1

Dr.sc. Ladislav Bognar, red.prof.

Snjeana Dubovicki, asistentica
Uiteljski fakultet u Osijeku
Djeca vas nee pamtiti
po onome materijalnome
to ste im omoguili,
ve po osjeajima
koje ste s njima podijelili.
Canfield, Hansen,1998, str.83)

Emocije u nastavi
Saetak
Istraivanja odgojno - obrazovnog procesa govore o tome da su dominantne emocije dosada i
strah i da dominiraju neugodne emocije, ali isto tako da je mogue promijeniti stanje i postii
dominaciju ugodnih emocija. Emocije nisu samo dio odgojno - obrazovne klime, nego i sama
sutina odgojno - obrazovnog procesa. One su dio verbalne, ali i neverbalne komunikacije,
predmet su uenja putem umjetnosti, ali i ukupnih ljudskih odnosa. Emocije moemo
promatrati i kao ljubav prema vlastitoj profesiji, prema predmetu kojim se bavimo, prema
uenicima ili studentima, ali isto tako i obratno uenika i studenata prema
nastavnicima/nastavniku, predmetu ili profesiji. Uspjena nastava se ne bazira samo na
emocijama, ona je, kako to ree Pestalozzi, jedinstvo glave, srca i ruke.
Rad je nastao kao rezultat projekta koji je raen na tri razine: (1) izuavanje teorijske razine
problema emocija u nastavi, (2) realizacija seminara za uitelje s problematikom emocija u
nastavi na kojemu je primijenjen kreativni pristup, prikupljena pitanja uitelja o problemima u
praksi i ispitana emocionalna klima na toj vrsti odgojno-obrazovnog procesa te (3) pisanje
izvjetaja o rezultatima projekta i nuenje rjeenja za probleme u praksi.
Cilj rada je da primjeni tzv. lateralno miljenje na problem emocija u nastavi i to tako da se na
seminarima za uitelje koristi ovaj postupak te da se problemu pristupi na est razliitih naina:
kao procesu, kao inforamcijama, emocionalno, kritiki, optimistiki i kreativno. Pri pisanju
ovoga rada takoer se koristi ovaj metodoloki pristup to predstavlja pokuaj odmaka od
pozitivistikog pristupa.
Rezultati do kojih se dolo govore da se u praksi posebno javlja problem burnog i
nekontroliranog emocioanlnog reagiranja, problem tekih emocija koje nastaju kao posljedica
djejih traumatskih iskustava te neugodne emocije vezanih uz ocjenjivanje i rangiranje.
Pokazalo se da je nastava na kojoj je koriten kreativni postupak lateralno miljenje izazvala
ugodnu emocionalnu klimu te da su sudionici u 98% sluajeva odabrali ugodne emocije kao
osobni osjeaj na ovim skupovima.
Kljune rijei: emocionalna klima, kreativnost, lateralno miljenje,

Uvod u problem
Jo je Pestalozzi naglaavao da nastava treba biti jedinstvo glave, srca i ruke ili govorei
suvremenim jezikom jedinstvo kognitivnog, afektivnog i psihomotornog. Danas govorimo o
est aspekata odgojno-obrazovnog procesa od kojih se tri odnose na potrebe: bioloke,
socijalne i samoaktualizacijske, a tri na interese: spoznajne, doivljajne i psihomotorne
(Bognar, Matijevi, 2005). Emocije su u nastavi prisutne i kao ozraje koje nazivamo
emocionalnom klimom koja moe biti ugodna ili neugodna. Uz emocije se ponekad vezuje i
konativni ili voljni aspekt, koji je takoer emotivno snano obojen pa se ponekad govori o
pozitivnim i negativnim emocijama, ali tu se vie radi o stavovima koji su uvijek popraeni
emocijama.
Emocije je teko definirati. Ponekad bismo mogli rei da je svaka definicija emocije tona,
budui da ju svatko opisuje u odnosu na svoje emocionalno stanje i na vlastiti doivljaj emocije.
Postoji vie definicija koje opisuju pojam emocija, ovdje izdvajamo onu koju su dali Oatley i
Jenkins, 2003, str.93) Emocija je obino izazvana svjesnim ili nesvjesnim vrednovanjem nekog
dogaaja bitnog za neki vaan cilj; emocija se osjea kao pozitivna kad se cilj ostvaruje, a kao
negativna kad je ostvarivanje cilja zaprijeeno.
U literaturi se navodi da je emocija uvijek usmjerena nekome vanomu cilju, jer ukoliko
dogaaj nije usmjeren vanomu cilju, izostaje emocija. Razmiljajui o emocijama u nastavi,
pitamo se kakvu funkciju one imaju kod uenika. Odgovor proizlazi iz njihove elje za to
uspjenijim zavretkom kolovanja, uspjena nastava koja e kod njih izazivati ugodu i radost,
jer e ono to je prikazano moi upotrijebiti u ivotu. Uz emocije dolaze i razne tjelesne pojave
kao ubrzani rad srca, drhtanje ruku, znojenje i slino. Dakle: Emocije povezuju ono to nam je
vano sa svijetom ljudi, stvari i dogaaja. (Oatley i Jenkins, 2003, str.122)
Emocionalna dimenzija nastave je poprilino zapostavljena. To se ogleda i u relativno kasnom
prepoznavanju odgojno-obrazovne klime kao elementa odgojno-obrazovnog procesa, ali i tada
prvenstveno kao rezultat socijalnih odnosa. Hladni racionalni pristup jo i danas se smatra
idealom kojemu treba teiti. Naa istraivanja emocija u nastavi (Bognar i sur., 2004) pokazala
su da su dominantne emocije strah i dosada, ali da je promijenjenim pristupom mogue postii
dominaciju ugodnih emocija koje su i pretpostavka uspjene nastave (Kragulj, 2011).
U sklopu projekta Poticanje kreativnosti u cjeloivotnoj edukaciji uitelja radimo na
iznalaenju novih pristupa u osposobljavanju buduih uitelja, ali i u permanentnoj edukaciji
uitelja s posebnim naglaskom na poticanje kreativnosti. U suradnji s Agencijom odgoja i
obrazovanja na nizu skupova za uitelje koristili smo pristupe u kojima se potie kreativnost
sudionika. Tema Emocije u nastavi koju ovdje prezentiramo realizirana je na taj nain. Prikaz
ovoga rada na tradicionalan nain bio bi u suprotnosti s pristupom koji u njemu zagovaramo pa
smo doli na ideju da koristimo postupak lateralnog ili paralelnog miljenja (lateral thinking i
parallel thinking) koje Edward de Bono (2009) definira kao suprotnost tradicionalnom
pristupu za koji kae, da tei otkrivanju istine, ali nita ne gradi. Tradicionalni pozitivistiki
pristup koji se svodi na konstatiranje postojeeg stanja i na ablonske radove s unaprijed
odreenim podnaslovima (koje uglavnom itaju sami autori) u pedagogiji je nekoristan jer ne
otvara nove mogunosti i ne kreaira nova rjeenja.

