7'

Makedonija i Rim l
Razvoj kulture l
Filozofija i religija l
Knjievnost l Arhitektura, likovna

umj etnost i nain ivota l Prirodne i

tehnike znanosti l Nove drave na Prednjem
Istoku l Carstvo Seleukida l
Oblici zemljoposjednitva l
Odnosi meusobne ovisnosti l
Pokuaji politike moi l
Sukob s Rimom l Carstvo
Atalida l Dvor i polis l Rimski vazalski
kraljevi l Aristonikov ustanak
Male drave na Istoku l
Partija,
Baktrija i Carstvo
Maurija l Judeja l

ciO.

Heinz Kreissig

POVIJEST
HELENIZMA

m
r
m

z
N

to je helenizam?

Postanak helenistikog

Makedonska osvajanja pod

Aleksandrom Velikim
Ratni pohod do Indije l
Aleksandrovo carstvo l

Postanak drava dij adoha

helenistiko doba l Nastavak krize

carstvo l
Etniko pitanje l

grko

-egejskom
Helenistika epoha
Ptolomejaca

Dij adoki ratovi l Grka i Istok u

Ptolomejsko

Propast

svijeta l

unutar razvoja
svjetske povijesti

prostoru l Sloboda i
autonomija polisa l
Etolski savez l Ahajski
savez l Epirski savez

Naslov

izvornika

Heinz

Kreissig:

Geschichte

des

durchgesehene Auflage, Akademie-Verlag, Berlin 1984.

Hellenismus.

2.,

Akademie-Verlag,

Berlin 1982

Heinz Kreissig

POVUEST
HELENIZMA
prijevod

njemakog

Micheline Popovi

Izdava

Grafiki

zavod

Hrvatske,

OOUR

Izdavaka

djelatnost,

Zagreb,

Za izdavaa Milan Zinai Urednik Nenad Popovi

Design Sanja Ivekovi Tehniki urednik Nikica Ostarevi Redaktor Ljerka
Depolo
Lektura i korektura Drenka Simi-Popovski, Biserka Dodig
ISBN 86-399-0064-7 Naklada 2000 Recenzije Vladimir Stokalo, Tvrtko Klari
Tisak i uvez NISRO Prosvjeta, Bjelovar 1987.
Preobraenska 4, 1987.

GRAFICKI ZAVOD HRVATSKE

to

Je "helenizam"?

Prema naem shvaanju helenizam<< obuhvaa povijesno raz

doblje izmeu osvajanja dijelova Prednjeg i Srednjeg istoka
od vojske Afeksandra III Makedonskog (Velikog<< ) od 334.
godine pr. n. e. i konanog pada Egipta, posljednjeg helenis
tikog carstva, pod rimsku vlast (30. godine pr. n. e.). U pro
stornom pogledu helenistikim<< se smatraju, s jedne strane,
sva podruja gdje su ivjeli Grci, osim naravno same Grke,
priobalna podruja Egejskog-, Crnog i Jonskog mora, a s dru
ge strane ona azijska i afrika podruja to su ih Makedonci
osvojili i potom, prema mnogim znanstvenicima, helenizi
rali<<: Anatolija, Mezopotamija, Iran, Baktrija, Sirija i Egipat.
U tom smislu pojam helenizam , u odnosu na povijesno
razdoblje unutar definiranog historijsko-geografskog prostora,
prvi je upotrijebio Johann Gustav Droysen (1808-1884). Tri
sveska njegove Povijesti helenizma nose naslove Povijest
Aleksandra Velikog,- Povijest dijadoha (Aleksandrovih na
sljednika<< ) i Povijest epigona<< (Nasljednika dijadoha). Ta
podjela se u velikoj mjeri odrala u historiografiji sve do da
nas, te je helenistika epoha periodizirana u: l. Aleksandrova
doba (336-323); 2. doba dijadoha (323-281, do smrti Se
leuka I); 3. doba kasnijih kraljeva (280-30; Droysen je u svom
prikazu uglavnom obuhvatio samo doba do 222. godine pr. n. e.) .
Droysen je nazvao ovu epohu treim razdobljem grke povi
jesti - nakon arhainog i klasinog - i ukljuio spomenuta
orijentalna podruja u pojam grke povijesti . U graanskoj
historiografiji taj se pojam odrao sve do danas, a i marksis
tiki povjesniari teko odustaju od ove oito prikladne defi
nicije. Postavlja se, meutim, pitanje da li su kriteriji koji
vrijede za drutveni poredak, ili tonije za progresivno doba
ekonomskog drutvenog stvaranja<< (Marx ) - to jest forme u

Povijest helenizma

kojima se od neposrednih proizvoaa po svaku cijenu na

stoji dobiti viak proizvoda - doista u to vrijeme bili isti u
grko-egejskom i u prednjoazijskom podruju. Citalac e sam
vidjeti da li moe odgovoriti na to pitanje.

Prema tome, pojam helenizam valja oprezno upotreblja

vati. Nema nikakve sumnje da je u orijentalnim dravama,
nasljednicama Aleksandrova carstva u kojima su vladali ma
kedonski kraljevi - esto s grkim savjetnicima i kao prija
telji gr1ke kulture - helenistiki utjecaj bio vrlo jak, te se
osjeao i bio vidljiv u svim oblicima drutvene nadgradnje.
Gradovi s klasinom arhitekturom poprimili su izgled grkih
gradova; grki jezik bio je slubeni jezik, pa i opi jezik ko
munikacije unutar mnogonacionalnog drutva, npr. u Sele
ukidskoj dravi; grki obiaji kao npr. tjelovjeba, irili
su se u viim drutvenim krugovima; Makedonci i Grci bili
su visoki vojni zapovjednici, a njihova ideologija i kultura kultura i ideologija vladajue klase - prevladavala je i na
Istoku. U tom se smislu upotrebljavaju pojmovi hellenisme,
odnosno hellenism u francuskom i engleskom jeziku za poja
vu irenja helenskog duhovnog utjecaja izvan granica egejskog
podruja - definicija kojoj se nita ne moe prigovoriti.
Shvatimo li helenizam, meutim, kao povijesno razdoblje,
to se odnosi na prostor izmeu Sicilije i Pamirskog gorja,
sukobit emo se s injenicom da su na tom podruju postoja
la dva razliita drutvena ureenja: antiko u grko-egejskom,
te staroorijentalno u prednjoazijskom i egipatskom prostoru.
Ovdje emo ukratko ponoviti znaajnije razlike kako
bismo naredna razmatranja mogli tonije smjestiti u okvire
tokova svjetskog povijesnog razvoja. Oituju se, u prvom redu,
u nejednakim odnosima izmeu vlasnitva i ovisnosti, dakle
u osnovnim kriterijima ekonomskog drutvenog ureenja. U
staroorijentalnim drutvima vlasnitvo zemlje, najznaajnijeg
sredstva za proizvodnju, nalazilo se u rukama jedne manjine
koja je posredno ili neposredno bila vezana uz dvor. Tu je, u
prvom redu, sam kralj (despot), te njegovi dostojanstvenici
vojskovoe, satrapi (pokrajinski namjesnici), najrazliitiji
ministri , ali iznad svega bili su to hramovi, odnosno svee
nici kao njihovi zastupnici. Toj vladajuoj klasi nasuprot je
stajala kvantitativno i kvalitativno najznaajnija skupina -

to

je helenizam?

seljaci organizirani u seoske zajednice, tj. obraiva zemlja nije

bila vlasnitvo neposrednih proizvoaa, seljaka, koji su je
samo uivali, iako najee, de facto, kao nasljedni posjed. Iz
toga je nuno proizlazila osobna ovisnost seljaka i seoskih za
jednica o zemljoposjednicima, to je, dodue, bilo vrlo razli
ito od mjesta do mjesta i od vremena do vremena. U staro
orijentalnom drutvu neposredni se proizvoai nisu dijelili
od svojih sredstava za proizvodnju kao to je to bio sluaj s
robovima u antikim dravama. Slino vrijedi za obrtnike u
orijentalnim gradovima, kao i za trgovce. I ti su slojevi uglav
nom ovisili o samom kralju, o nekom hramu ili drugom pred
stavniku spomenute vladajue klase; posjedovanje orua i
sredstava za proizvodnju isto se tako u obrtnika nasljeivalo
kao zemlja u seljaka. Oni se nisu mogli ni prodati ni poklo
niti, ukratko nije se moglo njima raspolagati, prema tome
nisu bili robovi.
Nain proizvodnje u antikom drutvenom ureenju razli
kovao se od staroorijentalnog, u prvom redu po tome to je
glavno sredstvo za proizvodnju, zemlja, bila rasporeena kao
individualno vlasnitvo slobodnim i (u formalnom smislu) jed
nakim lanovima jedne organizirane zajednice graana organi
ziranih u autonomni grad (polis) . Kako je toj formi individual
nog privatnog vlasnitva svojstvena stalna tenja za koncen
traCijom, isprva su lanovi vlastitih, a kasnije i stranih zajed
nica - dunici ili kmetovi - prelazili u tipian robovski od
nos neposrednih proizvoaa. On je odreivao antike odnose
u proizvodnji.
Kao dokaz da se doista radi o dva drutvena ureenja s
razliitim nainom proizvodnje, pogledajmo viak proizvodnje
privreen u oba sistema; nain, naime, kojim se on dobiva
iskoritavanjem neposrednog proizvoaa predstavlja najto
nije kriterije nekog ekonomskog drutvenog ureenja.
U
staroorijentalnom nainu proizvodnje privilegirani sloj oko
dvora i hramova uzimao j e taj proizvodni viak od seoskih za
jednica i gradskih obrtnikih radionica; on se spremao i tro
io uglavnom za voenje ratova i za udoban ivot jedne manji
ne. U antikoj proizvodnji pojedini robovlasnik, a time i za
jednica svih slobodnih graana, dobivali bi viak proizvoda
od poljoprivrede i zanatstva, ali proizvedenog od robova izvan
-

Povijest helenizma

te graanske zajednice; taj viak proizvodnje sluio je u prvom

redu za konsolidaciju tih gradskih zajednica, polisa, pa tako
objanjavamo,- npr., visoku kulturnu produkciju i intenzivni
kulturni konzum u grkim gradovima-dravama.
Oba oblika se, prema tome, bitno razlikuju. Na pitanje,
koju je ulogu helenizam odigrao u tim odnosima, moe se
odgovoriti jedino ako se t1Zmu u obzir svi odluujui faktori.

to je prethodilo- helenistikoj
epohi
Propast polisa

Grkoj

S. st. pr. n. e. openito se smatra dobom procvata klasine

Grke, to se podudara s najviim stupnjem razvoja demo
kracije u polisu, a 4. st. dobom propadanja, krize polisa.
Tok razvoja nije, meutim, bio tako jednostavan, premda je
oigledno da je Periklovom Atenom grko drutvo dostiglo i
nadmailo svoj vrhunac.

Atenskim porazom u peloponeskom ratu (431-401) zapo

elo je 4. st., periodom spartanske hegemonije na grkom
kopnu. Atenu i njezinu luku Pirej zauzela je spartanska voj
ska, a njene zidine bile su sruene. Grki gradovi na obalama
Egejskog mora i na otocima koji su bili lanovi Atiko-delij
skog pomorskog saveza (478/477-404) smatrali su se oslobo
enima. No nije samo ratno pustoenje u Atici unitilo poljo
privredu, osobito na njivama, maslinicima i vinogradima, nego
su i mnoga druga podruja stradala od ratnih pohoda Atenja
na, Spartanaca i njihovih saveznika. Osobito su stradali sjever
ni Peloponez i gotovo cijela srednja Grka, ali ni mnogi otoci
nisu ostali poteeni.
Osobito je znaajno to su demokratske institucije, koje
su konzervativni Spartanci smatrali glavnim uzrokom svih
zala, u mnogim gradovima ukinute, a njihovi predstavnici
esto i fiziki uniteni. U samoj Ateni se ipak 399. godine,
usprkos Spartancima, ponovo uspostavila umjerena demokra
cija, ali dominantnom strukturom u gradovima-dravama po
kazalo se oligarhijska ureenje. Mnogi su graani, osobito si
romaniji slojevi, tzv. nii demos, taj povratak odnosima sli
nim apsolutnoj vlasti aristokracije u polisima smatrali drutve
nim nazadovanjem. A osjeaj osloboenja od tereta to je Atena
bila nametnula dobrovoljnim ili prisilnim lanicama svoga sa-

10

Povijest helenizma

veza uskoro se pretvorio u novu podlonost, ovaj put pod

Spartom.
Taj osjeaj nemoi prema historijskoj sudbini nejasnih
uzroka, potresao je sve moralne, religiozne i drutvene vrijed
nosti koje su u Grkoj u 5. st. bile na visokom stupnju.
Atenski historiar Tukidid ostavio nam je Povijest pelo
poneskog rata koja see do 411. godine, a u kojoj opisuje
situaciju za prvih ratnih godina:
Dok su poglavari obje stranke u gradovima imali puna usta
lijepih rijei - ravnopravnost za svakoga ili umjerena demokra
cija - i tvrdili kako se bore za dobrobit grada, u stvari su se tek
meusobno borili za prevlast, pri tom im je svako sredstvo bilo
pravo i u fanatinom stranakom bijesu, bez obzira na pravdu i
ope dobro, nesmiljeno su se osveivali protivnicima koje su bez
obzirno zatvarali ili ih nasilno obarali na temelju nepravednih od
luka. Strah od boga bio je isprazna izreka, a svako nedjelo poi
njeno uz gromke fraze predstavljalo je jo jedan prilog vlastitoj
slavi. No graani koji nisu pripadali nijednoj stranci stradavali su
od obiju; jedni jer se ,nisu s njima slagali, a drugi jer im nisu
htjeli priutiti da ostanu poteeni.
Tako je, uslijed stranakih borbi, u Grkoj vladala svakojaka
podmuklost i pakost, a estita iskrenost, toliko svojstvena duhov
noj aristokraciji, bila je predmetom rugla, pa je nestala. Gotovo
svuda su se stranke neprijateljski i sumnjiavo sukobljavale. Ni
najsveanija obeanja i strane zakletve tu nisu nita pomagale;
ve se davno zaboravilo na vjernost i povjerenje. Jedan se drugo
me nije usudio suprotstaviti, svaki se samo trudio da se sauva
od zla. Pri tom su upravo duhovno najbeznaajniji ljudi zadrani
na vlasti; svjesni svoje slabosti i u strahu da ih na govornikim
tribinama njihovi nadmoni protivnici ne bi potisnuli s vrha, ili
da ih svojom veom lukavou ne namame u stupicu, radije su
provodili prisilne mjere. Oni drugi pak, koji su samouvjereno
smatrali da mogu pripaziti to im rade protivnici i nadali se u
svojoj mudrosti da e s njima obraunati i bez nasilja, nisu se
dovoljno uvali i tako su jo prije nastradali.<<

To je u jo veoj mjeri vrijedilo za vrijeme nakon ratova,

tj. za poetak 4. stoljea.
Atenskim porazom okonan je peloponeski rat, ali u gr
kim zemljama nije zavladao mir. Osim to su tisue gr
kih plaenika bile upletene u ustanak perzijskog satrapa Kira,
brata velikog kralja, i Sparta se, pod vodstvom svog vojsko
voe Lisandra, zastupnika ekspanzivne politike, takoer uple-

Propast polisa

Grkoj

11

la u te perzijske stvari. Perzijanci su spartanske vojnike na

otocima ispred maloazijske obale - s pravom - promatrali
s nepovjerenjem. S druge strane, Sparti su bila potrebna sred
stva za tu vojsku plaenika, za njihove plae, prijevoz itd., to
nije bilo u skladu sa spartanskim ustavom, te se nisu mogla
ostvariti iz dravne privrede. Spartanska vojska sastojala se
poglavito od teko naoruanih punopravnih graana (hoplita),
tzv. spartijata. Sada su se primali kao plaenici Lakedemonci,
tzv. perijeci, stanovnici obalnih gradova, obrtnici, mornari
koji su uivali ograniena prava. Sredstva za njihove pla
e Sparta je dobila od Perzije kao subsidij, a dobivala ih je od
nje i nadalje. Sparta je, prema tome, vladala nad Grcima u
Maloj Aziji i na otocima samo uz perzijsku pomo, a prema
Grcima je opravdavala tu svoju prevlast zatitom od Perzije
- proturjejem to su ga demokrati - koji su spartansku
vlast ionako smatrali nasiljem - prozreH.
No neki su u Grkoj odobravali spartansku politiku. Ni
Korint, koji je svojim trgovakim rivalstvom s Atenom bitno
pridonio izbijanju peloponeskog rata, a ni Teba koja je sada
biJa na elu Beotskog saveza nisu pristali na mir s pobije
enol;Il Atenom. Nazirao se zajedniki otpor tih dviju jakih
srednjogrkih drava _protiv nove hegemonijske vlasti, pa se
394. godine Sparta suoila s koalicijom koja je, osim Tebe i
Korinta, obuhvaala gotovo cijelu sjevernu polovinu Pelopo
neza, otok Eubeju i gradove na poluotoku Halkidici. Pobjeda
Spartanaca kod Koroneje (394) donijela im je, dodue, apso
lutnu prevlast tijekom nekoliko desetljea, ali i openitu mr
nju svih ostalih Grka.
Zapovjednik atenske mornarice Konon, sklonivi se kod
perzijskog velikog kralja kao izbjeglica, po njegovu je nalogu
organizirao flotu kojom je Spartancima na moru zadavao os
jetljive udarce (Knid 394) i protjerao njihove harmoste
(namjesnike<< ) iz maloazijskih gradova i otoka. Napokon se
vratio u Atenu da iznova izgradi Dugake zidine. Perzijanci
su oigledno smatrali da je time ponovno uspostavljena rav
notea izmeu suparnikih grkih drava.
Vladar Artakserkso izdao je 386. godine dekret koji je pod
imenom Kraljev mir<< ili Antalkidin mir (prema imenu

12

Povijest helenizma

spartanskog pregovaraa) bio ve uao u antiku historiogra

fiju. Prema tom mirovnom diktatu kralj je smatrao praved
nim da mu pripadnu gradovi u Maloj Aziji i na Cipru, dok su
svi drugi grki polisi, manji i vei, eljeli biti nezavisni. Otoci
Samos, Imbros i Skiros pripali su Grkoj, kao i u prolosti.
Perzijski kralj je svima onima koji bi se tim uvjetima odupr
li nagovijestio rat na kopnu i na moru.
Klauzula prema kojoj su svi gradovi autonomni, zapravo
je bila usmjerena protiv saveza i osobito je pogodila Tebance,
iji je poloaj u Beotskom savezu bio hegemonistiki. Spar
tanci su djelovali kao neka produena ruka vladara pri pro
voenju njegova diktata u Grkoj, to je, dakako, znatno pri
donijelo jaanju njihova poloaja meu Grcima, a da pri tom,
osim tog poloaja, nisu dobili neke osobite moi.
Ipak je u to doba (377) Atena uspjela osnovati novi po
morski savez koji nije bio upravljen protiv Perzije kao Atiko
-delijski savez iz 5. stol] ea, nego protiv hegemonistikih zah
tjeva Spartanaca. Najvaniji razlog za takav postupak bila je
vjerojatno injenica da su Spartanci prije Kraljeva mira dugo
blokirali Helespont i tako oteali opskrbu Atene namir
nicama, osobito itom iz crnomorskih krajeva. Dok su Spar
tanci bili zaokupljeni buntovnim Tebancima, Atena je sklopila
savez s nizom grkih gradova (Simahija), sa svrhom da Sparta
dopusti Grcima da ive u miru, slobodi i nezavisnosti, kako
pie u ugovoru. Ta je formulacija jamano bila primjerenija
nego zahtjev spartanskih voa da se provedu mirovni uvjeti
iz 386. godine. U dekretu koji je sadravao sve uvjete novog
pomorskog saveza, Atenjani su izrijekom zajamili savezni. kim gradovima da e potovati njihovu autonomiju i slobodu,
da nee u njima drati vojsku, da se nee mijeati u njihove
unutranje poslove, a osim opih doprinosa nee zahtijevati
tributa. U Sinedriju, saveznom vijeu, Atenjani ak nisu imali
ni svojih predstavnika, kako bi se izbjegao dojam nove, aten
ske hegemonije.
Znaenje Saveza bivalo je sve vee, pa je 371. godine Spar
ta kod beotskog grada Leuktre bila do nogu poraena od
Tebanaca pod vodstvom odlinog dravnika i vojskovoe Epa
minonde. To je bio kraj spartanske prevlasti. Pravi razlog Sa-

Propast po/isa

Grkoj

13

veza, otpor Sparti, nestao je, a pripadnost Simahiji sve je vie

gubila na :vanosti, osobito za otone gradove, pa je tako Ate
na ponovno poela pritiskati svoje saveznike, kao to je to i
ranije inila, u Atiko-delijskom savezu.
Kao to je pomorski savez iznenada doveo Atenjane na vo
dei poloaj na Egejskom moru, tako je, nakon bitke kod Leu
ktre, na kopnu i dalje rasla prevlast Tebanaca, a Sparta je sve
vie propadala. Kad je tebanska vojska upala u Lakoniju, pre
bjegle su joj spartanske jedinice sastavljene od perijeka, tako
da je u Sparti donesena odluka da se naoruaju heloti, koji su
dodue bili potlaeni, ali kojih su se svi bojali. Heloti su bili
seljaci, kmetovi iz Lakonije, kao i podreeni Mesenjani koji su
na naslijeenoj zemlji morali tekim radom privreivati Spar
tancima vikove. - Godine 362. napokon su donesene dvije
odluke koje su razvoj usmjerile sasvim drugim tokovima: na
kon bitk kod Mantineje Tebanci su oslobodili helote od
kmetstva i osnovali Meseniju, od Sparte nezavisnu dravu, i
me je ekonomska snaga spartanske drave bila bitno uma
njena. No u t<>-j bici Tebanci su izgubili svog vou Epaminondu
kome su zahvaljivali svoj povlateni poloaj u srednjoj Gr
koj. Nakon Mantineje ni Spartanci ni Tebanci vie ne igraju
nikakvu vodeu ulogu.
Pedesetih godina 4. stoljea u Ateni su se pojavile snage
koje su ukazivale na nestajanje borbenog oduevljenja i na
slabljenje privrede uslijed latentnih ratova, ali nisu pokazivale
namjere da se odreknu vodee uloge unutar pomorskog save
za. Tono je da je u 4. stoljeu elja za mirom, barem za mi
ro meu Grcima, bila vrlo izraena. U prvoj polovici tog sto
ljea sklopljeni su ugovori kojima se nastojao osigurati opi
mir (koine eirene). Teko je procijeniti to je pri tom bilo
mjerodavno: ekonomski zahtjevi, uvianje politikih razloga
u vezi s propadanjem vrste hegemonije, dogaaji u neposred
noj blizini Grke, panhelenistika filozofija ili naprosto razbo
ritost s obzirom na visok broj ljudskih rtava. Vjerojatno su
svi ti faktori odigrali odgovarajuu ulogu, a i meusobno su
povezani. No neki opi grki mir zapravo nikad nije postojao.
Naprotiv, razvijali su se novi elementi ratovanja: podupiranje
teko naoruanih hoplita lake naoruanim jedinicama (pel
tastima, nazvanim tako po titovima od prua, presvu-

14

Povijest helenizma

enima koom), te laganom konjicom za manje okraje. Ve u

S. stoljeu Atena je svoje meteke, tj. stanovnike gradova, dose
ljenike iz drugih grkih krajeva bez politikih prava, ukljui
vala u teko naoruane falange, a i u Sparti je, nakon pelopo
neskog rata, takoer bilo perijekih falangi.
Jasni su odnosi izmeu elje za mirom i odricanja od hege
monije, odricanja od hegemonije i nestajanja prihoda, stee
nog potlaivanjem, a ne radom, kao i nestajanja tih prihoda i
socijalnih nemira meu niim demosom to je opet vladajue
klase tjeralo na ratovanje. Tih odnosa Grci onog vremena da
kako nisu bili svjesni.
Nemiri demosa u malim i velikim gradovima oitovali su
se u vezi sa zahtjevima da se ostave povlastice, npr. doprinos
za kazalite, s novom raspodjelom zemlje i otpisivanjem dugova
(seisachtheia). To dodue znai da su se krizne pojave odno
sile preteno na seljako stanovnitvo, ali pitanje je da li se
moe govoriti o poljoprivrednoj krizi. Ipak se ini da se dubo
ka socijalna razlika u 4. stoljeu najvie oitovala u razliitoj
raspodjeli zemlje, to je i suvremenicima bilo jasno. U politi
kim grupacijama oligarha i demokrata okupljali su se, uglav
nom, s jedne strane veliki zemljoposjednici, a s druge malo
posjednici i bezemljai. Svaki grad, polis, bio je u prvom redu
zajednica zemljoposjednika - koliko god su u njima ponekad
cvali obrt i trgovina. S tog se stajalita narodnim masama
- ukoliko se taj pojam uope moe upotrijebiti s obzirom na
razmjerno mali broj stanovnika ak i najveih gradova mogu smatrati preteno seljaci, makar stanovali u gradu. Us
tanci i protuustanci su u mnogim gradovima esto imali za
posljedicu protjerivanje protivnika iz grada i zapljenu njihove
zemlje. U svakom sluaju, rezultat je bio sve vei broj izbjeg
lica, prognanih i bezemljaa. Kad su se nakon promjene vlasti
izbjeglice i prognanici vratili, proces protjerivanja i konfiska
cije ponavljao se u obrnutom smjeru. Tako se stalno pove
avao broj stanovnika koji su ivjeli od prodaje svoje radne
snage. Radili su kao nadniari u zanatstvu, kao sezonski rad
nici u poljoprivredi, kao veslai, odnosno lanovi posade na
brodovima, kao transportni radnici u lukama i brodogradili
tima, ili su pak bili plaenici, u svako doba rado primljeni u

Propast po/isa

15

Grkoj

bilo kojem gradu ili kod kojeg o d barbarskih kraljeva - u

Perziji, Makedoniji ili Trakiji.
U 4. stoljeu i u grkoj vojsci ete plaenika sve vie su
nadomjetavale redovnu vojsku. Hopliti, veinom seljaci, stal
no su prieljkivali kraj rata kako bi se vratili sjetvi ili etvi,
dok je plaenicima, ili barem njihovim voama, odgovarala
stalna ratna opasnost koja im je osiguravala egzistenciju.
Tu situaciju historiari esto navode kao uzrok kriznim
pojavama u grkim gradovima u 4. stoljeu. Meutim, prije
laz na plaenike vojske nedvojbeno je tek posljedica stanja
unutar ekonomije polisa, posljedica koja je zacijelo bitno
utjecala u smislu daljnjih promjena. No pokuajmo ustanoviti
prave uzroke tih kriznih pojava.
U 4. stoljeu' vidljiv je nerazmjer izmeu malog broja obrt
nika i njihova velikog znaenja za atensku privredu i politiku.
U pukim skuptinama bili su mjerodavni: suknari, obuari,
tesari, kovai (to ih Ksenofont nabraja ispred seljaka i tr
govaca). S druge strane, Atena je izvozila gotovo iskljuivo
keramiku, pa je ostalo zanatstvo oigledno radilo samo za vla
stito trite. Vaan uvoz ita, brodograevnog drva, eljeza i
robova plaao se u gotovu novcu; preduvjet za to bili su tri
buti saveznika kao i rudnici srebra u Lauriju na sjevero
istonom kraju Atike. Nakon zavretka peloponeskog rata
tributi su izostali. Laurijske rudnike uzeli su u zakup privat
nici, pa nisu vie donosili gradu velike profite. Atiki novac je
ipak zadrao svoju vrijednost.
'

Neosporivo je da je atikoj poljoprivredi dugotrajni peloponeski rat, koji se vodio na njenu teritoriju, nanio velike
tete, osobito vinogradarstvu i maslinarstvu. Nakon rata mno
gi seljaci - maloposjednici postali su zakupnici i nadniari,
ukoliko se nisu odluili, budui da su se morali odrei zemlje,
za nesigurno ali unosno zanimanje plaenika. Koliko god je
takva situacija pogodovala spekulaciji sa zemljom, koncentra
cije zemljinog posjeda u rukama malobrojnih, ini se, nije
bilo. Srednji posjed od 4-5 ha bio je pravilo, a u Ateni 4. sto
ljea nisu nam poznati zahtjevi za otpisivanjem zemljinih du
gova ili ak za novom raspodjelom zemlje, kao to je to pozna
to u drugim gradovima-dravama. Predmet spekulacije bila je

16

Povijest helenizma

vjerojatno rjee sama zemlja nego, npr. , odnos ponude i po

tranje poljoprivrednih proizvoda, tj. cijene prehrambenih
proizvoda. Nedvojbeno se pokazalo da je u 4. stoljeu proda
vanje zemlje uestalo, ali ne u tolikoj mjeri da bi pogodovalo
stvaranju veleposjednikih odnosa i seljakog proletarijata.
To jednako tako vrijedi i za trgovinu koja je za Atenu bila
veoma vana, ali koju valja razmatrati i ocijeniti u odnosu na
o?enitu situaciju u 4. stoljeu pr. n. e. Trgovina nije nadila
zila trenutanu potranju, a to se tie potroaa i dobavljaa
ona nije bila unaprijed odreena ili planirana. Prema tome
nije bilo zaliha za teka vremena ili spekulacije robom ili cije
nama u izvanregionalnim razmjerima. No u 4. stoljeu prvi
put s: pojavljuje, ili se u veoj mjeri moe ustanoviti, sudje
lonje bogatih Atenjana u pomorskim zajmovima, kojom su
pnhkom kreditirali trgovake transakcije, ostvarivali dobit a
'
da nisu nita proizveli niti izvrili neke usluge, makar su se
upustili u rizik pomorske nesree. To ukazuje na to da su
r?be ransp?rte aje preuzimali trgovci (emporoi) koji

sami msu pnpadah bogatim slojevima, nego su se ubrajali u

srednji gradski demos. Prodor novanih poslova u robnu raz
m nu sve je vie potiskivao prirodnu razmjenu dobara, te je
Vrijednost same razmjene postala izvorom dobiti. Ve je Aris
ttel uoio tu razliku izmeu bogatstva to slui opskrbljiva
nju kue (oikonomike) i bogatstva to slui samo gomilanju
novca (chrematistike). Bogati Atenjani nisu tada bili veliki
zemljoposjednici, dakle, preteno stara aristokracija, nego i
gradski vlasnici obrtnikih radionica i zakupnici rudnika.

Cini se, meutim, da u 4. stoljeu u Ateni nije ivjelo do

.
voljno trgovaca spremnih da preuzmu rizik, odnosno onih koji
u r.spolagal dostatnim kapitalom. Ishod peloponeskog rata
ocigledno Imao za posljedicu da je velik broj meteka, u i
jim se rukama nalazila veina trgovine, protjeran iz Atene.
Povjesniar Ksenofont, koji je ivio na prijelazu iz S. u 4. sto
lje, u svom spisu O prihodima preporua stimuliranje stra
mh trgovaca pomou privilegija, kako bi ih pridobili da se
nasele u Ateni ili njezinoj luci Pireju. Cini se da su te prepo
ruke bile uspjene, jer je 317. godine pr. n. e. u Ateni izbrojeno
10 000 meteka koji su podlijegati metekom oporezivanju. Ne
znamo da li se nastavila tendencija koju je Ksenofont usta-

Propast po/isa

Grkoj

17

novio ve u prvoj polovici 4. stoljea, a prema kojoj je, u

usporedbi s metecima iz grkih gradova, broj onih iz negrkih
krajeva (Egipta, Lidije i drugih azijskih krajeva) porastao.
Meu povlasticama kojima su se stranci privlaili u Atenu
najvanija je bila mogunost kupnje zemlje. Time je bilo obo
reno naelo prema kojemu je samo pripadnik opine na pod
ruju svoga grada imao pravo posjedovati zemlju. To jasno
pokazuje da je u 4. stoljeu Atena dospjela u potekoe u vezi
s opskrbom, to ju je priSililo na takve odluke. No, u pravilu,
takve povlastice nisu podrazumijevale i dobivanje politikih
prava, tako da je i drugo naelo, prema kojem je zemljopo
sjednik ujedno bio i punopravni graanin, bilo oboreno.
U 4. stoljeu takoer su nastale promjene u koritenju
robovskog rada, osobito u gradskom zanatstvu. Pri tom je bilo
manje vano to je vjerojatno apsolutni broj robova u proiz
vodnji bio u porastu, ve je dolo do promjena u nainu upo
ljavanja robova. Vlasnik obrtnike radionice nije vie uvijek
i vlasnik robova koji za njega rade, nego unajmljuje radnu
snagu od vlasillka robova- kao, uostalom, i zakupnici rud
nika. Tako su robovlasnici ostvarivali neku vrstu rente. S vre
menom su robovi poeli raditi za vlastiti raun, a svom gos

podaru plaali su paualni iznos od svojih primanja. Takav

postupak se stvarno moe dokazati iz govora odranih na ras
pravama u 4. stoljeu. Na taj nain robovi su bankovnim,
kreditnim i slinim poslovima mogli postati tako imuni da su
se mogli iskupiti.

Premda su robovi na takvim poloajima predstavljali iz,

nimke, izmeu njih i robova rudara u Lauriju postojala je
tako raznolika paleta najrazliitijih statusnih oblika (robovi
su bili, na primjer, kuni sluge, policajci, teaci, obrtnici, pi
sari, nadglednici, upravitelji, luki radnici, itd.), da je nemo
gue, u lenjinistikom misiu, obuhvatiti robove kao klasu.

Tako u 4. st., kao ni ranije ili kasnije, u grkim gradovima

nije dolo do znaajnijih robovskih ustanaka. Socijalni inte
resi i ciljevi robova- o etnikim razlikama da ne govorimo
- bili su naprosto suvie divergentni. Pokoji bijeg, to je bio
vie ili manje jedini izlaz. Od robova grkom drutvu 4. sto
ljea nije prijetila nik.akva opasnost.

18

Propast po/isa

Povijest helenizma

Zabrinjavajua je bila druga okolnost koja se pojavila u

Ateni, oigledno kao posljedica poraza u peloponeskom ratu.
Puki zborovi, od Efijaltovih i Periklovih vremena najvaniji
organ antike demokracije u Ateni i drugim gradovima-dra
vama, odravali su se u 5 . stoljeu pod vodstvom pritana, slu
bujueg predsjednika Vijea, a dnevni red odreivao je Savjet
(bule). U 4. stoljeu izabrane pritane nadomjestili su drijebom
odreenim predsjednicima, to se moe smatrati radikalizira
njem demokracije. Bilo je potpuno nemogue, pogotovo ati
kim seljacima, sudjelovanje na 40 redovitih i nepoznatom
broju izvanrednih zborova godinje. I obrtnici su pri tom gu
bili mnogo vremena i novca. Povienjem honorara za sudjelo
vanje na skuptini od poetnog l ohola na 6 ohola u drugoj
polovini 4. stoljea je, s druge strane, za neke slojeve postalo
vani e sudjelovanje na skuptinama iz materijalnih razloga,
nego Iz onih bitnih. Vijee je izgubilo na znaenju. Na njegovo
mjesto stupili su demagozi. Puki govornici svih politikih
smjerova esto nisu bili ak ni magistrati, pa se nisu mogli
pozvati na odgovornost ako su demos zaveli da donese krivi
zakljuak.

Vijee- koje se sastojalo od SOO lanova pa se zvalo Vi

jee pet stotine<< - zadralo je, dakako, svoju ulogu u nad
zoru mid provoenjem Ustava, pa je tako mnogo toga to je u
skuptinama prelazila granice dobra i zla moglo ublaiti, to
vie to su u njegovu kompetenciju spadale pravda i zakoni
tost. No to su ujedno bile i granice njegova djelovanja. Sto
vie, stara formulacija Vijee i puk su zakljuili ... nije vie
uobiajena u svih zakona, nego stoji samo: Puk je zaklju
io .... S druge strane vijee je, putem administrativnih tijela
sastavljenih od njegovih lanova, preuzelo stanovitu egzekutivu
koja je izvrila stabilizirajui utjecaj i odvratila opasnost op
enitog raspada dravne vlasti u Ateni. Takva su tijela npr.
logisti (financijski inspektori), eutini (kontrolori), silozi (nad
zornici skuptina) i dr.
Nasuprot tome su se stratezi, koji su u 5. stoljeu bitno
utjecali na politiku - prisjetimo se Temistokla, Perikla ili
Kleonta- u velikoj mjeri povukli iz politike arene i okuali
svoju sreu samostalno, kao vojskovoe. Taj korak bio je,
dakako, u neposrednoj vezi s postepenim prijelazom od gra-

Grkoj

19

prvenstveno eko
anske vojske u plaeniku vojsku i imao je
razvilo se zva
ga
strate
aja
polo
nomske uzroke. Od izabranog
ana instizadr
lno
forma
vie
ili
nje vojskovoe, iako je manje
tucija izbora.

Helijeja, ne
U pravosuu su se takoer dogodile promjene.
bila je for
ta,
arhon
a
ka vrsta prizivnog suda protiv presud
e.), a prak
n.
pr.
st.
6.
malno od Solonovih vremena (poetak
u svim
laganj
raspo
tiki od Perikla (5. st. pr. n. e.) na
punopravnim graanima '(iznad 30 godina).

ale oko
Ako je tono da su se u 4. stoljeu sjednice odrav
a
zanim
ati
300 dana u godini, i sudaki poziv moe se smatr
Va
ta.
manda
njem, iako iz poetka samo za vrijeme izbornog
u politiku.
ila
prelaz
sudne
pravo
od
va
ustano
ta
je
no je da
jala da nee
Sest tisua sudaca se iz godine u godinu zaklin
pokuaje
podupirati protivnike demokracije i da nee trpjeti
na mogue
socijalnih prevrata. Time se vjerojatno aludiralo
podjelom
preras
i
a
dugov
anjem
otpisiv
za
zahtjeve siromanih
i nieg
graan
i
ali
pripad
jbeno
nedvo
su
zemlje. Taj sud, kojem
jan
odosto
nevjer
je
bio
i
j
poloa
ni
demosa, doao je u dvojbe
sima.
siroma
im
gradsk
i
kao
isto tako veleposjednicima
je
U 4. stoljeu u gradovima-dravama, polisima - Atena
usta
starih
a
raspad
do
je
tek model za mnoge druge- dolo
e bari
nova i starih vrijednosti. Usporedo s time su se i stalek
tada
je
Ve
.
nizama
antago
jere sve vie povlaile iza klasnih
dno:
pretho
ono
nego
protivrjeje siromaan-bogat bilo vanije
ailo,
demos-aristokracija. Suvie je plemia u 5. st. osirom
ale
poklap
obno
suvie se plebejaca obogatilo da bi se meus
imunost i klasa.

Grka se, meutim, nije sastojala samo od gradova, a gra

dova-drava nije bilo samo u Grkoj. Sicilija i >>Velika Grka<< ,
tj. juna Italija sa svojim grkim gradovima, kao i gradovi na
Crnom moru nas ovdje ne zanimaju. Za naa daljnja razmat
ranj:t mnogo su vaniji gradovi-drave u Maloj Aziji. Iako su
gradovi kao Milet, Rodos ili Efez iz perzijske vladavine u 6.

stoljeu dospjeli u 5. stoljeu pod vlast Atene, a jedno sto

ljee kasnije opet dospjeli pod perzijsku hegemoniju, nikada

nisu prestali, barem u ekonomskom smislu, igrati vanu ulogu

u egejskom podruju. To se temelji, jamano, na njihovoj ve-

20

Povijest helenizma

zanosti uz egejsku trgovinu, dok je njihovo dravno ureenje

bilo vrlo razliito. Gradovi koji su pripadali Drugom atikom
pomorskom savezu bili su preteno demokratski organizirani,
dok se u drugima, orijentiranim poglavito na Perziju, razvila
kasna, oligarhijski determinirana tiranija. Takva tiranija po
primala je ponekad oblik kraljevskih dinastija, a ekonomska
baza im nije bila robovlasnitvo, nego iskoritavanje seljaka
-kmetova negrkog porijekla. Najpoznatiji su primjeri grka
Herakleja na Pontu, gdje su tzv. Marijandinci, tj. paflagonski
domoroci osiguravali poljoprivrednu proizvodnju, a Klearh je
uspostavio nasljednu tiraniju, zatim Prijena gdje su Pedi
jejci (stanovnici ravnice karijskog porijekla) privreivali
graanima viak proizvodnje. ak su u gradovima kao to je
Halikarnas, pod vlau karijskog dinasta Mausola, seljaci ob
raivali zemlju (chOra), vlasnitvo polisa. A ti proizvodni od
nosi u grkim maloazijskim naseljima nisu bili novi, nego su
nastali, najvjerojatnije, u najranijim vremenima naseljavanja.
Potpuno je drugaiji bio razvoj u onim podrujima Grke
u kojima nije bilo ni gradova-drava, ni proizvodnih robova.
Sparta, Tesalija i Beotija u 4. stoljeu su dospjele - kako
smo vidjeli - ak do hegemonijskog poloaja na kopnu. U
sluaju Sparte to je razdoblje vezano uz konanu afirmaciju
drutvene nejednakosti, smanjenje broja punopravnih sparti
jata uslijed prezaduivanja, te uz sve izraeniju beznaajnost
narodnog vijea. Kraj je definiran porazom kod Leuktre.
Sparta je oduvijek predstavljala neto kao sponu izmeu
polisa, grada-drave, i onog to je Aristotel zvao ethnos, ple
menska drava; s polisom ju je vezivala gradska jezgra u ko
joj je ivjela zajednica zemljoposjednika, spart:ijata, a nalazila
se u sreditu chore; s etnosom je iinala zajedniki nain pri

vreivanja vika proizvodnje. Sparta nije imala proizvodnog

ropstva, nego je prisiljavala lakonske i mesenijske helote da
na svojim naslijeenim parcelama ostvaruju viak proizvoda
koji se raspodjeljivao meu punopravne graane u Sparti,
koji su ivjeli samo za ratovanje.

U taj nehumani, ali ipak patrijarhalni sistem nedvojbeno

su u 4. stoljeu poeli prodirati raznorazni elementi robnonov
anih odnosa, naikon to su u Peloponeski savez pod spartan-

Propast po/isa

21

Grkoj

t a je u
skom hegemonijom prihvaeni znaajni gradovi. o
, kao
maciJe
denom
male
novac
i
Sparti postojao samo eljezn
plae
oprema
i
vljanje
usposta
su
ekvivalent za razmjenu, ali
nvi
nikih jedinica, osobito mornarice, zahtijevali do tada
obhku
u
la
namica
se
su
to
ene koliine novanih sredstava,
da
perzijskih subsidija. Spartanci su vrlo brzo shvatili kako
po
a
je,
bogaen
iskoriste ta sredstva za razmjenu za osobno
jam homoioi, jednaki, kako su se nazivali, ubrzo se prometnuo
ze
u obrnuti. Spartanci su,;meutim, uspjeli zadrati oblike
su
a
asnitv
mlioposiednitva, time i helotiju, a uvoenje robovl
is
ia
izbiedi. ak nakon gubitka njihova najglavnijeg podru
u
nisu
koritavanja, Mesenije, i tamonjih helota, 369. godine,
cija
Lakoniji uveli ope privatno zemljoposjednitvo. Diferen
cija Spartanaca se ipak ,nastavila, broj punpraih gra
koji su se sami mogli_ opremiti za rat postaJao Je sve manJI,
i
prijelaz na sistem plaenika postajao je sve nuniji, a time
pro
Otpor
ci.
savezni
i
potreba da se u iskoritavanje ukljue
tiv toga postajao je sve vei, te je on konano dokrajio spartansku hegemoniju.

to se tie Beotskog saveza pod hegemonijom Tebanaca,

socijalni odnosi u beotskim gradiima nisu se mnogo razli
no
kovali od lakonskih: zanatstvo je bilo tek umjereno razvije
.
snitva
robovla
u izrazito seoskim naseobinama, s neto malo
njego
,
Ali utjecaj i mo grada Tebe, smjetenog usred Beotije
k su
va robna proizvodnja i proireno dranje robova oduvije
ma
saveza
g
Beotsko
Unutar
opina.
se osjeali u iyotu tih
st
jedanae
u
eni
obuhva
nji gradovi i seoske zajednce bili su
a.
beotarh
teritorijalnih podruja pod vodstvom po jednog
Svako takvo podruje slalo je 60 zastupnika u savezno vijee.
Egzekutivni magistrati bili su smjeteni u Kadmeji, tebanskoj
utvrdi.

U 4. stoljeu poeo se- kao protutea Sparti- u Beot

skom savezu isticati sve jae demokratski orijentirani vlada

jui sloj. Zakoni su se izricali u ime beotskog demosa, broj
beotarha smanjio se na sedam, a na elu im je bio arhont.
To sve ukazuje na centralizaciju Saveza- pa ak i na stvara
nje neke tebanske drave - sline atenskoj u 5. stoljeu, ali
u manjem opsegu.

22

Povijest helenizma

Sline arhaine crte kao Sparta, iako u pojedinostima pot

puno razliite, pokazivao je i Tesalijski savez. Socijalna struk
tura- iskoritavanje seljaka ovisnih o nasljednom plemstvu,
veleposjednicima (ti su se seljaci nazivali penesti, a ve su ih u
antikim spisima usporeivali s helotima) zadrala se do u 4.
stoljee. Pojam penest ne pojavljuje se, dodue, vie u spi
sima iz tog doba, ali injenica to su uz slavnu tesalijsku ko
njicu uspostavljene pjeadijske ete, sastavljene od seljaka,
nije dovoljan dokaz za tvrdnju da su penesti postali slobodni.
Sloboda se mogla ostvariti samo u posjedovanju zemlje, o
emu nije bilo ni govora, jer je tesalijska aristokracija zadrala
svu vlast. Nakon to je Jazon .iz Fere osnovao savez, Tesalija
je, kao i Beotija, bila podijeljena na (etiri) teritorijalne jedi
nice na elu s polemarhom koji se birao svake godine. Pole
marsi su bili podreeni tagu (voi) kojeg je u naelu
birala savezna skuptina. Polemarsi su se osobito brinuli za
naplaivanje doprinosa i organiaciju vojske (polemos, >>rat),
stoga je tag bio i vojskovoa. ini se, meutim, da je u 4.
stoljeu posjedovao cjelokupnu vlast, slino tiraninu, bez ob
zira na to da li je vladao mir ili se vodio rat. Potrebna novana
sredstva ostvarivala su se nametima od malobrojnih gradskih
naselja.
Savezi gradova-drava, kao Halkidijski savez uz Olint, ni
su dugo trajali, premda je tu oito bilo provedeno ak i zajed
niko dravljanstvo. Pojedini lanovi su suvie ljubomorno
uvali svoje povlastice, to objanjava stvarne uzroke tog
_propadanja esto nazvanog >>krizom polisa. Od S. stoljea
poeo se, na osnovi robovskog rada, razvijati jednostavni rob
ni promet koji je, uslijed sve oigledliijeg diferenciranja imov
nog stanja, postepeno razarao staru graansku zajednicu u
kojoj je, bez obzira na staleke razlike, jo uvijek prevladavao
smisao za zajednitva u vezi sa zemljoposjednitvom, rodbin
ske veze itd., a socijalna proturjeja postajala su sve vidlji
vija. Razvijanje individualnog privatnog vlasnitva uvijek i
svuda podrazumijeva tendenciju prema ekspanziji; ono se suda
rilo s uskim granicama polisa, a izvan tih granica opet je na
ilazilo, bilo na polise sline strukture i sa slinim problemima,
bilo na plemenske drave koje su takoer tragale za novim
formama.

Uspon Makedonije

23

Promjene kojima bi se mogla prevladati kriza morale su

polu
doi izvan polisa, ali i izvan plemenskih drava grkog
mora.
i
otoka, uklijetenih izmeu planina

Uspon Makedonije
za
Poeci makedonske drave, smjetene sjeverno od Grke,
Var
ji
(danan
Aksiju
a
padno od Rodopskog gorja, na rijekam
dar) i Strimonu (dananja Struma), jo su nam i danas nejas
ni. Tek se u S. stoljeu ta zemlja spominje u literarnim
izvorima antike, a ni arheologija do danas nije nala mnogo
toga iz ega bismo mogli neto zakljuiti o poecima razvoja
makedonskog drutva. Sigurno je jedino to, da se_ do 4. sto
ljea odralo drutveno ureenje koje nas u mnogo emu
podsjea na rano grko doba, poznato iz Homerovih epova, a
koje se u znanosti openito naziva arhainim. Makedonci su
pripadali tzv. sjeverozapadnim grkim plemenima koja su se
u doba grkpg doseljavanja smjestila u spomenute krajeve i
tamo izmijeala s ilirskim i trakim plemenima. Njihov govor
bio je drugim Grcima teko razumljiv, tako da su ih uglavnom
smatrali >>barbarima. Brdoviti krajevi, slabe mogunosti ko
munikacije i otean pristup moru, nisu doputali stvaranje
veih gradskih naseobina. Manji gradovi nastajali su samo
tamo gdje je staro plemstvo imalo dvorove. Tu se razvijao i
specijalizirani obrt koji je, meutim, bio beznaajan za ukup
nu proizvodnju.

Osnovu tog drutva predstavljalo je ratarstvo i stoarstvo,

seljatvo to je ujedno popunjavalo i vojsku, a prema aristo
kraciji je bilo u nekom ovisnom odnosu, koji jo nismo u
mogunosti poblie definirati. Postojale su seoske zajednice
seljakih gospodarstava obuhvaenih u teritorije aristokratskih

dinastija, to jamano nije omoguavalo razvoj proizvodnog

ropstva. Nije nam poznato da li su seljaci, osim davanja u na
ravi, morali i raditi za plemstvo. U razliito vrijeme i u razli
itim krajevima to je najvjerojatnije ionako bilo razliito. Isto
tako se razlikovala i autonomija aristokratskih teritorija u

24

Povijest helenlzma

odnosu na centralnu evsku-vJ.ast, koja je iz poetka rezi

dirala u Egi (u Bermijskom gorju). To kraljevstvo se--'>dr
alo zbog stalne potrebe da se makedonski teritorij brani od
I a i Traana na sjeveru, odnosno istoku, i odrava svoju
samostalnost. Od 6. stoljea predstavljalo je i sredinju snagu
protiv grkih kolonija na obalama.

J;ir

Kralja je iz plemikog roda Argeada imenovalo plemiko

vijee, a vojna skuptina ga per acclamationem potvrivala.
Tako je nastala dinastija koja je od S. stoljea uvrstila-swj
poloaj prema teritorijalnom plemstvu. Pod utjecajem halki
dikih polisa, Arhelaj je (413-399) premjestio prijestolnicu.iz
planinske Ege u priobalnu nizinu na nekoliko rijeka, u
elu, to ju je dao izgraditi u gradsko sredite po uzo
ru na grke gradove. ini se da je u to doba dolo do nekog
saveza izmeu kralja i seljaka p:r:o.tiv plemstva, pri emu e
krljevstvo odralo, a da pri tom nije dolo do otvorenih oru
anih sukoba.

Makedonija je, zajedno sa Spartancima, u tzv. olints.kom

ratu (382-379) znatno oslabila Halkidiki savez, pobijedivi
ga pred njegovom obalom. Filip II, na vlasti od 359.
godine, zapoeo je provoditi reforme koje su Makedoniju
dovele na hegemonijski poloaj na Egejskom moru. Sutina
tih promjena bila je vojna reforma, prema kojoj je Filip iz
regionalnih eta pod vodstvom plemia stvorio seljaku falan
gu, znaajne udarne snage pod sre4injim zapovjednitvom.
Plemstvo je, naravno, zadralo kljune poloaje i, dakako,
sainjavalo jezgru makedonske konjice, ali su plemii bili pod
reeni stajaem jedinstvenom vrhovnom kraljevskom zapo
vjednitvu- i u mirna vremena. S tom novonaoruanom voj
skom - uvedeno je dugako koplje (sarisa) - Filip je zau
zeo priobalna podruja s grkim gradovima Amfipolisom (357),
Abderom i Maronejom (355), kao i Pangajsko gorje, do tada
pod trakom vlau.
Osvajanje zlatnih nalazita u tom gorju Filip je vjeto
iskoristio za kovanje zlatnog novca, po uzoru na atiki mone
tami sustav, i uveo ga i u osvojene grke gradove. Tim nov
cem kojim se koristio za podmiivanje protivnika i za podu
piranje prijatelja, zapoeo je rasti utjecaj makedonskog kralja
na gradove-drave u Egejskom moru, pogotovo jer su oni, oso-

Uspon Makedonfie

25

hito Atena, bili vr lo ovisni o poiljkama drva, smole i kat

rana iz Makedonije za brodogradnju. Povlateni poloaj plem
stva bio je neto oslabljen, to je Filip nadoknaivao velikim
zemljinim posjedima u Trakiji i Iliriji, kao i stvaranjem krun
skog vijea u Peli, kojem su pripadala najotmjenija plemena.
Tu su oni mogli sudjelovati u politici i zastupati svoje interese.
Filip je u prkos tome, potpomognut vojskom sastavljenom od
seljaka kojima je- barem u okolici prijestolnice- osigurao
neto vie slobode pred1plemstvom, zadrao uzde vlasti tako
vrsto u rukama da su ga Grci iz polisa vjerojatno usporei
vali prije s nekim istonjakim despotom, nego s grkim tira
ninom. Atenski govornik Demosten u svom Govoru o vijencu

opisuje ga ovako:

Prvo, . bio je neogranieni zapovjednik nad onima koji su

bili u njegovoj vojsci; nadalje, oni su bili stalno pod orujem; ka
ko je posjedovao veliko bogatstvo, radio je to je htio, a da prije
toga nije objavio zakljuke ili odrao javna vijeanja, nije nikome
odgovarao zbog krenja zakona, niti je bio bilo kome odgo
voran,_ nego je bio neosporni gospodar i zapovjednik.
Godine 355. u srednjoj Grkoj nastala je nejasna situacija
nakon to su plaenici u fokidskoj slubi opljakali blago u
hramu u Delfima i objavljen je Sveti rat protiv Foana.
Tu je situaciju iskoristio Filip. Kao saveznik Tesalaca savla
dao je Fokidu i bio kao Spasilac primljen u Delfijsku amfik
tioniju, savez grkih gradova oko tog proroita to su ga
smatrali svojim sreditem. Taj poloaj, kao i poloaj iza
branog taga u Tesaliji, omoguio je Filipu da proiri svoj
utjecaj duboko na jug. Sada je doao as da se odlui pitanje
prevlasti.

Atena je istodobno bila neposredno suoena s makedon

skom falangom, ali neto dalje, na vanom mjestu bila je tako
er ugroena: naime, na Bosporu i Helespontu, moreuzima
kojima su prolazili svi brodovi iz Crnog mora natovareni
itom, za Pirej. Otkad su najprije Perzijanci, a nakon njih
Spartanci neko vrijeme njime gospodarili, bila je to za Ate
njane osobito osjetljiva toka.

S jedne strane, Demosten je, u svojim govorima, osobito

filipikama<< (govorima protiv Filipa), stalno upozoravao na

opasnost koja gradu Ateni prijeti od astohlepnog makedon-

26

Povijest helenizma

skog krlja, a s druge strane pojavljivali su se ljudi koji su

_
uaziva
na sporazum izmeu Grke i Makedonije kao na je
.
dmi nacm da se zaustavi zlokobni razvoj u polisu. Govornici
lzo rat i shin istupali su iz vlastitog uvjerenja u Filipovu
konst, a msu, kao neki drugi, bili potplaeni; previdjeli su,
_
meutim,
da nema mogunosti za koegzistenciju ili suradnju
unutar nekog saveza izmeu zemalja tako razliitih drutvenih
ureenj a kao to su grki polis i apsolutna monarhija. Demos
ten je, pak, recijenio ekonomsku, vojnu i moralnu snagu

_
pohsa
u borbi protiv ovog protivnika. Atena i drugi gradovi
mcim se nisu mogli suprotstaviti makedonskim presizanjima
- osim mogunosti da se ta elja za vlau odvrati od ne
lone, krte Grke i usmjeri prema Istoku, punom svako
J Ih o?eanja, prema Perziji. Sto je to napokon i uspjelo,
niJ t?hko zasluga Udre politike u polisima, nego posljedica
I_TI
pojedmaca presudmh za daljnji razvoj Makedonije .

. poetku j: :ilj Filipa II bila Grka. Kad su se 340. go

.
dme IZ nekog triVIJalnog
razloga zaratili Tesalijci i Lokri, Filip
se odmah pokrenuo, a Demosten je sklopio savez s Beoanima
protiv Makedonaca, to je Filip vjerojatno jedva doekao ka
ko bi dolo do konanog rjeenja u Grkoj . Nakon pob ede
kod Heroneje (338), makedonski je kralj zavladao Grkom do
Korint ke prevlake. Drugi atiki savez bio je rasputen, kao i
Beotsk1 savez Tebanaca. Na tzv. Korintskom kongresu (337) od grkih drava nedostajala je samo Sparta - sudionici su
proklamirali toliko prieljkivani mir, osnovali su savez hele
nistikih drava i izabrali Filipa II za vrhunskog vojskovou.
Tada je zakljuen i zajedniki pohod na Perziju.

U bilateralnim ugovorima sklopljenim izmeu kralja i

pojedinih polisa zabranjene su sve promjene koje bi mogle
utjecati na posjedovne odnose: drava nije predviala preras
podjelu zemlje ni otpis dugova, kao ni oslobaanje robova. Ti
zahtjevi Filipa II na demokratske gradove daleko nadilaze
zahtjeve Spartanaca.

