Kontrola Zbijenosti

You might also like

Download as doc, pdf, or txt
Download as doc, pdf, or txt
You are on page 1of 11

NASIP

Nasipi su geotehniki objekti uzgraeni od kamenog ili zemljanog materijala odreenog


oblika i funkcije, koji zavisno od namjene mogu biti:
-nasip koji djeluje samo sopstvenom teinom(zatitni nasipi, obaloutvrde, parapeti, kegle
itd.);
- nasip koji treba da zadri vodu( vodojae, brane...), odnosno otpadne materijale i
industrijske vode;
-nasip koji treba da nosi gradjevinski objekat( zgradu, gornji stroja saobraajnice ili neku
konstrukciju.
Opta karakteristika nasipa ( izuzev deponije materijala) je da predstavlja vrst i masivan
objekat, tano odreenog oblika, koji morabiti stabilan i u najveoj moguoj mjeri
konanih oblika i dimenzija neposredno po zavrenoj izgradnji ( to znai sa to manjim
promjenama u toku eksploatacije).
Pri itradi nasipa javljau se sledei problemi koje je neophodno rijeiti jo u fazi
projektovanja:
- stabilnosst tla na kome e se graditi nasip( osobenosti fundiranja i obezbjeenja tla
osnove)
-stabilnost nasutog materijala- nasipa(izbor materijala, tehnologije graenja i
obezbjeenje gotovog objekta),
-stabilnost kosine nasipa i obezbjeenje njihove otpornosti na dejstvo erozije i drugih
inilaca i toku eksploatacije.
OSNOVA NASIPA- PODTLO
Osnova nasipa-tlo na kome nasip lei mora biti otporna i osloboena da podnese
naprezanje kojem e biti izloena u toku izrade nasipa ili kasnije, u toku eksploatacije, a
to znai:
- u tlui osnove nasipa ne smije doi do nedozvoljeno velikih slijeganja koja bi
onemoguila korienje nasipa za predvienu namjenu;
-ne smije doi do klizanja tla koje bi moglo dovesti u pitanje otpornost, vrstinu i
stabilnost nasipa.
SLIJEGANJE TLA U OSNOVI NASIPA
Slijeganje tla u osnovi nasipa usled teine od nasipa je problem fundiranja i rjeava se
odreivanjem vertikalnih pritisaka i napona u tlu usled teine nasipa, na nain prikazan
na slici
SLIKA
Oni zavise od vrste zemljanog materiajla od kojeg je nasip izgraen i visine nasipa.
Pod dejstvom promjenljivog opterenja, deformacije tla u osnovi nasipa mogu biti:
- u elastinom podruju ( proporcionalne su optereenjima i nestaju po njihovom
prestanku;
-u plastinom podruju (ne postoji rigorozna proporcionalnost izmeu deformacija i
optereenja tako da dolazi do stalnih zaostalih deformacija usled konsolidacije tla u
osnovi);
-u podruje velikih smicanja, ukoliko izazvana naprezanja poremete unutranju ravnoteu
u tlu i dovedu do jihovog loma.
Pod dejstvom stalnog optereenja tlo se slijee u veoj ili manjoj mjeri, zavisno od
njegove stiljivosti, a i bono se pomjera.

Tlo u osnovi nasipa postepeno se izgrauje u toku izgradnje nasipa ( a eventualno i