Paralelni ili lateralni pristup tei da se problem sagleda s razliitih aspekata koji se pri tome ne
suprotstavljaju nego tee iznalaenju novih rjeenja. Lateralno miljenje (simbolino nazvanim
est eira) sastoji se od est razliitih pristupa nekom, u ovom sluaju pedagokom,
problemu da ga se promatra kao proces, da mu se pristupi emocionalno i intuitivno, da se
prikupe potrebne informacije, da se analiziraju potekoe i opasnosti, ali i optimistine anse
koje nude promjene. Kao rezulat je kreiranje novih pristupa drugaijih od uobiajenih i iskorak
iz uobiajenog naina miljenja, koje De Bono (1998) naziva promjenom paradigme.
Cilj ovog rada je istraiti problematiku emocija u nastavi koristei kreativni postupak lateralno
miljenje kako na teorijskoj tako i na empirijskoj razini.
Postavljena su sljedea istraivaka pitanja:
1. Koji se problemi u pristupu emocijama u nastavi javljaju u praksi?
2. Koje su mogunosti koritenja lateralnog miljenje u odgojno-obrazovnom procesu?
3. Kako kreativni pristup utjee na emocionalnu klimu odnosno kako e sudionici seminara
doivjeti ovaj proces?
4. Na koji nain u pisanju izvjetaja o istraivanju koristiti lateralno miljenje?

Metodoloki pristup
Najprije smo isplanirali proces. Odluili smo se za tri razine. Prva je bila rad na literaturi i to ne
samo znanstvenoj nego i na umjetnikoj (koja se obino zapostavlja), druga razina je realizacija
ove teme na tri struna skupa uiteljica i uitelja razredne nastave na kojima emo koristiti
lateralni pristup kao postupak u odgojno-obrazovnom procesu, ali i dobiti od sudionica i
sudionika informacije o razliitim pojavnim oblicima emocija u nastavi i problemima na koje
nailaze u praksi, a trea je pisanje ovog rada koji nije pisan na tradicionalan nain nego koristi
pristupe lateralnog miljenja to znai da se ne koristi samo racionalnim jezikom nego i priom,
opisom sluajeva, video isjecima, glazbom, scenskim prikazom.
Naa emocionalna angairanost bila je vrlo velika jer smo vjerovali da je mogue vie-manje
dosadne pristupe bavljenja odreenom problematikom zamijeniti neim zanimljivijim i
uzbudljivijim. Tim koji je realizirao praktini dio ove teme sastojao se od etiri profesora i est
studentica Uiteljskog fakulteta u Osijeku i svi smo bili vrlo uzbueni u stvaranju neeg novog.
Naim studenticama, buduim uiteljicama, ovo je bilo prvo sudjelovanje na jednom strunom
skupu uitelja razredne nastave na koje su sudjelovali i neki od njihovih roditelja pa im je to bio
poseban izazov.
Potekoe smo vidjeli u velikoj brojnosti skupova za koje smo se pripremali. Na svakom od tri
skupa bilo je po vie od sto sudionika na to nismo mogli utjecati. Drugi problem bio je
nenaviknutost uiteljica i uitelja na ovaj pristup, ali i nae neiskustvo u primjeni ovog pristupa
na ovako velike grupe. Kod objavljivanja teksta vidimo problem neuobiajenosti prezentacije
znanstvenih tekstova na ovaj nain i opasnost da se to proglasi nedovoljno ozbiljnim
pristupom ovoj tematici. Postojala je opasnost da e rad biti odbijen ili da e se traiti da ga se
preradi prema tradicionalnim ablonama to bi unitilo smisao ovog rada. Potekou smo
vidjeli i u iznalaenju ravnotee izmeu metodolokog pristupa (lateralnog miljenja) i prikaza
teme (emocija u nastavi).

U prikupljanju informacija iz literature podjednako smo se bavili i pitanjem emocija u nastavi

kao i poticanjem kreativnosti uiteljica i uitelja. Na samim skupovima smo prikupili pitanja
sudionika o emocijama u nastavi elei tako doznati koje probleme u vezi s ovom tematikom
vide uiteljice i uitelji u svojoj praksi. Na ta smo pitanja djelomino mogli odgovoriti na
samom skupu i to tako da smo izvrili sluajni izbor, a sva smo pitanja naknadno obradili i
prezentirali u ovom tekstu. Budui da se radilo o velikom broju pitanja (N=302) grupirali smo ih
u odreene kategorije, a zatim uvrstili u poglavlja na koja se odnose. Dio informacija o samim
skupovima dali smo putem linkova ime smo rasteretili tekst, ali putem slike i zvuka dobiva se
informacija koja se ne moe dati tekstualno.
U pripremanju je bilo mnogo kreativnosti. Najprije smo morali na jedan zanimljiv nain
prezentirati sudionicima pristup lateralnog miljenja pa smo sa studentima, profesoricom
glazbe i profesoricom dramske umjetnosti napisali tekst i glazbu est eira i kreirali
glazbeno-scensku
sliku
koja
je
izvedena
na
poetku
skupa
(vidi
http://www.vimeo.com/5855185 ). Trebalo je iznai postupke kojima bi mogli aktivirati
sudionike skupa, a da oni budu poticaj buenju ugodnih emocija u procesu edukacije na ovom
skupu, ali i doivljaj teme na jedan kompleksniji nain koji nee biti samo racionalan. Na taj
nain smo htjeli uiteljicama i uiteljima dati i jedan obrazac koji mogu uz odreene
modifikacije koristiti i u vlastitoj praksi. Odluili smo se za aktivnosti u parovima koje su poele
predstavljanjem izmiljenim imenom, a nastavile razgovorom o znaajnoj osobi u vlastitom
odrastanju i njenim kvalitetama, rjeavanjem nekih odgojnih situacija, uenjem i pjevanjem
pjesme est eira, a za evaluaciju je pripremljen postupak Likovi iz bajki. Ujedno smo
pronali tri prie koje govore o razliitom aspektu emocija u nastavi koje su trebale pojaati
doivljajnu stranu bavljenja ovom tematikom.
Na optimizam zasnivao se na oekivanju da emo takvim pristupom dati jedan novi doprinos
izuavanju pedagoke problematike koji nee biti samo puko prepriavanje razliitih autora ili
snimanje stanja nego kreativni iskorak u novo i nepoznato. Oekivani otpori mogu biti dobar
znak da je ovaj pristup zaista nov i da predstavlja odmak od uobiajenog. Emocijama smo se
bavili i tako da smo raspravljali o njihovoj ulozi u pojedinim aspektima odgojno-obrazovnog
procesa, ali i tako da smo u odgojno-obrazovnom procesu, koji smo realizirali za uitelje na tu
temu, takoer vodili rauna o emocionalnoj dimenziji to smo na kraju i provjerili u etapi
evaluacije.
U tekstu koji slijedi temu smo podijelili na pet cjelina i u svakoj emo se sluiti nekim od ovih
est moguih pristupa, ali ih neemo posebno naglaavati jer e ih itatelji lako prepoznati.
Najee emo se sluiti informacijama, emocionalnim i intuitivnim pristupom, ponekad
kritikim, ali emo na kraju svake cjeline dati niz ideja za praksu, to je i cilj ovog kreativnog
pristupa.