Ve je bilo zapoelo naoruavanje za pohod na Perziju

(336) kad je Filip pri nekoj svadbenoj sveanosti - najvjero
jatnije iz obiteljskih razloga - ubijen. To nije zaustavilo ratne

Uspon Makedonije

27

pripreme. Suvie je ljudi od toga rata oekivalo izlaz iz krize.

Govornici toga doba su u svojim propagandnim govorima na primjer Izokrat - stalno spominjali osvetu za unitenje
Atene i drugih grkih gradova za perzijskih ratova u S. stolje
u, kao i probleme diskriminirajuih klauzula iz Kraljevskog
mira izmeu grkih gradova i Perzije 386. godine, ali objektiv
ni grki politiari su potpuno uviali da je stvarni cilj voenja
rata, u antiki (i kasnije), u prvom redu bio osvajanje zemlje i
iskoritavanje ljudi u njoj . No taj cilj se razliito oitovao u
razliitim slojevima i klasama stanovnitva.

Makedonsko plemstvo - tj . veleposjednike - uvijek je

privlaila mogunost zauzimanja novih teritorija. Osvajanja u
Trakiji i Ilirij i, ije je stanovnitvo pretvoreno u kmetove i pri
siljeno na davanje nameta, nisu im bila dovoljna, jer su ta
podruja bila slabo razvijena. Moemo pretpostaviti da u po
etku osvajaki ciljevi u Aziji nisu dopirali mnogo dalje od
poteza od Sinope na sjeveru Anatolije do gorja Tauros na jugu
- ovaj je potez izrijekom spomenuo Izokrat. No u tom pre
teno golom i slabo naseljenom podruju bilo je ipak nekih
plodnih visoravni i rijenih dolina. Osim toga, makedonsko
plemstvo je vjerojatno pretpostavljalo da e proirivanjem
makedonske drave ponovo doi do vee nezavisnosti od sre
dinje monarhije u Peli, tj . do stvaranja namjesnitva u Ma
loj Aziji.

U plemenskim dravama sa seljakim stanovnitvom rat

je za masu slobodnih proizvoaa imao dvojako znaenje: za
cijelo ih je takoer privlaila mogunost pljake i kratkotraj
no oslobaanj e od siromatva, ali potraje li rat dulje, gospo
darstva e poeti propadati ako ne bude dovoljno odraslih
sinova, a obaveze e ostati jednake. Tada je upravo pljaka
omoguila da se gospodarstva odre. Svakome je, ak i u Ma
kedoniji, bilo valjda jasno da rat protiv Perzijanaca nee biti
kratak. Stoga su seljaci kretali pod oruje bez vee unutarnje
motivacije. S druge strane, izgleda da je u makedonskim rije
nim nizinama, u kojima se razvijalo ratarstvo i stoarstvo, ne
prestano dijeljenje i nasljeivanje u 4. stoljeu doseglo svoje
granice. Seljaki posjedi su bivali tako maleni da im je prije
tila nerentabilnost, seljacima je prijetio gubitak zemlje zbog
prezaduenja, a sami seljaci su se sve vie pretvarali u sloj

28

Povijest helenizma

nadniara koji do tada u Makedoniji nisu igrali znaajnije

uloge.
Kako se Pela sve vie pretvarala u gradsko sredite i pri
jestolnicu makedonske kraljevine, u njoj se razvijao obrt s
razmjerno malim brojem robova-proizvoaa. Sada se i u po
ljoprivredi javila slina tendencija da se stanoviti dijelovi pu
anstva ponu odjeljivati od zemlje, najvanijeg proizvodnog
sredstva. Novoosvojena zemlja mogla bi, gdje god ona bila,
prihvatiti velik dio tih bivih seljaka kao nove poljoprivredni
ke, ak i zemljoposjednike. Tako je moda predstojei rat ma
kedonskim seljacima pruao vee nade nego njihova trenuta
na situacija. No ne valja smetnuti s uma da su u takvom
dravnom ureenju seljaci najee slijepo sluali svoje voe
iz plemstva, a nisu se uputali u neka razmiljanja o prednos
tima i nedostacima pojedinih postupaka.
Planirani rat protiv Perzije nedvojbeno je izazvao najraz
liitije reakcije u grkim polisima. Imuni obrtnici teko su
se mogli odueviti za tako nesiguran pothvat. No u 4. stoljeu
je dolo do osjetnog smanjenja izvoza grkih proizvoda, oso
bito atike keramike. Tu su stanovitu ulogu odigrale mnoge
perzijske satrapije koje su se nastojale osamostaliti i izgra
diti svoje regionalne ekonomije. Opasnost koja se u akutnoj
formi pojavila nakon Kraljevskog mira, naime da bi Perzijanci
mogli blokirati uvoz itarica iz Crnog mora, takoer je uzbudi
la duhove. I potrebe za robovima pokrivali su u velikoj mjeri
u trgovanju s polisima na Crnom moru. Tako je meu vlas
nicima ergasterija (obrtnikih radionica) bilo takvih koji su
bili oteeni ekonomskim razvojem unutar Perzije, a drugi su
se opet bojali vanjskopolitikog razvoja. Oni su, kao i samo
stalni mali trgovci, emporoi, smatrali rat najpogodnijim da se
barem uspostavi ranije stanje. Ta se procedura ne smije zami
jeniti s osvajanjem izvora sirovina<< ili nasilnim otvaranjem
trita . Ratovi u antiko doba nisu bili oblici kapitalistike
politike. No izvan svake sumnje je da su ekonomski faktori
igrali bitnu ulogu u procjenama o ratu i miru.
Za rat su najvie bili zainteresirani slobodni siromasi u
polisima - u gradskim sreditima kao i na selu. Ekonomska
strana krize u 4. stoljeu najvie je optereivala male ljude .

Kriza Ahemenidske drave

29

Mali obrtnici i seljaci teko su prodavali svoje proizvode sve

dotle dok pripadnici najsiromanijeg sloja, u Ateni tzv. teti,
nisu imali mogunosti zarade kao veslai u mornarici, luki
radnici ili sezonski radnici na selu i velikim ergasterijima, a
uslijed porasta broja robova u polisima nije bilo mnogo izgle
da za poboljanje njihova poloaja. Zauzimanjem azijskih
podruja i njihovim ukljuivanjem u trgovinsku sferu polisa
bila bi se eventualno mogla oiviti mornarika djelatnost u
vezi sa zatitom osvojenilt podruja, kao i opustjela brodogra
dilita. Siromasima je bio mnogo vaniji izgled na plaeniku
slubu, ratni plijen, pa ak i mogunost da nasele porob
ljene krajeve kao slobodni zemljoposjednici. Zacijelo je u
Grkoj bilo mnogo politiara koji su shvatili da rat protiv
Perzije donosi korist samo Makedoncima, a Grcima jedino
jo veu podlonost sjevernim susjedima.

Kriza Ahemenidske drave

U ratu je svaka zaraena strana jaka onoliko koliko to dopu
ta protivnik. Izvan svake j e dvojbe da je Perzijsko carstvo
pod dinastijom Ahemenida (od 6. st.) u drugoj polovini 4. sto
ljea ve prolo svoju kulminaciju. Ali koji su tome uzroci?

Kalijinim mirom 449. godine zavreni su perzijsko-grki

ratovi i Ahemenidska drava je izgubila neke dijelove Tra
kije i maloazijske obale, to nije bilo dovoljno da ga oslabi, ali
je ipak za podlone narode to bio oigledan znak poputanja
perzijske vlasti i njihova kralja kraljeva<<, osobito u pogledu
presizanja za svjetskom vlasti. Prema tome, ne moramo
se uditi to su se u perzijskim satrapijama poeli po
javljivati ustanci. Najee su se bune javljale u podrujima
visoke antike kulture, tj . u Babiloniji, Siriji i Egiptu. Te su
satrapije razvile ne samo centraliziranu upravu, nego i vlastite
ekonomske sustave s naglaenim autarhinim tendencijama i
vlastitim sustavima razmjene. Slian razvoj javljao se i u dru
gim sreditima, npr. u Baktriji, Hirkaniji i Kapadokiji.

Povijest helenizma

30

Nemiri oko nasljeivanja prijestolja nakon smrti Artakser

ksa I (424) ve ukazuju na slabljenje vladareva despotskog
poloaja; to dokazuje samovlast maloazij s ih satrr:a odno
sima s grkim gradovima. Perzijski vladan 4. stolJeca 1pak su
vodili spretnu politiku ravnotee snaga na Egejskom moru, a
na ruku im je ila nedovoljna stabilnost grkih drava.

Za procjenu prave snage Perzijskog carstva mnogo je va

niji gubitak Egipta koji se vremenski podudar s obunom
sardskog satrapa Kira u Maloj Aziji (402/401). Eg1pat Je gotovo
pola stoljea ostao izvan granica Carstva to je predstavljalo
osjetan ekonomski gubitak. Takozvanim Velikim ustankom
satrapa (368/367) sa sreditem u Siriji pojavila se opasnost
otpadanja svih zapadnih satrapija. Osim satrp i ovisne
dinastije vodile su samostalnu politiku, kao na pnmJer Mausol
iz Karije (377-353) . Puanstvo, meutim, nije aktivno sudje
lovalo u tim ustancima. To su bili ustanci plemia i njihovih
plaenika protiv centralistike monarhije. esto su vo e ustan
ka bili i Perzijanci, tako da se ustanci ne mogu ak m nazvati
nacionalnim pobunama. Kako bilo da bilo, oigledno je svrh
tih pokreta bila proklamacija neovisnih, etniki i ekonomski
definiranih teritorija.

Nastojanja Artakserksa III (359-338) oko konsolidac!je

nisu bila uspjena, premda je uguio satrapski ustanak i P,?
novno zauzeo Egipat. Vojna snaga nije bila dovoljna da odrz1
Perzijsko carstvo. Ono je u 4. stoljeu poivalo, u oso:ri , na
prirodnoj ekonomiji i razmjeni dobara. Novac se u vcm1 kra
.
jeva jo nije bio pojavio. Ekonomska osnova bil e seos
zajednica, koja je skromno ivjela, ali je za vladaJucu klsu l
kraljevske i satrapske dvorove, kao i za hramove morala pnvre
ivati znaajan viak proizvodnje. Osim toga su stoari, no
madi, vodili razmjerno neovisan ivot na osnovi njihove tipi
ne robne razmjene. U tim okolnostima gradovi su bili skromno
izgraeni kao rezidencije veih ili manjih vladara, a n ka
sredita cvatueg obrta i trgovine. No Carstvo se sastojalo 1
od posve drugaije strukturiranih podruja, ka? na primjer
fenianski gradovi na obali Sredozemnog mora 1 (nakon Kra
ljevskog mira) grki gradovi u Maloj Aziji, koji u poiva i na
robovskom radu. Carstvo - u prvom redu dvor 1 ratovanJe financiralo se doprinosima iz potlaenih krajeva, dakle svih

Kriza Ahemenidske drave

31

satrapija osim same Perzije (Persis) koja j e bila osloboena

od poreza. Ta davanja sastojala su se prvenstveno od poljo
privrednih proizvoda i metala. Plemeniti metali, ukoliko nisu
sluili za plaanje vojske, kao mito za grke drave ili za pro
izvodnju naoruanja i vojne opreme, spremali su se u riznice
kraljevskih dvorova, pa se nisu ukljuivali u ekonomski i kul
turni razvoj, nego su bili sterilni. Prihod od stanovnitva bio
je vlasnitvo kralja, utjelovljene drave. Satrapi su svoj pri
hod, osim onoga to je pripadao kruni, morali ostvariti poda
ivanjem puanstva. Prema tome ne mora nas uditi to je
interes za satrapske ustanke bio neznatan. Puanstvo je satra
pe doivljavalo samo kao potlaitelje i eksploatatore .
Tekui ekonomski zadaci svladavani su pomou prisilnih
radova u koje su se, prema potrebi, ukljuivali svi slojevi pu
anstva. Prvenstveno u iranskom podruju, ali i drugdje, od
davnine su svi obrtnici, trgovci i seljaci bili ovisni o aristokra
ciji koja je odreivala, kad se pojavila potreba, koliko e se
raditi, gdje i kada. Ti ljudi nisu, jamano, bili robovi, jer su
u intervalima potpuno slobodno radili, nisu se mogli proda
vati, a za prisilne radove dobivali su ak i odtetu, dodue pre
ma vladajuoj privredi, preteno u naturi.
Ali stvarna privredna osnova bila su, kako rekosmo, sela.
Seoske zajednice openito nisu posjedovale zemlju, pogotovo
ne pojedini seljaci. Ona je u naelu bila kraljevo vlasnitvo, a
on je pravo raspolaganja ili koritenja mogao ustupiti pojedi
nim lanovima svoje obitelji, dostojanstvenicima ili hramovi
ma. Obraiva zemlja uutar nekog sela bila je raspodijeljena
na obitelji, a posjed se nasljeivao. Stanoviti dio prinosa, raz
liit u pojedinim dijelovima Perzijskog carstva, morali su se
ljaci predavati vlasniku - kralju ili onome kome je kralj po
klonio zemlju. Prema svemu tome seljak je de facto bio vezan
uz svoju zemlju, odnosno uz seosku zajednicu.
Socijalno-ekonomski odnosi odgovarali su, dakle, od dav
nine staroorijentalnom nainu prizvodnje. Iz toga zakljuuje
mo da su narodne mase - iskoritavani obrtnici i seljaci ivjele u velikoj bijedi. Razumljivo je da su mnogi mukarci iz
potlaenih naroda rado odlazili u plaenike, jer ih je u vojsci
ipak oekivala sigurna plaa.

32

Povijest helenizma

U 4. stoljeu pojavljuju se naselja u kojima ive vojni ob

veznici. Zemlju su dobili kao odtetu za stalnu pripravnost da
budu pozvani pod oruje, a nisu nikom bili podloni osim kra
lju kao viem vlasniku . Nisu bili obvezni davati namete, ili
su to inili barem u manjoj mjeri. Grci su poznavali takav
odnos, jer su i u njih postojale klerub.ij e, a stanovnici su
bili klerusi (od kleros - bez zemlje). Ta vojnika naselja
bila su esto smjetena u ugroenim pograninim podrujima
ili tamo gdje je postojala opasnost ustanka, tako da su sta
novnici odmah mogli vojniki intervenirati. Neki vojni obvez
nici ostvarivali su toliki prihod od svoje zemlje da su mogli
zapoljavati zamjenike koji su umjesto njih kretali u rat; dru
gi su davali svoju zemlju u zakup, a zakupnik je preuzimao i
vojnu obvezu. Tako se to ureenje sve vie pretvaralo u pla
enitvo.

U Ahemenidskoj dravi dranje robova postojalo je na

svim poloajima. Preteno su zastupali velike zemljoposjedni
ke u njihovim lihvarskim, kreditnim i ostalim poslovima, a
pri tom i sami ostvarivali znaajno bogatstvo. To je, naravno)
jedan aspekt; sigurno je da su robovi radili u rudnicima, ka
menolomima i na drugim tekim poslovima. U osnovnoj pro
izvodnji, poljoprivredi i zanatstvu, zacijelo nisu bili zastupani,
jer determinirajui faktor za dranje robova u proizvodnim
odnosima pretpostavlja individualno privatno vlasnitvo, pa
tako i grad i trite. No na cijelom Orijentu to nije bilo raz
vijeno.

Postanak takozvanog
helenistikog svijeta
Makedonska osvajanja pod
Aleksandrom V eliki m [336-323]
Aleksandrov ratni pohod
Pripreme

Makedonski kralj nije bio odreen nasljedstvom nego ga j e

biralo Krunsko vijee, a aklamacijom potvrivala vojna skup
tina, pa je smrt svakog kralja dovodila do napetosti, i to ne
samo unutar argeadskog plemena koje je davalo svakog no
vog kralja. Napetosti su osobito eskalirale kad bi kralj tako
neoekivano umro, kao npr. Filip Il. Osim slaboumnog Arhi
daja, Filip je imao jo jednog sina iz braka s epirskom prin
cezom Olimpijom, Aleksandra; no bilo je jo mnogo bli
ih i daljnjih roaka sposobnih za vladare, npr. njegov ne
ak Amint ili sinovi aristokrata Eropa iz Linkestide (dananje
podruje oko Bitolja u Jugoslaviji). Rat za nasljedstvo tek to
nije izbio. Najvjerojatnije je Antipatro, tadanji najpopular
niji Filipov vojskovoa, dao od vojne skuptine 336. godine
Aleksandra proglasiti za kralja - a da Krunsko vijee nije ni
pitao. Amint, kao i oba Eropova sina, bili su odmah ubijeni
pod optubom - pravom ili lanom - da su skrivili Filipovu
smrt, a odstranjen je i makedonski plemi Atal iju je neaki
nju Kleopatru Filip neposredno pred smrt uzeo za enu, pa je
tako opasnost od tog rata bila odvraena. Nema smisla ta
djela ocjenjivati s moralnog stajalita, ne samo stoga to bi
sam Aleksandar stradao da se nije pobrinuo da se maknu nje
J
govi konkurenti, nego stoga to je tadanji moral bio moral
vladajue klase. Aleksandar je samo uradio ono to bi uradio
svatko drugi na njegovu mjestu.
Koliko god je Makedonija bila umirena, potlaeni i po
tisnuti narodi na sjeveru, istoku i jugu smatrali su da je

34

Povijest helenizma

dolo vrijeme da se oslobode makedonske vladavine, odnosno

starateljstva. Tesalija j e smatrala da je Filipovom smru pre
stala personalna unija koju je on vrio kao makedonski kralj
i tesalijski tag, te da se ne prenosi na njegove nasljednike.
U gradovima-dravama postojao je sve jai poriv za zbaciva
njem kralja kao neogranienog vojskovoe (hegemon autokra
tor) Korintskog saveza. No prije nego je ustanak ak i poeo,
stajao je Aleksandar sa svojom vojskom u Tesaliji, kod Ter
mopila. Grci su se tada pourili da ga proglase za hegemona
Delfij ske amfiktionije i potvrde kao oeva nasljednika, pa
prema tome i najvieg vojskovou u planiranom pohodu na
Perziju.
Nakon toga je Aleksandar, mislei da je siguran, krenuo
protiv ustanikih Ilira i Traana. U brzim pohodima razbio
je 335. godine Tribalce i pobijedio Gete s onu stranu Istra
(Dunava), koji je predstavljao novu dravnu granicu. Ilirska
plemena, koja su provalila u pelagonijsku Makedoniju (dana
nje podruje Prilepa u Jugoslaviji), potpuno je unitio.
Grci su krivo procijenili odnose moi, pa dok je Aleksan
dar s glavninom makedonske vojske bio zauzet na sjeveru,
pomislili su da je as da se podigne ustanak koji je prethodne
godine bio uguen u zametku, to vie to su kolale glasine o
Aleksandrovoj smrti. Teba je bila na elu ustanka, dok je
Demosten u Ateni ponovo agitirao u korist podupiranja Teba
naca. Iz Perzije je dotjecala dovoljno novca za naoruanje
i novaenje plaenika. No kad se Aleksandar hitro i oito
potpuno neoekivano u ljetu 335. godine pojavio pred Tebom,
nadaleko i nairoko nije vie bilo nijednog od ostalih Grka
- osim Beoana koji su se borili uz Makedonce. Teba je pre
gaena, a Korintski savez je zakljuio ono to je Aleksandar
elio: razaranje grada i prodaju dijela njegova stanovnitva
u roblje.
Stav beotskih gradova je vrijedan da se na njega osvr
nemo. Sredinom 4. stoljea Beoani su s Tebancem Epami
nondom sudjelovali pri njegovim pobjednikim pohodima na
Peloponezu. Sada, nekih 30 godina kasnije, oni su najglasniji
u zahtjevima da se Teba uniti. Dakle i ovdje je, kao i ranije
s Atenom u Atikom savezu i sa Spartom u Peloponeskom sa-

Ratni pohod do Inda

35

vezu, iz vodeeg sredita nastala vlast potlaitelja i eksploata

tora od koje se valjalo osloboditi.
Slina kaznena ekspedicija protiv Atene, koja svoj pro
tivniki stav prema Aleksandru nije ni prikrivala, nije bila po
trebna, a nije ak bila ni u interesu makedonskog kralja jer
je u Grkoj elio vladati nad ivim gradovima, a ne nad pusto
i. Bilo je dovoljno zastraivanja, a poteivanje Atene shvae
no je kao ponuda za qiir koju je vijee Korintskog saveza
spremno prihvatilo. Poetak pohoda na Perziju odreen je
napokon za proljee 334. godine.
Ratni pohod do Inda

Zanimljivo je kakva se vojska pri poetku ratnog pohoda sa

kupljala u blizini Pele. Iz polisa i drava Korintskog saveza
nije dolo vie od 7 _000 pjeaka i 600 konjanika. Nisu li mogli
poslati vie vojske, iH Aleksandar nije elio vie vojnika? Raz
mislimo li da je Aleksandar velik broj grkih brodova tek
djelomino ispunio, i to samo za prijevoz vojske, a kasnije se
i ne spominju, to moramo pretpostaviti da, s jedne strane,
Aleksandru nije bilo stalo da dijeli pobjedniku slavu s Grci
ma, a s druge strane, da su Grci bili vie zainteresirani za ko
rist od makedonskih osvajanja nego to su sami eljeli biti
osvajai. Istodobno je u plaenikoj vojsci perzijskog cara
sluilo oko SO 000 Grka.
Naprotiv, Aleksandar je kao tesalijski tag pozvao njiho
vu cjelokupnu konjicu, koja se osobito isticala odlinim stri
jelcima, a ukljuio je i velik broj Ilira i Traana kao plae
nike u redove svoje vojske, koje je oito privukao izgled na
bogatu pljaku. Antipatru, kao evropskom strategu, ,kralj je
stavio na raspolaganje snaan kontingent Makedonaca za obra
nu zaviajnog teritorija, te za odravanje reda u Grka, Traa
na i sjevernih barbara . S ostalom vojskom Aleksandar je
preao preko Heleponta, gdje je vojskovoa Parmenion jo
od Filipovih vremena na azijskoj strani drao mostobran.
Aleksandrov ratni plan nije nam ostao sauan pa se pita
mo da li je taj nemirni duh, tjeran svojim osvajakim pari
vom i svjestan svog vojnikog dara, nakon pobjeda nad Iliri-

36

Povijest helenizma

ma, Traanima i Tebancima, uope naao vremena da izradi

detaljne planove. Ponayljamo da je oigledno prvobitni cilj
Makedonaca bio zauzimanje grkih gradova na maloazijskoj
obali, kao i podruja zapadne i srednje Anatolije ispod perzij
ske vlasti. No svaki je ratni pohod ovisan i o protivnikovim
akcijama, o njegovoj snazi ili slabosti - u antiko doba jo
mnogo vie nego danas. Nipoto ne smijemo mar do Inda
smatrati unaprijed planiranim stratekim podvigom. Sve to
se dogaalo nakon Gordija, a pogotovo nakon Gaugamele bilo
je uvjetovano situacijom i dogaajima, i jedino se moe tako
razumjeti. Zato emo pokuati slijediti pohod makedonske
vojske to je krae mogue, ali opet onoliko detaljno koliko
je potrebno.
Gotovo na istom mjestu gdje je sto pedeset godina ranije
Kserkso preao Helespont u obrnutom smjeru, kod Abida,
prela je 334. godine makedonska vojska sa svojim saveznici
ma i plaenicima u Malu Aziju. Iako su se, kako smo spome
nuli, na tom mjestu maloazijske obale ve godinama male ma
kedonske jedinice drale u pripravnosti protiv Perzijanaca,
Aleksandar je prilikom iskrcavanja odrao orijentalni i grki
obred bacanja koplja u zemlju, ime je cijelo podruje koje je
namjerio osvojiti proglaeno kopljem osvojenim kraljevim
vlasnitvom.
Premda su Perzijanci zacijelo znali za makedonske pripre
me za invaziju Azije, veliki kralj Darije III nije poduzeo
nita oko koncentrirane obrane na granicama carstva.
Prepustio je to satrapima s Helesponta - frigijskom, ve
likofrigijskom i lidijskom, a raunao je valjda i na to da Perzi
jancima naklonjeni grki gradovi na obali nee makedonskoj
vojsci otvoriti vrata. Jedini koji je, ini se, shvatio u potpunos
ti kakva opasnost prijeti Ahemenidskom kraljevstvu bio je
Memnon, rodski plaeniki voa ije su jedinice bile dodijeljene
spomenutim satrapima. On je, naime, preporuio da se opus
toi maloazijski teritorij i da se te jedinice povuku do glavnine
perzijske vojske, barem do Kapadokije i Kilikije, ali njegov
prijedlog nije bio prihvaen. Tako je u lipnju 334. godine ma
kedonska vojska doprla do rijeke Granik to je dijelila polu
otok Troadu od ostale Male Azije, i suoila se s perzijskom konji-

Ratni pohod do fnda

37

com i grkim plaenikim jedinicama pod zapovjednitvom za

padnih satrapa. Nakon svoje pobjede do koje je doao prven
stveno zahvaljujui makedonskim konjanicima (tzv. heterima,
konjanicima aristokratskog porijekla), Aleksandar je krenuo
na jug, bez otpora zauzeo lidijsku prijestolnicu Sard i gr
ki Efez, a zaustavo se tek pred zatvorenim vratima grada Mi
leta. Vodei oligarsi su u Miletu opravdali povjerenje perzij
skog cara, upravo kao i u Halikarnasu. Branili su se uz pomo
Memnonovih novih jedinica i perzijsko-fenike mornarice
koja je tako suvereno vladala Egejskim morem da se Aleksan
dar sa svojim makedonskim i grkim brodovima to su mu
osigurali prijelaz preko Helesponta nije usudio ni upustiti u
okraj . Naposljetku je napao Milet s kopna dok je Halikarnas,
. s kopna potpuno okruen ali s mora slobodan, ostao uporite
perzijskog otpora. Oligarsi u osvojenim jonskim gradovima
morali su odstupiti u korist demokratskih vlada koje su, do
due, obeale demokraciju, ali ne u okviru samostalnih gra
dova-drava, nego samo unutar podruja Makedonske dra
ve. Potpadali su pod vlast makedonskog kralja kao prije
perzijskoga. Posljednje perzijsko uporite u Egejskom moru,
to ga je Aleksandar oteo fenianskoj mornarici, osim Hali
karriasa, bila je Karija gdje je vladajuu kraljicu Adu postavio
za vazalskog vladara.
ak i nakon opsade Keleneje, gdje je Aleksandar svog voj
skovou Antigona Jednookog, dotada stratega saveznike voj
ske, postavio za velikofrigijskog satrapa, nije se pojavila glav
nina perzijske vojske, tako da je makedonska vojska morala
prezimiti u Gordiju, gradu koji je kontrolirao kraljevu cestu
od Suze do Sarda (334/333).
Za to vrijeme je fenianska mornarica - tada pod Memno
novim glavnim zapovjednitvom - iz baza' na Rodosu i Cipru
stalno uznemirivala Aleksandrove transporte i gradove na
maloazijskoj obali. Pojedini otoci u Cikladima i na Hiosu su
ak i osvajani. Taj sposobni vojskovoa je, meutim, umro
pred gradom Mitilenom na Lezbu u proljee 333. godine.
U to je vrijeme osvojeno podruje dopiralo do linije Sino
pa - Tauros, no rat s Perzijancima nije bio pravo ni zapoeo.

38

Povijest helenizma

Osim toga, makedonska noga nije stupila na tlo crnomorske

obale Bitinije ili Paflagonije, a stav tamonjih grkih gradova
nije bio jasan. A ni na junoj obali Anatolije Makedonci nisu
doprli dalje od Aspenda koji se tvrdokorno opirao.
Htio-ne htio, Aleksandar je u proljee 333. godine morao
krenuti dalje; valjalo se konfrontirati s glavninom perzijske
vojske kako bi se uvrstila vlast u dotada osvojenim podru
jima. Tako je vojska krenula dalje prema Kilikiji, prela kroz
kilikijska vrata preko Taurosa, te zauzela obalne gradove Tarz,
Sole i Malos.
Darije III se tada odluio prihvatiti borbe. Sakupio je
svoju vojsku u sjevernoj Siriji i poruio plaenicima umrlog
Memnona da takoer dou onamo iz egejskog podruja. Kod
grada Isa, u dnu dananjeg Iskenderunskog zaljeva, na granici
izmeu Anatolije i Sirije, dolo je do bitke izmeu dviju voj
ski koja je tako dugo bila neodluena, dok se veliki kralj nije
odluio na povlaenje kad mu je poelo poputati lijevo krilo.
Veliki dio perzijske konjice uspio se probiti do Kapadokije, a
grki plaenici su se uredno povukli u Siriju, ali kraljeva
pratnja, njegova majka i njegove ene koje su ih, po perzii
skom obiaju, pratile u rat, pale su u ruke Makedonaca. Alek
sandrov vojskovoa Parmenion uspio se probiti do Damaska,
gdje je osvojio ratno blago Perzijanaca.
I daljnji Aleksandrovi postupci bili su definirani stavom
protivnika. Memnonov nasljednik na poloaju zapovjednika
egejske mornarice, Farnabaz, zaposjeo je velik cikladski otok
Andros, i ponovno zauzeo Milet; perzijske jedinice, zajedno s
konjicom koja se spasila kod Isa, napale su duboko iza Alek
sandrovih lea Antigonovu vojsku i zauzele Kapadokiju sve
do Halika (dananji Kizilirmak); na Kreti je ratovao spartan
ski kralj Agis III, premda ne u zajednici s Perzijancima, ali
svakako protiv Makedonaca.
Tako nije moglo doi do rjeenja prije nego i sirijske po
morske baze ne padnu u ruke Makedoncima. Feniki luki
gradovi Arad, Tripolis, Biblos i Sidon, koji su ostali praktiki
bez obrane jer im je brodovlje krstarilo Egejskim mo
rem, predali su se bez otpora. Samo se Tir, zahvaljujui svom

Ratni pohod do Inda

39

otokom poloaju i navodnoj neutralnosti, smatrao sigurnim.

Osam mjeseci je odolijevao opsadi.
U to su doba dva dogaaja potaknula Aleksandra i vodee
makedonske krugove da rat proire i na unutranjost Aheme
nidskog kraljevstva i da tako unite tu dravu. Odvajanjem gr
kih gradova na Rodosu i Cipru od Perzije bila je zapeaena
sudbina fenike mornarice koja je ostala bez vanih baza, pa
su borbe jenjale [ brodovi su se vratili u svoje matine luke.
Pod tim je dojmom Darije ponudio mir, pri emu je izrazio
spremnost da se odrekne podruja zauzetih od Makedonaca. To
je znailo da je, osim itave june Sirije, ukljuivi Tir i, da
kako, Egipat, u rukama Perzijanaca ostala i Kapadokija i Paf
laganija. U dotadanjem- toku rata se, meutim, pokazalo da
se potez Sinopa.-Tauros, ak proirenjem na sjever Sirije, na
dugi rok ne moe odrati.
Aleksandar je, protiv savjeta nekih svojih najbliih savjet
nika, prvenstveno Parmeniona, odbio ponudu perzijskog kra
lja (koja je ukljuivala i ruku jedne Darijeve keri), te napo
kon zauzeo Tir i Egipat, iji se satrap Mazakes nije usudio
pruiti nikakav otpor. Tako je perzijski vladar ostao bez pri
stupa na sredozemnu obalu.
U Egiptu je Aleksandra, naprotiv, narod dobro primio, jer
su Grci jo od 5. stoljea stalno pokuavali podupirati egipat
ska nastojanja da se oslobode od Ahemenidskog kraljevstva _:_ u
manjoj mjeri, naravno, da pomognu Egipanima, a, u stvari,
da nakode Perzijancima. Makedoncima je ovaj tradicionalni
ratni savez dobro doao, te je Aleksandar doekan kao oslobo
ditelj . Sveenici su mu dali naslov sina boga sunca, Re, to su
ga u znatno iroj formi nosili i faraoni. Tako je Egipat ponov
no postao samostalna carevina, iji je vladar bio u personalnoj
uniji s makedonskim kralJem. Na zapadnom dijelu nilske delte
Aleksandar je osnovao grad Aleksandriju kao pandan Peluzi
,iu na istonom dijelu delte. Aleksandrija je bila mornarika
luka za obranu od napada na Egipat s mora, ali je zacijelo
predviena i kao opskrbna trgovaka luka za kasnija vreme
na kad stara grka kolonija Naukratida, neto dalje u unutra
njosti delte, ne bude vie mogla pratiti razvoj trgovine. Nakon
to je posjetio Amonova svetite u bazi Sina, ije su proroite

40

Povijest helenizma

i Grci mnogo cijenili (Zeusa su identificirali s Amonom), Alek

sandar je objavio da ga je sam bog proglasio svojim sinom.
Tako je daleko nadmaio tvrdnje argeadskog plemena da po
tjeu od Herakla, kao i formalni sveeniki naslov sina boga
Re. ini se da su Egipani, kofi su ga otprije poznavali,
te
.
njegove tvrdnje spremno prihvatili.
Tek j e tada, poetkom 33 1. godine, Aleksandar krenuo u
nastavak prave perzijske vojne. Vratio se preko Sirije, preao
Eufrat kod ua rijeke Belihas (danas: Belikh) i Tigris u
visini Nizibisa. Darije je ponovno sakupio svoju vojsku u rav
nici Arbela, blizu ruevina stare Ninive, takoer se spremajui
na odlunu bitku. Aleksandar ju je odluio u svoju korist pro
bojem: desnog krila perzijske konjice, a perzijski car se po
novno morao spasiti bijegom jo prije nego to je vojnika
premo Makedonaca bila potpuno sigurna. Bojno polje u Gau
gameli ostalo je u makedonskim rukama; put k Babilonu bio
je otvoren.
Sirijski satrap Mazaj , ija je konjica ostala nepobijee
na pa ju je u potpunom redu odveo od Gaugamele u Babilon,
iskoristio je povoljni trenutak. U dogovoru s puanstvom i
sveenstvom koje je bilo neprijateljski raspoloeno prema Ahe
menidskom kraljevstvu, otvorio je vrata Babilona pred nailaze
im pobjednicima i predao im grad bez borbe. Zauzvrat bio je
postavljen za babilonskog satrapa - primjer vrijedan kasni
jeg nasljeivanja; nakon kratkih pregovora suzijski satrap
predao je svoje podruje zajedno sa starom prijestolnicom
Suzom i dobio ga natrag od makedonskog kralja kao satra
piju.
Dok se Darije III u Ekbatani, kamo se sklonio, uzalud tru
dio da opet uspostavi vojsku - naime satrapi u Partiji, Me
diji, Armeniji i Kapadokiji otkazali su mu svaku poslunost
satrap u Perzisu, Ariobarzan, pokuao je obraniti sr Ahemenid
skog kraljevstva i rezidenciju Perzepolis. Aleksandar- je predu
hitrio sve satrapove pripreme i u brzom zimskom maru samo
s laganim jedinicama preao preko prijevoja nazvanog Perzij
ska vrata i unitio njegovu vojsku prije nego to ju je uspio
pripremiti za bitku. Grad Perzepolis prepustio je svojoj vojsci
kao plijen, a kasnije su spaljene i carske palae. Satrapiju

Ratni pohod do fnda

41

Perzis takoer je povjerio perzijancu Frazaortu prije nego to

je 330. godine krenuo u pohod na Mediju.
Aleksandar se dao proglasiti kraljem cijele Azije nakon
bitke kod Gaugamele, premda on to nije bio dokle god je veli
ki kralj Darije III postojao. U meuvremenu su Aleksandru iz
Makedonije stizala. daljnja pojaanja koja su se sastojala od
domae vojske ali i( od jakih plaenikih jedinica. U drugom
pohodu Antipatru je u Makedoniju stigao vei dio plijena iz
Suze, Perzepolisa i Pasargade. Antipatro je 331 . godine svladao
i spartanskog kralj a Agisa III pa je tako cijela Grka dola
pod makedonsku vlast.
U Ekbatani Aleksandar, dakako, nije vie na:isao Velikog
kralja. On se bio prebacio u istonoiranske satrapije s one stra
ne Kaspijskih vrata, tamo gdje je za Grke i Makedonce presta
jao njima poznati svijet. Darije je vjerojatno uza se imao samo
nekoliko stotina konjanika svoje osobne garde i dvije tisue
grkih plaenika, koji su oito prije bili spremni zajedno s
njime propasti nego pasti u ruke Makedoncima (plaenici za
robljeni kod Granika bili su upueni na teki prisilni rad u
trake rudnike). Darije je, u stvari, predstavljao stanovitu
opasnost tek kao neka simbolika figura, jer su se satrapi iz
istonoiranskih podruja dotle bili potpuno odrekli tog
kralja bez zemlje. Kakvu su opasnost predstavljali za Alek
sandra, bila je potpuna nepoznanica.

Suoenjem s predstojeim pohodom na Istok nastali su

prvi nemiri meu Aleksandrovom vojskom, oito u prvom
redu u grkim odredima. Aleksandar je smjesta otpustio sve
saveznike, ak i tesalijske konjanike, ali ih je nastojao u to
je mogue veem broju ponovno angairati kao plaenike i
integrirati ih u makedonske jedinice.
Dok je Aleksandar prolazio Kaspijskim vratima, nije jo
znao da je baktrijski satrap Bes dao ubiti Darija III i okru
nio se za kralja Artakserksa IV. Do njega je ta vijest stigla
dok je prelazio hirkansku nizinu na najjunijem dijelu Kaspij
skog mora. Aleksandar je tada sebe proglasio nasljednikom
Ahemenida, s dunou da osveti njegovu smrt. Nije on vie
makedonski kralj, on je kralj Aleksandar, vladar nad evrop
skom i azijskom ekumenom, poznatom kao i onom nepozna-

42

Povijest helenizma

tom. Gdje god se Aleksandar nalazio, tamo je i dvor vladara

nad ahemenidskim podrujem. Ta se velika promjena zbila u
ljetu 330. godine u Hirkaniji.
Aleksandar nije dodue jo vodio velikih bitaka, ali je ipak
valjalo vojsku popuniti nakon etiri godine vojevanja. Novi
plaenici su se sakupljali u grkim polisima, a primano je sve
vie Perzijanaca, osobito lakih konjanika, te ratnika iz malih
iranskih plemena. Perzijski plemii preuzimati su oficirske
poloaje i sve vie se isticali u kraljevoj okolini. Kako je u ma
kedonskom plemstvu postojala sve vea dvojba u smisao dalj
njih osvajanja, tako je kod stajae vojske raslo nezadovolj
stvo i nestrpljivost.
Aleksandar je u Mediji ostavio prilino veliku vojsku pod
Parmenionovim zapovjednitvom dok se on probijao na istok
u smjeru Baktrije. Bio je prisiljen na dalek i muan zaobilazni
put preko Areje, Drangijane i Arahozije, mnogo junije od nje
gova cilja, jer se pobunio satrap arejski, Satibarzan. Ali tu, na
istoku Irana, mogla su se jo mnogo manje osigurati osvojena
podruja nego na zapadnom dijelu. Iako je u tim satrapijama
bio podignut itav niz >>gradova , tj. veinom naselja za oku
pacijske snage, sigurnost je trajala upravo toliko dugo koliko
je tamo bila prisutna vojska.
Dok je boravio u starom drangijanskom gradu Fradri, >>no
voosnovanom pod imenom Proftazija (danas Farah u Af
ganistanu), Aleksandar je oekivao pojaanja iz Medije. Kad
nisu nikako stizala, kralj je pretpostavio - zacijelo opravdano
- neku Parmenionovu taktiku zatezanja; Parmenion, uznemi
ren uslijed oigledne Aleksandrove besciljnosti, elio ga je na
neki nain prisiliti na povratak, pa ak moda i upropastiti.
I ovaj put Aleksandar je u svojim postupcima dokazao
dalekovidnost, odlunost i nesmiljenost, pa je Parmenionova
sina, koji je kod njega sluio, dao pogubiti kao izdajicu, a
Parmeniona su u Ekbatani ubili plaeni ubojice.
U Proftaziji (nekad nazivanoj Aleksandrija u Drangijani)
Aleksandar je ustanovio jaki garnizon koji se u tom razmjer
no plodnom kraju morao sam uzdravati i iji je zadatak bilo
osiguranje uprave satrapije. Kad su kroz Arahoziju u Baktru
(dananji Wazirabad u sjevernom Afganistanu) najzad stigla

Ratni pohod do Inda

pojaanja iz Medije, Aleksandar je krenuo. Kao ranije u Par

tiji i Hirkaniji, Aleksandar je i u Areji, Drangijani i Paropami
zadama imenovao domae plemie za satrape, dok je u nemir
noj Arahoziji na elu satrapije stajao Makedonac s jakom
vojskom.
Zimu 330/329. vojska je provela u dolini Kafan (danas:
Kabul) na podnoju gorJ a Hinduhu, to su ga Makedonci na
zivali indijskim Kavkazom. U proljee su preli gorje i stigli u
sliv rijeke Oks (danas Amu-Darja), pa tako u Baktriju, satra
piju koja je predstavljala jezgru carevine Artakserksa IV, od
nosno Besa.
Za Baktriju su Ahemenidi uvijek govorili da je iza pla
nina ; na sjeveru je graniila s nomadskim narodima, Sakima,
Masagetima i Parnijcima i bila utvreno podruje stalno spre
mno na rat. Baktrijski plemii su otkazali poslunost samo
zvanom kralju i napustili slubu u njegovoj vojsci im je
Aleksandar stigao sa svojom vojskom. Aleksandar je zauzeo
Baktru i otjerao Besa u Sogdijanu, satrapiju na krajnjem
sjeveroistoku Perzijskog carstva.
.
Sogdi su dodue izruili Besa na Aleksandrovu milost i
nemilost, ali su se povukli s glavninom svojih snaga u stepu uz
rijeku Jaksart (danas Sir-Darja), odakle su, zajedno sa skitskim
Sakima, uznemirivali makedonsku vojsku. Aleksandar je utvr
dio Marakandu (danas Samm-kand), Tribaktru (danas Buhara)
i na Jaksartu novopodignutu Aleksandriju eschate (najuda
ljeniju Aleksandriju), ali nije mogao obraniti zemlju od Sogda
i Skita pod jedinstvenim vodstvom Spitamena, pa se morao
povui u -Baktru. Bes je bio osakaen i prebaen u Ekbatanu
na pogubljenje.
Uslijed starog neprijateljstva izmeu skitskih stepskih no
mada s jedne strane i seljaka u Sogdijani s druge, nakon odbi
janja Makedonaca na Jaksartu nije vie dolo do trajnijeg
saveza dvaju naroda. Poslanici Saka i Masageta zadovoljili su
se obeanjem da Aleksandar nee dalje prodirati na sjever,
nego e krenuti u Indiju. Tako je sogdijski voa Spitamen
ostao bez najveeg dijela svoje strateke pozadine.
Ipak je cijela 328. godina protekla u znaku novih ekspedi
cija u Sogdijanu i do obronaka Pamira, gdje je Aleksandar

44

Povijest helenizma

Ratni pohod do Inda

45

zarobio obitelj utjecajnog Oksijarta, pa mu se ovaj predao. Za

vrijeme zimskog mirovanja Aleksandar je, prilikom neke goz
be, vlastitom rukom ubio novoimenovanog baktrijskog sat
rapa Klita, jer je izjavio da su dotadanja dostignua ne sa
mo Aleksandrova djelo, nego prvenstveno zasluga Makedonaca.
Tu se oito nije radilo o nekoj izoliranoj kritici izreenoj u
pijanstvu na raun Aleksandrova karaktera, nego o izrazu ne
zadovoljstva to se sve vie nakupljalo u mnogih plemia i vo
a. Ta se primjedba odnosila, kao i ranije kod Parmeniona,
na bezizglednost pohoda, ali i na preuzimanje sve vie orijen
talnih elemenata na dvoru. Arijan je gotovo SOO godina nakon
tih dogaaja pisao svoju povijest Aleksandrove vojne (Ana
basis Alexandru) prema pouzdanim izvorima pokazavi i sam
razumijevanje za nezadovoljstvo Makedonaca.

povjesniara Kalistena, Aristotelova neak.n. Oni su u vojnom

logoru uili ne samo vojne vjetine, nego i grku filozofiju.
Upravo u toj situaciji Aleksandar je poeo zahtijevati od svo
jih podanika da pred njim padaju niice, to je iranskim ple
miima po orijentalnoj tradiciji bilo samo po sebi razumljivo,
ali Grci i Makedonci su se klanjali samo pred boanstvima.
Otpor je bio toliki da fe Aleksandar bio prisiljen da odustane
od proskineze kod Grka i Makedonaca. Ipak, dovoljno je bilo
sluajno, iako moda nepravedno kanjavanje nekog mladia
(gr.: pais, pa zbog toga u historiografiji esto krivo tumaeno
kao pa<<) da se inscenira urota protiv Aleksandra. Urotu je
vojska odmah razbila. Kalisten, koji vjerojatno nije bio uple
ten u urotu, ali je javno osudio proskinezu, bio je smaknut
(327) .

I meni je jasno da je Aleksandar strastveno imitirao medijski

i perzijski rasko i preuzeo lo obiaj barbarskih kraljeva da ne
postupaju sa svojim podanicima kao sa sebi ravnim stvorenjima.
Ne odobravam njemu kao Heraklidu, to je umjesto domae make
donske nonje preuzeo perzijsku; isto tako ne mogu shvatiti da se
nije stidio preuzeti perzijsku tijaru, simbol pobijeenih, umjesto
dotadanje, vlastite pobjednike krune.

Iste su godine poele pripreme za prodor u Indiju, to se

nipoto ne moe opravdati stratekom potrebom ili osigura
njem vlasti, nego samo neobuzdanom strau za osvajanjem ili
megalomanskom tenjom za vlau nad cijelim svijetom. Svi
vaniji orijentalni vladari smatrali su se vladarima svijeta; u
perzijskoj kraljevskoj ideologiji ta je misao ak bila i formu
lirana. U praksi, meutim, Aleksandar nije poduzeo korake za
ostvarivanje te predodbe.

To su, dakako, samo vanjske manifestacije jedne promje

ne koja mu je bila neophodna ako pretpostavimo da je u
Aleksandra ve odavna sazrela odluka da ovjekovjei svoje
kraljevstvo s prijestolnicom na Istoku. To jasno potvruje i
njegova enidba s Roksanom, keri sogdijskog plemia Oksijar
ta. Mnogi plemiki sinovi iz tog pograninog podruja prema
Skitiji stupili su u Aleksandrovu vojsku kao konjanici. Poste
pena se Aleksandar posvuda priznavao kao Veliki kralj Per
zijanaca i drugih Iranaca, barem u krugovima vladajue klase
plemia, zemljoposjednika kojima je Aleksandar ostavio nji
hove posjede i sve ee ih postavljao za satrape i na druge
istaknute poloaje. No Aleksandar je takoer poeo uzimati
mlade Baktrijce i Sogde iz niih slojeva u svoju vojsku i uiti
ih nainu ratovanja makedonske falange. S druge strane, sve
je vie Makedonaca ispunjavalo godine slube i starosti, pa su
otputani iz vojske. Relacije su se pomaknule, Makedonci su
poeli osjeati nesigurnost pa je i mali povod mogao imati
eksplozivno djelovanje. Osobito su ovim razvojem bili neza
dovoljni mladi makedonski plemii pod vodstvom dvorskog

Danas ne moemo ni zamisliti koliko su Makedonci

znali o zemlji iza Inda, koji je bio poznat jo od perzijskih eks
pedicija. ini se da Herodot pod Indijom podrazumijeva sa
mo dolinu rijeke Inda i tzv. zemlju na pet rijeka (danas Pu
njab) na sjeveru od nje, smjetenu izmeu gornjeg Inda i
Hifazisa (danas: Sutlej):
Na istoku od Indije poinje pustinja. O d svih nama poznatih
naroda o kojima imamo pouzdane podatke, Indijci su najistoniji;
jer na istoku od Indije je Azija uslijed pijeska nenastanjena. U
Indiji ivi mnogo naroda koji govore razliite jezike. Neki od njih
su nomadi, drugi nisu.
to je sve Herodot jo priao o Indiji - i o kanibalizmu,
promiskuitetu i mravima koji donose zlato - samo potvruje
njegovo potpuno neznanje o toj zemlji. >>Pustinja bi, dodue,
mogla biti pustinja Thar to danas dijeli Indiju od Pakistana.
Dakle, sve to je od toga na istoku i juy11 bilo je Grcima ne
poznato.

46

Povlaenje vojske

Povijest helenizma

i mone kraljevine, neusporedivo znaajnije od onih pod ma

kedonskom vlau. Za njih, kao i za rijeku Indije , Aleksan
dar je ovdje prvi put uope uo da postoje. Njegova slika svi
jeta potpuno se poremetila, a cilj koji je sebi u meuvremenu
bio postavio- da stigne do kraja svijeta na istonom oce
anu- sve se vie udaljavao. Isprva su se s one strane Hidaspa
Makedoncima suprotstav}jali samo mali knezovi, kao katejski,
koje su redom pobjeivali i uklapali u Porovo podruje, ali
je Makedoncima- a vjerojatno i samom Aleksandru - pos
tajala sve jasnija bezizlaznost njihova pothvata. Otpor je pos
tajao sve vei. Neobine prirodne nepogode - upravo je bilo
poelo vrijeme monsuna - prireivale su gotovo neizdrive
napore, osobito evropskim etama, dakle jezgri makedonske
vojske. Rijeka Hifazis (ili samo njena desna pritoka, Beas)
predstavljala je granicu dotad poznatog svijeta: Preko nje su
se prostirala carstva Nanda. Makedoncima je postalo jasno
da ne samo to nisu osvojili Indiju, nego su samo otvorili
vrata u neizmjerne nove daljine. Tokom tih osam godina rato
vanja gomilao se otpor protiv stalnih novih, besmislenih osva
janja i protiv napora koji su stajali ratnike i ivota i zdravlja.
Rasla je nesigurnost u vlastiti poloaj i u sudbinu njihovih
obitelji i posjeda, pa se to sad oitovalo u vrstoj odluci da
ni koraka vie nee uiniti na lstok. Potisnuti zahtjevi za pov
ratkom ili barem za prekidom rata javljali su se u Aleksan
drovoj vojsci ve od zauzimanja Perzepolisa. Ovdje na Hi
fazisu postali su glasni ;i obrazloeni. Kenos, izvanredni voj
skovoa i predstavnik nezadovoljnika, stavlja Arijanu u usta:

tada poznatom dijelu Indije (koji bi vie odgovarao da

nanjem Pakistanu) nije postojala drava Indija nego itav
niz nezavisnih kraljevina, na elu s kraljevima Taksilom, Po
rom, Musikanom, Sambom itd. , od kojih je jedva koja bila
vea od, recimo, Makedonije. Meu njima nije bilo sloge, a
nisu se ujedinile ni u obranu od nailazeih makedonskih eta.
Naprotiv, kralj od Taksile pozvao je Aleksandra u pomo pro
tiv svojih sjevernih i junih susjeda, kraljeva Abizara odnosno
_
Pora.
U

Aleksandar je na Indu, vjerojatno ve na podruju Taksili

nQm, koncentrirao cijelu vojsku iz svog carstva. U pomonim
etama, mnogo brojnijim od makedonskih, bilo je ak fenikih
i ciparskih brodograditelja, kormilara i veslaa, zacijelo pred
vienih za flotu na Indu, a Aleksandar je moda ve mislio na
svjetsko more iza Indije.
Ve se odmah na poetku pohoda u zemlju pet Indovih
pritoka pokazalo u kakav se hazard Aleksandar upustio. Alek
sandar je Asakence, narod vjerojatno skitskog porijekla u
zapadnom Kamiru, dodue pobijedio, ali ih nije pokorio. Pos
tavio je Nikanora kao satrapa u to podruje, a njega su smje
sta ubili im je glavnina Makedonaca krenula dalje.
Idui cilj Aleksandrova zavojevakog pohoda bilo je pod
ruje pod Porovom vlau to se prostiralo du rijeke Hi
dasp (danas Jhelum). Vladar male indijske kraljevine po
vukao je svoje ete iza rijeke, koja je uslijed topljenja snijega
u rano ljeto 326. godine bila nabujala. Prvi put su se make
donski vojnici, kao i mnogi plaenici i pomone ete, suoili s
indijskim borbenim slonovima. Genijalnim voenjem svoje
konjice Aleksandar je postigao, dodue, odlunu pobjedu, ali
su gubici bili posebno veliki, osobito u tim elitnim makedon
skim etama. To su bili najvei gubici uope u dotadanjem
ratu. Moda bismo tu pobjedu mogli smatrati prvim Aleksan
drovim porazom; sve to je nakon toga poduzimao, bili su
besmisleni pokuaji daljnjeg napredovanja, a na kraju zdvojni
pokuaji da osvojeno odri pod svojom vlau.
Dvojbeno je da li je Aleksandru uope bila potrebna pobje
da nad Porom, kome je ostavio kraljevski naslov, da bi
nastavio svoje prodiranje na istok. Na Gangesu su bile velike

47

>>Vadi sam ko.IJiko je preostalo od Grka i Makedonaca to su

s tobom krenuli. Od njih i Tsalce nakon osvajanja Baktre poslao
kui jer vie nisu bili voljni podnositi daljnje tekoe. A i pravo
je bilo tako. Od ostalih Grka, neke si naselio u gradove, a ak su
i ti nerado ostajali; preostali dijele s tobom i makedonskom voj
skom napore i borbe jo i danas, a mnogi su pali u bitkama. Dio
vojske bio je ranjen i morali smo ih ostaviti u najrazliitijim mje
stima u Aziji, veina ih je stradala od bolesti. Tek je manjina
ostala iva, ali je iscrpljena i obeshrabrena.

Povlaenje vojske

Aleksandru nije nita drugo preostalo. Krajem 326. godine

vojska se vratila do Hidaspa. Pod zatitom konjice i pjeadije

48

Povijest helenizma

na obadvije obale Inda otplovila je brodovima na jug. A i tu

je jo bilo otpora. Oksidraani i Malijci usprotivili su se pro
lazu vojske. Ali pomisao na povratak davala je Makedoncima
nove snage. Bitke, opsade i pljake odvijale su se vrlo okrut
no, ak i protiv nezaraenih, pa su se neki kraljevi poplaili i
pokorili Aleksandru, to ih nije prijeilo da nastave ivjeti kao
i do tada im je vojska prola. Tako je vladar u Patali du ind
ske delte pobjegao s cijelim puanstvom u unutranjost, no kas
nije se vratio i zajedno s pobunjenim plemenima otjerao no
vog satrapa Pitona i preostale okupacijske trupe.
Povlaenje Aleksandrove vojske odvijalo se u tri odijelje
ne kolone. Polovica pjeadije krenula je s ranjenicima i prat
njom pod vojskovoom Kraterom kroz unutranjost preko
Arahozije i Drangijane ,prema Karmaniji. Mornarica je plovila
pod Nearhovim zapovjednitvom uz iransku obalu u smjeru
Tigrisova ua. S najveim dijelom svoje konjice i s ostatkom
falange Aleksandar je krenuo putem otprilike paralelnim s
obalom. Taj dio vojske bio je stalno izvrgnut napadima nepri
jatelja, nestaicama vode i hrane, te se smanjio na polovicu.
Vie gotovo nije bilo konja. Dogovoreni sastanak u Karma
niji s Kraterovom kolonom i s Nearhom ipak je uspio, pa
se poetkom 324. godine Aleksandar vratio u Perzepolis.
Carstvo je tada bilo u raspadanju. Indijska podruja su
faktino ve opet bila izgubljena. U Baktriji se neki grki
plaeniki vojskovoa (Atenodor) proglasio za kralja. Ara
hozija se pobunila. Perzijski satrapi u Karmaniji, Perzisu, pa
ak i Suzijani, smatrali su se samostalnim vladarima. Armenija
i Kapadokija su pod iranskim satrapima vodile potpuno samo
stalnu politiku. ak je i Harpal, makedonski plemi i Alek
sandrov intimni prijatelj , koji je u meuvremenu postavljen
za satrapa u Babiloniji, pokuao stvoriti vlastitu dravu, uje
dinivi Mezopotamiju i Siriju s fenikim gradovima. Grki
plaenici, dezerteri, stizali su odasvud u Grku, osobito u Ate
nu, gdje se raspad Aleksandrova carstva paljivo promatrao.

