na nebo
neka je vrsta molitve koju Bogu prinosi za nas; a za sve nas on se pobrinuo
da nas uznese k Njemu u nebo.

17c Krist na Gospodin, prema rijei svetoga Pavla, ne bi bio sveenik, da

je trebao na zemlji vritisvedenitvo (Heb 8,4), osim ako bi vrio sveenitvo
po obredu [] Zakona []; - budui daje sveenitvo i slubu (temeta) po Zakonu na zemlji B o g uspostavio, i nije dolikovalo prezirati ono
to (dolazi) od Boga pa da netko drugi osim njega to ustanovi na zemlji. A l i
onje veliki sveenik s pravom zato jer (ulogu) sveenika vri na nebu, ondje
gdje nema nikakva mijeanja (autaputa) sa zemaljskim stvarima. Tako se
ne nanosi nita kriva sveenicima po Zakonu, jer oni, kao u prolazu, primaju
nalog da budu m e u smrtnicima i pozemljarima, a ovaj nalog (Kristov)
ostvaruje se meu drugim (stvarnostima), mnogo veim i izvrsni)im, i tu, u be
smrtnim i nebeskim stvarnostima, on ostvaruje svoje sveenitvo. Kako dakle ne
bi bilo oito da niti nama ne bi bilo mogue biti sveenicima postavljenima na
zemlji da vrimo sveenitvo? Sigurnoje meutim daje sveenitvo po Zakonu
vrijedilo za zemljane i smrtne (ljude); a Krist je veliki sveenik nebeskih stvar
nosti; i sve nas e, u prikladno vrijeme, uznijeti (gore).

18. Dakle, mi koji smo po njemu pozvani u novi savez [], prema
rijei svetoga Pavla (usp. Heb 8,6), u nadi smo primili to spasenje i (taj) ivot;
pa iako ne vidimo, jer sada strpljivo ekamo da se iselimo iz tijela i naselimo
se kod Gospodina, te u vjeri hodimo, ne u gledanju (2 K o r 5, 8 i 7), jer j o
nismo u samim stvarnostima. K a k o j o nismo do sada u tim nebeskim stvar
nostima, u vjeri sada ustrajemo, dok ne u z a e m o na nebo i ne p o e m o do
naega Gospodina; tada neemo vie gledati u ogledalu i kao u zagonetki,
nego emo motriti licem u lice. Kako oekujemo da to uistinu primimo po
uskrsnuu, u vrijeme kojeje B o g odredio, - dok se sada vjerom primiemo
prvinama tih dobara, Kristu naemu Gospodinu, velikomu sveeniku onoga
to nam (pripada), - imamo nalog na ovom svijetu ostvarivati slike []
156

i simbole fraza) tih buduih (dobara); tako, kao ljudi koji po liturgiji sa
kramenata, u slici (bpeleta), ulaze u uivanje nebeskih dobara, stjeemo po
sjedovanje i sigurnu nadu u ta oekivana (dobra). Dakle, kao stoje istinsko
novo roenje (men dres) koje po uskrsnuu oekujemo, dok je novo roenje,
koje vrimo u krtenju, u slici [] i u simbolu, (tako) je istinska hrana be
smrtnosti ona koju se nadamo primiti, koju emo, darom Duha Svetoga, ima
ti odistinski tada, - dok se sada kao u slici [] hranimo besmrtnom hra
nom, koju imamo, bilo u slici bilo zahvaljujui slikama [], milou D u
ha Svetoga.

19. N u n o j dakle bilo da se ostvari neka slika [] velikog sveenika;

zbog toga ima onih koji predsjedaju liturgiji tih slika []. Jer ono isto,
mi vjerujemo, stoje Krist na Gospodin istinski ostvario i to e ostvariti, je
ono, vjerujemo, to po sakramentima ostvaruju oni kojeje boanska milost
silaskom Duha Svetoga nad njih, izabrala za sveenike novoga saveza, da
budu potvrda i sigurnost sinovima sakramenta. Upravo zbog toga to nisu
bile nove rtve (koje su oni prinosili), poput onih koje se uvijek prinosilo
prema Zakonu. O n i su b i l i primali nalog da prinose (qarreb debhe) B o g u
mnogobrojne i razliite rtve, od junaca, koza i ovaca, i uvijek su prinosili
nove rtve; naime, kad su prve bile rtvovane, usmrene i potpuno unitene,
druge se prinosilo u svako vrijeme, namjesto onih koje su ve bile rtvovane.
Naprotiv, svi sveenici novoga saveza [] prinose (qarreb debhe) istu
rtvu, neprekidno, na svakom mjestu i u svako vrijeme: jer jedna jedina je
rtva prinesena za sve nas, (rtva) Krista naega Gospodina, koji za nas pri
hvati smrt i po prinosu (quraba) [] te rtve stee za nas savrenstvo,
kako ree sveti Pavao: Jednim uistinu prinosom, veli on, zasvagda usavri
posveene (Heb 10, 14).

20. Svi mi dakle, na svakom mjestu, u svako vrijeme i neprekidno, vrimo

spomen-in te iste rtve, jer svaki put kad jedemo od toga kruha i pijemo iz
te ae, vrimo spomen muke naega Gospodina, dok on ne doe (usp. 1 K o r
11,26). Svaki put dakle kad se ostvaruje liturgija te udesne rtve, - kojaje
bjelodano slinost nebeskih stvarnosti, pa kad je ostvarujemo primamo m i
lost po uzimanju jela i pia u vidu istinskog uestvovanja na buduim dobri
ma, - trebamo sebi u svijesti predstaviti, kao u privienju (ragragyata),
157

da smo poput nekoga tko je u nebu; po vjeri, mi u svom umu stvaramo nacrt
vizije nebeskih stvarnosti, paljivo motrei kakoje sam Krist, kojije u nebu, koji
je za nas umro, uskrsnuo i uzaao na nebo, i sada onaj kojije pomou tih slika
[] rtvovan; tako, paljivo vjerom motrei svojim oima te uspomene
('uhdane) koje se dogaaju sada, mi bivamo privueni da i opet gledamo kako
umire, uskrsava i uzlazi na nebo, - sve ono to se neko dogodilo za nas.
2L Budui da se Krist na Gospodin sam za nas prinio za rtvu, i tako
odistinski (bhon baebade) postao za nas veliki sveenik, slika [] je tog
velikog sveenika na kojega moramo misliti da predstavlja ovaj ovdje koji
je blizu oltara. Ne prinosi on ovdje svoju rtvu, jer tu nije on onaj kojije
uistinu veliki sveenik; toje kao u neke vrste slika [] to on vri litur
giju te neizrecive rtve, - (slika) koja predstavlja one neizrecive nebeske
stvarnosti koje, kao u privienju (ragragyata), nacrt stvara za tebe, - i
(predstavljanje) razumskih (metyadeana) i bestjelesnih moi. Budui da to
bijae ta rasporedba, preuzviena da bi se rijeima mogla izraziti, koju je za
nas dovrio Krist na Gospodin, sve su mu nevidljive moi sluile (amme).
Doista svi su sluniki duhovi poslani (od Boga) sluiti za one koji imaju
batiniti ivot (Heb 1,14), kako govori sveti Pavao; i sveti evanelist [
] Matej to oitova govorei: aneli su pristupili sluili mu (Mt 4,
11); pa i sam na Gospodin to pokaza govorei: Odsad ete gledati otvoreno
nebo i anele Boje gdje uzlaze i silaze nad Sina ovjejega (iv 1,51). Dokaz
tomu je i ono to evanelje govori da su uinili, kako oni koji su kod roenja
naega Gospodina pjevali: Slava na visinama Bogu, a na zemlji mir i dobra
nada ljudima ( L k 2,14), tako oni koji su za uskrsnua objavili enama to se
zbilo i kod uznesenja protumaili apostolima to nisu znali (usp. Lk 24,1 ss;
Dj 1, 10). N u n o (dakle) i mi sada, kad se vri ta strahovita liturgija,
m o r a m o smatrati daje to neka slika [] liturgije tih nevidljivih moi
koje predstavljaju akoni, koji su, milou Duha Svetoga koja im je dana,
postavljeni u slubu te udesne liturgije.

22. Zbog toga, i mi smo prozvani sluiteljima (mamana) [] K r i

stovim, svi mi koji smo izabrani u neke vrste slube (temeta), kako kae
sveti Pavao: Ja kao apostol pogana slubu svoju proslavljam ( R i m 11, 13).
A l i to ime primjereno je samo onima koji vre tu slubu; a, izmeu svih,
158

prozvani su akonima (mamana) [] samo oni koji su postavlje

ni u tu slubu, a predstavljaju slinost s tom slubom kao poslanici i duhovi
u sluenju.

23. Oni imaju i ukras [] koji odgovara stvarnosti, jeruzvienije od

njih jest njihovo izvanjsko odijelo, budui da taj ukras odgovara objektu
njihove slube. N a svoje lijevo rame oni prebacuju rubac [] koji visi
na dvije strane, jednako ispred i iza njih; tako da to bude neke vrste znak
( ata) da to nije slunika sluba koju vre, nego sluba slobode, budui da
stvarnosti koje su predmet njihove slube privode slobodi sve one koji se s
pravom vraaju u veliku kuu Boju, (hou) kazati u Crkvu. Naime, oni ne
prebacuju rubac na svoj zatilj ak s dvije strane, tako da ne bi bio (wlayt) ispred
njih, budui da nema osobe, koja vri slubu u nekom domu, koja bi nosila
taj ukras [ ] ; slobodni ljudi, koji ive ('etdbar) upravljajui sobom, i
udaljeni od svakog ropstva, obiavaju ga tako nositi. Nose ga dakle samo ti
(akoni) na svojim ramenima, budui da su oni postavljeni u slubu; rubac
[] je naime na posvemanji nain znak slobode u koju smo svi mi,
koji smo povjerovali Kristu, pozvani, i kamo urimo prijei da budemo u
kui Bojoj, koja je Crkva Boga ivoga, stup i uporite istine, kako kae sveti
Pavao (1 T i m 3, 15); oni su naime u slubi svih i oito su u tu svrhu postav
ljeni nad stvarima koje se tu ostvaruju.
?

24. Budui da su j a m a n o udesne te stvarnosti koje Krist na Gospodin

za nas uini, - (stvarnosti) kojih savreno dovrenje oekujemo u b u d u e m
svijetu, ali koje smo po vjeri proniknuli, tako da se ve sada u ovom svijetu
na njih privikavamo kako nam ne bi nita izmaklo od vjere u te stvarnosti, zasigurno se (dakle), po toj sakramentalnoj liturgiji, uvrujemo u vjeri u te
stvarnosti koje su nam pokazane: privedeni smo po toj (liturgiji) upravo ono
mu to treba nadoi, budui da taj (sakrament) sadri neku vrst slike []
neizrecive rasporedbe (ostvarene) po Kristu naem Gospodinu, u kojoj slici
dobivamo viziju i trag onoga to se dogodilo. Zbog toga, kao u nekoj vrsti
slike, mi sebi u srcu (reeyana) predstavljamo, posredstvom prvosveenika,
Krista naega Gospodina kojega promatramo kako u rtvi samoga sebe (daqnoma) nas spaava i oivljuje. Preko akona, koji slue onome to se izvra
va, mi u svojoj svijesti (madea) sebi predstavljamo slunike duhove (Heb 1,
159

14) koji slue toj neizrecivoj liturgiji; oni donose i rasporeuju na udesnom
oltaru (patora) tu rtvu i l i slike [] rtve; u viziji koja se prikazuje u naoj
svijesti toje zadivljujua stvarnost za gledatelje.

25. U slikama [], moramo motriti Krista kojega sada vode, koji ide
u muku i kojije potom nanovo predan za nas na oltaru da bude rtvovan.
Kada se u svetom posudu, na patenama [] i u kaleima, prinosi dar koji
e biti prikazan (qurbana mettsamu), treba misliti na prinos Krista naega
Gospodina koji stupa u muku. Ne odvode ga idovi (kad izlazi): nije ni pri
kladno ni doputeno da u slikama [] naega ivota i naega spasenja
bude kakva loeg usporeivanja; to su (slike) koje nas privode slunikim
duhovima, onima koji su i tada, kad se dovravala spasenjska muka, bili pri
sutni i ispunjavali svoju slubu, budui da su u cjelokupnoj rasporedbi Krista
naega Gospodina oni sluili njima vlastitom slubom. Nita dakle ne nedo
staje. U asu muke oni bijahu takoer svojom slubom prisutni; trudili su se
ispuniti volju Boju. Na samom mjestu gdjeje na Gospodin bio u molitvi i
strahu uoi muke, kako kae sveti evanelist L u k a (Lk 22,43), ukaza mu se
aneo koji ga ohrabri i, poput onih koji obino glasom hrabre natjecatelje
[ ] , kao da gaje uljem mazao kako bi izdrao u patnjama fulsane) te
ga, (punom) strpljivou, usrdno zaklinjao da najveom gorljivou (bkullah
hpituta) podnese patnje, govorei mu daje kratka muka u usporedbi s dobit
kom koji iz nje treba proizai, budui da e ona biti na veliku slavu odmah
nakon muke i smrti, i da e biti uzrokom nebrojenih dobara, ne samo za ljude,
nego i za sveukupno stvorenje. Treba dakle smatrati daje slika nevidljivih
duhova (Heb 1, 14) to to (ine) akoni sada kad izvana donose esticu
(qsata) [ ] za prinoenje; samo to svojom slubom oni ne alju Krista
naega Gospodina u ivotvornu muku, po tim komemoracijama fuhdane).
26. K a d su (esticu) donijeli, stave je na sveti oltar za potpuno dovrenje
muke. S obzirom na njega (Krista) mi vjerujemo sada kad je ve podnio mu
ku da se on nalazi u nekoj vrsti groba. Zato neki od akona prostiru stolnj ake
na oltar koji oznauju slinost s platnom kod ukopa; a oni koji, kad je ve
bio poloen, stoje s dva kraja i rastjeruju zrak [] kojije iznad svetoga
tijela i uvaju ga da mu se nita ne primakne, i tom kretnjom [] po
kazuju veliinu tijela kojeje (tu) poloeno, - budui daje obiaj i kod mo160

nika ovog svijeta, kad je na krevetu (alovanja) poloeno tijelo njihovih mr

tvih, kako bi mu iskazali ast drugi ga hlade maui. Nakon toga postupka,
treba da se sveto tijelo, velianstveno, koje nije podlono nikakvu propada
nju, prinese kako bi bilo poloeno; onoga koji e, ne poslije duga ekanja,
uskrsnuti u besmrtnu narav, trebaju oni koji su postavljeni za tu slubu sa
svih strana, stojei pred njim, mahanjem hladiti, iskazujui mu ast koja mu
dolikuje, i tako, tom raskoi [] pokazuju svima prisutnima veliinu
svetoga tijela kojeje (tu) poloeno.

27. Budui daje oito i nama, koji smo poueni boanskim Pismom, da
su uz grob b i l i aneli sjedei na kamenu, koji objavie enama uskrsnue, te
sve vrijeme dok (bijae) u smrti, ostadoe tu u ast onoga koji bijae mrtav,
sve dok nisu ugledali uskrsnue, - koje su razglasili daje zajedniko dobro
svih ljudi i obnova sveukupnog stvorenja, prema rijei svetoga Pavla koji
kae: Je li tko u Kristu, nov je stvor. Staro uminu, novo, gle, nasta (2 K o r 5,
17), - nije li bilo potrebno, i sada, skicirati kao u slici [] slinost te
aneoske liturgij e? U spomen na one (anele), koji su za vrij eme muke i smrti
naega Gospodina, u svakom trenutku dolazili i stajali, (evo) i oni (akoni)
ga okruuju i mau lepezama. Oni iskazuju neke vrste asti i klanjanja polo
enu svetu i strahovitu tijelu; pokazuju onima koji su prisutni veliinu onoga
kojije poloen, i pripremaju sve prisutne da ga smatraju strahovitim i istinski
svetim, budui da ( ayka d), poradi toga, oni njega uvaju kako ga nita ne
bi zadesilo: oni tako ne doputaju da na nj padne ruan zadah ptica ni da mu
se tko bez straha priblii. Prema njihovu uobiajenu pravilu [], oni to
ine i sada, j er uzvieno j e, velianstveno i sveto tijelo kojeje poloeno: to
je uistinu Gospodin, zahvaljujui svojoj povezanosti (naqiputa) s boan
skom naravi. S velikim strahom dolikuje poloiti ga, promatrati i uvati.
?

28. Dok se to zbiva vlada posvuda tiina, naime, dok jo nije zapoela
liturgija, dolikuje da puk u sabranosti, strahu i u molitvi promatra iznoenje
i polaganje (syama) onoga kojije tako velik i udesan, - jer, kad je na Go
spodin podnio smrt, uenici i ostali koji tu bijahu povukoe se u velikoj sa
branosti i strahu u jednu kuu. Svuda je vladala neopisiva tiina; i nevidljivi
duhovi ostadoe u sabranosti, u pomnu oekivanju uskrsnua sve dok nije
doao trenutak kad je Krist na Gospodin uskrsnuo; bila je to neopisiva ra161

dost i milina za nevidljive duhove. I ene koje dooe poastiti tijelo primie
po anelima novost objave uskrsnua kojeje nastupilo, a potom su uenici,
kojima su one dogaaj prenijele, skupa dotrali do groba u velikom aru.
29. Zbog toga, to isto sada privlai i nas da se spominjemo muke naega
Gospodina; pa kada na oltaru (patora) promatramo prinoenje, - poput nek
oga koga su nakon smrti poloili u neku vrstu groba, - sabranost (elya) tada
(bhalen) prome sve prisutne, jer strano je za sve to to se zbiva. Zato moraju
u sabranosti i strahu promatrati to se dogaa, jer odsada, od tog (asa)
[bhalen], po strahovitoj liturgiji koja se odvija po sveenikim pravilima
[], prilii da Krist na Gospodin uskrsne, navjeujui svima sudioni
tvo u neizrecivim dobrima. Zato se, naime, u prinoenju prisjeamo smrti
naega Gospodina: jer onaje navjetaj uskrsnua i neizrecivih dobara.
30. Molitva koja slijedi nije vie u tiini, nego nju glasom navijeta
akon, koji mora znati upozoravati na znak fata) i cilj svega to se dogaa
u crkvi. Naime, akon pozivom objavljuje sve ono to svi koji su skupljeni
moraju initi; on nareuje i podsjea sav puk na sve to trebaju i to dolikuje
da ine okupljeni u crkvi Bojoj.
31 K a d je akon dovrio svoju slubu kako dolikuje i glasom potaknuo
sav puk, kad je pozvao na molitve koje su prikladne za crkvene skupove, svi
stoje, u tiini, a prvosveenik poinje slubu izlaganja (syama). Prije svega
uzdie molitvu prema Bogu, jer sve to se odnosi na bogobojaznost (dehlat
'alaha), nuno treba zapoeti molitvom, a to posebno vrijedi za tu udesnu
liturgiju, kada namje potrebna boanska p o m o , koja je jedina kadra ostva
r i t i takve stvari. P r v o s v e e n i k dakle d o v r a v a m o l i t v u najprije za
hvaljujui naemu Gospodinu za te tako velike stvari kojeje za spasenje i
za ivot ljudi rasporedio i to namje dao spoznaju tih udesnih otaj stava, koji
su spomen-in toga neizreciva dara to gaje vlastitom mukom nama podije
lio, (to jest) to namje svima obeao da emo uskrsnuti od mrtvih i uzici na
nebo.
32. N a k o n toga, zahvalnu molitvu prinosi za sebe, zato to gaje Krist
uinio slubenikom tako strahovitog sakramenta; potom (bhalen) prinosi i
162