Rezultati i rasprava
Emocionalna klima je ozraje koje se javlja u odgojno-obrazovnom procesu u kojem se
sudionici osjeaju vie ili manje ugodno odnosno vie ili manje neugodno. Shodno tome
moemo rei da emocionalna klima moe biti ugodna ili neugodna. Prema istraivanjima koje
smo proveli ranijih godina na veem uzorku uenika srednjih kola na podruju Slavonije i

Baranje dominantne emocije su dosada i nervoza, zabrinutost i uplaenost, to su modaliteti

anksioznosti i straha (Bognar i sur., 2004).

Tablica 1: Rang emocija u nastavi u srednjim kolama

Rang
1
2
3
4
5
6
7
8

Osjeaj
Dosadno
Nervozno
Zabrinuto
Uplaeno
Ugodno
Tuno
Iritirano
Radoznalo

Frekvencija
370
297
274
126
111
110
109
103

Ako usporedimo ugodne i neugodne emocije onda je odnos 75% prema 25% u korist
neugodnih emocija. Postoji stereotip da kola i mora biti neugodno mjesto jer bez muke nema
nauke, a iba je iz raja izrasla, da je kola skalinada po kojoj se i penje i pada te da kola
priprema za ivot koji nije neka idila nego okrutna borba za opstanak.
Zabrinuti zbog takvog stanja pokuali smo promijeniti stanje u nastavi za budue uiteljice i
uitelje i to tako da smo nastavu prilagodili njihovim interesima i potrebama te unijeli
elemente
kreativnosti.
(Vidi
detaljnije
http://kreativnost.pedagogija.net/mod/resource/view.php?id=8 ) Doli smo do spoznaje da
nastava koja potie i omoguava kreativnost ima posebno povoljan utjecaj na emocije u
nastavi. Naa ispitivanja emocionalne klime u etiri sveuilina kolegija Didaktika, Pedagoka
komunikacija, Teorija glazbe i Metodika glazbene kulture, na kojima je sustavno poticana
kreativnost, pokazala su da se nai studenti na takvoj nastavi osjeaju lijepo, znatieljno i
sretno te da je odnos ugodnih i neugodnih emocija 92% prema 8% (grafikon 1) to se moe
vidjeti po osmjesima na licu, ali i velikoj zainteresiranosti za te aktivnosti. Iako takvu nastavu i
nije jednostavno ostvariti, jer trai jednu novu filozofiju i bitno drugaiji pristup, mi je ipak
toplo preporuamo.

Neugoda
Ugoda

Grafikon 1: Odnos ugodnih i neugodnih emocija u sveuilinoj nastavi u kojoj se primjenjuje

kreativnost

Iz ovoga moemo zakljuiti da nastava ne mora biti dosadna ve zanimljiva i atraktivna, da

strah nije emocija na kojoj se zasniva uspjeno uenje nego upravo suprotno, da strah ometa
uspjeno uenje. Emocije su popratna pojava i razliitih socijalnih odnosa u odgojnoobrazovnom procesu, kako izmeu uiteljice/uitelja i uenika tako i meu uenicima.
Drugaije se emocije razvijaju u odnosima kompeticije i nadmetanja, a drugaije u odnosima
kooperacije i meusobnog pomaganja. Drugaije su emocije u atmosferi demokratskih odnosa
nego li u atmosferi autoritarnih odnosa ili u anarhinoj nastavnoj situaciji.
Pitanja koja su uitelji postavili o emocionalnoj klimi odnose se na dva problema. Prvi problem
su neugodne emocije koje se javljaju kod uenika i kako se s njima nositi: Kako u nastavi to
povoljnije utjecati na razvoj pozitivnih emocija? Kako rijeiti bijes u razredu? ime uinkovito
zamijeniti strogou? Kako postupati s uenicima koji svakodnevno ispoljavaju negativne
emocije? Drugi je problem vlastitih emocija: Kako se kao uitelj oduprijeti navali vlastitih
negativnih emocija na nastavi? Mogu li emocije (ako se pokazuju) biti smetnja u nastavi? Koliko
pred djecom moemo pokazati mi svoje emocije? Je li dobro pokazivati svoje emocije? Kako da
postanem sve toplija uiteljica s vie razumijevanja?
Neugodna emocionalna klima moe biti pokazatelj da nastava nije u skladu s interesima i
potrebama uenika pa bi trebalo u etapi dogovora uvijek porazgovarati i o tome. Postoji niz
postupaka kojima moemo ispitati djeje interese i potrebe. U etapi realizacije vano je da
bude zastupljena aktivnost uenika i da to budu prvenstveno produktivne i kreativne
aktivnosti. Veliko znaenje ima i stvaranje demokratske klime u uionici. Ona se moe
jednostavno ispitati tako da uiteljica/uitelj nakratko izae iz uionice u vrijeme samostalnih
aktivnosti uenika. Ukoliko je demokratska klima uenici e nastaviti samostalno obavljati
zapoete aktivnosti. Ako pak izlaskom uiteljice/uitelja aktivnosti prestaju to je znak da jo
treba raditi na razvoju demokratske klime koja razvija i povoljnu emocionalnu klimu.
No nemaju uitelji problema samo s uenikim emocijama nego i sa svojim. Miljenje, kako
uiteljica/uitelj pri ulazu u uionicu treba svoje probleme ostaviti pred vratima, ne dri vodu.
Najloiji odnos je pokuaj prikrivanja emocija jer s emocijama nema laganja, a iskrenost je
odnos koji ima posebno veliko znaenje u meuljudskim odnosima. Ako nam se na putu u
kolu dogodila prometna nezgoda u kojoj je stradao na automobil, ili imamo problema s
bolesnim djetetom, ako smo uli vijest da su nam nalazi o bolesti pozitivni nije li ljudskije to
na primjeren nain podijeliti sa svojim uenicima nego se praviti da nemamo problema, a onda
eksplodirati pri prvom malom konfliktu. Sigurno je da e oni znati tog dana biti posebno paljivi
prema nama i pruiti nam podrku kao to emo i mi njima u takvim situacijama.
Postoji vie naina da obratimo pozornost na emocije u nastavi. Nastavu bi trebalo ee
poeti razgovorom o tome kako se danas osjeamo, a nastava se moe i zavriti evaluacijom u
kojoj e uenici na jednostavan nain izraziti kako su se osjeali na dananjoj nastavi. Na
poetku dana moemo uvesti praksu da svatko svoju karticu s imenom moe staviti na utu
stranu ukoliko se ugodno osjea ili na plavu ako se neugodno osjea. To svakako treba uiniti i
uiteljica/uitelj.
Emocije u odgoju imaju posebno znaenje i moemo bez pretjerivanja rei da odgoj i jeste
prvenstveno emocionalni odnos. Nas odgajaju samo osobe koje nas vole i koje mi volimo. Od