objekta kojeg nasip treba da nosi) tako da je njegovo deformisanje funkcija vremena.
Ukoliko podruje velikih-nedozvoljenih smicanja nije dostignuto, a to je sluaj svih
nosivih terena izuzev muljeva, mogui su sledei sluajevi, prikazani odgovarajuim
linijama konsolidacije je na slici
SLIKA
1) Slijeganje tla se poveava proporcionalno optereenju, da bi svoju konanu i
nepromjenljivu veliinu dostiglo p zavrenoj izgradnji nasipa. Ovaj sluaj je
karakteristian za debele slojeve pijeska i ljunka, tj. za terene velike
vodopropustljivosti i male stiljivosti, faktor vrijeme u ovom sluaju nema
uticaja. Konsolidacija se zavrava sa izgradnjom nasipa
2) Linija slijeganja tla ima jednu horizontalnu asimptotu: slijeganje se odvija
svakodnevno u toku izgradnje nasipa i dalje nastavlja u toku vremena koje se
moe odrediti. Ovaj sluaj je karakteristian za slojeve glinovitog pijeska i
normalno konsolidovane gline, homogene, izotropne, slabo vodopropustljive i
relativno male debljine(trajanje konsolidavije je proporcionalno kvadratu debljine
sloja)
3) Tok slijeganja tla je isti kao u prethodnom sliaju ali je asimptota nagnuta:
slijeganje se produava i traje dugo vremena posle izgradnje nasipa. To se dogaa
u debljim slojevima nedovoljno konsolidovane gline mlaih formacija.
4) Dogaa se da po izradi nasipa i nanoenju opterenja, u toku izvjesnog vremena
nema nikakvih slijeganja, a da zatim dolazi do naglog slijeganja iji tok moe biti
slian opisanim pod 2) i 3). Ovaj sluaj je karakteristian za gline sa tresetom
(tresetne gline) velike debljine
Stiljivost tla je osobina tla da tlo smanjuje zapreminu pri poveanju efektivnih napona.
Proces smanjenja zapremine je vezan za istiskivanje vode i vazduha iz pora.
Prirataj totalnih napona u zasienom tlu je praen poveanjem pornih pritisaka bez
promjene zapremine jer je za evakuisanje vode potrebno odreeno vrijeme. Tokom
vremena, voda se drenira iz tla, porni pritisci opadaju, odnosno rastu efektivni naponi.
Ovaj proces se odvija sve dok cjelokupno optereenje ne prihvati skelet tla. Na osnovu
stiljivosti i vremenskog toka konsolidacije predvia se veliina i vremenski tok
slijeganja objekta na terenu. Stiljivost tla odreuje se u labaratoriji edometarskim
opitom.
- Edometarski opit Uzorak tla, oblika niskog cilindra, izlae se kontrolisanom prirataju vertikalnih napona
pri emu je sprijeena bona deformacija. Mjeri se slijeganje uzorka , odnosno promjena
njegove zapremine . Razlikujemo dvije vrste edometara (slika 2):
edometar sa fiksnim prstenom
edometar sa plivajuim prstenom

Slika 2 ema edometra (a) sa fiksiranim prstenom, (b) sa plivajuim prstenom, (c)
naponi i deformacije
Edometar sa fiksnim prstenom. Prsten je krut i fiksiran. Na vrhu i na dnu uzorka se nalazi
porozan filterski kamen kroz koji se obavlja evakuacija vode koja se prikuplja u bireti.
Nanoenje sile se vri preko specijalnog ureaja. U toku ovog opita horizontalna i
vertikalna ravan nisu ravni glavnih napona jer se po obodu uzorka javljaju smiui
naponi uslijed sprijeenih bonih deformacija. Neeljena pojava smiuih napona se
svodi na minimum usvajanjem odnosa prenika i visine uzorka u iznosu veem od 4.
Poto sa smanjenjem visine uzorka greke oitavanja postaju vee, minimalni prenik
uzorka za edometar sa fiksnim prstenom je 7cm, odnosno 4cm za edometar sa plivajuim
prstenom.
Tok opita je sledei:
Vodozasieni uzorak se u poetku optereuje malim naponom od 5 do 10 kPa koji slui
za obezbjeivanje kontakta izmeu uzorka i poroznih kamenih ploa. Ovo malo poetno
optereenje se tretira kao nulto. Nakon toga se na uzorak vertikalno optereenje nanosi
stepenasto ( slika 3), pri emu je uobiajeno da je odnos izmeu dva susjedna vertikalna
napona 2 ( 25, 50, 100, 200,400,800 kPa ). Promjena zapremine uzorka se registruje
promjenom njegove visine.

