Download as pdf or txt
Download as pdf or txt
You are on page 1of 89

7.

FIZIKO VASPITANJE
7. 1. Pojam, cilj, zadaci i faktori realizacije fizikog
vaspitanja
Fiziko vaspitanje:

- bitna komponenta vaspitnog procesa,


- u savremenoj, pedagokoj literaturi nalazimo
razliita objanjenja fizikog vaspitanja,
- pojedini autori ga nazivaju zdravstvenim
vaspitanjem, a neki fizikom kulturom,
- ta razliitost je rezultat razliitog pristupa
pojedinih autora.

Definicije fizikog vaspitanja od strane


pojedinih autora:

- ukupnost intencionalnih uticaja na fiziki


(telesni) razvitak linosti, (Bakovljev, 1997,53),

- specifino vaspitno podruje, koje doprinosi


razvoju oveka u celini; fiziko vaspitanje nije samo
podsticanje rasta i razvoja, razvijanje telesnih
sposobnosti i unapreenje zdravlja, ve i znalako
korienje sistema fizikih vebi, igara i sportova,
kojima se utie na celokupni razvoj oveka;
(Jovanovi, 1998, 51)

- pri definisanju fizikog vaspitanja potrebno je


definisati i pojmove: fiziki razvoj, fizika aktivnost i
fizika kultura;
- u tom kontekstu, fiziko vaspitanje je oblik
fizike kuture, a ostvaruje se u institucijama sistema
vaspitanja i obrazovanja, od predkolskih ustanova, preko
osnovnih i srednjih kola, pa do visokokolskih
institucija;
-fiziko vaspitanje je sistematski i organizovan
proces sticanja motorikih vetina, znanja i sposobnosti,
jaanja zdravlja i razvoja psiho-fizikih snaga i
sposobnosti vaspitanika, (Krulj, Kaapor, Kuli, 2001,85)

- komponenta koja doprinosi razvijanju


fizikih sposobnosti i ouvanju zdravlja,
(Brankovi, Ili, 2003, 60),

Fiziko vaspitanje je povezano sa


intelektualnim, moralnim, radnim i estetskim
vaspitanjem.

Zadaci fizikog vaspitanja:


- razlike u definisanju fizikog vaspitanja, doprinele
su i razliitom postavljanju zadataka fizikog
vaspitanja od strane pojedinih autora:

Zadaci fizikog vaspitanja:


prema Bakovljev, M. , (1997,54):
1. potpomaganje normalnog razvoja
organizma,
2. jaanje zdravlja,
3. snaenje i elienje organizma,
4. osposobljavanje za raznovrsnu pokretljivost
5. stvaranje higijenskih navika,
6. obezbeivanje aktivnog odmora

Zadaci:
prema Jovanovi, B.,(1998, 54):
1. zdravstveno-higijenski zadaci,
2. obrazovni zadaci,
3. vaspitni zadaci,
4. rekreativni zadaci.

Faktori realizacije fizikog vaspitanja:


1. PORODICA
2. PREDKOLSKA USTANOVA
3. KOLA
4. SPORTSKA DRUTVA
5. ORGANIZACIJE ZA FIZIKU KULTURU
6. KLUBOVI I ORGANIZACIJE
7. SREDSTVA MASOVNOG INFORMISANJA
(KOMUNIKACIJE)

oblici realizacije fizikog vaspitanja: letovanja,


zimovanja, logorovanja, planinarenja, nastava u prirodi,
sportske i rekreativne aktivnosti i dr.

7.1. Principi, metode i sredstva fizikog

vaspitanja
Principi: (prema: Brankovi, Ili, 2003, 61):
1. svesnosti i aktivnosti
2. oiglednosti
3. postupnosti i sistematinosti
4. individualizacije
5. trajnosti

Metode: (prema Brankovi, Ili, 2003, 61):


1. metoda ive rei, objanjavanja
2. metoda pokazivanja
3. metoda ilustracije
4. praktinog vebanja
5. sportskog treninga
6. takmiarski metod

Sredstva: (prema Brankovi, Ili, 2003, 61):


1. gimnastike vebe
2. sportske aktivnosti
3. sportske igre

7.3. FIZIKI RAZVOJ I FIZIKO VASPITANJE


DECE PREDKOLSKOG I MLAEG
KOLSKOG UZRASTA
- ontogeneza je individualani razvoj ivog
bia, od oploene jajne elije (embriona), do
potpunog razvoja i sve do svretka ivota;
- ontogenetski razvoj naziva se jo i fiziki
(telesni) razvoj i on je pod uticajem kako genetskih
(naslednih), tako i sredinskih faktora.