njih primamo i sustav vrijednosti i ivotnu filozofiju, mi na neki nain nosimo te osobe u sebi.
Prema istraivanju koje smo proveli sa studentima te znaajne osobe su uglavnom lanovi ue
obitelji i bliske rodbine (69%), ali i uitelji ulaze u te znaajne osobe (12,5%). Ove osobe imaju
posebno naglaene emocionalne kvalitete kao to su vedra narav, veselost, osoba puna
razumijevanja, optimistina, puna ljubavi i topline, zabavna, osjeajna, sretna, njena (Bognar,
2004). Dakle, radi se o ugodnim emocijama. Osobe kod kojih prevladavaju neugodne emocije
ne privlae mlade ljude i najee ih se izbjegava.
Obitelj
40%
30%
20%
Ostali

10%

Rodbina

0%

Uitelji

Prijatelji

Grafikon 2: Zastupljenost znaajnih osoba u odgoju

U nastavi posebno je vano da uiteljica/uitelj voli svoje uenike. Takvi uitelji uvijek nalaze
neto pozitivno kod svakog djeteta. Nasuprot tome uitelji koji ne vole djecu stalno im trae
mane. Posebno je opasno ako uiteljica/uitelj ne voli neko dijete jer onda to dijete ni sva
ostala djeca ne vole. Zato je odgovornost uitelja u tom razdoblju posebno znaajna. Koliko je
taj emocionalni odnos uiteljice/uitelja znaajan za cijeli ivot vidimo iz jednog komentara koji
smo dobili uz pitanja polaznika seminara: Imala sam uiteljicu, danas je to moja radna kolegica
za koju me ni dandanas ne veu lijepe uspomene. Kad ju sretnem na nekom sastanku uvijek
osjetim neki strah i neugodu. Svakako da ona nije bila razlog moje odluke da postanem
uiteljicom, ali kako si pomoi u susretu s njom ?
Posebno treba voljeti tzv. zloestu djecu jer je to najbolji nain da problemi postepeno
nestanu. No, uvijek e se nai i poneko dijete koje nam jednostavno nije simpatino. to tada
uraditi? Moda bi odgovor mogli pronai u prii o ovjeku koji nije volio maslake. Angairao je
mnoge vrhunske strunjake da mu pomognu da ih eliminira iz svog lijepog travnjaka. Nakon to
su iskuali sve mogue pristupe i svi su se pokazali neuspjeni strunjaci su mu predloili neka
ih zavoli! O vanosti ljubavi u odgoju govori pria Uiteljica koju smo koristili na skupu
uitelja http://ladislav-bognar.net/drupal/files/Uiteljica.pdf .
Pitanja koja su sudionici postavili vezana su uz problem discipline u razredu, prevelike
aktivnosti ili pasivnosti uenika i njihovo uklapanje u razrednu strukturu. Ovu skupinu ine
dvije vrste poremeaja koji ukljuuju depresivna ponaanja (usmjerena prema unutra) i
agresivna ponaanja (usmjerena prema van). Kako pomoi djetetu koje izgleda emocionalno
nedostupno hladno? Kako pomoi ueniku kojeg je izolirao ili odbacio njegov razred? Kako
ukljuiti dijete koje sve ignorira? Kako pomoi hiperpasivnom djetetu da izrazi svoje emocije, da
se otvori i pria? Kako pomoi introvertiranoj djeci u razredu? Na koji nain treba pristupiti
djetetu koje se ljuti na drugu djecu i burno reagira, vie, svaa se te optuuje sve oko sebe pa