Najvea opasnost je Aleksandru prijetila jo i tada, 324.

godine, od njegovih vlastitih vojnika, onih koji su ga na Hi
fazisu prisilili da prekine svoje besmisleno osvajanje svije
ta. Pobuna u Opisu na Tigrisu okonana je na najbrutalniji
nain - smaknuem kolovoa, nakon ega je krenula velika

Povlaenje vojske

49

vojska makedonskih veterana (antiki izvori spominju 10 000

vojnika) pod Ktaterovim i Poliperhonovim zapovjednitvom
natrag u Makedoniju.
Ovaj novi pokret protiv Aleksandra unutar makedonskih
dijelova vojske zacijelo ima kompleksne uzroke. esto se tu
mai makedonskim patriotizmom, odnosno otporom protiv
Aleksandrova prijateljskcfg odnosa s Perzijancima, no to je
pojednostavnjenje situacije, premda se nipoto ne bi smjele
zanemariti grko-makedonske predrasude protiv iranskog bar
barstva . Jai argument bila bi injenica da su vojnici za vri
jeme ratovanja dodue dobili bogat plijen, ali zbog stalnog pok
reta nisu im ostale nikakve trajnije vrijednosti. Osim toga,
postavljalo se pitanje to je za njihova dugog izbivanja iz Ma
kedonije nastalo od njegovih posjeda. Poznato je da je u no
vim gradovima na sjeveru i istoku Irana Aleksandar naselio
ranjenike i veterane, ali oni su prilikom ustanaka domoroda
kog puanstva velikim dijelom izgubili, ne samo svoj novi pos
jed, nego esto i ivot. Daljnje ostajanje u Aziji, na to se
Aleksandar spremao, nije im mnogo obeavalo. I dio plemstva
vjerojatno se bavio takvim idejama, pogotovo jer se upravo u
tim krugovima javljala sumnja da su zapostavljeni u odnosu
na Perzijance i da im je ugled na dvoru ugroen. Zbog toga je
Aleksandar u veini satrapija koje su se u to vrijeme ispraz
nile - zato to su im satrapi bili pogubljeni u ustancima, ili
su zbog neposlunosti smijenjeni - postavio makedonske ple
mie kao namjesnike. I doista, orijentalni satrapi ostali su samo
u Mediji, Hirkaniji i Paropamizadama, tj. u podrujima koja su
bila suvie udaljena za eventualnu
intervenciju. Vladari u Ka_;
padokiji i Armeniji, takoer Perzijanci, nisu se ionako smatrali ovisnima o Aleksandru, jer njihovo podruje nikad nije
ni bilo osvojeno. Tako je bilo i u malim kraljevinama na ana
tolijskoj crnomorskoj obali od Bitinije do Kavkaza.
U oiglednoj suprotnosti s tom situacijom bile su poasti
to su mu iz cijelog svijeta ukazivane nakon njegova ulaska
u Babilon 323. godine. Poslanici grkih gradova su se odazvali
njegovoj elji da bude slavljen kao nepobjedivi bog na
napadno svean nain. Poslanici su doli i iz Libije, od talijan
skih naroda, Etruana i Kelta koji su kasnije nazvani Gala
tejcima. Aleksandar je u meuvremenu organizirao novu voj-

50

Povijest helenizma

sku, to je navodilo na zakljuak da se spremaju nova

osvajanja. Tako su bile poslane ekspedicije u Armeniju i pri
premljena nautika ispitivanja u Kaspijskom moru i u Perzij
skom zaljevu.
Svi ti planirani pothvati propali su naglom _ Aleksandro
vom smru u Babilonu, u proljee 323. godine. Ve je u
antiki postojala sumnja da je kralj bio otrovan, ili od svog
najueg makedonskog kruga ili na nagovor Antipatra, evrop
skog stratega koji je bio ostao u domovini. Ta se sumnja
tvrdokorno odrala sve do moderne historiografije. Valja, me
utim, naglasiti da su napori desetogodinjeg rata to ih je
Aleksandar podnosio zajedno sa svojim vojnicima, te vie
kratno njegovo ranjavanje, bili dovoljan razlog da trideset
trogodinjeg ovjeka bace na samrtnu postelju. Izvjetaji iz
onog doba spominju neku vrstu movarne groznice.

Aleksandrova carstvo
Iako nas razliite situacije, opisane u prethodnom poglavlju,
navode da pojam >>carstva stavimo izmeu navodnika, pa ta
ko stavljamo u pitanje i njegovo postojanje, ipak valja jasno
konstatirati da je to carstvo postojalo de jure i de facto, t;lC
samo u Aleksandrovoj mati, nego i u svijesti njegovih suvre
menika. A kralj je, nizom mjera, pokuao da ga uvrsti i nji
me vlada. Kako se ono nakon njegove smrti smjesta raspalo,
pokazuje koliko su njegova nastojanja bila uzaludna. Ali to
ne znai da Aleksandar nije postavio osnovne temelje onih dr
ava na koje se to carstvo raspalo.
Prije nego se osvrnemo na dravnu strukturu i pokuaje
provoenja ustava, valja naglasiti slijedee: ta drava, pod
vladavinom kralja Makedonaca, vladara Egipta, kralja Babi
lona, kralja kraljeva - Aleksandra - nije imala nita zajed
niko s nekom grkom<; dravom, odnosno antikom dr
avom kao to su bili polisi u 4. stoljeu sa svojom republi
kom demokracijom, narodnim skuptinama, izbornim, pa pre
ma tome i smjenjivim funkcionarima.
Makedonska kraljevina bila je centralizirana jo od Alek
sandra II, a osobito od Filipa II, ali je visoko plemstvo jo

Aleksandrova carstvo

51

uvijek bilo tako mono da se mogla smatrati apsolutnom mo

narhijom ili despotijom. Ahemenidski su kraljevi, naprotiv,
bili okrueni, dodue, sjajem i bijedom te despotije, ali su isto
tako u vladanju svojim divovskim carstvom bili ovisni o
podrunim namjesnicima, njihovim satrapima i malim vazal
nim vladarima. Aleksandar je batinio i jedno i drugo kad je
osvojio Prednju i Srednf\l Aziju. Sa simbolikim bacanjem ko
plja u azij sko tlo kraj Abida na Helespontu Aleksandar je zorno
pokazao da e se svaki daljnji osvojeni komad zemlje u pred
stojeem ratu smatrati podreenim njemu, kralju. To pravo
pobjednika bilo je tradicionalno u naroda antike kao i orijen
talnog starog vijeka. Grki povjesniar Ksenofont formulirao
je to ve poetkom 4. stoljea:
Openiti je i vjeni zakon, da u gradu osvojeoom od nepri
jatelja, osobe i stvari pripadaju pobjedniku.

Pobjednik je u antici, bila pobjednika zajednica graana,

za razliku od orijentalnog poimanja kd je to uvijek kralj ko
me, uostalom, pripada i zemlja u koj oj ivi pobjednika vojska
(bez obzira na to radi li se o redovnoj vojsci ili o plaenicima) .
Antika drava bila je res publica, javna stvar, dok je staroori
jentalna drava uvijek bila kraljeva stvar. Aleksandar j e osvo
jenu zemlju smatrao svojim posjedom, a ne posjedom Make
donaca, to nije u tolikoj mjeri odraz neposrednog orijental
nog utjecaja, koliko injenice da su na osnovi slinih socijal
no-ekonomskih odnosa u Makedoniji i na Istoku nastale i sli
ne ideje. To poimanje drave kao kraljeva vlasnitva podra
zumijeva dakako i . to da je kralj jedini koj i odreuje to se u
toj dravi dogaa, osobio promjene; a kako je to nemogue,
potreban mu je velik administrativni aparat da oivotvori svo
je elje. Sve drave staroistonjakog tipa, za razliku od anti
kih s fleksibilnim izbornim funkcijama, bile su karakterizira
ne takvom nezgrapnom administracijom.
Najvanija odluka koju je kralj sebi zadravao, mimo cje
lokupne administracije, bila je, naravno, odluka o ratu ili o
miru. Ona u ovom odreenom sluaju ne obuhvaa samo poe
tak rata protiv Ahemenidskog kraljevstva (o emu su grke dra
ve, lanice Korintskog saveza, formalno i odluivale), nego i
svaki poetak ili odustajanje od rata protiv pojedinih naroda
na rubu osvojenog podruja (Saki, Dahijci, Malijci itd.). Ne-

52

Povijest helenizma

mogue je, a i historijski neopravdano, dijeliti kralja Alek

sandra od vojskovoe Aleksandra. Kao kralj bio je eo ipso
vrhovni vojskovoa, te je odreivao poetak, tok i kraj cijelog
rata. Ostvarivanje njegovih planova ipak je ovisilo o tome, ko
liko su njegovi vojnici bili spremni da se bezuvjetno podrede
njegovoj volji, to se pokazalo prilikom odbijanja vojske da
prijee rijeku Hifazis. To ne stavlja u pitanje, meutim, kra
ljevo osnovno i iskljuivo pravo odluivanja o ratu ili miru.
S tim u vezi valja jo jednom napomenuti da je Aleksan
dar prije i poslije svog povratka iz istonog Irana kovao pla
nove o novim vojnim pustolovinama. Ekspedicije u Perzijski
zaljev i Kaspijsko more, od graanske historiografije esto
okarakterizirane kao znanstvene, u prvom su redu sluile u
zavojevake svrhe koje ni tada - kao uostalom ni dan-danas
- ne mogu zanemariti prouavanje geografskih, biolokih,
meteorolokih i drugih uvjeta, kao ni procjenu eventualnog
plijena. Opisima tih putovanja dugujemo, primjerice, neka
saznanja o arapskim obalama s kraja 4. stoljea pr. n. e. prem
da sadravaju mnogo nevjerojatnih legendarnih podataka barem u kasnijim interpretacijama, kao npr. kod Arijana.

Valja naglasiti da je niz mjera, od nekih graanskih histo

riara opisan kao genijalna ekonomska dostignua, primarno
sluio pripremanju novih vojnih pohoda. Tu spadaju radovi
na kanalu Palakopas, na jugu Babilona, te poetak gradnje
babilonske luke, ali u prvom redu izgradnja naseobina nazva
nih gradovima (polis) izmeu Egipta i indijskih graninih
podruja. Na to emo se jo osvrnuti kasnije.
Izgradnja Babilona u ratnu luku i melioracija, osobito
Eufrata, sasvim jednoznano ukazuju na namjeru da se na
stave osvajanja. To potvruje i Aleksandrova odluka da za
posli fenike luke radnike i brodograditelje kako bi sagradio
novu mornaricu i osigurao ljude. Arijan uope ne sumnja u
to da su se osvajanja planirana 323. godine odnosila na arap
ske narode na Perzijskom zaljevu. >>Znanstvena istraivanja
imala su jednu svrhu: >>osvojiti i eksploatirati kako je to
uvjerljivo i jasno izrazio M. I. Finley, jedan od najznaajnijih
ivuih historiara starog vijeka.

Aleksandrova carstvo"

53

Najvei dio kraljeve ratne dobiti bili su nameti podjarm

ljenih naroda i prinosi osvojene zemlje. Aleksandar je ve pri
likom osnivanja prvih maloazijskih satrapija odredio da na
rod mora davati jednako onoliko (u novcu i naravi) koliko je
prije davao perzijskom caru. Pretpostavlja se da je to vrijedilo
i za kasnije osvojena podruja, premda o tome nema pisanog
spomenika. Nije nan:l poz;_ato to je Aleksandar uradio s dob
rima Ahemenida to su mu neposredno pripala. Budui da od
jedanaest godina njegova djelovanja nijedna nije protekla bez
ratovanja, zacijelo nije ni imao vremena da o tome odluuje.
Zbog toga je meu njegovim djelatnostima, osim vojnikih,
uz imenovanja zapovjednika, administratora najrazliitijih
stupnjeva, tajnih pisara itd., bilo i davanje zemlje zaslunim
dostojanstvenicima i vojnicima, gradovima i ljubimcima.
Primanja o kojima je odluivao kralj Aleksandru su vjero
jatno upravo dostajala za plaanje vojske, naoruanja, pratnje,
uzdravanje dvora u uvjetima rata, kao i za uzdravanje kra
ljevske obitelji (Aleksandar j e imao, kao i drugi perzijski kra
ljevi, vie ena) . U starom vijeku vojska se obino opskrblji
vala u zemlji gdje se upravo nalazila i na radost i teret tamo
njeg puanstva. Ali plaenici su oekivali i plau, kao to se
svako zvanje nagrauje a svoj rad. Konji makedonskih ple
mia bili su njihovo vlasnitvo i oni su ih morali uzdravati,
ali konjt mazge, deve i slonovi pratnje pripadali su kralju,
odnosno dravi. Kraljevska blagajna plaala je njihovu naba
vu, uzgoj i uzdravanje.

U tu je svrhu Aleksandar dao velik dio ahemenidskog

dravnog blaga sakupljenog u Perzepolisu iskovati u
novac i stavio u opticaj . No taj novi, dodatni novac nije
imao pokria. U istonijim krajev.ima koji su se sami op
skrbljivali poljoprivrednim proizvodima to nije imalo mno
go posljedica. Ali u ekonomski i monetarno ve razvijenijim
podrujima Grke ta nagla i opsena emisija dovela je do
inflacije. Detezauracija je dovela do pada vrijednosti zlata i
srebra na polovinu u odnosu na bakar. Danas nam je nemo
gue ocijeniti da li Aleksandar nije mogao predvidjeti taj raz
voj , ili je bio ravnoduan, ili je pak bio naprosto prisiljen na
baviti novac za nastavak svojih pothvata, jer mu vie nije bilo
povratka unatrag. Mogue je da su sve tri pretpostavke tone.

54

Povijest helenizma

S kraljeva stajalita, ti su prihodi bili jedan od najvanijih

razloga za svako osvajanje. Samo se po sebi razumije da se to
ne odnosi samo na Aleksandra, nego na sve kraljeve u zemlja
ma staroistonjakog tipa.
Znaajnu ulogu odigralo je irenje kraljevskog monopola
pri eksploataciji rudnog blaga i trgovine. Sigurno je da su
kraljevski monopoli koji su postojali u Makedoniji, preneseni
u novoosvojena podruja - pogotovo jer se radilo i o mono
polima bivih ahemenidskih kraljeva - rudnicima, rijenom
ribarstvu, proizvodnji soli, lovu, uvozu, izvozu, itd. S tog sta
jalita osobito valja promatrati ukljuivanje arapske obale u
ekspanzionistike planove, jer je Arabija bila dobavlja ple
menitih metala, dragog kamenja i mirodija, ne samo zato to
su to bili cijenjeni artikli za upotrebu na samim dvorovima,
nego i predmeti neposredne i posredne trgovine. Osim toga,
Perzijskim zaljevom i Crvenim morem (tako se u starom
vijeku zvao Omanski zaljev, dok se dananje Crveno more
zvalo >>Arapski zaljev) prolazili su pomorski putovi u poznatu
i nepoznatu Indiju i iz nje. Pomorski put od ua Inda do
Egipta uz junu arapsku obalu bio je poznat jo od vremena
perzijskog velikog kralja Darija I, za kojeg je Skilaks iz Kari
jande oplovio taj put (kraj 6. st. pr. n. e.) . No, taj trgovaki
put, kojim su se, uz drago kamenje, prevozile i opojne droge i
slonova kost, kontrolirala su junoarapska plemena. Osniva
nje >>Aleksandrove luke na delti Inda i jo jedne Aleksandrije
na uu Eufrata i Tigrisa potvruje namjeru da se ti pomor
ski putovi ubudue u najmanju ruku kontroliraju. U tom
smislu 323. godine Hijeron iz Sola pokuao je oploviti Arabi
ju novim putem, ali nije uspio.
Za odravanje trgovinskog monopola Aleksandru je bio po
treban i novani monopol. Sredinja novana jedinica Perzi}
skog carstva, darej ka, bila je priznata ak i u grkim podru
jima. No ahemenidska privreda nipoto nije poivala na razvi
jenim odnosima izmeu robe i novca. Osnovu trgovinskih od
nosa u Grkoj je u mnogo veoj mjeri predstavljala robna raz
mjena. Uvoenjem aleksandrinca<< , zlatnog novca atikog
tipa, Aleksandar je nastojao objediniti novarstvo u cijelom
podruju pod svoju vlast, ali nije uspio sprijeiti kovanje lo
kalnog novca. Cijeli iranski Istok bio je, oigledno, i nadalje

Aleksandrovo carstvo

55

pod utjecajem darejke; feniki i ciparski gradovi kovali su

vlastiti novac, iako u Aleksandrovu stilu, a isto tako i malo
azijski grki gradovi. Indijska podruja takoer su produila
svoju novarsku politiku, jer se nakon povlaenja njegove voj
ske tek formalno priznavala njegova vlast .
Unato stanovitim Aleksandrovim pokuajima da i privid
no stabilizira goleme azijske dijelove svog carstva, valja usta
noviti da je za vrijeme makedonske vladavine iz Perzije i
Mezopotamije, a u neto manjoj mjeri i iz Sirije, neprocjenji
vo blago odneseno u Grku kao ratni plijen. Kad su Skiti (na
osnovi svog neovisnog poloaja mogli su sebi to priutiti) pro
glasili Aleksandra i Makedonce >>razbojnicima , oni su napros
to govorili istinu - istinu koje su bili svjesni svi pogoeni is
tonjaki narodi.
Eksploatacija carstva ostvarivala se prvenstveno putem
satrapija u koje je carstvo bilo podijeljeno, pri emu je Alek
sandar samo preuzeo postojee administrativne ustanove Ahe
menidskog kraljevstva. Ahemenidske satrapije Aleksandar je
dodijelio perzijskim plemiima, preteno >>prijateljima ili >>ro
acima. Naslov >>prijatelja odnosno >>roaka dodjeljivao je
za osobite zasluge, a nosioci su stjecali pravo da se zadravaju
u kraljevoj blizini ili prisustvuju krunskom vijeu. Iz tog kruga
imenovao bi onda osobe koje su preko satrapija upravljale
kraljevim imetkom. Uprava se sastojala u nadzoru nad dobri
ma u neposrednom kraljevu vlasnitvu, u sakupljanju poreza
od podanika u gradovima i selima, u osiguravanju vojne obra
ne protiv unutranjih i vcnjskih neprijatelja, te u jurisdikciji.
:
U Maloj Aziji Aleksandar j e iz poetka postavio za satrape
svoje makedonske vojskovoe, kao na primjer Antigona
Jednookog kao velikofrigij skog satrapa; prvi domorodaki
satrap postavljen j e time to je karij skoj kraljici Adi vratio
prijestolje. Ada je bila apsolutna vladarica nad svojim poda
nicima, ali je odgovarala Aleksandru. Tijekom rata sve je vie
perzijskih satrapa ostajalo na svojim poloajima ili ih je
Aleksandar nadomjetavao drugim iranskim plemiima koji su
stupali u njegovu slubu. Poznati satrapi koji nisu bili Make
donci bili su, na primjer, Mazaj iz Babilonije, Abulit iz
Suzijane, Frataferno iz Partije, Atropat iz Medije ili Oksijart

56

Povijest helenizma

iz Paropamizada. Indijske kraljeve Taksilu i Pora Aleksan

dar j e takoer smatrao satrapima. U taj niz se, meutim,

ne uklapaju perzijski satrapi u Kapadokiji, Bitiniji, Pon

tu, pa ak ni u kavkaskim krajevima u koje nikad nije stupila
noga makedonskog vojnika, premda ih je Aleksandar, u svoj
stvu nasljednika Perzijskog carstva, smatrao svojim podanici
ma. Ti su satrapi i nadalje vladali kao samostalni kraljevi.
U Aleksandrovu carstvu su zadae satrapa ostale iste kao
i prije u Ahemenidskom kraljevstvu: utjerivanje nameta, nadzor
nad krunskim dobrima, sudaka vlast, vojna obrana. Jedino je
dolo do promjena u osobnim privilegijama - barem u onim
satrapijama gdje satrapi nisu bili Makedonci. Tu je kralj osta
vio posadu svoje vojske za odravanje reda, a ona je uvijek
imala makedonskog zapovjednika koji nije podlijegao nepo
srednoj satrapovoj vlasti. To je bilo potrebno naprosto zbog
toga to se Aleksandar nije mogao pouzdati u bezuvjetnu vjer
nost tih satrapa i irokih narodnih masa, na koje je carstvo
i njegovo vodstvo moglo jo mnogo manje raunati nego nji
hovi perzijski prethodnici. Vojska je u satrapijama u prvom
redu bila okupacijska vlast, a njezina je glavna zadaa bila
spreavanje, odnosno guenje pobuna satrapa i ustanaka op
ljakana puanstva. Ono je, osim prihoda za kralja, bilo duno
uzdravati satrapski dvor i opskrbljivati vojsku. Koliko je
opravdano bilo Aleksandrovo nepovjerenje, pokazalo se za vri
jeme pohoda na Indiju, kad je jedva tko vjerovao u povratak
makedonske vojske, pa se itav niz iranskih satrapa proglasio
samostalnima. U takvim je sluajevima zapovjednika okupa
cijskih jedinica Aleksandar esto imenovao novim satrapom.
Neki satrapi, kao na primjer Doloaspis u Egiptu, nisu
mogli neogranieno raspolagati ni onim dijelom kraljevih pri
hoda to se smio zadrati za upravljanje satrapijom. Za to je
jedini ovlaten bio Grk Kleomen, koji j e bio dodijeljen doma
im satrapima i neposredno s kraljem obraunavao prihode
i rashode. U Egiptu je satrapova vlast bila ograniena i uslijed
daljnje podjele satrapije na tzv. nomarhije na elu kojih su
stajali nomarsi. No kad je egipatska satrapija (oko 330. godi
ne) bila dodijeljena Grku Kleomenu, on je svu vlast ujedinio i
podredio sebi - nije nam poznato da li s voljom ili protiv
volje kraljeve.

Aleksandrova carstvo

57

O tome tko su bili posrednici izmeu satrapa, zapovjednika

i financijskih monika s jedne strane, te kralja s druge, danas
nam je vrlo malo poznato. Nesumnjivo je veliku ulogu igrao
tajni pisar (bolje: predstojnik kraljevske pisarnice) Eumen iz
Kardije, kroz ije je ruke vjerojatno prolazila sva korespon
dencija Aleksandrova s Antipatrom, evropskim satrapom i
strategom. Njegova pisarica sadravala je i prevodilaki ured
u kome su ljudi vjeti stranim jezicima, osobito tada na cije
lom Prednjem istoku proirenom aramejskom jeziku, prevo
dili na grki poruke iz drugih zemalja i pokorenih krajeva.
Neposredni ovjek za vezu sa satrapima u financijskim po
slovima bio je oigledno Harpal. ini se da je donekle uprav
ljao i kovanjem novca. U poetku su Aleksandrove kovnice
bile samo u Peli i Amfipolisu u Makedoniji, ali nakon osvaja
nja nastale su i u Aziji makedonske kovnice, odnosno posto
jee radionice preorijentirane su na makedonski zlatni, srebrni
i bronani novac (srebrni novac bio je najvaniji radi plaanja
plaenika) . Darejka je, kako je ve napomenuto, i nadalje os
tala u opticaju po cijeloj srednjoj i istonoj Perziji, a kovala
se u Babilonu. injenica da je mezopotamijski satrap i nada
lje kovao lokalni novac s kraljevim odobrenjem (za razliku
od satrapa koji su za Aleksandrove odsutnosti izmeu 327. i
325. godine to isto inili kao dokaz svoje autonomnosti) doka
zuje da su iza te prividne zbrke stajali odreeni politiki cilje
vi u vezi s umirivanjem pokrajina i stabiliziranjem Aleksan
drove vlasti; to se moglo postii samo ako se to manje diralo
u postojee, vrlo razliite socijalno-ekonomske osnove. Koor
dinacija tih problema i J njihovo svladavanje bila je, ini se,
Harpalova zadaa. Budui da je upravljao i ratnim plijenom,
to je bilo identino s ratnom blagajnom, kao i sa zaroblje
nom perzijskom dravnom imovinom, mora da su njegovim
rukama prolazile neopisivo velike svote novca. I danak iscije
en iz satrapija vjerojatno je najprije dotjecao u njegovu
sredinju blagajnu u Babilonu. Ipak j e vidljivo, najoitije na
primjeru egipatskog satrapa Kleomena da su, usprkos posto
j anju centralne dravne riznice, jaki satrapi vodili prilino
neovisnu politiku.
Oigledno je Harpal u Babilonu morao osiguravati opskr
bu vojs'ke zaraene na Istoku, jer je jedini on raspolagao po-

58

59

Aleksandrova carstvo

Povijest helenizma

trebnim sredstvima. Moda je on bio taj koji je unajmio fe

nike brodograditelje koji su se, prema raspoloivim izvorima,
odjednom pojavili na Indu i sagradili brodove kojima se dio
vojske morskim putem vratio u Babilon.

god.). Izmeu 334. i 333. godine bili su >>osloboeni i pripoje

ni Aleksandrovu carstvu. Osim njih, tu podrazumijevamo i one
gradove to ih je Aleksandar osnovao na osvojenom azijskom
tlu, pa prema tome nikad nisu ni bili samostalni.

Ve smo vidjeli da je Harpal svoj poloaj iskoristio za vo

enje svoje od kralja nezavisne politike u Sirij i i Mezopotamij i.
Osim toga, bio je vrhovni zapovjednik nad grkim plaenici
ma. Pri Aleksandrovu povratku pobjegao je 325. godine s nji
ma i velikim dijelom blaga to mu je bilo povjereno u Atenu
gdje je bio zatvoren. Pri njegovu ponovnom pokuaju bijega
ubio ga je jedan od pripadnika njegove vlastite pratnje.

Najprije razmotrimo maloazijske gradove sa stotinama go

dina starom tradicijom autonomije i slobode, ali koji su u
dva navrata potpali pod ylast perzij skog kralja. U opisu ratnog
pohoda ve smo napomenuli da su se ti gradovi razliito po
naali prema Aleksandru. Dok su ga j edni pozdravljali kao
osloboditelja, drugi su zatvorili svoja vrata, pa ak i trpjeli
muku i bijedu opsade. To ponaanje bilo je odreeno grupom
koja je tog trenutka bila na vlasti. U znaajnijim gradovima,
primjerice Miletu i Halikarnasu, vladali su oligarsi koji su s
Ahemenidima bili u dobrim odnosima, pa je time bilo defini
rano i njihovo ponaanje. Aleksandar je u te gradove svuda
uvodio demokratsko ureenje - manje od ljubavi prema de
mokraciji nego da na tom podruju dokumentira promjenu
vlasti.

Daljnja i bitna karika u odnosima izmeu kralja i satrapA

bio je hilijarh, kraljev namjesnik, funkcionar po ahemenid
skom uzoru postavljen tek u Aziji. Za Aleksandrova ivota bio
je na tom poloaju jedan jedini ovjek, kraljev ljubimac He
festion. Vrlo, nam j e malo poznato o njegovim ovlasti
ma. ini se da je prvenstveno vodio stanovite vanjsko
politike pregovore s narodima u pograninim podrujima
Aleksandrova carstva, odnosno narodima koji su mu samo
formalno potpadali. Kako bilo da bilo, Hefestion je bio prvi i
najutjecajniji meu tzv. tjelohraniteljima (somatophylakes),
oni su sainjavali stvarno krunsko vijee to se sastojalo od
desetak zastupnika najvieg makedonskog plemstva. Njih je
postavio kralj , na osnovi svoga sasvim osobnog povjerenja,
ali i prema vanosti pojedinaca u privredi, politici i strate
giji.
Osobitu ulogu u Aleksandrovu carstvu odigrali su i grki
(i kao ve u Ahemenidskom kraljevstvu) i feniki gradovi. Tu ne
mislimo na polise u Grkoj i na egejskim otocima koji su bili
lanovi jo uvijek postojeeg Korintskog saveza, prema tome
nisu bili dijelovi carstva, koliko god je njihov poloaj bio
ovisari o volji makedonskog kralja ili njegova evropskog stra
tega. U sadanjem kontekstu govorimo o grkim gradovima
koji su od davnine postojali u Maloj Aziji, tj . preteno na oba
lama Mizije, Lidije, Karije, Likije, Pamfilije i Kilikije. Oni su
nekad bili autonomne drave, dijelom s velikim teritorijima
(chora) izvan gradskih zidina, a kasnije su potpali najprije pod
lidijsku vlast, a zatim u dva navrata pod perzijsku (449. i 386.

Upravo u tom trenutku postaju jasni odnosi izmeu tih

starih grkih kolonija i Aleksandrova carstva; kralj oslobaa
gradove od perzijskog suvereniteta i daje im novi ustav; time
zakon) za te
je pojam autonomije (autos - sam, nomos
gradove postao bezvrijedan. Oni nisu autonomni u smislu slo
bode, nego podlijeu kraljevu zakonodavstvu, kao ranije per
zijskome. Ne postaju opet samostalne drave, nego, u najbo
ljem sluaju, uivaju stanovitu unutranju autonomiju u okvi
ru Aleksandrova carstva. To najjasnije proizlazi iz injenice da
nisu lanovi Korintskog aveza, pa prema tome Aleksandrovi
saveznici, nego su njegovi podanici.
-

Nejasno je da li su za Aleksandrova ivota grki polisi u

Maloj Aziji (kao u Perzijskom carstvu) potpadali pod podru
nog satrapa ili su bili izuzeti {ne pripadajui nijednoj satra
piji) i potpadali izravno pod kralja. No to je pitanje znaajno
samo u administrativnom pogledu; osnovno je, naime, tko je
bio odgovoran za novaenje vojnika i za utjerivanje poreza.
to se tie poreza koj i su pripadali kralju, grki su grado
vi, tj . punopravni grki graani, esto bili osloboeni. Ali mno
gobrojni seljaci koji su ivjeli zasebno ili u seoskim zajedni-

60

Povijest helenizma

cap}a na gradskom tlu (politike chora), nisu bili osloboeni

. od poreza Ta je zemlja u svakom grkom gradu predstavljala
neophodnu prehrambenu bazu. U Grkoj i na otoCima bila j e
rasporeena na graane. U naelu je tako bilo i u Maloj Aziji,
ali su od davnine postojali Lidijci, Karijci, Pamfilijci itd., koji
su takoer ivjeli u grkim chorama i smatrali se gradskim
podanicima, a ne politima - nisu imali ni aktivnih ni pasivnih
graanskih prava.
U jednom natpisu iz maloazijskog grada Prijene Aleksan
dar svodi Prijenjane na stanovnike unutranjosti grada,
ali ih smatra autonomnima i slobodnima te ih oslobaa od pore
za, dok su seljaci u tim selima duni plaati porez . Istodobno
je kralj odluio da mu pripada >>sva okolna zemlja . Iz toga
zakljuujemo da j e sva zemlja koja ne pripada gradu kao
chora<< , kraljevo vlasnitvo, odnosno da je svaki gradski teri
torij okruen kraljevom zemljom. To upravo odgovara prili
kama koje su od davnina vladale u staroistonom drutvu, ali
i u takvim dravama kao to je Makedonija.
No svi grki, a pogotovo svi feniki gradovi koji su tako
er bili samostalne drave, nipoto nisu bili osloboeni pore
za, tonije danka. Najmanje do 300. godine, ali vjerojatno jo
due, utjerivali su se od nekih grkih i svih fenikih gradova
-drava prihodi za ratnu blagajnu, te su uspostavljena dva
dravna naplatna mjesta, vjerojatno pod vrhovnom kontrolom
Harpalovom. Oigledno se to sve odvijalo mimo satrapa. Nji
hova prava i dunosti bili su ogranieni ria samu kraljevsku
zemlju.
I Aleksandar je, poput Ahemenida, nagraivao svoje do
stojanstvenike darivanjem zemlje (dorea). To su bila ne samo
poljoprivredna dobra, nego i cijeli gradovi, no u tom sluaju
to nije bilo pravo vlasnitva nego posjed na opoziv, to se
zapravo sastojao . u uivanju prihoda od poreza, dok j e dari
vanje ranijeg ahemenidskog, a sada aleksandrinskog poljopriv
rednog imanja podrazumijevalo i seljake koji su tamo radili
i ivjeli, te poljoprivrednu eksploataciju prema vlastitim e
ljama daroprimca.
Antika historiografija (Plutarh) pripisuje Aleksandru os
nivanje sedamdesetak gradova. A i u dananjoj historiografiji,

Aleksandrova carstvo"

61

pogotovo u historiara evrocentristikih, zapadnjakih stavo

va, pojavljuju se nebrojeni novi gradovi u kojima Aleksandra
vu vojsku u stopu prate trgovci, trgovci robljem i administra
tivci. Prema tim autorima u osvojenim se krajevima smjesta
irilo privatno vlasnitvo po grkom uzoru, dranje robova,
novarstvo, trnice robljem, trgovake i bankarske kue.
To, meutim, nema veze s realnim povijesnim tokovima,
nego je poopavanje pojedinanih pojava. Osnivanje naseo
bina je za Aleksandra bilo prvenstveno od vojnike vanosti,
npr. za osiguranje opskrbe (Aleksandrija u Egiptu, Aleksan
drija u Arahozij i, Aleksandrija u Gedroziji), potlaivanje poko
renog puanstva (Proftazija, Bukefala), osiguranje strateki
vanih toaka (Nikeforij na Eufratu) ili granica (Aleksandrija
eschate na Jaksartu) . Veinom to nisu bili novi gradovi, nego
su se u stara istonjaka naselja naseljavali islueni makedon
ski vojnici ili grki plaenici; ta su naselja dobila grko ime, na
metnut im je ustav slian onima u grkim polisima, to je bilo
potpuno nevano budui da su ti gradovi potpuno pripadali
pojedinim satrapijama. Puanstvo se sastojalo od grkih od
nosno makedonskih vojnika i autohtonih Istonjaka, a tek u
vrijeme nakon Aleksandrove smrti i od manjine grkih .dose
ljenika. Tamo gdje sl:t nastala potpuno nova naselja, bili su to
isti garnizoni okupacionih snaga, djelomino s isluenim voj
mcima. Veina Aleksandrovih novoosnovanih<< gradova
(mnogo je vjerojatnije da ih j e bilo dvadesetak, brojka od 70
daleko j e previsoka) nisu preivjeli svog osnivaa. Tek to j e
makedonska vojska napustila ta podruja, okupaciona vojska
je savladana, ak su i satrapi bili ubijeni, pa i prije Aleksan
drova odluna poraza na indijskoj granici. Krajem 4. stoljea
postojala je jo samo Aleksandrija u Egiptu i Nikeforij . Svi
ostali gradovi koji su se dovodili u vezu s Aleksandrom su se
ili natrag pretvorili u istonjake gradove ili su posve nestali.
Gradovi koji su jo u ahemenidsko doba igrali znaajnu trgo
vaku ulogu i koji su samo dodjeljivanjem vojske ili uspos
tavljanjem sjedita satrapije stekli status novoosnovanog gra
da (na primjer Aleksandrija u Areji, Proftazija, Aleksandrija u
Arahoziji itd.) zadrali su i kasnije svoje znaenje, i to pod
svojim starim nazivom (Herat, Fradra, Kandahar) . U nekima

62

Povijest helenizma

se zadrao dio grko-makedonskog stanovnitva koje je jo

dugo igralo znaajnu ulogu u kulturi ili u vojnitvu.
Ukoliko je Aleksandar osnivanjem gradova elio ukrotiti
nemirno, razbojniko, buntovno nomadsko stanovnitvo iran
ske visoravni, kako to tvrdi Arijan, doivio je potpun neus
pjeh. Nomadski narodi u Luristanu, Horazanu i Dedroziji ne
samo to su se i nadalje selili, nego su bili tvrdokorni protiv
nici strane makedonske vlasti i ubrzo su je se otresli.
Oito je osniyanje utvrenih naselja, nediferencirano naz
vanih gradovima, za povjesniare starog vijeka predstavljalo
neki topos (to se u nekim kontekstima uvijek iznova ponav
lja). Tako, primjerice, gotovo 300 godina nakon tih dogaaja
Diodor tvrdi da je Aleksandar, pokorivi Kosejce (u Suzijani)
osnovao vane gradove na strateki najvanijim tokama nji
hova podruja. Meutim, nijedan drugi izvor ne spominje ne
ke gradove u tom brdovitom podruju u Aleksandrovo vrijeme
i nakon njega, a ni arheoloka istraivanja nisu otkrila ni naj
manji trag takvih gradova.
Prema tome, iako se gradovima mogu smatrati uglav
nom vojnika uporita za osiguranje osvojenog podruja, o
nekom masovnom iseljavanju Grka na Istok za Aleksandrova
ivota, kako se esto ali nedokumentirano tvrdi, ne moe biti
ni govora.
Kao zakljuak moemo ustanoviti da ekonomske mogu
nosti osvojenog teritorija nisu bile dovoljna baza za raskone
sveanosti u Suzi i Babilonu u posljednjim godinama Aleksan
drova ivota, kao ni za njegove osvajake planove u Arabiji i
Zapadnoj Evropi. Sredstva kojima je Aleksandar raspolagao
bila su velika, nitko ne moe procijeniti visinu prihoda od
satrapija, stvarne eksploatacije poljoprivredne i obrtnike pro
izvodnje, kao ni rudno blago u osvojenim krajevima. Sve to
je posjedovao bila je posljedica potlaivanja i pljake protiv
koje su se narodi Istoka, od Izaurije u Maloj Aziji do Gand
hare na Gornjem Indu estoko opirali.

Diobe 323. i 321. godine

63

Postanak drava dijadoha [323-280]

Diobe 3 2 3 . i 32 1 . godine
Aleksandrovom smru 323. g. pr. n. e. ve se u krhkom carstvu
iz poetka prividno postavljalo samo pitanje nasljednika, u
carstvu u kome su se na Istoku velika podruja de facto ve
otcijepila a na Zapadu zapravo uope nisu ni bila pokorena.
U stvari, istona su podruja kraljevom smru ostala gotovo
netaknuta. Nastojanja oko postizanja samostalnosti niti su
porasla niti su se smanjila. Nastavljala su se tamo gdje su ve
bila zapoeta; s druge strane, nisu se pojavljivala tamo gdje
situacija jo nije bila dozrela. No u Grkoj je reakcija bila sas
vim drugaija.
Jedna od posljednjih Aleksandrovih mjera prema grkim
polisif!1;-.TiaJ ilareilb_ii: Cil! opf!t-prilivate ve_y_Q,iofiti;
izoil!H_e . Ako je svrha te naredbe bila da sve te nemirne i
politiki osobito aktivne ljude smiri, onda je bila potpuno pro
maena. Naprotiv, ponovno su zaplamsale prepirke oko demo
kratskog m oligarhijskog usta.Va:-remcE\--j- - t;_j - problem
nesia]anjemsuverenrieta graiova . sve vie gubio na vanosti;
dolo je do w_notyl:l,_ SPO!:l\1 {)_() -()J?.ravd..nih. konfiskacija,
odn()...P9.Y.nJJ:h.Qguz_!Qg_ylasni_.tva. Gotovo bismo mo
gli pomisliti da je Aleksandrov nalog imao za svrhu da odvrati
pilju Grka o<f_]:ili_ i -yraiCJe-na.vlastite .p:oik.Q_e. To bi
bilo djelomino i uspjelo kad ne bi bilo nezadovoljstva spram
k_Ea.ltYkQ:.I!!donJJ>Ef?YIti. K i:ome-]e ,I:ordeset -godina
osvajakog pohoda na Istok izjalovilo nade Grka u f!OliSilJ:!
Bili su malobrojni stanovnici jiOITSa - veinom seljaci koji su
izgubili zemlju i obrtnici koji nis11 i:rp.aJj d()volji1!?_ .E()Sla - koji
su krenuli s makedonsko-grkom vojskom u zapadnu Anatoliju,
a jo manje..ih je dolo do Sirije ili MezopQtamij i tamo se
naselilo u veteranskim naseljima. :P ITv;e;a situacija se u' poli
sima ni] e popravila; naprotiv-kad je ahemenidsko blago isko
vano u novac, inflacionistike tendencije porasle su u egej
skom podruju gdje s1.t1)ili.tazxU:nt.oclno_si rpbanovac, Enor
mni rast ijna.Jrajao je do 270, gq_!line.. Radna snaga slobodnih
obrtnika} n_ac:l_!li__ilriL.:PaS:ia1a.je-tako jeftina._qa je poela kon

Povijest helenizma

64

..rnT9 s_l!_U!irade teta, najsiroma

k11rirati robov:t!!.du.
nijeg-gradskog sloja, osobito u Ateni, pale ispod ivotnog

ruge-strane rastao je broj slobodrjaka pa je

voradnika rasla. Lihva i spekulacija s hranom i .
piem je cvala, io su se time bavili meteci i robovi koji
su radili za vlastiti raun (tako da su vlasniku platili neki
paualni iznos). Na taj nain su se mnogi robovi i iskupili. U
ist-J?e e ().!-- rq!?QY?. !z E<!tEJJ?-ljp.ih kr.a
j<:j_!"jP.u.anstvoTnpr. u Tiru) bilo prod?I!.() !Lr:opstvo, a
na Istoku se nisu traili; moda ih se neto malo zapoljavalo
pri'vo)nom tabu ili su hoplitima nosili oruje. Meu robovi
.-a,jvei dio sastojao od ena i djece to su ih prodavali
u Grku, sve-dok su. oarasrr111ukarci pogibali u ratu. No pre
tjerane predodbe o broju robova nisu opravdane, jer su se
mnoga podruja, osobito ona gusto naseljena kao Egipat i Ba
bilonija, predavala bez borbe.
__

..

..

Kako bilo da bilo, nastao je znaajan nerazmjer izmeu

rastueg broja robova i malene potrebe za robovskim radom
- stanje koje je tek vrlo postepeno nestajalo tijekom idua
dva stoljea kad je, s druge strane, potranja za robovima u
Italiji poela rasti. Ali rastao je i broj slobodnjaka bez zem
lje koji su se morali zapoljavati kao nadniari, a istodobno
je potranja za grkom robom znatno oslabila na Istoku koji
je bio izloen najbrutalnijem iskoritavanju u svojoj po
vijesti.
Tako postaje shvatljivo da je Aleksandrova smrt pobudila
sasvim druge nade u Grka nego u istonih naroda u kojih su
se odvajkada kraljevi redali jedan za drugim, a da se u njiho
voj socijalnoj strukturi, nainu na koji su se iskoritavali i i
votnom toku nita nije mije!ljalo.
Nakon to je Antipatra, koji je kao strateg Evrope imao
svoje sjedite u Makedoniji, ve 331. godine i Spartu silom
ukljuio u Korintski savez, vladao je praktiki nad cijelom
Grkom. Usprkos tome Atena je, tada pod vodstvom gorko
razoaranih demokrata, proglasila taj savez rasputenim, bu
dui da je osvajanjem Perzije i smru Aleksandra, strategosa
autokratora postavljenog od Saveza, taj savez ispunio svo
ju zadau. Atena je postavljena na elo antimakedonske koa1i- .

Diobe 323. i 321. godine

65

cije sa svrhom da Antipatrove jedinice uniti, budui da ih je

osjeala kao okupacionu vlast. U toj su koaliciji istaknutu
ulogu igrali Tesalci koji su najdue bili makedonski podanici.
Saveznici su postigli i neke uspjehe, ak je Antipatra bio op
koljen u srednjogrkom gradiu Lamiji (odatle lamijski rat).
Nakon katastrofalnog poraza atenske mornarice kod ciklad
skog otoka Amorga (322. god.) Grci su ubrzo kapitulirali, po
gotovo kad se makedonski vojskovoa Krater vratio s Istoka
s nekoliko tisua veterana. Atena je tada ne samo definitivno
prestala biti pomorska velesila, nego je okupirana i nametnuto
joj je oligarhijska ureenje. Graanska prava uvjetovana su
velikim imetkom tako da su svi teti, kao i veina seljaka i
obrtnika, bili iskljueni iz aktivne politike. Demosten,
koji je opet odigrao vanu ulogu u antimakedonskoj agitaciji,
oduzeo je sebi ivot. Slina sudbina kao Atenu zadesila je i
Korint i ostale polise koji su sudjelovali u ustanku. Raspa
dom Korintskog saveza Makedonci su se prestali odnositi pre
ma grkim dravama kao prema partnerima i saveznicima, pa
su cijelu Grku smatrali vazalskim podrujem.
Od makedonskih istaknutih linosti ti su dogaaji nepo
sredno pogodili samo Antipatra i Kratera. U Babilonu su se,
u meuvremenu, drug vojskovoe prepirali oko Aleksandrova
nasljedstva na prijestoljima Makedonije, Egipta, Babilona i
Perzijskog carstva.
Kako smo ve napomenuli, Makedonci nisu poznavali na
sljedno pravo najstarijeg sina. Kao i kod Ahemenida, tu j e
Krunski savjet odluivao o izboru najsposobnijeg nasljednika
iz kraljevskog plemena, u Makedoniji iz plemenite porodice
Argeada. Unutar tog plemena Aleksandar je jo prije stupanja
na vlast tako temeljito bio obraunao sa svim eventualnim
konkurentima da je sada, jedanaest godina kasnije, preostao
samo Arhidaj, slaboumni sin Filipa i neke, inae nepoznate,
Makedonke. Pod normalnim okolnostima ne bi uope ni doao
u obzir kao nasljednik. A i vremena nisu jo bila toliko propa
la da bi bilo koja budala mogla postati kraljem. Ali on je bio
jedini preostali od Argeada.
Postojala je, naime, jo Roksana, jedna od Aleksandrovih
ena, kerka iranskog plemia Oksijarta koji je bio satrap u

66

Povijest helenizma

Parapomizadama. Bila je trudna i oekivala, dakako, Aleksan

drova sina. Pravog nasljednika? O tome postoje razliita
miljenja.
Vojska makedonskih seljaka-vojnika, odnosno ono to
je od njih preostalo, kao i dopunske ete koje u ratu nisu bile
ni sudjelovale, bila je za Arhidaja. Bio je Makedonac iz roda
Argeada i nije imao nikakve veze s Aleksandrovim azijskim
zabludama.
Plemii-konjanici i njihovi voe, osobito novi hilijarh Per
dika, nasljednik Hefestionov, bili su, naprotiv, za oekivanog
Aleksandrova sina.
Pristajanje uz ovu ili onu stranu bilo je, pretpostavljamo,
definirano stavom za ili protiv postojanja osvojena Carstva .
Vrlo je vjerojatno da su makedonski seljaci, jezgra falange,
bili ravnoduni u tom smislu. Rat j e u prvom redu njima pred
stavljao novu priliku za pljaku. Oni nisu pokazivali zanima
nje bilo za makedonsko, bilo za istonjako. odnosno make
donsko-istonjako carstvo, ukoliko se nisu mogli tamo trajno
nastaniti. Ta je mogunost, naime, ve 323. godine za mnoga
podruja nestala, to je vidljivo iz sudbine veine Aleksandra
vih novoosnovanih gradova. Arhidaj , koji niti j e imao mogu
nosti, a ni volje da nastavi zavojevaku politiku svog prethod
nika, inio im se prikladnim kraljem. Tko e ih napokon od
vesti natrag kui, ako ne on? Ve je pod Kraterovim vodstvom
bila krenula povorka od mnogo tisua veterana prema Evropi.
Krateru je vjerojatno j o Aleksandar naloio da smijeni evrop
skog stratega, Antiparta.
Plemii-konjanici su pak bili zainteresirani da i nadalje
iskoritavaju pokorene krajeve, osobito u obliku danaka i pra
va uivanja velikih zemljinih posjeda. Tim olemiima je od
govarao kralj koji bi po svom oinstvu naslijedio vlast u Make
doniji a po materinstvu u Iranu. Pri tom su se, opet, razlikovali
oni veliki vojskovoe i visoki dostojanstvenici koji su gajili
nadu da e jedinstvenim carstvom moi osobno vladati osim hilijarha Perdike to je oito bio i Krater i Antigon Jed
nooki - od onih kojima j e dostajao i dio carstva pod nji
hovim suverenitetom - to su bili Aleksandrov najznaajniji

Diobe 323. i 321. godine

67

strateg Ptolemej, voa konjanika Seleuk i itav niz pripadnika

visokog plemstva.
Te interesne skupine, u kojima, kako vidimo, nije bilo
Iranaca, tako su se estoko sukobile u Babilonu da je zamalo
dolo do rata. Naposljetku su se sloili - bili su svjesni da
bi neuspjeh pregovora predstavljao propast za sve njih: dje
ak Aleksandar IV i Arhidaj (s novim pridjevkom Filip) vladat
e zajedno; Vladu e predvoditi hilijarh Perdika - to
je ionako odgovaralo njegovu poloaju - ali mu je kao poma
ga dodijeljen Krater, kao staratelj malodobnih kraljeva
(prostates). Sve te odluke ukazuju na to da nitko nikome nije
vjerovao, pa se u jednim rukama nije smjelo koncentrirati
suvie moi.
U Babilonu su 323. godine najmoniji vojskovoe nanovo
podijelili satrapije meu sobom. Antipatra je potvren kao
evropski strateg, Antigon Jednooki imenovan je satrapom u
Frigiji, kao i u Likiji i Pamfiliji. Od ostalih vanijih podruja
Trakija je pripala Lizimahu, helespontska Frigija Leonatu, Si
rija Laomedonu i Egipat Ptolemeju. Jedini je od istonjaka
Oksijart zadrao svoju satrapiju, Paropamizade, ali on se iona
ko ne bi osvrnuo ni na neko drugo rjeenje.
Arahozija, Areja i ' Gedrozija na istoku Irana takoer su
se raspodijelile, ali novi satrapi nisu bili u stanju tamo ni doi,
a kamoli vladati u smislu sredinje vlade u Babilonu. Osim
toga, Armeniju i Kapadokiju, koje nikad nisu bile osvojene,
dobili su Neoptolem, odnosno grki tajni pisar Eumen, dok
su indiJ ska podruja - Baktrija (gdje su grki plaenici us
postavili despotsku vladavinu) i Sogdijana - preputene
faktinim vladarima, kako bi barem formalna vlast ostala sa
uvana.
Odmah nakon raspodjele satrapija meu vojskovoama je
nastala borba za vlast. Antigon i Leonat su odbili podrati
Eumena pri zauzimanju Kapadokije (Leonat je umjesto toga
pourio u Lamiju, gdje je pao) , a Perdika j e poveo vojsku na
ahemenidskog satrapa koji je jo uvijek bio na vlasti, i nasil
no je postavio Eumena kao makedonskog satrapa u kapado
kijskoj prijestolnici :komani. Zatim je Krateru osporio polo
aj kraljeva staratelja i na to mjesto imenovao sebe. Istodob-

68

Povijest helenizma

no je uzeo za enu Kleopatru, Aleksandrovu sestru - to sve

ukazuje na Perdikine aspiracije na kraljevski dijadem. Ta j e
injenica prisilila ostale da stvore koaliciju: prvenstveno Anti
gona Jednookog koji se osjeao ugroenim neposrednom bli
zinom Perdikina ljubimca Eumena, Kratera koji nije prizna
vao ponitenje svog starateljstva nad kraljevima, Lizimaha ko
ji se plaio za svoju vlast u Trakiji, Antipatra koji je vodio
potpuno samostalnu politiku u matinoj zemlji Makedoniji i
u Grkoj , te Ptolemej a koji je potajno dao prenijeti i pokopati
Aleksandrova tijelo u Memfis u Egiptu.
Perdikina kaznena ekspedicija uputila se najprije u Egi
pat. Prije nego je dolo do veih okraja, Perdika je ubijen od
vlastitih vojnika, koji su smjesta Ptolemeju ponudili funkciju
hilijarha. Iskusni vojskovoa bio je, meutim, suvie realan
da prihvati tu dvojbenu ast i bavio se samo uvrivanjem
svoje vlasti u Egiptu. Budui da je gotovo u isto vrijeme Kra
ter pao u borbi s Eumenom, satrapi su se ponovno sastali
(osim Eumena) 320. godine u Triparadizu (Sirija) da razmotre
stanje dvije godine nakon Aleksandrove smrti.
Nakon Perdikine smrti i Ptolemejeva odbijanja da posta
ne hilijarh, Perdikina vojska je na to mjesto izabrala Anti
patra. On je proveo novu raspodjelu satrapija, pri emu je kri
terij za potvrivanje ili smjenjivanje satrapa bio dotadanje
dranje prema Perdiki. Najvanija promjena bila je dodjela
znaajne babilonske satrapije Seleuku, koji iz nepoznatih raz
loga pri diobi 323. godine nije bio nita dobio. Kraljeve je
Antipatra odveo iz Babilona u Makedoniju, nakon to ga j e
skuptina u Triparadizu potvrdila kao zatitnika kraljeva
(epimeletes). Antigon, frigijski satrap, preuzeo je kao strateg
Azije bivu Perdikinu vojsku s nalogom da Eumenu otme
Kapadokiju i tamo postavi Nikanora za satrapa. Medija i Ar
menija se vie ne spominju meu satrapijama. Njihovi raniji,
perzijski satrapi, Atropat i Oront, u stvari su nastavili vla
dati tim zemljama koje su se razvile u samostalne drave. ,

Dijadoki ratovi
Nova raspodjela satrapija na vojskovoe koji se, dodue, nisu
smatrali nasljednicima (dijadosima) Aleksandra kao kralja Ma-

Diiadoki ratovi

69

kedonaca i Azije, nego nasljednicima vlasti nad velikim pod

rujima, donijela je mnoge novosti, ali vrlo malo reda. Pitanje
budunosti Aleksandrova carstva nije bilo rijeeno, nego je po
stalo neka igra na sreu u rukama nekoliko slavohlepnika.
Nova dioba uvrstila je poloaj Antipatra i Ptolemeja koji
su svoje zemlje (Makedoniju i Grku, odnosno Egipat) vrsto
drali u rukama, te, prvenstveno, Antigona Jednookog koji je
vladao sredinjim dijelom Anatolije, pa prema tome i svim
trgovakim putovima izmeu Evrope i Azije. On j e gotovo bio
svladao Eumena u Kapadokiji, kad je Antipatrova smrt (319.
godine) opet unijela promjene. Prije nego je umro, Antipatra je
zatitnikom kraljeva imenovao Poliperhona, dotada razmjer
no nepoznatog vojskovou, na veliko razoaranje Antigonovo,
Lizimahovo u Trakiji i vlastitog sina Kasandra. Kasandro je,
ini se, postao hilijarhom , ali je ipak bio podreen Poli
perhonu.
Ti dijadosi su stvorili koaliciju zajedno s Ptolemej em protiv
Poliperhona koji se borio protiv njih takvom politikom koja
je kasnije postala karakteristinom za zaraene drave. Obe
ao je grkim gradovima slobodu i autonomiju ako budu po
bijedile na njegovoj strpni. Odgovarajui dekret, proglaen u
ime Arhidaja Filipa - dakle kraljevski dekret - glasio je
(skraeno) :
Budui da su nai preci uinili Helenlima mnogo dobra, ou
vat emo njihs>Va naela i dat emo svima dokaz nae dobre volje,
koju i nadalje gajimo prema Grcima. Kad je Aleksandar umro i
kraljevina prela na nas, eljeli smo svima vratiti mir i ustave to
ih je proglasio na otac Filip; ,o tome su obavijeteni svi gradovi.
s :no bravili ;t ?alekim krajevima, neki su Grci u svojoj za
sliJeplJenosti zapoceh rat s Makedoncima. Kad su ih nai stratezi
po ijedili, a mnogi su ?radovi pretrpjeli znatne tete, bili ste uvje
rem da smo svemu knvi mi, stratezi. U ime ranijih naela, dono
simo vam mir, jamimo vam ustave to ste ih imali pod Filipom i
Aleksandrom, te sve ostalo kako su oni odredili . . . Ako se u usta
vim donesenim pod Filipom i Aleksandrom nalaze neke suprot
.
nosti, neka se gradovi obrate nama, kako bismo odluili za dobro
nae i tih gradova . . . Svi Heleni e zakljuiti da nee ratovati niti
poduzimati nikakve druge mjere protiv nas. Tko e raditi suprotno,
bit e sa svojom cijelom obitelji prognan, a imovina mu oduzeta.
Odluili smo da e o tom i svemu daljnjemu Poliperhon s vama po
tanko pregovarati. A znajte da neemo imati obzira prema onima
koji nee slijediti nae odredbe.

D?_k

70

Povijest helenizma

Tako je Atena mogla na kratko vrijeme ponovno uvesti

demokratsko ureenje. No Poliperhon ak ni u Makedoniji nije
dobio podrke, pogotovo to se kralj Arhidaj Filip opredije
lio za Kasandra. Poliperhon je napokon pred Kasandrom pobje
gao na Peloponez. Onako usput Kasandro je zauzeo atiku
luku Munihiju i u Ateni postavio za vladara svog prijatelja,
filozofa Demetrija iz Falerona, umjerenog oligarha, koji je
dodue vladao kao tiranin, ali je u sutini bio tek Kasandrov
namjesnik.

Poliperhonovu i Kasandrovu odsutnost iz Makedonije isko

ristila je Aleksandrova majka Olimpijada, pa se s grko-make
donskom vojskom iz progonstva u Epiru vratila u Pelu i dala
je ubiti Arhidaja. Tako je u svoj<?j osmoj godini j edinim kra
ljem ostao Aleksandar IV, njen unuk u izravnoj lozi. No Ka
sandro se vratio s Peloponeza i opkolio Olimpijadu, zajedno
s malim kraljem i njegovom majkom Roksanom u obalnom
gradu Pidni. U proljee 3 16. godine grad se morao predati.
Aleksandrova mati, ena i sin pali su u Kasandrove ruke, a
smjesta se predala i prijestolnica Pela. Odraje velika jav
na sudska rasprava i Olimpijada je s pravom optuena za
viestruko umorstvo makedonskih plemia i pogubljena. Rok
sana i Aleksandar IV ostali su zatvoreni u Amfipolisu.
Kao makedonski namjesnik, Kasandro je sada bio neogra
nieni gospodar Makedonije. Oenio se jednom keri Filipa II,
polusestrom Aleksandrovom Tesalonikom. Tako je potkrijepio
svoje pravo na kraljevsku ast. Iste godine, 3 1 6, postigao je
Antigon Jednooki odlunu pobjedu nad Eumenom u Aziji. Ka
padokijskog satrapa je vlastita vojska zatvorila i napokon
smaknula. Antigon je tada nastavio prodor na Istok, pokorio
Suzijanu i Perziju i najzad iz Babilonije protjerao Sele
uka koji je pobjegao Ptolemeju u Aleksandriju. Kako
su mu pripadale jo i Mezopotamija i Sirija, Antigon j e
3 15. godine vladao gotovo nad svime to je u Aziji jo potpada
lo pod makedonske satrape. Iz sigurne daljine Osudio je
Kasandra zbog Olimpijadina smaknua i sebe samoga progla
sio zatitnikom (epimeletes) maloga kralja. Istodobno je pro
glasio sve grke gradove pod Kasandrovom vlau slobodni
ma i obeao im da e biti osloboeni od okupacij skih snaga.