- RAST je kvantitativno poveanje veliine


tela (visine, teine), a
- RAZVOJ je kvalitativna promena u grai
pojedinih organa i tkiva funkcionalno sazrevanje
organa (mozga, jetre, bubrega, tkiva...)
- Rast i razvoj ne idu uvek uporedo, jer
postoje periodi u kojima dete bre raste, a
funkcionalno sporije sazreva, i obrnuto.

Rast i razvoj zavise od:


- unutranjih (endogenih) faktora: naslee, rad
lezda sa unutranjim luenjem, pol... i od
- spoljanjih (egzogenih) faktora: geografske i
klimatske prilike, godinje doba, uslovi ivota,
ishrana, motorika aktivnost, bolesti povrede,... tj.
od uticaja sredine.

RAZVOJ deteta pojam, kojim se oznaavaju


sve kontinuirane, kvantitativne i kvalitativne
promene u strukturama i funkcijama organizma, a
koje su povezane sa sazrevanjem (rastom, zrenjem
i starenjem) i uenjem.

Sve ove promene deavaju se na FIZIKOM,


PSIHIKOM I SOCIJALNOM aspektu razvoja
deteta/pojedinca, pri emu se pojedinac od bioloke
jedinke, formira u socijalnu linost.

U skladu sa tim RAZVOJ moe biti:


1. FIZIKI poveanje visine, teine, miine
mase, spretnosti, brzine...
2. PSIHIKI kvalitativne promene u saznajnim,
voljnim i emocionalnim procesima i psihikim
kvalitetima linosti,
3. SOCIJALNI ogleda se u promenama u
drutvenom ponaanju deteta;
Socijalizacija je proces od velikog znaaja za
socijalni razvoj deteta, kako bi se ono razvilo u ljudsku
jedinku i uspeno ukljuilo u drutvenu zajednicu.

Proces rasta i razvoja odvija se po nekim


meusobno uslovljenim RAZDOBLJIMA ili
PERIODIMA.

U ovekovom ivotu, tj. u ontogenetskom


razvoju, postoje 3 velika razdoblja ili perioda:

1. period detinjstva i mladalatva


(od roenja do 19. godine),
2. period odraslog oveka
(od 19. do 40. godine) i
3. period zrelog oveka i starosti
(od 40). godine pa do kraja ivota).

Period detinjstva i mladalatva, u savremenoj


pedagogiji se uglavnom deli na 4 osnovna perioda:
1. rano detinjstvo predkolsko doba:
od roenja do 7. godine,
2. srednje detinjstvo mlae kolsko doba: od
7. do 11. godine,
3. polno sazrevanje srednje kolsko doba: od
11. do 16. godine,

4. mladalatvo starije kolsko doba:


od 16. do 19. godine.

Najea psiholoko-pedagoka periodizacija


razvoja deteta i mladih je (prema orevi, 1988,
71):

1. PRENATALNI PERIOD (od zaea do 280 dana)


a) ovum (od zaea do 2. nedelje)
b) embrion (od 2. nedelje do 10. nedelje)
c) fetus (od 10. nedelje do roenja)

2. NOVOROENE (prve dve nedelje nakon roenja)

3. ODOJE ( od 2. nedelje do 12. meseci)

4. RANO DETINJSTVO (od prve godine do 6/7.


godine:
a) rano detinjstvo (od1. god. do 3. god.)
b) predkolsko dete (od 3. do 6/7. god.)

5. SREDNJE DETINJSTVO (od 6/7. god. do 10/11.


god.)
6. KASNO DETINJSTVO ili
PREDADOLESCENCIJA ( od 11/12. god. do
13/14. god.)
7. RANA ADOLESCENCIJA ili PUBERTET (od
13/14. god. do 17/18. god.)
8. KASNA ADOLESCENCIJA ili doba
MLADALATVA (od 18/19. god. do 20/23. god.)