(ovu) pronju: neka mu milost Duha Svetoga, po kojoj je stupio u sveeni

tvo, udijeli i sada, tako da bude dovoljna (sapeq) za uzvienost takvoga sak
ramenta te da, osloboen od svake zle nakane, ne bojei se nikakve kazne,
po boanskoj milosti izvri tu slubu, - (on) koji se, neizmjerno daleko od
njegove veliine, pribliio stvarnostima previe uzvienima za njega.
33. Na te dakle stvari i (na druge) sline, kad je prvosveenik dovrio mo
litvu i kad su svi prisutni rekli: A m e n , - a to je rije pristanka koja potvr
uje sveeniku molitvu: Kako e, govori (sveti Pavao), neupuen []
rei Amen na tvoju zahvalnicu, ako ne zna to govori? (1 K o r 14, 16) kako bi pokazali daje tako utvreno, upravo tom rijeju trebaju se sluiti
prisutnici (qariba) [], koji svojom rijeju daju svoj pristanak na prvosveenikove molitve i zahvalnice.
34. K a d su dakle prisutni kazali tu rije, prvosveenik moli neka mir bude
s njima; dobro je da njime zapoinje svaki postupak na crkvenom skupu, a
naroito kad se vri velianstvena liturgija, jer i sveti Pavao u svim svojim
poslanicama najprije govori: Milost i mir (bio) s vama, molei za nas u tim
pronjama ono to namje svima na uivanje udijeljeno po rasporedbi Krista
naega Gospodina. Svojim dolaskom, onje unitio sve ratove i potpuno isk
orijenio svaku mrnju i borbu protiv nas, bilo smrt, bilo pokvarenost, bilo
grijeh, bilo muku, bilo zlostavljanje demona, i l i togod bilo stoje uzrokovalo
tugu, budui da nas je po svom uskrsnuu svega toga oslobodio; on nas ini
savrt i besmrtnima i nepromjenljivima, te nas uznosi u nebo i udjeljuje
nam da imamo punu sigurnost [] kod Njega; rasporeuje nas da
imamo veliku ljubav i zajednitvo (autaputa) s Bogu vjernim i nevidljivim
duhovima. Zato i sveti Pavao, u svim svojim poslanicama, prije imena mir
stavlja ime milost, jer nismo m i , po sebi, zaetnici i uzronici niega, po emu
bismo primili jedan takav dar; B o g nam ga daruje svojom milou.
35. Za sve one koji su primili dar da obavljaju sveeniko djelo, od poetka
je bilo utvreno pravilo da sve to se obavlja na crkvenom skupu time zapo
inje; ali daleko vie nego u drugoj stvari, tako zapoinje liturgija ovoga tako
velianstvenog sakramenta. Prvosveenik dakle moli: M i r svima vama; a
toje navjetaj ovih udesnih dobara, kojih je znak i slika [] ova boan
ska liturgija, kojaje spomen-in smrti naega Gospodina, po kojoj namje
163

obeana uzvienost tih dobara i (drugih) iste vrste. Na to prisutnici odgo

vore: I s Duhom tvojim.
36. Upravo tom molitvom i oni njemu odgovaraju: tako postaje oito sa
momu prvosveeniku i svima ostalima, da nemaju samo drugi potrebu bla
goslova i molitve prvosveenika, nego da i on ima potrebu molitve svih. Prema
tome, slijedei pravilo [] koje je od poetka (utvreno), spominjanje
prvosveenika kao i ostalih ini se u svim crkvenim molitvama, jer svi smo mi
tijelo Kristovo (1 K o r 12,27), i svi smo udovi jedni drugima (Ef 4,25). Prvosve
enik vri ulogu [] asnijeg uda od drugih udova tijela; kazat u kako. (On
je) oko i l i jezik. Naime, poput oka, on promatra djela svega puka i, sveeni
kom skrbi (btiluta), ispravlja i dovodi u red [] svakoga kako trai sve
eniki red []; u ulozi [] jezika, on prinosi molitve svih. A l i , kao to
(oko i jezik) potrebuju tjelesne udove, koji im se (dobro) prilagoavaju, i
tako ispunjavaju svoju funkciju (hahta), - potrebno je da i ti (udovi) budu
zdravi kako bi organizam bio dobro sainjen, ele li brino i besprijekorno
ispuniti svoju funkciju, - na isti nain prvosveenik (dobro) prilagoavajui se
tijelu Crkve, treba biti zdrav u svom redu, kako bi nakon stoje dokazao mo
ralno i sveeniko zdravlje kako dolikuje, pokazao da zasluuje svoje dosto
janstvo te da, za zajednicu, korisno ispunjava ono to prilii njegovoj funkciji
(hahta). Radi toga na rije (bart qala) mir on blagoslivlje prisutne, a za
uzvrat od njih prima blagoslov time to oni govore i s Duhom tvojim.

37. Dakle, ne misli se na duu kad (hoe) kazati taj i s tvojim D u h o m ,

nego je to milost Duha Svetoga, kojom oni koji su mu povjereni vjeruju da
on ima pristup sveenitvu. Tako govori sveti Pavao: (Bog) komu Duhom
svojim sluim u evanelju [] Sina njegova ( R i m 1, 9), kao da go
vori: milou Duha Svetoga, koja mije dana da ispunim slubu Evanelja i
(kojom) ste se, svi v i , ujedinili s mojim duhom; to jest: ja sam od Boga primio
da budem u stanju izvriti to i (druge) sline stvari, a nisam mislio na spokoj
za svoj duh; to j est: j a nisam mogao ispuniti to treba da ini onaj koj i slui Duhu
Svetomu na korist drugih, jer onaj koji mije trebao pomoi bijae udaljen.
38. Tako oni koji su okupljeni u C r k v i govore I s Duhom tvojim, prema
pravilima [] postavljenima od poetka Crkve. Naime, kada se sve do
bro odvija to (se odnosi) na prvosveenika, toje na korist tijela Crkve, na164

protiv, kad stradava ono to se odnosi na prvosveenika, toje onda na tetu

za zajednicu, zato svi mole da, po miru, on dobije milost Duha Svetoga;
time e on preuzeti skrb svemu to je potrebno (walita), i kako dolikuje
izvrit e liturgiju (temeta) za zajednicu. Naime, naroito na taj nain, po
preobilju milosti Duha Svetoga, prvosveenik e imati mir, jer na taj nain
on dobiva p o m o za postupke koji se (od njega) trae, budui da, u liturgiji,
kao i u drugim poslovima, on pokazuje da muje savjest kakva dolikuje.

39. Dakle, nakon blagoslova prvosveenikova prisutnima i prisutnih nje

mu, prvosveenik zapoinje podjeljivati mir. Tada 'glasnik' Crkve, a toje
jedan akon, pozove sav puk dajedni drugima prue mir, tako da ine ono
to ini prvosveenik. S v i pruaju mir jedan drugomu i tim cjelovom oni
izraavaju neku vrstu ispovijesti jedinstva i ljubavi koje imaju jedni prema
drugima. Svaki pojedini od nas prua, naime, mir svomu prvomu susjedu,
kako se n a e m o : virtualno (bhayla), svi si mi pruamo uzajamno mir, jer je
u tom inu sadrano ispovijedanje da svi koji smo postali jedno jedincato tijelo
Krista naega Gospodina moramo uzajamno biti u skladu kakav postoji meu
udovima, moramo jedni druge jednako ljubiti, uzajamno se podupirati i poma
gati; moramo poslovejedni drugih cijeniti kao poslove zajednice, suosjeatijedni s drugima u alosti i radovati se uzajamno nad dobrima jedni drugih.

40. Eto, po krtenju smo zadobili novo roenje, jedno i jedincato, budui
da
njemu ujedinjeni u jedinstvenu naravnu svezu (naqiputa). Zahva
eni tom krsnom svezom, svi uzimamo jednu te istu hranu, u kojoj primamo
isto tijelo i krv, kako ree sveti Pavao: Sviprimamo odjednoga kruha jer svi
jesmo jedan kruh, mi koji smo brojna tijela (1 K o r 10, 17). Zato moramo, prije
nego to pristupimo otajstvima i liturgiji, ispuniti odredbu [] pruanju
mira, ime svijedni drugima dajemo javnu izjavu ojedinstvu i ljubavi. Onima
koji tvore jedno jedinstveno crkveno tijelo oito ne bi pristajalo da smatraju
(hab) mrskim bilo kojega brata po vjeri, kojije uao u to jedno tijelo (da ga s
nama tvori) po istom roenju (kao i mi), i po kojemu vjerujemo daje i on,
jednako kao i m i , ud samoga Krista naega Gospodina, i da se i on hrani istom
hranom (uzetom) kod duhovnog stola. Zbog toga je sam na Gospodin rekao:
Svaki koji se bez razloga srdi na svoga brata, bit e osuen na sudu (Mt 5, 22).
Prema tome, taj in nij e samo ispovij est Ijubavi nego i neka vrsta podsj eanj a, da
se oslobodimo svakog prljava neprijateljstva ako nam se ini da bez opravdana
165

razloga nosimo u srcu neku (tubu) protiv nekoga od svoje brae u vjeri. Na
je Gospodin naime zapovjedio da ne smije biti apsolutno nikakve neoprav
dane srdbe, a onda je kao lijek za grenike, na bilo koji nain oni to bili,
odredio sljedee: Ako dakle prinosi dar na oltar pa se ondje sjeti da tvoj brat
ima neto protiv tebe, ostavi svoj dar na oltaru, idi i najprije se izmiri sa svojim
bratom, pa onda doi iprinesi svoj dar (Mt 5, 23-24). Greniku nareuje da
se na svaki nain pouri pomiriti s onim kojega je uvrijedio, te da se ne usuuj e prinositi dar (qarreb qurbana) [ ] prije nego to pru
i zadovoljtinu onomu koga je razljutio, ve da ga nastoji umiriti kako god zna i
moe. Svi naime, po prvosveeniku, prinosimo rtvu.
41. Naime, iako prvosveenik pristupa da prinosi, ipak, on prinosi rtvu,
kao jezik, za sveukupno tijelo; naime, rtva koja se tu prinosi zajednika je
rtva svih nas, paje zajedniko i dobroinstvo koje se tu nalazi i ije primanje
je na jednak nain ponueno svima. Tako i sveti Pavao govori velikom
sveeniku da mora i za narod i za sebe prinositi okajnicu (Heb 5, 3); poka
zuje daje tu rije zajednikoj rtvi koju prinosi prvosveenik te daje utvr
eno da prinosi (rtvu) za sebe i za sve ostale.
Uvreditelj, dakle, mora kako najbolje moe pruiti zadovoljtinu onomu
kojega je uvrijedio, te se s njime pomiriti. A k o je onaj kojemu je nanesena
uvreda nazoan, neka se (pomirba) zbiljski izvede. A k o nije nazoan, neka
(uvreditelj) u svojoj savjesti odlui da e se s njime na svaki nain []
pomiriti, im bude mogao. Tek onda neka pristupi sudjelovanju u prinoenju
rtve. Uvrijeeni pak, sa svoje strane, mora bez oklijevanja prihvatiti zado
voljtinu od uvreditelj a, budui da ono to s najveom hitnjom mora uiniti
uvreditelj, s jednakom hitnjom mora prihvatiti i uvrijeeni, to jest izagnati iz
svoga srca sve uvrede koje su mu (nanesene), imajui na pameti onu (rije):
Ako vi ne oprostite ljudima njihovih uvreda, nee ni vama oprostiti vaih
uvreda Otac va kojije na nebesima (Mt 6,15). Eto, taj mir moramo shva
ati i cijeniti kao ispovijest svega toga i kao podsjeanje na sve to, ako mir
dajemo jedni drugima kao sveti Pavao u svetom cjelovu (usp. R i m 16, 16), a
ne cjelivamo se samo ustima, kao Juda, ustrajui istodobno u mrnji i zlobi
prema svojoj brai u vjeri.
42. Potom prvosveenik prvi pere sebi ruke a i svi oni, kolikogod brojni
b i l i , koji su u sveenikom zboru. To nije poradi ienja ruku, - ako savjest
166

nije nemarna, sav puk to treba initi, oni zbog (svoje) slube, a ovi zbog rtve
koju e primiti, - nego, budui da pretpostavljeni sveenici prinose rtvu za
sveukupnu zajednicu, oni nas sve podsjeaju na to da prinosu rtve moramo
pristupiti istih savjesti. Prema tome, nakon to smo pruili mir, ispovijeda
jui da smo odbacili i (daleko) od sebe otjerali svaku mrnju i gorinu protiv
svoje brae u vjeri, i oprali spomen na uvrede, moramo se koliko god namje
to m o g u e sami (qnoma) oistiti od svake ljage,

43, Sav puk stoji i, prema znaku to gaje dao akon, promatra to se do
gaa, Tada se s ploica [] Crkve itaju imena ivih i mrtvih koji su
preminuli u vjeri u Krista; dakako daje (sasvim) oito da su u tom malenu
broju spomenutih virtualno ukljueni svi ivi i mrtvi; eli se time pouiti
kako uinak rasporedbe Krista naega Gospodina, iji je spomen-in ova ak
tualna liturgija, donosi pomo svima, i ivima i mrtvima: ivi naime upiru
svoj pogled prema nadi a preminuli vie nisu u smrti, ve, uronjeni u san, oni
ostaju u toj nadi za koju je Krist na Gospodin prihvatio smrt, koju ovim
sakramentom komemoriramo.

44. Kada je to itanje obavljeno, prvosveenik pristupi slaviti liturgiju,

dok glasnik Crkve, - mislim na akona ije rije i jasno pojanjavaju sve to
trebaju initi prisutni kako bi slijedili sveenike znakove ('atwata) koji
su im ponueni, - najprije obznanjuje: Gledajte prema prinoenju; time
potakne sav puk da brino promatra prema prinoenju, jer je stvar zajednice
to to e se dogaati. Jedna je rtva zajednice rtvovana, i j edno j e prinoenj e
zajednice prikazano: za sve, ne samo za prisutne, nego i za odsutne, onoliko
koliko su b i l i dionici vjere po kojoj su b i l i pribrojeni C r k v i Bojoj i u njoj
dovrili svoj ivot. Sasvim je bjelodano daje to ista (stvar) kad k a e m o pri
kazati prinoenje i rtvovati prinoenje (qurab qurbana, masqa qurbana),
budui daje to neke vrste udesne rtve kojaje rtvovana (debha saleq), i
potom prinijeta Bogu, kako sveti Pavao sad veli: Krist to uini jednom prinijevi samoga sebe (Heb 7,27), sad opet: odatle je potrebno da i on ima to
biprinio (Heb 8, 3). I tako, budui daje ovo to mi inimo slinost s tim
rtvovanjem, nazivamo ga prinoenje i l i anafora prinoenja (qurbana,
masqa dqurbana). Zbog toga akon s pravom prije prikazivanja prinosa ka
e: Gledajte prema prinosu.
167

45. K a d su tako svi pripremljeni da gledaju prema onom stoje postavljeno

(meddem dsim) [ ] na izlaganje, kad je dovreno sve emu je
bilo govora, a stoje trebalo uiniti prije svete liturgije i stoje bilo potrebno za
vau pouku kako biste se toga sjeali, - odsada, prvosveenik zapoinje samo
prikazivanje rtve. A l i kako? To trebate nauiti. N o , budui daje mjera (postig
nuta) u onom stoje reeno, ostavljam za jedan drugi dan da vam tome govorim,
kada mi to Bog dopusti. Za sve uinjeno uzdignimo hvalu Bogu Ocu, njegovu
Sinu Jedincu i Duhu Svetomu, sada i uvijeke i u vijeke vjekova. Amen.

168

ESNAESTA HOMILIJA (DRUGA MISI)

S A E T A K : Nakon akonova poziva ( 1) prvosveenik pristupa prinoenju rtve. Blagoslivlja

puk ( 2); dijalog prvosveenika i prisutnih (predslovlje) ( 3-4); u meuvremenu dok su prisutnici u tiini ( 5) prvosveenik uzdie hvalu Trojstvu, svoju pohvalnicu ujedinjuje u Sanctus
nebeskih Serafina a pridruuje mu se zajednica ( 6-9); zahvala za ekonomiju Kristovu (anam
neza) ( 10); prizivanje Duha Svetoga da pretvori prinose (epikleza) ( 11 -12) i uvrsti jedinstvo
vjernika ( 13); molitva za ive i za mrtve ( 14); lomljenje kruha: posveene prilike jedne s
drugima znamenuje se znakom kria i sjedinjuje ( 15-16); mijeanje kruha i vina u kaleu (im
mixtio) ( 17-20); molitva za onoga koji je donio prinos za rtvu ( 21); blagoslov prisutnih,
Sveto Svetima ( 22); ispovijest vjere u Trojstvo ( 23); obred priesti ( 24-28); zahvaljivanje
( 29). Veliina liturgije i kakvo raspoloenje trebaju imati oni koji u njoj sudjeluju ( 30): pod
lonost Bogu, udaljavanje od zla, milosre prema blinjemu ( 31), skrb za nebeske stvarnosti
( 32). Euharistija i pokora: pogreke iz same slabosti ( 33-35); priest usporeena s usijanim
ugarkom koji proisti usta Izaijina ( 36-38); velike pogreke koje valja priznati iskusnima i
njihovo postupanje ( 39-40); pravila za popravak kojeje postavio sveti Pavao ( 41-43); ljubav
slubenika pokore. Zakljuak ( 44).

T E K S T O B R E D N E K N J I G E uz ISTU H O M I L I J U . Prvosveenik zapoinje prino

siti rtvu, no, najprije blagoslivlja puk ovim rijeima: 'Milost Gospodina na
ega Isusa Krista, ljubav Boga Oca i zajednitvo Duha Svetoga sa svima
vama'. Narod mu na to odgovara: s Duhom tvojim'. Prvosveenik govori
narodu: 'Gore srca . A puk odgovara: 'K tebi, Gospodine'. Prvosveenik
kae: ' H v a l u dajmo Gospodinu'. A puk na to odgovara: 'Dostojno je i pra
vedno'. Prvosveenik zapoinje prikazivati prinosnicu i rtvuje rtvu zajed
nice. Prvosveenik govori... povienim glasom i hvalei 'Svet, Svet, Svet
Gospodin svemogui, puna su nebesa i zemlja slave tvoje'. Upozorivi nas
na tiinu i da upravimo svoj pogled prema dolje, glasnik Crkve razglaava:
' S v i mi budimo u velikom strahu i drhtanju'. Odmah sada, snagom tih (litur
gijskih) ina treba da Krist na Gospodin uskrsne od mrtvih i svoju milost
izlije na sve nas. Prvosveenik takoer moli da milost Duha Svetoga sie na
5

169

sve koji su se okupili. Prvosveenik upravlja pronju za sve koje po pravilu

[] treba spomenuti u C r k v i , a potom prelazi na spomen, mrtvih. Nakon
tih molitava prvosveenik stane, te odmah rukama uzima posveeni kruh i
upravi pogled prema nebu; razlomi krah molei nad narodom, da milost Isu
sa Krista naega Gospodina bude nad njim. Narod odgovara uobiajenom
rijeju. Kruhom ini znak [] kria nad krvlju, a krvlju nad kruhom. Pra
vilo [] je naime da se ivotvorni kruh malo po malo stavlja u kale. Prije
svega trebamo moliti naega Gospodina za one koji su prinijeli ovu svetu
rtvu. Prvosveenik blagoslivlja narod mirom; a narod odgovara uobiaje
nom molitvom tako da svi prisutni dre nagnutu glavu, kako treba. Glasnik
Crkve oglaava: 'Budimo paljivi'. A prvosveenik klie: 'Sveto svetima'.
S v i odgovaraju govorei: 'Samo jedan sveti Otac; samo jedan sveti Sin; sa
mo jedan sveti D u h Sveti', te nadodaju: 'Slava Ocu i Sinu i Duhu Svetomu'.
Tada svi pohitimo da blagujemo rtvu. Zato prvosveenik koji prinosi prvi
pristupa blagovati; potom svaki od nas pristupa, oborena pogleda i rairenih
ruku; prui tada desnu ruku da primi darovanu rtvu, no pod tu (raku) pod
mee ljevicu. Biskup dajui (je) govori: 'Tijelo Kristovo', isto se tako pos
tupa kod uzimanja kalea; zbog toga ti odmah nakon njega govori ' A m e n ' .
Uzima rtveni prinos i pojede ga kako bi sudjelovao u otajstvima; nakon
to si ga uzeo, uzdie Bogu zahvalu i blagoslov. Sa svima ostalima ostaje
iskazivati zahvalu i blagoslov, prema pravilu [] Crkve.