Diiadoki ratovi

71

Ostali dijadosi su iste godine sklopili savez protiv Jedno

okog. Njegova politika u Grkoj ve je predstavljala odgovor
na zahtjeve da se odstupi, odnosno vrati, helespontska Pri
gija Lizimahu, Babilonija Seleuku i Sirija Ptolemeju. Antigon
je poslao svog najboljeg vojskovou, vlastitog sina Demetrija
protiv Egipta a sam se upustio u borbu u Grkoj i
Makedoniji. Demetrije Je 3 12. godine doivio katastrofalni po
raz kod Gaze u Palestini, to je Antigona prisililo na pregovo
re. Godine 3 1 1 . morao je priznati Kasandra kao staratelja mla
dog kralja Aleksandra i stratega Evrope, ali su mu dodijeljene
sve azijske zemlje. U stvari, Seleuk je odmah nakon pobjede
kod Gaze ponovo zauzeo Babilon, a zahtijevao je od Antigona
i Perziju i Suzijanu.
Kad je Kasandro godinu dana kasnije dao ubiti Alek
sandra IV, nitko se nije osvrtao na smrt j ednog suvinog ov
jeka. No ugovor iz 3 1 1 . godine je samo odgodio reguliranje
pitanja vlasti, a nije ih rijeio. Interese i utjecajne sfere poje
dinih suparnika nije dijelilo ni Egejsko more ni istono Sre
dozemlje s tri velika otoka na kljunim poloajima: Ciprom,
Rodosom i Kretom. Naprotiv, upravo su se na moru i na
otocima ukrtavali pravci njihova prodiranja. Antigonov
smjer tekao je od Male Azije ka Grkoj , Ptolemejev od Egipta
k maloazijskim obalama i egejskim otocima; Kasandru nije
bilo mogue drati Grku niti vladati Makedonijom bez kon
trole nad Egejskim morem; Lizimah bi bio uklijeten u Tra
kij i ako bi Antigon posjedovao Malu Aziju i Makedoniju, Se
leuk se pak potpuno usredotoio na Istok, kamo je krenuo u
nov Aleksandrov pohod, bez obzira na interese drugih dija
daha.
Tako je iduih godina egejsko podruje postalo sreditem
prepiranja, a Grka esto i popritem borbi. Atena je pod tira
nijom Demetrija Faleronskog doivjela razdoblje stanovitog
mira i kulturnog procvata, ali ju j e 307. godine zauzeo Antiga
nov sin Demetrije. Taj neobino sposoban voa plaenikih
eta kasnije j e osvojio i Cipar (304) , no Rodos nije pokorio.
Demetrije je u tom neuspjelom pothvatu upotrijebio mnogo
novih strojeva za opsadu grada (katapulte, bacae kamenja,
tornjeve itd.), to mu je donijelo nadimak Poliorket (pod
sjeda gradova) .

72

Povijest helenizma

U meuvremenu je Antigon Jednooki pokrenuo politiku

inicijativu za raiavanje zamrenih odnosa oko krune
Aleksandra Velikog, koju nitko vie nije nosio nakon to su
dvojica kraljeva u sjeni - Arhidaj Filip i Aleksandar IV
bili umoreni. Nakon pobjede njegova sina Demetrija kod Cipra,
Antigona je vojska proglasila za kralja. I Demetrije je, kao
dezignirani nasljednik, uzeo kraljevski naslov na Istoku, po
stupak koji je u Makedoniji, naprotiv, neuobiajen. Antigon
zapravo i nije bio prvi dijadoh koji se dao okruniti; no Seleuk,
koji se proglasio kraljem prije svog pohoda na Istok, nazivao
se samo >>babilonskim kraljem, dok se Antigon smatrao Alek
sandrovim nasljednikom. Bio je naprosto kralj , a ne kralj nad
nekim podrujem. Antigon je u to vrijeme boravio u Siriji, u
Antigoneji, gradu koji je osnovao kao svoj >>glavni grad .
Do reakcije je dolo smjesta. I Kasandro, kao i Ptolemej
i Lizimah, proglasili su se poput Jednookog kraljevima, tako
da su tada petorica kraljeva (ne raunajui Demetrija i neko
liko malih kraljeva nekih ranije neosvojenih dijelova sjever
ne i istone Anatolije) dijelili vlast od Jonskog mora do iran
skih pustinja. No etvorica od njih ponovno su se udruila
protiv zahtjeva Antigona Jednookog za cjelokupnom vlau.
Seleuk je u svom pohodu na Istok, kao i Aleksandar, stvar
no stigao do granica Indije. Zacijelo je mogao bre prevaljivati
te goleme udaljenosti zato to putovi nisu bili vie potpuno
nepoznati. A iranska plemena su im se vjerojatno i manje opi
rala nego ranije Aleksandru, budui da su znala da makedon
ska vojska tim prostorima samo prolazi i vraa se, ali ne os
taje trajno. Na rubu Indije Seleuk je, meutim, naiao na pot
puno novo stanje. Slabi mali kraljevi u Punjabu i podruju
Inda nestali su. andragupta, nandski kralj; o ijem je posto
janju na Gangesu Aleksandar tek neto bio nauo, vladao je
cijelom zapadnom Indijom. ini se da nije dolo do oruanog
sukoba. Seleuk je priznao andraguptinu vlast nad nekada
njim Taksilinim, Porovim i Oksijartovim satrapijama i udo
voljio njegovu zahtjevu za Arahozijom i Gedrozijom. Zauzvrat
je dobio cijelo krdo borbenih slonova (neki nepouzdani izvori
spominju brojku od 500). Seleuk se 302. godine vratio s njima
na maloazijsko ratite. Donde su bili prodrli Lizimah iz Traki
je i Kasandrova vojska, usprkos opasnosti od Demetrija Poli-

Dijadoki ratovi

73

orketa koji je jo uvijek vladao Atenom i dijelom srednje

Grke, dok je Ptolemej polako kretao Sirijom prema sjeveru
u smjeru Anatolije, no nikad nije tamo stigao.
Antigonova vojska .i vojska udruenih kraljeva sukobile
su se u Frigij kod grada Ipsa ljeti 301 . godine. Seleukovi
slonovi su, ini se, odluili tu bitku kojom je pitanje >>Alek
sandrova carstva rijeeno u korist helenistikih drava . An
tigon Jednooki (tada ve preko osamdeset godina star) umro
je na bojnom polju. Krajeve pod njegovom vlau podijelili
su pobjednici. Najbolje je proao oigledno Lizimah koji je
dio Male Azije pod Antigonom pripojio svojoj trakijskoj dra
vi. Kasandro je ostao gospodarem Makedonije i veeg dijela
Grke. Ptolemej i Seleuk podijelili su Siriju, pri emu je gra
nica najvjerojatnije tekla prijevojem izmeu Libanona i gorja
Ansarije, pa dalje rijekom Eleuterom (danas : Nahr el-Kebir) .
Demetriju je, osim Atene i Korinta, pripao otoni savez Cikla
da, Efeza i Cipra, te neka obalna podruja na jugu Male Azije
kao i fenike luke Sidon i Tir. Ne zaboravimo da Pont, Bitini
ja, veliki dio Kapadokije, kao i Armenija nisu pripadali nijed
nom dijadohu, a makedonska vojska nikad nije doprla do
anatolijske crnomorske obale,
Kao i Aleksandar, i Antigon Jednooki (zajedno sa svojim
sinom Demetrijem Poliorketom) vladao je u vojnom pogledu
nad golemim podrujem, ali stvarno nije upravljao gotovo ni
jednom dravom. Nakon mira sklopljenog 3 1 1 . godine pripala
mu je cijela juna i sdnja Mala Azija, Sirija, nekoliko velikih
egejskih otoka, a od 306. godine i Cipar, Atena i druga grka
uporita. To su nedvojbeno bili krajevi s bogatim izvorima
najrazliitijih sirovina. To su bili i gradovi s razvijenim anti
kim nainom proizvodnje, tj . naglaenim robnonovanim odno
sima na osnovi iskoritavanja robovskog rada i velikih povrina
sa selima naseljenim kmetovima koji su se takoer iskorita
vali prema staroorijentalnom nainu proizvodnje. Ali drava se
nije razvijala. Sve je bilo podreeno ratovanju, a sirovine su
bile na raspolaganju za ratne pohode. Obrambene mjere su
nuno stajale u nekom . ravnoteju s planiranim agresijama.
Glavni grad tog podruja,, Antigoneja, ija je izgradnja bila
zapoela, bio je smjeten u Siriji, na Orontu (danas Asi), neda-

74

Povijest helenizma

leko od njegova ua u Sredozemno more. Diodor o tome go

vori samo ovo:
Antigoneja je vrlo povoljno smj etena kao borbeno sredite,
kako nasuprot Babilonij i i istonim satrapijama, tako i nasuprot
zapadnim satrapijama i Egiptu.

Zacijelo je Antigoneja bila povoljno locirana i s obzirom

na trgovinu izmeu Istoka i Zapada, no Antigon nije imao
vremena da tu trgovinu razvije. Osim toga takvo polje rada
bilo je tom plemenitom vojniku potpuno strano. No i s klimat
skog stajalita, kao i to se tie krajolika i plodnosti, ini se
da je poloaj Antigoneje bio vrlo povoljno odabran. To je pri
vuklo i grke doseljenike, no budui da ukupan broj stanov
nika u Antigoneji i nekoliko desetljea nakon njezina osnutka
nije prelazio pet tisua, njihov se broj ne smije preuveliavati.
Antigon je pokuao uvrstiti svoju vlast u zapadnoj Maloj
Aziji spajanjem (synoikismos) manjih grkih gradova u
vee naseobine, tj. stvaranjem polisa, vjerojatno kao protu
tee gradovima na grkom kopnu, a moda i kao polazita za
napad na Makedoniju, od kojeg jo uvijek nije odustajao. Bio
je dodue spreman na neke koncesije, ali je ponekad vrlo bez
obzirno ostvarivao svoje ciljeve. No ini se da je mnogo toga
zapoeo, ali malo dovrio, kao npr. sinoikismos gradova Teja
i Lebeda u Joniji. U njegovim uputama o tom udruivanju,
to su ostale sauvane u jednom natpisu, proizlazi da se Anti
gou prema grkim gradovima odnosio slino kao Aleksandar,
na to i kasnije u pravilu nailazimo u helenistikih gradova:
naredio je slobodu i autonomiju; ali nije ustanovio nikakve
unutranje gradske zakone koje ne bi osobno prethodno odob
rio; regulirao je uvoz i izvoz s podrujem izvan grada (kraljev
skom zemljom to j e pripadala gradu) , smio se upletati u sud
ske sporove. Slobodni i autonomni gradovi bili su, prema
tome, ipak podreeni kralju.
Antigonovo kraljevstvo bilo je apsolutno. Vojna skuptina
je proglasila Antigona kraljem, ali je to ujedno bila posljednja
njezina odluka, a i ta oigledno namjetena. Kad je Antigonu
bio potreban savjet, potraio ga je tamo gdje su to inili svi
staroistonjaki i makedonski vladari - kod roaka i pri
jatelja . ini se da je Jednook.i podijelio zemlju kojom je
vladao na vojne okruge (strategije) koji su bili manji od rani-

75

Dijadoki ratovi

jih ahemenidskih satrapij a preuzetih od Aleksandra. Svakoj

strategiji bio je na elu zapovjednik (strateg) . Kasniji povjes
niari, npr. Diodor, tako su beznadno pobrkali pojmove satra
pije i strategije da danas ne moemo imati sliku o tome, a
diskusije o tome (potpuno besmislene u ovom sluaju) mogu
se voditi unedogled. Glavni zadatak vojnih okruga u onim
burnim vremenima bila ie prvenstveno lokalna obrana , ali
ovamo je pripadalo i novaenje i utjerivanje poreza. I ovdje
se nije nita izmijenilo na perzijskom predloku koji je poi
vao na dugogodinjoj tradicij i na Istoku.

Zemlja je pripadala vladaru, ukoliko izrijekom nije bila

dodijeljena gradovima, hramovima ili privatnim osobama. U
tom pogledu Antigon je nasljednik Aleksandrov, koji je na
sljednik Ahemenida, Lidijaca, Asiraca, Hetita, itd., do u pra
davna vremena nedostupna naim istraivanj ima. Seoske opi
ne izvan dodijelj enog zemljita potpadale su, prema tome, ne
posredno kralju koji ih je pomou strategija prema potrebama
iskoritavao. Velika gospodarstva koja su potpadala hramovi
ma postojala su prvenstveno u Frigiji i Komageni (bilo ih je
i u Kapadokij i, Pontu i drugim podruj ima izvan Antigonove
vlasti) .
Nevjerojatno golema sredstva potrebna Antigonu i Demet
riju za njihovo latentno ratovanj e nisu potjecala samo od
seljakih zajednica. I gradovi su morali plaati porez (phoros)
i osim toga pridonositi opremi voj ske, brodovlj a, smjetati i
:
opskrbljivati pojedine _ dijelove vojske, itd. Rudno blago bilo
je kraljev monopol, pa tako i u velikoj mjeri prihodi od iz
voza; osim toga tu su bili prihodi od cestarina, te trnih i lu
kih pristojbi koji su potpuno pripadali kralju. Stratezi jedva
da su od kraljevskog dvora dobivali kakvu plau<< , ve su
svoje trokove za reprezentaciju morali pokrivati iz svog pri
padnog podruja - povrh onoga to je pripadalo dravi, tj .
kralju. To je bilo tako ve i u Ahemenidskom kraljevstvu.

Nakon bitke kod Ipsa Demetrije Poliorket bio je kralj

nad jo nekim razasutim teritorijima ali u biti kralj bez zem
lje. Njegova snaga poivala j e na mornarici s uporitima u
Ateni, na Cikladima kao i u nekim fenikim i maloazijskim
lukama. 298. godine umro je Kasandro , vladar Makedonije i
veeg dijela Grke. Demetrije je smatrao da je doao njegov

16

Povijest helenizma

as. Cipar i druge orijentalne posjede predao je gotovo bez

borbe (Sidon i Tir, kao i Cipar, zauzeo je Ptolemej), a uvrstio
je svoj poloaj u srednjoj Grkoj i 294. godine napao Makedo
niju, gdje je vladao Aleksandar, mladi Kasandrov sin koji
nije pruao otpora. Kralj<< Demetrije je tako potpuno neoe
kivano postao kralj Makedonaca .
Taj voa plaenika (to je uvijek ostao premda je dvadese
tak godina suodluivao o sudbini svijeta u istonom Sredo
zemlju) nije se ni tada smirio. U svojoj nemoi da se zadovo
lji znaajnim, ali definiranim posjedom, zacijelo takoer
nesposoban i da vlada zemljom, a ne samo da je pljaka, isko
ristio je svoju novu mo zato da napadne Trakiju, dok je Lizi
mah bio u rukama Geta nastanjenih na donjem toku Dunava.
Taj nepromiljeni korak uinjen jedino radi elje za vlau, obi
ljeio je poetak naglog kraja.
Najprije je nekoliko srednjogrkih drava sklopilo savez
proiv Demetrijeve vlasti - ne polisi koji su ve bili odigrali
svoJu ulogu, nego stare plemenske drave koje su se u meu
vremenu udruile: Etolci i Beoani, uz potporu Pira, hege
mona Epirskog saveza i kralja plemena Molosa. Ptolemej i
eleuk tvoreno su odobravali taj ustanak i vjerojatno ga
1 matenJalno potpomagali.
Godine 285, 'nakon to se Lizimah oslobodio i ponovno bio
na elu Trakije - Demetrije je bio poraen i dao se u bijeg.
U Kilikij i je pao u ruke Seleuku i kao njegov zarobljenik umro
283. godine. Demetrijeve jedinice pod vodstvom njegova sina
Antigona Gonate ipak su drale neka uporita u Gr
koj u svojim rukama, prvenstveno Korint s navodno neosvo
jivom tvravom (Akrokorint), Eubeju i atensku luku, Pirej ,
grad u kome je Demetrije kao utjelovljeni bog (theos epi
phanes) doivio najvie poasti a isto tako i najdublju propast.
Makedoniju su podijelili Pir i Lizimah koji je sebi prigra
bio vei dio. Njegova prijestolnica ostala je Lizimaheja, koju
je podigao na prilazu trakijskom poluotoku Hersonez (danas
Gelibolu) . Tako su uloge bile izmijenjene u odnosu na Filipova
vremena - Trakija je vladala Makedonijom.
Fatalna posljedica svake pobjede u ovom fatalnom vre
menu bila je koalicija neupletenih zemalja protiv pobjednika.

Dijadoki ratovi

77

Kad je Lizimah poeo tjerati Pira iz krajeva to ih je bio

zauzeo u Makedoniji i Tesaliji, naiao je na odluan otpor
Ptolemejevia (Ptolemej II postao je u meuvremenu takoer
namjesnik) i Seleukida (i Antioh I je uz svog oca nosio kra
ljevski naslov), koji nisu eljeli trpjeti nijednu drugu vlast na
Egjskom moru. Kad je Seleuk preko gorja Tauros prodro u
Malu Aziju, koja je od poojele u Ipsu (301) pripadala Lizi
mahu, otpali su i namjesnici Sarda i Pergama od trakijskog
kralja i sklopili savez s agresorom. Do odlune bitke dolo je
281 . godine kod Korupedija na Hermu u Lidij i, gdje je Lizi
mah izgubio ne samo bitku, nego i ivot. Dok je Ptolemej I
ve prije te bitke umro, Seleuk I je stajao sa svojom
vojskom na Helespontu, a ispred njega bilo je trakijsko make
donsko podruje bez gospodara. No tada ga je Keraun, jedan
od Ptolemejevih sinova, ubio (281 . godine) .
Kako bi se objasnila prisutnost tog Ptolemejevia u Seleu
kovoj vojsci, njegov in i njegove namjere, valja baciti pogled
na komplicirane, iako najee potpuno beskorisne enidbene
obiaje u staroistonjakim kraljevinama. Savezi su se obino
peatili dinastikim. enidbama, a brani drugovi nisu toliko
bili jamci za vjernost sklopljenom savezu, koliko su bili taoci
te vjernosti. S druge strane, oevi ili braa esto su koristili
prekraj brane vjernosti kao ispriku za mijeanje u tue pos
love. Slijedei primjer iltfstrira takvu potpuno nepreglednu,
ali upravo zbog toga tipinu konstelaciju.
Lizimah je iz braka s Amastridom, jednom neakinjom per
zijskog kralja Darija III, ima sina i prijestolonasljednika,
Agatokla. U drugom braku oenio je Arsinoju, ker Ptolemeja
I i njegove tree ene, Berenike. Budui da je Arsinoja raala
sinove, nagovarala je kralja da ubije Agatokla kako bi njezini
sinovi naslijedili prijestolje. Meutim, Agatoklo je bio oenjen
Lisandrom, polusestrom Arsinojinom (keri Ptolemeja I i nje
gove druge ene, Euridike, Antipatrove keri) . Upravo je tada
kod Lisandre boravio Ptolemej Keraun, njezin pravi brat, kao
bjegunac jer je bio iskljuen od nasljedstva u Egiptu u korist
Ptolemeja II, pravog brata Arsinojinog. Brat i sestra, smatra
jui se u ivotnoj opasnosti u Lizimaheji, pobjegli su Seleuku
I. To se dogodilo prije nego je krenuo u Malu Aziju.

78

Povijest helenizma

Nakon umorstva uspio je Ptolemej Keraun (kako, nije

nam poznato) nagovoriti vojsku da ga prizna za kralja. Bez
obzira na to to je Azija nakon Seleukove smrti bila pod vla
u njegova sina Antioha, koji je ve ranije bio okrunjen, Ptole
mej Keraun je poveo vojsku u Evropu da zaposjedne make
donsko i trako prijestolje, kad ve nije mogao egipatsko.
Dvije godine kasnije (279) pao je u borbi s keltskim plemenima
koja su preplavila Makedoniju.

U to doba postojala je opasnost da Makedonija kao drava

prestane postojati. Kelti su iz nama nepoznatih razloga ve
ranije poeli seliti iz svojih srednjoevropskih postojbina.
Poetkom 4. stoljea pr. n. e. ve su preli preko Alpa, pobije
dili Rimljane 387. i opljakali Rim. U junoj Italiji i Siciliji ta
se plemena gube, odnosno neka od njih se opet pojavljuju kao
plaenici tirana Sirakuze. Krajem 3. stoljea pr. n. e. keltska
plemena ponovno prodiru prema Italiji, ali se ne uspijevaju
tamo odrati. Nakon nekoliko vojnih poraza gube se meu
talijanskim narodima.
I u istonim krajevima poele su seobe keltskih plemena
ve u 4. stoljeu. Tako nas ime Visokih i Niskih Tura (Tauen)
podsjea na keltsko pleme Tauriska koji su prolazili dana
njom Austrijom, a zavrili na Krimu to su ga Grci po nji:Wa
prozvali Taurski Hersonez. S vremenom su i druga plemena
nadirala u dunavski prostor, ratujui s Ilirima dok je Alek
sandar Veliki bio u Aziji. Oko 280. godine krenuli su u tri
smjera prema jugu. Makedoniju i Tesaliju su preplavili 279.
godine i doprli do srednje Grke. Saveznikim snagama Eto
laca i Beoana, potpomognutim drugim srednjogrkim save
zima (npr. Foanima), a vjerojatno i plaenicima Antigona
Gonate, uspjelo je da ih pred Delfima zaustave. Nakon njihova
povlaenja kroz Tesaliju i Trakiju ponovno ih je porazio Anti
gou Gonata prije nego to su uspjeli prijei Helespont; to je
bilo 277. godine kod Lizimaheje. Stoga je on bio na glasu,
dodue ne sasvim opravdano, kao spasitelj Makedonije. Voj
ska ga je tada proglasila za kralja.
Antigon Gonata je uspio ostvariti ono to nikad nije
uspio njegov djed Antigon Jednooki, a otac mu Demetrije
Poliorket nije uspio odrati: dinastija Antigonida je vie od

Diiadoki ratovi

79

stotinu godina vladala kraljevinom Makedonijom. Taj prepad

izvana, taj povijesni sluaj , zaustavio je pokolje izmeu Alek
sandrovih nasljednika, dijadoha, to su trajali preko pedeset
godina. Istodobno je Seleukovom smru nestao posljednji ne
posredni Aleksandrov suborac. Borbe, iji je jedini smisao bio
zadovoljavanje elje za vlau pojedinaca, stvorile su prostor
za drave koje su - za razliku od malene Makedonije Filipa
II, nestabilnog Ahemedinskog kraljevstva ili fikcije Aleksandro
va carstva - poivale na realnim osnovama, unutar razumnih
granica i bile spremne na plodnu razmjenu. Kraljevstvo Antigo
nida (ponovno s prijestolnicom Pelom) obuhvaalo je Make
doniju, Trakiju i Tesaliju, a utjecalo je u sutinskom smislu
na mnoge dijelove Grke; kraljevstvo Seleukida obuhvaalo je
vei dio Male Azije, od Egejskog mora do Armenskog gorja,
Mezopotamiju i Siriju, gdje je 300. god. pr. n. e. osnovan novi
glavni grad Antiohija na Orontu (danas Antaqia na rijeci Asi),
te je zahtijevalo i Iran; kraljevstvo Ptolemejevia je, osim
Egipta i Kirenaike, obuhvaalo Palestinu i Transjordaniju.
Osim ovih triju monih kraljevstava, odrale su se Bitinija,
Kapadokija, Pont i Armenija, te nakon 283. godine i Pergam,
kao neovisne drave, kojima su se tijekom povijesti pridruile
jo neke (Partska drava, Judeja i dr.) .

Grka
doba

Istok

Nastavak krize

helenistiko

grko-egejskom

prostoru [280- 1 46]

Poloaj robova

polisima

Aleksandrova osvajanja na Istoku, kao i uvrivanje drava

dijadoha od Makedonije do Sirije i Egipta izvrili su utjecaje
to se u historiografiji tumae na najrazliitije naine. Dugo
vremena je, osobito u graanskoj historiografiji, nekritiki pri
hvaena antika predaja prema kojoj je Aleksandar na Istoku
sam osnovao 70 grkih gradova, a i njegovi nasljednici bili
marljivi graditelji gradova. Tako neki istraivai povijesti tog
doba zastupaju teoriju o znaajnoj seobi Grka na Istok, ak i
o nekoj treoj kolonizaciji (nakon poetnog naseljavanja
Male Azije i tzv. Velike -kolonizacije u 8-6. stoljeu pr. n. e.)
kako to tvrdi H. Bengston. injenica je, meutim, kako smo
vidjeli, da je do 280. godine osnovan mali broj gradova, a kas
nije gotovo nijedan. Doseljenici na Istok bili su Grci i Make
donci, veinom islueni vojnici ili pl<;!-tenici. Iseljenici iz grkih
drava na Istok bili su malobrojni u odnosu na autohtono sta
novnitvo, a vladari su im davali velike povlastice, pa su usko
ro predstavljali vladajui sloj u gradovima.
Sloboda i autonomija polisa
Iseljavanje nije, prema tome, za grke polise predstavljalo
neki osobit problem. Od najvee je vanosti postao problem
autonomije na kojoj je poivao klasini polis. Polis je bio iden
tian s dravom, ali pod vlau helenistikog kralja nije smje
la postojati drava u dravi. Heltmistika drava je bila kao
svaka ranija staroistonjaka drava, >>kraljeva stvar , pri e
mu je zakon nastajao kraljevom voljom, a ne dogovorom gra
ana, kao u klasinom polisu.

82

Povijest helenizma

Pod takvim uvjetima su pojmovi kao autonomija, sloboda,

pa ak i demokracija u polisima koji su bili pod kraljevskom
vlau bili tek parole demagoke propagande, tek atributi koje
su pojedini vladari zadrali iz politikih ili ekonomskih razloga,
ali kojima grad nije vie raspolagao u okviru svoje vlasti. Jo je
Antigon Jednooki grkim gradovima irokogrudno obeao slo
bodu, premda nije imao vlasti nad njima dok se zadravao u
Maloj Aziji, ali kasnije su stvari stajale drugaije. Nakon 280.
godine polisi Jonskog saveza u Maloj Aziji (Efez, Milet i dr.)
pod vlau su Seleukida; kad je Antioh II ili Seleuk II tim
gradovima dao slobodu , to je samo znailo da im je unutar
njihovih gradskih mea doputeno ogranieno samostalno up
ravljanje. Prividno je vladala irokogrudnost: kraljevi su se
obraali gradovima kao saveznicima (symmachoi)
ali su
postupali prema njima kao s podanicima. Ukoliko je kralj ne
to zaelio, napisao je pismo vijeu i puku (graanstvu), Mile
anima ili Efeanima, itd., pismo j e bilo nareenje, a njegov
. sadraj zakon, u korist ili na tetu grada.
-

Openito j e u svakom autonomnom i slobodnom gradu bio

kraljevski zastupnik (epistates), a ni kraljevski garnizoni oi
to nisu proturjeili tim predodbama o slobodi . Ti odnosi
nam postaju jo jasniji na primjeru poreza phoros ili syn
taxis) to ga je svaki grad plaao svom vladaru (zatitniku),
to nam, naime, ilustrira podreeni poloaj polisa unutar kra
ljevske stvari, drave. Kao to se odobravala autonomija, tako
se esto odobravalo i osloboenje od poreza, iako s istom
svrhom: bilo da se bogat ili strateki vaan grad pridobije za
vlastitu politiku, bilo da se predusretnu obeanja suparnika.
U svakom sluaju bilo je to nekakvo podmiivanje od kojeg
je i grad, dakako, imao koristi. Spretnim pregovaranjem s vie
strana, polis je stvarno postizao neku ogranienu autonomiju;
tako je strateki znaajni Bizant na Bosporu bio gotovo stalno
nezavisan sve do pada pod Rimljane, jer su neprijateljski
vladari s jedne i druge strane tjesnaca radije gledali samos
talni grad be;z moi, nego neprijatelja. Kontrola nad tjesnacem
s jedne, a naklonost makedonskih, seleukidskih i bitinijskih
kraljeva prema njegovoj nezavisnosti s druge strane, uinili
su Bizant (kome je pripadao i Kalhedon na azijskoj strani)

Sloboda i autonomija po/isa

83

bogatim gradom, znaajnim sreditem i tranzitnom lukom za

trgovinu robljem.
No tq je bilo iznimno. Najee se kralj bogatio upravo od
redovitih doprinosa gradova, kao i od izvanrednih poklona i
drugih izvanrednih davanja, ak i od gradova osloboenih
od poreza. Kraljevi su u gradovima, ini se, ubirali indirektan
porez. Znamo, naime, za'sluajeve kad su graani izrijekom
bili osloboeni od takvih poreza. Tako, na primjer, stoji na
nekom kraljevskom natpisu iz maloazijskog grada Prijene:
(Graanin) Larih oslobaa se od poreza na stoku i robove
koje dri na vlastitim, kao i na gradskim posjedima.
Neposredno kraljevo mijeanje u unutranje poslove gr
kih gradova vidljivo j e iz Antigonova pokuaja ujedinjavanja
gradova Teja i Lebeda, dvaju j onskih gradova meusobno
udaljenih dvadesetak kilometara. Lebedijci su se trebali pri
silno preseliti u Tej , a stanovnici Teja morali su im staviti
na raspolaganje prostor za nove kue. U uredbi dalje stoji:
Lebedijci valja da izgrade svoje kue kroz tri godine; inae
e gradilita pripasti gradu. Oito se raunalo na pasivan ot. por.
'

Mnogi povjesniari bili su u zabludi u pogledu samostalnosti gradova, jer su gradovi nekad sklapali saveze (na prim
jer Magnezija i Smirna za Seleuka II), pa ak meusobno i ra
tovali kao Milet i Magnezija 196. godine. Savezi su se smjeli
sklapati samo onda ako nisu bili u suprotnosti s kraljevom
politikom i drugim njegovim interesima. Sporazumi su u skla
du s time sadravali posebnu klauzulu o vjernosti kralju u ko
joj se izrijekom pozivalo . na njegovu tyche (sreu) kod pro
voenja dogovora. Ukoliko su se gradovi na podruju jedne
kraljevske vlasti zaratili, valja promatrati svaku pojedinu po
litiku situaciju u vezi s tim odnosima. Seleukidski kralj An
tioh III nije se umijeao meu zaraene gradove Milet i Mag
neziju, nego je samo sa strane promatrao dogaaje, i to zbog
toga to je u isto vrijeme Rimljanin T. Kvinktije Flaminin
proglasio slobodu svih grkih gradova od Makedonaca, a on
je sam \1 Siriji vodio . rat s Ptolemejeviima.

Stupanj slobode gradova od kralja (to se tie svih starih

grkih gradova oko Egejskog mora) ovisio je o situaciji koja

84

Povijest helenizma

je tog trenutka vladala meu helenistikim dravama. Gradovi

su igrali ulogu ahovskih figura u politikoj igri oko vlasti da li su igrali ulogu tornja ili samo pjeaka ovisilo je o njiho
voj ekonomskoj snazi. No ona se takoer mijenjala tijekom
vremena.
Pod novim okolnostima polis je prividno zadrao isti ka
rakter kao i raniji grki grad-drava. Imao je agoru, sredinji
trg na kojem su se odravale skuptine i sajmovi; postojao je
ureen financijski sistem, a polis je kovao vlastiti novac (do
due samo za unutranju upotrebu) ; gradskom siluetom domi
nirali su hramovi grkih bogova; dostojanstvenike su
birali graani, odnosno graani su ih barem formalno potvri
vali nakon to ih je kralj imenovao. Polisu je i nadalje izvan
grada pripadala chOra, obraiva zemlja, koja je bila raspo
dijeljena polisima kao individualni posjed.
Socijalno-ekonomski odnosi u polisima
Uz sva napomenuta ogranienja, u ekonomskom pogledu poljo
privreda je ostala temelj polisa, a temelj poljoprivrede bilo je
polisovo individualno posjedovanje zemlje. Ne postoje podaci
o tome da bi makedonski vladari makar i dio obradive zemlje
u nekom polisu u Grkoj ili na Egejskim otocima traili za
sebe. Naprotiv, poznato je da j e na Samu Antioh II vratio
gradu zemlju koju su sebi uzeli seleukidski dvorjanici, a koja
se nalazila na suprotnom kopnu, u Anetidi, te je pripadala
polisu.
Isto su tako privatne ergasterije, tj . vei obrtniki pogoni
s robovima i nadniarima kao kvalificiranim radnicima, ostali
u vlasnitvu graana. Ukoliko su postojale gradske ergasterije,
i one su ostale sauvane, kao i, primjerice, rudnici na grad
skom podruju koji nisu pripali kralju, premda je rudno blago,
u naelu, bilo njegov monopol. Valja imati na umu da je posto
jala velika razlika izmeu nekog anektiranog grada (kao npr.
maloazijskih gradova zauzetih od Seleukida i pojedinih malo
azijskih, trakih ili otonih polisa privremeno zauzetih od Pto
lemejevia) i gradova na grkom kopnu koji su od svih smatra
ni nezavisnima.

Socijalno-ekonomski odnsi

polisima

85

U usporedbi s 4. stoljeem pojaala se tendencija koncen

triranja posjeda na malobrojne posjednike, i to uslijed osje
aja smanjene autonomije i s tim u vezi smanjenog interesa
graana za interese njihova grada. Tu su stanovitu ulogu odig
rale i spekulacije. Tako o cikladskom otoku Amorgu dozna
jemo da su bogati graani grada Arkezine ponudili zajmove, a
zauzvrat traili od polisa, pa i od meteka, privatnu zemlju. S
druge strane, u gradovima su postojala udruenja malih obrt
nika poput gilda ili cehova, moda ak i nadniara. U tom po
gledu poznata su udruenja lukih radnika i proizvoaa vesa
la s otoka Kosa. Moda je do takvog udruivanja dolazilo
zato da se zaustavi pad 'izvoza grke robe smanjivanjem onku
rencije. U prvom redu izvoz keramike robe na Istok znatno je
opao, budui da se tamo razvila lokalna proizvodnja.
to se tie ergasterija, ni tada nisu nastali neki veliki po
goni (u graanskoj i ranoj marksistikoj literaturi nailazimo
na pojam tvornice, to je potpuno pogreno, jer su i naj
vei pogoni poivali na manuelnom radu) , nego uglavnom sred
nji pogoni, tj . ergasterije sa 10 do 12 proizvoaa, veinom
robova i nadniara koji su zajedno radili. Naprotiv, vei po
goni, do 100 zaposlenih, to su pojedinano postojali u 5 , a
pogotovo u 4. stoljeu u gradovima kao Ateni, Korintu i Mile
tu, nestali su. Ipak j e ta tendencija dovela do pojave sve veeg
broja graana bez posjeda, koji su bili prisiljeni raditi za pla
u, ali se istodobno hisu popravile mogunosti njihova zapo
ljavanja npr. u mornarici kao mornata ili veslaa. Osim toga,
nakon dijadokih ratova porsla je ponuda robova s Istoka,
pa su nadnice za slobodan rad pale. Siromani slobodnjaci
nuno su u robovima vidjeli konkurente na tritu radne snage,
pa nisu nastajali socijalni pokreti koji bi zajedniki pokrenuli
ta dva najvie ugnjetavana sloja.
Porast broja robova u 3. stoljeu nesumnj ivo je Grku sta
vio pred znatne potekoe, to vie to je, uslijed nemogu
nosti plasiranja robe, proizvodnja bila smanjena. Jer upravo
je 3. stoljee, uzburkano doba dijadoha, dovelo mnogo novih
robova. Stanovnitvo osvojenih gradova, osobito ene i djeca,
prodavano je u velikom broju, a budui da na Istoku nije bilo
za njima potranje, brodovi sa ivim teretom plovili su vei
nom u Grku. U 2. stoljeu stanje se neto popravilo kad su se

86

Povijest helenizma

na tritima robljem u Bizantu i Delu pojavili novi kupci,

Rimljani i Itali.
U ono doba robovi su najee potjecali iz maloazijskih
krajeva: Frigije, Karije, Pamfilije, Likije, kao i Sirije. Glavni
izvor robova predstavljale su, uz ratne zarobljenike, prije sve
ga rtve kilikijskih i kreanskih gusara. Otuda je vjerojatno
potjecao velik broj robova grkog porijekla. No, valja uzeti u
obzir- da je dio stanovnitva grkih gradova, odnosno orijen
talnih gradova s grkim etvrtima koji su u raznim prilikama
bili osvojeni, takoer bio prodavan. Skiti, Itali i Afrikanci u 3.
stoljeu prestaju biti robovi.
Porijeklo robova nam je poznato iz prozopografskih prou
avanja dokumenata o oslobaanju (osobito iz Delfa) . Osloba
anje, robova sve je ee nakon 3. stoljea, to je oito u vezi
s ra,nije opisanom situacijom. To je dovelo do vrzina kola: vie
robova pojeftinjuje slobodan rad - jeftin slobodan rad bio je
rentabilniji .od robovskoga, to je dovelo do oslobaanja manje robova opet poskupljuje nadniarski rad - visoke nad
nice dovode do nadomjetavanja slobodnih radnika robovima
- vie robova . . . itd.
. Kako bi se tom stanju suprotstavilo, pokualo se, ini se,
osobito u Ateni, s diferenciranijim upolj avanjem robova u ra
dionice srednje veliine. Robovski rad koncentrirao se u grad
skom obrtu i uslugama jo vie nego ranijih stoljea. U poljo
privredi robovi igraju manju ulogu. Specijalizirani rob u obrt
nikoj radionici predstavljao je svom gospodaru izvor kapi
tala utoliko to su bogati Grci esto pokupovali robove da ih
dalje iznajmljuju vlasnicima ergasterija, rudnika itd. Pri tom
su robovi esto radili - kako smo to ve vidjeli u 4. stoljeu
- za vlastiti raun i rizik i vlasniku davali tek paualni dio
svoje nadnice. Mnogi robovi su na taj nain zaradili dovoljno
da se mogu iskupiti. Ti slobodnjaci su pak poveavali broj
onih koji su bili prisiljeni prodavati svoju radnu snagu da
podmire ivotne trokove. Oni su postajati punopravni gra
ani, tj . nisu stekli pasivno ili ak aktivno graansko pravo,
nego su imali slian status kao meteci. Pojedinci su trgovinom
ili novanim poslovima uspjeli stei bogatstvo i ugled.

Uspon saveza i pokuaji reformi u Sparti

87

Kriza polisa kao politike i drutveno-ekonomske jedinice,

koja je zapoela u 4. Stoljeu, u iduim je stoljeima nadalje
rasla i komplicirala se.
U maloazijskim i nekim otonim polisima, koji su nepo
sredno pripadali nekom ptolemejskom ili seleukidskom vlada
ru, u poljoprivredi su se, umjesto dranja robova, razvile
druge
vrste kmetskih odnosa koji su tamo, u stvari, oduvijek
l
postojali, ali su sada postali vaniji. Radi se o podlonosti
seoskih zajednica lidijskih, karij skih, frigij skih i drugih malo
azijskih naroda na teritorijima starih grkih polisa, najee
spram drave. Poznati su, na primjer, Pedijejci (stanovnici
ravnice), karijski seljaci na chori grada Prijene ili Frigijci na
podruju grada Zeleje i dr. Ti su seljaci bili vezani ia svoju
zemlju i morali su plaati doprinose polisima kojima su pripa
dali, ali se nisu smatrali robovima, tj . nisu se mogli prodavati,
niti odvajati od svoje zemlje. Taj sistem ovisnosti, dakle ti
pino staroorijentalni, vrlo je snano prodro i u grke polise
nakon dijadokih ratova (o tome e jo biti govora u vezi s
helenistikim dravama na Istoku), te je dalje poremetio ro
bovske odnose, pogotovo jer se oslanjao na naturalnu ekono
miju (davanje dijelova etve) .

Uspon saveza i pokuaji reformi u Sparti

Propadanje gradova-drava u Grkoj i na veini egejskih otoka
.
odgovaralo je, dakako, novim velesilama, ali j e podiglo i ugled
starih >>plemenskih drava ije su strukture od davnine uka
zivale na neku srodnost sa staroorijentalnim tipom gradova.
Budui da je pojam pleme , koji se u naoj govornoj praksi
openito odnosi na pradrutvene zajednice pojedinih skupina
u krvnom srodstvu, ve davno izgubio to znaenje, bolje je u
ovom sluaju govoriti o savezima. Ve su u 4. stoljeu Beoani
i Tesalci igrali - preteno vojniku - ulogu u borbi za hege
moniju u Grkoj , no ti novi savezi helenistikog doba pokuali
su postii i u poljtikom, pa ak i privrednom smislu, osobit
poloaj .
U Grkoj su golem prostor zauzimale drave bez razvoja
polisa (pa prema tome i bez antikog naina proizvodnje i bez

88

Povijest helenizma

razvoja robovlasnitva!), znatno vei prostor nego svi polisi

zajedno, ak ako zanemarimo Epir i Makedoniju. Tu su, u
srednjoj Grkoj , od zapada na istok bili: Akamanci, Etolci,
Enijanci, Lokrani, Dorani iz Doride, Malijci, Foani, a u ve
oj ili manjoj mjeri i Beoani (osim polisa na podruju Beo
tije: Tebe, Plateje i Orhomena) ; na Peloponezu bili su Elijci,
Ahajci i Arkadijci. (Tesalijci i Halkidijci bili su tako vrsto
vezani uz makedonsku dravu da u naim razmatranjima ne
igraju vie nikakve uloge.) Stalni ratni pohodi dijadoha i sve
manje znaenje polisa u cjelokupnom grkom kontekstu prisi
lilo je zajednice na tom podruju da se zblie, a budui da nije
postojalo sredite vlasti i moi koje bi moglo preuzeti vodstvo
(i iskoritavanje) , preostala je jedina logina konzekvencija
da se sklopi savez (koinon).
Uzrok tome, to je unutar tih podruja razvoj tekao na
razliit nain, poiva, najvjerojatnije, u prvom redu na razlii
tim geografskim poloajima. Istone srednjogrke naseobine
(od Enijanaca i Malijaca sve do Beoana) bile su tako blizu
stratekim vojnim putovima od Makedonije na Peloponez i u
Atenu, ili su bile tako prolazna podruja, da su u 3. stoljeu
toliko iskrvarile da nisu vie bile sposobne za neki znaajniji
razvoj . Akamanci i Elijci ivjeli su na zapadnoj grkoj obali,
tada kao i ranije daleko od vojnih interesa velesila, ali i od
trgovakih putova, budui da nisu imali vanijih luka. U po
voljnijem su poloaju bila plemena koja su na posredan nain
sudjelovala u vojnopolitikim dogaajima, tako da su bila
prisiljena uvrstiti svoj poloaj , ali su opet bila dovoljno dale
ko da ne budu samljevena meu zaraenim stranama; nadalje,
ako su im trgovaki putovi bili dostupni (na primjer Korintski
zaljev) , a nisu bili tako bogati da bi njihovo zauzimanje bilo
zanimljivo za nadmonog neprijatelja. Takva su podruja bile
Etolija i Aheja.
Etolija je graniila s Patraskim zaljevom (ulazom u Ko
rintski zaljev) i prostirala se na sjever do Ambrakijskog gorja
i planina Dolopa. Na zapadu ju je dijelio Aheloj od Akama
nije, a na istoku Dafno od Lokride. Sredinje etolsko svetite,
aU ne i glavni grad u uobiajenom smislu, bio je Termon.
Aheja je na Korintskom zaljevu imala dugaku obalu; gorje
Erimant dijelilo ju je od Elide i Arkadije. Na istoku je iz poet-

Eto/ski savez

89

ka granica bila chora polisa Sikiona, koji je uskoro prihvaen

savez.

Etolski savez
Iako je Etolski savez postojao ve u 4. stoljeu kao zajednica
naseobina istog dijaleka, tek se za sukoba s Keltima, koji su
prodirali na Jug, razvio u vrstu saveznu dravu. Savez se
ubrzo proirio preko podruja Enijanaca sve do June Tesalije
i na podruje Foana pa je tako pod njegovu vlast dospjelo i
sredinje svetite Delfi, priznato od svih Grka. lanovi saveza
(uz Foane i Lokrani i Malijci) zadrali su dodue vlastitu
upravu, ali se izvrna vlast saveza koncentrirala u nekoliko
nadreenih ustanova.
Formalno je najvie tijelo bila Savezna skuptina koja se
sastajala (vjerojatno jedanput godinje) u Apolonovu svetitu
u Termonu. Ona je odluivala o zajednikim zakonima !Jcao
i o ratu i miru, te birala dostojanstvenike. Sastanke skuptine
prireivalo je, pa naravno i na njih utjecalo, savezno vijee
(synedrion) u koje su se lanovi birali, dodue, po broju vo.i
nika to su ih imali, ali su oigledno Etolci imali glavnu rije.
Nije poznato da je ikad netko zauzimao istaknut poloaj , a da
nije bio Etalac. Izmeu lanova synedriona birala se komisija
od 30 lanova ((tzv. apokleti) koja je fungirala kao kontrolni i
izvrni organ uz dostojanstvenike, a u prvom redu sudjelovala
je u donoenju vanj skopolitikih odluka.
Najvaniji poloaj zauzimao je nesumnjivo strateg, dakle
savezni vojskovoa, ali je to ostao izborni poloaj i nije se
mogao iskoristiti za stvaranje neke tiranije, ili ak monarhije.
Uz stratega birali su se, takoer na godinu dana, jedan hiparh
(zapovjednik konjice) , sedam blagajnika, jedan savezni sekre
tar (rammateus) i jedan organizator sveanih igara (agono
thetes). Malobrojni gradovi koji su, uslijed ekspanzije Etolije,
dobrovoljno ili prisilno postali lanovi Saveza (na primjer lok
rijska luka Naupakt) , zadrali su dodue unutranju auto
nomiju, ali su izgubili svoju vanjsku samostalnost, jednako
kao i svaki polis koji je bio uklopljen u monarhiju.

90

Povijest helenizma

Savez je imao jedinstveno graansko pravo (sympolitie),

pri emu su integrirani, ali udaljeni polisi smjeli zadrati svo
je vlastito graansko pravo koje je tada izjednaeno sa savez
nim (isopolitie). To je u svako doba omoguavalo slobodu kre
tanja izmeu pojedinih zemalja kao i gradova Saveza, tako
da, na primjr. gr.aanin s otoka Kefalenije, koji bi se pre
selio u Fokidu, ne bi tamo bio smatran strancem niti bi izgubio
svoja graanska prava, premda se u pravilu nije birao u
unutranju upravu.
Ulazak Etolije u veliku politiku nuno je uvjetovao i otva
ranje u ekonomskom pogledu. Razvijeni robnonovani odnosi
u drugim susjednim podrujima utjecali su i na Etoljju, ali
nisu vie doveli do stvaranja privrede osnovane na robovlas
nitvu. Pojaana diferencijacija pod zemljoposjednicima ple
menitaima dovela je do koncentracije zemlje u rukama malo
brojnih i izrazito oligarhijskih gospodara, a vladajua klasa
nije vie bila identina po rodu s aristokracijom. Do toga j e
dolo ve zbog veza saveza s a znaajnim gradovima kao Kalhe
donom, Hiosom ili Lizimahejom koji su (premda ne u poet
ku) prema njemu bili u izopolitikom odnosu. S druge strane,
sve je vei bio broj malih seljaka koji su, uslijed zaduivanja,
izgubili vlasnitvo nad svojom zemljom i nali se kao ovisni,
nasljedni posjednici, opet na svojoj njivi.
Ahejski savez
U naelu se Ahej ski savez vrlo malo razlikovao od Etolskog.
Ni . on nije predstavljao neku novostvorenu instituciju nego
se oslanjao na ranije postojei savez koji, meutim, u doba
grkog procvata nije igrao znaajnije uloge. Najvanija razlika
od Etolskoga bila je to u poetku stvaranja Ahejskog saveza
(280. god. pr. n. e.) nije na njegovu podruju bilo polisa koj i
bi sa svojim gradskim chorama inili granicu prema zemljo
posjednicima, njihovim selima i u veoj ili manjoj mjeri ovis
nim seljacima. Upravo je nekoliko tih gradova (Dima, Fare,
Patre) pri ponovnom savezu odigralo vodeu ulogu. Kad se
taj Savez zbog unutarnje sloge pokazao nadmonim spram svo
j ih susjeda, poeo se i on iriti. U prvom redu vani lanovi
postali su Sikion (251) i Korint (243). lanovi saveza bili su

Razvoj

Sparti

91

takoer dugo vremena argoski krajevi (Epidaur), Megara na

Istmu, kao i elijski i arkadijski teritoriji. Tako je utjecaj
gradova u Ahej skom savezu bio znatno vei nego u Etolskome,
iako je i ovdje pokazan isti razlog koji je sutinski pridonio
propasti velikih polisa; neko autonomni gradovi-drave borili
su se za svaku mrvicu samostalnosti unutar Saveza, tako da
je u Ahej i kao i kod izvanahejskih saveznika dodue vladala
simpolitija, ali graanin iz Ege nije imao nikakvih prava u Si
kionu, onaj iz Korint<!. bio je bez prava u Egiju, itd. Ta j e inje
nica, zajedno s jakim razlikama u vlasnikim odnosima izme
u gradova i sela, bila kriva to se Savez nije uspio razviti u
vrstu teritorijalnu dravu, premda je postojao zajedniki mo
netarni sistem.
Vlada u Ahej i takoer je poivala na narodnoj skuptini
koja se sastajala ti Egiju, ali tu se, zaudo, biralo po grado
vima i zemljama, dok je u Etolskoj skuptini svaki prisutni
graanin - kao i u demokratskom polisu - imao svoj glas.
Odluna funkcija je i u Ahejaca bila u rukama stratega, bira
nog na godinu dana, koji je nakon dvije godine smio biti
ponovno izabran. Tako je Arat iz Sikiona od 245. godine pa
do svoje smrti (2 13.' god;) svake druge godine bio strateg i
vladao je gotovo kao monarh. I ahejskom strategu stajao je
uz bok jedan hiparh i jedan zapovjednik mornarice (nauarh) .
Iz postojeih izvora ne moe se sigurno odrediti koju je ulogu
igrao Savjet.
Drugi savezi, kao Arkadijski, vrlo su se malo razlikovali
od ovih dviju monih saveznih drava, ali nisu vrili znaajni
jeg utjecaja u borbama za vlast ili u drutveno-privrednom
razvoju toga doba.
Razvoj u Sparti
Sparta, ili drava Lakedemonaca, kako se u tadanjim izvori
ma spominje, zapravo i ne pripada pravim savezima nakon
rasputanja Peloponeskog saveza, ali emo se na njen razvoj
ovdje osvrnuti u kratkim crtama jer je ova neobina drava
na vrhuncu svoje moi zacijelo imala mnogo vie zajednikog s
podrujima sa slabo razvijenim robno-novanim odnosima, bez

92

Povijest helenizma

razvijenog robovlasnitva, bez trgovinske razmjene, bez privat

nog, individualnog vlasnitva i bez demokratske strukture,
nego s polisima u kojima su upravo ti faktori bili presudni.
To konzervativno drutvo je oito bilo pod dojmom do
gaaja nakon dijadokih ratova, kad je vojska iz Egipta i Azi
je prolazila i Peloponezom, kad su Makedonci nekoliko puta
prodrli do najjunijeg rta Grke, kad su Lakonjani kao plae
nici vidjeli vie svijeta od svojih oeva. Spartanci su poeli
kovati novac da mogu platiti vlastite plaenike. Tako je novac
nuno postajao dijelom njihova privrednog sistema. Spartanci
su se poeli baviti prekomorskom trgovinom, ali se njome nisu
ni obogatili ni osiromaili. Iz poetka je zemlja to su je obra
ivali heloti bila dravno vlasnitvo, a bezemljai (klaroi) su
odgovarali spartanskim porodicama samo u pogledu obrai
vanja, no ve je poetkom 4. stoljea zakon omoguio slobod
no raspolaganje dodijeljenom zemljom. Grki pisac Plutarh
(oko 46-120. n. e.) pie o tome u Agisovoj biografiji :
Poetak pokvarenosti i nezdravih priika u spartanskim odno
sima poinje otprilike u ono vrijeme kad su Spartanci sruili aten
sku hegemoniju i u svom gradu nagomilali zlato i srebro. Meu
tim, dokle je god zakon . . . o broju kua to se smiju naslijediti
bio na snazi, i svaki otac odredio svom sinu nasljedni dio, vladao
je red i jednakost, to je dravu titlilo od drugih pogreaka. Ali
se tada . . . Epitadej (oko 400. god. pr. n. e.), utjecajni ali oholi
ovjek teke naravi, posvaao sa sinom. Predloio je zakon prema
kojem bi svatko imaa pravo da svoju kuu i svoj dio zemlje,
dijelom jo za ivota, u svojoj oporuci ostavi bilo kome drugome.
Epitadej je to predloio obuzet osjeajem mrnje, ali Spartanci,
voeni svojom gramzljivou, prihvatili su prijedlog. Tim zakonom
su u svakom pogledu unitili sav red. Utjecajni ljudi irili su svoj
posjed preko svake mjere, a zakonite nasljednike po krvi onemo
guili su u njihovim pravima. Uskoro je cijelo bogatstvo bilo nago
milano u rukama nekolicine, pa je tako drava osiromaila. To je
imalo jo jednu posljedicu, naime sve dobre i plemenite namjere
su nestale, a procvali su najnii porivi, uz zavist i mrnju prema
posjednicima.
Preostalo je jo samo 700 Spartanaca, a meu njima moda
samo stotinjak koji su bili vlasnici ili posjednici zemlje. Svi drugi
graani ivjeli su u gradovima kao masa bez sredstava i bez prava.
Ako bi ih neprijatelj izvana napao, obrana je bila mlitava, ali se
stalno ekalo na prikladan trenutak da se provede dravni udar i
srui postojei red.<<

Razvoi

Sparti

93

Uz svoje udjele .na zemlj i ostali Spartanci su, meutim,

izgubili sve privilegije koje su neko uivali, jer vie nisu bili
kadri pridonijeti potrebne koliine poljoprivrednih proizvoda
za sisitije, zajednike obroke. Zato su bili prisiljeni raditi se
zonske radove kao nadniari ili, ee, preuzeli bi plaeniku
slubu u tuini. Tipian oblik iskoritavanja ostala je, kao i
ranije, helotija, na zemlji koja je prela u individualno vlas
nitvo. Helotizirani lakdrtijski seljaci i nadalje su uivali svo
je naslijeene parcele, nisu se morali odrei prinosa ostvarenih
na njima, nisu bili mobilizirani, nisu se smjeli prodavati, dakle
ni u emu se nisu mogli usporediti s klasinim robovima. To
robovlasnitvo je u Grkoj 2. i 3. stoljea stvarno bilo tako
propalo da se nije vie irilo ni tamo gdje su se odgovarajui
vlasniki uvjeti kasnije i pojavili.