ak i odrasle? Kako uspjenije rjeavati odgojne probleme djece? Uenik se voli prepirati. Misli
da je uvijek u pravu. Kako rijeiti takve probleme? Uenik koji esto izaziva sukob i konfliktne
situacije reagira utnjom kada elim rijeiti problem?
Kao pokuaj odgovora na ova pitanja iznijeli smo opis dviju odgojnih situacija iz vlastite prakse
(Bognar):
a) Dva djeaka prvog razreda igraju se kockama. Veu kutiju s kockama su istresli na pod i
podijelili svakom podjednak dio. Svaki za sebe slae svoju graevinu gledajui pritom to
radi onaj drugi. Nakon nekog vremena jedan od njih, nazvat emo ga Mladen, potroio je
sve kocke sa svoje hrpe, a nije uspio zavriti zapoeto i poeo se derati Neu, on je uzeo
vie! Onaj drugi, nazovimo ga ani, ga gleda pa uzme aku svojih kocaka i gurne ih na
njegovu stranu. Mladen iznenaen neoekivanim ishodom zaueno zastade, a zatim
nastavi graditi svoju graevinu. Ja to sve promatram i osjeam potrebu da anija zagrlim i
pohvalim, ali procjenjujem da je bolje da sad ne reagiram jer je situacija i tako vrlo
emocionalno ispunjena. No, kasnije tog dana kad se sve ve malo sleglo ja kaem pred
svima to si ti mene danas obradovao kad si Mladenu dao one kocke. Ba sam bio
ponosan na tebe. Kasnije ja opet priam kako mi je ani danas uljepao dan. On se ne
svaa nego velikoduno daje Mladenu dio svojih kocaka. O tome smo razgovarali i kad je
na kraju dana dola njegova mama. On je tog dana gotovo lebdio od sree. ani je bio
inae manji i mlai od ostalih i nije u poetku bio najbolje prihvaen od ostalih. Ovo je
znatno promijenilo njegov status u grupi.
b) Djeaci se pod odmorom igraju skrivaa. Jedan od njih, nazovimo ga Marijan, sakrio se u
ormar. Kad se ormaru pribliio onaj koji ga je traio on naglo lupi rukama i nogom po
vratima ormara kako bi postigao iznenaenje za onoga koji ga trai, ali se pri tome otkine
arka na ormaru i vrata otpadnu. Ja vrlo burno reagiram izraavajui svoju ljutnju zbog
takvog ponaanja. elim na taj nain dati do znanja da ne prihvaam takvo ponaanje.
Vrata sam privremeno privrstio i vie tog dana nisam to spominjao. Kasnije smo radili
projekt o dinosaurima. itali smo o njima, gledali slike, arheoloke nalaze, a mogli su i
naslikati nekog dinosaura. Marijan je naslikao prekrasnu sliku koju smo svi pohvalili i izloili
je na vidnom mjestu. Na kraju dana dola je Marijanova mama i pitala - Kakav je danas bio
moj sin?
Pitali smo sudionike seminara to uitelj treba rei mami?
a) Za otkinuta vrata na ormaru.
b) Za lijepo naslikanu sliku.
c) I za ormar i za sliku.
Veina se odluila za posljednji odgovor. A evo to sam ja uinio: Ja sam mami rekao
Pogledajte kakvu je lijepu sliku naslikao Marijan. Sve nas je opet oduevio. On je pravi mali
umjetnik. Marijan i mama su zagrljeni otili kui. Sutradan Marijan se mota oko mene i pita
kako bismo sredili onaj ormar. Pokazujem mu da sam ja to ve popravio. (Ovaj dio izlaganja
dostupan je na http://www.vimeo.com/5858004)

U odgoju uitelj se slui emocionalnom inteligencijom. To znai da promilja naine i vrijeme

kad e i kako izraziti svoje emocije vodei rauna pri tome i o emocijama uenika. Emocionalna
inteligencija jest (prema Salovey, Sluyter, 1999) sposobnost uoavanja emocija, pristup i priziv
emocija kao pomo miljenju, sposobnost razumijevanja emocija i emocionalnih spoznaja, te
miljenska regulacija emocija u svrhu promicanja emocionalnog i intelektualnog razvitka.
Odgajatelj, dakle, ne reagira samo spontano i intuitivno nego istovremeno i promilja svoje
reakcije kako bi one imale pozitivan uinak na proces odgoja.
Roditelje ne treba uvlaiti u rjeavanje disciplinskih problema koji se javljaju na nastavi jer oni
to i ne mogu rijeiti, a time samo ruimo emocionalne odnose izmeu roditelja i djece ili i nas i
djece (djeca ne vole tuibabe). Roditelje u pravilu treba pozivati samo kad se dogodilo neto
lijepo kako bismo radost i s njima podijelili. U razgovoru s roditeljima treba se drati pozitivnog
pristupa. Umjetnost odgajanja i jeste u tome da traimo i razvijamo ono pozitivno u svakom
djetetu pa je vano da i roditeljima to pokaemo na vlastitom primjeru.
Neugodne i teke emocije takoer su prisutne u nastavi. Tenja da u odgojno-obrazovnom
procesu prevladavaju ugodne emocije ne moe se u potpunosti ostvariti jer su i neugodne i tzv.
teke emocije dio svakodnevice. Uitelji se pitaju to poduzeti i kako reagirati u konkretnim
situacijama u kojima su se oni susretali i jo se uvijek susreu u svakodnevnom kontaktu sa
svojim uenicima: kada uenik izgubi jednog ili oba roditelja, ukoliko proivljava stresne
situacije u obiteljskom domu, koli ili okolini. Koliko je problem ozbiljan govore pitanja uitelja:
Uenici je umrla mama prije godinu dana. Poela je lagati i krasti. Shvatila sam razlog i nisam
nastavljala s optubama. Pitanje: Je li neumjesno na kraju kolske godine u rubriku vladanje
napisati dobro? Kako obiljeiti majin dana kad u razredu imamo uenika kojemu je majka
umrla? Ueniku je poginuo otac. Kako se odnositi prema njemu? U kojoj mjeri biti popustljiv
kada je u sukobu s uenicima? Kako pomoi hiperaktivnom djetetu koje je zlostavljano i kod
kue i u okolini, a u koli zlostavlja ostalu djecu? Kako reagirati kad se dijete zatvori u sebe, a
nalazi se u tekoj situaciji? Kako i kada rijeiti emocionalne probleme uenika koje donosi iz
obitelji? Kako teke emocije preobraziti to prije u suprotne?
Neugodne emocije prvenstveno javljaju u sukobima i vano je znati kako se s njima nositi. Ako
se te emocije ne stiaju teko je nai rjeenje sukoba. Zato postoje razne tehnike hlaenja kao
to su kuti za hlaenje, vrea za ljutnju, upitnik o tunjavi, ali pomae i prepoznavanje
vlastitih emocija te njihovo jasno izraavanje. Djecu treba uiti i naine noenje s vlastitim
neugodnim emocijama kao i procesu nenasilnog rjeavanja sukoba. (Dio izlaganja o ovoj
problematici je dostupan na http://www.vimeo.com/5870052 .)
Posebno teke emocije nastaju nakon smrti bliske osobe ili nekog traumatskog iskustva koje
dijete ima. Obino se misli da djetetu treba pomoi da to sve to prije zaboravi, ali to je
pogreno. Nakon smrti bliske osobe poinje proces alovanja koji treba djetetu omoguiti i
podravati, a izgubljenu osobu ne treba zaboraviti nego ee omoguiti djetetu da na razne
naine evocira sjeanje na tu osobu. O traumatskom iskustvu treba priati ili na razne druge
naine proraditi te emocije. Moe se koristiti slikanje, pisanje, aktivno sluanje, te postupak
desenzitivizacije, koja se sastoji od faze oputanja, faze prisjeanja i autosugestije da je to
prolo i nee se ponoviti. Postupak se ponavlja desetak i vie puta u jednoj seansi, a obino se