Pojedini autori daju klasifikaciju RANOG i


PREDKOLSKOG DETINJSTVA na ovaj nain:

RANO detinjstvo:
a) od roenja do 10 meseci faza dojenja
b) od 10 do 15 meseci faza puzanja i poetnog
hodanja
c) od 15 meseci do 2. godine srednje doba ranog
detinjstva
d) od 2. do 3. godine starija dob ranog detinjstva

PREDKOLSKO detinjstvo:
a) od 3. do 4. godine mlae predkolsko doba
b) od 4. do 5. godine srednje predkolsko doba
c) od 5. do 7. godine starije predkolsko doba, do
polaska u kolu

7.4. FIZIKI RAZVOJ I VASPITANJE DECE


RANE I PREDKOLSKE DOBI
Rano detinjstvo je, po veini autora period od
navrene 1. godine ivota, do 6/7. godine, tj. do
polaska deteta u kolu.
Veina autora ovaj period deli na:
- rano detinjstvo od 1. do 3. godine i
- predkolsko dete od 3. do 6/7. godine

Fiziki (telesni) razvoj dece rane dobi (od 1. do 3.


godine):
Fiziki (telesni, anatomsko-fizioloki) razvoj deteta
zavisi od: naslea, sredine i aktivnosti deteta.
Na razvoj, isto tako, utiu : ishrana, nasledne
bolesti, emocionalna klima u porodici i sl.

Na ovom uzrastu, deje kosti su male, hrskaviave


i meke, a u toku razvoja okotavaju i kotano tkivo
postaje gue.
Miii su kratki, meki i slabi, da bi u toku razvoja
postali dui, vri i snaniji.

Glava deteta ubrzano raste, a maksimum dostie


oko 9. godine ivota deteta.
Trup, noge i ruke naglo rastu u ovom periodu, pa
dete do kraja 3. godine je ve sigurnije u kretanju
(hodanju) i spretnije u hvatanju.

Nervni sistem se naglo razvija do 6. godine, a


posle tog perioda, razvoj je sporiji.
Mozak deteta od 6. godina ima oko 90%
svoje konane teine i razmere, a od 9-10- godine
dostie razmere kao kod odraslog oveke.
Srce je srazmerno malo, u poetku teko
svega 25g, a posle pete godine dostie petostruku
teinu.

Disanje se normalizuje ve u 2.godini, a od 7.


godine nastaje kombinovani prsni i trbuni tip
disanja.

Rad endokrinih lezda


u detinjstvu je neobino
vaan. To su:
tireoidna lezda,
paratireoidna,
nadbubrene
(adrenalne) lezde,
polne lezde i
hipofiza

enski pol

Muki pol

tireoidna lezda:
- nalazi se sa obe strane dunika,
regulie metabolizam,
- ako je manje aktivna
usporava procese u organizmu
(sporiji hod, govor...)
- ako je preterano aktivna
dovodi do lupanja srca, nervoze...

paratireoidna:
- nalazi se pored tireoidne,
- ako preterano radi
dovodi do oputenosti miia,
pada elana...
- ako slabije radi
dolazi do preosetljivosti
i nervoze

nadbubrene (adrenalne)
lezde:
- nalaze se iznad bubrega i
utiu na emocionalni ivot
i sazrevanje organizma
- ako pojaano rade
dovode do prevremenog
sazrevanja organizma i
poremeaja u emocionalnom
ivotu;

hipofiza:
- nalazi se u osnovi mozga,
- ova lezda lui vie hormona,
a jedan od njih je i hormon rasta,
koji utie na visinu,
dok drugi hormoni
podstiu rad polnih lezda;

Osnovu fizikog (telesnog) razvoja deteta od 1.


do 3. godine predstavlja: dobra ishrana, san i
telesna istoa.

Fiziki (telesni) razvoj dece predkolske


dobi (od 3. do 6/7. godine):

U ovom periodu dete se i dalje fiziki razvija,


dobija sve vie na visini i teini.