1. Sada je as to ga B o g daje, da ispunim prema vama to nedostaje. S

vama smo, naime, zapoeli govoriti duhovnoj hrani koju blagujete prima
njem svetih otaj stava; govorili smo Vaoj Ljubavi i drugim potrebnim stva
rima koje su s tim povezane; pouili smo vas i liturgiji u kojoj se ova (hrana)
ostvaruje, i doli do Gledajte prema prinoenju, to po pravilu [] naloenu od Crkve oglaava akon. Nakon toga prvosveenik treba zapoeti
prikazivati (rtvu); no kako smo govorili mnogim stvarima, prekinuli smo,
kako dolikuje, govor i ostavili tu prvosveenikovu slubu (temeta) za dru
gu homiliju, ovu koju danas, Bojom milou, namjeravam privesti kraju.

2. im je naime akon rekao: Gledajte prema prinoenju, - i svi pogled

u p r a v i l i prema o n o m u t o se z b i v a , kako je v e ( a k o n ) p o z v a o , prvosveenik odmah zapoinje prinositi rtvu, te prije svega upravlja bla170

goslovne rijei narodu: Milost Gospodina naega Isusa Krista, ljubav Boga
Oca i zajednitvo Duha Svetoga sa svima vama (2 K o r 13, 13); on smatra
daje prikladno prije ove liturgije (temeta), vie nego prije svake drage
stvari, narod blagosloviti ovom apostolskom rijeju koja u sebi ima neto
izvanredno; zbog njene asne naravi nju prvu izgovara, a ona je u skladu i s
Pismom: Bog je tako ljubio svijet, prema evaneoskoj [] rijei, te
je dao svoga Sina Jedinoroenca da nijedan koji u njega vjeruje ne propad
ne, nego da ima ivot vjeni (I 3, 16). On dakle prema ljudima iskaza takvu
ljubav, ne zato to bi primio od nas (ita) to bi bilo dostojno te dobrohotnosti,
nego samo svojom milou i milosrem iskaza nam (tu) ljubav, zaradi koje
jedini Sin Boji, Rije Boja, htjede, on sam za spasenje nas svih, uzeti (jed
noga) od nas, da bi ga uskrisio od mrtvih; on ga uznese na nebo, sebi ga pri
drui (aqqep) i postavi zdesna Bogu; sudionitvo u tome udijeli i nama i j o
nam dade Duha Svetoga, od kojega sada primamo prvine kao [ ] ka
paru [], a primit emo ga potpuno onda kad budemo zadobili stvar
no zajednitvo s njime, kad se ovo nae bijedno tijelo preobrazi i suoblii
tijelu njegovu slavnomu (Fil 3, 21). Stogaje u svojim poslanicama sveti Pa
vao to isto molio za svoje vjernike, da budu dostojni te ljubavi koju B o g svo
j o m m i l o u iskaza svemu n a e m rodu [], koji nam svima darova
milosni dar Duha Svetoga, kako bi nam, po tom daru, udijelio zajednitvo sa
samim sobom. Zato i prvosveenik, u asu kad ostvaruje ovu velianstvenu
liturgiju (temeta) po kojoj smo upravljeni ('etdraea) prema tim oekivan
jima, s punim pravom blagoslivlje najprije narod ovim rijeima; - neki pr
vosveenici govore samo: Milost Gospodina naega Isusa Krista sa svima
vama, obuhvaajui cijelu apostolovu rije u te granice. A narod mu odgo
vara: I s Duhom tvojim; prema pravilu [] naloenu za sve (sluajeve)
kad prvosveenik blagoslivlje narod, bilo s milou, bilo s mirom, svi
prisutni (qariba) mu odgovaraju ovom rijeju ije sam razloge gore razloio.

3. Nakon ovog blagoslova prvosveenik priprema narod govorei: Gore

srca (madea), da pokae kako mi iako na zemlji mislimo ostvariti ovu veli
anstvenu i neizrecivu liturgiju, ipak trebamo gledati i upraviti prema nebu
nakanu nae due, jer ostvarujemo spomen-in rtve i smrti Krista naega
Gospodina, koji je za nas trpio i uskrsnuo, bio zdruen (naqip) boanskoj
naravi, sjeo zdesna Bogu i u nebu je. I mi dakle trebamo upraviti onamo po
gled svoje due te po spomen-inu onamo prenijeti svoje srce (tareita).
171

4. A narod odgovara: Imamo kod Gospodina. Svojim rijeima ispovi

jedaju da su pripravni to ostvariti. K a d je dakle prvosveenik tako pripremio
i upravio [] duu i srce (tareita) prisutnih, govori: Hvalu dajmo Gospo
dinu. Doista, za tolike stvari koje su se za nas dogodile (i) kojih emo spomenin ostvariti u ovoj liturgiji, mi prije svega dugujemo Bogu, uzroku svih tih do
bara, in zahvale, pa za ta dobra narod odgovara: Dostojno je i pravedno. On
ispovijeda daje uistinu pravedno da to ostvarujemo, kako zbog veliine Boga
koji nam uini te darove, tako i zato jerje pravedno da oni koji su primili dobro
instva ne budu nezahvalni prema svojem dobroinitelju.

5. Dok tako svi stojimo, u utnji i u velikom strahu, prvosveenik poinje

prikazivati prinosnicu (qurab qurbana) i rtvuje rtvu (debhta masseq) za
jednice. Njega samoga i sve nas obuzima zajedniki strah, zbog onoga to
se zbilo: naime na je Gospodin za sve nas prihvatio smrt, iji e se spomen-in ostvariti u ovoj rtvi. Kako je tog asa prvosveenik zajedniki jezik
Crkve, on u toj velianstvenoj liturgiji rabi prikladne rijei, - to su pohvale
Bogu - ispovijedajui da Bogu dolikuju sve pohvale i slavljenja: njemu do
likuje sa strane sviju nas klanjanje i liturgija; a prije svih drugih ova kojaje
sada spomen-in milosti nama pribavljene i koju (cjelokupno) stvorenje ne
moe opisom obuhvatiti.

6. Budui da smo poueni (talmed) i krteni u ime Oca i Sina i Duha Sve
toga i da namje odatle oekivati dovrenje onoga to se ostvaruje, (prvosve
enik) govori Slava Ocu; dodaje takoer i Sinu,jer onje ovomu kao to
i treba biti onaj kojije uistinu i stvarno Sin, slian Ocu, iste biti (ituta), i ni u
e m u manji od njega. Obavezno odmah dodaje spominjanje Duha Svetoga,
ispovijedajui (time) daje i D u h boanska bit. On dakle kazuje (da) toj bo
anskoj naravi, koja (opstoji) od sve vjenosti, sve stvorenje, a prije svih ne
vidljive moi sve vrijeme iskazuju pohvale i slavljenja. Izmeu svih spomi
nje Serafine koji uzdiu (prema Bogu) tu pohvalu, koju boanskom objavom
zau blaeni Izaija i koju preda u Pismu, onu koju svi mi okupljeni izgova
ramo uzdignuta glasa; na taj nain mi izgovaramo ono isto to izgovaraju
nevidljive naravi: Svet, Svet, Svet, Gospodin nad Vojskama, puna su nebesa
i zemlja slave tvoje (Iz 6,3); naime i blaeni Izaija, vidjevi unaprijed jednim
duhovnim zahvatom dobra koja su trebala biti uinjena ljudskomu rodu
172

[], zau u tom vienju da Serafini izgovaraju te iste rijei. Objavom, u

v i z i j i , prorok upozna neke vrste velianstvene liturgije, jerje ona suvie uz
viena za ljudsku narav i razumske je m o i (metyadeana) promatraju s puno
straha i potovanja; zbog toga sputaju svoj pogled i prekrivaju krilima svoje
noge i lice []: (to) se dovoljno pokaza proroku. A l i tada bi objavljen
i nauk Trojstvu, obznanjeno je jedno jedino boanstvo u Trojstvu. Naime,
ono je objavljeno (time) to tri puta ('urha) oni rekoe Svet, a samoj ednom
rekoe Gospodin. Kazati tri puta Svet naznaivalo je tri osobe [
] - osobu Oca, osobu Sina, osobu Duha Svetoga. Moramo vjerovati daje
svaka od njih Onaj kojije od (sve) vjenosti, i daje svaka uistinu sveta: bo
anstvo je uistinu sveto i nepromjenljivo, dok se stvorenje m o e nazivati i
postati svetim po b o a n s k o m daru. A ono to potom rekoe: Gospodin nad
Vojskama, pokazuje daje on Gospodin i B o g Moni i B o g svemogui. Sve
to doista oznauje ime Gospodin Sabaot, i to odgovara naravi Trojstva,
koje jedino opstoji od (sve) vjenosti i jest B o g .

7o U ovoj liturgiji nuno prvosveenik, nakon stoje spomenuo Oca, Sina

i Duha Svetoga, kae: Slava i poklonstvo od svega stvorenoga neka bude
boanskoj naravi; no on spominje i Serafine, jer ih nalazimo u boanskom
Pismu, kako pjevaju taj hvalospjev koji svi mi, prisutni, izgovaramo kliui
boanskoj slavi molitvu koju ostvarujemo sa svim nevidljivim moima, da
tako iskaemo svoj kult Bogu; istu imamo nakanu (mahabta) kao i oni, iz
govaramo ispovijedanje slino njihovu, jer namje ono darovano ekonomi
j o m (ostvarenom) po Kristu naem Gospodinu: da postanemo besmrtni i ne
raspadljivi i da iskazujemo kult zajedno s nevidljivim moima kad budemo
poneseni na oblacima u susret Gospodinu, i tako emo uvijek biti s Gospo
dinom (1 Sol 4, 17) prema Apostol ovoj rijei; a ona ne vara kao ni rije na
ega Gospodina koji kae: Zaista, anelima su jednaki i sinovi su Boji jer
su sinovi uskrsnua ( L k 20, 36).

8. A Izaija, u jednom duhovnom vienju uvi tu rije, pade na lice i ree:

Jao meni, propadoh, jer ovjek sam neistih usana, u narodu neistih usana
prebivam, a oi mi vidjee Kralja, Gospodina nad Vojskama (Iz 6,5), kao da
je u svom srcu trpio za sveukupnu ljudsku narav zbog onoga to mi jesmo i
koje (darove) primamo. Zato i govori: ovjek sam; spominjui zajedniku
173

narav, kako bi pokazao daje sklonost zlu zajednika ljudskoj naravi, kao to
B o g ree: Ta sklonost je ljudskog srca snano usmjerena na zlo, od njegove
mladosti (Post 8, 21). Zato je tada, trpei za sav ljudski rod [], Izaija s
udivljenjem motrio neizmjerno Boje milosre kojeje rodu zatrpanom toli
k i m grijesima udijelilo toliko milosti.

9. A mi, budui da nam se pokazala veliina dara kojije ve proroku bio

unaprijed pokazan i budui daje za nas ve ostvarena rtva koje spomen-in
po odredbi ispunjavamo u ovoj liturgiji, - oborena pogleda prema zemlji
svi stojimo u velikoj smjernosti jer nismo u stanju ak ni pogled upraviti
prema veliini te liturgije. Sluimo se stranim rijeima nevidljivih moi,
kako bismo pokazali veliinu milosra koje se, a da ga mi nismo oekivali,
na nas razlilo. Strah ne izlazi iz nae svijesti (reeyana); jednako tako tijekom
liturgije, kako prije poklika Svet, tako i poslije, prema zemlji obaramo
pogled zbog uzvienosti onoga to se zbiva: taj strah mi iskazujemo onako
kako dolikuje. Potom se i prvosveenik glasom potpunoma pridruuje ne
vidljivim moima, i on moli i slavi boanstvo; i on sam je u strahu pred onim
to se dogaa, jer je pravo da ne bude manji od drugih; tovie duan je vie
od svih drugih da bude u strahu i drhtanju pred onim to se dogaa, jer tu
strahovitu liturgiju on ostvaruje za sve.
10. N o nakon to su svi prisutni kliknuli: Svet, Svet, Svet, Gospodin nad
Vojskama, i kad su malo po malo utonuli u utnju, prvosveenik nastavlja
('aqqep) svetu liturgiju, te najprije govori: Svet je Otac, Svet je i Sin, i Svet
je takoer D u h Sveti; tako on ispovijeda (vjeru) u onu narav koja jest od
(sve) vjenosti i sveta je, te na taj nain daje do znanja da je jasno izloio
smisao pohvale Serafina koju je uo prorok i prenio je u Pismu. Potom izlae
i neizrecivo milosre (razliveno) na nas, zbog kojega je (Bog) oitovao (bo
ansku) ekonomiju po Kristu, koji jest lik Boji a dragovoljno htjede uzeti
liksluge ( F i l 2,6-7), koji uze potpuna i itava ovjeka za spasenje svega roda
[] ljudskoga, dokinu prijanje i nepodnoljive stvari koje namje nekad
nametalo breme Zakona i m o smrti (nad nama) odavna; dade nam dobra
neizreciva i uzvienija od svega ljudskog poimanja (tareita), (dobra) za koja
je Krist na Gospodin prihvatio trpljenje, kako bi svojim uskrsnuem ostva
rio potpuno ukinue smrti; a i nama obea da emo mu biti pridrueni u ui
vanju te budunosti.
174

B i l o je dakle potrebno da nam (Krist) dade to otajstvo fraza) kojeje kadro

(sapqa'it) da nas tamo privede. Po njemu se mi nanovo r a a m o u slici []
krtenja i spominjemo se smrti naega Gospodina ovom strahovitom liturgi
j o m . Uzimamo besmrtnu i duhovnu hranu a to (je) tijelo i krv naega Gospo
dina, (mi) za koje n a Gospodin u a s u primicanja svojoj m u c i , (njih)
predade svojim uenicima, tako da ih po njima mi primamo i ostvarujemo,
- svi mi koji vjerujemo u Krista, i nadalje redom ostvarujemo spomen-in
smrti Krista naega Gospodina te po tome primamo neizrecivu hranu, i oda
tle imamo nadu kojaje kadra (sapqa'it) privui nas zajednitvu buduih (do
bara).
11. Ovo i (druge) sline stvari prvosveenik govori u ovoj svetoj liturgiji;
spominjui se onoga to se dogodilo, sam je dar Krista naega Gospodina to
na to sve nas priprema (eatted) da gledamo posredstvom tih prinosa (siman).
N o potrebnoje da od tog asa Krist na Gospodin uskrsne od mrtvih snagom
tih ina, te da izlije svoju milost na sve nas, a to ne m o e biti drukije nego
po dolasku milosti Duha Svetoga. Po njoj gaje takoer neko uskrisio, kako
je to nauavao sveti Pavao koji najednom mjestu kae: postavljen je Sinom
Bojim, u snazi, po Duhuposvetitelju uskrsnuem od mrtvih Isusa Krista
naega Gospodina ( R i m 1, 4); a na drugom: Ako li Duh Onoga koji uskrisi
Isusa od mrtvih prebiva u vama, Onaj koji uskrisi Krista od mrtvih, oivit e
i smrtna tijela vaa po Duhu svome koji prebiva u vama ( R i m 8, 11). Tako
govori i n a Gospodin: Duh je onaj koji oivljuje, tijelo ne koristi nita
(Iv 6, 63).
12. Potrebnoje dakle da prvosveenik, slijedei zakon [] sveenitva, B o g u prinese molitvu i pronju za dolazak Duha Svetoga i da milost od
gore doe nad prineseni kruh i vino, kako bi se vidjelo da su to uistinu tijelo
i krv naega Gospodina Isusa Krista kao spomen-in besmrtnosti. Jer tijelo
Krista naega Gospodina koje je takoer od nae naravi, bijae najprije smrt
no po naravi, ali po uskrsnuu ono je prelo u besmrtnu i nepromjenljivu
narav. Kada dakle prvosveenik govori da su (kruh i vino) tijelo i krv Krista,
on jasno otkriva da su to postali (hwa) po dolasku Duha Svetoga, te da su po
njemu oni postali besmrtni, - jer se i tijelo naega Gospodina takvim poka
zalo kad je on bio pomazan i kad je primio Duha. M i s l i m o da su tako i prine
seni kruh i vino primili neku vrstu pomazanja po nadoloj milosti. Od toga
175

asa mi vjerujemo da (su) oni Kristovo tijelo i krv, po naravi besmrtni, nepropadljivi, netrpljivi i nepromjenljivi, onako kako se to dogodilo s tijelom
naega Gospodina po uskrsnuu.
13. Ali prvosveenik moli takoer da milost Duha Svetoga sie na sve
koji su se sabrali, da onako kao to su po novom (dmen dre) roenju postali
savreni u jednom tijelu, budu sada i utvreni kao u jednom tijelu po zajed
nitvu (autaputa) u tijelu naega Gospodina, te da u slozi, miru i prianjanju
uz dobro (zadeq) prispiju do toga da budu samo jedan fetnaqqap); tako e m o
svi mi, gledajui ista srca (reeyana) prema Bogu primiti dionitvo u Duhu
Svetom ne na (nau) kaznu, kao podijeljeni u svojim nainima gledanja
(tar'ita) i skloni raspravama, prepirkama, zavisti, ljubomori, prezirui dobro
ponaanje; nego tako da se p o k a e m o dostojnima (njega) primiti, jer u slozi,
miru i prianjanju uz dobro i srca ista, oko nae due gleda prema Bogu. Tako
emo se ujediniti u zajednitvu u svetim otajstvima, i po tom zajednitvu bit
emo povezani sa svojom glavom, Kristom naim Gospodinom, ije smo,
vjerujemo, mi tijelo i po kojem zadobivamo zajednitvo u boanskoj naravi
(usp. 2 Pt 1,4).
14. Tako prvosveenik dovrava boansku liturgiju prinosei molitvu za
sve one (lhon) koje namje po pravilu uvijek spominjati u crkvi. Potom pre
lazi na spomen preminulih: ova nam naime rtva udjeljuje da budemo ou
vani na ovom svij etu, a, nakon smrti ona daj e, onima koj i su preminuli u vj eri,
neizrecivu nadu za koj om ude i prema koj oj tee sva dj eca Kristova otaj stva.
15. N a k o n tih molitava prvosveenik stane; i odmah potom, u svoje ruke
uzima sveti kruh i upre pogled prema nebu; oima usmjerenima prema gore
on ini neku vrstu zahvalne ispovijesti za tako velianstvene darove, lomi
(kruh); istovremeno dok ga lomi, moli za narod, da milost Boja bude nad
njima. I govori ovako: Neka milost Isusa Krista naega Gospodina (bude)
sa svima vama. A narod to prihvaa i odgovara uobiajenom rijeju. K r u
hom ini znak kria nad krvlju i krvlju nad kruhom. Tada ih spaja ('aqqeq),
sjedinjuje ih skupa, kako bi time svima pokazao, da iako su dva, ipak su jedan
po snazi i da su spomen-in smrti i muke koju (podnese) tijelo naega Go
spodina, kad njegova krv bi prolivena na kriu za sve nas, - sve to oznauje
ono to prvosveenik (ini) znakom kria, skupljajui ih i mijeajui zajed176

no. Ljudsko je tijelo jedno s njegovom krvlju i posvuda je u njemu pomije

ana krv. Prema tome, od svake posjekotine i l i porezotine koja mu se ini,
bila ona mala i l i velika, nuno je [ ] da krv tee prema porezotini koja
je uinjena. Takvo bijae tijelo naega Gospodina prije muke; sigurno je iz
njegova tijela proliveno mnogo krvi iz rana na kriu.
16. N a Gospodin, dakle, predajui oboje (tijelo i krv) ree: Ovo je moje
tijelo koje je slomljeno za vas na otputenje grijeha; i ovo je moja krv koja je
prolivena za vas na otputenje grijeha (1 K o r 11, 24). Prvom rijeju on ob
javljuje muku; a drugom nasilje i veliinu muke u kojoj bi proliveno mnogo
k r v i . I m i , s pravom, prema toj predaj i stavlj amo nj ih dvoj e na oltar da razgla
simo ono to se zbilo, kako bi nam postalo poznato da to dvoje (tijelo i krv)
jesu jedno u snazi, budui da pripadaju onomu koji sam podnese muku, hou rei tijelu naega Gospodina ija je krv bila takoer prolivena. Zaradi
toga dakle (bwalita), prvosveenik, nakon stoje dovrio prinositi rtvu (qurab qurbana), lomi kruh i sjedinjuje ga s njom (krvlju); (kruhom) ini znak
[] kria; a na isti nain primie i (krv) prema (kruhu), kako bi pokazao
da su oboje jedan, - oni kojeje zahvatila muka iji je spomen-in ovo to mi
imamo nalog ostvarivati na taj nain.