10

radi nekoliko dana. Vano je da se traumatska iskustva ne potiskuju jer izazivaju razliite
poremeaje. (Detaljnije: Bognar, 2001). Ponekad treba traiti pomo psihologa ili
psihoterapeuta, ali je uloga uiteljice/uitelja i u toj pomoi vrlo znaajna. No, djecu bi trebalo i
pripremati za snalaenje u traumatskim situacijama u kojima se mogu nai. Za to su vrlo
pogodne prie i opisi stvarnih dogaaja u kojima sudjeluju djeca. Jedan takav sluaj
estogodinjeg Samuela opisuje Carolyn Saarni (u Salovey, Sluyter, 1999), a nau interpretaciju
(Dubovicki) ovog teksta na seminaru za uitelje moe se vidjeti na
http://www.vimeo.com/5859453.
Opis sluaja straha od kole (Bognar):
Kao mladi uitelj suoio sam se s pojavom straha od kole koji se javio kod jedne plahe i ljupke
djevojice uenice prvog razreda, nazvat emo je Klara. Ona jednostavno nije htjela ostati u
koli bez svoje dvije godine starije sestre. U dogovoru s roditeljima dozvolili smo da sestra
boravi s njom u koli, ali problem je bio to je sestra, koja je ila u suprotnu smjenu, morala
boraviti po cijeli dan u koli. Klara je potpuno normalno funkcionirala i bila vrlo uspjena
uenica, ali kad bi se poveo razgovor da sama ostane bez sestre panino bi se uhvatila za nju i
pokazivala vrlo izrazit strah. Ja nisam znao rijeiti taj problem pa sam se obratio ravnatelju. On
je doao u uionicu i pokuao silom otjerati stariju sestru i vikanjem uvjeriti Klaru da sestra
mora ii kui. Klara se uz glasan pla panino drala za sestru i ravnateljevo nastojanje da ih
silom razdvoji ostalo je bezuspjeno. Cijela se situacija poslije toga jo pogorala. Tada sam
nauio da je ravnateljev pristup bio totalno pogrean. Danas mislim da se radilo o procesu
emocionalnog sazrijevanja koji je kod ove emocionalno labilnije djevojice tekao neto sporije.
Jednostavno joj je trebalo dati vremena. Nakon nekoliko mjeseci i ona je sama ostajala u koli.
Danas postoje razliite igre kojima se djeca mogu vjebati na hladno kako se nositi s
pojedinim tekim emocijama kao to su strah, ljutnja, stresne situacije, konflikti. Ovdje
donosimo opis jedne od takvih igara.
Igra Strah
Igra je namijenjena djeci od 6 do 12 godina za uspjenije noenje s emocijom straha. U ovoj igri
djeca se susreu sa strahom od odvajanja, strahom od iznenadnih i jakih zvukova, strahom od
uniformiranih i naoruanih osoba, strahom od nepoznatih ljudi, te osobnim tjeskobama kao to
su runi snovi. Na ploi za igru oznaen je put kojim se kreu igrai, a pritom se susreu s
razliitim oblicima straha. Kad dou na polje koje oznaava neku vrstu straha uzimaju karticu i
itaju zadatak npr. Opii svoje osjeaje za vrijeme runog sna. Kad doe na polje ohrabrenja
uzima karticu ohrabrenja i ita neku od uputa kao npr. Promijeni kraj runog sna. Nakon igre
djeci se preporua da s odraslom osobom porazgovaraju o strahu i hrabrosti ako to ele. (Igra
je dio kompleta Igre nenasilja koje je uz dozvolu Amerikog drutva psihologa izdao
Evaneoski teoloki fakultet u Osijeku, a prilagodio koautor ovog teksta.)
Emocije u obrazovanju moemo promatrati na nekoliko naina. Emocije su popratna pojava
uenja i razliitih aktivnosti vezanih uz uenje kad je rije o znanstvenom i tehnolokom
obrazovanju. Neke emocije kao to su razliiti modaliteti straha su inhibitori uenja i ometaju
ga u veoj ili manjoj mjeri. Ugodne emocije kao to su radoznalost, oduevljenje, radost

11

pomau proces uenja i ine proces uspjenijim. Intenzivne emocije pomau i intenziviranju
spoznajnog procesa. Wunderer (2008) navodi mogunosti koritenja filma u prezentiranju
povijesnih sadraja i naglaava upravo kako emocije koje su rezultat gledanja filma
intenziviraju proces uenja. Mi smo u realizaciji ove teme s uiteljima koristili prie jer esto
snanije govore o ovoj temi. Za emocije u obrazovanju izabrali smo priu Tri Tedijeva pisma
od
E.S.Ballard.
Pria
je
dostupna
na
http://www.ladislavbognar.net/drupal/files/Tri%20Teddyjeva%20pisma.pdf.
Emocije pak imaju posebno znaenje u umjetnikom obrazovanju. Umjetnost je nain
emocionalnog komuniciranja, ali i izraavanja vlastitih emocija. Umjetnost ima za cilj i razvoj
senzibiliteta za pojedine grane umjetnosti, ali i emocionalno bogaenje uenika kroz
umjetnike aktivnosti. Iako su emocije povezane i s naom kognicijom i u susretu s umjetnou
uvijek imamo i misli i osjeaje, ipak je osjeaj ovdje dominantan jer je umjetnost okrenuta
naoj afektivnoj prirodi. Razliiti oblici umjetnikog izraavanja su najbolji naini izraavanja
emocija.
Na satovima knjievnosti na kojima meu ostalim itaju zanimljive prie, djeca poinju uiti o
osjeajima likova. Likovi iz pria neizbjeno su sretni, prestraeni, ljubomorni i tako dalje, i djeca
mogu primijetiti i ono zbog ega se ti likovi osjeaju kako se osjeaju te kako se likovi nose s
osjeajima. Takvo uenje traje kroz cijelo obrazovanje; i kako prie postaju sloenije tako
postaje sloenije i emocionalno uenje. Naini na koje osjeaji likova motiviraju njihova djela,
to, pak, pokree radnju, za mlade je ljude pouka iz emocionalne percepcije koliko i iz
konstrukcije radnje Knjievnost je vjerojatno prvi dom emocionalne inteligencije. No to su i
slikarstvo, glazba i kazalite.( Salovey, Sluyter, 1999, str.40).
O naim emocionalnim doivljajima teko je racionalno raspravljati i najlake ih je izraziti
pokretom, glumom, mimikom, slikanjem, glazbom, priom ili poezijom. Kad sam kao mladi
uitelj (Bognar) nakon likovnih aktivnosti pitao nekog od uenika da odabere rad koji mu se
svia, a zatim pitao zato. Dobivao sam odgovore kao zato to ima sunce, ili zato to se
djeca igraju. Kasnije sam shvatio da je moje pitanje besmisleno jer se doivljaj ne moe
racionalno izraziti.
Umjetnike aktivnosti u koli kao glazba, slikanje, igre mate i drama mogu viestruko
doprinijeti emocionalnom kultiviranju: Mogu pomoi uenicima da izraze i suoe se s
emocijama koje su bolne i prikrivene i prodiskutiraju ih (na primjer gubitak roditelja), one im
mogu pomoi da se stave u tue cipele (pretpostavljajui u mati njihove emocije), one mogu
imati balansiran i organiziran utjecaj na ueniki emocionalni ivot. (Kristjansson, 2000, str.
11).
Pitanja koja postavljaju uitelji uglavnom otvaraju problematiku neugodnih emocija prilikom
ocjenjivanja obrazovnih postignua. Progovaraju o starom pitanju straha od ocjenjivanja i od
roditelja prilikom dobivanja loe ocjene.
Mislite li da je nain ocjenjivanja jedan od najvanijih uzroka straha u koli? Kako provjeriti
usvojenost informacija kod slabijih uenika, a ne izazvati stres? to s djetetom (djetetovom
ocjenom) ako je dalo sve od sebe, a zna za jedva dva? Kako biti objektivan, a opet ukljuiti i