Golemo smanjenje broja punopravnih Spartanaca prijetilo

je Sparti smrtnom opasnou, jer se tako na presudan nain
bila smanjila jezgra spartanske vojske. Ve su, dodue, dugo
vremena kraljevi upoljavali plaenike iz drugih zemalja, oso
bito u mornarici. No nerazvijena spartanska privreda je to
ograniavala. Osim tog;;t se, sa stajalita Spartanaca, pogora
vao odnos snaga izmeu vlhdajue klase i iskoritavanih helo
ta - pogotovo ako se uzme u obzir da su Mesenjani, nekada
nja helotska rezerva, ve od 369. godine bili izgubljeni, pa su
se raunali samo lakonij ski heloti. No ni Lakonjani se u peri
jekim gradovima nipoto nisu ubrajali u pouzdane saveznike
vladajue manjine.
Prema tome, reforme su bile neizbjene, eljela se izbjei
revolucija. No vrijeme >>Salonskih reformi<< , kojima je na ra
un nekih politikih koncesija privredna mo privatnog vlas
nitva ostala sauvana - objektivno vani kamen temeljac
antike demokracije - bilo je davno prolo. Iz Sparte nije vo
dio nijedan put u klasian polis. Ali i pokuaj da se pod Are
jem II (308-265) Sparta pretvori u kraljevinu po UZ<?ru na
orijentalne dijadoke drave, propao je.
Tada je na elo nezadovoljnika opet postavljen kralj ,
Agis IV (245-241). Njegovi su zahtjevi ili u prilog spartan
skim bezemljakim obiteljima u nevolji: otpisivanje dugova,
stvaranje fonda zemlje za perijeke (15 000 parcela oko priobal-

Povijest helenizma

94

nih gradova), a prije svega - to je bila. jezgra reformi - do

tadanje zemljine veleposjede, ve pretvorene u privatno vlas
nitvo, valjalo je ponovno podijeliti meu 4 500 bezemljaa,
tako da i Spartanci bezemljai opet dou do zemlje. Otpisiva
nje dugova je provedeno, budui da je i nekoliko utjecajnih
veleposjednika bilo zadueno. Druge reforme su propale, a
Agis IV bio je osuen na smrt i smaknut.
Kralj Kleomen III (i35-222) je 227. godine pr. n.
e. ponovno pokuao nasilnim promjenama u socijalnoj struk
turi podignuti vojnu snagu Sparte, suoen s neprijateljskim
stavom Ahejskog saveza i arkadijskih gradova (Megalopolis)
i Arga. Pristupio je tome mnogo dosljednije, a moda i s
jaom socijalnom motivacijom nego Agis IV. Kleomen je naj
prije odstranio svoje protivnike i nije trpio nikakvih pomo
nika. Pouzdano se zna da j e ukinuo eforat, utjecajni kolegij
od 5 lanova koji su bili uz kralja. Zatim je konfiscirao zemlju
i podijelio je (prema antikim izvorima) meu 4 000 perijeka.
Neto kasnije je oslobodio 6 000 helota nakon plaanja otkup
nine. To je praktiki znailo da su postali vlasnici svojih par
cela i morali sluiti vojsku, to je takoer vrijedilo i za perij
ke koji su dobili zemlju. Spartanski kralj proveo j e taj udar
uz pomo plaenika izvana, a ponovno j e stekao snanu vojsu
iji su pripadnici bili motivirani za obranu: imali su svoju
zemlju od koje je obitelj ivjela, premda skromno. Tu se jasno
nazire tendencija demokratizacije spartanskog drutva - bez
obzira na to da li je to bila objektivna namjera ili ne. No ona
se nije mogla odrati.
Uslijed promjena u Lakoniji, postepeno se uznemiravalo
i seljako stanovnitvo na podruju Ahejskog saveza. Zahtjevi
za novom raspodjelom zemlje postajali su sve glasniji. Naj
bolji nain da se zaborave unutarnje potekoe . bio je u anti
ko doba, kao i u kasnijem klasnom drutvu, bijeg vladajuih
u rat. U savezu s Makedonijom i pod vodstvom makedonskog
kralja Antigona III Ahejski savez je 222. godine kod Selasije
pobijedio Spartu i protjerao Kleomena III. Spartanska oligar
hija je ponovno zauzela svoja prava pod makedonskim namjes
nikom, Brahilom, porijeklom iz Beotije. Pretpostavljamo
da su vlasnici i vlasniki odnosi vraeni u ranije stanje; no
izvan sumnje je da su pokuaji reformi u 3. stoljeu, pa bili

Epirski savez

95

om 1 neuspJesm, zacijelo ostavili tragova na svijest lakonij

skih narodnih masa.
To je vidljivo iz podrke to ju je tridesetak godina
kasnije pri ponovnim pokuajima prevrata dobio kralj Nabis
(207-192); dvojna kraljevina nije, ini se, nakon Kleome
na III bila ponovno uspostavljena. Nabis je poubijao bogate
Spartance prije nego !9 je njihovu zemlju podijelio bezemlja
ima. Helotima j e vratio vlasnitvo nad njihovom zemljom i
enio ih je - dijelom i prisilno - s lanovima spartanskih
obitelji. Za razliku od masovnih svadbi u Suzi pod Aleksan
drom Velikim, gdje su makedonski oficiri dobili ene iz iran
ske aristokracije, a vojnici iz niih klasa, tu se radilo o tome
da se takvim brakovima premosti jaz u prilog dotada potlae
nih. Nabis je izgradnjom mornarice dao posao perijecima u
priobalnim gradovima. Svojim brzim, malim brodovima trgo
vali su i gusarili izmeu Cikladskih otoka sve do Krete.
Ponovno je Ahej ski savez ustao protiv tih revolucionarnih
promjena u lakonijskom drutvu. Nakon poetnih uspjeha u
savezu s Rimljanima (Spartanci su zauzeli Arg gdje su tako
er proveli preraspodjelu zemlje, a ak i Korint), Nabis je
bio poraen i ubijen u tzv. lakonijskom ratu (192. god.), Spar
tanska drava svedena je na dolinu rijeke Eurote, a perijeki
gradovi su pristupili Ahejskom savezu kao lanovi s ogranie
nim pravima.
Tako je helotija, ini se, potpuno nestala. Kasnije, (za
rimske vladavine) pojavljuju se heloti, uz Mesenjane, u statusu
kolona. Pravu slobodu oito. nisu jako dugo uivali.
Epirski savez
Jo da se osvrnemo na sjever Grke, na Epir, to brdovito pri
obalno podruje to dijeli Makedoniju od Jonskog i Jadran
skog mora. U poetku helenistikog doba Epirski savez stajao
je u znaku potpune premoi Molosa, plemena iz unutranjosti
s kulturnim sreditem Dodonom. Kraljevi Molosa fungirali
su kao stratezi Saveza i podravali su dinastike odnose s
Makedonijom. Tako je Olimpijada, Aleksandrova mati, bila

96

Povijest helenizma

moloka kneginja. Pod posljednjim Ajakidima, molokom di

nastijom, faktiki je postojala kraljevina Epir.
U 4. stoljeu, kad su ilirska plemena vladala krajevima
nad sjevernom granicom Epira, velik dio puanstva nalazio se
u poloaju kmetova koje antiki autori nazivlju prospe
Jatima, i usporeuju s tesalskim penestima i spartanskim
helotima. Iz kasnijeg epirskog doba nije nam poznat
neki poseban naziv, ali nema ni podataka o promjeni statusa
tih seljaka. U malobrojnim gradovima (Butrot, Fenika,
Dodona) bilo je, osobito u obrtu, robova, to je vidljivo iz mno
gih isprava o osloboenju. Robova je bilo razmjerno malo i
nisu igrali znaajnije uloge u epirskoj privredi, koja je potpu
no poivala na poljoprivredi. Zacijelo je tu, uz prospelate,
radilo (kao iz poetka u Makedoniji) mnogo malih slobodnih
seljaka koji su obraivali zemlju s lanovima svojih obitelj i.
U toj zajednici socijalni su problemi dakle bili slojeviti.
Oitovali su se izmeu zemljoposjednika i ovisnih uivalaca,
izmeu bogatih i siromanih seljaka, izmeu gradskih roba
vlasnika i robova, ali, dakako, i izmeu pripadnika razliitih
etnikih grupa: Haonaca i Tesproana, Parana i Timfejaca,
te svih njih i Molosa. Didameja, posljednja kraljica dinas
tije Ajakida i kerka Pira II, bila je ubijena prilikom
ustanka stanovnitva grada Ambrakije (oko 232. god.). Suprot
nosti izmeu grada i sela su, prema tome, takoer prele u
socijalne sukobe. Prodiranje Ilira sa sjevera i napadi Etolaca
s juga ubrzali su propast moloke prevlasti u Epiru.
Epirski savez koji je nastao nakon pada moloke monar
hije nije se u naelu mnogo razlikovao od ve poznatih saveza,
Etolskog i Ahejskog. I tu je na elu bio strateg (prema nekim
izvorima bila su tri stratega s obzirom na tri ujedinjena pod
ruja Molosa, Haonaca i Tesproana) koji se birao svake
godine. Po narodnosti je bio ili Haonac ili Molos ali nije
poznato neko pravilno smjenjivanje, i, dakako, koliko je po
znato, iz redova veleposjednika. Mogue je da su seljaci, ovis
ni o njemu, bili lanovi skuptine i podravali njegovu kandi
daturu (openito je u antikom proizvodnom procesu bio obi
aj da seljaci ostaju lanovi skuptine dok ne izgube nasljedno
pravo uivanja svoje zemlje); upravo zbog toga povjesniari

Makedonija i Grka

97

s-q stalno u napasti da pojam slobodnog seljaka tumae mno

go irokogrudnije nego to odgovara istini.
Zajedno sa strategom vladao je po jedan hiparh i sekretar,
dok je dvjema etnikim glavninarna saveza - Molosima i
Haoncima - na elu bio po jedan prostates. Synedrion (sa
vezria skuptina) je vjerojatno zasjedao u Dod0ni i imao
je. Vijee za koje nemamo podataka kako se biralo ni kako j e
funkcioniralo. Vane zakljuke donosila j e narodna skuptina,
epiroti. No kao i svuda, savjetovanjima su mogli prisustvo
vati samo oni koji su mogli svoju zemlju napustiti na nekoliko
dana, tj . zemlju su za njihove odsutnosti obraivali ovisni
proizvoai. Skuptina je birala magistrate koji su joj morali
polagati raune, potvrivala je ugovore (ukljuivi i navjetaj
rata), mirovne uvjete, saveze, itd. Vaniji procesi odvijali su
se pred njom javno.
Koliko je velik bio utjecaj narodne skuptine, ovisilo je,
jamano u velikoj mjeri, o osobi stratega. Ni u kojem sluaju
ne valja ga precjenjivati.
Od 192. godine Epirski
savez je bio manje-vie rimska va.
)
zalna drava. U previranjima 3 . makedonskog rata jedinstvo
Saveza se izgubilo, te je 167. god. pr. n. e. nestao s politike
scene.

Politiki tokovi (276-146) ,

Makedonija i Grka
Proglaenjem Demetrijeva sina Antigona Gonate kraljem Ma
kedonije (276-240) nakon njegove pobjede nad Keltima kod
Lizimaheje, nastalo je u toj zemlji doba politike stabilizacije.
To se, meutim, nije odnosilo na udaljena granina podruja
i izolirane posjede u Grkoj, kao to su Korint i Halkida na
Eubej i. Tek je u borbi s Pirom I, molokim kraijeni, ubijenim
272. godine u Argu, Antigon osigurao zapadne dijelove Make
donije protiv Epira. Istodobno je ponovno prikljuio Tesali
ju Makedonskoj dravi.

98

Povijest helenizma

No mnogo opasnija bila je nova svijest o moi koja je

nakon odbijanja keltske opasnosti sve vie rasla. Etolski sa
vez poeo se iriti prema istoku i sklopio je prve ugovore o
izopolitiji s egejskim polisima. Uz to se razvila i ivahna diplo
matska aktivnost Ptolemejevia, koji su u toku dijadokih rato
va stekli pojedine posjede u Egiju, protiv konsolidacije moi
Makedonije . Doista, egipatski kralj Ptolemej II uivao je go
tovo neogranienu pomorsku prevlast na Egeju (talasokra
cija). Osiguravanje luka pod makedonskom kontrolom (prven
stveno Halkida, pa Demetrija na tesalijskom poluotoku Mag
neziji) putem jake politike moi zacijelo mu se inilo
opasnim.
Ptolemej II je 267. godine, a da se iz poetka nije vojno
angairao, sastavio koaliciju grkih drava, neprijateljski ras
poloenu prema Makedoniji, na elu s Atenom i Spartom, a
u kojoj su jo bile neke peloponeske grupacije, kao Ahejski
.savez i Arkadijci. Spartanska i peloponeska vojska pokazale
su se, meutim, daleko preslabe da bi kod Korinta probile
zemljouz, pogotovo da zauzmu grad; Atenu su opkolili Make
donci i ona je kapitulirala 262. godine. Kad je ptolemejska
mornarica - prekasno - pokuala osloboditi Atenu i probiti
prsten oko nje, Antigon Gonata se suprotstavio mornarikim
napadom na Ciklade koji su pripadali Ptolemejeviima. Ptole
mejevii su kod otoka Kosa doivjeli presudni poraz i morali
sklopiti mir kojim je ponovno bila potvrena makedonska he
gemonija nad velikim dijelom Grke. Taj rat uao je u povijest
pod nazivom hremonidski rat (267-261), prema grkom drav
niku Hremonidu koji je proveo savez sa Spartom u narodnoj
skuptini.
Atena je bila prisiljena prihvatiti makedonsku posadu i
makedonskog namjesnika. Izgubila je pravo ak da kuje .svoj
novac. Na Eubeji Makedonci su, osim Halkidom, vladali i Ere
trijom. Put prema Korintu i na Peloponez kroz Etoliju ostao
nesiguran, jer je Etolija svojom politikom neutralnosti u
je
.
hremonidskom ratu stekla veu mo u srednjoj Grkoj : Foani
i Lokrani pristupili su u njen savez.
Daljnji dogaaji u Grkoj razvijali su se u stanovitoj mje
ri pod utjecajem izvanevropskih faktora. Pergam je, tije
kom dogaaja koji su 28 1 . godine doveli do Seleukove pobje-

Makedonija i Grka

99

de nad Lizimahom kod Korupedija u Lidiji, stekao samostal

nost, dodue pod seleukidskim starateljstvom, ali Eumen I
(263-241) je neoekivano sklopio savez s Ptolemejem i pobi-..
jedio Seleukida Antioha I koji je prijestolje naslijedio od svog
oca Seleuka. Tako je postavljen temelj samostalnoj Pergam
skoj dravi. S druge strane, Antioh II (261-246) uspio je
istisnuti Ptolemejevie iz nekih jonskih i anatolijskih posjeda,
kao i iz june Sirije. U tom tzv. 2 . sirij skom ratu bile su te
obje izvanevropske zemlje do 253. godine saveznici. Ali ubrzo
nakon smrti Antioha II zapoeo je 3. sirijski rat koji je trajao
do 241 . godine. Pri tom je Ptolemej III Eurget (246-221)
zauzeo Kilikiju kao i pojedine otoke i priobal:pe gradove Male
Azije i Trakije (meu njima Efez, Samos i Samotrakiju), ali i
seleukidsku glavnu luku Pij eriju. Osim tih borbi Ptolemejevii
su imali tekoa i s unutranjim nemirima, dok su se Seleukidi
uzalud trudili da sprijee konano otcjepljenje formalno sa
mostalnih iranskih satrapija. Kasnije emo se opet vratiti ovim
zbivanjima.
Budt1i da su dvije najjae orijentalne velesile bile tako
zauzete na Istoku, grki i makedonski interesi su se i nadalje
sukobljavali na grkom kopnu. Godina 25 1 . predstavlja u tome
znaajnu cezuru. U dotad gotovo beznaajnom gradu na sje
vernom Peloponezu, Sikionu, graani su, pod vodstvom Arata,
protjerali svog tinmina i sa svojill gradom i njegovom veli
kom chorom prikljuili se Ahejskom savezu. Arat koji je u
tom savezu doskora .Zaigrao presudnu ulogu kao strateg, bio
se zbliio s Ptolel)lejeviima koji su mu osigurali finan
cijsku pomo, ali prvenstveno i s novom snagom koja je na
stala u srednjoj Grkoj . Makedonski namjesnik u Kodntq, i
.. Halkidi, Aleksandar, odrekao se svog roaka Antigona II ,Go
nate i proglasio se kraljem (oko 253. god.). Ovo slabljenje ma
kedonskih pozicija u srednjoj Grkoj omoguilo je ak i Ate
ni da ponovo krene u neto samostalniju politiku.
Makedonci su, dodue, 246. godine uspjeli nanovo za
. uzeti Korint, ali nisu mogli sprijeiti da Ahejski savez (usprkos
nekoliko etolskih prodora ak do Arkadije) ne postane i ostane
. najvea vlast na sjevernom Peloponezu. Korint je 243. godine
. neoekivano pripao Ahejcima. Cak se i Sparta, koja je upravo

100

Povijest helenizma

tada zdvojno nastojala ve opisanim reformama Agisa IV spri

jeiti svoje unutranje rasulo, pribliila Ahejskom savezu.
Jedva je mogue, a 'i nema mnogo smisla zadravati se sa
svim ratovinia i stalnim promjenama saveza nakon smrti Anti
gona Gonate (240) . I u drugoj polovini 3. stoljea pr. n. e. Ma
kedonija je nedvojbeno j o bila najmonija drava u istonoj
Evropi. Uklapanjem razvijenih polisa u dravu kojom su kra
ljevi vladali kao apsolutni monarsi, ipak su na taj teritorij
poeli prodirati robno-novani odnosi. Sistem heterija, tj . ple
mikog savjeta pri dvoru, sastavljen od zastupnika aristokrata
po krvi, morao se povui pred roacima i prijateljinia pre
ma uzoru na staroorijentalna drutva. Roaci i prijatelji<<
bili su naslovi dobiveni od kralja, a s njima se kralj dogova
rao o uem ili irem kiugu savjetnika. Tim sistemom su se
vojskovoe i drugi dostojanstvenici imenovali roacima<< i
prijateljima koji -su dobivali jo vee zemljine posjede, i to
zajedno sa selima i svim seljacima u njima. Otkad su grki
polisi bili prihvaeni u makedonsku dravu, uestala su dava
nja zemlje i gradovima, pri emu su seljaci (tesalski i trakij
ski, ali sigurno ne i :pakedonski) prihvaeni .u gradsku zajed
nicu, ali bez graanskih prava. Postali su podaJ:1.icima gradova,
a u sluaju individualne raspodjele zemlje punopravnim gra
anima postali su ovisni o polisima. Kao u veine seljaka u
dravama . starooriJentalnog tipa ili u potlaenih autohtonih
stanovnika u grkim k6lonijama, njihov status bio j e izmeu
slobode i ropstva , kako su ve stari mislioci ustanovili. Isto
dobno moemo pretpostaviti da je gradski utjecaj bio do
voljno jak da se u privrednom i upravnom sreditu Make
donije, tj . u ravnici Aksija izmeu Pele i Tesalonike, razviju
prave forme antikog naina proizvodnje, ukljuivi i proiz
vodno robovlasnitvo. To podruje bilo je podijeljeno u okruge
(merides) na elu s namjesnicima, dok su u brdovitoj unutra
njosti ostale vrijediti stare granice izmeu veleposjeda aristo
kratskih rodova.
Presudan razvoj zapoeo je u Epiru, gdje je kraljevina oko
233. godine ustupila mjesto republikanskom savezu. S tim je
bilo povezano slabljenje dravne strukture to su iskoristili
ratoborni i pljakaki raspoloeni Etolci da prodru u juni Epir,
a to je potaknulo Ilire da navale sa sjevera. Oni su prodirali

Makedonij f Rim

101

kopnenini putem preko Skarfikog prijevoja, -ali su istodobno

iskrcali vojsku na moru kod Butrota i zauzeli sjeverno
epirski glavni grad Feniku. Ilirska mornarica, koja se uglav
nom bavila gusarstvom po Jadranu, prvi put je stigla do Pelo
poneza.
Makedonija i Rim
To je bio pravi trenutak, a i neposredan povod, da se nova vele
sila, Rim, zainteresira za prilike na Balkanskom poluotoku.
Rimljani su upravo pobijedili u. l . punskom ratu protiv Karta
ana (264-241) i pojavili se kao nova pomorska sila. Nasilno
su ujedinili Italiju, pa je Jadran postao more koje ih je zanima
lo. U brzom ratnom pohodu Rimljani su pobijedili Ilire 229. go
dine. Podruja gdje su ivjeli Partinijci, junoilirsko pleme (u
dananjoj Albaniji) i Atintanci, pleme srodno Epircima, pro
glaena su nezavisnim, aJi su de facto to bile prve rimske va
zalne drave u tom dijelu Evrope. A graniile su s Makedo
nijom!
No, pogled Maked01l.aca bio je i nadalje upravljen na hege
moniju u Grkoj, gdje su nanovo zaposjeli otpadniku Tesa
liju, ali im j e Ahejski savez preoteo Arg. Tako je Ahejski
savez vladao cijelini sjevernim Peloponezom, dok je na jugu
Kleomen III dalje provodio reforme to ih je Agis IV
bio zapoeo u Sparti. U Peli i Sikionu su s nepovjerenjem
promatrali jaanj vojne moi to su te reforme izazvale us
lijed reformama postignute drutvene ravnotee. Napokon su
dovele do zbliavanja Ahejskog saveza i Makedonije, dok je
Sparta oigledno bila potpomognuta od Etolaca protiv Aheja
ca, a od Ptolemeja III protiv Makedonije.
Godine 225. Kleomen III osvojio je Arkadiju, pa su njego
ve ete stajale u Argolidi kao i u Korintu, gdje se samo j o
tvrava opirala. Tada je strateg Ahejskog saveza, Arat, pozvao
Makedonce koji su pod Antigonom III Dosonom (na vlasti od
229. god.) zauzeli Korint. U toj situaciji makedonski se vladar
proglasio za hegemona novog Saveza Helena kojem su, uz Ma
kedoniju i ovisne zemlje, pripadali Ahejski .savez, Epirski sa
vez, Beotski savez i nekoliko srednjogrkih dravica - ali

1 02

Povijest helenizma

ni Atena, ni Sparta, ni Etolski savez. Helenski savez raspola

gao je vojskom sastavljenom od kontingenata pojedinih lano
va saveza; svaki lan j e takoer bio zastupljen u zajednikom
savjetu (synedrion). Za razliku od saveza iz 4. stoljea, i rani
jih, polisi u tome nisu igrali nikakve uloge. To dokazuje da j e
polis kao drutveno privredna jedinica, kao i specifini grki
oblik robovlasnitva, bio zapao u nepovratnu krizu. .
Savezna vojska, sastavljena preteno od Ahejaca i Make
donaca, pobijedila je kod Selasije 222. godine Kleomena III,
koji je pobjegao u Egipat. Spartu su okupirali Makedonci. Kad
je 22 1. godine Antigon III Doson umro, Makedonija je bila
monija, u geografskom pogledu, nego Makedonija za vrijeme
Filipa II, ali se po stabilnosti nisu nipoto mogle usporediti.
Rat koji je bio gotovo neizbjean izmeu Helenskog i Etoi
skog saveza - protiv kojega je i bio osnovan - izbio je od
mah nakon smrti Antigona III: tzv. >>rat saveznika (220-2 17),
osim neopisivih pustoenja na Peloponezu i u srednjoj Gr
koj, nije donio >>nita novo . Do mira u Naupaktu dolo je,
meutim, neposredno nakon velikog poraza Rimljana od Hani
bala na Trasimenskom jezeru u 2. punskom ratu (218-20 1),
pa moemo pretpostaviti da postoji neka veza izmeu ta dva
dogaaja. Mladi makedonski kralj Filip V sklopio je 215. go
dine ugovor o savezu s Kartagom. U zakletvi je stajalo: Voj
skovoa Hanibal s Magonom, Mirkanom i Barmokarom i svim
lanovima Vijea Kartaana koji su s njime, kao i sa svim
Kartaanima s njim na bojnom polju, izjavljuju pred Kseno
fanom iz Atene, Kleomahovim sinom, poslanikom kralja Filipa,
sina Demetrijeva koji zastupa kralja i Makedonce sa svim
njihovim saveznicima, da Rimljani ne smiju biti gospodari Ker
kire, Apolonije, Epidamna, Fara, Dimale, kao ni vladati Parti
nijcima i Atintancima.
Makedonci su, dakle, nastojali eliminirati rimske vazal
ske drave na obalama ]unog Jadrana :i sebi osigurati p'ristup
na Jadransko more. U to vrijeme su, ini se, Etolci bili dalko
vidniji. Oni su iskoristili priliku u prvom sukobu izmeu Ma
kedonije i Rima da s Rimljanima sklope savez, prema kojem
su Rimljani pri svojim osvajanjima zadrali pokretnu imovi
nu (u koju su se ubrajali i robovi) , a Etolcirna je kao plijen

Makedonija r Rim

1 03

pripadao zaposjednuti teritorij . Ali u tom l . makedonskom

ratu (215-205) podrka Rimljana njihovim saveznicima ogra
niila se na pomorske operacije. Filip V j e osvojio neka ilirska
podruja kao i Atintaniju i prisilio Etolce na separatni mir
kojim su oni izgubili prilaz na Egej sko more (sjevernu Lokri
du) . U miru kod Fenike izmeu Makedonije i Rima Rimljani
su jedva mogli ita postii osim da se ne osramote, tj . zadrali
su starateljstvo nad Partinijcima, a Makedonci su se obavezali
da nee poduzimati osvajake pohode u Iliriji. Ali, 202. godine
Rimljani su pod Scipionom pobijedili Hanibala kod Zame, a
godinu dana kasnije je 2. punski rat okonan. Rim je sada
imao na Zapadu odrijeene ruke.
U meuvremenu su, meutim, azijske prilike remetile rav
noteu snaga u istonom Sredozemlju i tu odluile daljnji tok
povijesti.
Seleukid Antioh III (223-1 87) ponovno j e, slijedei Alek
sandrove tragove i tragove Seleuka I, osvojio Iran sve do gra
nica Indije (206. god.), s jednako kratkotrajnim uspjehom kao
i njegovi prethodnici, ali uz neobino velik porast ugleda mla
dog vladara. Ptolemej evii su morali oekivati da e Antioh sada
ponoviti stari seleukidski zahtjev nad obostranom Jordanijom.
Obratili su se za pomo Rimu i Makedoniji. Flip V je, meu
tim, sklopio tajni sporazum s Antiohom III i napao uporita
Ptolemejevia i njihovih saveznika u Egejskom moru, dok su
Seleukidi napali jug Sirije. U godini kad su Rim i Kartaga
sklopili mir (201), makedonska je vojska zauzela ptolemejski
Samos i prodrla pergamske i rodske krajeve.
Rod, Pergam, pa ak i Atena, pozivali su u pomo Rim.
Zapoeo je 2. makedonski rat (200-197) . T. Kvinktije Flami
ni je potisnuo makedonske ete u Tesaliju i tamo ih, uz
pomo Etolije koja je 198. godine stupila u rat na rimskoj stra
ni, odluno porazio. Makedonci su se morali odrei svih pos
jeda u Grkoj (Tesalija, Eubeja, Korint) kao i novih osvajanja
u Kariji i Trakiji, zatim platiti Eumenu II iz Pergama odte
tu, a Rimu predati mornaricu.
Prigodom Istamskih igara - sportskih i umjetnikih nat
jecanja koja su se u Posejdonovu ast odravala na Korintskoj
prevlaci - Flaminin je 196. godine objavio senatski zakljuak

1 04

Povijest helenizma

o slobodi svih grkih gradova u Evropi i Aziji. Rimljani su

se pri tom posluili politikom koju su u 4. st. pr. n. e. provo
dili Perzijanci u Grkoj : podupirali su uvijek slabiju stranu
stalno zaraenih stranaka u Grkoj . Istodobno su prihvatili
politiku dijadoha kojom su proglaavanjem manje ili vie
imaginarne slobode nastojali pridobiti grke gradove za sebe u
borbi s helenistikim kraljevinama. A Grci u polisima su se
stvarno neopisivo tvrdokorno drali svoje zastarjele p olitike
izoliranih gradova-drava. To je Rimljanima dobro dolo kao
protutea Makedoniji, nepouzdanom savezniku Etoliji i nemir
nim Seleukidima, a i kao pouzdan zalog grke nemoi. ak su
iz Grke povukli sve svoje ete, iako su je i nadalje budno
nadzirali.
Grci su razliito reagirali na te mirovne uvjete, o emu pie
grki povjesniar Polibije, ijoj Povijesti svijeta zahvalju
jemo poznavanje ovih dogaaja:
>>Kad se Grkom pronio glas o tom zakljuku Senata, svi su
bili puni povjerenja i radosti. Samo su Etolci prigovarali, jer su
bili ljuti to su im se nade izjalovile. Tvrdili su da ne sadravaju
nita stvarno, samo obeanja na papiru. Da zbune one koji su
ih uope htjeli posluati, pozivali su se na tekst zakljuka i tvrdili,
primjerice, slijedee: da sadri proturjene odredbe u vezi s gra
dovima pod okupacijom Filipa (V); s jedne strane, Filipu je zapo
vjeeno da povue svoje vojnike i preda gradove Rimljanima, s
druge, pak, da povue svoje vojnike i gradovima dade slobodu.
Ovi se posljednji poimence nabrajaju; to su azijski: Rimljanima
oito valja predati evropske: Orej , Eretriju, Halkidu, Demetriju i
Korint. Svakome mora biti jasno da e Rimljani ubudue ugnjeta
vati Grku umjesto Filipa i Grka e samo promijeniti gospodara,
ali nee postati slobodna.

Antioh III, koji je 200. godine pobijedio Ptolemejevie kod

Panija i ve pripojio zemlju s ove i one strane Jordana svo
jem carstvu, do 1 97. godine je morskim putem zaposjeo veinu
ptolemej skih posjeda na zapadnoj obali Male Azije i pribliio
se Helespontu. S druge strane, njegova je kopnena vojska za
obila pergamske kopnene posjede s Istoka i Sjevera kako bi
se sjedinila s mornaricom. Prijelaz u trakij ski Hersonez pro
veden j e 196. godine.
Premda je taj prodor sasvim oigledno imao za svrhu os
vajanje trakijske obale, ticao se, dakle, u prvom redu Make-

Makedoniia i Rim

1 05

donije, zacijelo je uznemirio Rimljane, pogotovo jer je Antioh

III odmah zauzeo Lizimaheju i tamo ustanovio svoj glavni
tab. Do tada se Rim bio senatskim zakljukom ve angairao
za slobodu grkih grad'ova. Uvlaenje Rima u ovaj rat zacijelo
nije bilo bez utjecaja kartakog vojskovoe Hanibala koji je
nakon poraza kod Zame (202. god.) pobjegao u Aziju i postao
l'avjetnikom seleukidskog kralja.
Situacija u istonom Sredozemlju ila je u prilog seleukid

skim ambicijama. Dok su Ptolemejevii sve svoje posjede 'u

Egej skom moru, osim Cikladskog otoka Tere, bili izgubili , Etoi
ci su se, ovog puta, suprotstavili Rimu, zacijelo jer su bili razo
arani ishodom 2. makedonskog rata u kojem su sudjelovali
na strani pobjednika, Rima, ali je njihov udio u plijenu bio
neznatan.
Etolski savez je Antioha III imenovao vojskovoom s ne
ogranienom vlau (strategos autokrator), kao to je svojedob
no Korintski savez bio imenovao Aleksandra.
Uostalom, ini se da je grkim gradovima ve bilo dozlo
grdilo neprestano ratovanje, a i n,ije im bilo jasno kakvi su
odnosi vlasti izmeu Rima_ i Seleukida. U toj situaciji bilo je
svejedno na kojoj su strani, bilo je vano samo da to bude
pobjednika strana.
Kad je Antioh III napokon, na pritisak Etolaca, 192. go
dine uplovio s dijelom svojih eta u luku Demetrijadu, ustano
vio je da su uz njega sam Tesalci, Beoani i nekoliko bezna
ajnih grkih drava. Izstali su Ahejci i Makedonac Filip V,
koji ni od jednih ni od drugih nije mnogo oekivao.
Razmjerno malena rimska vojska je 1 9 1. godine kod Ter
mopi1a razbila seleukidsku vojsku. Antioh III se povukao u
Malu Aziju, gdje je 189. kod Magnezije na Sipilu bio pot
puno poraen od jedne rimsko-pergamske armije, pod L.
Kornelijem Scipionom, pa se morao povui iz cijele Male Azije
do gorja Tauros. Rodski, pergamski i rimski brodovi pot
puno su unitili njegovu egejsku flotu. Rimsko-makedonska
vojska je 1 89. godine pobijedila i Etolce, ali je savez s njima
ostao sauvan (radi ravnotee prema Makedoniji), ali nije kas
nije vie odigrao nikakve politike uloge.

1 06

Povijest helenizma

Rim je sada zavladao Grkom i Malom Azijom, a da nije

ta podruja pripojio. Mirom u Apameji (188. god.) Rodu su
pripale :Karija i Likija, a ostali dio Male Azije (osim :Kilikije)
dobio je pergamski kralj Eumen II.
Budui da je Makedonija ostala nepobijeena, a da je ne vodei rata - tako rei iza lea Rimljana dola do tesalskih
podruja i vane luke Demetrijade, mir se u Grkoj nije
mogao dugo odrati. :Kad su Pergamci 171. godine osumnjiiti
kralja Perzeja, koji je vladao Makedonijom nakon smrti Fi
lipa V (179), da se kriomice naoruava, Rimljani nisu dugo
ekali. Vojska pod zapovjednitvom konzula L. Emilija
Paula je 168. godine tako temeljito porazila Makedonce kod
grada Pidne, da se nisu mogli oduprijeti ni podjeli svoje
drave na etiri republike regije (Perzej je bio zarobljen i
odveden u Italiju). Te regije nisu smjele, bez dozvole iz Rima,
odravati meusobne veze, a kovale su svaka svoj novac.
Makedonsko kraljevsko blago, koje je jo bilo vrlo veliko,
preneseno je iz Pele u Rim. Rimljani su pljakali i gr
ke gradove koji im se nisu potpuno pokorili i ukinuli su Etoi
ski savez. Ahejski savez je morao dati l 000 talaca meu koji
ma je bio i historiar Polibije.
Posljednji put j e dolo do pobune 148. godine, kad je neki
lani Filip, Perzejev sin, stao na elo Makedonaca protiv Rim
ljana, a i Ahejci su, uz potporu nekih srednjogrkih drava,
poduzeli zdvojni pokuaj da obrane svoju samostalnost od
stvarne vlasti Rima u Grkoj . Tek su tada Rimljani proglasili
Makedoniju svojom provincijom, odluno pobijedili 146. godi
ne Ahejski savez, zbog Zastraivanja razorili grad Korint
(kao to je dvjesta godina ranije Aleksandar razorio Tebu) .
tako neutralizirali svog trgovakog konkurenta, zadnjeg n11
grkom kopnu. Dragocjeno umjetniko blago odvuena je iz
Grke u Rim.
Iz poetka je na elu Helade bio namjesnik (prokonzul)
Makedonije, premda se ponovno poelo govoriti o slobodi gra
dova s obzirom na poraene Makedonce i saveze. Ali tu se ra
dilo, kao u dijadokim dravama, samo o unutarnjoj gradskoj
autonomiji koja se odobravala ili uskraivala.
Kao politiki faktor Grka vie nije u antikoj povijesti
igrala nikakvu ulogu.

Filozofija . i religija

1 07

Razvoj kulture
Postojanje jednog grko-makedonskog vladajueg sloja - ka
ko god tanak on bio - u nekim regijama onih zemalja to ih
je Aleksandar bio osvojio, uvjetovalo ,je, poevi od 3. stoljea
pr. n. e., izrazito irenje helenistike kulture. Kao to je vla,
dajua ideologija uvijek ideologija vladajue klase (Marx) ,
tako je i vladajua kultura uvijek kultura vladajue klase.
Gdje se vladajua klasa moe identificirati sa stanovitim etno
som ili etnikom grupom, i vladajua kultura je drutveno i
etniki uvjetovana, kao to se suprotnosti izmeu vladajueg
sloja i narodnih masa u tom sluaju takoer izraavaju dru
tveJ;lO i etniki. Na kulturnom polju, meutim, za razliku od
drutveno-ekonomskog, brzo dolazi do meusobne razmjene i
do promjena u svim smjerovima. Osobito su novi glavni gra
dovi ' Seleukidske drave (Antiohija) , Ptolemejske drave
(Aleksandrija) i Pergamske drave (Pergam) postali zna
ajna sredita grke kulture u Siriji, Egiptu, odnosno Maloj
klasina sredita unaAziji. Uz njih su- se odrala i neka stara
'
to smanjenju ili potpunom nestanku njihova politikog i ekonomskog znaenja (u prvom redu Atena) .

Filozofija i religija
U tome polisu je utjecaj velikog'-trozvijea - Sokrata, Pla

tona i Aristotela - iz 5 . i 4. stoljea pr. n. e. - ostao dovoljno

jak da je Atena i u doba helenizma ostala privlana za filozofe.
Pod trijemovima (peripatos) gimnazija, gdje je Aristotel nau
avao, i nadalj su se okupljali peripatetici. Njihov najvaniji
predstavnik bio je Teofrast (oko 372 - oko 288) koji se prije
svega istakao na polju povijesti filozofije. Straton (oko 350 oko 270), njegov nasljednik, bavio se, izmeu ostalog, nauava
njem o dui, za koju nije drao da je besmrtna. Premda se u
peripatetikoj koli nakon 3 . st. pr. n. e. nisu vie pojavile zna
ajnije linosti, djelovala je sve do srednjovjekovne arapske
filozofije kojoj dugujemo poznavanje velikog dijela Aristote
lovih spisa.

1 08

Povijest helenlzma

U antiko doba su i druge filozofske kole bile vrlo zna-'

ajne. Bile su obiljeene dubokom i opsenom krizom polisa.
Taj se odnos najjasnije oituje u skepticizmu. Njegov osniva,
Piron iz Elide (oko 360 - oko 270) stavio je u pitanje prepo
znatljivost vanjskog svijeta; po njemu je potpuno savrenstvo
(arete) u postizanju apatije (nepostojanju strasti) i ataraksije
(duevnog mira) . Sumnju u mogunost spoznaje izrazio je
Karnead iz Kirene (214-129), ije nauavanje poznajemo je
dino iz Ciceronovih djela, suprotstavljajui je teoriji vjerojat
nosti, prema kojoj ljudsko djelovanje nije unaprijed osueno
na beskorisnost.
Isto tako u suprotnosti s tradicionalnom filozofijom u po
lisu stajao je osniva epikurejske kole, Epikur, porijeklom
sa Sama (341-270) koji nije promatrao pojedinca kao
lana neke zajednice (na primjer zajednice polita, koja je
mogla postojati i bez pojedinaca, dok pojedinci bez nje nisu
mogli postojati), nego je priznavao drutvene skupine jedino
kao sumu individualnih bia koja su se udruila na temelju
ugovora. Ipak, Epikur nije odbacivao dravu jer je uvidio da
je jedino u okviru dravnog zakonodavstva mogue razvijanje
svih duhovnih i kulturnih tokova. Njegova velika vanost je u
nastavljanju Demokritova atomizma. Stvorio je kozmiki sis
tem sagraen na racionalnim principima, bez ikakvog utjecaja
bogova na ljudski ivot. Iz prirodnih pojava izbacio je sve
misteriozno i tajanstveno, objasnivi njihove zakonitosti. Na
taj nain se ovjek, osloboen straha od smrti i drugih tjes
koba, trebao posvetiti (u duevnom miru i tjelesnom zdravlju)
najviem cilju: tjelesnom i duhovnom uivanju. Od Epikuro
vih djela ostalo nam je sauvano samo nekoliko fragmenata na
pergamentu, a druga nam je prenio pisac Diogen Laertije (pr
va polovina 3. st. n. e.) . Epikurova nauavanja sadrava i pje
sma 0 naravi stvari rimskog pjesnika i filozofa Lukrecija
( 1 . st. pr. n. e.). Na epikurejskim javnim predavanjima u ke
posu (>>Vrtu) sudjelovale su i ene i robovi.
Oko problema sree okretala su se i razmatranja stoika.
Ta se kola nalazila u jednoj atenskoj dvorani sa stupovima
(stoa). Osnivaem stoike filozofije smatra se Cipranin Zenon
(oko 335 - oko 262) koji je teio, kako se razabire iz malo
brojnih sauvanih fragmenata njegova uenja, za svjetskom

Filozofija i religija

1 09

dravom u kojoj vie ne bi bilo razlika izmeu bogatih i siro

manih, kao ni izmeu Grka i ne-Grka (>>barbara) . Stoici su,
dodue, za razliku od epikurejaca i skeptika, smatrali zajed
nicu neophodnom, no ta zajednica nije vie polis, nego svijet
koji se - prema Kleantu (33 1-251) i Hrizipu (274-204) manifestirao kao savren red kozmoa u Zeusu. U stoikoj pri
rodnoj filozofiji je, dodue, vladao materijalistiki princip,
kao i u epikureizmu, ali on je oigledno bio teleoloki deter
miniran. Boanstvo je kao vodei princip odreivalo sve sud
bine u vjenom kruenju (pronoia, providnost). Zbog toga je
mudrac ivio osloboen afekata, ravnoduan prema ljubavi,
mrnji i strahu od smrti. Najvea je krepost ivjeti u skladu
sa svjetskim zakonima koji svi vode k jednom konanom cilju.
Takav stav dovodio je - jamano od drugog polazita nego u
skeptika - takoer do apatije.
Izopenje bogova iz neposredne svakidanjice graanskog
ivota, gdje su u klasino doba, doba dravnog kulta u polisi
ma, bili stalno prisutni, nipoto se ne smije zamijeniti ate
izmom. Naprotiv, iako su vanjske kultske forme ostale iste,
religija kao da. je doivjela neko prqdubljivanje; antropomorf
nim bogovima su se, na primjer, ak i smijali, podsjeajui na
afere koje su im se u starini (npr. u Homera) pripisivale, a
obrazovaniji slojevi priklonili su se apstraktnim boanstvima,
kao Tihe (sudbina, srea) . Seljako puanstvo grkih gra
dova se, naprotiv, prisjealo starih tajnih kultova boice
zemlje i plodnosti, Demetre, kojej je u Eleuzini (u zapad
noj Atici) bio posveen sredinji-- hram; gradski obrtnici su se
radije priklanjali orgijastikim misterijima boga Dioniza. U
svakom sluaju, tu se radilo o kultovima spasenja, koji su svo
jim pripadnicima (jedino njima) osiguravali blaenstvo poslije
smrti. Tako su religiozne predodbe irokih narodnih masa
nadilazile skepticistiki nain miljenja elitne helenistike inte
ligencije.
Premda se kod ovih misterija radilo o starim grkim tradi
cijama, ipak se ne moe zanemariti orijentalni utjecaj u reli
giji (Dionizov kult potjecao j e iz Frigije) koji j e bio osobito
izraen u helenistiko doba. Tome je znatno pridonijelo to to
su Grci i Makedonci, koji su predstavljali vladajui sloj u gre
ciziranim orijentalnim gradovima, a pogotovo u glavnim gra-

l
Povijest helenizma.

1 10

dovima drava dijadoha, nastojali identificirati tamonja bo

anstva sa svojima; tako je, na primjer, najvii sirijski bog
Bal identificiran sa Zeusom, boica plodnosti i materinstva
Atargatis s Afroditom itd. (sinkretizam). Pri tom su se isto
njaka boanstva pokazala kao daleko j aa - zbog svoje vee
popularnosti, tako da su grki bogovi mnogo ee morali po
primati sirijske, anatolijske ili egipatske kultne osobine nego
obrnuto. Ali i originalni orijentalni bogovi, koji nisu doivjeli
sinkretizam, prodrli su u Evropu - Izida i Mitra ve od 4.
stoljea pr. n. e. I Zaratustrino nauavanje se u to doba irilo
iz Perzije preko Grke, pa sve do Italije. Na Istoku, naprotiv,
sve to su uzeli od grkih bogova bilo je pokoje ime to su ga
pridodali svojim boanstvima uz njihovo izvorno ime.
Osobit utjecaj na Zapad izvrili su orijentalni misteriji.
Takvih tajnih nauavanja, koja su propovijedala uskrsnue
nakon smrti, pa ak i proglaenje umrloga bogom, bilo je mno
go. Protagonisti tih misterija su izvorna vegetacijska boan
stva koja su se (u skladu s neprestanim postajanjem i nestaja
njem u prirodi) svake godine ubijala i ponovno uskrsavala
(to se najee slavilo trodnevnim sveanostima u proljee) :
feniki Adonis, sirij ski Atis, egipatski Oziris (umjesto njega
kasnije Sarapis), a u vezi s posljednjim sudom i perzijski bog
Mitra. Od uskrsnuloga se oekivao mir i iskupljenje od zemalj
skih nevolja za svakoga, ali su samo lanovi grupe oko miste
rija smatrali da su spaeni za vjena vremena.
Tu vjeru u boanstva - iskupitelje (spasioce) nastojali

su helenistiki kraljevi iskoristiti za sebe i to tako da su sami

sebe proglasili iskupiteljima (soter) i stvorili oko kralja od

govarajui kult. No s time nisu doprli izvan uskog vladajueg
kruga. Orijentalne narodne mase su pod iskupiteljima oito
podrumijevale drugaije karaktere nego to s im nudili
makedonski kraljevi. U prvom redu, tim je >>spasiteljima ne
dostajalo ostvarenje osnovne ideje misterija: mir. .

Knjievnost
Knjievnost je dodue bila u uskoj vezi s filozofijom i religi
jqm, ali ne i u njihovoj slubi. Naravno, grka je knjievnost

Knjievnost

111

bila vladajua, ne samo u samoj Grkoj nego u svim helenis

tikim zemljama pod . makedonskom vlau; tamo je naime
grki bio prvi slubeni jezik kojim su se sluili i obrazovani
orijentalci. U Prednjoj Aziji vFlp raireni aramejski jezik bio
je, naprotiv, opi puki jezik i j ezik sporazumijevanja .trgova
ca i voditelja karavana.
Ve je krajem 4. stoljea u Ateni :riastala tzv. nova kome
dija, koja nikad nije dostigla veliinu Aristofanovih komedija.
Ona se preteno o rijentirala na drame Euripidova kova. Pred
stavnici nove komedije, npr. Menandar (342. do oko 292)
i Filemon (oko 360. do oko 264) nisu se vie bavili proble
mom polisa, nego temama koje su obraivale brige i nevolje
pojedinaca, ponaanje pojedinih tipova, primjerice mizantro
pa, krca itd., ali i socijalnih grupa, na primjer seljaka, hetera,
robova ili plaenika. Odvraanjem od politikih tema
komedija j e u skladu s filozofskim smjerovima. Ta tenden
cija se oituje i u estom izrugivanju boanskim mitovima na
pozornici. Od nove komedije vrlo ih je malo nadivjela svoje
vrijeme. Jedan jedini Menandrov komad ostao nam je sauvan
na papirusu: Dyskolos (ovjekomrzac , doslovce mrzovo
ljan, nezadovoljan) ; drugi_su nam poznati samo iz fragmena
ta ili latinskih prepjeva (Plaut, Terencije). Ipak, pjesniku valja
priznati fini psiholoki dar opaanja.
Puka lakrdija, inae slabo zastupana u kazalitu, zadrala
je, naprotiv, svoju aktualno-politiku, satiriku notu; tu valja
napomenuti da ni ovdje satira nije upuena na oligarhiju
polisa ili na aberacije de1Uokracije u polisu, nego na nove
drutvene snage, ukljuivi i kralja.

Tragedija, . koja je bila potpuno .. .v:ezana uz polis, izgubila

. je na znaenju, premda su se komadi velikih dramatiara,
Eshila, Sofokla i Euripida (ali ve kao klasici) stalno izvodili
ili preraivati. Novih stvari uope nije bilo.
Dakako, iako su i na orijentalno-helenistikim dvorovima
kao i u nekim veim gradovima, kazalita postojala i u
njima se odravale predstave, ni egipatski ni sirijski ni bilo
koji drugi helenizam nije stvorio trageda.
Naprotiv, pojavom Grka odnosno Makedonaca kao samo
vladara po uzoru na orijentalne despotije, odnosno vladavine

l
112

Povijest helenizma

sline despotskoj, pojavile su se i nove forme u lirici i epici, od

nosno forme koje su do tada bile manje znaajne, poele su
se isticati. Tako je pobjednika pjesma (epinikion), koja j e
u klasino doba bila osobito posveena pobjedniku na Olim
pijskim igrama (Pindar, Bakhilid) , ustupila mjesto slavospje
vima (enkomion) u ast vladara. Vrlo je poznat, na primjer,
slavospjev u ast Ptolemeju II to ga j e spjevao pjesnik Teo
krit, porijeklom iz Sirakuze, koji je ivio na aleksandrijskom
dvoru; na poetku pjesme usporeuje Ptolmeja, smrtnika, sa
Zeusom, besmrtnikom:
Zaponimo sa Zeusom - zakljuimo sa Zeusom, v:i muze,
kad u pjesmama hvalimo najvrednijeg meu besmrtnima! Meu
najbolje smrtnike ubrajamo Ptolemeja, najkrajnijeg a opet u sre
dini, koji ipak nadvisuje sve.<<

Budui da se u tim pjesmama navode najvaniji podaci o

ivotu slavljenika, one su bile vrlo vane u razvoju memoar
ske literature i biografije. Uspjeni vojskovoe koje u ono vri
jeme valja jo ubrajati u obrazovane slojeve, slavili su sami
sebe i svoja djela, pa tako i moloki kralj Pir i ahejski strateg
Arat.
to se tie epskog pjesnitva, Apolonije Ro;!anin (oko
295 - 2 1 5) j o jednom se pozvao na veliki homerski ep, ali
svoje djelo Argonauti nije predvidio za puk, nego kao le\,:t!r
ru elitno obrazovanih krugova. Vie su uspjeha, ini se,
postizali mali epovi (epiliji) pjesnika Kalimaha (umro oko 240)
koji je takoer ivio na aleksandrijskom dvoru. No njegovo
pjesnitvo ostalo je dvorsko pjesnitvo koje nije doprlo do
grkog naroda izvan glavnih gradova, ni do mase orijentalnog
puanstva.
Od Apolonija i Kalimaha je nesumnjivo bio znaajniji Teo
krit (prva polovina 3. st. pr. n. e.} ije nas Idile (doslovce
sliice) podsjeaju na barokno pastoralno pjesnitvo, ali koje
je ivopisno prikazivala i ivot drutvenih slojeva u prijestolnici Aleksandriji:
Graanima grada kao i stranci nudi stol ito : stavi 1;1a
plou i paljivo raunaj ! Mnogi bi se drugi mjenja ispriao: Kek
.

na zahtjev isplauje novac - ak i iz inozemstva - i nou!<<

I Heronda (vjeroj atno s Kosa) iz sredine 3. stoljea ispje

vao je svoje takozvane hrome<< jambe u Aleksandriji. Kao
nijedan iz svog doba, Heronda je pomno promatrao narod, pa

Knjievnost

113

njegovi JUnaci veinom potjeu iz niih i srednjih gradskih

slojeva: obrtnici, vlasnici bordela, svodilje, uitelji. Meutim,
njegov literarni izraz karakterizira arhaini jonski dijalekt
ije su finese bile, jamano, :pristupane samo obrazovanoj
eliti.
Osobit oblik lirike helenistikog doba je didaktika pjes
ma koja znanstvene ili tehnike spoznaje izraava u stihovima
(prikladnima za uenje napamet) . Sauvana j e pjesma Arata
iz Sola (oko 3 10-240) o >>Nebeskim pojavama<< koja se nado
vezuje na djelo astronoma Eudoksa iz Knida.
Odluujui faktor za koncentraciju pjesnika grke rijei u
Aleksandriji bilo je postojanje Museiona (muzeja) s njegovom
proslavljenom bibliotekom. Antiki muzeji smatrali su se hra
movima muza u kojima su one >>stanovale, a ne zbirkama
umjetnina i starina. Jedino je na ptolemejskom kraljevskom
dvoru museion postao znanstvena ustanova. Aleksandrinska
biblioteka je navodno sadravala 700 000 svitaka, Pergamska
oko 200 000. Znaajne biblioteke posjedovali su i makedonski
i pontski kraljevi (Perzej) . Javne biblioteke bez znanstvenog
istraivanja postojale su, meutim1 u mnogim grkim polisi
ma, a smijemo pretpostaviti da se u helenistiko doba poelo
iriti i knjiarstvo za koje je dokazano da je postojalo, iako u
manjem opsegu, ve od 5 . st. pr. n. e. Prve ilustracije knjiga
ukazuju i na postojanje bibliofila.
Knjiarstvo se poelo uspjenije razvijati nakon otkria
postupka za dobivanje pergamenta iz ivotinjske koe (oko
1 80. god. pr. n. e.), i to iz poetka samo u Pergamu, j er se
proizvodnja ograniavala samo na potrebe tamonje knjinice.
Tek se za rimskih careva znaajnije poelo iriti. Utoliko j e
znaenje papirusa, prastare podloge z a pisanje, ostalo i nadalje
nesmanjeno, pogotovo to su Ptolemejevii imali neogranien
monopol na njegov izvoz. Pronalazak postupka za prireivanje
pergamenta vremenski se podudara sa zabranom izvoza papi
rusa iz Aleksandrije. Gotovo svi trgovaki dokumenti iz kojih
crpimo podatke o drutvenom ivotu u Egiptu pisani su na
svicima proizvedenim iz srike grma papirusa. Isto tako su
nam mnogi literarni tekstovi, od Hezioda pa do Kalimaha,
ostali sauvani iskljuivo u rukopisima na papirusu.

i
1 14

Povijest helenizma

Pod tim okolnostima pojavile su se i nove literarne forme.

Ratni pohodi Aleksandrove vojske pobudili su i u irokim
krugovima zanimanje za daleke zemlje i strane narode. Naj
znaajniji geograf poslj ednjih triju stoljea pr. n. e., Strabon
iz Amaseje na Pontu (oko 63. god. pr. n. e. - oko 20. g. n. e.)
radio je preteno pod rimskom vlau, ali su njegovi zname
niti prethodnici ivjeli u pravo helenistiko doba, na prim
jer Efeanin Artemidor (oko 100. god. pr. n. e.) koji je opisao
plovidbu oko Sredozemnih obala (Periplus). Agatarhid iz
Knida opisao je u 2. st. pr. n. e. Crveno more , mislei na
dio Indijskog oceana oko June Arabije. Najbolji suvremeni
opis Indije onog doba dugujemo Jonjaninu Megastenu koji j e
kao poslanik Seleuka I boravio n a dvoru maurij skog kralja
andragupte. On se nije ograniio samo na opis krajeva, nego
se bavio i sistemom kasta u Indiji, te religijom i njezinim ob
redima.
Poznati utopijski opisi jedne drave Sunca i Otoka blae
nih, nastali u 3 . stoljeu, unekoliko se nadovezuju na takva
geografska razmiljanja, premda izviru iz drutvenog podru
ja. U Jambulovu Heliopolisu, sunanoj dravi na nekom otoju
u Indijskom oceanu, svi su ljudi jednaki u pogledu posjed,
prava i naobrazbe. Za j ednaki rad u poljoprivredi, ribarstvll,
obrtu i uslugama dobivaju jednaku plau; svi po redu sudje
luju kao najstariji u poslovima vlade. Predodba pravednog
drutva, dakle, polazi od principa jednakosti. Zajedniko
vlasnitvo zemlje to se tu pretpostavlja, ukazuje, meutim,
- u socijalno-ekonomskom smislu - na neko prolo zlatno
doba, a ne na budunost. Dranje robova, kao i obitelj, uki
nuti su. Odgoj djece je stvar zajednice. U toni drutvu j edna
kih nema mjesta za hramove i sudove: Stanovnici te zemlje
oboavaju Sunce i druga nebeska tijela. U neto ranije nasta
lim Svetim zapisima , Euhemer iz Mesene, koji je moda
ivio u Makedoniji, opisuje na Otocima blaenih drutvo , sa
zajednikim vlasnitvom svih sredstava za proizvodnju. Za
jedniki drutveni ivot organizira jedan elitni sloj , sastav
ljen poglavito od sveenika, ali i od obrtnika; umjetnika i
svih moguih drugih zanimanja. Bogovi su racionalno pro
glaeni kraljevima ili herojima prolosti.

Knjievnost

1 15

Pojava takvih putopisnih romana u obliku utopije bila j e

posljedica golemog napretka drutvenog diferenciranja za
vrijeme i nakon ratova dijadoha, koja je izazvala enju za
nekim besklasnim drutvom (u prolosti ili na kraju svijeta)
bez kraljeva, bez iskoritavanja > bez rata i siromatva.
U orijentalnih autora, ija su nam imena nepoznata, na
stala je, kao posljedica iste situacije, daleko znaajnija lite
rarna forma: apokalipsa. Sadraj apokalipse j e objava pred
stojee propasti svijeta. Ona se ne predvia u nekoj dalekoj
budunosti ili u nekim nedostupnim prostorima, nego podra
zumijeva poetak svretka ovdje i sada, sud koji e suditi
ljudima. U iranskoj apokaliptici, kao i u judejskoj koja je
pod njezinim j akim utjec:ajem, kraj svijeta za spaenog ov
j eka istodobno predstavlja _i poetak novog, boljeg doba u
kojem e i mrtvi uskrsnuti. Ubijeni i kasnije uskrsli bog (Mi
tra, Atis, Oziris, kanije Isus) daje znak koji se neposredno
oekuje, jer je nevolja ve tolika da vjerojatno ne moe po
stati vea. Najstarija nama doslovce sauvana apokalipsa je
dio starije knjige Danijelov u Starom zavjetu. Nastala j e u
nudi makabejskih ratova u Judej! i potjee iz vremena oko
1 65 . god. pr. n. e.
U slinoj mjeri kao zanimanje za daleke zemlje raslo je i
zanimanje za povijest vlastitog naroda kao i za odnose meu
narodima. Nasljednikom Tukididove pragmatike historiogra
fije smatra se Ahejac Polibije iz Megalopolisa (oko 200 - 120.
godine) koji je bio hiparh u Ahejskom savezu i doveden je
kao talac u Rim nakon bitke kod Pidne (168). Polibije je napi
sao Povijest svijeta u kpjoj je opisao uspon Rima kao vla
dajue moi na Sredozemlju. Njegovih 40 knjiga od kojih je
samo pet ostalo potpuno sauvano, poinju s l . punskim ra
tom (264-241) i zavravaju unitenjem Korinta (146). Za Poli
bija je Rim bio nova snaga koja je stupila na mjesto Grke,
osuene na beznaajnost.
Historiografija nastala u istonim krajevima snano je
utjecala na kasniju, cvatuu historiografiju u Rimskom car
stvu (Arijan, Plutarh, Josip Flavije i dr.) , ali nam nije neposred
no ostala sauvana. Aleksandrov ivot i njegovi ratovi inspirirali
su mnoge prikaze, kao i oni njegovih neposrednih suvremenika

116

Povijest helenizma

i suboraca Ptolemeja i Klitarha. Ali i romansirani prikazi

anonimnih autora ostavili su tragove na naim dananjim
predodbama o Aleksandru. Hijeronim iz Kardije (oko 350260) napisao je vanu povijest dijadoha, a povijest Seleukida
vjerojatno je napisao Nikola Damascenski (l. st. pr. n. e.). Po
stoje fragmenti povijesti Babilonije napisane na grkome (Be
ros, oko 280. god. pr. n. e.), te Manetonove povijesti Egipta.
Oito je tim predstavnicima orijentalnih gornjih slojeva bilo
stalo da makedonskim gospodarima prikau veliinu svojih
naroda. A moda je tu bilo i kraljevskih narudbi.