17. Poradi toga, pravilo [] je umetati malo po malo ivotvornog

kruha u kale, da bi se pokazalo da su (tijelo i krv) neodjeljivi, da su jedno
u snazi, i da onima koji ih primaju oni daju samo jednu (i istu) milost.
Prvosveenik lomi kruh, ne tek tako (ilima'it), nego, zato to se Krist na
Gospodin, poslije uskrsnua od mrtvih, pokazao svima svojima; - i na prvom
mjestu ukazao se enama, potom jedanaestorici pa malo po malo ponekom
od njih i ostalim vjernicima okupljenima skupa, kao kad se ukazao onoj dvo
j i c i iz Kleofme kue (usp. Lk 24,18); to bijae zato da se njima pokae uskr
snuli i da razglasi uskrsnue koje se dogodilo te da im navijesti da e i oni
njemu biti pridrueni u tim velianstvenim dobrima kojima ih poauje;
pobudio ih je da se raduju u oekivanju buduih dobara, te im ree, kao i
enama, im im se ukazao nakon uskrsnua: M i r vama.
18. Poradi toga je n u n o da i sada kad je liturgija ve dovoljno poodmakla,
- prema predaji naega Gospodina kojaje spomen-in njegove muke i uskr177

snua, - (prvosveenik) sada lomi kruh kao to se i (na Gospodin) darovao

u svojim oitovanjima; ponekad se ukazao ovomu ponekad onomu; dogo
dilo se da se ukazao velikom broju odjedanput, tako daje bilo o m o g u e n o
svima da mu se priblie. A oni miluju dobroinstvo koje im je oitovano,
klanjaju (mu) se prepoznavajui veliinu dostojanstva koje se pojavilo, pri
hvaaju (ga) u svoje srce (reeyana) blagujui posveeni kruh, kako bi s njim
imali zajednitvo (autaputa) koje (je) neizrecivo. To zajednitvo puno je
miline, velike radosti i vrste nade to smo i mi privedeni ovoj veliini koju
po uskrsnuu oekujemo da emo je imati kod njega u buduem svijetu.
19. Zbog toga, na kraju se sav kruh lomi, kako bi svima nama koji smo
prisutni bilo mogue od njega primiti; vjerujemo da svaki od nas, primajui
mali zalogaj, u tom zalogaju prima njega (Krista) itava. Jer (bilo bi) jako
nedolino ako bi ena kojaje bolovala od krvarenja dotaknuvi se okrajka
njegove odjee (mana), - a to ne bijae dio tijela, nego odjee, - primila dar
Boji, a da mi ne bismo vjerovali da u djeliu njegova tijela primamo njega
itava; pa i f a y k a d) kad se ljubimo, a redovito se ljubimo u usta, koja su mali
dio tijela, mislimo da po tome tijesno spajamo itavo tijelo. Osim toga koliko
se puta uzimamo za ruke i zajedno hodamo, i (tim) dijelom (tijela) pokazu
jemo svoje sjedinjenje (autaputa) jednoga s drugim.
20. Poradi onoga to se na kraju treba ostvariti, prvosveenik koji prinosi
ovu svetu, neizrecivu rtvu (qarreb debhta) treba takoer od toga zapoeti;
kad je prvosveenik dovrio svu liturgiju konsekracije (temeta dqudaa),
poinje s lomljenjem kruha onako kako dolikuje, tako da odsada u tom (kru
hu) sebi trebamo u srcu predoiti Krista naega Gospodina, budui da se u
svakoj estici on pribliava onomu koji ga prima. On odaje poast i objav
ljuje svoje uskrsnue te nam daje prvine (eareb) buduih dobara poradi kojih
i mi pristupamo tomu svetomu otajstvu; na takav smo nain, po besmrtnoj
hrani, nahranjeni darom besmrtnosti.
21. K a d je tako sve privedeno kraju, glasnik Crkve iznova klie i ukratko
podsjea na one za koje svi trebaju moliti, te prije svega kae ovo: Trebamo
moliti za onoga kojije donio prinos za ovu svetu rtvu, kao da se veli: mo
limo za nas koji smo imali milost ove rtve da postanemo dostojnima vidjeti
je, da ostanemo uz nju i da u njoj imamo udjela. Tada prvosveenik zaklju178

uje pronju (molei) da ova rtva bude usliana pred Bogom i da nad sve
sie milost Duha Svetoga, da mognemo zadobiti milost u njoj sudjelovati i
daje ne primimo na svoju kaznu, jerje neizmjerno i suvie uzviena za nas.
22. K a d je tim rijeima (prvosveenik) dovrio molitvu, on blagoslivlja
narod ' m i r o m ' ; a narod odgovara uobiajenom molitvom koju svi sudionici
izgovaraju sagnute glave kako dolikuje. K a d je molitva ve dovrena, kad
je sve privedeno kraju i kad je svaki od njih pozoran prihvatiti Svetoga,
tada glasnik Crkve klie: Budimo pozorni (netbaqqe), i sve glasno poziva
da p r o m i l j e n o gledaju to e biti reeno. I prvosveenik klie: Sveto
svetima, jerje uistinu sveta i besmrtna ova hrana kojaje tijelo i krv naega
Gospodina i puna je svetosti, jerje Duh Sveti nad nju siao. N o , ne uzimaju
svi ovu hranu, nego oni koji su ve bili posveeni: uzimaju je samo krteni,
koji po novom roenju (yalda dmen dre) primljenu u krtenju imaju prvine
Duha Svetoga ( R i m 8,23) i po tome su primili posveenje. Zato prvosvee
nik govori Sveto svetima i privlai srce (reeyana) svih da bude pomno
prema onomu stoje (tu) postavljeno. On eli rei ovo: Trebate pomno motriti
veliinu prikazane rtve. Trebate znati da primate takvu hranu koje po svojoj
naravi niste dostojni, kojaje besmrtna i apsolutno nepromjenljiva, (hranu)
koju nije slobodno da svi primaju, negoje primaju oni koji su b i l i posveeni.
23.1 zato, vama kao ljudima koji ste u krtenju primili posveenje, dakle
samo vama koji uzimate ovu hranu, prilii poznavati veliinu toga to ona
jest i B.^ ste vi postali, vi koji ste primili milost ove posveene hrane. Stoga
trebate takoer dobrim ponaanjem u sebi utvrditi dar koji vam je udijeljen,
kako biste koliko vam je mogue provodei ivot dostojan onoga to vam je
dano primili ovu hranu koja vam pripada. Svakoj je, naime, ivotinji, koja
nastaje od druge ivotinje, B o g posredovao prikladnu hranu koja odgovara
naravi onoga koji ju je dao na svijet; tako je svaka od njih roena od sebi
sline i hranjena od sebi sline. Ovcaje roena od ovce i hranjenaje od ovje
naravi. drijebe isto tako; i sve ostale (ivotinje), time to jesu, raaju se (od
majke) istoga roda kao one, i (svaka ivotinja) prima hranu od naravi one
kojajuje rodila. I vama dakle, koji ste u krtenju b i l i roeni po milosti i do
lasku Duha Svetoga, i primili ste ovo posveenje, pripada hrana koja muje
slina, daje primite po milosti i dolasku Duha Svetoga, kako bi se uvrstilo
i poraslo posveenje koje vam je darovano i kako biste dosegnuli oekivana
179

dobra u kojima e m o se u b u d u e m u svijetu nai mi u punini sveti. Tako vam

je p o n u e n o da uzmete Sveto svetima. Mi dakle (bhalen) pristupamo uzvienosti ovog zajednitva (autaputa) tim raspoloenjem (tareita), tom is
povijeu (vjere), tim arom; sa strahom, i ljubavlju prilii primati ovu svetu
i besmrtnu hranu. K a d je o v i m znaenjem prvosveenik kazao: 'Sveto
svetima' svi odgovaraju govorei: 'Samo jedan svet, Otac, samo jedan svet,
Sin, samo jedan svet, D u h Sveti. Oni ispovijedaju d a j e j e i n a uistinu sveta
narav kojaje Otac i Sin i D u h Sveti, narav koja jedina opstoji od (sve) vje
nosti ijedinaje nepromjenljiva, sposobna dati posveenje onomu komu eli.
P o t o m nastavljaju: Slava Ocu i Sinu i Duhu Svetomu u vijeke vjekova.
A m e n , jer onima koji ispovijedaju (boansku) narav kao svetu, prilii daje
hvale izraavajui svoju dunu pohvalu.

24. K a d je to uinjeno, i liturgija (temeta) privedena kraju, mi svi uri

mo da uzmemo prineseno. Od strahovitog stola (patora), uzvienijega od
svake rijei, primamo besmrtnu i svetu hranu. Iako, u stvari, oni koji ostaju
kod rtvenika (madbha) i vre predstojnitvo nad boanskom liturgijom, pri
laze k stolu da prime boansku hranu, a drugi je primaju dalje od njega, ipak
zbog toga u samoj hrani nema nikakve razlike, j er j edincati j e kruh i jedincato
je tijelo Krista naega Gospodina u koje je pretvoren prineseni kruh, a koji
po samom dolasku Duha Svetoga dobiva tu pretvorbu, i od kojega svi mi
jednako primamo, jer smo svi jedincato tijelo Krista naega Gospodina, te se
svi hranimo od istoga tijela i od iste krvi. Jednako kao to smo posredstvom
novoga roenja (yalda dmen dre) i po Duhu Svetom svi postali jedno tijelo
Kristovo, tako po jednoj hrani od svetih otajstava, kojom nas hrani milost
Duha Svetoga, svi ulazimo ujedno zajednitvo (autaputa) Krista naega
Gospodina. Ta u jednom Duhu svi smo u jedno tijelo krteni, bilo Zidovi, bilo
Aramejci, bilo robovi, bilo slobodni (1 K o r 12, 13); a s druge strane svi smo
dionici jednoga kruha; budui da je jedan kruh, jedno smo tijelo mi mnogi
(1 K o r 10, 17). K a d se dakle svi mi hranimo od istoga tijela naega Gospo
dina, i kad je to to primamo preko te hrane zajednitvo s Njime, svi postaje
mo jedno tijelo Kristovo: time primamo zajednitvo i povezanost (naqiputa)
s Njime kao svojom glavom. Kruh koji lomimo nije li zajednitvo tijela Kri
stova? I aa koju blagoslivljamo nije li zajednitvo krvi Kristove? (1 K o r
10, 16). Apostol ui da primajui njih mi bivamo povezani (etnaqqap) s tije
lom i krvlju naega Gospodina, te tako, kad to primamo, ostajemo u zajed180

nitvu s Njime, budui da smo mi sami tijelo Kristovo, te po tom zajednitvu

mi inimo tjenjim ono (zajednitvo) koje smo primili po novom roenju u
krstu. T o j e njegovo vlastito tijelo, to mi postajemo, po rijei Apostolovoj
koji kae: A vi ste tijelo Kristovo (1 K o r 12, 27), i drugdje: Krist je glava od
koje se sve tijelo sastavlja, uzglobljuje i raste rastom Bojim ( K o l 2, 19).

25. Svima nama openito udijeljen je dar prieivanja otajstvima, jer

nam je to svima jednako potrebno, budui da vjerujemo da nam je u tom
(daru) ponuena slast vjenoga ivota. Zato prvosveenik koji vri slubu
prvi pristupa da primi. Na taj nain postaje oito da prinos (qarreb qurbana)
prikazan po liturgijskoj uredbi [ ] , on po sveenikom pravilniku
[] prikazuje za sve; jer i njemu je potrebno da ga primi, kao i ostalima.
Ustanovio je (na Gospodin) to kao jelo i pie, da se postigne korist, jer evo
to on kae: Tko jede moje tijelo i pije moju krv, ivjet e zauvijek (Iv 6, 56).
Ne onaj koji vri slubu, nego onaj koj i jede, a to se odnosi na svejed
nako: isti je prinos (zna) prikazan da ono stoje prineseno, po dolasku Duha
Svetoga, postane tijelo i krv Krista, pa da ih svi mi takve kakvi su postali
primimo, jer svi mi vjerujemo da namje u tom jelu i u tom piu dano da
primimo ivot, po rijei naega Gospodina.
Primiti, dakle, pripada (svima) openito. Naroito pak onomu koji po lju
bavi, vjeri i obiajima (zna), koliko je to ovjeku mogue, pokazuje da ih je
dostojan primiti, - iako je oito da ih nitko od ljudi nije dostojan primiti.
K a k o , naime, propadljiv i smrtan ovjek, podloan grijehu, bio dostojan
uzeti i primiti to tijelo kojeje postalo besmrtno i nepropadljivo, kojeje u nebu
zdesna Bogu, i koje kao [ ] gospodin i kralj prima ast cijeloga svi
jeta? Jednom rijei (saka), imamo povjerenje, zbog milosra naega Gospo
dina koji nam u i n i te darove; i mi mu se p r i b l i a v a m o s onoliko ara
(hpituta) i panje (btiluta) koliko m o e m o i koliko smo za to sposobni, kako
bismo mu dostojno pristupili prema sposobnosti ljudske naravi. T i m pouz
danjima svi mi pristupamo Kristu naem Gospodinu. U svetom krstu on nam
je podario novo roenje, i po njemu uini od nas svoje vlastito tijelo, svoje
vlastito meso, svoje potomstvo, - kao to je pisano: Evo, ja i djeca koju mi
Bog dade (Heb 2, 13), - i s nekom vrstom ljubavi prirodne majke, preuze
brigu da nas hrani svojim vlastitim tijelom. U jednom drugom obliku, onje
stavio pred nas dvoje: kruh i au; njegovo je to tijelo i njegova krv, po kojima
181

blagujemo hranu besmrtnosti, i po kojima se milost Duha Svetoga izlijeva u

nas i hrani nas s ciljem da nas uini besmrtnima i neraspadljivima u nadi; po
njima (po kruhu i ai), na nain koji nitko ne moe izrei, on nas vodi k
dionitvu buduih dobara. Tada emo na ist nain biti hranjeni milou D u
ha Svetoga, bez sakramenata i znakova, postat emo savreno besmrtni, ne
raspadljivi i nepromjenljivi po naravi.
26. Svi mi, dakle, sada p o m o u tih uspomena, simbolima i znakovima koji
su ostvareni, kao da se velikom milinom i radou pribliavamo Kristu na
em Gospodinu uskrsnulu od mrtvih; i koliko god m o e m o grlimo ga m i l i
nom, jer vidimo daje uskrsnuo od mrtvih i jer se nadamo da emo prispjeti
dionitvu na uskrsnuu; i on, naime, kao da iz neke vrste groba iz svetog
rtvenika (patora) uskrsnu od mrtvih, a to se ispunilo u slici []; on se
nama pribliio svojim ukazanjem; prieujui se njime on nam svima na
vjeuje nae uskrsnue. Iako fapen) prilazi svima nama dijelei sama sebe,
onje itav u svakom dijelu i blizak svima nama; predaje se svakomu od nas,
kako bismo ga primili (labbek) i prigrlili svom svojom snagom i pokazali mu
svoju ljubav kako to svaki od nas eli. Tako nas uistinu tijelo i krv naega
Gospodina hrane i ostvaruju u nama da oekujemo da budemo preoblikovani
u besmrtnu i neraspadljivu narav.
27. Tada svaki od nas pristupa oborena pogleda i s rairenim objema
rukama. Gledajui prema dolje izraava poklonstvom neku vrstu doline
obveze; time izraava neke vrste ispovijesti vjere to prima tijelo Kralja, ono
ga koji po sjedinjenju s b o a n s k o m naravi posta Gospodinom, i kojega s na
slova [ ] Gospodina jednako tuje sve stvorenje. A kako su njegove
obje ruke jednako tako rairene, primalac uistinu priznaje veliinu toga dara
kojeg e primiti. Prui (ruku) desnicu da primi darovani prinos; a pod nju
podmee ljevicu, te time izraava veliku smjernost; ako je ona rairena i
uzdignuta poloaja [] zato jer prima kraljevsko tijelo, dok druga u me
uvremenu podrava i prati svoju sestru i pratilju, ova ne smatra uvredom to
to vri ulogu [] slukinje prema onoj kojajoj je jednaka u dostojanstvu
- i (to) zbog kraljevskog tijela koje ona nosi.
28. Prvosveenik dakle, dajui (prinos), govori: Tijelo Kristovo; tom te
rijeju pouava da ne gleda ono to se vidi, ve da svojim srcem (reeyana)
182

zamisli stoje postalo to stoje prikazano (rneddem dettsim) [ ],

a to je po dolasku Duha Svetoga tijelo Kristovo. Tako treba pristupiti, s
mnogo straha i s velikom ljubavlju, imajui u vidu veliinu onoga stoje da
rovano; on zasluuje na strah zbog veliine svoga dostojanstva, i ljubav za
milost. Zato i ti nakon njega kae: A m e n . Svojim vlastitim odgovorom
potvruje (arrar) prvosveenikovu rije, te supotpisuje (htem) rije onoga
koji daje. N a isti se nain postupa kod uzimanja kalea.
T i , kad si svojim vlastitim rukama uzeo tijelo, iskazuje mu tovanje, - a
ono je u priznavanju vlasti (onoga) koji je poloen u tvoje ruke, "-prisjeajui
se one rijei naega Gospodina uskrsla od mrtvih koju je kazao svojim ue
nicima: Dana mije vlast na nebu i na zemlji (Mt 28,18). S velikom i iskrenom
ljubavlju upravlja k njemu svoje oi, daje mu poljubac, i kao Kristu naem
Gospodinu, kojije odsada blizu tebe, upravlja svoje molitve, jerje velika
sloboda [] kojoj si se nadao, ve tvoja; kad se pribliava i uzima
ga, primio si (tu) slobodu []. A ti moli priznavajui svoju slabost
i mnotvo svojih grijeha i da si mnogo nii od dara kao to je ovaj; kako
dolikuje slavi onoga kojije takvomu (kao to si ti) darovao takve (darove)
i udijelio ti milost da primi toliku p o m o kako bi primio prinos, postao slo
bodnim od svih zala i inio sve to se njemu svia.