12

emocije u ocjenjivanje? Kako rijeiti problem testiranja znanja bez emocija? Kako pomoi
djetetu da se nosi s loijom ocjenom? Kako svladati strah od ispitivanja ili testova u nastavi?
Kako postupiti kod djeteta koje je jako tuno kada dobije negativnu ocjenu? to uiniti kad je
dijete po pritiskom roditelja zbog ocjena? Kako pomoi roditelju da se nosi s loom ocjenom
svoga djeteta? to uiniti kada dijete svakodnevno dolazi u kolu u strahu od roditelja jer
svakodnevno nema napisanu zadau? Kako pomoi djetetu iji roditelji trae od njega vie nego
ono moe postii?
Moemo se sloiti s uiteljima da je sadanji nain ocjenjivanja jedan od glavnih uzronika
neugodnih emocija u nastavi. Umjesto da evaluacija kao zavrna etapa odgojno-obrazovnog
procesa bude slavljenje uenja, ona se u funkciji meusobnog rangiranja uenika (ali i kola)
pretvara za dio uenika sa slabijim mogunostima u izvor traumatskih iskustava. Dok didaktika
ne izae iz paradigme represivne kole i iznae humanija rjeenja evo to uitelji ve danas
mogu uiniti:
Uitelji mogu napustiti davanje negativnih ocjena. One postoje, ali se ne daju. Dijete se hrabri
da postigne maksimum prema svojim mogunostima, a za to se daju samo pozitivne ocjene
dobar, vrlo dobar i odlian. To su iskustva naih eksperimentalnih kola iz druge polovine
osamdesetih i pokazala su se dobrim rjeenjem, a i mi imamo isti pristup u radu sa studentima.
Treba teiti visokim postignuima, ali prema interesima i mogunostima svakog uenika. Na
jednom seminaru uitelji su imali zadatak kreirati nove nazive za ocjene. Njihovi su prijedlozi
da postoje dvije ocjene izvrsni i oni koji e postati izvrsni.
Na kraju godine uiteljica/uitelj moe napisati pismo uenici ili ueniku u kojem e najprije
rei kvalitete koje je zapazila/zapazio kod uenice/uenika, zatim moe kratko prikazati proces
suradnje i uspjehe koje su postigli, te eventualne probleme koji jo postoje i sugestije za
njihovo rjeavanje (vidi detaljnije Bognar, 2001).
Osim ocjenjivanja treba koristiti i sve druge aspekte evaluacije. Koristei i formativnu i
sumativnu evaluaciju treba vee znaenje pridavati formativnoj evaluaciji jer kvaliteta procesa
uvjetuje i rezultate. Ukoliko je to zajednika aktivnost uitelja i njihovih uenika onda to
prestaje biti neto to ugroava i to je upereno protiv bilo koga.
Na kraju seminara koristili smo postupak formativne evaluacije koji smo nazvali Likovi iz bajki
(Prema: Bognar,Bagi,Uzelac, 1994). Svi sudionici seminara dobili su popis likova iz bajki Ivane
Brli-Maurani kojima smo pridodali simbolino emocionalno znaenje. Na listi koji su dobili
trebalo je naslikati jedan od likova koji odgovara njihovom emocionalnom odnosu prema
dananjem seminaru. Rezultati su vidljivi na grafikom prikazu. Znaajno prevladavaju ugodne
emocije. Veina je ovaj pristup doivjela kao podrku i ohrabrenje, kao razvoj samopouzdanja i
povjerenja u druge, kao vedru igrovnu aktivnost. Iako su mnoge okolnosti bile nepovoljne
(velik broj sudionika, loe ozvuenje, vruina, neudobne stolice) samo 2% je izrazilo neugodne
emocije.