Do kraja ovog perioda, dete se samo kree, samo


jede, samo se oblai, ima kontrolu pranjenja (do 4.
godine uz pomo odraslih, a do 6. godine obavlja sve
potpuno samo).
Do kraja ovog perioda, dete postepeno sve manje
spava (10-11 sati spava sedmogodinje dete), ali dosta
sanja; snovi su uglavnom prijatni, ali mogu biti i za dete
neprijatni.

U ovom periodu, najee oboljevaju disajni


organi dece: grlo i plua, a ea su i stomana
oboljenja, zarazne bolesti (boginje, zauci...).

Nono mokrenje (enureza) javlja se samo kod


one dece (posle 3. godine) koja imaju organske
smetnje (bolesti beike, npr.) ili psihike probleme
(strah, ljubomora...).

Utvreno je da deaci manje obolevaju od


devojica.
Sluh i vid su izuzetno vani za deji razvoj pa
je neophodno proveriti da li dete ima nekakvih
smetnji u vezi sa funkcionisanjem organa ula sluha
i vida.

Motoriki razvoj (razvoj deje motorike) u ovom


periodu je veoma intenzivan.

U ovom periodu dete se sigurno kree, vere, skae,


prevre...
Ruke su ve prilino spretne pa dete voli da
sastavlja i rastavlja predmete, slui se raznim,
jednostavnim predmetima, oruima i alatima (pribor za
jelo, eki, makaze, olovke, boje).

Oblaenje i svlaenje, obuvanje i izuvanje, deci od


6/7. godina ne bi trebalo da predstavlja vei problem.

U 5. i 6. godini dolazi do jasnog izraaja da li


je dete desnoruko ili levoruko, tj. u ovom periodu
zavrava se proces lateralizacije.
Pisanje se usavrava tako to dolazi do
tendencije smanjenja nepotrebnih pokreta.

Razvoj motorike vri snaan uticaj i na psihiki


razvoj deteta.

Motorne funkcije su vane za razvoj opaanja kod


deteta i to naroito za stvaranje predstava o PROSTORU i
VREMENU.
Sada se javlja mogunost svesnog usvajanja
pokreta i sistematskog obuavanja od strane odraslih.
Deca sada mogu da ponove gimnastike pokrete
koji im se pokau.

Vebanje postaje osnovni uslov za stvaranje


motornih navika kod dece.
Meu decom postoje individualne razlike u
pogledu potrebnog vremena vebanja i moguih
greaka u toku vebanja neke radnje.
to su deca starija, skrauje se vreme
vebanja, a broj greaka se smanjuje, dok se ne
usvoji novi sistemski pokret.

Fiziki razvoj deteta, a u tom smislu i deje


motorike, preduslov je opteg razvoja deteta.
Retko u kojem, od svih aspekata razvoja, dete
napreduje tako mnogo i brzo kao u motorici.
Ono, za relativno kratko vreme prelazi od
stanja u kome potpuno zavisi od odraslih - (tzv.
bioloki deficit), do faze u kojoj je skoro sasvim
nezavisno od drugih u tom pogledu.

Motorika ili motorna aktivnost: je miina


radnja kojom se telo kree u prostoru.

Ona podrazumeva refleksne i voljne


manipulativne aktivnosti ekstremiteta i tela.
Motorika je odreena nivoom zrelosti struktura koje
je ine i nivoom napetosti miia. (Bojanin, 1979,
13)

Motorika prolazi kroz:


1. refleksnu,
2. senzomotornu i
3. psihomotornu fazu.

1. refleksna faza: poinje jo u 12. nedelji u


prenatalnom periodu (fetus u majinoj utrobi ve od
12. nedelje reaguje na nadraaje iz spoljne sredine),
2. senzomotorna faza: traje tokom cele 1.
godine i do sredine 2. godine ivota,
3. psihomotorna faza: oko 3. godine, kada
motorika dostie vei stepen razvoja, a deca su ve
gipka, pokretljiva, ali sa jo uvek prilino niskom
spretnou.

Deja motorika, ve oko 3. godine dostie znatan


stepen razvoja i dete je pokretljivo, srazmerno spretno i
gipko.
Meutim, opti stepen deje telesne spretnosti jo
uvek je nizak.
Znaajnu novinu, na ovom uzrastu, predstavlja
poetak usvajanja novog vida pokreta rukovanje
oruima, a to zahteva funkcionisanje deje ruke na nov
nain, tj. prilagoen oruu.