29. T i m i slinim (raspoloenjima) ti prima i blaguje sakramentalnu

priest. Po toj strahovitoj priesti milost Duha Svetoga ne hrani samo tijelo,
ve prije tijela ona hrani samu duu s tijelom: kad u buduem svijetu tijelo
ini besmrtnim, (ona ima uinak) da i dua bude nepromjenljiva, nepristu
pana za bilo koji grij eh. Nakon to si primio (prinos), ti e s punim pravom
uzdii Bogu zahvalnu molitvu i blagoslov, ti sam, tako da ne bude neza
hvalan za taj boanski dar; zadrat e se kako bi i sa svima ostalima namirio
dug zahvalne molitve i blagoslova prema pravilu [] Crkve, jer pravo
je da svi koji su primili tu duhovnu hranu zajedno zahvale Bogu za taj veliki
dar.

30. Tijekom brojnih dana govorili smo vam svemu to se odnosi na tolika
otajstva, kako biste (ih) upoznali, otajstva ija veliina uvelike premauje
rijei. Doista, to e rije jednog smrtnika kazati to bi bilo dostojno besmrt
nih i nebeskih stvarnosti koje su neizrecive? N o , bilo je potrebno da se to
183

vama kae, kako ni u kojem sluaju ne biste ostali prikraeni glede veliine
toga dara. T i m uzvienim (dobrima) kojima ste bili obdareni odsada se tre
bate sluiti duhom (reeyana) koji prilii. Procjenjivat ete, na nain koji pri
lii veliini jednog takvog dara, ono to bijasmo i ono u to smo preli: m i ,
koji bijasmo smrtni po naravi, oekujemo primiti besmrtnost; propadljivi,
postajemo nepropadljivima, od trpljivih netrpljivi, od promjenljivih pot
puno nepromjenljivi; od zemlje i zemaljskih zala, mi prelazimo u nebo i ui
vamo u svim tim dobrima i blagodatima neba. Tu smo nadu p r i m i l i od
ekonomije (ostvarene) po Kristu n a e m Gospodinu, po njemu kojije bio uzet
izmeu nas; on, prvi, zadobi (tu) preobrazbu po boanskoj naravi, te je tako
postao za nas onaj koji pribavlja zajednitvo tih (dobara). Zaradi toga mi na
stojimo sudjelovati fethallat) u otajstvima, budui da, p o m o u (tih) vrsta
slika [], u znakovima fata) silno uzvienim za raspravljanje njima,
mi vjerujemo da ve posjedujemo same te stvarnosti, primivi ak u tom za
jednitvu u otajstvima prvine Duha Svetoga ( R i m 8, 2 3 ) - j e r primajui kr
tenje zadobivamo kao novo roenje (dmen dre), a primajui Sakrament,
vjerujemo da primamo ba hranu i samostojnost za na ivot.
31. E v o naputaka i slinih raspoloenja, koje moramo imati svakoga dana
i kroz itav na ivot, te nastojati, koliko je god mogue, da se pokaemo
dostojnima taj stava. B i t e m o toga dostojni budemo li se podlagali zapovi
jedima Krista naega Gospodina koji namje unaprijed obeao ta i slina do
bra, budemo li revno nastojali udaljiti se od zla i prianjati uz dobro, unitavati
zlobu i napredovati u milosru koje nam pribavi tolika (dobra). A k o na Go
spodin nareuje onima koji mole da govore: Otpusti nam duge nae, kao to
i mi otputamo dunicima naim (Mt 6,12), i nadodaje: Ako li vi ne otpustite
ljudima njihove prijestupe, ni Otac va kojije na nebesima nee otpustiti
vaih prijestupa (isto, 15), j o vie, milosre i dobra, od Boga pripravljena
ve na ovom svijetu, mi neemo primiti ne budemo li se trudili, kolikoje u
naoj moi, iskazivati milosre blinjemu. B i t emo dakle dostojni toga stra
hovitog sakramenta, ako su naa raspoloenja onakva kako je ve reeno: da
imamo, kolikoje u naoj moi, srce ponad zemaljskih stvari, traei nebeska
(dobra) te da sve vrijeme razmiljamo da smo u nadi (primitka) tih dobara
primili taj sakrament.

32. Onima iji je ivot potpuno slobodan od braka, prilii da preziru ze

maljske stvari, da sve vrijeme gledaju prema nebeskima, i da se sjeaju rijei
184

svetoga Pavla: Neoenjen se brine za Gospodnje, kako da ugodi Gospodinu;

a oenjen se brine za svjetovno, kako da ugodi eni (1 K o r 7, 32-33). E v o to
on p o u a v a da prilii onomu koji nije oenjen: da bude slobodan od svake
svjetovne brige i da sva njegova pomnja bude usmjerena kako da ugodi B o
gu, s kojim se i obeanjem svezao ( aqqep). Onomu dakle koji se pribliio
tom sakramentu i kojije pozvan u nebo, gdje nema ni enidbe ni jela ni pia,
prilii da se ve odsada ponaa na nain kojije u skladu s onim svijetom, jer
je odabrao beenstvo zato da taj svijet nasljeduje. A l i i onima koji su oen
jeni, prilii da ne budu okovani brigama svijeta, budui da su posredstvom
sakramenta primili nadu uivanja buduega svijeta, u kojem emo se ostaviti
enidbe i, ukratko reeno, svih poslova ovoga svijeta. 1 njima dakle, koji su
(vezani) brakom, prilii da koliko mogu nastoje nasljedovati budui svijet.
Ovako naime govori sveti Pavao: Odsele i koji imaju ene, neka budu kao da
ih nemaju; i koji plau, kao da ne plau; i koji kupuju (zabnin), kao da ne
posjeduju; i koji se raduju zbog svojih dobara, kao da se ne raduju; i koji
uivaju dobra ovoga svijeta, da to ne (bude) mimo pravde: jer -prolazi slika
ovoga svijeta (1 K o r 7, 29-31).
?

33.1 tako, budui da sav ovaj svijet postoji tek kao (hima) privid [ ] ,
- ak prolazan (privid), prema apostolovoj rijei, i sigurno e se raspasti, dok
mi oekujemo budui (svijet) koji e zauvijek trajati, - svima namje (dakle)
urediti [] svoj ivot prema (stvarnostima) onoga svijeta. Prilii nam na
ime i dolikuje da takvi postanemo, kad smo nahranjeni sakramentalnom hra
nom, pa da imamo u vidu ono u nadi ega blagujemo sveto (otajstvo). Prije
stupi koji nas po slabosti zadese ne zavreuju da nas zaustave od prieivanja s v e t i m o t a j s t v i m a . A l i , j e d n a k o t a k o , o n i k o j i s u n a v i k n u t i
('ethaah) na grijehe ne smiju se bez straha pribliiti priesti; dakle, onima
koji se brinu oko svoga spasenja (hayye) [] prilii pristupiti da prime sve
ta otajstva, svjesni da onako kako za uzdravanje ovoga ivota potrebujemo
hranu, isto tako za uzdravanje buduega, duhovnu e nam hranu pribaviti,
po b o a n s k o m daru, ekonomija (ostvarena) po Kristu n a e m Gospodinu.

34. Uputno je, dakle, da se (od nje) niti ne udaljavamo, niti da (joj) nemar
no pristupamo, ve da svim marom prianjamo uz dobro. K a d smo (uz dobro)
prionuli, pourimo priesti, znajui dobro da predajui svoj ivot potpunu
185

nemaru, grijeei bez straha, inei bilo to i bilo kako, ne marei za dobro,
na svoju osudu jedemo i pijemo tu hranu i (to) pie koji su za govor previe
uzvieni. A l i ako se brinemo svom ivotu i nastojimo oko dobra, ako njem
sve vrijeme razmiljamo u srcu, pogreke ne kode ni u emu to nas, po
slabosti, zadesi a da (to) i ne mislimo; naprotiv, primanjem otajstava dobit
emo p o m o koja nije malena. Tijelo i krv naega Gospodina, i milost Duha
Svetoga koja e nam time biti darovana, pribavit e nam pomoi za dobra
djela i ojaati nas u naim raspoloenjima, odbijajui isprazne proraune i
unitavajui tako potpuno prolaz [] pogrekama, - ako nismo hotimi
no postupali, ve su nas one napale a da to nismo mislili i ako smo, po slabosti
nae naravi, a da to nismo eljeli, njima podlegli, ali smo zbog toga osjetili
veliku alost i ivim se kajanjem molimo Bogu zbog tih pogreaka koje smo
poinili.
35. Nesumnjivo e nam prieivanje svetim otajstvima udijeliti otpustenje takvih pogreaka, budui daje sam na Gospodin jasno kazao: Ovo je
tijelo moje, koje je za vas slomljeno, na otputenje grijeha, i: ovo je krv moja
koja se za vas prolila za otputenje grijeha (Mt 26, 26-28), i: Dooh, ree,
ne zvati pravednike, nego grenike na pokoru (Mt 9, 13). A k o , dakle, i neopazice grijeimo, bit e nam teko pristupiti svetim otajstvima; (no ako),
revno inimo dobro i u a s a v a m o se initi zlo te se iskreno kajemo za pogre
ke koje nam se dogode, - (mi) koji smo, kao grenici, bili izabrani za pokoru
u cilju sveopega ivota i spasenja, po samom milosru onoga koji nas je
pozvao, - po primanju svetih otaj stava sigurno emo zadobiti dar otputen] a
grijeha, prema rijei Krista naega Gospodina, budui daje ak po rijeima
blaenoga Izaije m o g u e to nauiti (usp. Iz 6, 1-6).
36. K a d on vidje tu strahovitu objavu, kojaje bila naznaka ekonomije
(ostvarene) po Kristu naem Gospodinu, - po kojoj itav svemir treba biti
ispunjen b o a n s k o m pohvalom, nauiti otajstvo Trojstva i primiti pouku, is
povijest i krtenje u ime Oca i Sina i Duha Svetoga, - kako bi to pokazali,
Serafi klicahu jakim glasom onaj hvalospjev: Svet, Svet, Svet Gospodin, pu
na su nebesa i zemlja slave njegove (Iz 6, 3). Vidjevi dakle to u duhovnoj
objavi, prorok pade na lice, jer u duhu posta svjestan svoje ljudske slabosti
pune grijeha i neistoe; jedan od Serafa bi mu poslan koji klijetima uze sa
rtvenika uaren ugljen i dotae se njime njegovih usta i ree: Evo, usne je
186

tvoje dotaklo: krivica ti je skinuta i grijesi su tvoji otputeni (isto, 7). Na r

tveniku je dakle bio uaren ugljen, objava (budaqa) otajstva koje namje tre
balo biti predano. N o , ovaj ugljen bijae najprije crn i hladan; ali kad je bio
prinesen vatri, on posta sjajan i topao. Hrana svetog otajstva takoer bi tre
bala biti neto slino: jer (to to) je prineseno obini su (hima) kruh i vino
(mzaga); ali, dolaskom Duha Svetoga promijenjeno je u tijelo i krv; tako se
pretvara u duhovnu i besmrtnu hranu. Zato (Izaija) u vienju (tog) uarenog
ugljevlja vidje naznaku i objavu onoga to se trebalo zbiti. D u h Sveti takoer,
u obliju ognja, sie s neba na svete apostole, po kojima se na sveukupni
ljudski rod [] pridoda faqqep) milost Duha. K a o to se onaj (Seraf)
zasigurno primae, oisti i ukloni sve prorokove grijehe, tako i mi trebamo
drati da su u priesti svetim otajstvima nai dugovi potpuno uklonjeni, ako
se kajemo, trpimo, te ako smo u svom srcu skrueni zbog svojih grijeha.

37. Prorok, kad muje to bilo dano, pade na lice i ree: Jao meni, bijedniku,
jer trpim i jer sam ovjek; neistih sam usana i u narodu neistih usana pre
bivam, a oi mi vidjee Kralja, Gospodina nad Vojskama (Iz 6, 5), rijei ne
koga kojije proet bolju i kojega kori savjest zbog njegovih prijestupa; dok
je bio u takvom stanju bi mu udijeljeno da uje one (rijei), ajedan od Serafa
primakao muje eravu. A k o nastojimo da zaista postanemo takvi, svakako
je sigurno da e nam milost Duha Svetoga dati p o m o da inimo dobro i ona
e, slino vatri koja unitava trnje, potpuno ukloniti sve nae grijehe.

38. No Seraf ne uze eravu svojom rukom nego klijetima: ovo vienje
pokazuje da se i oni boje pribliiti otajstvima, ako za to nemaju neko posredstvo. No tebi e prvosveenik iz svoje ruke pruiti otajstva, govorei: Tijelo
Kristovo. N i t i on ne smatra daje dostojan uzeti i raspolagati s takvim daro
vima; no on umjesto klijeta ima duhovnu milost koju je primio da bi postao
prvosveenikom, (i) ona mu daje smjelost [] da raspolae s takvim
darovima. On ih uzima svojom rukom, tako da ih s povjerenjem prima u svo
je ruke. Ne samo da se ne boji, zbog (njihove) veliine, nego ima i pouzdanje
zaradi milosti. A k o , naime, erava koju je Seraf prinio klijetima, pribliivi
se usnama skinu potpuno grijehe i ne saga niti uniti vidljivi objekt po na
ravi, j o vie, - kad ti vidi prvosveenika, zaradi milosti Duha kojaje u nje
mu s obzirom na tu slubu, kako ti svojim rukama daje ovaj dar s velikom
187

sigurnou [], - ti treba imati povjerenje i primiti ga s velikom

nadom. Zbog veliine onoga to ti je dano tebe proima strah, ali uzimajui
ga, ima povjerenje u milosre onoga koji ljudima udijeli te darove, kojije i
prvosveeniku dao takvu smjelost [], ne radi njega samoga, nego i
zaradi svih koji potrebuju Boje milosre, ako je (istinito), prema rijei sve
toga Pavla, daje zato postavljen (prvosveenikom), da prinosi (rtvu) za svo
je vlastite grijehe i (za grijehe) naroda (Heb 7, 27).
39. Od nas se trai da imamo takvo raspoloenje (tareita) i takvu ljubav za
prieivanje svetim otajstvima. A k o smo poinili velik grijeh, koji odbacu
je zakon [], zauvijek-ne (kae se) bilo kako - trebamo se suzdrati od
priesti, ali ne i sebi samima udijeliti doputenje za udaljavanje od tih (otajstava). K o j u bismo korist imali da to inimo, kad pokazujemo da ustrajemo
u istim grijesima? Nego od nas se trai da rastuimo svoju savjest svom svo
jom snagom, kako bismo, kako treba, pohitili na ispovijed za grijehe; ne
odreujmo sami sebi lijeenje tih (grijeha), nego znajmo daje naemu tijelu
koje uini trpljivim B o g dao lijekove (eeqare) kojima se strunjaci slue za
nae lijeenje, tako je i naoj dui, stvorenoj promjenljivom, kao lijekove
(eeqare) za pogreke dao ispovijed; a odredbe za nju dane su od poetka.
Prvosveenici i strunjaci koji lijee i brinu se za krivce, prema crkvenoj
disciplini i mudrosti, uzimajui u obzir veliinu grijeha, neka savjesti pok
ornika ponude lijek koji im je potreban.
40. Zato je na Gospodin kazao: Pogrijei li tvoj brat protiv tebe, poharaj
ga nasamo; ako te poslua, stekao si brata. Ne poslua li te, uzmi sa sobom
jo jednoga ili dvojicu, neka na iskazu dvojice ili trojice svjedoka bude utvr
ena svaka rije. Ako ni njih ne poslua, reci Crkvi; ako pak ni Crkve ne
poslua, neka ti bude kao poganin i carinik (Mi 18,15-17). Takvo je, doista,
B o g lijeenje grijeha zamislio i povjerio sveenicima Crkve kako bi oni, slu
ei se njime svom svojom revnou, lijeili zla u ljudima.

41. Ovako j o govori sveti Pavao: Navjeuj u zgodno i nezgodno vrijeme,

kori, ispravljaj, potii (2 T i m 4, 2). Sa svom strpljivou i poukom, nalae,
kori krivce, kako bi oni sami spoznali svoje pogreke; ali ispravljaj, kako bi
oni odluno prihvatili ukor, pa da po njem sami sebi pribave pomo. No on
takoer nalae poticanje, kada se pomou ukora i ispravljanja oni pokau
188

spremnima popraviti se, udaljiti se od zla i revnima da prigrle dobro. Svemu

tomu on nalae daje nuno pridodati pouku i strpljivost. Preporua, naime,
strpljivost, jerje ona nuno potrebna da bi se oporavio onaj kojije osvojen;
pouku, tako da u svakoj stvari koj a bude poduzeta, - bilo ukor, bilo ispravljanje,
bilo poticaj, - on po rijei naui ono to prilii i uputi se prema dunosti.
42. Sve je to, ini se, primijenio i sveti Pavao (1 K o r 5, 1) koji, uvi daje
u Korintu jedan bestidnik uzeo oevu enu, naloi da takav bude predan So
toni, tj. da istupi iz Crkve. Donosi i razlog tog postupka: na propast njegova
tijela, kae, da bipo duhu ivio u dan Gospodina Isusa (1 K o r 5,5). (ini se)
da misli kazati, neka u ovom svijetu bude muen, i ja nalaem da se tako
postupi, kako bi on spoznao svoje pogreke i prihvatio ukor; p o m o u isprav
ljanja neka bude kanjen, i kad se vrati pameti udaljit e se od grijeha i pri
bliiti dunosti: tako, kad bude napustio grij eh, u b u d u e m e svij etu zadobiti
savren ivot, - budui daje, naime, primio krtenje, primio je milost Duha,
koji gaje, dok je grijeio i ustrajao u grijehu, napustio. Ono to on naziva
ivot D u h a , zasigurno j est udalj avanj e od grij eha i savreni primitak Duha
Svetoga, koji e ga povratiti u njegovo prijanje stanje. A onda, im se poka
janjem promijenio, u drugoj poslanici on naloi da bude primljen natrag te
ree: Dosta je takvu ona kazna; a sada postupite drukije: pomilujte ga i
utjeite da ovoga kojije u takvu stanju pretjerana alost ne shrva; zato vas
molim, iskaite mu ljubav. Komu dakle vi oprostite (pogreke), tomu i ja
(2 K o r 2, 6-10). Prema svemu tome, on naloi da se (tomu greniku) vrati
povjerenje kojeje prije imao, jer je primio kaznu i popravio se, te je po strogoj
pokori stekao oprotenje svojih grijeha.
43. A l i potom on naloi j o odluke tom predmetu, i kae: Ima li koji
nazovibrat koji bi bio bludnik, ili lakomac, ili idolopoklonik, ili pijanica, ili
pogriva, ili kradljivac, s takvim niza stol! Sto spada na me suditi one vani?
Ne sudite li vi one koji su unutra? (1 K o r 5,11-12). On pouava da to popra vljanje ne treba preputati strancima da ga vre, nego domaima, onima koji
su posluali ono to je bilo govoreno, i koji, kako treba prihvaaju od nas
popravljanje. (Apostol) takoer pouava koj a e korist biti od tog suda za one
unutra, kada kae: One vani sudit e Bog (r. 13). Evo to ui: oni vani, ako
uporno ustraju bez popravka, sigurno e primiti kaznu, jer imje ak i bogobojaznost (dehlat 'alaha) tua. (to se tie) brae u vjeri (bnay bayta dhay189

manuta), ele li primiti taj put popravka, oni primaju otputenje svojih grije
ha i osloboeni su prijetnje kazne u buduem svijetu. Prema tome, kako se
dogaa da ima ljudi koji ne prihvaaju to popravljanje koje imje ponueno,
(apostol) govori: Iskorijenite opakoga iz svoje sredine (1 K o r 5, 13), kao da
bi rekao: Neka bude od vas potpuno iskljuen; slinu besjedu onoj koju ree
na Gospodin: Ako pak ni Crkve ne poslua, neka ti bude kao poganin i
carinik (Mt 18, 17).