Slika 3 Nanoenje napona i deformacija u edometarskom opitu


Uobiajeno je da svaka stepenica optereenja traje 24h, ali tada opit jako dugo traje.
Postupak mjerenja se ubrzati praenjem razvoja slijeganja u toku vremena i nanoenjem
nove stepenice optereenja nakon dostizanja oko 100% primarne konsolidacije. Ovakvim
nainom mjerenja slijeganja ne smanjujemo tanost rezultata.
Tla u osnovi nasipa su rijetko homogena i izotropna. U pogledu slijeganja pod
optereenjem nasipa mogue ih je grupisati u dvije kategorije: slabo stiljiva i stiljiva tla.
-Slabo stiljiva tla u osnovi nasipa slijegae se neznatno (malo) pod optereenjem, a
ukupno slijeganje e postii brzo, tj. neposredno po izgradnji nasipa.
-Stiljiva tla se pod djelovanjem optereenja znatno slijeu a slijeganje se ne zavrava sa
izgradnjom nasipa i traje mnogo due. Zato je ovakva tla neophodno detaljnije ispitivati,
da bi se dobile mjerodavne karakteristike neophodne za odreivanje i vrijeme slijeganja.
Ovakvi tereni mogu biti isueni u povrinskom dijelu i formirati koru manje ili vee
debljine, koja izgleda kao normalno nosivo tlo i nosi nasip u toku izgradnje, dok jo nije
jako visok (katkad i izvjesno vrijeme u eksploataciji), a zatim nastupa lom tla i nasip brzo
tone. Da bi se sprijeilo neophodno je da se utvrdi debljina povrinske kore i istovremeno
debljina stiljivog sloja i njegove geotehnike karakteristike.
Vei pritisak u tlu osnove je u sredini nasipa nego na njegovim krajevima tako da se tlo
deformie konveksno, sa velikom zakrivljenou, usled ega nasip svojim oblikom
osnove formira neku vrstu klina koji poboljava prodiranje nasipa u vlano i slabo nosivo
tlo osnove.

KLIZANJE NASIPA PO TLU OSNOVE


Kada je prirodni pad tla osnove nasipa u poprenom profilu strmiji (vei) od 20% prema
horizontali ( nagib 1:2,73) neophodno je da se zbog opasnosti od klizanja nasipa preuzmu
odgovarajue mjere, s obzirom da komponenta teine nasipa paralelna sa terenom tei da
izazove klizanje nasipa, a da se njoj suprostavlja sila otpora trenja i eventualno sile
kohezije na povrini osnove nasipa
SLIKA
Zatitne mjere koje je neophodno preduzeti su:
-smanjenje poprenog nagiba terena,
-obezbjeenje ili poveanje trenja i kohezije tla .
Komponenta teine koja izaziva klizanje nasipa moe se smanjiti ili eliminisati
ublaavanjem poprenog nagiba osnove nasipa izradom zasjeka na punoj irini nasipa ili
stepena razliite irine ili dubine. Ova mjera je neophodna ako su unutranje trenje i
kohezija tla mali ili ao postoji opasnost da se oni smanje usled doticanja vode ( ako nije
izgraen odvodni kanal) ili kroz nasip ( ukoliko je od vodopropustljivog materijala).
Obezbjeenje trenja i kohezije ili njihovo poveanje u tli pod nasipom mogi se
ostvariti mjerama za sprjeavanje prikupljanja vode na kontaktu tlu u osnovi i nasipa ,
koja tu moye prodrijeti kroy nasip ako je izgraen od vodopropustljivog tla ili nedovoljno
zbijenog materijala) ili sa strane (ako nisu izgraeni obodni kanali) ili usled kapilarnog
izdizanja vode ako je nivo podzemne vode visok a tlo u osnovi nasipa jako plastino
(gline i praine), a sastoje se:
- u poveanju vodonepropustljivosti nasipa( poveanjem gustine, odnosno izgradnjom
vodonepropusnih slojeva)
-u sputanju nivoa podzemne vode ili dreniranjem tla u osnovi nasipa

-Promjena zapremine tla u vremenu - konsolidacijaProces postepenog smanjivanja zapremine, opadanja pornog pritiska i poveanja
efektivnog napona u tlu naziva se proces konsolidacije. Posmatra se vodom zasieno tlo
koje je izloeno promjeni napona. Veliina odgovarajue promjene zapremine je
praktino jednaka koliini istisnute vode iz pora. Brzina ove promjene zavisi od
vodopropustnosti tla tj. od vremena potrebnog za evakuaciju vode iz tla. Kod
krupnozrnog tla proces konsolidacije je gotovo trenutan. Slabo vodopropusna tla kao to

su gline, trae vie vremena za evakuaciju vode i pokazuju kanjenje izmeu nanijetog
napona i odgovarajueg prirataja deformacija.