Arhitektura, likovna umjetnost i nain ivota

Kao i literatura, filozofija i religija, bila je helenistika kultu
ra (u Evropi kao i u Aziji i Egiptu) kultura vezana za grad. To
se oitovalo mnogo jasnije u umjetnosti, prvenstveno u arhi
tekturi. Hipodamski sistem izgradnje gradova u kojem se
ulice kriaju pod pravim kutem bio je tako konsekvent
no proveden da se, na primjer, kod izgradnje dotad beznaaj
nog Pergama u prijestolnicu pergamske kraljevine moralo
pristupiti opsenim predradnjama da bi se takav sistem ulica
uope mogao provesti. Gradnja skupih zgrada za reprezenta
ciju nije samo pridonosila prestiu kraljeva i satrapa, nego je
igrala ulogu i u meusobnoj konkurenciji gradova. Razmjerno
mnogobrojni orijentalni gradovi su tako poprimili potpuno
grki vanjski izgled, u prvom redu izgradnjom trga za skupti
ne (agora) s vijenicom kao sreditem i s jednokatnim ili dvo
katnim trijemovima, gradnjom gimnazija, stadiona, hramova
i redovito prevelikog teatra za malobrojni grki vii sloj .
U Grkoj je izgradnja, meutim, uslijed mnogih ratova
koji su prohujali gradovima, nazadovala. Osobito su u Ateni
nove zgrade podizane gotovo jedino sredstvima iz zaklade
helenistikih vladara s Istoka. Tada je i bogato ukraeni ko
rintski stil potisnuo strogo klasini jonski stil. Vani novi
elementi uvedeni su samo u arhitekturu kraljevskih pri
jestolnica na Orijentu. Iz poetka su se kupole i svodovi pojav
ljivali samo u dvorskih i kultskih graevina. Muzeji su, u
gradovima gdje su postojali (Aleksandrija, Pergam), naj-

Arhitektura, likovna umjetnost i nain ivota

117

ee bili ne samo sredinje kulturne ustanove s mnogo ve

im radijusom djelovanja od gradskih gimnazija, nego i zna
ajne gradske reprezentacijske graevine. Zanimljjvo arhitek
tonsko dostignue predstavljao je tro- ili etvorokatni alek
sandrijski svjetionik na otoku Faru (danas poluotok vezan
uz kopno), djelo Sostrata iz Knida, podignut oko 280. g. pr.
n. e.; signale je davao nou putem gorue smole, a danju po
mou konveksnih zrcala.
Samo se po sebi razumije da se u orijentalnim zemljama
zadrala lokalna arhitektura u stambenoj gradnji i gradnji
hramova istonjakih bogova. Gradovi Babilon i Uruk u Mezo
potamiji, Damask i drugi u Siriji, Dendera i Memfis u Egiptu,
zadrali su potpuno orijentalni izgled.
Kiparstvo, esto u uskoj vezi s arhitekturom, zadralo je
u Grkoj visoku razinu, osobito djelovanjem Lizipove sikion
ske kole (kraj 4. stoljea). I u tom umjetnikom smjeru od
kraja 3. stoljea zapaa se tendencija baroknom bogatstvu
oblika. Djela kao tzv. UDJirui Gal<< nezamisliva su u kla
sino ili ranohelenistik<;> doba.) Nasuprot poneto stereo
tipnim proeljima klasike helenistiki umjetnici stvaraju
(moda s neto manje tehnike savrenosti) dojam dubine i
perspektive. To se moe jasno predoiti usporedimo li reljef
s atenske Akropole, osobito Partenona, s bogovima i giganti
ma na oltaru Zeusa i Atene u Pergamu nastalom oko 1 80.
god. pr. n. e. U kasnom 2. i u l . stoljeu pr. n. e. dolazilo je
ponekad i do pretjeranog baroknog smjera - vidljivo na pri
mjeru grupe Laokona rodskih umjetnika ( 1 . st. pr. n. e.) ali su se umjetnici openito vratili formalnoj strogosti, te tako
esto i plagijatorskom klasj.cizmu.
Izvan je svake sumnje da je i helenistiko doba proizvelo
izvanredna umjetnika djela koja su, s pravom, nadivjela vri
jeme. To se tie ne samo monumentalnih djela, osobito kara
kteristinih za to razdoblje - kao (nesauvani) tzv. Rodski
kolos, oko 37 m visok bronani kip boga sunca Heliosa, djelo
rodskog umjetnika Haresa iz 3. stoljea - nego upravo plas
tika kao krilate samotrake Nike (oko 1 90. god. pr. n. e.) od
nepoznatog rodskog kipara ili Afrodite Melske.

1 18

Povijest helenizma

Naruioci plastika su i tada bili vii gradski slojevi kojima

su se i u grkim gradovima pridruili kraljevi, kao zavjetni
darovatelji. Naroito se razvilo anr-kiparstvo u maloj plastici,
s osobitom sklonou naturalizmu. Figurice od gline terakote
koje prikazuju prizore iz svakodnevnog ivota i poznate figure
glumaca i plesaica (najvanije nalazite: Tanagra u Beotiji)
nastale su u doba najveeg uspona toga gradia, u 3. stoljeu.
Vrlo su vanu ulogu igrale i kameje, inkrustacije, mozaici i
druga sitna umjetnost, u prvom redu na Istoku, gdje je pod
lijegala jakim lokalnim utjecajima.
Spoj umjetnosti po narudbi i realistikog prikazivanja
osoito se povoljno odrazio u portretu koji je u 3. st. dostigao
snanu individualizaciju. U prvom planu je, jamano, stajao
portret vladara. Valja napomenuti da su se, na primjer, pto
lemej ski kraljevi prikazivali u skladu s grkom tradicijom
kao goli heroji, ali i kao faraoni sa staroegipatskim frontalnim
nainom prikazivanja.
Grka UIJ1jetnost j e za helenizma bila jo tako snana da je
utjecala i na najudaljenije umjetnosti ak u Indiji (Gandhara
umjetnost u Baktriji, te kulture Kuan i Gupta), te u izvan
egipatskoj Africi, u Etiopiji. Ona je neposredno utjecala i na
rimsku umjetnost putem starih grkih kolonija na jugu Italije
(>>Velika Grka) i na Siciliji.
Izraene drutvene i imovinske razlike dovele su u malo
brojnom visokom sloju u rezidencijama i gradovima (a danas
nam je poznat samo njihov nain ivota!) do eskalacije najraz
liitije vrste. Namjetaj , stolno posue i nakit postajali su
sve skupocjeniji. Za sveanih gozbi usluivala su se sve neobi
nija uvezena j ela (riba, zaini). Ali ,i naobrazba je napredova
la, u prvom redu osnovna disciplinarna saznanja, u skladu s
Aristotelovim zahtjevima, koja u okviru opeg obrazovanja u
naelu j o i dan-danas vrijede. Retorika i filozofija bili su
najvaniji predmeti na viem stupnju izobrazbe.

Prirodne i tehnike znanqsti

1 19

Prirodne i tehnike znanosti

Za razliku od dnanjeg doba, filozofija je u velikoj mjeri
podrazumijevala i prirodoznanstvene discipline, koje su se
takoer predavale u gimnzijima. U skladu sa zahtjevima
dvorskog ivota, to je u hele'nistiko doba dovelo do niza za
uujuih pronalazaka i otkria. Tako je Ktezibije (oko 300240) u Aleksandriji usavrio katapult na zrani pogon (zrana
puka), novi vodeni sat, pa ak i vodene orgulje s oko
20 pisaka. Pmnaeni su tijesak s vijkom i poluga. Heron,
koji je u l . st. pr. n. e. takoer ivio u Aleksandriji, prvi je is
koristio snagu vodene pare. Herofil, lijenik iz Kalhedona na
Bosporu, otkrio je vezu izmeu srca i bila i postojanje ivaca,
i bavio se anatomijom.
Premda je Euklid (365 - oko 300) djelovao u Aleksandri
ji, a i Arhimed (287-212) je tamo studirao, praktino znae
nje matematike u posljednja tri stoljea u grkom i orijental
nom prostoru razmjerno je maleno.
Euklidovo znaenje je u sabiranju svih matematikih sazna
nja od 5. stoljea (u prvom redu poslije Pitagore) i objavljiva
nju u 13 knjiga Elemenata . Te su knjige Arapi sauvali i
donijeli u Evropu, gdje su utjecali na daljnji razvoj matema
tike. Sirakuanin Arhimed je svoja genijalna istraivanja pro
vodio tek nakon povratka u domovinu, dakle izvan podruja
to ga pokrivaju naa razmatranja. Potpuno je nejasno da li
se Arhimedov vijak, koji se u zabitnim suptropskim krajevima
jo i danas upotrebljava za navodnjavanje polja iz rijeka, pri
mjenjivao i u ptolemejskom Egiptu. Ni u kom sluaju nije
postojala masovna proizvodnja.
Tu spadaju i znaajna dostignua u astronomiji. Astrono
mija se osobito njegovala u aleksandrijskom opservatoriju, a
bila je pod snanim babilonskim utjecajem. U Mezopotamiji
je Kidinu (Kidena) iz Sipara ve u 4. stoljeu gotovo tono
izraunao duinu godine. U pontskoj Herakliji Heraklid j e
(388-3 10) ustanovio d a s e planeti Venera i Merkur okreu oko
Sunca. To je bio temelj na kome je Aristarh sa Sama (oko
320-250) tvrdio da se Zemlja okree oko mnogo veeg Sunca,
a promjer Zemljine putanje da je kao toka u usporedbi s
udaljenou Zemlje od Sunca. Nekoliko uenjaka s Istoka

1 20

Povijest helenizma

prouavalo je vezu izmeu Mjeseeve mijene i plime i oseke.

To su: Hiparh iz Bitinije (oko 190-125. god. pr. n. e.), Seleuk
iz Seleukije kod Babilona (oko 150. god. pr. n. e.) i Posejdonije
iz Apameje u Siriji (135-51). Ve je u 3. stoljeu Eratosten iz
Kirene (oko 275 - oko 202) tvrdio da bi se od panjolske,
putujui na Zapad, dospjelo u Indiju. Izraunao je gotovo to
no Zemljin opseg. Sve te spoznaje nastale su mnogo prije svog
vremena i nisu imale praktinih poslj edica, ali najvanije prak
tino otkrie uinio je moreplovac Eudoks iz Kizika oko 1 1 5.
god. pr. n. e. kad je iz June Arabije, koristei monsunski vje
tar i plovei daleko od obala ravno prema istoku, dojedrio u
Indiju. Na taj nain se znatno skratio put izmeu Egipta i
Indije, a cijena indijskih mirodija je pala, to vie to su
otkriem kosog pravnog jarbola trgovaki jedrenjaci postali
mnogo sigurniji.
No ni tako rane spoznaje na podruju astronomije, ni teh
niki pronalasci nisu se koristili za povienje ukupnog dru
tvenog proizvoda. Bili su samo sredstva za zabavljanje na dvo
rovima i napokon su pali u zaborav. Nain proizvodnje u Pto
lemejskom i Seleukidskom kraljevstvu nije pruao dovoljnu
osnovu za uvoenje takvih novosti u proizvodnju, a grki gra
dovi-drave, u kojima su uvjeti za to moda i postojali, bili su u
takvoj krizi da sebi nisu mogli priutiti inovacije koje su za
htijevale i ulaganja znatnih sredstava. Iznimke predstavljaju
samo neki pronalasci koji su uvedeni u ratnu tehniku, kao
spomenuti katapult i strojevi za opsadu. Od njih, dakako,
nitko nije imao koristi.
Slika helenistike kulture prikazuje nam se na dvojak na
in. Umjetniki izraz (uz pojedine istaknute iznimke) nije do
stigao progresivnost i zanatsku vjetinu klasinog doba. Na
protiv, utjecaj helenistike umjetnosti i knjievnosti na strane
kulture (osobito na rimsku) neusporedivo je vei od utjecaja
klasine umjetnosti.
itelji polisa u Grkoj , na Egejskim otocima i u Maloj Azij i
bili su, i nakon integriranja u monarhije, u prvom redu stanov
nici gradova. Utjecaj kozmopolitski orijentiranih filozofskih
smjerova ostao je minimalan. Ta izoliranost je sprijeila tako
esto spominjano greciziranje Istoka koje je bilo sasvim pre-

121

Oblici zemlfopos/ednltva

c1zno ogramteno na nekoliko gradova,

vanjski izgled i mi najvii sloj .

to samo na nj ihov

N ove drave na Prednjem istoku

Kraljevstvo Seleukida
Oblici zemljoposjednitva
U Seleukidskoj dravi - to podrazumijeva, prema svemu
ve napomenutom, velik dio Male Azije ali u prvom redu Siriju
i Mezopotamiju - uobiajena ekonomska jedinica, kao uosta
lom svuda u to doba, bilo je selo. Sela su se nalazila na teri
toriju maloazijskih gradova (starih kolonijalnih naseobina iz
poetka l. tisuljea pr. n. e.) , kao, na primjer, Teja ili Prije
ne u Joniji. Mnogo ee sela su bila izvan granica gradova,
razasuta diljem cijelog carstva odJ Egejske obale do s onu stra
nu Tigrisa, pa i na tlu to je pripadalo hramovima ili naselji
ma dravnih kolonija.
Istraivanja drutveno-ekonomskih osnova ne mogu se pro
voditi polazei od jednog oblika naseobine, pa ak i najproi
renije. Podsjetimo se na napomene iz Uvoda, prema kojima
se drutvena osnova nekog drutva (pa time i njegova pripad
nost jednoj od epoha ekonomske drutvene formacije) odre
uje na nain kako se od neposrednog proizvoaa iznuuje
viak proizvodnje (u kasnijim epohama viak vrijednosti) . Bu
dui da je zemljoradnja u Seleukidskoj dravi, kao i u svim
antikim i staroorijentalnim dravama predstavljala temelj
privrede, i mi moramo istraiti, prije svega, oblike zamljo
posjednitva, kako bismo mogli definirati drutveno-ekonom
sku osnovu.
Budui da je zemlja helenistikih drava u Aziji i Africi bila
osvojena zemlja (osvojena vrhom koplja), tu se u prvom redu
radi o vlasnitvu pobjednika, osvajaa. U ovom sluaju osvaja
nije bio bilo koj i polis, pa ak ni drava Makedonija, jezgru

1 22

Povijest helenizma

CIJe su osvajake vojsKe sainjavali vojnici-seljaci, nego je

osvaja bio Aleksandar, kralj , i to je bilo tako prema opem
shvaanju tog doba. Osvojena zemlja postala je Aleksandrova
vlasnitvo i nitko mu ozbiljno to nije ni osporavao. To je pra
vo nastalo na Istoku (i drugdje) usporedo s diferenciranjem
klasa i stvaranjem despotije i smatralo se obiajnim pravom
to ga je i grki polis na sebe primijenio. Razlika je bila jedino
u tome da je tamo gdje je polis bio osvaja, vlasnik postala
zajednica graana, a ne jedna osoba (kralj ili tko drugi) .
Iz toga slijedi da polazitem za istraivanje oblika zemljo
posjednitva valja smatrati tzv. kraljevu zemlju. Aleksandar je
za sebe traio i preuzeo zemlju koju j e perzijski kralj obraivao
za neposredne potrebe dvora, zemlju njegovih satrapa i drugih
visokih dostojanstvenika, kao i svu zemlju, naseljenu i nena
seljenu, cjelokupnog Perzijskog carstva. Njegovi nasljednici
su inili isto, nakon to su se preuzimanjem satrapija u svoje
vlasnitvo proglasili i njihovim kraljevima.
U dravi Seleukida - umjesto pojma drava stajao je,
kako je poznato, pojam kraljeva stvar - kralju je pripadalo,
osim same zemlje, i sve to je na njoj raslo ili se u njoj krilo,
tj . ume, rijeke, kanali, jezera i sve sirovine kao metali, stije
ne, sol . . . itd., ali i sva sela, gradovi, kule i druge utvrde.

Terminom kraljeva zemlja oznaujemo, naravno, u

prvom redu takvu zemlju koja se koristi za neposredne potre
be kraljevske obitelji i dvora, dakle kraljevska dobra (da se,
za bolje razumijevanje tog oblika vlasnitva, posluimo ana
kronistikim pojmom) . Iz tih kraljevskih posjeda dobiveni
proizvodi su ili bili neposredno troeni na dvoru, ili je prihod
od njihove prodaje direktno pritjecao u kraljevu osobnu bla
gajnu.
Polibije pie: . . . stada kraljevskih kobila povjerena su
Medijcima , pa zakljuujemo da su na visoravnima izmeu
jezera Urmija i Kaspijskog mora (u dananjem iranskom Azer
bejdanu) kralju bili na raspolaganju veliki panjaci, dokle
god je to podruje pripadalo seleukidskim kraljevima.
Ali vanija su poljoprivredno eksploatirana dobra. Dimen
zije jednog takvog seleukidskog dobra opisane su u klesanom
napisu postavljenom od kralja Antioha II prilikom prodaje

Oblici zemljoposjednitVa

1 23

tog dobra njegovoj bivoj supruzi Laodiki. Kamen s tim napi

som bio je postavljen u Apolonovu hramu u Didimi kraj
Mileta. U napisu se reproducira pismo to ga je kralj u vezi
s tom prodajom pisao satrapu Metrofanu. Najvanija mjesta
glase:

)
kralj) smo prodali Laodiki Panukome (>>Panovo selo),
Mi (
haris (gospotijsku kuu), zemlju koja pripada selu a granii
sa zemljom Zeleje i Kizika (dva polisa odavna kolonizirana od
Grka) i starom cestom koja je prolazila iznad Panukoma, ali koju
su seljaci preorali, da sebi pripoje tu zemlju . . . i sve eventualne
zaseoke na toj zemlji sa seljacima koji u njima ive (laoi), s njiho
vim kuama i posjedima i njihovim prihodima . . . Poduzmi pot
rebne korake da se selo, haris, pripadna zemlja i laoi sa svojim
kuama i posjedima predaju Laodikinu upravniku, Aridaju . . .
Istodobno neka se zemlja omei i providi kamenima meaima, a
granice unesu u stele.
=

Dakle, to je kraljevsko dobro predstavljalo omeeno pod

ruje sa selom kao ekonomskim a nekom veom zgradom kao
upravnim sreditem. Baris je nedvojbeno sluio vlasniku za
stanovanje za vrijeme njegova boravka na dobru. Zanimljivo
je da je teritorij sela bio tako velik da se pretpostavlja posto
janje daljnjih sela. Arhiv u udaljenoj prijestolnici, usprkos
razvijenoj administraciji, nije pruao tonijih podataka. Selja
ci (laoi) sela Panukome su zajedno sa svojim kuama i osta
lim posjedom spadali u iilventar koji se prodavao. Na to emo
se opirnije osvrnuti kasnije.
Prodajom tog dobra omeeni teritorij prestaje biti dijelom
kraljevske chore i postaje Laodikinim privatnim posjedom. I
drugi nam primjer omoguuje uvid u strukturu kraljeve zem
lje; tu je uklesanim napisom ovjekovjeeno darovanje zemlje
jednom dostojanstveniku. Pri iskapanjima Heinricha Schlie
manna u Troji pojavila se stela s tekstom kojim Antioh I zapo
vijeda satrapu tzv. helespontske . satrapije, Meleagru:
Mi smo dali (poklonili) Aristodikidu iz Asa 2 000 pletara (oko
175 ha) obradive zemlje . . . Zbog toga zapovijedam da se Aristodi
kidu dade tih 2 000 pletara zemlje koja granii s Gergisovom ili
Skepsisovom, kako bude procijenio . . .

Iz tih tekstova je vidljivo da na granici gradske zemlje (to

je bila zemlja koju je - s ugovorom ili bez ugovora - kralj
prenio na gradove, odnosno na nekad autonomne grke

1 24

Povijest helenizma

polise, kao gradsku zem1ju) poinje kraljeva zemlja. To vrijedi

i za staro j onsko podruje, kao i za eolski teritorij , gdje pos
toje dokazi o prodaji zemlje gradovima (npr. Pitana) od strane
seleukidskih kraljeva.
Sela su, naravno, pripadala kraljevoj zemlji i tada kada
nisu inila dio nekog dobra pod neposrednom kraljevom upra
vom. U pustoj Siriji vane libanonske ume jednako su tako
pripadale kralju kao i kanali, koji su inili Eufrat i Tigris plov
nima.
Vano je, u prvom redu, da j e kralj zemlju u svojem vlas
nitvu mogao otuiti gradovima, hramovima, vojnicima ili po
jedincima. Pri tom valja strogo razlikovati prijelaz u potpuno
vlasnitvo prodajom ili darovanjem, ili predavanje na uiva
nje, gdje se radilo o privremenom posjedovanju. U posljed
njem sluaju zemlja je u naelu ostajala kraljevo vlasnitvo.
Najee se zemlja dodjeljivala na koritenje zaslunim dos
tojanstvenicima, vojskovoama ili drugim osobama koje su
kralju bile korisne. Takvo pravo koritenja u pravilu nije bilo
nasljedno.
Takvo dodjeljivanje zemlje za zasluge (dorea) najbolje je
ostalo sauvano u dokumentu to opisuje zemlju u dolini Sar
da koja prelazi u ruke nekog Mnezimaha, te sadri slijedee
detalje: ekonomsko sredite bilo je selo Tobalmura kome su
pripadala jo dva sela; kod Tobalmure bilo je gospodarstvo,
oigledno sjedite upravitelja, i dva paradeisosa. Pojam para
deisos oito potjee iz perzijskoga, od ega se i izvode rijei
paradise (engl.), paradis<< (franc.) i Paradies (njem.), a
zapravo znai perivoj << , esto u smislu onog u kojem ive
ivotinje; ne moe se iskljuiti ni stanovita poljoprivredna
eksploatacija. Osim toga, uz Tobalmuru se navode i kue ro
bova i seljaka (laoi) koje nisu pripadale selu, nego upravite
ljevu gospodarstvu. Nadalje, dorea Mnezimahova se sastojala
od j o pet vjerojatno ratrkanih komada zemlje za koje je
korisnik plaao neku odtetu vlasniku, kralju, a Mnezimah
je, sa svoje strane, nastojao izvui za sebe to veu korist.
Tako je Mnezimah dobivao vino, novac, radnu snagu i tako
dalje od seljaka u dobivenim selima. Samo se po sebi razu
mije da je protuvrijednost dobivena od seljaka u obliku poljo-

Oblici zemljoposjednitva

1 25

privrednih proizvoda, novca i rada bila vea od njegovih

davanja kralju. Tu se ne radi o zakupu gdje zakupnik nosi
i riziko pothvata, nego .o ,poasnom daru koj i je korisniku do
nosio profit, a kralju nije . kodio. Iz jednog dijela zapisa vidi
se da je kralj u svako dob imao pravo preuzeti natrag cijelo
podruje ili dio podruja. To se samo dogodilo ukoliko je
daroprimac, beneficijat, pao u nemilost.
Poznato nam je iz Sirije i Palestine da su na takav nain
pojedinci dobivali na koritenje cijela sela. Postoje sluajevi
kad su davani cijeli gradovi. Tako je, primjerice, Antioh IV
predao na koritenje svojoj ljubavnici Antiohidi kilikijske gra
dove Tarsos i Malos.
Osobit oblik davanja kraljevske zemlje bile su kleruhije,
to manje podsjea na staroorijentalne tradicije nego dorea,
a lake se moe usporediti s antikim osnivanjem kolonija i
kasnijim rimskim naseljima veterana. Rije kleruhija potjee
od pojma kleros, jer je teritorij takvih vojnikih naselja bio
dodjeljivan na koritenje. Svrhu i oblik kleruhija opisao je
judej ski historiar Josip Flavije iz doba Antioha III (223-187).
Kralj je izdao slijedee upute:
Kako sam saznao da su u Lidijli ii Frigiji izbili vei nemiri,
smatram da im moram posvetiti svoju panju. Nakon savjetovanja
s prijateljima o najprikladnijim mjestima zakljuio sam da u
utvrene gradove i u izloenije krajeve naselim 2 000 obitelji iz
Mezopotamije i Babilonije, s najnunijom opremom; jer vjeru
jem da su oni uslijed svoje pobonosti dobri straari nae zem
lje . . . Premda e ih biti teko preseliti, obeat u im da mogu
ivjeti prema vlastitim zakonima. Kad ih bude (=zapovjednik)
doveo na predviena mjesta, svakome od njih daj mjesto za grad
nju kue, zemlju za njive i za vinograde; i oslobodi ih od bilo
kakvih davanja od uroda u naturi kroz deset godina. Odmjeri im,
dok jo ne ubiru plodove sa svojih njiva, ita koliko im je pot
rebno za ivot . . . Isto tako se pobrini da se onima u nudi pomog
ne, tako da budu uslijed nae dobrohotnosti potaknuti da slue
jo revnije za nau stvar.
Vojna svrha takvog postupka je jasna: pomou kleruha
valja potlaivati buntovne narode. Zauzvrat je kleruh dobio
zemlju iz fonda kraljevske zemlje. No ta zemlja nije prela u
njegovo vlasnitvo nego je nakon nj egove smrti opet pripala
kralju, ako neki od sinova nije mogao preuzeti vojniku slu
bu.

1 26

Povijest helenizma

U Seleukidskoj dravi mnogo je zemlje pripadalo hra

movima. Korijeni toga su djelomino j o u prastarim hramo
vima-dravama. Ve su rani Seleukidi velik dio te zemlje seku
larizirali, tj . prela j e u kraljevo vlasnitvo. Kasnije j e hramo
vima vraeno mnogo zemlje. I tu valja razlikovati zemlju koja
je ostala u kraljevu vlasnitvu, a hramovi su je samo iskorita
vali, od one kojom su hramovi neogranieno raspolagali.
Jedno takvo preuzimanje u puno vlasnitvo ostalo nam je
sauvano u natpisu iz gorja Ansarije, gdje j e autohtoni bog
Bal Samim, identificiran s bogom Zeusom (usp. str. 127), pos
jedovao velik hram:
Kako sam izvijeen o snazi boga Zeusa iz Betokeke, odluio
sam da mu na sva vremena predam mjesto odakle je potekla
njegova mo - selo Betokekenu . . . - sa svom zemljom i stanov
nitvom u njemu prema postojeim popisima i s proizvodima te
kue godine . . A na svakog 15. li 30. u mjesecu valja odravati slo
bodne sajmove. Hram je nepovrediv, a selo osloboeno od ukonaivanja vojske.<<
.

'

Selo je oigledno sluilo kao ekonomska podloga hrama. U

Anatoliji su i u helenistiko doba stari hramovi raspolagali raz
mjerno velikim posjedima, s naseljima to ih je geograf Strabon
opisao kao polise, a bila su to u najmanju ruku vrlo velika,
zacijelo obzidana sela. Takvih teritorija koji su pripadali hra
movima bilo je, primjerice, u Kapadokiji i Pontu (Komana,
Zela), u Komageni i u Elimaidi na granici prema Iranu.
Najvanija novost uvedena u helenistiko doba na Istoku
bilo je postojanje polisa antikog tipa; broj im j e naglo opac
dao u smjeru istoka. Polisu je pripadala, kao to smo ve vid
jeli, zemlja koja je neposredno podlijegala gradu i koja je
punopravnim graanima bila podijeljena kao privatno vlasni
tvo. Postojanje takvog oblika vlasnitva bilo je u suprotnosti
sa shvaanjem orujem osvojene kraljeve zemlje, jer su se i
gradovi morali borbom osvojiti od perzijskih vlastodraca.
Gradsko podruje je u osnovi tek voljnim kraljevim inom
bilo predano gradovima, a takva jedna odluka sauvana je u
natpisu u j onskom gradu Prijeni, i odnosi se gotovo sigurno
na Aleksandra:
>>Odluujem da sva okolna zemlja meni pripada.<<

1 27

Oblici zemljoposjednitva

Okolna se pri tom odnosi na grad Prijenu koji je izri

j ekom izuzet od te odluke i tako ostaje vlasnikom svoje zem
lje. Izrijekom mu se osigurava autonomija i sloboda, dodue
samo u okviru Aleksandrova carstva.
.,

Gradski teritorij nipoto nije bio jedinstveno organiziran,

nego je to ovisilo o opsegu, plodnosti, naseljenosti seljacima,
itd. Tako su eolski gradovi na zapadnoj maloazijskoj obali
najee imali malen teritorij jer je nizina uz more bila uska.
Iznimku je predstavljao samo Kizik na poluotoku Arktonu
(danas Kapidai) . Naprotiv, palestinski gradovi Skitopolis
i Filoterija, prema Polibiju, raspolagali su tolikom zemljom
da su mogli lagano opskrbiti svaku vojsku hranom i ostalim
ratnim materijalom.
U razasutim anatolijskim, sirijskim i mezopotamijskim
gradovima esto su ivjele zatvorene etnike skupine, cijeli na
rodi, na teritoriju polisa; tako su Pedijejci (stanovnici
ravniCe) ivjeli u Prijeni, Frigijci u Zeleji itd. Zemlja nije bila
rasporeena meu graane, nego se smatrala neposrednom
gradskom zemljom (panjacir uma itd.). No openito se zemlja
koristila davanjem parcela polisima u nasljedni posjed. Grad
ska uprava je odluivala tko e dobiti koji komad zemlje. I
stranci koji su doli iz drugih krajeva drave, pa nisu ;imali
graanskih prava u gradu, ali su u njemu stanovali, mogli su
nabaviti zemlju, za razliku od obiaja klasinog doba. Kad su
zasluni inovnici ili druge osobe dobile zemlju od kralja kup
njom ili darovanjem, esto je postojala klauzula prema kojoj
tu zemlju, koja se sada izuziJP.lje iz kraljeva zemljinog fonda,
valja pripisati jednom gradu. Laodika je, na primjer, morala
svoje vlasnitvo (Panukome) upisati jednom gradu po svom
izboru , a Aristodikid je svoju (Petra) morao pripisati ili Iliju
ili Skepsidi, u helespontskoj satrapiji. Tako je zemljini porez
pripao gradu, a ukoliko je obitelj izumrla, grad je opet mogao
raspolagati zemljom. Obino bi novi vlasnik postao i graa
ninom toga grada.
Uostalom, postoje dokazi da su gradovi koji su pali u kra
ljevu nemilost izgubili zemlju koja j e tada pripala kralju. Tako
je Antioh II polisu Samu privremeno oduzeo ukupni teritorij
na maloazij skom kopnu i raspodijelio ga svoj im dvorjanicima.

1 28

Povijest helenizma

Izvan kraljeve zemlje bili su, nadalje, teritoriji malih di

nasta, koji su kao vazalski vladari uivali stanovitu autono
miju unutar Seleukidskog kraljevstva, ali su morali davati voj
sku. Takvi teritoriji su, osim kraljeve rezidencije, obino obuh
vaali i vee poljoprivredno podruje. Kad je dinast Kserkso iz
Arsamozate (u sjevernoj Mezopotamiji) pao u nemilost Antio
ha III, morao mu je predati l 000 konja i l 000 mazgi, to mu
uope nije bilo teko.
Slian status posjedovali su i vei narodi, kao Judejci, ko
j i nisu (dokle god su pripadali Seleukidskoj dravi) imali
vlastitog kralja, nego su njihov senat i viseki sveenik direk
tno odgovarali dvoru u Antiohiji. Judejski narod j e u 3. i 2. st.
pr. n. e. uglavnom nastavao gorje Juda i dolinu Jordana; pre
ma tome bio je otcijepljen od priobalnih nizina i plodnih gali
lejskih ravnica. U obalnim gradovima, na primjer Jopi i Jam
niji, Judejci su bili stranci meu Fenianima, Sirijcima i isto
tako stranim Grcima. Tim narodima su pak Judejci bili na
rod koji ivi u brdima , prema Starom zavjetu, u knjizi Ju
dita.
Za vrijeme perzijske vladavine (6-4. st.) postojao je u
Judeji - na osnovi historijski vrlo kompliciranog i jedinstve
nog razvoja to ga j e u ovom kontekstu nemogue razmatrati
- vrlo jaki sloj slobodnih sitnih seljaka, uz one koje valja
smatrati ovisnima o zemljoposjednicima. Ptolemejevii, koji
su nakon podjele Triparadiza zavladali Judejom, eksploatirali
su dodue zemlju povisivanjem poreza, ali su stanovnitvo u
velikoj mjeri ostavljali na miru. Pod Seleukidima (od 198.
god. pr. n. e.) Judejci su plaali glavarinu i porez na sol, zatim
(obino u obliku novca) i druga davanja , kao i treinu ita
rica i polovinu plodova s drvea. Osim toga, kraljevski opuno
moenici su naplaivali putarine, maltarine itd.
O sloju slobodnih seljaka pisao je Jezus Sirah (judejski
znanstvenik koji je ivio oko 200. god. pr. n. e.) u svojim mud
rim izrekama:
Moe li biti mudar onaj tko vlada plugom, koji se hvalii da tjera
stoku iljastim drvenim kolcem, tko se bavi samo takvim poslovi
ma i tko samo razgovara s mladim bikovima?

Odnosi meusobne ovisnosti

1 29

Tim pitanjem mudrac seljacima osporava svaku sposob

nost da sudjeluju u unutarnjoj upravi, premda su punopravni
lanovi judejskog naroda. Nasuprot tome, poloaj seljaka se
idealizira nakon njihova velikog ustanka pod Makabejcima (na
to emo se jo osvrnuti) kad o njima pie u tzv. l. knjizi o
Makabejcima da je svaki sjedio pod svojim trsom i pod svo
jom smokvom. Kako bilo da bilo, tu je tono uoeno da su
mnogi judejski seljaci, za razliku od svoje okoline u Maloj
Aziji, stvarno bili vlasnici svojih parcela.
Odnosi meusobne ovisnosti
Kao to smo vidjeli, u Seleukidskoj dravi, u okviru staro
orijentalne kraljevine, postojale su razliite vrste zemljopos
jednitva. Helenistika epoha donijela je samo jednu, iako bit
nu novost: gradsku zemlju i njenu raspodjelu meu graane i to samo sporadino.
Valja istraiti da li su te razliite forme vlasnitva dovo
dile i do razliitih odnosa meusobne ovisnosti, ili se tu radilo
samo o varijantama unutar jednog sistema. Budui da se naj
vei dio Seleukidske drave sastojao od sela koja nisu nepo
sredno podlijegala nekom kraljevskom dobru, darovanom po
sjedu, gradu ili hramu, naa razmatranja drutvenih odnosa
valj a zapoeti od seljaka u tim selima. Ali upravo u
tom pogledu postoje velike razlike meu miljenjima histori
ara. Dok je arheologija pri ocjenjivanju socijalnih problema
od slabe koristi, ni literarna vrela nam o toj temi ne kazuju
gotovo nita, budui da>seljak; pogotovo orijentalni seljak,
nije predstavljao literarni inotiv. Ni u likovnoj umjetnosti nije
igrao gotovo nikakve uloge. vrsti pojmovi o odreenim obli
cima zavisnosti ne postoje, ak ni za juristiki jednoznano
fiksirane robove.
O unutarnjoj strukturi razasutih sela znamo vrlo malo.
Morala su plaati neki porez (phoros), a ubirao ga je komarh
(predsjednik u selu - kome). On je bio lan seoske zajednice
i bio je biran. K tome je bila potrebna satrapova suglasnost.
ini se da je u svakom okrugu postojao kraljevski sudac koji
je obilazio sela i krojio pravdu.

1 30

Povijest helenizma

Neto toniji podaci o odnosima seljaka prema njihovoj

zemlji i prema kralju sauvani su u natpisima. U nama ve po
znatom Aristodikidovu natpisu rije je o seljacima iju zemlju
kralj poklanja Aristodikidu za sva vremena, a da nema go
vora o tome da bi trebali napustiti svoju zemlju. I sva njihova
pokretna imovina, proizvodna sredstva, stoka i sjeme, darova
njem je prenesena na novog vlasnika. Osim toga, kraljevi se
ljaci morali su se odazivati pozivima na radove u interesu
kralja: npr. na gradnju kanala, o emu pie grki historiar
Arijan. Tisue Mezopotamaca su svakog proljea uvrivale
kanal Palakopu, kako bi se regulirao dovod vode u nizinu.
Takve radove na gradnji kanala nisu izvodili radnici, nego
seljaci iz okolnih sela, kao dvije tisue godina ranije kod grad
nje piramida u Egiptu ili hrama u Uruku.
O nekom slobodnom seljatvu, dakle, nema tu ni traga,
ukoliko taj pojam ne dovodimo do apsurda, usporedivi selja
ke s robovima. To bi bilo nedopustivo pojednostavnjenje. Tu
se oito radi o statusu izmeu slobode i ropstva, o specifi
noj staroorijentalnoj formi kmetstva. Bilo je, dakako, normal
no to je seljak posjedovao svoju parcelu, kao i ostalu imovi
nu, iz generacije u generaciju, a vlasnici koji su se izmjenjiva
li nisu nita od toga dirali, nego su se zadovoljavali doprinoi
ma. Ali kraljevo ili satrapovo pravo raspolaganja tom imovi
nom visilo je kao Damoklov ma nad glavom svakog seljaka
i svakog sela.
Razmotrimo situaciju na kraljevim dobrima. Kad je kralj
prodao svoje dobro Panukome Laodiki, u tom selu i pripad
nim zaseocima ivjeli su seljaci koji su sa svojim kuama,
imovinom i prihodima bili ukljueni u prodajnu masu. To
dakako ne znai da je svaki seljak pojedinano prodavan .
To se odnosilo samo na njegovu zemlju i imovinu. Ali seljak
je bio vezan uz tu zemlju kao lan seoske zajednice. Tu j e
zemlju morao obraivati kako bi mogao platiti svoje dopri
nose. Ukoliko bi svoju zemlju napustio, ostali suseljani su mo
rali platiti njegov dio. No drugdje je smatran strancem i nije
imao mnogo mogunosti da preivi. Gradski zrak nije j o do
nosio slobodu. Vjerojatno je vlasnik, kralj ili tko drugi, takvog
iseljenika mogao prisiliti ak na povratak, ako su to zahtije
vali ekonomski interesi. U naelu se poloaj seljaka na kra-

Odnosi meusobne ovisnosti

131

ljevskom dobru ni u 9emu nije razlikovao o d poloaja seljaka

u selima kraljeve zemlje, ak je moda bio i tei, jer je stalno
bio pod . kontrolom slubenog upravitelja {oikonomos).
Ve smo vidjeli u Mnezimah()VU natpisu da se seljaci po
klonjene zemlje (dorear.takoer zovu laoi. Bili su duni davati
vino, novac >>i tako dalje i raditi poslove koji su bili unapri
jed odreeni.
Slijedea situacija je zanimljiva: uivalac doreje, Mnezi
mah, zaduio se pri nekom hramu, pa je kao neku jamevinu
nabrojio svoju imovinu. Tu opet pripadaju laoi neposredno uz
zemlju. Hram j e smio, u sluaju Mnezimahova neplaanja
duga, zaplijeniti njihovu zemlju, njihovu imovinu - ali ne i
njih same! Uivalac je izrazio vrijednost svojih pojedinih zem
ljinih posjeda u novcu: Tobalmura i seoce Tandu i Kombdili
pija 50 zlatnih statera, kleros kod Kinaroje 3 zlatna statera i 4
zlatna ohola, Ilukoma 3 zlatna statera i 3 zlatna ohola - sve
na godinu dana; ta je vrijednost odgovarala porezu to se
plaao kralju za koritenje tih zemljinih posjeda. Na njemu
je bilo da od seljaka iznudi to je vie mogue, pa da postigne
dobit. Upravo je to uvjetovalo prisilno vezivanje seljaka uz
zemlju. To nije zahtijevalo pisanih zakona, pa nam nijedan iz
helenistikog doba i nije poznat.
Dakle, seljaci su na toj zemlji i nadalje ostali ovisni laoi,
kao i prije nego je zemlja prenesena od kralja na njegova do
stojanstvenika. Njihov status se tom transakcijom nije izmi
jenio, jedino je primalac njihovih doprinosa bio drugi, pa su
moda ti doprinosi ak postali vei.
Na Mnezimahovu dobih spominju se robovi, to ukazuje
na jasne razlike izmeu njih i ovisnih seljaka, [aja. Dok se
posljednji uglavnom spominju kao >>seljaci , robovi se navode
pojedinano i poimenino. Bilo ih je etiri u glavnom selu
Tobalmuri i dva u neto manjem selu Periazazostra. Ti su
robovi (kao i laoi) imali svaki svoju kuu. ivjeli su, dakle,
obiteljskim ivotom. Oigledno su u okviru te razgranate do
reje imali stanovite upravne zadatke, . na primjer utjerivanje
poreza, ndzor nad obveznim radom seljaka, brigu o stonom
fondu, itd. Vrlo je vjerojatno da su se te dunosti nasljeivale
unutar robovskih obitelji. Vlasnik tih robova zacijelo je bio

1 32

Povijest helenizma

kralj . Zajedno sa zemljom i oni su prelazili na koritenje

daroprimcu, ali se inae njihov status nije mijenjao.
Na zemlji tzv. kleruha odnosi su bili vrlo slini. Judejske
kleruhije u Kilikiji, koje smo ranije spomenuli, oigledno su
osnovane na nenaseljenoj zemlji. Tu valja pretpostaviti da su
polja i vinograde obraivale vojnike obitelji. Ali nije sigurno
da je to bilo tipino za vojnike naseobine.
Iz Pergama nam je poznato da klerusi esto nisu ivjeli
na svojim parcelama, nego u oblinjem gradu. Mora da je
postojao neki drugi oblik rada - nadniarski ili robovski premda je te vojnike kleroi od oko l l hektara njive i l ha
panjaka u sluaju potrebe mogla obraivati, bez tue pomoi,
jedna vea obitelj . Tako je neki dinast iz Karije novaio plae
nike i zauzvrat im obeavao zemlju u podruju Pentahora;
ne spominj e . se tua radna snaga.
S druge strane, neki drugi maloazijski natpisi spominju
itava sela autohtonih seljaka koja su sasvim sigurno posto
jala na zemlji kleruha. Najpoznatija je situacija u gradu ura
- Europ na srednjem Eufratu (danas grad-ruevina u Siriji).
ura je bio stari grad na zapadnoj obali rijeke, a sta
novnici su mu bili Aramejci. Seleuk I ga je, zajedno s nekim
veim podrujem, predao vojnicima za naseljavanje, te je do
bio grko ime Europ. Parcele vojnika prije su pripadale
stanovnicima Dure (dakako pod vrhunskim vlasnitvom ahe
menidskog kralja). Stanovnici su, dodue, ostali na svojoj
zemlji, ali su nedvojbeno bili duni plaati zemljarinu kleru
sima, koji su, opet, kralju davali doprinose, odnosno sluili
mu. Prema tome, nipoto nije iskljueno da su doseljeni
vojnici koristili kmetski rad seljaka.
Izmeu kralja, vlasnika zemlje i seljaka, neposrednog pro
izvoaa i posjednika vlastite parcele pojavljuje se lik kleruha,
iji je odnos prema sredstvima za proizvodnju nejasan.
Odnosi su komplicirani i na zemlji koja pripada hramovi
ma. Razmotrimo, na primjer, odnose na otoku Ikaru (dana
nja Faylaka) u Perzijskom zaljevu, koji je bio kraljevo vlas
nitvo. Kultsko i ekonomsko sredite tog otoka bio je, jo od
davnine, hram posveen nekoj istonjakoj boici (vjerojatno
Nanaji) koju su Seleukidi poistovetili s grkom boicom lova

'

Odnosi meusobne ovisnosti

1 33

Artemidom. U jednom natpisu iz 2. stoljea pr. n. e. stanov

nici oko hrama nazivali su se anthropoi (ljudi), koji poko
ljenjima ive na istom mjestu. ivjeli su od ratarstva i morali
su brinuti o kozama i jelenovima u lovitima, paradeisoi, koji
su pripadali hramu. Nakon to je neki seleukidski kralj na
istom otoku sagradio hram bogu Zeusu, ti su ljudi mogli
izabrati hoe li se preseliti k novom hramu, ili e ostati na
istom mjestu i pretvoriti lovite u njive i vinograde.
Premda su seljaci, dakle, bili obvezni hramu na odreene
radove (a oigledno i doprinose) , vlasnik zemlje, kralj , imao
je pravo da u svako doba intervenira u te odnose i mijenja ih.
Obveza seljaka prema hramu trajala je do opoziva, jednako
kao i prijenos zemlje u korist hrama, to je bilo povezano
jedno s drugim.
Sasvim su drugi odnosi vladali na zemlji koja je bila u
potpunom vlasnitvu hrama. Mnoga sela koja su pripadala
pojedinim hramovima su nam poznata, a seljaci su se zvali
hijeroduli (sveti robovi) ili kateci (prisutni) .
I u tom sluaju postojala je obveza davanja u naturi i nov
cu, kao i u radu za hram. Hijeroduli su, osim toga,. imali sta
novite dunosti u obredima. Bili su, na primjer, pjevai i pje
vaice, vratari, nadzornici obrednih predmeta, prostitutke, itd.
No temelj njihova materijalnog poloaja najee je predstav
ljao takoer komad zemlje unutar seoske zajednice.
Razmatranjem vlasnikih odnosa ustanovili smo da je
zemlja nezavisnih seljaka (laoi) mogla postati gradskom zem
ljom ako je kralj upravo tu rZemlju prenio na neki grad, pro
dao ili poklonio nekom pojedincu, uz uvjet da je pripie
nekom gradu. Dokazano je da su na podrujima gradova po
stojali neovisni seljaci, ne samo u starim grkim kolonijama
zapadne i sjeverne maloazijske obale, kao Prijena ili Kizik,
nego i u krajevima koji od davnine nisu bili prostori naseljeni
Grcima. Na podruju frigijske Zeleje poznata su sela s neovis
nim seljacima, isto kao u Babilonu, Herakleji na Pontu, te u
Antiohiji u Siriji, itd. Ovisnost itelja tih sela, esto nazvanih
pareci (susjedi), nastala: je iz odnosa izmeu grada i sela,
a ne izmeu pojedinaca. Selima je na elu bio starjeina ili
komarh, a bila su obvezna davati doprinose u naravi i radu.

1 34

Povijest helenizma

Unutranja organizacija, koja im je te doprinose omoguavala,

preputena je njima samima.
Robovski i nad1;1iarski rad, sam po sebi razumljiv u sta
rim grkim gradovima od Halikarnasa na jugu Male Azije,
preko Mileta do Bizanta na Bosporu, ne moe se potpuno is
kljuiti ni u poljop rivredi orijentalnih podruja. Pouzdano se
ne moe dokazati, ali je uloga koju je odigrao u agrarnoj pro
izvodnji, u svakom sluaju minimalna. Sistem laja bio j e i
na gradskom podruju dominirajui proizvodni odnos u Sele
ukidskoj dravi. Na zemljinim posjedima naroda koji su
uivali ogranienu autonomiju bilo je stanovitih iznimaka ko
je "\!alja uzeti u obzir iako ih ne valja uopavati. Tako je u
Judejaca nadniarski rad oigledno bio daleko proireniji nego
u ostalim krajevima Istoka. Na uzroke emo se jo osvrnuti u
iduem dijelu. U odravanju seljakih malih i srednjih posjeda
stanovitu ulogu igrao je i robovski rad. U >>Mudrim izrekama
Jezusa Siraha pie:
>>Ne zlostavljaj roba koji estito radi, ni nadniara koji se trudi << ,
a u knjizi Judita u Starom zavjetu stoj i:
Oni i ene njihove, i djeca i ivotinje, i pridolJice, i plaenici
i robovi noahu kostrijet oko bokova.

Takvi su sluajevi iznimni. Nema ni govora o tome da bi

povlastica za grke gradove u Seleukidskoj dravi bila izaz
vala kvalitativne promjene u ekonomskoj bazi na Istoku. Re
forme kod kojih bi laoi i pareci postali vlasnicima svoje zem
lje nisu nikad provedene, usprkos tvrdnjama nekih historiara.
Rasprodaja kraljeve zemlje gradovima, hramovima ili poje
dincima, uope nije bila pravilo, nego se u principu kraljeva
zemlja dodjeljivala, a pravo vlasnitva kraljeva ostalo je za
jameno.
Naa razmatranja o vlasnitvu i meusobnoj ovisnosti u
Seleukidskoj dravi pokazuju da su laoi i paroikoi, dakle
ovisni seljaci, predstavljali prave narodne mase, pa tako i glav
ne proizvoae. Ta se injenica temelji na malobrojnom indi
vidualnom privatnom vlasnitvu, to je u staroorijentalnom
nainu proizvodnje i uobiajeno. Proizvodnja je usmjerena
samo na pokrivanje potreba, u koju je svrhu meu ovisnim
seljaCima na raspolaganju uvijek stajalo dovoljno radne snage.

Pokuaji politike moi

1 35

Prema tome, gotovo nij postojao razvoj proizvodnih snaga u

poljoprivredi. Pronalazak vodenice, te otkrie djelovanja vode
ne pare i tlaka zraka uope nisu primijenjeni u proizvodnji . Po
vezanost seljaka sa zemljom je istodobno sprijeila razvoj klas
ne borbe revolucionarnih dimenzija na irokoj osnovi. Ona je
ostala u okvirima lokalno i vremenski ogranienih ustanaka.
Pokuaji politike moi
Dok su Antigonidi u Makedoniji, Trakiji i Grkoj pokuali
uspostaviti donekle zatvoreno podruje vlasti, Ptolemejevii su
se ograniili na Egipat, junu Siriju i Palestinu, a Seleukidi su
se (uslijed ekonomske heterogenosti svojih sirijskih, anatolij
skih i mezopotamskih krajeva) zanosili stalnom politikom
ekspanzije.
Vidjeli smo kako se Seleuk I 308. godine uputio u
zavojevaki pohod prema Indiji, to osim bogata plijena i
andraguptinih slonova nije donijelo nita osim formalnog
vladanja nad podrujima to ih nije mogao drati pod svojom
vlau, te kako je ubrzo nakon toga pokuao prijei Helespont
i osvojiti Trakiju.
I njegovi nasljednici esto su provodili slinu politiku. Na
kon Seleukove smrti naslijedio ga je njegov sin Antioh I . Kao
i Demetrije Poliorket i on je - kao designirani nsljed
nik - za ivota svog oca nosio kraljevsku krunu (294/293).
Nakon pohoda na Indiju bio je imenovan satrapom iranskih
zemalja. Tu ga je i stigla vijest o vladarevoj smrti. Bilo je to
nesigurno vrijeme: Ptolemej Keraun proglasio se na Helespon
tu kraljem Makedonije i poveo Seleukovu vojsku u Pelu. Tako
su zapadne seleukidske satrapije ostale nedovoljno zatiene
od priobalnih posjeda Ptolemejevia u Kilikiji, Likiji (Ksan
tos), Kariji (Halikarnas) i na otocima (Samos), od neprijatelj
ski raspoloenih dravica u sjevernoj Anatoliji od Bizanta do
Ponta, ali u prvom redu od Kelta (Galaana) koji su prodirali
u Malu Aziju. Jedno od velikih dostignua Antioha I je to
je tu vojsku - velikim dijelom plaenika bitinijskog kralja
Nikomeda I i pontskog kralja Mitridata I - naselio u Frigiju
i tako je u prvi mah neutralizirao (275) . Nakon toga dobio je

1 36

Povijest helenizma

pridjevak soter (spasilac) . No tim naseljavanjem Galaana

dotadanja frigijska satrapija postala je nova drava, Galatija,
i tako prestala biti dio Seleukidske drave. To se dogodilo
neto kasnije i s Pergamom: 263. godine se napokon osamo
stalio pod Eumenom I.
Ali pitanje vlasti nad junom Sirijom, to ju je Ptolemej I
bio zauzeo u borbama protiv Antigona Jednookog, a usprkos
zahtjevima Seleuka I i nadalje zadrao, ostalo je nerijeeno.
Izmeu sinova tih dvaju vladara (Ptolemeja II i Antioha I)
izbio je zbog toga l . sirijski rat (274-271) koji je zavrio bez
ikakvog rezultata, osim to je Damask postao seleukidski grad.
Kad je Antioh I umro 261 . godine, bio je izgubio gotovo
sve pristupe Egejskom moru, jedva je neto dobio, ali se
seleukidska vlast ipak uvrstila u Siriji, novom sreditu sele
ukidske moi. Antiohija na Orontu ostala je neosporna pri
jestolnica i kraljeva rezidencija, dok je starija Seleukija na
Tigrisu postala znaajno sredite za trgovinu s Istokom. Dru
ga Seleukija, isto tako osnovana od Seleuka I, na obali (Pjeri
ja) nedaleko od Antiohije, kamo je prisilno preselio oko 5 000
Makedonaca i Grka, razvila se u luku glavnog grada. Grad je
bio smjeten na obroncima brda i sputao se u nizinu uz ue
Oronta. Tamo su bila brodogradilita i uvreno predgrae
od kojeg su umjetniki izraene zavojite stepenice vodile u
sam grad. Veza s prijestolnicom Antiohijom odravala se rije
nim brodovima.
Pedesetih godina 3 . stoljea Antioh II (261-246) je uspio,
uz pomo Antigona II Gonate, protjerati Ptolemejevie iz malo
azijskih i junoanatolijskih krajeva, pa je tako oslobodio svo
je zalee i mogao se posvetiti junoj Siriji. Za vrijeme tog
2. sirijskog rata (260-253) osvojio je neka manja podruja.
Pri sklapanju mira Antioh II je uzeo za enu ker Ptolemeja
II, Bereniku, i napustio svoju dotadanju enu Laodiku (onu
L.aodiku, kojoj je, uostalom, poklonio i selo Panukomu u Tro
ji) . Kao to se u povijesti esto zbiva, taj dinastiki brak, ko
jim se eljelo zapeatiti mir, pokazao se kasnije uzrokom no
vih zapleta.