44. Budui da to znate, - da nam B o g u svojoj velikoj brinosti za nas

udijeli pokoru i pokaza nam lijek pokajanja (twata), te da nam postavi sve
enike kao lijenike pogreaka, kako bismo, po njihovu posredovanju, pri
mivi ovdje (dolje) lijek i oprotenje grijeha, bili izbavljeni od budue kazne,
- s velikim nam dakle povjerenjem valja pristupati sveenicima i otkrivati
im svoje grijehe, njima koji sa svom brinou, samilou i ljubavlju, prema
gore izloenim odredbama, nude lijek krivcima, ne proirujui ono to se ne
smije otkriti, nego uvajui za sebe same ono to se dogodilo, - kako to i
prilii ondje gdje su, kao istinski i dobrohotni oevi, duni uzeti u obzir
(hab) sramotu svojih sinova te nalagati njihovu tijelu ono to e ga izlijeiti.
Uredivi [], uistinu, tako svoj ivot, uviajui veliinu otaj stava i neiz
mjerna dara na koji smo pozvani i koji nas obvezuje za na ivot, poto smo
brino prionuli da popravimo svoje grijehe, kako se pristoji, pokazat emo
se dostojnima budue nade. Zbog nje smo po boanskoj milosti stekli dar da
sada slavimo ovo otajstvo, da se radujemo nebeskomu kraljevstvu i svim tim
neizrecivim dobrima koja e zauvijek trajati, (dobra) koja emo primiti po
milosti Gospodina naega Isusa Krista, s kojim neka bude slava Ocu s D u
hom Svetim, sada i u sve vrijeme i u vijeke vjekova. Amen.

Zgotovljeno je est homilija:

TUMAENJE O T A J S T A V A SVETE C R K V E ,
kojeje sainio Mar Teodor, biskup i tuma boanskih Pisama.
Slava Kristu Gospodinu naemu.

190

K A Z A L O BIBLIJSKIH N A V O D A

Postanak
2, 10
3, 18-19
4,1
8,21
49,11

X,9
XII, 18-19
11,6
XVI, 8
X V , 13

Izlazak
3, 14-15
4,22

II, 9; IX, 10
II, 13

Ponovljeni zakon
6,4
32,14
32,17
32,39

1,15; III, 2
X V , 13
1,16
X , 12

81,6.7
84,11
88,25
97, 1
103,4
110,9
115,2
147,7
148,1-3
148,5-6

I V , 10; X I , 8; X I V , 24
X,5
IX, 4
1,3
IX, 8
I X , 13
IX,4;X,4
IX, 8
11,11
II, 11

Izaija
1.2
6.3
20,3-4
20,7
16, 13
44,6

II, 13; III, 11

IX, 13; X V I , 6; X V I , 36
X I I , 24; X V I , 37
X V I , 36
X I V , 4; X I V , 16
I, 15

Job
4,19
33,6

X I V , 11
X I V , 11

Jeremija

V,5
V,4
XII, 25

Matej

10,11
18,2

1,5
X I V , 11

Psalmi
8,5
17,10
29,12
30,6
43,6
45,5
78,12
81,6

X,5
IX, 4
IX, 13
111,8
III, 1 1

1, i
1,21
3, 11
3, 13
3,14.15
3,17
4, 11

VIII, 2
111,4
X I V , 23
VI, 1
X I V , 22
X I V , 24
X V , 21

191

5, 16
5,23-24
6, 9-13
6, 12
6, 15
6,24
7,21
9, 13
11,27
16,18
18,6
18,15-17
18, 17
19,5
22,29-30
26,26-28
26,26
26,29
28, 18
28,19
28,19.20

X I , 10
X V , 40
XI, 3
X V I , 31
X V I , 31
VIII, 15
XIII, 10
X V I , 35
I V , 16
X , 16
X I , 18
X V I , 40
X V I . 43
VIII, 14
XII, 5
X I I , 7; X V , 7; X V I , 15;
X V I , 35
X,20
X V , 13
X V I , 28
11,2-7; VIII, 19; X I , 1;
X I V , 15
X , 15

Luka
1,31
2, 1-5
2,7
2,14
4, 18
6, 12
9,26
11, i
18,2
20,36
22,43
24,51

111,4
X I I , 16
VI, 1
X V , 22
X I V , 27
XI, 6
I X , 13
XI, 6
XI, 4
X I , 5; XII, 12; X V I , 7
VIII, 3; X V , 25
VII, 7

Ivan
1, i
1,3
1,10-11
1, 14
1, 18
1,29

192

III, 13; IV, 8; IV, 14;

111,4
V,4
111,4; III, 8
III, 8; V I , 4
X , 20

1,32
1,51
2, 19
3,3
3,4
3,5
3,6
3, 13
4,24
6,41
6,48
6,51
6, 54
6, 56.58
6,62
6, 63
7,38
7,38-39
8, 17
8, 19
10,18
10,27-28
10,29
10,30
10,33
12,31-32
14,9-11
14,9
14,10
14,15-16
14,17
14,21
14,23
14,30
15,26
16,12-13
16,24.25
17,20-21
17,24

VIII, 17
X V , 21
V, 6; VIII. 5
XIV, 3
X I V , 3; X I V , 9
1.5; X I V , 3; X I V , 9
XIV, 4
VIII. 12
IX, 9
X V , 11
X V , 11
X V , 11
X V . 11
X V I , 25
VIII, 11; X V , 11
X . 12; X V , 11; X V I , 11
X , 11
X,9
VIII, 15
VIII, 4
VII, 13
IV, 14
I V , 14
IV, 14; VIII, 14
V,7
XII, 20
I V , 16
VIII, 4
VIII, 17
X,3
X,6
VIII, 17
VIII, 17
V , 18
X,7
VIII, 4
VIII, 4
VIII, 17; X, 18
XIV, 1

Djela apostolska
1,11
2,33
3,6
9,34

VII, 14
V I , 14
IX, 4; X I V , 16
X I V , 17

10,3.4
10,38
17,28

XIII, 4
III, 4; X I V , 27
I V , 17

Rimljanima
1,3
1,4
1,9
1,28-30
5,12
5, 15
6,3.4
6,3-5
6,5
6,9
6, 17
7,4
8, 1-2
8,3
8, 11
8, 14
8, 15
8,23
8,29
8,33-34
10,10
11, 13

VIII, 16
X , 11; X V I , 10
X V , 37
V , 13
V , 10
V , 10
V I , 13; XII, 7; X I V , 5
XV, 3
XIV, 6
X I V , 13
V I , 13
V I , 13
V , 14
V,7
X , 11; X V I , 11
X I V , 25
XI, 7
XIV, 7
111,9
XII, 9; III, 6; VI, 4; VIII, 10
1,8
X V , 22

P r v a Korinanima
1,18
2,9
2, 10
2,11-13
5,5
5, 11.12
5,13
7,29-31
7,32.33
8,6
8,9
10,16
10,17
11,24
11,26
12,2-4

VI. 2
I. 1: XII, 19
1,2
I, 1; VIII, 17; X, 8
X V I , 42
X V I , 43
X V I , 43
X V I , 33
X V I , 32
111,2
VII, 1
X V I , 24
X V , 40; X V I , 24
X , 20
XII, 7; X V , 3; X V , 6; X V . 20
I X . 16

12,4.7
12,13
12,27
13,12
14,16
15,3-4
15,5
15,12
15.13-14
15, 16-17
15,20
15,21.22
15,26
15.42-44
15,44
15,45
15.51-55
15,53-56
15. 54-56
15,57

X , 10
I X , 16; X V I , 24
X . 18; X V , 36; X V I , 24
XIII, 18
X I V , 18; X V , 33
VII, 2
VII. 3
XI, 6
VII, 5
VII, 5; X , 20
XIV, 5
V , 10
VI, 2
X I V , 10
V I , 14
1,4;X, 11
VII, 12
V , 20
X,21
V,21

Druga Korinanima
1,21.22
2, 6-8
3,6
3, 18
5, 1
5,7
5,8
5,17
11,3
13, 13

V , 19; X I V , 7
X V I , 42
X , 11; X I , 8
1,3; XIII, 18
1,4; VII, 8; X V , 4
X V , 18
X V , 18
3, 9; X V , 27
XIII. 7
XVI, 2

Gaiaanima
4,4
4,4-5
4,24-25
4,26

VI, 1
VI, 9
XI, 7
VII, 9; XII, 12; X I V , 1

Efeanima
1,13.14
1,20.21
2, 1
2,2
2, 5-7

V I , 14; X I V . 6
V,6
VII, 9
XII, 18
V I . 14; VII, 9

193

2, 15
3, 10.11
4,4
4,4-6
4,8

XI, 7
X , 16
I X , 18; X , 15
I X , 16; X I V , 21
XII, 16

Druga Timoteju
2, 12
4,1
4,2

XIV, 1
VII, 14
X V I , 41

Titu
Filip ljanima
111,4; V I , 5; X V I , 10
V,7
V I , 5; XIII, 3
I, 4; XII, 15
VII. 8; X I V , 21
V , 2 1 ; I X , 18; X, 17;
X I V , 28; X V I , 2

2,6.7
2,7
2, 8-11
3,20
3,20.21
3,21

Koloanima
1, 15
1, 18

1, 19
1,24
2, 19
3,9-11

III,4; III,9
V I , 11
X I V , 22
X , 18
X V I , 24
1,3

Prva Solunjanima
4, 15-17
4, 16-17
5. 17

VII, 12; X I , 11; X I I . 13;

XVI, 7
VII, 8
XI, 2

Prva Timoteju
3,6
3,15
3, 16
6,8
6, 16

194

V , 12
1,10; XII, 13, XII, 27; X V , 23
111,4; V. 7; V, 19
X I , 13
1,9; X I I , 27

1,12
2, 13

IV, 17
VII, 14

Hebrejima
1,2
1,14
2,5-8
2,7.8
2,9
2, 10
2, 13
2, 16
5,3
6,20
7,27
8,1.2
8,3
8,4
8,5
8,4.5
9, 14
10,1
10,12-14
11,1
11,3
11,6
12,22-23

IV, 18
X V , 21; X V , 25
V I , 10; VIII, 8
X I , 13
VIII, 8; VIII, 9
VIII, 7; VIII, 9
X I , 13; X V I , 25
V I , 10
X V , 41
XII, 3
X V . 44; X V I , 38
X V , 16
X V , 44
X V , 17
X I , 2; X V , 16
X V , 15
V , 19
XII, 2
X V , 16
1,9
1,9
1,9; XIII, 14
X , 19; X I I , 12

K A Z A L O OSOBA, STVARI I POJMOVA

Abraham 36,47,61.62
Adam 3, 11-12, 15,37,39, 47,55, 57,
85. 88, 99, 102, 104. 106, 113. 115117,122, 134.145-146,149,157,182
aneo 19, 106, 121,123, 160
Apolinar 123
apostol 38,43,45,47,49-50, 55-56,62,
66, 85, 105,158, 180, 189-190
Arije 17,22,71, 123
autoritet (rara) 112-113, 115, 132
batinik, subatinik (barpalguta) 3,125126
beskrajan 74-75
besmrtnost 32, 38, 39-41. 48-49, 53,
55,64,66, 80,85-86,89-90,97,108,
1 13, 135, 140, 145, 149, 151-153,
179,181. 184
bezbonost (ruea) 7, 22, 26, 33, 35, 81;
v. hereza, nevjera, zabluda
bezgranian 69. 75, 78
biljeg (peat) 128
biskup () 91, 123, 131, 134,
170,190
B i t (ituta, ) 14, 23-24, 67, 117,
123,126,142, 172; . Usija
bivstvovanje, postojanje (hwaya) 47,
78; v. opstojati
blagdan 1 -2
blagoslivljati, blagosloviti 130, 136,
164, 169-171,179-180
blagoslov 48,130,164-165,169-171,183

blagoslov vode 130, 135-136, 138

bliskost (qaributa) s Bogom 14, 155
Bog 1-20, 24-29, 31, 33-34, 36. 39-41,
44-46,51,55,57.60-74,77-78,80-82,
85-86, 89-90, 94-95, 97-98. 100, 102,
107-108,112-114,117,121,123,125,
133-134,136-137.142,144-146,149,
152,155-156,163-164,168,170-171,
173-174,178-179, 181, 188,190
bog, bogovi 7-10,22, 28-29, 72, 86, 97,
144
bogobojaznost (dehlat 'alaha) 4,6,10-11,
18,31,42,69,71,81,86-87, 110,124,
162, 189
borba ( ) , boj (sa Sotonom) 94-95,
115,125,163
boanski 6,17-18,36,60,65,77,115-116,
119,135,139.157,162-163,172,174,
183
boanstvo 7,24-25,28,31-33,35-36,46,
59,62-63,65.123,142,173-174
braa 20-21,49, 97,166-167
braa u vjeri (bnay bayta dhavmanuta)
103,189
brak (enidba) 105, 184-185
Branitelj 81,83; v. Duh Sveti
branitelj (btaksa dsnigra, ) [u
parnici protiv Sotone] 115, 117
ceremonija 105, 109, 112, 131, 147
communicatio idiomatum III, 4; V I , 3. 4.
6; VII, 14; VIII, 10.12.14-16

195

Crkva 1,5, 11,19,35,71,77,80,87-89,

104,109-110,112.115,117,124-125,
159, 162,164,167,172,176,188-190
crkva 87, 104, 162, 176
crkveni 123, 125, 164-165, 188
crkvene ploice ( ) 148, 167
crkveni skup 162-163
ast 1 6 , 2 1 . 2 8 , 44-46, 57, 67. 69. 71,
86, 88, 90, 98, 107-108, 161, 178,
181
astiti 59, 74, 107, 152, 162
aa 64-65, 107, 149-154, 157. 180-182;
v. kale
estica (qsata, ) 160, 178
itanje imena ivih i mrtvih 148, 167
ovjek 7, 11, 17, 19. 34-36, 39-40, 4345,47-48,53,58-59,61,63-67,75,82,
84-85,93-94.108, 115, 122-123,132,
135-136, 173, 181, 187
ovjetvo Calahuta) Isusa Krista 19, 3334,41-42,46, 52,59,66

disciplina (dubara) 104. 112

Djela () apostolska 56; v. Kazalo
biblijskih navoda
djelovanje (suerana, maebdanuta. ebada)
15, 32, 34, 42, 77, 79, 84, 114, 132,
134-137,142, 146
dobra (budua, ostvarena po Kristu) 1 -4,
37,40-41, 48-50, 55-59, 67, 72-73,
81-84, 87-90, 93-95, 97, 99, 103,
105-106, 109-110. 1 14-115. 117,
120-123, 125-127, 131, 133-134,
138-142, 144-146, 151-152. 157-158,
172, 174-175, 177-178, 180,182,
184-186, 190
dobra krtenja 138-142
dobro (walyata, walita) 93-95, 99-100,
102,122-124, 176, 184-187, 189
dokinuti (grijeh, smrt) 36-37,133,174
dostojanstvo (iqara) 20, 44, 52, 58-61,
63, 80-81, 83, 97, 108, 113-115, 123,
135, 164, 178,182-183

udoree 48-49, 93, 99, 101, 103

drugi dolazak (Kristov) 57, 59

dar (vva, qarreb qurbana, )

45, 49-50, 84-85, 119, 137, 152, 154,
166,171-173.176, 181,183,187-188
darivati, darovati, obdariti 77, 81-83,
134, 139, 178.183
darovan, obdaren 2, 81, 83-84, 90, 97,
131,139,148,170,173,179,182-183.
186
dati 5, 24, 41, 66-67, 73, 76, 81-82, 8485, 93, 95, 109, 111, 117, 143-144,
150,152,180,187
David 13,19,34,47,61-63,68,82,111; v.
Kazalo biblijskih citata: Psalmi
demon 28, 54, 95, 98, 1 1 1, 1 14, 128,
135,163
dionik, sudionik 3-4,49,55,78,97,127,
150, 155, 167, 179-180
dionitvo, udionitvo (autaputa) 3, 8,
21, 38, 48, 57, 73, 120-123, 126, 129,
131,133-134,140,142,150,155,176,
178, 182

dug (haubta) [Bogu, koji je platio Isus

Krist] 43,47,49

196

Duh Sveti 1-2,6, 8-11, 16-19.24,31,4042,47-48, 50-51, 59-62, 69-90,92, 9697, 104-105, 117-119, 121-127,
129-130, 133-136, 138-153, 157-158,
163-165,168-176,179-190; v. Branitelj
duh, duhovi (ruha, ) 67, 69-70,
73-75. 77-78, 84-85, 96, 104, 110,
113,116,132,147.159,161-164.184,
186,189
duhovan(ruhanava) 3,136,150-151,160,
170,172-173,175,183,185-187
dua 5,23-24,32,36-39,41, 49, 54, 69,
74, 85, 93, 102, 124, 135, 140, 145,
149, 171, 176, 183, 188
- razumska (razumna) d. 23,32,36-37,
39
- nerazumna d. 39
dunost (walita, wale) 102-103, 189

 a k o n ( m a m a n a , ), glasnik
Crkve.sluite!) 3,88,121,130,147-148,
158-162,165,167,169-170,178-179