13

Tablica 2: Rezultati evaluacije na kraju seminara

Zakljuno razmiljanje
Koristei pristup lateralnog miljenja moemo zakljuiti da se proces koji smo primijenili bavei
se problematikom emocija u nastavi pokazao produktivnim. Koristei kreativni postupak
lateralnog miljenja na seminaru za uiteljice i uitelje na tu temu stvorila se jedna poticajna
klima iji rezultat je bila velika aktivnost sudionika koja se odvijala u raspravama u parovima,
pjevanju, pisanju pitanja, rjeavanju emocionalnih problema, slikanju.
Prikupili smo veliki broj informacija o izazovima pred kojima se nalaze praktiari kad je rije o
emocijama u nastavi. Iz prikupljenih pitanja je vidljivo da uiteljima poseban problem
predstavljaju nekontrolirano i burno izraavanje emocija, noenje s tekim emocijama koje su
posljedica osobnih gubitaka i traumatskih iskustava kao i neugodne emocije koje su posljedica
tradicionalnog ocjenjivanja. Prikupljena pitanja ne samo da su bila osnovna orijentacija u
pisanju ovog rada nego e se koristiti u nastavi sa studentima buduim uiteljicama i uiteljima,
ali i na narednim seminarima.
Budui da zagovaramo uvaavanje emocija u odgojno-obrazovnom procesu pored znanstvenih
izvora koristili smo i prie, glazbu, slikanje. I sami smo se iznenadili kako su nae tri prie, od
kojih je ona o Tediju uvijek izmamila suze, dublje govorile o sutini emocija u nastavi nego li
racionalno izlaganje. Poslije svake prie uslijedio je aplauz. Rezultat koji smo dobili na kraju da
je 98% izrazilo ugodne emocije slian je onom koji dobijamo i sa studentima s kojima
prakticiramo ovakovu nastavu (vidi Kragulj, 2011).
Kreativnost je ovdje bila prisutna u pripremanju ovog pristupa. Samo stvaranje scenske slike je
trajalo mjesecima i imalo je razliite faze koje ovdje ne moemo prepriati. Cjelokupni
odgojno-obrazovni proces ovog seminara bio je kreiran kao neto novo i drugaije. Budui da
smo polaznicima stalno davali mogunosti za njihove aktivnosti nastojali smo da i to budu
kreativne aktivnosti. Spomenimo samo smiljanje izmiljenog imena i zanimanja koje je trebalo
podijeliti sa svojim parom to je razbuktalo matu i izazvalo osmjehe na licima. Nain
prezentiranja ovog rada uz koritenje lateralnog miljenja je nov i neuobiajen.

14

Na optimizam posebno su poticali iskreni izrazi zadovoljstva mnogih koji su imali potrebu da
nam se dou zahvaliti, da podijele s nama svoja osobna iskustva i oduevljenje, da jo
priupitaju poneto i iznesu neku dilemu i da nam kau kako im je ovo bio jedinstven i poseban
doivljaj. Nama koji smo sve ovo realizirali bila je ovo jo jedna potvrda, u nizu, da je mogue
realizirati humanistiki pojam sutinskog uenja jer mi to esto doivljavamo na nastavi sa
svojim studenticama i studentima.

Summary
EMOTIONS IN THE TEACHING PROCESS
The research of educational process shows that the dominant emotions in the classrooms are
negative and unpleasant emotions, such as boredom and fear. It also shows that it is possible
to change the situation and achieve the domination of pleasant emotions. Emotions are not
only a part of the educational climate, but also the essence of the educational process. They are
a part of verbal, but also of non-verbal communication; they are dealt with when learning
through art, but also in the overall human interaction. Emotions are evident in ones attitude
toward his or her profession, the subject he/she teaches and students and vice versa, in
students attitude toward their teachers, subjects and vocation. Successful teaching is not
based only on emotions; it is, as Pestalozzi said, a unity of head, heart and hands.
This article is created as a result of the project focused on three levels: (1) theoretical study of
the emotional problems in the classroom, (2) implementation of seminars for teachers dealing
with the issue of emotions in the classroom, where a creative approach is applied and
questions are raised about emotional problems in practice and the emotional climate in this
type of educational process was examined, and (3) writing a report on the results of the
project.
The aim of this paper is to use lateral thinking to find the solution for the emotional issues in
teaching by applying six different ways of approaching the problem at the seminars: as a
process, information, emotional and critical approach, creative and optimistic perspective. The
entire paper is written on this methodological basis as an attempt to move beyond the
positivistic approach.
The results suggest that the teaching practice is characterized by turbulent and uncontrolled
emotional response, as well as the emotions difficult to deal with resulting from a childs
traumatic experiences, and the unpleasant emotions associated with the evaluation and
grading. The applied lateral thinking in teaching has resulted in a decreased level of negative
emotions, and the classroom climate improved. 98 per cent of the teachers participating in the
seminars expressed pleasant emotions about these meetings.
Keywords: creativity, emotional climate, lateral thinking,

15

Reference:
Bognar, L., Bagi, A. i Uzelac, M. (1994). Budimo prijatelji. Prirunik odgoja za nenasilje i
suradnju. Zagreb: Slon.
Bognar, L. (2001). Metodika odgoja. Osijek: Pedagoki fakultet.
Bognar, L. (2004). Metode i postupci u odgoju. Zbornik Uiteljske akademije u Zagrebu, 7(1),
17-30.
Bognar, L. i sur. (2004). Problemi mladih Slavonije i Baranje, istraivanje. Osijek: Sveuilite J.J.
Strossmayera.
Bognar, L. i Matijevi, M. (2005). Didaktika. Zagreb: kolska knjiga.
Beller, H., Foser, A. i Reinhardt, V. (2008). Spielfilme Chancen oder Barrieren fr politishes
und historisches Lernen, Preuzeto 15. oujka 2009. http://www.sowionline.
de/methoden/dokumente/filmanalyse_beller-fose-reinhard.html
De Bono, E. (2008). De Bonov teaj razmiljanja, Zagreb: VEBLE Commerce.
De Bono, E. (2011). Lateral Thinking & Parallel Thinking, Preuzeto 12.listopada 2010.
http://www.edwdebono.com/debono/lateral.htm
Canfield, J. i Hansen, M. V. (1998). Melem za duu 2. Zagreb: Mozaik knjiga.
Kristijansson, K. ( 2000). The Didactics of Emotion Education. Analytic Teaching, 21. (1)
Preuzeto
23.
rujna
2011.
http://www.viterbo.edu/analytic/Vol%2021%20no.
%201/the%20didactics%20of%20emotions%20education.pdf
Kragulj, S. (2011). Odgojno-obrazovna klima u sveuilinoj nastavi. ivot i kola, 25 (1), 35-60.
Manning, J. B. (2007). Emotions in Education: Toward an Integrative Understanding of Affect
and Cognition in Learning. The Heinz School Review, 4, (1), Preuzeto 2. rujna 2009.
http://journal.heinz.cmu.edu/articles/
Oatley, K. i Jenkins, J. M. (2003). Razumijevanje emocija, Jastrebarsko: Naklada Slap.
Salovey, P. i Sluyter, D. J. (1999). Emocionalni razvoj i emocionalna inteligencija, pedagoke
implikacije. Zagreb: Educa.
Wunderer, H. (2008). Emotionen um Geschichtsunterricht? Erfahrung mit einem Projekt
Geschichte im Film ein Zwischenruf, Preuzeto 17. kolovoza 2011. http://www.sowionline.de/methoden/dokumente/filmanalyse_wunderer.html