NORMATIVNA ZBIJENOST TLA


Tri faze u tlu, mineralna zrna i pore ispunjene vazduhom odnosno vodom, mogu biti
rasporeeni na mnogo razliitih naina. Struktura krupnozrnog tla se moe predstaviti
kuglicama ili slinim pravilnim oblicima jer je ovako tlo sainjeno od kompaktnih zrna.
Zavisno od poloaja zrna u samom tlu mogu je i razliit interval poroznosti. Ako
posmatramo uzorak uniformnog ljunka ili uniformnog pijeska, estice moemo
predstaviti ka loptice priblino iste veliine. Mogue je teoretski predpostaviti dvije
situacije:
Prva situacija je kada su zrna rasporeena tako da se jedno zrno nalazi tano iznad
drugog. Sa ovakom strukturom ostvarili smo koeficijent poroznosti 0.9 to predstavlja
maksimalni koeficijent poroznosti.
Druga situacija je kada se svako od zrna narednog sloja poloi u depresiju izmeu zrna
nieg sloja. Sa ovakvom strukturom ostvarili smo koeficijent poroznosti 0.35 to
predstavlja minimalni koeficijent poroznosti.

Ako govorimo o uglastim zrnima, irina intervala izmeu minimalnog i maksimalnog


koeficijenta poroznosti ostaje ista, s tim to su granine vrijednosti ovog intervala neto
vee. Kod prirodnog tla obino imamo razliite veliine estica pa su i granine
vrijednosti intervala nie, ali i sami raspon intervala. Zavisnost izmeu stanja poroznosti
datog tla i njegovih graninih poroznosti se opisuje pokazateljom koji se naziva relativna
zbijenost:

Umjesto zbijenosti koja se izraava u procentima, u novije vrijeme se koristi i indeks


zbijenosti (ID) koji je decimalni neimenovani broj 100 puta manji od relativne zbijenosti
(Dr).
Osobine tla se na razliite naine mijenjaju sa promjenom poroznosti i vlanosti a zavise i
od granulometrijskog sastava tla kao i od minerolokog sastava vrstih estica tla.
Za odreivanje zbijenosti tla razlikujemo dvije grupe opita:
1. Opiti za odreivanje zbijenosti krupnozrnog tla (nijesu standardizovani)
postupak sa menzurom i vibriranjem (pjeskovita tla)
postupak sa metalnim cilindrom (ljunkovita tla)
2. Opiti za odreivanje zbijenosti sitnozrnog tla (standardizovani opiti)
standardizovani Proktorov opit
modifikovani Proktorov opit
OPITI ZA ODREIVANjE ZBIJENOSTI KRUPNOZRNOG TLA
OPIT ZA ODREIVANjE ZBIJENOSTI PJESKOVITOG TLA
Uzorak pjeskovitog tla mase 300-500g treba osuiti do konstantne teine. Uzme se
izbadarena menzura zapremine 500cm3 i u nju pomou lijevka polako sipamo pijesak
ali tako da dodiruje zid menzure. Na ovaj nain odredimo Vmax tj. strukturu sa najveim
koeficijentom poroznosti. Ako sada taj isti pijesak sipamo u menzuru u tankim slojevima,
pri emu svaki od slojeva tresemo i nabijamo do stalne zapremine dobiemo najguu
strukturu pijeska tj. Vmin. Koeficijent poroznosti raunamo na sledei nain:

Pri ovome treba naglasiti:


koeficijentu poroznosti neporemeenog uzorka (e) odgovara zapremina neporemeenog
uzorka (V).

koeficijentu poroznosti pri najmanjoj zbijenosti (emax) odgovara najvea zapremina


uzorka (Vmax).
koeficijentu poroznosti pri najveoj zbijenosti (emin) odgovara najmanja zapremina
uzorka (Vmin).
Relativnu zbijenost tla raunamo prema izrazu:

OPIT ZA ODREIVANjE ZBIJENOSTI LjUNKOVITOG TLA


U cilindar ija zapremina zavisi od veliine maksimalnog prenika zrna u uzorku tla (pri
emu je Dmax<7cm) sipa se uzorak odreene koliine. Na ovaj nain dobijamo Vmax.
Da bi dobili Vmin vrimo vibriranje cilindra na stolu za vibriranje ili pomou
neumatinog ureaja. Relativnu zbijenost tla moemo sraunati prema sledeim izrazima:

Znajui relativnu zbijenost tla (Dr) moemo izvriti klasifikaciju krupnozrnih tla na
sledei nain:
0.00<Dr<0.15 vrlo rastresito tlo
0.15<Dr<0.30 rastresito tlo
0.30<Dr<0.50 srednje zbijeno tlo
0.50<Dr<1.00 zbijeno tlo
Na osnovu indeksa relativne zbijenosti (ID) Tercagi je predloio sledei nain
klasifikovanja nevezanog tla:
0.00< ID <0.33 slabo zbijeno tlo
0.33< ID <0.66 srednje zbijeno tlo
0.66< ID <01.00 dobro zbijeno tlo
Klasifikacija tla moe da se odredi i prema BIRREAU OF RECLAMATION
0.70< ID dobro zbijeno tlo
OPITI ZA ODREIVANjE ZBIJENOSTI SITNOZRNOG TLA
Kada se zbija sitnozrno tlo jedan dio energije se troi na savladavanje otpora trenja meu
vrstim esticama tla. Sa poveanjem vlanosti trenje se smanjuje jer se oko estice
formira vodeni film pa se vei dio energije troi na zbijanje tla. To vai samo do odreene
vlanosti. Ako od te granice vlanosti poveamo sadrinu vode u datom materijalu dolazi
do formiranja dvojnog vodenog filma oko estica kao i do zalaska vode u pore tla, tj.
voda poinje da zauzima mjesto koje bi trebalo da zauzmu zrna tla.
Prema tome za odreeni materijal pri odreenoj vrsti i intezitetu zbijanja postoji vlanost
pri kojoj se postie najvea zapreminska teina u suvom stanju tj. najvea zbijenost datog
tla. Polazei od te injenice Proktor je sproveo dva opita koja se meusobno razlikuju u
veliini energije zbijanja, standardni i modifikovani Proktorov opit.

STANDARDNI PROKTOROV OPIT (JUS U.B1.038)


Uzme se 15g materijala koji se prosije kroz sito sa okcima od 5mm. Materijal se zatim
dobro promijea i od oka podijeli na pet jednakih dijelova. Ureaj za zbijanje se sastoji
od metalnog cilindra (D=10.16cm, H=11.65cm, V=944cm3) i nastavka (H=6.35cm) koji
se privruje na cilindar. Dno cilindra je porozna ploica. Metalni runi nabija pada sa
visine od 30.5cm i mase je 2.475kg (D=5.08cm). Materijal sipamo u tri sloja (otprilike
8cm ) pri emu se posle svakog usutog sloja vri nabijanje sa po 25 udaraca. Po
zavretku, paljivo se skida nastavak cilindra da se ne bi poremetila zbijenost materijala i
vri se poravnanje gornje ivice. Izmjeri se teina datog uzorka sa cilindrom. Postupak
treba ponoviti pet puta (za preostala etiri dijela) pri emu svaki put poveamo vlanost
uzorka. Za svaki uzorak odredimo odgovarajuu zapreminsku teinu u potpuno suvom
stanju d i vlanost uzorka w i te vrijednosti unosimo u dijagram. Povezujui dobijene
take na dijagramu dobijamo krivu sa koje oitavamo dmax i wopt. Kod veine
materijala optimalna vlanost se nalazi neto ispod granice plastinosti wp.

MODIFIKOVANI PROKTOROV OPIT


Modifikovani Proktorov opit se sprovodi na isti nain kao i standardni Proktorov opit s
tom razlikom da se ovdje opit sprovodi u pet serija po 25 udaraca sa teim maljem
(4.5kg) sa vee visine (46.00cm). Na ovaj nain smo utroili veu energiju prilikom
zbijanja i sa dijagrama moemo zaknjuiti da smo na ovaj nain sa manjom optimalnom
vlanou dobili veu zbijenost

U praksi na terenu ne moe se dobiti optimalna vlanost iz tog razloga mora se odrediti
opseg vlanosti u kome se vri zbijanje. Za te potrebe uveden je pojam stepena zasienja
tla (RC):

Na terenu je dovoljno da se postigne RC=95% tj. d=0.95 dmax.

You might also like