114, 116, 120, 125, 137, 143-145, 150,

155, 163, 174, 177, 181, 183, 185-190
grob (Siol) 34,53,160-162, 182

Eden (raj) 84-85, 103, 113

egzorcist 104,115
egzorcizam 115-117, 119-121
ekonomija (mdabranuta) 1,43,46,107,
109,126; v. rasporedba
Eneja 140
Eunomije 5,17, 22,36. 123
Eva 12,47, 122
evanelje () 28,47-48.62.158
evaneoski (nain) ivot(a), 42-43,46.48

heretik () 5, 11, 16, 21-22,

24-25,27-30,33,35-36,42,71,73,76,
80,124-125
hereza () 1, 5, 22, 123, 125; .
bezbonost, nevjera, zabluda
hipostaza (qnoma, ) 10-11.
17-18,24,39. 84, 123; . osoba
Hram (SZ) 46
hram Boga Rijei (uzeti ovjek) 45, 58,
63-64,68
hrana (jelo)
- zemaljska h. 36. 100-101, 106, 113,
146,148-149, 151-153,155
- euharistij ska h. 147, 150, 153-154,
157,165-170,175,178-187
hula, huljenje 30,35,70-71,76-77,81,122

familijarnost, intimnost (baytayuta)

- s Bogom 8,22-23,78,109,128
- sa Sotonom 121-122; v. prijateljstvo,
prisnost
farizeji 62
filozofij a ( ) 123
formula (vjeroispovijesti) 17, 33, 71; v.
obrazac vjere, simbol vjere, Vjerovanje
glava
- A d a m 3, 117
-Krist 3,78.125,142-143,176,180-181
glavar
- A d a m 113
- K r i s t 47-48
golub 69, 74, 143-145
gospodar 15,44,47,58,61,67-68,78,
97, 109, 117,120, 128, 138
Gospodin 7,9-12,17-19,35-38,40,45,4750, 56-58, 61-63, 66, 68-69, 71-80, 8294,97-103,105-109,111,120,122-123,
126, 131-133, 135, 138, 142-144, 146,
149-151, 154-162, 165-167, 169, 172175,177-178,181,184,186,188,190
grad (nebeski) 109-112, 117
graanin, graanstvo (hupaka, dubara)
[neba, nebeskog grada] 97, 111-112,
115, 118-120, 125-128; v. stanovnik
grenik 95, 166, 186
grijeh3,28,36-41,49-50,54-55,57-58,76,
80-90,98,101-102,107-108.111,113-

ideja (reevana) 15,29-31,46,99,102.106,

125,159,174,176,178-179,182,184
idol 17, 124
idolopoklonstvo (dehlatptakra) 123,189
ime 5, 7, 9-12, 14, 17-19,21-23, 25-26.
28,32,44-45,62,68-78,80,82,86-88,
90, 92-93, 95, 97-98, 101, 104-105,
110,112,119-121,123,126-127.130,
132,135,138-142,144-145,155,158,
163, 172-173,186
ispovijed 188
ispovijedanje (vjere) 4-5, 10,13, 17-19,
23,26-29,33,44,54-55,68,71,75-76.
80-81, 84, 87-90. 117, 121, 123, 133,
141,167,172-174,180
ispovijest (maemodita) vjere 1, 4-5, 9,
11, 16, 26, 35, 42, 54-55, 68, 71, 73,
76,86-88,92,116-117,119-124,133,
169,174, 180; v. vjeroispovijest
istina 42-43,71,76, 82,143
istinit 5-6, 8, 10-1 1, 22-23, 25-33, 36,
41, 54, 68, 71-72, 77, 82, 86, 90, 96,
110, 123-124,131, 188
istinski 4,11-14,18-22,29,39.46,50,57,
68.71,86-89,92,94,112,115,127-128,

197

131, 133. 144, 148. 154-155, 157-158.

161, 190
istobitan, istonaravan, sunaravan (bar kyana, ) 14, 18, 25, 29-31,
33,39, 46, 63,73,81
Isus K r i s t 1-2, 11, 16-19, 21, 32, 36,
41. 45. 52-53. 56. 60, 62, 65, 70, 85,
90, 106-107. 120, 139-140, 143.
146, 154,169-171, 175-176, 190
Ivan evan.; v. Kazalo biblijskih navoda
Ivan Krstitelj 89,96, 143
Izaija; v. Kazalo biblijskih navoda
izlaziti (proizlaziti)
- Duh Sveti od Oca 69,84-85
- S i n od Oca 11.20,22-27.32,43,62,
75,123
- K r i s t p o tijelu 19,33,44,52,58,63,
65-66. 68, 111,142
izranjanje (krst) 133, 145
izvrsno stanje (tuqana) 21,46, 138
izvrsnost 40, 46, 64, 133-134, 138139,156
jamac
- Krist j. naeg uskrsnua 50, 150
- j . (svjedok, voditelj) n a k r t e n j u
104, 106, 111-112, 119, 128
jedan (Bog, bo. narav, Bit) 4-11, 13,
16-19, 29. 67-69, 73, 75-80, 86-87,
89-90, 142,170,180
Jedinac 17, 22, 25-26, 28. 32. 34, 62,
67,81
jedini (Sin) 8, 11-12, 14, 17-23,26-28,
32,68,71,75-79
Jedinoroenac (Ihidava), jeinoroeni
19-20,25,44,81, 103, 171
Jeremija; v. Kazalo biblijskih navoda
Jeruzalem (nebeski) 56, 96, 110-111,
131
Jordan 143
Josip 111
Juda 166
Judeja 111
kajanje 102, 186-187
kaldejstvo 124

198

kale 160, 169-170. 177, 183; v. aa

katoliki 19,80.87-89
k a z n a ( m s a m b r e a ) 3,20,37-38,40, 86,
108, 113-114, 120. 163, 176, 179,
189-190; v. osuda, presuda
klanjanje, poklonstvo 35, 45, 68, 71-72,
74,90,120,124,127,129,161,172-173,
182
kleanje 119-120, 129, 138
knjiga Crkve 104, 1 12
komunikacija (neqpa'it) naravi u Kristu
45
Konstantin 71
Kornelije 121
kralj 98. 1 11. 1 16, 128, 130-131, 153,
173,181-182, 187
kraljevstvo (Boje, Kristovo) 2-3, 5,93,
98,109-112,115,124,126,128,131-132,
135,153, 190
krepost 3,93-95, 99, 101, 103, 134,136
krilo (Oca) 14,20,44, 173
kri 43,45-46,50,53,59,169-170,176177
krsna sveza (naqiputa) 109,165
krsno ulje 130
krstiti 10, 12, 69, 71-72, 87-88, 90, 92,
104-105,111,119,121.126-127,130,
133-135,138-140, 142-144
krten 12, 49, 69, 72-73, 77, 80, 86-87,
90, 104, 107, 119, 130, 133, 135-136,
139-140, 143-144, 147, 150, 172,
179-180
krtenje, krst 4,17,32,42-43,46,48-50.
70, 7 2 - 7 3 , 7 6 - 8 1 , 86-88, 90, 92,
103-105, 107, 109-112, 1 15, 119,
124-126, 130-150, 154, 157, 165,
175,179, 181, 184, 186, 189
kruh 92-93,100-101,107,113,149-154,
157,165,170,175-178,180-182,187
krv 39, 107, 147, 150-154, 165, 170,
175-177, 179-182, 186-187
kult (temeta) 106, 124, 155, 173
kunja 34,65, 83, 95,99, 102,114, 130

liturgija (temeta) 107,147-148,154-163,

165-177, 180-181
liturgija konsekracije (temeta dqudaa)
178
Logos 44
lomljenje kruha 169-170, 177-178
Luka evan.; v. Kazalo biblijskih navoda
ljubav 9, 16, 25, 31-32, 38, 42, 53, 59.
61, 80, 90, 92-95, 99, 104-105. 115,
117, 119, 124, 127, 131, 163, 165,
169-171, 180-183,188-190
ljubiti 69.81, 100. 165
ljudi 1-2, 4-6, 9-11, 14, 19, 22, 26. 28,
32-36,38-40,42,44,46-49,52,54.56,
58-59, 69, 71, 84, 87, 93, 96-97, 102103,108-111,122.124-125,129,137,
144-145,148,155,157,159,161-162,
181,190
ljudski rod () 1-2, 40, 42, 48, 52,
58,108, 111, 114,172,174, 187
majka 47,56,110,131-132,135,179,181
Mamona 68
Mani 35, 123
Marcion 35, 123
Marija 42-43,46-47, 50, 53, 111
Matej evan.; v. Kazalo biblijskih citata
Mesija 7, 62
mijeanje kruha i vina 147, 151, 169,
175
milosre 21, 33, 59, 95, 97, 116, 127,
169, 171, 174,181, 184, 186,188
milost (tavbuta) 2-3, 8-9, 19, 20-23, 25,
28,32,34,36,38,40-43,46,49-52,5657, 67, 72, 78-83, 90, 92, 96-97. 103,
110, 115, 122-124, 127, 133-140, 142145, 147-153, 157, 163-165, 169-172,
174-180,182-183,186-187,189-190
mir 78,94,115,147-148,158,163,165166, 170,176-177
misao(tareita, tarita) 1,22, 6!, 76
mnogobotvo (politeizam) 1, 7, 9-11.
17-18,71,86
mo (havla) 4, 10.29-30. 50, 54-55,6364, 78-80, 82. 93, 98, 109, 113, 12!,
132-133,136, 142, 150-151, 174

model ()-Krist 43.48,86; v. primjer

Mojsije 10,74, 105
molitva (pronja) 46, 81, 88, 92-96, 99103,105,109,111-112,119-121,127,
135,140,147-148.156.160-164,169170, 173, 175-176, 178-179, 183
- m. Gospodnja 93, 103. 119
mrtav 2-3, 21, 34-35. 37, 40-41, 45-47.
49-50,52-60,64-65,81,85-86,89,98,
106-107,109,114,127,131,133-134,
136-138.142-143,145,150-153,155.
161-162. 167, 169, 171, 175, 177,
182-183
mudrost 1,28.46,87, 123, 188
muka 15,43,46,53-54,81,88,95.99,
102,130,147,150-151,153-154,157,
160-163, 176-177
nada 3-4, 32, 40, 49, 52, 55-57, 67, 72,
78, 80, 87-88, 90, 103-104, 107, 109,
119,122,124,126,133-134,137,146,
148,151,156-158,167,175-176,178,
184-185,190
naklonost ('etvi) 14,22,110, 112
napast 46, 92-93, 102-103, 115
naplatiti (dug Zakonu) [Krist] 43,47,49
narav (kyana)
- boanska n. 5-20, 29-30,32-33,36,
43, 45-46. 59-60, 63, 65-67, 69-70,
72-88, 90, 108, 117, 119-120, 123,
126, 135. 138, 140, 142. 146. 151152,155,161,174, 176,180,182
-ljudska (stvorena) n. 1,7,17-21,32,
36, 39-40, 44-47. 53, 55, 57-58, 61,
63, 65, 67, 79, 96, 98-99, 106, 136138, 142, 146, 155, 173-174, 181182
nauk 4-12, 17, 19,21-22,27,31-32,43.
46,48-49,51,53,62-63,70-71,73-74,
77, 80-81, 83, 85-86, 90, 92-94, 103,
118, 120, 123-125, 173
nebeski 1,4, 72, 81-82, 90, 98-99. 103,
111-112,124,128, 130,184
nebo 3, 13,32,34-35,39,42,45-46,50,
52. 55-57, 59. 66, 76, 84. 106-1 12,
114,119-120,129,131,152-153,155-

199

156,158,160,162-163,169,171-172,
184486
nepokvarljivost 2-3,41, 90
neprijatelj 3 , 6 , 3 1 , 43, 72, 81, 87, 112113,155, 165
nepromjenljiv, nepromjenljivost 3, 35,
37-38,41,48-49,53-57,64-65,77-78,
81-84, 88-89, 96, 98, 107408, 110,
112, i 14,127,132,136,138-140,145,
148-149,163,173,175-176,179-180,
182-184
neraspadljiv, neraspadlj i vost 35, 37,39,
41, 48, 58, 64-65, 90, 106-107, 134138,145,173,182
nestvoren 11,45,70-73,77-79, 86
netjelesan 38,45,74-75,78
netrpljiv, netrpan 64,132,136,138-140,
145, 176, 184
neunitiv 37, 39, 64
nevidljiv 4-5, 9, 13, 30, 104-105, 117,
122, 126,147,158,160-163, 172-174
nevjera 5-6,29,38,43,66; v. bezbonost,
hereza, zabluda
Niceja 17, 22,70, 77
Nikodem 130, 132, 135
novi savez () 2, 46, 147, 154157
N o v i zavjet () 7, 10, 125
novo stvorenj e (gbal) 142, 144
obeanje 3, 8, 37,41-42, 48, 50, 54, 73,
95, 117, 121,127, 134,152,156,164,
185
objava (gelvana, budaqa) 22,34,60,90.
105-106, 124, 130, 149, 162, 173^
186487
oblije, lik (dmuta, ) [Krist] 60,
74,144-145
- o . Boje 21,44-45,61
- o. ovjeka 32,35-36,44-45
- o. ljudsko 19,32,35-36,44-45
- o. roba 33-34,44-45,61,63-64,67-69
- o. sluge 21
obnova (hudata) po Kristu 2,21,49, 64,
76-77, 99, 127, 137-141, 161
obnovitelj 3,21,47

200

obrazac (melta) vjere 5, 19, 31, 39; v.

formula, simbol vjere, Vjerovanje
obred () 49, 104, 119, 125, 127128, 130, 139, 155-156, 169
obredna knjiga 104, 119, 130, 147, 169
obveza (walita) 2,4,6,40-41,48,78,92,
117, 119, 121-122, 126, 182, 190
oci (na Nicejskom koncilu) 4, 6-8, 11,
16-17,19,21-22,24-40,42-43,45-46,
50,52-58,60,70-71,73,76-77,80-81,
83,85-86, 89-90, 92, 103-104
odjea (odijelo, ruho) 100-101, 104,
116,119-120,127,130,134-135,145,
147, 150, 153, 159, 178
odrei se (Sotone) 110, 119, 121-124,
126
oholost 38, 119
oltar (patora) 147-148, 158, 160, 162,
166, 177
opravdanje 19,40, 108, 165
oprotenje (grijeha, kazne) 80, 101-102,
137,143,166,189-190
opstojati('etqayyam) 5-7,11,13-15,20,
23,26,43,50,71-73,75,77-79,82-83,
86-87, 90, 117, 123, 126, 137-138,
151, 172-173, 180; v. bivstvovanje
ornat (mana, ) 127, 130, 138
ortodoksija ( ) 123
osloboenje, osloboditi 35, 37-38, 4041, 77, 86-87, 94, 108-110, 112-113,
115,117,121-122,131,133,137,140,
163, 190
osoba () 17-21, 30, 35, 42,
58-59, 61, 68, 80, 87, 130, 140, 159,
173; . hipostaza
- jedna osoba Isusa Krista 20-21, 43,
59,68
osuda
- smrtna o. nad ovjekom 38,40,108,
113,117,120
- o. avla 117; v. kazna, presuda
Otac 3,6,8-9,11-18,22-23.25-31,41,
61, 63, 67, 69-70, 73, 75-80, 86-87,
97, 1 12, 1 16-1 17, 1 19, 121-122,
127, 138-140, 142, 144-145, 166,
170,174, 180, 184

otajstvo ('raza) 1-2, 4, 6, 49, 107, 127,

137, 150, 175, 183, 186487
otkupitelj 32
otkupljenje 47, 104, 134
otputenje (baq, raya, ubqana) [grijeha,
kazne] 89,107,144,150,177,186,190
oivjeti 85-86,96, 152, 159, 175
pad 36, 38, 46, 101-102, 120, 122, 125,
127, 129, 161, 137-138
parnica (protiv avla) 104, 112, 115,
117, 119
Pasha 1
patena ( ) 160
patnja (hae, ulsana) 53, 59, 64-65, 88,
94-95, 99, 102, 121, 160
Pavao 1-3, 5, 17-19,31,35,37-38,4044,47-50,54,56-58,60,64,68,77-78,
84-85, 87-89, 93, 99-100, 105, 108,
110-111,117,122,126,128,133-134,
136,142-143,149-150,154-155,157159, 163-167, 169, 171, 175, 185,
188- 189; v. Kazalo biblijskih navoda
Pavao Samosatski 123
Petar 50, 72, 87, 109, 139-140
pie
- zemaljsko p. 101, 106, 151, 186
-euharistija 151,153-154,157,181,186
pobijediti 40, 53,58
poetak 4,6,9,11,13,22-24,26-27,29,
31-33,37,42-44,46,53,56,62,65-66,
104,113-114,121-123,134-135,137138, 145, 149, 163-164, 188
pogani 2,5,7-11,86,123-125,158,188,
190
pokajanje (tvvata) 189-190
pokora 100, 116, 143-144, 169, 186,
189- 190
pokvarljivost 2-3
polaganje ruku 170, 182
pomazanje 17-19, 119, 127, 130, 134135,145, 175; v. znamenovanje
pomirenje 94, 166
ponaanje (dubare, hupaka) 3, 48-49,
94, 96, 98, 100, 103, 105, 110-11 i
126, 136, 145-146, 159, 176, 179
5

Poncije Pilat 42-43,46, 50, 53-54

ponitenje (raya) grijeha, smrti, patnje
37,40,50,53,114,133-134,137,139,
150
pontifikat 155
popravak (turasa) [po Kristu] 22, 100,
108, 114, 137, 169, 189-190
posinstvo, posinjenje (simat bnaya) 47,
89,97,134,142,144-145; v. sinovsko
posvojenje, sinovstvo
posveen 52,155,157,169-170,178-179
posveenje 85, 88,175,179-180
pouka, kateheza [talmed, talmituda] 1,
5-7,9-10,13,16-17,19-20,31-33,41,
43, 48, 56, 60-61, 66, 80-81, 83, 86,
72, 79, 90, 92-93, 99, 104-105, 112,
117, 119-120, 130, 146, 148, 161,
167-168, 172, 186, 188-189
povezanost (naqiputa, autaputa, )
- . dviju naravi u osobi Isusa Krista 1819,21,43,46,65,108,144,151,161
- naa p. s Kristom po njegovoj ljud
skoj naravi 18,48, 50, 57, 65,176
povjerovati 3,38,46,49,66,87,89,124,
153,159
poziv, pozvati I, 3, 13, 78, 87-88, 98,
100, 129, 131, 147, 156, 159, 162,
169-170,179,185-186,190
pranje ruku 147-148, 166
pravda 3,40, 185
pravednost (bwalita) 4, 10, 36, 46-47,
59, 127, 143, 177
pravilo () Crkve 170, 183
pravo 35, 57, 101, 111, 113415, 120,
144, 155, 174, 183
predaja, tradicija(malmanuta, 'etlem) 6,
10-12,17,32,48-51,61,69-71,73,76,
80, 86, 90, 92, 95, 104, 136-139, 150,
177, 185
- krsna p. 75, 87, 112, 119
predati se (na smrt- Krist) 40,43,155,160
preoblikovanje 56,68,130,144, 182
preobrazba 21,41,56-57,78,80,85,88,
108, 184
preporoditi, preporaati 76-78,125-126

201

presuda

38, 58, 96, 103, 112-116, 119-

120, 133, 135, 137; . osuda, kazna

pretvorba

58,

152, 180, 187

p r i e s t 169, 181, 183, 185-188

pridruen (autapa, naqqep)

