Uvod

Cilj seminarskog rada je da objasni evoluciju pismenosti na teritoriji

Sredozemlja tj. ireg pojasa oko Mediterana.
Kao to je za studente mainskog fakulteta bitno poznavanje rada parne maine, tako
je i za studente prava vrlo bitno da znaju kako se razvijala pismenost u Rimu.
Iako antiki narodi tipa Grci, Persijanci... Rimljane smatraju za poluvarvare to su u
vrijeme grke i persijske ekspanzije svakako i bili, vrlo brzo svojom mudrou i
pragmatinou postaju vodei narod na teritoriji Mediterana i bliskog istoka.
Rimljani kao civilizacija koja je relativno kasno krenula sa razvojem u antikom
svijetu nisu ni imali previe potrebe za izmiljanjem i inovacijama i mnoge stvari su
prihvatali od drugih naroda.
Tako su iz grkog pisma uz male primjese etrurskog napravili pismo kojim se danas
vei dio svijeta koristi.

Fonetski alfabet

Najvei korak u komunikaciji je otkrie fonetskog alfabeta. Kao to je Vuk Stefanovi

Karadi iskazao: to su go ljudi na ovome svijetu izmislili nita se ne moe isporediti
s pismom. Prijatelju ili znancu svome, koji je nadaleko preko bijelog svijeta, poslati misli
svoje na komadu artije; itati to su drugi pisali prije dvije iljade godina, i napisati da
mogu drugi poslije nekoliko iljada godina itati; to je nauka, koja um ljucki gotovo
prevazilazi, i moglo bi se rei, da je onaj, ko je nju prvi izmislio, bio vie Bog nego
ovjek.
Fonetski alfabet kao daleko jednostavniji z auenje i pisanje ima ogromne zasluge za
demokratizaciju
pisma.
Pismo je do tada u veini sluajeva korieno za teokratske potrebe. Bilo je dakle
privilegija
malog
broja
ljudi
,
u
prvom
redu
svetenika.
Gubitkom privilegija iskljuive pismenosti , mijenja se istorija i drave sve vie postaju
sekularne kao to su Grka i Rim. Zbog toga neki fonetsko pismo nazivaju prvom
revolucijom pisane rijei.
Zahvalnost za otkrie fonetskog alfabeta dugujemo Fenianima koji su ga koristili jo
1500 godina prije Hrista.

Pismenost antikog Sredozemlja

Prvi pisani nain sporazumjevanja izmeu ljudi je bio u vidu slika tzv. Ideografsko
pismo. Egipatski hijeroglifi nastali prije vie od 5000 godina, pripadaju ovakvom tipu
pisma, a u osnovi je takvo i dananje kinesko pismo. Rijei su se pisale tako to bi se
crtao crte koji predstavlja tu stvar ili pojam i vremenom su ti crtei uproeni.
Saobraajni znaci i neki drugi meunarodni znaci ( npr. cigareta preko koje su
ukrtene dvije linije znai zabranjeno puenje) predstavlja renesansu ideografskog
pisma.
Prednosti ovog naina sporazumjevanja su u tome to da bi se razumjeli znakovi nije
potrebno poznavati jezik. Ali je teko na ovakav nain napisati glagole ili neke apstraktne
pojmove pa bi ti crtei bili kao rebusi. Takav nain pisanja iziskuje mnogo znakova pa
imamo situaciju da prosjean Kinez umre a da ne sazna sve znakove.
Do velikog napretka dolo je u Mesopotamiji. I ovdanji narodi svoju prvu pismenost
zasnivaju na slikovnom piktografskom pismu koje poinju da koriste ak i prije
Egipana. Tehnika pisanja trskom po glini nije doputala krivudanje linija pa su s toga
crtee uproavali. Osim toga neki znaci pored toga to su ranije oznaavali rije poeli
su da oznaavaju i slogove. To je pretea fonetskog pisma gdje svaki glas ima svoj
simbol. Za ovaj korak su najznaajniji Feniani.
Meutim tek su semitski narodi uzeli kao naelo da svaki glas ima svoj simbol, najee
suglasnik. Njihova azbuka nastala oko 14. vijeka stare ere imala je jedan krupan
nedostatak, imala je znake jedino za suglasnike pa se trebalo pretpostavljati gdje ubaciti
koji samoglasnik i takav nacin pisanja je bio prava enigma. Zahvaljujuci trgovini ,
Feniani su imali najvei uticaj na razvoj pismenosti na Sredozemlju.
Grci su preuzeli fonetsko pismo od Feniana i to je najvanije dodali mu vokale.
Rimljani su uz odgovarajue promjene preuzeli grki alfabet iako je i etrurski uticaj bio
veliki.