Kad je Antioh II 246. godine na neobian nain iznenada

umro, sin iz njegova braka s Laodikm proglaen je za kralj a

Pokuaii politike moi

1 37

Seleuka II u Maloj Aziji, a novoroeni sin Egipanke Berenike

proglaen je za kralja u prijestolnici Antiohiji. To je odmah
iskoristio Ptolemej III Eurget (246-221) i u 3. sirijskom ratu
(246-241) zauzeo seleukidske metropole. Uslijed nemira u
E&iptu morao se, dodue, o<jlmah vratiti u Aleksandriju, ali je
luka Sekukija Pjerija ostala u egipanskim rukama. Sklapa
njem mira 241 . godine, sa Seleukom II kao pobjednikom u
borbi za prijestolje (Berenika i njen sini bili su ubijeni) , Pto
lemejeviima su ponovo vraena velika podruja u Maloj Aziji
i Kilikiji. to se tie bitnog i najvanijeg spora, vlasti nad ju
nom Sirijom, Judejom i Transjordanijom, nita se nije izmije
nilo.
U Iranu, formalno jo uvijek pod seleukidskom vlau, u
meuvremenu su se vladarima istonih satrapija proglasili
Part Andragora i Diodot I iz Baktrije. Kralj Diodot, bivi
grki plaeniki voa, proirio je svoju vlast na sjever (Sog
dijana) kao i na zapad (Areja i Margijana) a vladao je vjerojat
no i nad Paropamizadama. Andragora - za koga nam nije
poznato da li se ikad proglasio kraljem - poginuo je ve 239.
godine u borbi s nadiruim' nomadskim Parnijcima koji su pod
svojim kraljem Arsakom I najprije osvojili Partsku dravu i
Hirkaniju, i otada se nazivaju Partima. Tu je zapoelo propa
danje Seleuki;dske drave, a Rimljani su ga kasnije dokrajili.
No Seleukidi su jo smatrali da su na vrhuncu svoje moi,
unato borbama za prijestolje: najprije izmeu Antiohovih si
nova od njegovih ena Laodike i Berenike, te kasnije izmeu
Seleuka II i njegova mlaeg brata Antioha Hijeraksa (soko
la) .
Godine 223, kad s u s e na prividno dalekom Zapadu Rimlja
ni i Kartaani pripremali na ponovni sukob (2. punski rat 218
-201), Antioh III je ujedinio zavaene seleukidske stranke pod
svoju vlast. Premda je poloaj u Maloj Aziji bio nejasan Ahaj, neki starij i kraljev roak, svojevoljno se proglasio kra
ljem Azije, a u tzv; gornj im satrapijama, Mezopotamiji i Suzi
jani, vladali su nemiri - mladi Antioh III je sistematski svu
svoju panju obratio na jug, na ptolemej sku vlast u junoj
Siriji. U Aleksandrij i je nasljeivanje prijestolja od Ptolemeja
III na Ptolemeja IV takoer bilo popraeno unutranjim pre
viranjima. Tome su se pridruili znaci pobune meu Egipa

1 38

Povijest helenizma

nima protiv makedonske vladavine. Situacija je upravo pogo

dovala davnim seleukidskim pretenzijama na Jug.
Prilikom drugog napadaja u tom 4. sirijskom ratu (220217) seleukidska vojska je 219. godine prodrla sve do Sinaj
skog poluotoka, do granica ueg Egipta, a istodobno je po
novno osvojila luku Seleukiju Pjeriju. Kod Rafije (juno od
Gaze), ta je vojska neto kasnije bila do nogu poraena. Sva
osvojena podruja, osim Seleukije Pjerije, morala su se vratiti.
Bitka je znaajna zbog toga to su Ptolemejevii tu prvi put
nasupli s kontingentom teko naoruanih Egipana (brojke se
krecu Izmeu 20 000 i 30 000) , umjesto plaenika kao do tada.
Posljedica toga bio je ne samo katastrofalni poraz Seleukida
nego i ozbiljni ustanci Egipana ispunjenih novom sam
svijesti. Ali Antioh III nije iskoristio tu situaciju. Poraz
mu je zatvorio put na jug. Zadivljujuom i bezobzirnom
energijom smjesta je zapoeo bitku za izgubljene anato
lijske satrapije, pa je do 2 13 . godine morao ostati u
Maloj Aziji. S leima prema sada slobodnom Zapadu a s
trenutano neugroenom junom granicom Antioh III je 209.
godine poeo pohod na koji se vjerojatno spremao od
poetka svoje vladavine - tragom Aleksandra i Seleuka I do
Indije s ciljem osvajanja golemog carstva.
Uzaludno emo se pitati za smisao i svrhu tih stalnih rat
nih pohoda. Ni ekonomski razlozi ni bilo koji idealni ciljevi ne
mogu nam razumno odgovoriti. Oigledno se opet radilo 0
udovoljavanju elje za vlasti, a ne, recimo, o proirivanju ro
bovlasnitva, iskoritavanju novih izvora sirovina ili otvaranju
novih trita, kao to se tvrdi u nekim, krivo protumaenim i
pojednostavljenim marksistikim historijskim teorijama ili o
irenju grke kulture i zapadnjakog duha, kao to se tvrdi u
mnogim naivnim idealistikim djelima. Neosporno je, narav
no, da je objektivno dolo do kontakata meu razliitim na
cionalnim osobinama, do meusobnih pozitivnih utjecaja, do
geografskih i drugih otkria, itd.
Antioh III doivio je isto to i Aleksandar i Seleuk I prije
njega. Dopro je bez nekih znatnijih potekoa do Baktrije,
jer mu se Parti i drugi manji narodi nisu opirali. Baktrijski
kralj Eutidem - grki plaeniki voa kao i njegovi prethod-

Pokuaii politike moi

1 39

grad Baktru
nici - zatvorio je sebe i svoju vojsku u glavni
bio zadovoljan
dvije godine (208-206) . Antioh je vjerojatno
ije s asnim
Baktr
iz
i
povu
o
moga
to se nakon tog vremena
nepromije
ostalo
e
stanj
je
kojim
ugovorom o saveznitvu
a se voj
kidsk
seleu
la,
krenu
je
to
njeno. etiri godine nakon
Partsku
novu
luku
m
veliko
u
ska vratila u Babilon, zaobilazei
putem
vim
andro
Aleks
tono
dravu, djelomice prolazei
nije
lo
zacije
to
aniju
kroz Arahoziju, Gedroziju i Karm
ima,
gubic
im
ljudsk
o
to
bilo sluaj no. Nije nam nita pozna
pothvata,
visini trokova za pripremu i provedbu tog ratnog
Iranu ni
u
i
odnos
ki
broju unitenih i opljakanih sela. Politi
su se nimalo izmijenili.
Alek
Antioh III nije potedio ni arapsku obalu - kao ni
di
podre
da
o
sandar. A kao ni Aleksandru, ni njemu nije uspjel
e,
Gerejc
ta,
svojoj vlasti gospodare mirodija i miomirisa Orijen
miris
i
narod s obala Perzijskog zaljeva. Trgovina mirodijama
dodue oiv
nim tvarima arapskim karavanskim putovima je
da se Antioh
jela. U najboljem sluaj u, bilo je to opravdanje
...
III od toga vremena proglasio velikim kraljem
voj
Kako nije bilo dolo do oruanog sukoba, Antiohova
broju.
ska se iz indijskog rata oito vratila gotovo u punom
ima
Istodobno su iz Egipta nanovo stigle vijesti o tekim nemir
situa
ta
se
da
o
pomisa
bila
daleko
Nije
meu stanovnitvom.
su se
cija iskoristi za ponovno osvajanje june Sirije. Kad
, Pto
granicu
prijeu
da
li
sprema
202. godine Seleukidi upravo
pro
k
poeta
lo
oznai
je
to
ono
lemej V (204- 180) je uinio
po
u
ne
Rimlja
je
pozvao
Istoku:
pasti helenistikih drava na
su
to
nakon
gu
Karta
mo. Oni su tada upravo opsjedali
.
uspjeno bili okonali l . makedonski rat (205)

egi
No Rimljani su samo sprijeili da Antioh III stupi na
izvora
patsko tlo. Nakon pobjede u bitki kod Panija, blizu
Gaze.
do
Sirija
juna
cijela
je
mu
a
Jordana, 200. godine, pripal
vlast.
sku
Ona nije vie nikad potpala pod egipat
rat
U meuvremenu su Rimljani zavrili i 2. makedonski
bila
nisu
da
a
m,
(200- 197), te su praktiki zavladali Grko
a
definirana nikakva pripojenja. No, nitko nije sprijeio Antioh
III da zauzme niz grkih gradova na junoj i zapadnoj obali
Male Azije ( 198/ 197) pa ak i da prijee Helespont. I tu je Se-

1 40

Povijest helenizma

leukid slijedio tragove osnivaa dinastije Seleuka I koji je tom

prilikom poginuo. Upravo od tog povijesnog prijelaza, nakon
kojeg je slijedila bitka kod .Korupedija, i potjee presizanje
seleukidske vlasti nad Trakijom. Antioh III nije bio svjestan
stvarne politike situacije u grko-egejskom prostoru, to se
uskoro zorno pokazalo; Rimljani su se, dodue, iz poetka mno
go manje zanimali za tu invaziju nego za slobodu Grka, to
ju je proklamirao, kako se sjeamo, 196. godine na Ista,mskim
igrama T. Kvinktije Flaminin. Podrazumijevala se, meutim,
sloboda Grka u Evropi i u Aziji, to je Antioha III zapravo tre
balo zabrinuti.
Sukob

Rimom

Neizbjeni rat zapoeo je, kako smo vidjeli, u Etoliji koja je

zapovjednitvo predala Antiohu, to nije nailo na podrku os
talih grkih gradova. Rimljani su uputili svoj razmjerno malo
brojni kontingent na seleukidsku vojsku od 10 000 vojnika. Za
obili su Antioha III i njegove ete 1 9 1 . godine kod Termopila
na isti nain kao Perzijanci Spartance 480. godine. Kralj je bio
poraen i napustio je Grku morskim putem. Ujedinjene mor

narike jedinice Rima, Pergamskog kraljevstva i otoka Roda

unitile su mnogo seleukidskih brodova, a ostatak zauvijek
protjerale iz Egejskog mora.
Nakon prijelaza Rimljana u Aziju rimska vojska je pod
vodstvom brae Scipiona, uz pojaanje pergamskih eta, pot
puno porazila seleukidskog kralja kod Magnezije u Lidiji
(1 89). Mir kod Apameje (na izvoru Meandra u Frigiji) 188. go
dine samo je potvrdio ono to je ve bilo ostvareno: Antioh III
se odrekao cijelog maloazijskog prostora zapadno od gorja
Tauros; Rimljani su ga podijelili tako da je manji dio (Karija)
pripao Rodu, a ostalo (u prvom redu Helespont, Velika Fri
gija, Pizidija i Pamfilija) pripalo je Pergamskom kraljevstvu
Eumena II; otonim polisima i veim j onskim gradovi
ma (osim Efeza) vraena je, odnosno potvrena, autonomija.
Mo seleukidske vojske, osobito jedinica na slonovima i mor
narice, uveliko je smanjena, a kralj je samo jo vodio obram
bene ratove na svojoj zapadnoj granici; Antioh je morao dati
taoce, meu kojima je, uz njegova istoimenog sina, bio i Hani-

Pokuaji politike moi

1 41

bal kojeg je kralj kasnije pustio da pobjegne. Osim toga, unu

tar deset godina trebalo je uplatiti 1 5 000 talenata odtete u
rimsku dravnu blagajnu.
Prvi put su se u tom :r,atu rimske ete nale na azijskom
tlu, prvi put su se Rimljani odluno postavili za suce u kon
frontaciji izmeu helenistikih drava. Prvi put se pojavilo
Pergamsko kraljevstvo kao gotovo ravnopravni pregovara uz
Makedoniju, Seleukidsku dravu i ptolemej ski Egipat. Otada
je ta konstelacija bila odluna za poloaj i mo Seleukida.
Sin Antioha III, Seleuk IV (187-175), naslijedio je znatno
oslabljenu vojsku, ali jo mu je vee potekoe predstavljalo
plaanje godinje otplate ratnih dugova. Cijela vanjska poli
tika bila je, uslijed toga, praktiki paralizirana. Kad je Seleuk
IV bio otplatio gotovo sve dugove, ubio ga je njegov najvii
dostojanstvenik, Heliodor. Protiv uzurpatora digao se brat
umorenoga, Antioh, koji je bio talac u Rimu, ali j e u zamjenu
za Seleukova sina Demetrija bio puten. Uz oruanu pomo iz
Pergama i s rimskim blagoslovom uspio je doi do prijes
tolja, koje mu je nedvojbeno i pripadalo. Antioh IV za cijele
svoje vladavine nije zaboravio da svoj poloaj zahvaljuje je
dino naklonosti tih dviju sila, te se potpuno posvetio Jugu i
Istoku. Najprije je valjalo uvrstiti seleukidsku vojnu mo, na
to su Rimljani oito utke pristali.
Nejasno je da li je inicijativa za 6. sirijski rat s Egiptom
(170-168) potekla od seleukidskog dvora. To je doba obavi
jeno tamom. Antioh IV je 169. godine osvojio strateki vani
Peluzij (istono od dananjeg Bur Saida) kao polaznu toku
za daljnje pustolovine koje su uskoro uslijedile. Godine 168.
prodro je seleukidski kralj , za vrijeme dok je njegova morna
rica na prepad osvojila Cipar, preko Memfisa sve do Aleksan
drije.
Tih je godina, kako smo ve napomenuli, Rim bio suvie
zauzet u Makedoniji, da bi se vojniki angairao u Egiptu. Osim
toga, Ptolemejevii su, kao i Seleukidi, nakon Apameje bili
skloni Rimu, pa ak i podloni. Ipak je izaslanik Senata, K. Po
pilije Laena, poslan u Aleksandriju sa zadacima i ovlastima o
kojima nam nita nije poznato. Kad se Antioh IV na elu svoje
vojske pribliio Eleuzini, istonom predgrau Aleksandrije, u

Povijest helenizma

1 42

susret mu nije dola egipatska vojska, nego upravo K. Popilije

Laena.
'

Rimski povjesniar Livije (59. god. pr. n. e. - 17. god. n.

e.) pie o tom sudbonosnom susretu:
Ori. (kralj Antioh) je pozdravio nadolazee i htio je Popiliju
pruiti desnu ruku; ali Popilije mu j e uruio pismo sa senatskim
zakljukom i pozvao ga da najprije proita to u pismu stoji. Kralj
je proitao pismo i izjavio da e se sa svojim savjetnicima dogo
voriti to e uraditi, ali j e Popilije, na njemu svojstven grub nain,
uzeo svoj tap, oko kralja opisao krug i rekao: 'Prije nego preko
rai taj krug, daj mi odgovor za Senat'. Pogoenu takvim nasilnim
postupkom, Antiohu je naas zastala rije u grlu; tada je odgo
vorio: 'Uinit u to Senat zahtijeva'. Tek je tada Popilije pruio
ruku kralju kao savezniku i prijatelju.

A Senat je zahtijevao da Antioh smjesta napusti Egipat i

Cipar. Seleukidski kralj i njegova vojska kapitulirali su pred
estorolanom rimskom delegacijom, to je zacijelo bila naj
mudrija odluka koju je kralj Antioh ikad donio. S druge stra
ne, taj politiki poraz predstavlja polaznu toku za gubitak
krajeva izmeu Negeva i Tiberijskog jezera (Judeje i Galileje)
nakon gotovo tridesetogodinje borbe s Judejcima - Judom
Makabej skim i njegovom braom.
Svi pokuaji da se proiri vlast sirijskog sredita propali
su, osim prema Istoku. Snovi Aleksandra I, Seleuka I i Antioha
III - kako god oni bili nestvarni - iznova su oivjeli. Snovi
koji su zacijelo odgovarali Rimljanima. Pohod Antioha IV u
Indiju zapoeo je 165 . godine, a zavrio je 164. ve u Suzijani
kraljevom smru pri pljakanju nekog hrama. Istok je oito
postajao sve nedostiniji.
Budui da se unutarnje krize, nastale uslijed socijalnih su
koba, nisu vie mogle izgladiti vanjskim uspjesima i eksploa
tacijom stranih teritorija, mo seleukidskog dvora sve je vie
slabila. Borbe oko prijestolja bile su posljedica toga (a ne
uzrok, kako nam eli dokazati graansko-dogmatina historio
grafija) .
Za to vrijeme Parti su osvojili velik dio Irana i stigli sve
do Tigrisa. Posljednji velianstveni ratni pohod Seleukida na
Istok pod Antiohom VII (139-129) bio je u poetku uspje
an, ali je ipak ostao posljednji zdvojni pokuaj . Nakon od-

1 43

Dvor i po/is

luna poraza pri kojem je i kralj poginuo, cijela Babilonija je

pripadala Partima. Nekad golema Seleukidska drava time je
ograniena na samu Siriju. Odrala se jo nekoliko desetljea
unutar ravnotee sila, a za to vrijeme su se feniki gradovi osa
mostalili. .Napokon je, 83. god. pr. n. e., potpala pod .Armeniju
pod Tigranom Velikim , za armenske ekspanzije. Valja spo
menuti da su Sirijci - siti neprestanih borbi oko prijestolja i
ratova svojih makedonskih gospodara - pozvali armenskog
kralja u zemlju; jer obrti i trgovina, koji su cvali jo u 3. st.
pr. n. e., nazadovali su zbog nesigurnosti karavanskih putova
pred stalnim prepadima arapskih plemena koja nisu prizna
vala niiju vlast. Osim toga, osililo se gusarstvo na istonom
Sredozemlju, jer je seleukidska mornarica bila preslaba da se
bori s Fenianima koji su se vie bavili gusarstvom nego to
su se borili protiv njega.

Godina 83. oznaila je kraj Seleukidske drave. Dvadese

tak godina kasnije, Sirija je postala rimska provincija za Pom
pejeve vladavine, kad je Rim na svoj nain nastojao zavesti
red na Prednji istok. Od toga vremena je pitanje vlasti na
tom podruju odreivalo suparnitvo izmeu Rima i Partske kraljevine.

Kraljevstvo Atalida
Dvor i polis
Za ahemenidskih vremena Pergam je bio gotovo bezna
ajno mjesto unutar zapadne satrapije s glavnim gradom Sar
dom, ali je imao svojeg dinasta koji je vladao donekle auto
nomnim gradom. ini se da se Aleksandar uope nije osvrtao
na Pergam. Sigurno je, naprotiv, da je bio dio satrapije
Antigona Jednookog, pa i njegova Frigij skog kraljevstva. Pro
pau tog kraljevstva (nakon bitke kod lpsa 301 . god.) osvaja,
dijadoh Lizimah iz Trakije, povjerio je grad s utvrdama vojsko
voi Fileteru koji je kasnije pristao uz Seleuka I, kojom pri
likom je prisvojio Lizimahov ratni plijen. Fileter j e svojoj ze
mlji, ak i pod seleukidskom vlau, osigurao zauujui stu
panj samostalnosti i podravao je vlastiti dvor. Njegov neak

1 44

Povijest helenizma

Eumen ga je naslijedio (263-241), proirio podruje Pergama

sve do egejske obale, a na sjeveru sve do Troje, dok je kralj
Antioh I bio na umoru (261). Atal I (241-197) morao se
boriti protiv velikog ustanka Galaana, a mo i samosvijest
mu je pri tom toli],co porasla, da je Seleukidima od 229. do 227.
godine oteo vei dio maloazijske obale i daljnje dijelove Fri
gije.
Nije tono ustanovljeno kada je Pergam zapravo postao
kraljevinom. Po Atalu I dinastija je dobila naziv Atalidi.
Atal I bio je u svakom sluaju kralj . Ne zna se da li se File
terov neak Eumen nazivao kraljem. Napadno je, naime, da se
sin i nasljednik Atala I spominje kao Eumen II. Kako bilo
da bilo, takva su nabrajanja uvijek sekundarna i o njima se ne
moe nita sigurno tvrditi.
Atal je bio prvi azijski kralj koji je shvatio korist skla
panja saveza s Rimom, i to kad se Antioh III pobjedonosno
vratio iz istonih satrapija da zavede red na Zapadu, tj . da
nanovo uspostavi stare odnose vlasti na egejskoj obali u korist
Seleukida Znamo da je taj ratni pohod zavrio tako da se
Pergamsko kraljevstvo nakon mira u Apameji 1 88. godine pro
stiralo do Taurosa. Stara grka kolonija u Joniji, Efez, -postala
je najvanija luka Pergamskog kraljevstva.
Kao grad Pergam se pojavljuje tek u ahemenidsko do
ba. Pod perzijskom vladavinom nipoto nije bio polis, nego
mizijski orijentalni grad u kojem se sve usredotoilo oko vla
dajue klase (spomenutog dinasta i pripadnika njegova dvo
ra), koja je pomou lokalnog ratarstva i interregionalne raz
mjene obrtnikih proizvoda i sirovina mogla ivjeti od svojih
prihoda. Pod Atalidima se nita od toga nije izmijenilo. Gra
dom je, dodue, umjesto beznaajnog mizijskog d inasta vladao
nezavisni makedonski vladar koji je igrao hitim ulogu u meu
narodnim odnosima v;lasti. S druge strane, od ovisnog grada
-drave nastala je teritorijalna drva velikih dimenzija (vea
nego npr. Makedonija), te, na kraju, pod zatitom makedon
ske plemike dinastije tu se naselilo mnotvo grkih trgovaca
i obrtnika o ijem brojanom odnosu spram autohtonih Mizi
jaca izvori nita ne spominju, ali koje svakako valja smatrati
ekonomski i kulturno preteno vodeim slojem.

Dvor i po/is

1 45

Teritorij koji je pripadao Pergamu (pergamska chOra)

nije bio raspodijeljen meu stanovnike, kako j e to bio obiaj
u grkim polisima, nego je bio kraljevo vlasnitvo, kraljevska
zemlja , kao to smo to ve upoznali u Seleukidskoj dravi
i kakva je bila batina1 Ahemenida, Lidijaca, Asiraca, Hetita
itd., dokle god je u tim krajevima vladao staroorijentalni na
in proizvodnje. Stoga su seljaci bili kraljevi laoi, dakle bili su
ovisni kmetovi i imali su podreeni poloaj . Atalidi su davali
zemlju i sela dostojanstvenicima kao i hramovima, kao to
je to na Istoku bio obiaj . Provodili su i antiki sistem kleru
hije, vojnike naseobine.
Pergam je prividno imao demokratsku upravu s izabranim
magistratima, ali pravi gospodari u svim gradskim poslovima
bila su petorica stratega, postavljenih i smjenjivanih od kralja.
U drugim gradovima u zemlji, ukljuivi stare grke naseobine
iz doba kolonizacije, kao to su Tej , Kima, Fokeja i Efez, na
elu uprave bili su od kralja imenovani namjesnici (epista
teis).
Zemno blago (npr. asfalt), ribnjaci, proizvodnja pergamen
ta, brokata kao i drugog tekstila, bili su kraljev monopol, pot
puno u skladu s istonjakom tradicijom. I razmjerno velike
ergasterije u Pergamu pripadale su kralju. O drutvenim od
nosima u kraljevim pogonima govore nam oskudni izvori, go
tovo natpisi: proizvoai su, ini se, veinom domoroci, Mizij
ci koji su bili ili u kmetskom odnosu, ili su bili nadniari, a
nadzornici su bili kraljevi robovi koji su ih tjerali na posao.
Tu su takoer vladali odnoi na koje nailazimo posvuda na
Istoku, a poznati su jo od Starobabilonskog carstva. U radio
nicama za izradu odjee valja pretpostaviti i proizvodni rad
robinja. Robovi su radili i u rudnicima, kao tada posvuda u
svijetu.
Socijalno-ekonomski temelji u Pergamu i u kraljevoj
chori bili su, prema tome, staroistonjaki. No, nakon mira u
Apameji, prema kojem su najvei dio egej ske obale i juna oba
la Male Azije pripali Atalidima, u Pergamskom kraljevstvu bilo
je jo nekoliko grkih polisa u kojima je osnova bila antika,
pa su individualni privatni posjednici potpuno ovisili o robov
skom radu; Atalidi nisu svjesno dirali u te strukture.

1 46

Povijest helenizma

Ti su gradovi plaali doprinose. No nasilno podreivanje

polisa kraljevskoj vlasti zacijelo je s vremenom aktualiziralo
pitanje vlasnitva, pa time i odnose uzajamne zavisnosti. Kako
je u svim tim maloazij skim polisima (za razliku o d on na
.
kopnu) ionako anatolijski dio puanstva od davmne uZivao
nii socijalni status, tu su i na gradskoj zemlji laoi u kmetov
skom odnosu.

Koegzistencija dvaju socijalno-ekonomskih oblika klasnog

drutva unutar jedne drave oito je tu, u graninom podru
ju njihova djelovanja, urodila plodom u ekonomskom smislu.
Dokle god je ona trajala, u Pergamskom kraljevstvu je vladalo
razmjerno blagostanje. To se nije temeljilo na opljakanom
Lizimahovu blagu nego na ravnotei koja je, barem privreme
no, postojala izmeu razliitih proizvodnih odnosa robovskog
i kmetovskog rada, kako u gradovima tako i na selu, u ovom
sluaju na granici dva drutvena sistema.
Rimski vazalski kraljevi
Kako je Pergamsko kraljevstvo postala prva rimska pokrajina
na azijskom tlu (129. god.) vrijedno je istraiti razvoj pergam
sko-rimskih odnosa. Najprije, valja ustanoviti da su s pergam
ske strane takvi odnosi postojali samo na razini kralja i njego
va dvora, dok su se u Rimljana diplomatske aktivnosti dodue
odvijale pri Senatu, ali su se rimski novari, osobito vitezovi,
ve vrlo rano bavili poslovnim transakcijama u Maloj Aziji.
Atal I, daljnji roak i posinak Eumena I, spretno je is
koristio borbe oko prijestolja izmeu Seleuka II i njegova
brata Antioha Hijeraksa da proiri svoje podruje na raun Se
leukida. U tome su ga moralno, a zacijelo i materijalno, potpo
magali Rimljani, a da nisu otvoreno intervenirali u tom kon
fliktu. U l . makedonskom ratu bio je rimski saveznik, ali sam
nije u njemu sudjelovao.
Za vojnih operacija Filipa V Makedonskog na maloazij
skoj egejskoj obali zapoetih 201 . godine napao je i Pergam,
ali nije uspio zauzeti grad. Dok je Filip u Kariji ekao da pro
e, zima, Atal I i njegovi saveznici, Roani, obratili su se
Rimljanima za pomo. Rimljani su upravo bili zavrili 2. pun-

Rimski vaza/ski kraljevi

1 47

ski rat osvajanjem Kartage i imali su donekle slobodne ruke.

S druge strane su Seleukidi (Antioh III) i Ptolemejevii bili u
otrom sukobu u junoj Siriji i nisu se mogli upletati u borbe
oko velikih egejskih otQka i Karije. Jo postojei grki grado
vi-drave, ko Atena, te veliki Etolski i Ahejski savez nisu vie
raspolagali dovoljnom pomorskom snagom, pa osim Rimljana
nije preostajao nitko tko bi se mogao suprotstaviti napadu
Filipa V i njegovim pokuajima da kompenzira gubitke u Ma
loj Aziji za l . makedonskog rata.
Budui da je Filip ve bio osvojio moreuze i sada zauzeo i
Kariju, Atal I bio je ugroen s dvije strane. Rim je, meu
tim, pokazivao mnogo vee zanimanje za - oito dogovoren
- postupak na egejskom podruju protiv saveznikih Ptole
mejevia i Roana i za novu ofenzivu Antioha III u Palestini
protiv Egipta. Stoga j e poziv u pomo Rimljanima upravo bio
dobrodoao. Rim je Filipa V dva puta stavio pred ultimatum:
zaustaviti rat, na to makedonski kralj naravno nije pristao.
Senat je, naravno, posegnuo za orujem, jer se nije elio osobito pred Grcima - pokazati nepouzdanim.
Pri prvom stvarnom savezu izmeu Rima i Pergama ra
dilo se, prema tome, o ratnom savezu protiv irenja makedon
ske vlasti. Tonije, to j e savez koji je s rimske strane u prvom
redu sklopljen u prilog Ptolemejevia, ali koji je izvrio bri i
snaniji utjecaj na Atalide nego na Ptolemejevie. Kod toga se
radilo, kao to se samo po sebi razumije, dodue o postupku
U interesu Ptolemejevia, ali je bio usmjeren na uvrivanje
rimske politike moi.
Atal I nije doivio kraj 2. makedonskog rata. Umro. je
197. godine. Ali njegov sin, Eumen II (197-159) preuzeo je od
njega politiku pristajanja uz Rim, to je uskoro ugrozilo po
stojanje Pergama.
Dijelovi vojske Antioha III su se, nakon uspjenog osvaja
nja june Sirije, brzo uputili u Anatoliju i ve 198. godine na
pali pergamsko podruje. Godinu dana kasnije seleukidske je
dinice su doprle do moreuza kod Dardanela tako da su zaobi
le Pergam sa sjevera i prolazile krajevima pod saveznikom
Bitinijom (kralj Pruzija I), koji su neko vrijeme bili pripada
li Pergamu. Znamo to se dalje zbilo : Pergamsko kraljevstvo

1 48

Povijest helenizma

nije bilo kadro oduprijeti se Antiohu III. Jedino Rimljani i

rimski vojnici najzad su odluili ishod bitaka kod Termopila i
kod Magnezije, te seleukidsku vojsku, nakon ugovora u Apa
meji, protjerali do iza Taurosa i Halide.
Eumen II se dakako i sa svojim pergamskim etama bo
rio uz vojskovou rimske vojske, Scipiona Afrikog, odnos
no njegova zamjenika Gn. Domicija Ahenobarba, a Pergam
ci su se uz Rimljane borili i kod Magnezije. Ali oni su
predstavljali pomone ete, kao i drugi sa statusom saveznika.
Kod prvih pregovora izmeu pobjednika i poraenih u Sardu
nije bilo Eumena, a Rimljani su postavili uvjete koji su kas
nije potvreni mirovnim ugovorom kod Apameje.
Pergamski kralj j e u meuvremenu otputovao u Rim da
uje od Senata to e dobiti. Po istom poslu u Rim je stigla i
delegacija drugog saveznika, polisa Roda. Rimljani tada jo
nisu bili u mogunosti pripajati velike azijske teritorije, dok su
jo postojali Makedonija, grki savezi i polisi, te Sparta kao
samostalne jedinice, pa su podijelili meu svoje saveznike kra
jeve oduzete Seleukidima, ali su za svoju dravnu blagajnu
zadrali ratnu odtetu to su je Seleukidi plaali jo deset
ljeima.
Pergamskom kralju Bitinija je napokon vratila helespont
sku Frigiju, zajedno s evropskom obalom Propontisa (dana
nje Mramorno more) , Helespont, kao i izgubljene dijelove Mi
zije, a od Antiohovih podruja dobio je Veliku Frigiju, Lidiju,
Pizidiju, Pamfiliju i dio Kilikije do potpuno nejasne granice
kod gorja Tauros (Tauros se, naime, svojom kosom protee
od zapada na istok, a oekivalo bi se razgranienje u smjeru
sjever-jug) . Roanima je vraena Likija i Karija do Meandra.
Neki grki gradovi u Maloj Aziji, koji za vrijeme sklapanja
mira nisu bili zauzeti ni od pergamske ni od rodske vojske,
smjeli su, milou Rimljana, zadrati svoju gradsku autono
miju; to su u prvom redu Kizik, Ilij , Klazomena, Magnezija,
Prijena, Milet i Halikarnas. Tako j e od 188. godine pr. n. e.
Pergamsko kraljevstvo bilo najmonija vlast na maloazijsko
-anatolijskom poluotoku. No tu je mo dobilo od Rima i smjelo
j u je samo dotle zadrati, dok je to Rimu odgovaralo. Na Balkan
skom poluotoku je poloaj bio nejasan - Makedonija je bila

Rimski vaza/ski kraljevi

1 49

poraena ali nije bila podjarmljena, grke drave su bile pod

jarmljene ali nisu bile poraene - pa je rimskom Senatu od
govaralo da u Maloj Aziji postoji vazalska policijska vlast koja
je neutralizirala Seleu}dde i oduvijek neproraunljive Gala
ane, a osirp. toga, o emu se malo znalo, ali je bilo uznemiru
jue, u Iranu su poela previranja. S druge strane, djelovali su
kao zid izmeu Seleukida i Antigonida i onemoguavali njiho
vo eventualno udruivanje protiv Rima i njegove politike. Rim
je za taj zadatak predvidio Eumena II koji je svoju ulogu
sjajno odigrao i donio svojoj dravi veliku korist.
Pergam ve Atalu I zahvaljuje uvene galaanske plas
tike stvorene kao zavjetni darovi po kraljevoj narudbi, a pod
Eumenom II grad je doivio visok kulturni procvat. Nakon to
je 190. godine dorski Atenin hram okruen velianstvenim tri
jemovima sa stupovima, kralj je uskoro dao podignuti veliki
oltar (tzv. Pergamski oltar) posveen Zeusu i Ateni, a na frizu
koji ga okruuje prikazana je borba izmeu bogova i titana,
podsjeajui na borbe s Galaanima (187-183). Proirena je,
'
nadalje, knjinica i zbirka umjetnina.
Nova mo u sreditu Male Azije nuno je uvrstila veze
izmeu okolnih zemalja. To se provodilo na uobiajen nain,
politikim enidbama (ki Seleuka IV s Perzejem, makedon
skim kraljem; Perzejeva sestra s Pruzijom II iz Bitinije) . Ali i
polis Rod, koji dodue nije raspolagao prikladnim enidbe
nim kandidatom, povezao se s makedonskim kraljem Perzejem
(179-168) nakon to je sada Pergam vladao nad moreuzima
prema Crnom moru. Eumen II se suprotstavio tom razvoju
tako da je, nakon ubojstva Seleuka IV godine 175. u Siriji, nje
gova brata Antioha IV gurnuo na prijestolje - zacijelo uz
rimsku pomo. S druge strane, Perzej se sve ee uputao u
sukobe s Rimom, u 3. makedonskom ratu, a ni na jednoj ni
na drugoj strani nisu provedene pripreme' Moda je Eumen
bio jedini koji je tu planski postupao (pogotovo to se tie
intriga, pa tako je i osobno posjetio rimski Senat i poalio se
to se makedonski kralj nije pridrao dogovora iz 2. makedon
skog rata) . Kad je rat izbio {171-168), Eumen II je dodue
bio na rimskoj strani, ali je njegov stav bio, kao i stav grkih
drava, maksimalno pasivan. Rimljani su vadili kestenje iz
,

1 50

Povijest helenizma

vatre, iz poetka sa slabim uspjehom. Kako bilo da bilo, Per

gamci su se, poevi od 1 68. godine, morali odupirati ponov
nom ustanku iGalaana, koji se ve ranije nagovjetavao.
Nije definiran dio podruja naseljenog Galaanima koje
je nakon Apamejskog mira pripalo Pergamskom kraljevstvu, ali
drugi dio ostao je slobodan. Dimenzije tog ustanka su oito
bile velike kaki je kralj Eumen II pozvao u pomo Rimljane,
ali oni nisu pomogli ni nakon svoje pobjede nad Perzejem kod
Pidne. Umjesto toga, Senat je 166. godine donio odluku o
autonomnosti galaanskog podruja, pa je time predusreo dalj
nje irenje Pergama u unutranjost Anatolije. Nakon kona
ne pobjede Rima nad Makedonijom, Rimljani nisu smatrali
Pergam tako vanim saveznikom, pa su poeli koiti njegov
napredak. U oima maloazijskih Grka Eumen II je i nadalje
ostao spasilac od galaanske opasnosti.
Eumen II je umro 159. godine. Brat ga je naslijedio na pri
j estolju (do 138) kao Atal Il. Njega je napao bitinijski kralj
Pruzija II, a Rimljani su po drugi put sprijeili da Pergam
sko kraljevstvo nestane sa zemljopisne karte. Dovoljna je bila
diplomatska intervencija Senata: Pruzija je pristao na prego
vore, morao je platiti odtetu i vratiti ratni plijen i osvojena
podruja. Rimu je bila najvanija ravnotea u egejskom pro
storu. Na isto takav diplomatski nain uspio je Atal II
na bitinijsko prijestolje u glavnom gradu Nikomediji postaviti
i sebi i Rimljanima pogodnog ovjeka: Nikomeda, sina Pruzije
II, nakon to je Pruzija bio ubijen. Tako su Atalidi opet posta
li neosporni vladari u Maloj Aziji - rimskom milou, ali i
vlastitom zaslugom.
Atal II, i njegov brat Eumen II, rijetki su helenistiki
kraljevi na Istoku koji su umrli prirodnom smru. Nasljednik
Atala II bio je jedan od Eumenovih sinova, Atal III.
Gotovo jedino to se o njemu zna je sadraj njegove politi
ke oporuke. Umro je 1 33. godine bez nasljednika, a Pergamsko
kraljevstvo, osim polisa Pergama i nekoliko starih grkih gra
dova, ostavio je rimskom puku kao ager publicus, tj. dravnu
. zemlju. Zajedno s Pergamcem Eudemom koji je odnio opo
ruku Senatu u Rim, ve su i dijelovi atalidskog kraljevskog
blaga otpremljeni na obale Tibera.

Aristonikov ustanak

1 51

Aristonikov ustanak
ini se da je to poveanje teritorija, stupanje na azijsko
tlo, za Rimljane dolo, iznenada. Kako bilo da bilo, trajalo je
dosta dugo dok Senat hije poslao petorolanu delegaciju u Per
gam da regulira pitanje preuzimanja tog podruja. U meu
vremenu je u zemlji planuo ustanak koji se razliito opisuje
u historiografiji, ve prema autorovu stajalitu. Jedni su pre
tvorili te dogaaje u veliki rat robova, drugi ih svode na puku
dvorsku pobunu. Kako su izvori vrlo oskudni, mogua su i
mnogobrojna tumaenja; tek malobrojni i mnogo kasniji po
vjesniari uope neto piu o vremenu izmeu testamenta
Atala III i konanog uspostavljanja rimske provincije u
Maloj Aziji. A i oni izvjeuju o Pergamu samo usputno, u
vezi s drugim temama.
Strabon u svojoj XIV knjizi Geografije opisuje gradove
na obali Jonskog mora. Tako pria o gradiu Leuki (na uu
rijeke Hermo, nedaleko od Smirne) , da ga j e Aristonik naveo
da se otcijepi od Pergamskog kraljevstva. Taj Aristonik se izda
vao za potomka kraljevske obitelji i nastojao je prigrabiti
vlast. Kod Kime je dolo do bitke s Efeanima koju je Aristonik
izgubio, pa se morao povui u unutranjost. Tamo je okupio
masu iromanih, a i robova kojima je obeao slobodu. Te e
te je nazvao heliopolitima i pomou njih je osvojio Tijatiru,
Apolonidu i druge utvrene gradove. ete nekih gradova (ko
jih?) bitinijskog kralja Nikomeda II i kapadokijskih kraljeva,
kao i neki rimski odredi, porazili su ga, zarobili i odveli u Rim,
gdje je u zatvoru i umro. Od dvaju rimskih vojskovoa, Per
perna je stradao od neke bolesti, a Publije Kras je kod Leuke
ubijen iz zasjede. Nakon toga je konzul Manije Akvilije
zajedno s desetorolanim kolegijem uspostavio provinciju.
Diodor je jo daleko saetiji. U svom prikazu prvog sidi
skog rata robova napominje:
SIJini dogaaji zbivali su se u ono vrijeme po itavoj Aziji
(tj. na podruju to je za Diodorova vremena ve davno bilo rim
ska provincija Azija) >>nakon to je Aristonik za sebe zahtijevao
kraljevinu koja mu nije pripadala. Zbog zlostavljanja od svojih
gospodara robovi su se udruili u ludi pothvat i mnogim gradovima
donijeli veliku nesreu.

1 52

Povijest helenizma

Dalje pria o Siciliji. Zapravo je to sve to sigurno zna

mo o Aristonikovu ustanku. No i to je dostatno da uzmogne
mo ustvrditi da dogaaji od 133. do oko 129. godine u Perga
mu nisu bili ni veliki rat robova koji bi se mogao mjeriti s
dva sicilska rata, ni puka borba oko prijestolja kakvih je u
helenistikim carstvima u 2 . stoljeu bilo bezbroj . Neki natpisi
i novac, kao i mnogo kasnije napomene u literaturi kazuju nam
moda neto vie o tom sklopu dogaaja, premda ne sadre
pojedinosti o ustanku.
Atal III je ve za svoje vladavine oito imao neprijatelje
meu imunim krugovima u Pergamu, jer znamo za osu
de, }gnanstva i raspea (zbog vrijeanja kralja). Vjeroj atno
bi se ta oporba mogla dovesti u vezu s kraljevim namjerama
da prepusti zemlju Rimljanima. Nakon Atalove smrti su
mnogi imuniji graani bjeali, a njihovu imovinu zaplijenila
je neka prijelazna vlada, u oekivanju dolaska Rimljana. Ti
su se krugovi oito bili zabrinuli za svoj utjecajni poloaj u
sluaju pretvaranja Pergamskog kraljevstva u dio Rimskog car
stva. U toj situaciji im je bilo koji pretendent na prijestolje,
koji bi makar kako mogao dokazati svoje pravo, bio dobro
doao.
Aristonik se openito smatrao nezakonitim sinom Bume
na II, tj. neravnopravnim polubratom preminulog kralja Ata
la III, budui' da je kovao novac pod imenom Eumen III.
Podupirali su ga, dakle, imuni pergamski graani, a izvan
svake je sumnJe da su uz njega bili i oni manji grki obalni
gradovi koji od Rimljana nisu oekivali ni slobode, ni samo
stalnosti, kao Leuka ili Fokeja. Vaan grad kao Efez se,
naprotiv, upravo od Rimljana nadao promjeni svog statusa.
Tako su se, ini se, meusobno suprotstavili razliiti inte
resi unutar do tada vladajuih klasa na dvoru j u gradovima.
To to je Aristonik nakon svog poraza kod Kime okupio robo
ve i obeao im slobodu, bilo je u cijelom antikom svijetu
sasvim normalna stvar. Najee se obeanje na kraju nije
ispunilo; no kako robovi nisu imali to izgubiti osim svojih
negvi, rado su slijedili takve pozive. Barem su za vrijeme rata
ivjeli ivot slobodnih vojnika, tj . pljakali su, j eli, pili, silo
vali, poput plaenika i njihovih oficira. Siromasi to ih Stra-

Aristonikov ustanak

1 53

bon spominje uz robove kao Aristonikove sljedbenike, vjero

jatno su veinom bili ovisni seljaci (laoi), kojima je vojnika
plaa nekog potencijalnog kralja bila vea nego oskudan pri
nos od poljoprivrednih proizvoda. Mnogi kraljevski laoi su,
ionako, zacijelo smatrali Aristonika, odnosno Eumena III, svo
jim zakonitim gospodarom i samo se po sebi razumjelo da
su ga slijedili kad ih je pozvao pod oruje. Kao zemljoposjed
nik je, osim toga, sasvim sigurno naoruao i vlastite kmetove.
Ali iz jednog natpisa iz Pergama vidi se da situacija ni
poto nije bila tako jednostavna i normalna . Naime, u isto
vrijeme kad je Aristonik sa svojim odasvud skupljenim sljed
benicima - osim grkih polisa koji su ga dodue iz poetka
podupirali, ali su se nakon njegova poraza povukli - osvojio
Tijatiru i druga mjesta u unutranjosti zemlje, izdale su
pergamske vlasti dekret kojim pareci na chori u Pergamu
stjeu graanska prava, a stanovite skupine dravnih robova
(predstavnici robovske elite kojih je bilo posvuda) status pa
reka. Zacijelo ni takve staleke promjene nisu bile nita ne
obino; obino su se ticale pojedinaca meu robovima. Ovako
uopen oblik kao u to vrijeme u Pergamu uvijek ukazuje
na neku neobinu situaciju.
Moe se sa sigurnou pretpostaviti da je meu robovima
i seljacima-kmetovima u Pergamskom kraljevstvu vladao stano
vit nemir, ako su gradski oci u prijestolnici poduzeli mjere od
kojih oni sami nisu imali koristi, ali su bile prikladne da smi
re nezadovoljnike - ili da ih barem podvoje tako da se
jednom njihovom dijelu, najmanje opasnome, odobre stanoviti
ustupci. Sjetimo se da su, robovi u pergamskim ergasterijama
bili kraljevo vlasnitvo; bili su, u prvom redu, nadglednici nad
niara i dnevniara, a sada su upravo ti robovi dobili slobodu
i ograniena graanska prava pareka nakon izumiranja ofici
jelne dinastije Atalida i preli, kao i monopoli, u driavne ruke;
uzroci nemira zacijelo su se krili u looj privrednoj situaciji
eksploatiranih klasa. Osim toga, ni Diodorova zlostavljanja
nisu bila neka puka izmiljotina, jer pogoranje privredne
situacije uvijek prati i pojaana eksploatacija.
Navala robova u Aristonikove ete se, prema tome, ne
moe samo pripisati uobiajenim obeanj ima slobode i izgledi-

1 54

Povijest helenizma

ma na nekoliko mjeseci ili godina vesela vojnikog ivota .

Aristonikov postupak sadravao je, osim elje za ispranjenim
prijestoljem, i neku socijalnu komponentu, to se oituje
na
zivom heliopoliti - graani grada Sunca . Kult Sunca,
po
rijeklom iz Irana, bio je za helenistikih stoljea prodro
dale
ko na Zapad i proirio se u svim slojevima puan
stva u Pa
lestini, Siriji i Maloj Aziji. I filozofski smjerovi,
npr. stoa, su
ga prihvatili, a Jambu! je svoju utopijsku otonu
dravu na
zvao heliopolis - svi njezini graani bili su u svemu
ravno
pravni. No pergamski seljaci i masa robova isto tako
su malo
znali o stoi kao i o utopistikoj knjievnosti svoga
vremena.
Naprotiv, kult izlazeeg Sunca bio im je blizak u svako
dnevnom
i tu. N zi helio oliti zacijelo je bio stvore
n da se priblii

.?
mz1m sloJevima. Naivno je, meutim, pretpostavi
ti da je Aris
tonik pomiljao na ostvarenje Jambulove utopi
je.
Aristonik se pri osvajanju Tijatire i Apolonide,
u koju
.
Je aravno spadala i pljaka, domogao znaa
jnog plijena.
ValJa pretpost viti da mu je posluio da obnov
i jezgru svoje

.
VOJske, sastavljenu od maloazijskih plaenika
(u prvom redu
Traana i ilikijaca) , tako da se jo dugo
mogao odupirati
SVOJim protivnicima iz Bitinije, Kapadokije i
Rima.
Nadam se da sam uspio protumaiti ustanak
pretendenta
na prijestolje, Aristonika, stjecajem prilika
u tom vremenu i
postoru, jednim od velikih pukih pokreta
u povijesti hele
mzma. Ipak se ne moe usporediti s herojskim
ustancima robo
va u 2. stoljeu pr. n. e. na Siciliji ili sa Spart
akovim ustankom
(74-71 . god. pr. n. e.) .
Rim je uspostavio svoju novu provinciju, Aziju, 129. godi
ne; sudbina grkih gradova ostala je nejasna. Eventualna slo
bod podrazumijevala je uobiajena helenistika shvaanja
.
O nJOJ .

Male drave na Istoku

Sjeverni dio Male Azije
Ve smo praenjem Aleksandrove vojne na Istok ustano
vili da
je cijela sjeverna strana Anatolije na Crnom moru
ostala ne-

Sjeverni dio Male Azije

1 55

taknuta. Nakon tp je prezimio u Gordiju (334/333), kralj je

svom vojskovoi Antigonu (Jednookom) povjerio satrapiju Ve
liku Frigiju, a valja pretpostaviti da mu je zadaa bila da jo
nepokorene dijelove Ahemenidskog kraljevstva stavi pod svoju
vlast. Gotovo nita n'e znamo o tim pokuajima. Sa sigurnou
moemo, meutim, ustvrditi: Bizant i njegova azijska chora
oko Kalhedona nikad nije pripala ni Aleksandrovu ni Antigo
novu carstvu; Bitinija nikad nije bila osvojena, a autohtoni
traki dinast Lipet je u vrijeme Aleksandrove smrti vladao
poput kralja, a nakon 298/297. kao kralj ; gotovo nijedan ma
kedonski vojnik nije ugledao obalu Paflagonije, iji su kraljevi
samostalno ' Vladali; Kapadokija, ak pod ahemenidskom vr
hovnom vlau gotovo potpuno autonomno podruje, pod
svoj im iranskim dinastom Arijatom oduprla se zavojeva
kim namjerama Eumena iz Kardije, a na kraju i Antigo
na; 255 . godine Arijat III proglasio se kraljem i sklo
pio enidbene veze sa Seleukidima; Makedonci nikada nisu
prodrli dQ nekadanje ahemenidske satrapije; pontske Kapado
kije - kasnije nazvane Pont - u kojoj je poetkom 3 . stoljea
vladao Iranac Mitridat (najkasnije od 281. god. kao kralj) ; i
on je stupio u rodbinsku vezu sa Seleukidima, pa su mu oni
priznali samostalnost; Aleksandru nije nikad pripala Armenija
koja je ve poetkom 3. stoljea bila kraljevina koju su Seleu
kidi zahtijevali za sebe, to Armenci nikad nisu priznali.
Sve su te nove drave bile orijentalna kraljevstva, ne samo
jer su im na elu stajali iranski vladari, nego jer je i cijela nji
hova privredna i drutvena struktura potpuno odgovarala sta
roorijentalnom klasnom poretku. Poljoprivredna proizvodnja
temeljila se na kmetskom odnosu seljaka prema plemstvu, an
tika forma individualnog privatnog vlasnitva, pa prema tome
i proizvodno ropstvo, nije postojalo, a gradovi, pa s njima i
obrt, bili su slabo razvijeni.
Pa ipak je i tu postojala ograniena hefenizacija kulture
gornjih slojeva. Ona je nastala kao posljedica stalnih, dodue
ponajvie ratnikih, kontakata sa susjednim seleukidskim, od
nosno atalidskim podrujima, no vie uslijed miroljubive rob
ne razmjene s grkim gradovima na zapadnoj , sjevernoj i
istonoj obali Crnog mora, ali u prvom redu sa starim grkim
k9lonijama, enklavama na njihovim vlastitim obalama: Kalpa

1 56

Povijest he1enizma

i Kios u Bitinij i, Herakleja i Sinopa u Paflagoniji, Trapezunt

u Pontu.

U Kapadokiji i Anneniji koje nisu imale pristupa na obale,

osim pojedinih prodora, postojale su gradske uprave po gr
kom uzoru, a povremeno se uvodio i grki kao slubeni jezik.
Spomenuti grki gradovi na sjevernoj anatolij skoj obali
koji su bili pod Ahemenidima, iskoristili su njihov pad da ob
nove svoju autonomiju, pri emu nisu uspostavili klasinu
demokraciju nego tiransku vladavinu; tijekom 3. i 2. stoljea
zauzela ih je Paflagonija, odnosno Pont. Sinopa j e za pontskog
kralja Farnaka I 1 83 . godine postala njegova prijestolnica.
Za nacionalnu snagu tih zemalja je znaajno da unato go
tovo neprestanim ratnim sukobima - meusobnim, ili sa Se
leukidima i Atalidima - nikada nisu bile podjarmljene. Posto
jale su kao samostalne drave sve dok ih nije progutao Rim,
zajedno s velikim dravama pod makedonskim vladarima. Pont
i Armenija nisu se samo 1branile od rimske ekspanzije, nego su
obje razvile znaajnu agresivnu aktivnost protiv svojih su
sjeda. Kad je 1 1 1 . god. Mitridat VI preuzeo vlast u Pontu,
iskoristio je pozive u pomo grkih kolonija na taurskom
poluotoku Hersonezu (danas Krim), koje su ugroavala skitska
plemena (Hersonez, Pantikapej, itd.), da sebi pripoji vei dio
tog podruja. Zauzeo je i najvanije naseobine na crnomorskoj
istonoj obali, kao Pitij (juno od dananjeg Soija), tako da
se njegovo carstvo prostiralo od Sinope na crnomorskoj obali
Anatolije ni zapadu, preko podruja zvanog Kolhida izmeu
Kavkaza i mora, Kimerskog Bospora (dananja Kerka vrata)
do zapadne obale Krima, ak, vjerojatno, do Olbije (na uu
rijeke Hipanis, dananjeg Buga) . Kad je Mitridat VI odatle
krenuo prema zapadu Male Azije, dolo je do triju Mitrida
tovih ratova s Rimom. Nakon Sule (88-84) i Lukula (73-67) tek je Pompej (65-64) napokon uspio svladati kralja
i pripojiti Rimu Pontsko-bosporsko kraljevstvo.
Armenija je kratko vrijeme bila pod Seleukidima za vlada
vine Antioha III (223-187) . On je naloio svom vojskovoi
iranskog porijekla, Artakserksu (u grkim izvorima navodi se
kao Artaksija), da zauzme Armeniju. Nakon pobjede Rimljana
nad Antiohom III kod Magnezije, novi satrap se smjesta dao

Partska, Baktrijska f Maurijska drava

1 57

okruniti za kralja. Podigao je novu prijestolnicu Artaksatu na

Araksu (danas Artaat na Arasu u Armenskoj SSR) i zabranio
grki jezik. Osim aramejskog dopustio je jo samo perzijski
1
jezik.
Nakon toga Armenija je tek kratko vrijeme potpala pod
Seleukide za Antioha IV, a 97. godine dospjela je pod partski
utjecaj . Tigran, koji se kasnije nazvao Veliki, pos
tavljen je na armensko prijestolje kao vazalski vladar Parta.
On je, meutim, vodio vrlo samosvjesnu osvajaku politiku,
najprije na raun Kapadokije i Medije, a napokon se 83. godi
ne odazvao pozivu u pomo graana Antiohije koji su teko
stradavali uslijed borbi oko prijestolja posljednjih Seleukida.
Danas nam nije poznato da li se Tigran proglasio kraljem pre
ostalog dijela Seleukidske drave ili je on taj dio (dananja
Sirija izmeu Haleba i Damaska) naprosto pripoj io svom, Ar
menskom kraljevstvu'.
Kao 'i Mitridatov Pont, tako je i Tigranova Armenija pod
legla rimskom oruju. Pompej je sa svojom vojskom 66. go
dine bio u Armeniji. Kapadokija i Sirija postale su rimske pro
vincije. Jezgra armenske drave oko jezera Van (u dananjoj
istonoj Turskoj) i Sevan (u dananjoj Armenskoj SSR) pos
tojala je jo nekoliko stotina godina u ravnotei izmeu Rima
i Partske drave.

Partska, Baktrijska i Maurijska drava

Valja se pozabaviti Partskom dravom. Ona u neku ruku,
na ruevinama osvajanja Aleksandra Velikog, nastavlja tradi
ciju Ahemenidskog kraljevstva, jer su njezini bitni dijelovi
(dananji Iran), opet bili ujedinjeni u jednu dravu.

U prvoj polovini 3. stoljea pr. n. e. nekadanja je aheme

nidska satrapija Partija, podruje na jugoistoku od Kaspij
skog mora, bilo de jure seleukidsko, ali de facto samostalno, a
o njegovoj unutranjoj strukturi gotovo nita ne znamo. Sre
dinom 3. stoljea na elu Partske drave stajao je ovjek grkog
imena - Andragora, to nam nita ne kazuje o njegovoj etni
koj pripadnosti, jer su nam jedino pristupani grki pisani iz-

1 58

Povijest helenizma

vari, u kojima su sva imena grecizirana. O onome to se uskoro

dogaalo, a to je bio dio jedne velike seobe naroda koja j e tek
600 godina kasnije stigla u Evropu, pie Strahan u njemu svoj
stvenom lakonskoril obliku:
Neki Skit, Arsak, krenuo je sa skupinom Dah!ijaca, naime no
mada to ih nazivamo Parnijci, koji ive na Ohotu, prema Partskoj
dravi, te ju je osvojio.
Skitski narodi Dahijaca ivjeli su nomadskim ivotom na
priobalnom podruju izmeu Kaspijskog mora i rijeke Oks
(danas Amu-Darja koja utjee u Aralsko jezero). Dahijski Par
nijci ivjeli su nomadski uz Ohot {danas Hari Rud) koji izvire
u Paropamizadama i (j o i dan-danas) nestaje u pustinji
(Karakum). Parnijci su oko 239/238. zauzeli Partiju i Hirka
niju, gdje je njihov voa Arsak 23 1 . godine okrunjen kraljev
skim dijademom. Peti iz dinastije Arsakida, Mitridat I , nakon
to j e osvojio Mediju i Perzis (na Perzijskom zaljevu), proglasio
se Velikim kraljem (kraljem kraljeva), to nas podsjea na
Ahemenide. Ve su 140. godine Parti (kako se u izvorima
otada spominje ta mjeavina raznih naroda) prodrli preko
Babilona do ura-Europa, ali ih je Antioh VII jo jed
nom odbio. Babilon je neto kasnije zapaljen i u velikoj mjeri
uniten, a dio puanstva prisilno je preseljen u Mediju. Parti
su 129. godine napokon osvojili Babilon od Seleukida. U suko
bu s Tigranom iz Armenije, nezakonitim vazalnim kraljem,
Parti su prvi put doli u dodir s rimskom vlasti; suparnitvo
tih dv:iju drava bilo je odluno za razvoj Bliskog istoka u
iduim stoljeima.
Premda je Partska drava nastala nakon upada nomada,
vrlo je brzo preuzela ve od davnine ustaljenu strukturu staro
orijentalnog klasnog drutva, tj . partski nomadi su predstav
ljali mali vladajui sloj nad domorodakim iranskim stanov
nitvom i u kratko vrijeme su se asimilirali. to se tie eko
nomskog i socijalnog ureenja, Partska drava je prava nas
ljednica Ahemenidskog kraljevstva, jer ni makedonski inter
meca ni lokalne iranske vladavine nisu dovele do kvalitativnih
promjena drutvene strukture.
Na istoku od sve vee Partske drave, u mrtvom uglu
izmeu sfera moi i interesa Skita, Iranaca, Inda i - jo isto-

Pariska, Baktrijska i Maurijska drava

1 59

nije - Mongola, kao i povremeno sa zapada nadiruih Ma

kedonaca - bila je Baktrija. Njezinu jezgru sainjavala j e
ravnica izmeu Paropamizada i Oksa (u dananjem sjever
nom Afganistanu) . Aleksandar ju j e dodue osvojio, ali je nije
mogao zadrati, no u nekim selima i novoosnovanim grado
vima su se nastanili grki plaenici i makedonski veterani, pa
su tamo i ostali. Za podjele Aleksandrova carstva u Tripara
dizu Baktrija j e kao satrapija pripala Stazanoru. Nije nam
poznato da li je ikada do nje stigao.
Sredinom 3. stoljea, u doba parnijskog prodora u Partsku
dravu, pod Arsakom, proglasio se neki Diodot - oito neki
grki plaeniki voa - za baktrijskog kralja. Pod Diodotom i
kasnije, pod Eutidemom, uzurpatorom kojeg je podupirala
iranska vojska, drava se proirila preko ranijih satrapija Are
je, Paropamizada i Arahozije sve do doline donjeg toka Inda,
kao i na istok do Punjaba. U drugoj polovini 2. stoljea Parti
su osvojili sva ta podruja, dok su prvobitnu Baktriju pre
plavila toharijska plemena iz Trans-Pamira. Samo se u Pu
njabu jo neko vrijeme odrala indijska drava s umjetnou
pod snanim grkim utjecajem, na elu s nekim Menandrom.
Nemamo podataka ni o dravnom ni o drutvenom ure
enju Baktrije. Arheoloka iskopavanja, npr. u Ai Khanumu
(na uu rijeke Koke u Amu-Darju u sjevernom Afganistanu),
pokazala su d! je tamo postojao grad iz helenistike epohe na
temeljima staroorijentalne naseobine, s grkim elementima u
arhitekturi i s grkim natpisima. Ai Khanum (antiko ime je
nepoznato) bio je u prvom redu utvrda protiv vjeito nemir
nih skitskih Saka iz Pamira, a vanj sku obranu grada sainja
vale su dvije rijeke; jake zidine poduprte zidovima i opkopi
ma. U gradu je bila Akropola s kazamatama za plaenike, neka
vrsta vijenice, palestra (dvorana za tjelovjebu i rvanje), jo
jedna javna zgrada, hram i, naravno, stambene zgrade. Grad je
bio razoren najkasnije za invazije Tohara oko 1 30. godine pr.
n. e., ali su u njemu i nadalje ivjeli Baktrijci. Grki dio grada,
meutim, bio je sruen.
Imena koja se spominju u natpisima preteno su grka i
iranska, no neka ukazuju i na potomke Traana, Ilira i drugih

1 60

Povijest helenizma

naroda, koji su vjerojatno dospjeli u te krajeve kao plaenici.