- ljudska narav Kristova . boanskoj
naravi 44, 62, 67, 171
- ovjek p. Kristu 40,48, 56-57, 107108, 174, 177
prijatelj(baytaya,qaributa) 3,14,71,91,
128
prijateljstvo (baytayuta)
- s Bogom 22-23
- sa Sotonom 122; v. familijarnost, pris
nost
prijaviti se (Crkvi) 104, 109-110
prijestup 57, 184-185, 187
prijevara 28, 33,38, 40, 108, 125, 134
prikazanje (qurbana mettsamu, meden
dettsin) 167-170, 172, 179, 181, 183
primjer (Krist) 42-43,46,49; v. model
prinos ,(quraba, zna, ) 107,
125,147-148,154-155,157-158,160162,166-167,169-170,172,175,177178, 180-183,187-188; . rtva
prisnost (baytayuta)
- s Bogom 88, 128
- sa Sotonom 121; v. familijarnost, pri
jateljstvo
privid () [Kristovo ovjetvo i muka
prema hereticima] 32,35-36,53
privienje (masbranuta, r a g r a g y a t a ) 53,
157-158
proces (protiv Sotone) 104,108
promjenljivost 37, 54,109
propadljivost 2,76, 132, 136-138, 181,
184
propovijedanje (karozuta) 6,8,17,54-55
proroci 7-12, 35, 62, 72, 116, 137, 139,
173-174, 186-187
proslava 3,46, 52,59,84, 158
providnost(btiluta) 52,65,95,114,124,
164, 181

202

prvine (reita) 41, 50, 57, 78, 115, 127,

133-134,144-145,147-148,156,171,
178-179, 184
prvoroen, prvoroenac 14, 17, 19-21.
32,89, 110, 143
prvosveenik (kahna), ve liki sveenik
. 106,117,119,127-128,130,135-136,
138-141, 144-145, 147-148, 154-159,
162-183, 187-188
raspadljivost, raspadanje 15, 34, 37,41,
54, 90, 136, 138, 145, 185
raspee 34,42-43,45-46, 50, 53-54, 62
rasporedba 158-160, 163, 167; v. eko
nomija
rastjerivanje zraka (nad prilikama) 148,
160-161
razlika naravi (u Kristu) 18-21, 43-45,
61,64-68
religija (dehlat'alaha) 5-7, 17
Rije 7,17-19,23-25,28,32,34-35,39,
44-45, 52, 57-58, 61-62, 64, 68-69,
71,96, 171
rob 2-3,33-34,44-45,49,61,63-64,6769, 96, 122, 129, 131, 180
rod () 31, 46-48, 56, 67, 97, 111,
113-115,117,121,153,171,174,179
roenje
- r. Sina iz naravi Oeve 6, 13-15,
20-26, 29,31-33,43,46, 71, 78, 81
- r. Kristovo od Marije 18, 42-44,
47-48,50,53, 158
-ljudsko r. 12,78, 136, 149
- drugo, novo r. (dmen dre) ovjeka
(krst, uskrsnue) 3, 22, 46, 49, 57,
78-79, 87, 90, 124, 126, 130-136,
139-140, 142, 145-146, 148-151,
154,157,165,175,180-181,184
ropstvo 2,47,96,111-113,115-116,119122,131,139-140,159
rubac (laneni) [] 119, 128-129,
131, 147, 159
sabor () 19,22, 70-71
sakrament ('raza, ) 3, 104105,107,109,117-120,125-129,131-

132,134,137-138,147.150,154,157,
159, 162-163,167, 183-185
sakramentalno, sakramentalni ('razanava,
razana'it) 146,152,159,185
savez () [s Bogom u krtenju] 117,
119. 121, 126-127
savjest (tareita, reevana) 6, 33, 42, 80,
99-100,126,165-167,187-188
savren, savreno (hatita'it) 7,9,13,15-16,
18-19,24,26,32,36,39-40,42-44,46,
48, 50, 52, 57, 63, 66-68, 71, 73, 8990, 93, 99, 108, 134, 136, 142, 159,
163, 176,182, 189
savrenstvo, savrenost 5,10-11,23,49,
65,88,99, 101,103, 141,144,157
Serafini 76, 169,172-174
sigurnost ( ) 38, 53, 56, 108,
118, 126,128,157, 163
simbol (peleta) 2,7,11, 17,22,43,104105,145,149,157,182
simbol vjere (havmanuta) 11, 17, 22,
31,42-43,45, 52; v. formula, obrazac
vjere, Vjerovanje
Sin (Isus) 5-6, 11-14, 17-34, 36-37, 6163, 67-71, 73, 75, 77-81, 86-87, 97,
108,117,119,123,127,138-140,142,
144-145,170-172, 174,180
-Sinovjeji 34,47,64,66,151,158
- Sin Davidov 61-62
sin 3. . 2, 14, 21-22, 25-26, 28, 65, 67,
75,88,96-97,103,106,110,113,123,
144,173, 190
-sinoviBoji 22,25,97-98,106,110,
123,142,144,173
sinovsko posvojenje (simat bnaya) 21-22;
v. posinstvo, sinovstvo
sinovstvo
- adoptivno s. (simat bnaya) 96-97,110
- s. po milosti 22-23,123; v. posinstvo,
sinovsko posvojenje
sjeanje 25,57,120,127,146,149,165-166
sjedinjenje (naqiputa, autaputa)
- s. dviju naravi u Kristu 20, 35, 4345,48,52,57, 59,63-68,88.178
- nae s. s Kristom 46, 66, 88,107

slabost 15, 36, 43, 101, 108, 136, 169.

183.185-186
slava (ubha) 13, 16. 19-20, 34, 40-41,
44-46, 49, 52, 65, 67, 75, 88, 90. 93,
97,103, 108,118, 128, 136,160,170,
173-174.180, 190
slian, slinost
12,23,26-27,35.39.88.
105,110,124-125,133.146,148,150,
157,159-161,167,172
slika (taksa, tupsa, , ) 49.
105.110.115,130-131.133-134,147149, 151,153, 157-158, 160, 163,
184-185
slika Boja 15, 113-115, 118
sloboda ( ) 2-3,40,47,56-58,
71,76-77, 93, 96, 108, 110, 115, 121,
128-132,140,143,145,159,179-180,
183-185
slobodno stanje 96, 129, 131, 139
sluga 21,40,45,61,70,76-77,108,116,
174
sluba (temeta) 77, 85, 96, 104, 112,
115,121,123-124,128-129,131.135,
138-139,147,154,156,158-164,167,
169-170,181,187
- s. izlaganja (syama) 103, 147-148,
161-162
- s. stola 107
sluenje (temeta) 3,68,100-101, 111,
113,117,119,121-122.124-126,158159,163, 184
smrt 2-3, 34, 36-38, 40-41, 43, 46, 4850, 53-55, 58-59, 65, 82, 90, 94, 107108,113-114,131,133,137-138,150,
154-155,157,161, 163,167,172
smrtan 37-39,41,54,56,64,90,99,106,
108,113,126,132-138,151,154-155,
175,181
snaga 1,8,18. 38.40-41,43, 47, 50, 59.
72,78,80,85-86.88.90-91,105,110,
136,145,149,153-154,169,175,182,
188
Sotona (lukavac, nasilnik, tiranin [
], Jaki, avao)
3, 37-38, 40, 46,
54, 64, 94. 103-104, 108, 112-117,
119,121-126,189

203

spasenje (hayye, ) 18-19,21,32-36,

38-40,42-43,46-47,50,52,58,61-62,
64-65, 95, 105, 112, 120-121, 123,
137, 156,160,162, 171,174,185-186
Spasitelj (mahyana) 18, 48. 52, 56, 60,
87, 143
spomen mrtvih 107, 170, 176
s p o m e n - i n (komemoracija) ['uhdane]
107, 147, 150, 154, 157-158, 160,
162-163, 167,171-172, 174-177
spoznaja, spoznanje (idi'uta) 1-2, 5, 11,
20, 32, 38-39, 69, 72-73, 83, 92, 96,
121, 125, 128, 162
srce (reeyana, tareita) 1, 94, 99, 113,
116, 137, 171-172, 178-179, 182, 184
stanovnik (neba) 110,112; v. graanin
Stari zavjet () 7-8, 10-11, 96,
104, 153
stol (patora) 165, 180, 189
stolnjak 147,160
strah 4, 38, 43, 57-58, 82, 94, 96, 127128,160-162,169,172-174,180,183,
185-186,188
stranac ('etnakri, ) 3, 23, 38, 4950, 98,109-113,189
stvaranje 47, 84
-izniega 5-9,12-16,33,71,86-87,123
- novo stvaranje 2,48; v. stvoriti
stvarnost 1, 4-5, 41, 52, 58, 99, 104,
106, 109-110, 112, 122, 125, 132134, 137, 143, 147, 149, 154-160,
163,169,183-185
stvorenje (ebada) 8, 12-15, 17, 19-22,
26,29, 32, 35, 44, 50, 59, 62, 65, 7071,76-78, 83, 86, 90, 123, 142, 160161, 172473, 182
stvoritelj, sazdatelj, tvorac (eaboda) 1-2,
4,6,8-9,12-17,26,31,65,78,83,101,
113-115,137,139
stvoriti, stvarati, sazdati (bra) 5,7,9,12-13,
15-17, 22-27, 29, 31-34, 46-47, 64, 77,
81,84,87,119,138,143; v. stvaranje
sud (dina) 40,57-58, 112, 114, 189
sudac 59, 92, 94, 104, 108, 112-113,
115-116

204

sudionitvo 104-105, 109, 117, 162, 171;

v. dionitvo, sudjelovanje, uee
suditi 52, 57-60, 189
sudjelovanje 3-4,107,120,131,133-134,
145, 166, 179, 184; v. d i o n i t v o ,
sudionitvo, uee
suobliavanje 20,41, 56-57, 78, 88, 97,
99-100, 103, 107-108, 143, 146, 171
sveeniki pravilnik () 181
sveenik 154-157, 190
sveenitvo 123, 147, 155-156, 163-164,
166, 175
svemogu 1,4, 6-7, 169, 173
svet 1,19,21 -22,29-32,42-44,57,64,67,
70,7576,78, 87-89,97,100, 103,140,
149,154-155,169,172,174,180,186
Svete knjige (Sveta knjiga, boansko Pismo,
Pismo, Pisma) 17,20, 22,29,35,4243,52-55,57,64-65,67-68,70,74-81,
84-85, 100, 111, 153, 161, 171-174
svetite 105-106
sveto posue 160
Sveto svetima 170, 179-180
svetost

76,78,89, 179

svijest (reeyana) 4,38,44,55,57,74,97,

99, 157, 159-160, 174, 185
svijet
- ovaj s. 2, 4-6, 14, 22,31, 34-40, 45,
47-50,56,60,76,83,87-89,94-95,98100,102-103,109-115,117,119,123,
125,150-152,156,159,161,171,176,
179,181,184-185
- novi, budui s. 2-3, 35, 47, 49, 64,
78,82,87-89,98-103,110-111,120,
127, 137-138, 145, 149, 153, 159,
178,180,183,185,189-190
- svretak svijeta 87
svjedoanstvo 2, 19, 34-35, 37, 42, 50,
53,61,68,74, 83, 88, 111-112, 150
tovati 141, 173, 185
tajna 1-2, 50, 102, 154
tatina 119, 121, 125-126
tijelo 19, 32, 35-37, 39-41, 45, 47, 4950, 53, 56, 67, 7 7 7 8 , 80, 85, 87-90,

105,107,114,119,123,124,132,135,
136,142-143,145-146,148,150,153,
162, 166, 171, 178-179
- duhovno t. 50,136
- 1 . Kristovo -- Crkva 78, 87-88, 124,
142-143,164-165, 175-176
- 1 . Kristovo - euharistijsko 107,150152, 154, 161, 165, 170, 175-183,
186-187
tjelesno 5,20,33, 36,60, 102, 134-135,
146,164
Trojstvo 9, 17, 61, 69, 119, 128, 169,
173, 186
trpljenje 6,36,53,59,64,88,171,173-174,
187
trpljiv 132, 138, 184, 188
uenik 9-12, 36, 48, 62, 69, 71, 72, 76,
81, 83, 88, 92-93, 95-96, 109, 138,
161-162,175, 183
uee (autaputa) 106,128,133,157;v.
dionitvo, sudionitvo, sudjelovanje
ud 124-125, 164-165
ukinue (raya) [grijeha, smrti, osude ...]
37-40,55,59,98, 122-123, 174
uklanjanje (smrti, grijeha) 37, 187
ukop 49,52-54,107,133,145,148,150,
160
ulje, ulje pomazanja 119,127,130,135,
145. 160
u m ( m , , , e a , ) , r a z u m 38-39,62,116,
123,158
umrijeti 28,37,39,49,53-54,58,63-64,97,
106-109,126,133,144,155,158
unitenje (butala) [smrti, grijeha...] 11,
38, 43, 46, 48, 54-55, 63, 89-90, 98,
139,155,157,163
upis (u knjigu Crkve, na nebo) 3, 103104, 110-113, 115, 117-118, 124-125
uroniti, zaroniti (krst) 130,133,141-142,
145
Usija (ituta, ) 67, 117, 142, 169;
. Bit
uskrisiti 64
u s k r s n u e 2-4. 21, 37, 40-42, 46-50,
52-61, 64-65, 80-81, 85, 89, 96,98,

106-107,109-110,127,130-133,135138.142-153.155-158.161-163,171,
173-178,182-183
- ope (zajedniko) u. 53, 55. 107
uskrsavati 50, 54-55, 136
utjelovljenje (pagranuta) 17-18,21,32-33.
39.46, 52.61,69
- u. kao oblaenje ljudske naravi 18-21,
32,34.36,39,46.52,57,67
- u. kao ponienje boanske naravi
20.33-34,45,52
- u . kao silazak Sina 12,21,33-34,
39,46, 52,152
- u. kao stanovanje bo. naravi u
ovjeku 19,39,52-53,63-64,66.68-69
- u. kao uzimanje ljudske naravi 1821, 32-33, 35-40, 43-47, 52, 57-69,
78, 105-108, 123, 143-144, 171,
174, 184
utroba 47-48,84,130,132,135-136
uzaae 45,50,55-57,59,66,83-84,106107,110,152-153,155-156,158,162
uzdignue 2,21,40,45,56,59,62,65,88,
96,100,108,114,144,172,182-183
Valentin, valentinovci 35, 123
vidljivo 4-5. 9, 13-14, 60, 75, 105, 114,
122-123,134.152,187
vino(mzaga) 147,151,153-154.175,187
vjenost 5-16, 20, 23-27, 31-34, 40, 4344, 65, 71-75, 78-80, 82-87. 90, 94,
110,117,126,138,140,147,172-174,
180-181
vjera (haymanuta) 3-6,9,12,16,48,5455. 69, 71, 73, 77-79, 86-90, 92, 106107,116-117,120,124,126-127.133,
142,173
vjernik 24,29-30,76,80-81,87-88,169.
171
vjernost 38,117
vjeroispovijest 71, 73, 90; v. ispovijest
vjere
Vjerovanje (haymanuta) 71, 76-77, 86,
89-92, 104, 116-120; v. formula,
obrazac vjere, simbol vjere
vlast 35,37,55,58, 111, 113, 117,183

205

voda 3. 12, 15, 74, 80, 84-85, 96, 108,

130,132-137.141.143-145.147,151.
154, 160, 182
volja (sebvana, ) 79, 92, 99. 142
zabluda, zabludjelost 1, 5-11, 17-18, 24,
29,36,71-72,76,86,106,119,121.123,
125-126; v. bezbonost, hereza, nevjera
zaet (Krist) 26,47
zaetnik (Krist) 56, 114
zahvala 3, 8, 78-79, 120-122, 126, 131,
137,141,147-148,157,161-162,169170, 172, 176, 183
zajednica (autaputa) 88, 125, 164-165,
167,169, 172
zajedniari (autaputa) 49
zajednitvo (autaputa)
- z. dviju naravi u Kristu 47, 57, 109
- nae z.s Kristom 49,65,87-88,124,
171,175-176,178,180-181
- z. sa Sotonom 121-122
- z. u tijelu Kristovu i b u d u i m do
brima 175-176, 184
zakon()
- B o j i . 94,108, 124, 126
- l j u d s k i . 46-47,106,123,148
- Moj sije z. 43, 46, 48-49, 54, 90,
96-97, 105-106, 116, 124, 143, 154157,174
- z. naravi 22, 26, 34, 36, 45, 47-48,
53-54,106
Zakonodavac 43,47-48
zalog, kapara (rahbona, reita, )
32,41, 50, 78, 80,87, 134, 149,171
zapovijed 37, 48-49, 56, 58-59, 62, 69,
81,86,92,94,96,116,134,184
zemaljsko 56, 98, 105, 111, 129, 131,
137,147, 149, 151, 156, 184
zemlja 3, 7, 13, 29, 40, 45, 60, 74, 76,
92-93, 98-99, 106-109, 111-114,120,

206

127.129,131,137,147.152,154-156,
158, 169,171-172, 174,183-184, 186
zlo (sanvata, sne) 38, 41, 78, 82, 102103,113-116,120-122,124,128,134.
139-140, 155,174.183-184. 186
zloa 38,103, 110, 113-114. 122
znak (remza, 'ata, , ) 7,
50, 59, 62, 104-105, 107, 109, 116,
119,128-129,131-135,137,141,143.
145-147,149-151,154,159,162-163,
167, 169-170, 176-177, 182, 184
-. kria 169-170, 176-177
- . mira 148, 165,167
znamenovanje ('etrem, ruma, ram) 119,
127-131,138-139,145; v. pomazanje
ena 67,94-95, 158, 161, 177-178
idovi, idovstvo 1-2, 5-7, 19, 30, 35,
40, 44, 62, 65-66, 74, 89, 105-108,
116, 123-124,144, 151, 160,180
iv, ivjeti ('etddabar) 39, 43, 45, 49,
52, 56-59, 80, 84-86, 93-94, 96-97,
103, 110-111, 113, 125-126, 128,
135,159,167, 169, 181
ivot ('ethappak, dubara, hupaka)
- zemaljski . 3,39,92-94,98,100-101,
103,106,149,151.167,179,184-185,
190
- budui . 2-3,6,21,30,35,39-41,
43, 47-49, 53, 55, 57, 66, 80, 85-86,
89, 95-98, 105-106, 110-112, 115,
127, 133, 136-137, 149-153, 156,
162,171,181,185,189
rtva (dubara, )
- starozavjetna. 106, 155, 157
- Kristova . samoga sebe 147, 155,
157-159,171
- euharistijska . 147, 154, 157-160,
166-172,174,176-179,188; v. prinos
rtvenik (madbha) 180, 182, 186-187

SADRAJ

PREDGOVOR

U V O D U KATEHETSKE HOMILIJETEODORA MOPSUESTIJSKOG

. . . .

IX

TUMAENJE SIMBOLA VJERE

PRVAHOMILIJA

D R U G A HOMILIJA VJERI

T R E A HOMILIJA VJERI

17

ETVRTA HOMILIJA

25

PETA HOMILIJA

32

ESTA HOMILIJA

42

SEDMA HOMILIJA

52

O S M A HOMILIJA

61

DEVETA HOMILIJA

70

DESETA HOMILIJA

80

TUMAENJE OTAJSTVA SVETE CRKVE

JEDANAESTA HOMILIJA (OOENAU)

92

D V A N A E S T A HOMILIJA (PRVA KRSNA)

104

TRINAESTA HOMILIJA (DRUGA KRSNA)

119

ETRNAESTA HOMILIJA (TREA KRSNA)

130

P E T N A E S T A H O M I L I J A ( P R V A MISI)

147

E S N A E S T A H O M I L I J A ( D R U G A MISI)

169

K A Z A L O BIBLIJSKIH N A V O D A

191

K A Z A L O OSOBA, STVARI I POJMOVA

195

207