Istorija pisma u Rimu

Teritorija koju naseljavaju Rimljani nalazi se u centralnom dijelu Apeninskog

poluostrva koja se naziva Lacium (Latium) po kojem i pleme koje nastanjuje taj prostor
dobija naziv Latini a pismo kojim poinju da piu mi danas nazivamo latinica.
Sam osnov za latinsku abecedu je u grkom alfabetu, kao i naziv za slova abeceda koji je
po uzoru na grki alfabet predstavljaju poetna slova tog skupa znakova.
Abeceda je rezultat dugog procesa u kome je uestvovalo vie naroda Sredozemlja.
Znakovi latinske abecede:

A B C D E F G H I J K L
Q R S T U V W X Y Z

Srpska latinica

M N O P

Srpska latinica je, pored srpske irilice jedno od dva standardna pisma srpskog jezika.
Sastoji se od trideset slova (27 prostih i tri dvojna), temelji se na latininom pismu, a
prema prva etiri slova toga pisma (a, be, ce, de) naziva se abecedom. Srpska latinica je
identina hrvatskoj a veoma slina slovenakoj i predloenoj novoj crnogorskoj latinici.
Srpsku latinicu je poetkom 19. vijeka zajedno sa srpskom irilicom, kodifikovao Vuk
Karadi. Nakon reformi Ljudevita Gaja i ure Daniia, srpska i hrvatska latinica su
sredinom 19. veka ujednaene, radi potreba zajednikog srpsko-hrvatskog jezika.
Danas je srpska latinica zajedno sa srpskom irilicom slubeno pismo Bosne I
hercegovine
Znakovi srpsk elatinice:

A B C D D E F G H I J K
L LJ M N Nj O P R S T U V Z

Zakljuak

Kako je reeno, latinsko pismo govori o raznim uticajima, koje je Rim pretrpio,
naroito u vrijeme svog razvoja. Latinsko pismo latinica , stranog je porijekla i nemoe
se prosto izvoditi iz jednog jedinog izvora.
Nesumljivo je grko porijeklo latinske abecede, ali sva njena slova kao da nisu dola
istim putem u Rim.
Etrursko posrednitvo se primjeti u rasporedu slova latinske abecede.
Kako se vidi, pismenost naroda u istonom dijelu Mediterana, a potom i na zapadnom
ilo je polako i preko mnogo posrednika
Ovo se mora istai u prvom redu s' toga to i grka i latinska terminologija pismenosti u
etimolokom pogledu nije uvijek jasna.
Grki naziv knjige i papirusa i , semitskog je porijeklai nastao je od
imena grada Gubla preko kojeg se izvozio misirski papirus.
Nije iskljueno da je I latinsko liber knjiga postalo disimilacijom od grke tuice
.

Tabelarni prikaz evolucije pisma od fenikog alfabeta do moderne

latinice

Slovo

Ime Znaenje Transl.

Odgovara drugim jezicima

Hebr. Arap. Grki
Latinica
irilica

leph

bik

Aa

bth

kua

Bb

gmel

deva

Cc, Gg

dleth

vrata

Dd

prozor

Ee

ww

kuka

zajin

oruje

Zz

th

ograda

Hh

th

kota

ydh

ruka

Ii, Jj

kaph

dlan

Kk

lmedh

tap

Ll

mm

voda

Mm

nun

riba

Nn

smekh

stup

Xx

ayin

oko

Oo

usta

Pp

stablo
papirusa

qph majmun

(), Ff, Uu, Vv, Ww,

Yy

,
Qq

glava

Rr

in

zub

Ss

tw

obiljee

Tt

Literatura

1. Obrad Stanojevi, Rimsko pravo, Beograd 1994.

2. Obrad Stanojevi, Milena Jovanovi, Latinski jezik za pravnike,
Beograd 1999.
3. Zoran Kosti, Kratka istorija pismenosti Beograd 2005.
4. Slobodna enciklopedija http://hr.wikipedia.org/wiki/Feni%C4%8Dko_pismo