To se najbolje savlauje putem uenja po modelu i


zahvaljujui praktinoj delatnosti, koju dete obavlja.

Primetan je i dalji razvoj lokomocije, pa deca


ovladavaju u skokovima, pokretu, tranju.
Meutim, za sve pokrete deteta jo uvek je
karakteristino odsustvo preciznosti i sigurnosti.
Potreba za raznim vidovima fizike aktivnosti
spada u osnovne ljudske potrebe i naroito je
izraena u detinjstvu.

Motorni razvoj, kao i sposobnost kontrole


sopstvenog tela, za dete je znaajan iz vie razloga.
Pre svega, motorne aktivnosti su za dete izvor
zabave i sastavni deo mnogih dejih igara.
U igri i kretanju dete stie i izraava svoju
nezavisnost, koja kod njega stvara oseaj
samopouzdanja i ini ga srenim.

Razvijena motorika je bitan uslov dejeg


uspenog prilagoavanja aktivnostima koje se
organizuju u vrtiu, a kasnije i u koli, kao to je:
crtanje, slikanje, pisanje, korienje jednostavnog
orua i alata (makaze, lepak, selotejp, boje,
etkice...), to zahteva odreen stepen motorike
uspenosti deteta.

Sve to govori u prilog velikog znaaja i uloge


fizikog vaspitanja u predkolskom uzrastu, na
ukupan deji razvoj i formiranje svestrane linosti.

7.5. FIZIKI RAZVOJ I VASPITANJE DECE


MLAE OSNOVNOKOLSKE DOBI
SREDNJE DETINJSTVO (od 6/7. god. do 10/11. god.)
Srednje detinjstvo obuhvata period od od I do IV
razreda osnovne kole.

Telesni razvoj visina dece:


- dete od 7 godina proseno je visoko 127-130 cm,
- deaci su u proseku samo u 7. godini vii od
devojica, dok u 8. i 9. godini proseno su
izjednaeni sa devojicama, a od 10. godine
devojice su vie od deaka;

- teina dece:

- dete od 7. godina u proseku je teko 20-22 kg,


- dete od 10 godina u proseku je teko 26-27 kg,
- devojice su do 10. godine lake od deaka, a
nakon toga, naglo postaju tee od deaka,
- u ovom periodu deca postaju fiziki sve snanija,
- kosti postaju sve krupnije, ali proces okotavanja
jo traje,

- kima postaje jaa i grudni ko se dalje razvija,


- este su deformacije skeleta usled nepravilnog
dranja tela i hodanja,
- miina masa postaje naglaenija, a miii se
izduuju,
- mleni zubi ispadaju i rastu stalni zubi,
- ekstremiteti se izduuju,
- razlike meu polovima poinju da se formiraju i
uoavaju u telesnim oblicima;

Razvoj unutranjih organa:


- teina mozga dostie teinu kao i kod
odraslog oveka,
- nervni sistem, u celini, manje je razvijen
nego kod odraslih,
- lezde sa unutranjim luenjem imaju veliku
ulogu u ovom periodu,
- hormoni hipofize izazivaju brzo raenje, a
hormoni polnih lezda stvaraju na deci postepeno
sekundarne polne odlike;

- srce raste sporije i rad srca jo nije ustaljen,


to se vidi u promeni krvnog pritiska,
- jetra se poveava,
- bubrezi rade bre nego u odraslog oveka,
- disanje je plitko i brzo, jer grudni ko jo
nije dovoljno razvijen,

Motorni razvoj:
- u ovom periodu potreba za kretanjem je velika
- dete usavrava svoje pokrete,
- dete postaje bre i spretnije,

- moe da uestvuje u raznim sportskim


takmienjima,
- pokreti ruke su sigurniji, sigurno hvata, pie,
crta, ree...
- u oblaenju su brza i spreta,
- deci na ovom uzrastu treba omoguiti to
vie prilika za vebanje svojih motornih
sposobnosti.