Iranski natpisi pisani su aramejskim pismom, uobiajenim ve
za Ahemenida. Graevine su tipine grke zgrade, s korintskim
kapitelima i podnojima stupova, iako s istonjakim elemen
tima. U unutranjosti hrama je dvorite i u njemu dvorane
sa stupovima, dakle ve tlocrt podsjea na orijentalnu
arhitekturu. Prema izjavama arheologa u tome j e hra
mu sve orijentalno u ahemenidskom stilu. Oito j e bio
posveen boanstvu oboavanom i od Grka i od Baktrijaca, s
grkim i iranskim imenom, ali s jednakim znaenjem za sve
(kao Zeus i Ahura Mazda - najvei bog, nebeski bog) .

U Ai Khanumu naen je novac iz 3. stoljea s grkim mo

tivima, dok u 2. stoljeu prevladavaju indijski motivi, u prvom
redu iz Punjaba. Nakon egipatske Izie i sirijske Kibele sada
se pojavljuju figurice ili reljefi indijskih bogova u Ai Khanu
mu. Osim toga, postoji mnotvo kultskih figura i medalja u
lokalnom baktrijskom stilu, to dokazuje postojanje razmjer
no jakog sloja domorodakih obrtika.
Iskopine u Ai Khanumu potvruju opu situaciju u grko
-makedonskim gradovima na Istoku. Malen vladajui sloj od
reivao j e vanj ske oblike politike i kulturne nadgradnje, masa
puanstva iranskog porijekla ostala je netaknuta od tih utje
caja, ne samo u socijalno-ekonomskom smislu, nego i to se
tie vjere, umjetnosti itd. ak su utjecaji orijentalnog naina
miljenja poeli prevladavati ve prije nego to su Grci bili
protjerani.
Ipak valja konstatirati da su i iz te izolirane Baktrije sna
ni impulsi prodirali ak i u indijsko podruje - neto to nam
na najoigledniji nain predouje veliinu grke kulture.
Znamo da Aleksandar nije u graninim dijelovima Indij
skog carstva ostavio tragova. U indijskim priama, legendama
i epovima ne spominje se ni Aleksandar, ni makedonska inva
zija. Satrapi, odnosno vazalni kraljevi to ih je Aleksandar
postavio u zaposjednute granine krajeve uz rijeke koje tvore
Ind, ve su za ratnog pohoda Seleuka I na Indiju bili zaborav
ljeni, a zemlja ve pripojena u veliko carstvo Magadha, iji je
glavni grad Pataliputra bio na srednjem toku Gangesa. Kralj
andragupta (3 17-291) nije dopustio Seleuku nikakvu mogu-

Partska, Baktrijska i Mauri/ska drava

161

nost da uspostavi stare odnose koji ionako realno nisu nikad

ni postojali. Od andragupte nadalje, a osobito od vladavine
njegova unuka Asoke (273-232) razvili su se ivahniji odnosi
izmeu Indije i drava Prednjeg istoka, osobito Seleukidske
drave, koji se nisu ograniili samo na robnu razmjenu nego i
na diplomatske i kulturne aktivnosti. Poslanik Seleuka I na
dvoru u Pataliputri, Megasten, oduevljeno je opisao tu rezi
denciju, a fragmenti tog opisa jo i danas postoje. U njemu
pie da se ni bogata Suza ni predivna Ekbatana ne daju uspo
rediti s glavnim gradom Magadhe. Osobito je hvalio perivoje
s pitomim paunovima i fazanima, bazenima za plivanje i rib
njacima.
Tolerantnost prema postojeim jezicima u osvojenim pod
rujima, to je takoer postalo potrebno zbog procvata trgo
vine izmeu Indije i Evrope, ilustrirana j e natpisom kralja
Asoke iz istonog dijela Arahozije, na dva jezika (grki i ara
mejski) . Kontakti izmeu Indije i Evrope ostvarivani su uglav
nom morskim putem: ili tzv. Crvenim morem (danas Arapsko
more) preko Arapskog zaljeva (danas Crveno more), zatim kop
nenim putem do Sirije i dalje preko fenikih luka, ili Perzij
skim zaljevom preko Babilona u Siriju, odnosno Malu Aziju.
Karavane su putovale kopnom preko Baktre i Ekbatane. Roba
koja je na tim putovima razmjenjivana nije bila proizvod ma
sovne potronje, nego luksuzni artikli za potrebe kraljevskih i
plemikih dvorova, pa i za bogato antiko graanstvo, na pri
mjer biserje, kinesk!t svila i slino. Ti trgovaki kontakti za
sluniji su za ve spomenuti kulturni utjecaj na vladajue slo
j eve u zapadnim krajevima Indije, nego ratni sukobi.

U graevinama dinastije Asoka (Maurija) koje su sagrae

ne u mijeanom indijsko-iranskom stilu, istiu se grki ele
menti, osobito u stupovima i pilastrima, ali katkada i u prika
zima ljudi (i bogova), te u planiranju gradova.
Raspadom Maurijske drave (oko 185. god.) grki je kul
turni utjecaj bio s jedne strane vremenski ogranien, a s druge
strane se intenzivirao u nekim podrujima takozvanih grko
-indijskih ili baktro-indijskih drava. Baktrijska mo se u 2.
stoljeu proirila do podruja kojim j e za Aleksandrovih vre
mena vladala mala kraljevina Taksila - dok su zapadna pod
ruja ve pripala Partima. Nakon ponovnog prividnog proe-

1 62

Povijest helenizma

vata pod nekim Menandrom, raspao se taj dio nekadanje

Baktrij ske drave na male kneevine dok i njih nisu prepla
vili Saki i Tohari. Prije te propasti (oko 140. god. pr. n. e.)
nastala je u Gandari (podruje dananjeg Peshawara) osebujna
umjetnost nazvana grko-indij ska, ili grko-budistika, iji
je vrhunac postignut, meutim, tek nekoliko stoljea kasnije,
za vrijeme Kuana, pa ne ulazi u okvir naih razmatranja.
Judeja
Zakljuujui, valja se osvrnuti i na Judeju - malenu dravu
koja se u 2. stoljeu pr. n. e. otcijepila od Seleukidske drave
i preko stotinu godina, dodue s prekidima, uivala sa
mostalnost. To podruje zapadno od Jordana to je u aheme
nidsko doba pripadalo satrapiji Ebirnari - S druge strane
rijeke (Eufrata) - a uivalo je stanovitu autonomiju, uskoro
nakon Aleksandrove smrti pripalo je ptolemejskom Egiptu, ali
ga je za .5. sirijskog rata Antioh III pripojio Seleukidskoj
dravi. Kao ve ranije Ptolomejevii, tako su i Seleukidi smat
rali to podruje u prvom redu vanim stratekim poloajem
spram susjeda, a u drugom redu objektom za eksploataciju.
Osim doprinosa to ga je antiohijski dvor neposredno isti
skivao od puanstva, dodjeljivanje poloaja velikog sveenika
bilo je takoer vrlo unosno. Judejski sitni seljaci su se krajem
sedamdesetih godina 2. stoljea u malim gerilskim skupinama
pobunili protiv dvostrukog iskoritavanj a od Seleukida i od
vlastitog vladajueg sloja. Kasnije su Juda Makabej ski i nje
gova braa, iz obitelji nieg sveenstva, uspjeli sakupiti te
pojedinane skupine u monu vojsku koja je nekoliko puta
pobijedila seleukidske ete. Mudrom diplomatskom politikom
izmeu zaraenih pretendenata na prijestolje Makabejci su
140. godine pr. n. e. postigli nezavisnost Judeje. Sebe su pos
tavili za visoke sveenike, a od 150. godine za kraljeve (Aris
tabui) . Poput Ponta i Armenije, napokon su 63 . godine pod
legli Pompejevoj rimskoj vojsci. Kao rimska vazalska drava
Judeja je zadrala stanovitu samostalnost (pod kraljem Hero
dom, 37-34. godine pr. n. e.), dok 7. godine n. e. nije postala
rimska provincija.

Partska, Baktri}ska i Maurijska drava

1 63

Judeja je u to vrijeme po politikoj strukturi bila drava

kao svaka druga na Istoku. Po drutvenoj strukturi se ipak
razlikovala, na primjer, od Sirije, Mezopotamije i anatolijskih
podruja, to je bila posljedica njena historijskog razvoja. Kad
su babilonski zavojevai (598-540) odveli judejski vladajui
sloj u >>babilonsko suanjstvo<< , tipina staroorijentalna dru
tvena struktura je bila poremeena, seljaci su stekli vlasnitvo
nad svojom zemljom, a kmetstvo, kao najvanija forma poda
ivanja i iskoritavanja, bilo je potisnuto. U doba perzijske
vlasti (539-332) judejski su seljaci ustankom sprijeili po
novno uvoenje kmetskih odnosa, a uivali su i podrku
perzij skog namjesnika judejskog porijekla, Nehemije. Maka
bejskim ustankom sada je nanovo sprijeena koncentracija ze
mlje u rukama plemikog sloja. Stoga su u Judej i doista slo
bodni sitni seljaci predstavljali temelj ekonomije u mnogo ve
oj mjeri nego u Seleukidskoj dravi.
Ali Makabejci nisu u slijedeim generacijama ostali puki
voe kao u poetku. Ve je Simon, posljednji od brae Maka
bejaca, naloio da puk i sveenstvo ne smiju opovri nita to
bi on naredio, da se nijedno vijee ne smije sastati bez njegova
odobrenja, pa su se kraljevi pretvorili u parazite koji su plja
kali narod. Dizali su se novi ustanci (npr. protiv kralja Janaja
u prvih 20 godina l . st. pr. n. e.). Zapravo je tek od 2. st. n. e.,
nakon velikih ustanaka judejskog rata (66-73) i ustanka Bar
Kohbe (132-138) , slobo!ino seljatvo ustupilo mjesto kolo
nima s odnosima slinim kmetovskim.
Na kulturnom polju, osobito u literaturi, Judejci su dali
velianstvene doprinose, premda se njihova svjedoanstva go
tovo sasvim ograniavaju na religiju. Danas je teko ustano
viti da li su judejski spisi, kao npr. Salamonove izreke, stana
viti psalmi, filozofska razmiljanja Propovjednika itd., nas
tali u samoj Judeji ili u razgranatoj j udejskoj dijaspori, u
kojoj je jedna od najistaknutijih bila Aleksanddja u Egiptu.
esto se ni vrijeme nastanka tih spisa ne moe vie tono usta
noviti, pa se smatra da datiraju izmeu perzijske i helenistike
epohe. Zacijelo se ulaskom Judeje u ivahnu ekonomsku raz
mjenu, kakvu su Makabejci provodili nakon to su osvojili
luku Jope (danas Jaffa) , pojavilo mnogo novih poticaja u ju
dej skom duhovnom ivotu i na relacijama kulturne komuni-

1 64

Povijest helenizma

kacije. U prvom redu uz prilino jednoznana kultska milje

nja, pojavili su se i neki drugi dualistiki oblici miljenja iz
Irana. Na judejske naseobine zapadnih dijaspora utjecala je
grka filozofija. Jadanja Propovjednika o nitavnosti svije
ta gotovo su nezamisliva bez filozofskog smjera skepticizma,
koji se, sa svoje strane, razvio pod velikim utjecajem statiko
-monumentalnih staroorijentalnih drutvenih formi u kojima
su se grki polisi izgubili.
Vrlo je jak utjecaj na progresivnu inteligenciju Judejaca
izvrio makabej ski seljaki ustanak u matici zemlji i u dijas
pori. Aramej ske vizije u starozavjetnoj knjizi Danijelovoj , knji
zi Juditinoj , parabole Pseudo-Zaharijine vrlo vjerojatno potje
u neposredno iz ratnih vremena. Nakon toga nastali su prvi
prikazi herojske borbe judejskog naroda protiv seleukidskih
plaenika, kakvi su nam poznati iz dviju knjiga o Makabejci
ma. Kad su se makabejski puki voe pretvorili u eksploata
torsku kraljevsku dinastiju, umjesto pukog i narodnog pri
povijedanja pojavljuju se mistina sanjarenja, usrdno oeki
vanje Mesije i strah od Posljednjeg suda (npr. u proroan
stvima Sibile ili u elitnim spisima sekte Qumran, za koju se
ne zna tono vrijeme kad je nastala) .
Judejci su bitno utjecali na veliki sinkretizam kranstva,
i to sa svojim tradicionalnim henoteizmom, a od 6. stoljea
izgraenim monoteizmom kulta Jahve, pa nije sluajno da je
izvor te svjetske vjere upravo u Judeji; u nju su, osim toga,
uneseni vrlo snani elementi iz egipatskog kulta boginje Izie
(Marijin kult), iranskog kulta boga Mitre (Posljednji sud) i iz
maloazij skih i sirijskih kultova o uskrsnuu. Isto tako se ne
mogu zanijekati ni elementi stoicizma i platonizma. No pra
kranstvo ostaje orijentalni kultski smjer koji se, nadmeui
se s drugim smjerovima (prije svega kultovima bogova Mitre
i !zide) napokon u Rimskom carstvu nametnuo. No to ne
spada u nau temu.

1 65

Navodnjavanje i svjetska trgovina

Ptolemejsko kraljevstvo
Navodnjavanje i svjetska trgovina
)

Ptolemej sko kraljevstvo zacijelo ne valja naprosto poistovjei

vati s Egiptom. Ve je Ptolemej I Soter proirio podruje svoje
drave ne samo na susjedne zemlje, Jordan i Cipar, nego je
uspostavio uporita i u Maloj Aziji, a njegovi nasljednici su
nastavili tu politiku. Tu su od vremena do vremena pripadali
kilikijski, karijski i likijski krajevi, jonski gradovi kao Eritreja,
traki kao Mezembrija (na Egejskom moru) , te, naravno, kire
najski gradovi. No to su povremene pojave i nisu od osobite
vanosti ni u ekonomskom ni u politikom pogledu. Egipat je
bio taj u kome je Ptolemejsko kraljevstvo nastalo, na kome je
poivalo i u kome je, na kraju, i propalo.

Stoga nas ne treba uditi to je Ptolemej I, prenoenjem

tijela Aleksandra Velikog u Memfis (kasnije u Aleksandriju) ,
dodue uinio velik potez s obzirom na legitimno nasljee
u makedonskom smislu, ali Ptolemejevii su zapravo bili nas
ljednici faraona, pa su i sami bili faraoni - kao to je i Alek
sandar za svog kratkog ivota to bio u Egiptu. U znamenitom
trojezinom natpisu u kamenu iz Rosette (u hijeroglifima, na
egipatskom hijeratskom jeziku; na demotskom egipat
skom pukom jeziku; na grkome) pomou kojeg je J. F.
Champollion 1822. godim odgonetnuo egipatsko pismo, stoji
da je Ptolemej V u hramu u Memfisu okrunjen za faraona.
Taj kontinuitet bio je, vjerojatno, posljedica razmjerne zatvo
renosti Egipta prema Evropi, Aziji i Crnoj Africi s jedne stra
ne, a s druge, prema ekonomskoj i kulturnoj cjelini doline
Nila, bitnog dijela kraljevstva.
Samo se po sebi razumije da su Ptolemejevii, usprkos tak
voj situaciji, za svoje grke i makedonske podanike ostali make
donski kraljevi (basileis). Koliko mi je poznato, nisu zahtije
vali da se pred njih pada niice (proskineza). Ali cjelokupna
uprava se oslanjala na stari egipatski sistem koji je dodue
nalikovao na ahemenidski (podjela na satrapije), ali se nije
poklapao s njime; s makedonskim se teko mogao usporediti,
a da ne spominjemo grki. Egipat je bio podijeljen u okruge,

1 66

Povijest helenizma

Navodnjavanje i svjetska trgovina

1 67

nomose, na elu s nomarhom imenovanim od faraona. Budui

da su nomosi po povrini bili daleko manj i od satrapija, no
marh j e bio mnogo manje utjecajan od satrapa. Svaki nomos
dijelio se na toparhije, toparhije na sela na elu s komarhom.
U obrambenom pogledu postojala je i podjela na strategije
koje su se uglavnom, ali ne potpuno, poklapale s nomosima.
Civilna i vojna uprava raspolagale su golemim administrativ
nim aparatom koji je u prvom redu sluio za eksploataciju
zemlje u korist dvora. Do kojih je razmjera to birokratsko
upravljanje zadiralo u svakidanji ivot vidljivo je iz, nekog pa
pirusa iz Tebtunisa u Faiyumu kojim se neki vii inovnik
obraa nekom niem, financijskom upravitelju jednog nomosa
(oikonomos):

Nila, iako je ta plodna oaza imala vlastite izvore. Nilske vode

je bilo malo, pa je odvodnja zahtijevala centralizirano uprav
ljanje i nadzor, drutveno odravanje i kraljevske upute. Fai
yum je tek za Ptolemeja II bio isuen i poeo se obraivati, ali
s istim metodama kao i druge rijene doline posvuda na Isto
ku prije vie tisua godina. Iz teksta je nadalje vidljivo kako
su sela bila potpuno pod kontrolom tih viih jedinica u
organizacijskom pogledu, te kako su sva prava na zemlju pre
lazila na te centrale. Nomarh je nadzirao sjetvu, pazio da ne
bi ostalo neobraenih njiva (tj . kontrolirao da li j e sjeme dodi
jeljeno iz kraljevskih hambara stvarno bilo posijano, ili je
moda bilo prodano) , da li seljaci pravilno gaje stoku, itd.

Valja pripaziti . . . na vodovode to prolaze kroz polja i

to obino dovode vodu na seljakovu njivu, i valja pripaziti da li
dovodi lee na propisanoj dubini . . . Kad je sjetva dovrena, bilo
bi dobro da paljivo kontrolira . . . Tako e ustanoviti tko nije
ispunio svoju dunost . . . Pobrini se, osim toga, da propisane ,na
mirnice prema priloenom popisu budu na vrijeme dopremljene
u Aleksandriju, i to valja ne samo kontrolirati koliinu, ve i kvali
tetu . . . Posjeti i tkaonice u kojima se tka lan i uini sve to je
u tvojoj moi da u pogonu bude to vie tkalakih stanova, a da
tkalci za nomos proizvedu propisanu vrstu i koliinu. Ako tko ne
ispuni propisanu koliinu, valja od njega naplatiti cijenu koja je
propisana za vaku vrstu . . . Kontroliraj popise prihoda, ako je mo
gue od sela do sela . . . Prigodom kontrole priznaj samo one tro
kove koji su uplaeni u banci, a kod itarica i uljarica samo koH
ine predane na sabirnim mjestima . . . Provjeri da koliina sirovi
ne to se predaje proizvoau ulja ne prelazi koliinu to ju je u
svojoj radionici sa svojim tijeskovima kadar obraditi . . . I prinosi
iz panjaka su vani; oni se lako mogu povisiti ako se stoka zapie
na najtoniji nain . . . osobito paljivo kontroliraj telad i poduzmi
'
potrebne mjere da do vremena ispae bude dovoljno ita i da
telad dobije propisanu dnevnu koliinu . . . Nitko nije ovlaten da
radi po svojoj glavi; o svemu valja uprava voditi rauna . . .

sa u aleksandrijski dvor, bez obzira na to radi li se - kao ve u

Iz tog papirusa se mnogo toga moe zakljuiti, pa tako i

to da se u uvjetima proizvodnje ptolemejskog Egipta nita
bitno nije izmijenilo u odnosu na prethodna povijesna raz
dobija. Poljoprivreda je i nadalje potpuno poivala na navod
njavanju. Egipat je ostao dar Nila , kao to je grki histori
ar Herodot formulirao vie od 200 godina ranije; naravno, u
vodovodima, npr. Faiyuma, tekla je veim dijelom voda iz

Glavna briga je bila, meutim, kontrola pravilnih doprino

Seleukida - o davanjima u novcu ili naturi, ili o uslugama

(mogle bi se nazvati i tlakom) . Uz zemlju to su je obraivali
seljaci, u Faiyumu je bilo i perivoja koji su neposredno pripa
dali pod kraljevsku upravu.
Osnovna misao na kojoj se temeljila ta eksploatirajua
uprava bila je predodba da je sva zemlja kraljevo vlasnitvo,
a dodijeljena je selima samo na koritenje. I u Ptolemej skom
kraljevstvu seljak je u osnovi kraljev seljak (georgos basilikos),
a njegov se drutveni poloaj ni po emu nije razlikovao od
onoga seleukidskih Zaja. Na papirus dokazuje, osim toga, da su
ureaji vezani za zmljoradnju kao tijesci za ulje, mlinovi za
itarice, pa sve do tkaonica, kraljevo vlasnitvo, a radnici
koji su radili u njima bili su ovisni proizvoai, vei
nom vezani uz svoj pogon. I sezonski radnici i nadniari, s
primanjima esto ispod ivotnog minimuma, bili su duni po
loiti pismenu zakletvu da nee napustiti mjesto zaposlenja
dokle god traje njihov radni odnos (nitko nema pravo raditi
po svojoj glavi).
I u Egiptu je bio proiren sistem' dodjeljivanja zemlje,
pa su dostojanstvenici, islueni vojnici (klerusi) ili hramovi
dobivali zemlju iz kraljevih posjeda na koritenje - do opozi
va. Takvo poasno darovanje (dorea) poznatxo nam je iz nalaza
jednog arhiva u kome je Zenon, oikonomikos svog gospodara,
najvieg financijskog upravitelja (dioiketes) Apolonija, za Pto-

1 68

Povijest helenizma

lemeja II vodio knjigovodstvo o svim privrednim poslovima

oko posjeda i pripadnih teritorija. Apolonijeva dorea bila j e
jednim dijelom u nekom nomosu u Faiyumu i obuhvaala je oko
2 000 ha. Prema Zenonovim zapisima egipatski su seljaci bili
prisiljeni raditi na iskrivanju uma i trske i kanalizaciji uz
minimalnu naknadu, ali su tu radili i nadniari iz veih mjesta.
Zemlju su obraivali seljaci koji su ivjeli unutar ili na rubovi
ma di5ree, no uz njih su radili i neposredni posjednikovi na
mjetenici (npr. u vonjacima) . Apolonije i njegov upravitelj
Zenon propisivali su seljacima to e na svojoj zemlji uzgajati
(u prvom redu radilo se o penici i uljaricama - sezamu, ma
ku ili maslirtama), te koliko e od prinosa morati predati. ito
za sjeme i stoku za rad seljaci su posuivali iz Apolonijeva
dobra. Sjeme je valjalo vratiti s kamatama.
Ne samo u ekonomskom, nego i u pravnom pogledu seljaci
su u dorei potpadali pod vlasnika koji je za ostvarivanje svo
jih zahtjeva raspolagao vojskom i zatvorom.
Kad je u Egiptu 246. godine Ptolemej III naslijedio Ptole
meja II, Apolonije je izgubio svoj darovni posjed koji se vra
tio kralju.
Takvi odnosi nisu vladali samo u Faiyumu, odakle nam po
tjeu najbolje sauvana svjedoanstva, nego u cijelom Egiptu,
pa moemo konstatirati da su tu vladali, uz stanovite lokalne
specifinosti, kao i u Seleukidskoj dravi, u naelu staro
orijentalni klasni odnosi u kojima je o seljacima-kmetovima
ovisila proizvodnja.
Zato nas udi to je, barem za ranijih Ptolemejevia, tj. do
poetka 2. stoljea pr. n. e. bila razvijena ivahna prekomor
ska trgovina, koja je zapravo pretpostavljala privatnu svojinu
sredstava za proizvodnju i gradska trita, pa tako i robovlas
nitvo. A takvih gradova, osim Aleksandrije, nije bilo. Memfis,
Dendera, Teba ili Sijena bili su i ostali starooriientalni grado
vi, tj . sjedita egipatskih sveenikih i plemikih krugova, kas
nije nomarha i stratega, pri emu je Teba ostala glavni grad
gornjih krajeva na elu sa strategom i uivajui neku
ogranienu autonomiju. Antiki nain proizvodnje teme
ljen na privatnoj svojini sredstava za proizvodnju kao i roba-

Navodnjavanje i svjetska trgovina

1 69

vlasnitvo kao najvanija forma iskoritavanj a nisu se tu ni

kada udomaili, a kamoli dalje razvijali.
Usprkos tome, u 3. stoljeu je egipatski izvoz bio velik. Na
eksportnim popisima bili su laneni proizvodi, preraevine od
plemenitih kovina, keramika, papirus, predmeti od bakra, bro
dovi, staklo i konzervirana riba, uz itarice (penica) i miro
dije. Izvozila se u Grku i Rodos, Cipar, Tir, Sirakuzu i Kartagu.
Iz raznih dijelova Sredozemlja u Aleksandriju se dopremala
srebro, bakar, kalaj i drvo. U lukama Arapskog zaljeva raz
mjenjivali su se tekstilni proizvodi za arapske i indij ske miro
dije, drago kamenje i slonovu kost.
Izvan svake sumnje je da su se obrti pod ranim Ptolemeje
viima snano razvijali, ne samo u antikom polisu Aleksan
driji, nego i u Memfisu, Peluziju, Elefantini i Tebi. Osnova je
toga bio, najvjerojatnije, strogi monopol kraljeva nad svim
rudnim blagom i sirovinama, kao i njihova temeljita kontrola
radne produktivnosti u kraljevskim ergasterijama, to se po
stizalo vezivanjem radnika uz pojedine pogone. Sjetimo se tek
sta na papirusu iz Tebtunisa o predionicama i o kaznama pri
neispunjavanju norme. Za odbjeglim radnicima slate su naoru
ane snage koje su ih hvatale i vraale natrag, kao da su
robovi. Slini su odnosi vladali i u rudnicima bakra na Sinaj
skom poluotoku, u sjevernoegipatskim kamenolomima i rud
nicima zlata, kao i u solanama u zapadnoj pustinji; svi ti po,
goni bili su kraljevski monopol. Isto su tako kraljevski monopol bili prodaja maslinova ulja unutar zemlje, proizvodnja
mirisa, koe i piva, kupalina mjesta i lovita, kao i sveukupni
izvoz svih proizvoda. Tu novu kvalitetu u odnosu roba-novac
podupiralo je kovanje novca, to su u Egipat uveli Ptolemeje
vii, zatim sakupljanje obveznih doprinosa, npr. za mjerenje
zemlje, za odravanje kanala, pa ak i za uzdravanje policije.
Velike prihode kralju su donosile i luke pristojbe, osobito za
'
vino u Aleksandriji.
Aleksandrija, kao kraljevo sjedite, ali i uslijed svog raz
nolikog etnikog sastava i znaenja kao grkog polisa, bila je
glavni uzrok to je na osnovi prastare poljoprivrede pomou
navodnjavanja dugo vremena cvala ivahna interkontinentalna
trgovina.

1 70

Povijest helenizma

Grad je bio mudro smjeten na zapad od muljevite delte

Nila, gdje je nasip koji je spajao kopno s otokom Farom tvo
rio dva luka zaljeva. Izgradili su ga rodski arhitekt Dinokrat
i Kleomen kao financijer; prostirao se izmeu obale i jezera
Mareotis na kopnu. Grki geograf Strahan iz l . stoljea pr. n.
e. hvali Aleksandriju :
Tlocrt grada je poput plata; njegove due stranice o d oko
trideset stadija (preko 5 000 m) u p romj eru oplakuje more, dok
su ue str;:mice prevlake od sedam do osam stadija (oko 1 300 m)
duine; s jedne strane ih oplakuje more, a s druge jezero. Grad je
ispresijecao ulicama kojima mogu prolaziti konjanici i kola, ali
najire su dvije koj e su iroke preko stotinu stopa (gotovo 30 m) i
sijeku se pod pravim kutem. Grad ima vrlo lijepe javne trgove i
kraljevske dvorce koji zauzimaju etvrtinu, moda ak i treinu
itave povrine. Jer isto tako kao to je svaki kralj j avnim arhitek
tonskim spomenicima iz ljubavi za ljepotom dodavao jo poneki
ukras, tako je svaki za sebe podizao novi dvorac, uza sve posto
jee . . . Svi su oni meusobno povezani, kao i s lukom i sa svim
drugim izvan nj e.

Aleksandrija je bila podijeljena u gradske etvrti (politeu

mata) u kojima su pojedini narodi - Judejci, Sirijci, Kirenaici
itd. - uz Grke i Makedonce mogli: ivjeti na svoj tradicionalni
nain. Razvio se obrt, a vladao je i dinamian politiki ivot
s magistraturama, izborima, narodnim skuptinama, itd. No
kraljevski dvorac vladao je nad cijelim gradom.
Na taj nain je osnova cijele privrede bila maksimalno is
koritavanje i zemlje i radne snage stanovnitva. Dolo je do
naglog procvata kratkog vijeka, jer reakcija eksploatiranog
puanstva nije izostala, osobito u vezi s vanj skopolitikim ne
uspjesima od kraja 3. stoljea.
Etniko pitanje

U Seleukidskoj dravi - a slino je bilo u i Atalidskoj - nad

arolikim, raznorodnim pukom, vladala je makedonska dinas
tija pomou dvorske administracije, plaenike vojske i malog
sloja makedonskih i grkih veterana i polita, dok se u Ptole
mejskom kraljevstvu potlaena masa sastojala samo . od Egip
ana. Ti razni narodi nisu vie imali svojih samostalnih drava
jo od 6. stoljea pr. n. e., otkako su ih Perzijanci zauzeli.

Etniko pitanje

171

Egipanima s u jo prije toga vremena vladale libijske i druge

strane dinastije; no oni su ipak u nekom razvijenijem smislu
zadrali svoj posebni status i autonomiju drukije od naroda
Prednje Azije. Ta injenica, kao posljedica razmjerno sauva
nog privrednog \vota etniki razmjerno jedinstvenog puan
stva u dolini Nila, Ptolemejeviima je nesumnjivo olakala vla
danje. No uskoro se pokazala i presudnom za slabljenje moi
te dinastije.
Enormna eksploatacija puanstva, osobito putem visokih
poreza i carinskih pristojbi, stanovito je vrijeme donekle bila
uravnoteena konjunkturom u vanjskoj trgovini to je niim
slojevima puanstva osiguravalo barem mogunost zaposlenj a.
No Ptolemejevii su se uputali u beskrajne ratove za prevlast
na Egejskom moru, trgovina je slabila, sigurnost za radna
mjesta postajala je sve manja pa je postala ugroena egzisten
cija ne samo mogih dnevniara, nego i onih sitnih seljaka
koji nisu mogli ivjeti samo od svoje zemlje, pa su ene i djecu
morali slati u ergasterije. Istodobno su kraljevi nastojali po
kriti gubitke daljnjim iskoritavanjem vlastitog puanstva.
Situacija se u drugoj polovici 3 . stoljea pogorala jo i rato
vima Ptolemejevia - tako rei pred njihovim vratima - sa
Seleukidima za Judeju i Jordan. Kad su 217. godine kod Rafi
je bili prisiljeni popuniti svoju vojsku falangom egipatskih
hoplita, dakle domorodakom seljakom vojskom, koja je
da nesrea bu4e veit - pobijedila sirijske plaenike, poela
je era pukih pokrta protiv makedonske vladavine, koj i su
poprimili najrazliitije oblike.
U vezi s bitkom kod Rafije, Polibije potanko opisuje sastav
dviju protivnikih vojski, pa emo zbog zanimljivosti to ovdje
reproducirati:

U vojsci seleukidsk10g kralja Antioha III bilo je (prema Pl

bijevu redoslijedu) 5 000 Dahijaca (Skita) , Karmana (Iranaca) , Ih
ana pod lakim orujem, pod zapovjednitvom Makedonca Bita
ka; l 000 izabranih ljudi iz cijelog carstva, naoruanih na make
donski nain pod Etolcem Teodotom; jedna falanga (Makedonci i
Sirijci) od 20 000 ljudi pod Nikarhom i Teodotom; 2 000 Agrijanaca
(traki Peonci) i Perzijanaca, strijelaca i bacaa kamenja, l 000
Traana pod Menedemom iz karijske Alabande; 5 000 Medijaca,
Suzijanaca, Karduha (Iranaca) i Karmana pod Medijcem Aspasija
nom; l 000 Arapa i ratnika iz susjednih naroda pod Zabdibetom;

1 72

Povijest helenizma

000 plaenika iz Grke pod Tesalcem Hipolohom; l SOO Kreana

pod Eurilohom, l 000 Neokreana pod Gortinjaninom Zelikaom; SOO
lidijskih kopljanika; l 000 kardaka (opi pojam za azijske plaeni
ke) pod Galaaninom Lizimahom; 6 000 konjanika (kao i kod fa-
lange bez etnike pripadnosti, vjerojatno veinom Makedonci); 102
(indijska) slona.
Vojska Ptolemeja IV bila je ovako rasporeena: na lijevom
krilu konjanici pod Polikratom; zatim Kreani; pa kraljeva garda
(Makedonci); peltasti (lako naoruani vojnici s konatim titovi
ma) pod Sokratom; na IJ.lakedonski nain naoruani Libijci; na
desnom krilu stajali su Za plau sluei konjanici pod Tesalcem
Ehekratom; kraj njih Galaani i Traani; plaenici iz Grke pod
Foksidom; u sredini vojske Egipani, falangisti (vjerojatno 20 000);
na lijevom krilu btilo je 40 afrikih slonova, a 33 na desnome.
S

Toj vojsci iz mnogih naroda, u kojoj su se Traani, Krea

ni, Grci i, naravno, Makedonci borili na obje strane, kraljevi
su svoje obvezne, ohrabrujue govore mogli odravati samo
pomou tumaa. Okraj su odluivale falange u sredinjem
poloaju, a na ptolemejskoj strani bila je to jedinstvena fronta
Egipana.
Nakon te pobjede zapoeli su u cijelom Egiptu, a osobito
u gornjoegipatskom nomosu, mali ratovi koji su bili isto tako
usmjereni protiv makedonske, strane vlasti, kao i protiv egi
patskog vieg sloja koji je suraivao s vlau. Polibije je to
opisao ovako:
Ptolemej (IV) morao je uskoro nakon toga u rat protiv Egip
ana. Kad je za rat protiv Antioha (III) naoruao Egipane, pobri
nuo se, dodue, temeljito za sadanjost, ali je time priredio pro
past u budunosti. Kako su Egipani nakon pobjede kod Rafije
postali obijesni, nisu vie htjeli sluati zapovijedi, nego su potraili
vou dostojnog tog imena (kao da su sebi htjeli pomoi).

U knjievnosti onog doba i u kasnijoj grkoj knjievnosti

i historiografiji opisani su ti ustanci kao razbojnika nedje
la. U tebanskom nomosu vladali su, najkasnije od 205. godi
ne, domai faraoni nubijskog porijekla, koji su protjerani tek
dvadesetak godina kasnije. Ali i u drugim dijelovima zemlje
vodio se stalni rat bez bitaka, pomorskih okraja, bez opsada
(Polibije). U prvom redu potlaeni kraljevski seljaci bjeali
su u povremeno slobodna gornjoegipatska podruja ili na
zemlju koja je pripadala hramovima, s pravom azila. Bje
ali su i u Aleksandriju gdje je vojska nadniara postajala

1 73

Etniko pitanie

sve vea a konkurentska borba meu siromanim slobodnjaci

ma sve otrija uslijed padajue potranje za egipatskim pro
izvodima.
Ptolemejevii su, dodue, uspjeli sprijeiti otcjepljenje
gornjeg Egipta, ali ne i potpuno uguiti latentni ustanak egi
patskih narodnih masa. One pak nisu bile dovoljno snane da
zbace stranu vlast i osnuju nacionalnu dravu, to ne bi bilo
ukinulo potlaivanje seljaka, nego bi ga samo nastavilo.
Najveu korist od te borbe imali su hramovi, odnosno egi
patski sveenici koji su smirivaH svoje sunarodnjake ne
kim koncesijama koje su bile u njihovoj moi - najvie
davanjem zemlje i oslobaanjem od poreza. Njihovi ponajvie
golemi posjedi, ponaali su se od 2. stoljea prilino eksterito
rijalna, a drali su svoje seljake - kao prije njih kraljevi kao kmetove.
Trojezini natpis na ve spomenutoj ploi iz Rosette
sadri vrijedne podatke o snazi oruanog otpora egipat
skih narodnih masa (koje, istina, razabiremo itanjem iz
meu redaka), kao i o mjeri u kojoj j e egipatsko sveenstvo
suraivalo s makedonskom kraljevskom kuom od koje su
zauzvrat izvojtili mnoge privilegije. Nakon uguenja ustanka
u gradu Likopolisu u delti Nila su sveenici nomosa Buzirit
kralju Ptolemeju V 196. godine pr. n. e. posvetili slijedei
natpis koji spominjemo u dijelovima:
;

Premda je vodostaj Nila u 8. godini (vladavine Ptolemeja V)

bio izvanredno visok i rijeka je prijetila da e, kao obino, poplaviti
nizinu, ukrotio je kralj vodene mase tako da su se na mnogim
mjestima podigli nasipi, to ga je stajalo mnogo novca, te je po
stavio konjanike i pjeake da straare (nad novini nasipima ili nad
ustanicima?). Nakon nekog vremena nasilno je zauzeo grad i uni
tio sav narod u njemu.
Voe ustanika koji su za vrijeme njegova oca zemlju opusto
ili i hramove otetili, kaznio je kako su i zasluili, i to kad se po
javio u Memfisu da osveti svog oc.a i krunu, na dan kad mu je
kruna sveano predana.
Oslobodio je hramove od plaanja zaostalih doprinosa to su
ih dugovali dravi do osme godine, to je iznosilo veliku koliinu
namirnica i novca; isto tako plaanja koja su takoer dugovali jer
kraljevskoj blagajni nisu predali laneno tkanje, a napokon i razli
ku izmeu dugujuih i dotad uplaeDJih doprinosa. Osim toga,
oslobodio je hramove od dunosti da predaju po jednu artabu

1 74

Povijest he_l enizma

(oko 40 l) ita po aruri (oko 1/4 ha) njihove zemlje i po jednu

mjeru vina po aruri vinograda.
Privilegije hramova i Egipta ostavio je netaknute i na snazi pre
ma zakonu. Ukrasio je Apisovo svetite na prekrasan nain, tako
da j e u tu svrhu dao mnogo zlata, srebra i dragog kamenja. Izgra
dio je nove hramove, svetita i oltare, a dao popraviti one za koje
je to bilo potrebno, jer je njegovo srce bilo kao srce dobrotvornog
boga prema drugim bogovima. Propitao se o najuglednijim hramo
vima i dao ih obnoviti kako njegovom vladajuem poloaju i doli
kuje.

Neki visoki upravni inovnici su se takoer faktiki osa

mostalili, vladali su nad svojim teritorijem kao knezovi i pos
tupli sa svojim podanicima kao s kmetovima.
Danas je nemogue ustanoviti da li je otpor naroda bio
razlog to nikad nije uspostavljeno jedinstveno ptolemejsko
pravo, nego je postojalo pravo za Grke, odnosno Makedonce i
pravo za Egipane; ili je odbijanje j edinstvenog prava za sva
koga pridonijelo pokretima otpora. Najvjerojatnije i jedno i
drugo. Grad Ptolemeja, podignut na Gornjem Nilu kao neka
protutea egipatskom sreditu Tebi, posjedovao je npr. ti
pino ustrojstvo grkog polisa s izbornim vijeem pritana
na elu, i s graanskim pravom koje je iskljuivalo Egipane.
No kraljevski strateg je budno pazio da autonomija ostane
strogo ograniena na podruju unutar gradskih zidina i da se
provodi samo u korist Ptolemejevia.
Osim Aleksandrije koja je kao prijestolnica uivala pose
ban status, i stare grke naseobine Naukratide, koja je ve
davno bila izgubila svako znaenje, Ptolemeja je bila jedini
grki polis u Egiptu. Grci i Makedonci, koji su ivjeli u staro
egipatskim gradovima kao On (Heliopolis), Memfis, Sais itd.,
ukoliko nisu bili kraljevski inovnici, nipoto nisu svi pripa
dali vladajuoj klasi, to dokazuju, u prvom redu, enidbe iz
meu Grka i Egipana u tim krajevima; ipak su i Grci uivali
pravne privilegije kao pripadnici pobjednikog zavojevakog
naroda, a osim toga su se u upravnom pogledu tretirali kao
zasebna cjelina.
Potpuno j e razumljivo da pod takvim okolnostima za tri
stotine godina helenistike epohe ni u Ptolemej skom kraljevstvu
nije dolo niti do heleniziranja narodnih masa niti do onog to
se u graanskoj historiografiji tako rado naziva zapadno-isto-

Propast Ptolemejevia

1 75

nom sintezom ili simbiozom . U prvom redu religija je osta

la potpuno ravnopravna u zavojevaa i podjarmljenih, unato
stvaranju sinkretizama i novih nadreenih bogova, kao to
je, na primjer, Sarapis. Pokuaj da Ptolemej sko kraljevstvo
postane temelj jedne openite, jedinstvene ideologije putem
kulta Sotera, Spasitelja i pomou kolegija i drutava, bio je
unaprijed osuen na propast. Za egipatske seljake i obrtnike
kraljevi su bili i ostali strani potlaitelji, a njihovi inovnici
instrumenti kojima se potlaivanje provodilo.
Jedino je Aleksandrija moda bila iznimka, gdje su uz Gr
ke i Makedonce ivjeli Judejci, Libijci, Maloazijci i Egipani
u zajednici. Tu je bilo heleniziranih istonjaka koji su iv
jeli na grki nain, govorili grki, itd. No i oni su u Aleksan
driji takoer ivjeli u posebnim etvrtima za negrko stanov
nitvo, politeumata, s posebnom upravom, pa se, prema tome,
s njima postupalo kao sa strancima.

Propast Ptolemejevia
Egipat je, kao posljednja helenistika drava, integriran u
Rimsko carstvo. Tome je jedini uzrok bio njegov geografski
poloaj ; rimski utjecaji su se ovdje osjeali ranije nego ak u
Pergamskom kraljevstvu
sjetimo se samo kako je K. Popi
lije Laena spasio Aleksarl:driju od eta Antioha IV, a pro
dro je i dublje, naime do dravnih financija. Ptolemej
XII (80-5 1) bio je, na primjer, tako zaduen kod rimskog pri
vatnika P. Rabirija, da ga je postavio za dioiketesa. Na
poloaju ministra financija istisnuo je iz egipatskog naroda
zacijelo. vie nego to je kralj od njega posudio. To oslanjanje
na novu velesilu, a ujedno nuda i kapitulacija, zorno poka
zuje slabosti te drave
slabosti koje su u prvom redu nasta,
le zbog unutranjih suprotnosti (p.eiscrpno iskoritavanj e egi
patskih masa od vladajue grko-makedonske aristokratske
klase s kraljem na elu i time izazvan opsni otpor naroda) .
To je bio spoj klasne i nacionalne borbe z osloboenje (to
je tako esto li povijesti) , ali s premalo snage da se makar i
drutvo izmijeni. One su odigrale presudnu ulogu u slabljenju
ptolemej skog sistema.

Povijest helenizma

1 76

U ptolemejskoj dinastiji su se, ve poetkom 2. stoljea pr.

Propast Ptolemejevia

1 77

bi oko vlasti u Rimu. Nakon Cezarova ubojstva (44. godine

n. e., poele pojavljivati duboke degenerativne promjene. Tu

pr. n. e.) Antonije je pretvorio Egipat u temelj svoje vlasti i

ne mislimo na staroegipatski obiaj braka meu braom i ses

trama, pa ak ni na to to je Ptolemej VII, na primjer, odmah

vodio je s Kleopatrom zajedniki ivot. Kad je Oktavijan (kas

nakon vjenanja sa svojom sestrom Kleopatrom Il, uzeo za

enu i njezinu ker iz prvog braka sa starijim bratom Ptole

mejem VI. Daleko ozbiljnija su umorstva unutar kraljevske

obitelji koja se od tog vremena stalno ponavljaju, a jedini cilj
im j e prisvajanje vlasti. No mnogi historiari suvie pojednos

tavnjuju dogaaje kad tvrde da je propast Ptolemejevia isklju

ivo posljedica propasti kraljevske kue. Takva procjena za:
postavlja mnogoznane privredne i drutvene faktore i njihove
meusobne utjecaje.
Godine

96. pr. n. e. je kralj Kirenaike, takoer pripadnik

ptolemejske dinastije, oporuno ostavio svoju zemlju Rimlja

nima. I to nam pokazuje do koje su mjere, prema staroisto

njakim nazorima, drave bile kraljeva stvar . Egipatska sus

jedna zemlja je tada (a 74. god. pr. n. e. konano) postala rim

ska provincija. Godine 80. j e prvi put rimski vojskovoa, Sula,

postavio kralj a - Ptolemeja XI Aleksandra II - na aleksan

drijsko prijestolje. Stanovnici prijestolnice su dodue vrlo
brzo protjerali rimskog tienika, ali tu se poelo razvijati ne
to to se vie nije dalo zaustaviti.
Kad su Aleksandrijci protjerali i Ptolemeja XII, rimski
prokonzul u Siriji, Gabinije, doveo ga je, po Pompejevu nalo
gu, natrag s rimskom vojskom. Za tu uslugu mu je spomenuti
Rabirije isplatio nagradu od lO 000 talenata.
Za vrijeme graanskog rata izmeu Pompeja i Cezara, za
raene stranke nisu vie smatrale Egipat suverenom dravom.

U potjeri za svojim protivrtikom Cezar se iskrcao u Aleksan

driji s razmjerno malobrojnom vojskom. Tu se umijeao u

borbe oko prijestolja izmeu djece Ptolemeja XII i postavio

mladu Kleopatru VII za kraljicu, uz njenog maloljetnog brata

(Ptolemeja XIII). Ona je bila posljednja od Ptolemejevia ko

ja je u Egiptu nosila kraljevski naslov.

Ali ak i njezina nesumnjiva energija, njena nadarenost za
intrigu i politike makinacije, kao i njena diplomatska daleko
vidnost nisu bile dovoljne da se odupru potresima uslijed bor

niji rimski car August) 30. godine osvojio Egipat, Kleopatra VII
se ubila i tako je, iz zemljopisne karte antikog doba, nestala
posljednja od helenistikih<< drava - nasljednica Aleksan
drova carstva.

Helenistika epoha u nutar

razvoja svjetske povijesti

Na kraju valja ustanoviti da su na poetku epohe to se naziva

helenistikom, na podruju to smo ga razmatrali - istono
Sredozemlje i Prednji istok - postojala dva razliita naina
proizvodnje kao temelj razliitih drutvenih ureenja (ako za
nemarimo ostatke pradrutvenih ureenja) : antika proizvod
nja u polisima grkog kopna, egejskih otoka, maloazijske i cr
nomorske obale, kao i staroorijentalna proizvodnja u ostalom
podruju. Sistem polisa, u neku ruku organizacijska forma,
stvorena od antikog naina proizvodnje, doivio je, nakon pe
loponeskog rata krizu koja se oitovala i politiki i ekonomski
i koja je plemenske drave, koje su dotada postojale na rubu
grke ekumene a u kojima nije bilo ni polisa ni robova, gur
nula u prvi plan. S druge strane, Ahemenidsko kraljevstvo koje
je vladalo prednjoazijskim prostorom, takoer je bilo u zamre
noj politikoj krizi, uzrokovanoj u prvom redu od teritorijalno
-centrifugalnih sila \!t tom carstvu nastalom putem osvajanja.
Aleksandrov ratni pohod sve do granita Indije i stvaranje
novih carstava na azijskom tlu; preteno s makedonskim vla
darima, tu su takoer donekle pridonijeli prodoru nekih novih
tendencija.
Prevlast polisa unutar antikog drutvenog ureenja na
posljetku je slomljena u korist plemenskih drava koje su se
tada udruivale u saveze. Al;lemenidsko kraljevstvo se slomilo, a
nastale su drave s vrom ekonomskom strukturom. Te pro
mjene u egejskom prostoru i na Istoku dovele su do prolaznog
znaajnog procvata u meunarodnim odnosima, u prvom redu
u trgovini i kulturnoj razmjeni. No openita propast se nastav
ljala sve dok vei dio tih krajeva nije postepeno dospijevao
pod rimsku vlast.

1 80

Povijest helenizma

Razlozi tome su, kako smo vidjeli, za ta dva svjetska pod

ruja razliiti. U grko-egejskom prostoru, dakle, u prostoru s
preteno antikim proizvodnim sistemom, pozicija sile save
za i monarhija (Makedonija, Sparta, Etolski i Ahejski savez)
nije bila u vezi s nekim ukidanjem ureenja nekad vodeih gra
dova-drava, koje se temeljilo na individualnoj privatnoj svoji
ni, robovlasnitvu i robnonovanim odnosima. Naprotiv, valja
konstatirati da se antiki utjecaj produbljivao u dravama ko
je su s periferije grkog poluotoka dospjele u samo sredite
zbivanja i da je osobito poeo mijenjati robnu proizvodnju i
promet novcem dotada intenzivno Staroorijentalno obojenih
proizvodnih odnosa, npr. u Etoliji i Epiru. Istodobno je Grka
prestala biti sredite dogaaja u istonom Sredozemlju, gur
nuta je na periferiju, a nove drave na Istoku dole su na nje
no mjesto. Grka je jo samo susjedna zemlja : zapadno od
Atalida, Seleukida i Ptolemejevia (za Parte, Armence i druge
je ve potpuno nevana) istono od Rimskog carstva, ali sama
vie ne zauzima centralno mjesto. To u jednakoj mjeri vrijedi
i za Makedoniju, najkasnije od 2. stoljea pr. n. e.
U toj situaciji i uslijed vlastite ekonomske nestabilnosti,
nove snage u Grkoj se nisu mogle razviti, nego su se meu
sobno oslabile stalnim ratovima.
Niti pod rimskom vlau Grka nije vie uspjela igrati
neku znaajniju privrednu ili politiku ulogu. Meutim, kul
turni i duhovni poticaji su do u bizantinska vremena imali
svoj izvor u Grkoj. Rimljani su to i priznavali, -a pripadnici
rimskih vladajuih slojeva rado su drali grke robove za sva
kidanje ophoenje . . .
Openito se moe rei da je helenistiko doba u prostoru
antikog sistema proizvodnje predstavljalo nastavak krize po
lisa koja je poela u 4. stoljeu. Ali ono je ujedno doba kojim
je u Savezima zapoeo razvoj koji dodue nije svuda uspio, ali
koji je kasnije, u Rimskom carstvu, od kraja 2. stoljea nae
ere, doveo do odumiranja robovlasnitva kad je u proizvodne
odnose prodrla kolonijalna privreda. Zato nam se ini oprav
danim razdoblje od nekoliko stoljea izmeu grkog poraza
kod Heroneje 338. godine od Filipa II Makedonskog i potpa
danja Helade pod rimsku provinciju Makedoniju ( 146. godine

Hefenistika epoha unutar razvoja svjetske povijesti

1 81

pr. n. e.) smatrati. samostalnim odsjekom unutar grke povi

jesti. Naziv helenistikix< je, dodue, apsurdan, jer hellenizein
znai helenizirati, a Grku bi bilo teko helenizirati. No uvo
enje bilo kojeg drugog pojma zacijelo bi dovelo do jo veih
komplikacija.
to se tie orijentalnog prostora, dogaaji izmedu odlune
bitke kod Gaugamele (331) i smrti dijadoha Seleuka I (281)
zacijelo su unijeli novi ivot u krutost ahemenidskog vremena .
To se tie i ekonomije i kulturnog ivota. Tome je yjerojano
glavni uzrok injenica da se drutveno-ekonomska oganizacija
antikog polisa proirila za helenizma u krajeve gdje su. dotada
vladale staroorijentalne forme. Pri tom mislim na obale Pam
filije i Kilikije, na Siriju i Mezopotamiju gdje su nastali pqlisi
- iako u mnogo manjoj mjeri nego to se to tvrdi u grekofil
noj historiografiji. Ti su polisi (Antiohija, Seleukija na Tigrisu
ili Aleksandrija u Egiptu) postali sredita dvorova iz kojih su
poticaji nedvojbeno prelazili na okolinu. Tu se potpuno oprav
dano moe govoriti o heleniziranju jednog dijela orijentalnih
vladajuih slojeva. Promet novcem i robom osvajao je nova
podruja.
Taj objektivni proces ostao je, meutim, ogranien na samo
neke toke u beskrajnom teritoriju Orijenta. Razvoj je bio
definiran i time to su veliki gradovi bili i prijestolnice orijen
talnih kraljevskih dvrova, bez obzira na to to su ti kraljevi,
odnosno niihovi preci, bili Makedonci. Socijalni odnosi su pos
vuda ostali nepromijenjeni, jer su antike forme ostale ogra
niene na tanki vladajui sloj Grka u glavnim gradovima, a
robovlasnitvo se nije proirilo u poljoprivrednoj proizvodnji,
pa ak ni u obrtu, gdje su vladale druge forme ovisnosti. Na
vlasti su ostale stare forme iskoritavanja, kod kojih su selja
ci ostali vezani za zemlju, a obrtnici za pogone - oboje vlas
nitvo privilegirane plemi'ke klase.
Antiki elementi, koji su prodrli na Istok, nisu, dakle, bili
dovoljno snani da obore staroorijentalno drutveno ureenje.
Ono j e jo nepromijenjeno stvarno postojalo i za rimske vlasti,
te je u cijelom Prednjem Orijentu neporedno prelo u feudali
zam.

1 82

Povijest helentzma

183

-Karte '

Ipak valja ustanoviti da nam prodor tih antikih elemenata

daje pravo da govorimo o jednoj novoj fazi u razvoju staro
orijentalnog naina proizvodnje. I naziv helenizam je u redu,
budui da su ti elementi potekli iz Grke, a utjecaj im je bio
znaajan, osobito na kulturnom polju. Ne bi, meutim, bilo
dobro smatrati helenizam<< jedinstvenim svjetskim razvit
kom u cijelom podruju od Sicilije (gdje je ivjelo mnogo
Grka) do Indije, jer su trgovina i razmjena neko vrijeme bile
vrlo ive. Osim to je ta intenzivna komunikacija bila kratko
traju, takvim bi pristupom vanjski faktori kao razmjena i
kultura doli u prvi plan nautrb bitnijih kriterija proizvod
nih odnosa.
Kao i u kasnijim razdoblj ima, pa do dana dananjeg, tako
su i ,u antiko doba koegzistirala razliita drutvena ureenja.
I najivlja rzJiljena na svim poljima komunikacije nije mogla
ukloniti temeljne razlike. Stoga je nuno ustanoviti i razmat
rati ono to je zajedniko tome vremenu
na osnovi razliitosti
antike i Orijenta. ,

/
l
l
l
l
' l
"'
,
,

_ _ _ .,.

1 84

Povijest helenizma

1 85

Karte

DAA

Rimsko carsvo

N l

njegove male drave

31.

god. pr.

n.

e.

Sadraj

to je helenizam ?

to je prethodilo helenistikoj epohi

9
9
23

Propast polisa u Grkoj .

Uspon Makedonije
Kriza Ahemenidske drave

29

Postanak takozvanog helenistikog svijeta

33

Makedonska osvajanja pod Aleksandrom Velikim (336 -323)

Aleksandrov ratni pohod
Pripreme
Ratni pohod do Inda
Povlaenje vojske
Aleksandrova carstvo
Postanak drava dijadoha (323-280)
Diobe 323. i 321. godine
Dijadoki ratovi .

Grka i Istok u helenistiko doba

33
33
33
3S

47
SO

63
63
68
81

Nastavak krize u grko-egejskom prostoru (280-146)

81

Poloaj robova u polisima

Sloboda i autono:n:tija polisa .
Socijalno-ekonomski odnosi u polisima
Uspon saveza i pokuaji reformi u Sparti
Etolski savez
Ahejski savez
Razvoj u Sparti
Epirski savez

81
81
84
87
89
90
91
95

1 88

Povijest hellniz:ma'

Politiki tokovi (276-146)

Makedonija i Grka
Makedonija i Rim
Razvoj kulture
Filozofija i religija
Knjievnost
Arhitektura, likovna umjetnost i nain ivota
Prirodne i tehnike znanosti

1 19

Nove drave na Prednjem istoku

121

Kraljevstvo Seleukida
Oblici zemljoposjednitva
Odnosi meusobne ovisnosti
Pokuaji politike moi
Sukob s Rimom
Kraljevstvo Atalida
Dvor i polis
Rimski vazalski kraljevi
Aristonikov ustanak
Male drave n a Istoku
Sjeverni dio Male Azije
Partska, Baktrijska i Maurij ska drava
Judeja
Ptolemejsko kraljevstvo
NavoditjavanJe i svjetska trgovina
Etniko pitanje
Propast Ptolemejevia

121
121
129
1 35
140
143
143
146
151
154
154
157
162
165
165

Helenistika epoha unutar razvoja svjetske povijesti

179

Karte

184

170

175