ZNAAJ I FIZIKOG VASPITANJA


PREDKOLSKE I OSNOVNOKOLSKE DECE
Za pravilan rast i razvoj deteta, izmeu
ostalog, veoma je vaan uticaj prirodnih faktora:
vazduha, sunca, vode.
Zbog toga je veoma vano sve te uslove
obezbediti detetu, a posebno deci iz urbanih sredina,
koja ive u skuenom ivotnom prostoru.

Fiziko vaspitanje predkolske i


osnovnokolske dece treba posmatrati u
kontinuitetu sa fizikim vaspitanjem na ostalim
stupnjevima sistema vaspitanja i obrazovanja, jer se
njegovi elementi proteu do kraja ovekovog ivota.

Cilj fizikog vaspitanja je: da doprinese


svestranom razvoju linosti.

Iz ovako postavljenog cilja, fiziko vaspitanje


ima brojne i sloene zadatke koji se povezuju sa
svim razvojnim aspektima na koje se deluje u
vaspitno-obrazovnom procesu, a podrazumevaju:
1. da se povoljno utie na rast i razvoj
organizma i jaa deje zdravlje,
2. da se obezbedi normalno stanje aparata za
kretanje (posebno zglobova, veza i miia, to se
odraava na njihovoj pokretljivosti i snazi),

3. da se formira pravilno dranje tela (a


ukoliko ima nekakvih poremeaja da se oni
otklanjaju ili koriguju),
4. da se jaa organizam (elienje organizma,
stvaranje otpornosti na hladou, toplotu, vetar...)

5. stvaranje i razvijanje higijenskih navika,


6. svestrano obrazovanje motorike (razvijanje
i koordinacija pokreta, razvoj motornih sposobnosti)
7. razvoj stvaralakih aktivnosti (poveanje
postignua u snazi, brzini, izdrljivosti...)

8. raznovrsnim fizikim aktivnostima


doprinosi se razvoju intelektualnih sposobnosti i
usavravanju funkcije ulnih organa,
9. zatita dece od nezgoda,

10. formiranje interesa i smisla za lepo


(estetsko uobliavanje pokreta, lepo hodanje,
pravilno dranje tela, ples, gimnastika, umetniko
klizanje...).

Treba naglasiti izvanredne mogunosti za


korektivni rad u oblasti fizikog razvoja, a pre svega
u spreavanju nepravilnosti u dranju tela, kao i u
njihovom otklanjanju, pre nego to se ustale u
obliku deformiteta (kifoza, lordoza, skolioza).

Sve to govori u prilog velikog znaaja i uloge


fizikog vaspitanja na predkolskom i
osnovnokolskom uzrastu, na ukupan deji razvoj i
formiranje svestrane linosti.

Za razvoj motorike neophodno je specifino


iskustvo koje dete stie kroz odnos s predmetnim
svetom, posredstvom odnosa i komunikacije deteta
sa drugim ljudima.

U predkolskom i osnovnokolskom uzrastu,


osnovne metode fizikog vaspitanja su:
1. usvajanje pokreta putem uenja po modelu,
imitacijom i uenjem uloga
2. oigledno pokazivanje
3. vebanje
4. verbalno upuivanje (verbalna objanjenja
ubrzavaju usvajanje motorne radnje putem
imitacije).

Sredstva fizikog vaspitanja na ovim


uzrastima su:
1. igra,
2. manuelni rad i
3. fiziko vebanje.

Da bi dete napredovalo u svom fizikom rastu i


razvoju potrebni su odgovarajui uslovi i
podsticaji, a tu spada sledee:
1. veba (za jaanje zdravlja, razvoj snage i
izdrljivosti)
2. higijenski uslovi (lina i opta higijena,
pravilna ishrana i uredan ivot)
3. sprave i rekviziti kao pomona sredstva
4. tereni i igralita
5. prigodna motivacija za fiziku aktivnost
6. pomo kada dete naie na potekou.

Fiziki razvoj i fiziko vaspitanje deteta, u


sebi sadri i tenju da dete ispituje, otkriva,
pokuava i na taj nain istrauje prostor i sredinu
koja ga okruuje, stiui odreeno iskustvo.

Sticanje i uobliavanje ovog iskustva je jedan


od glavnih ciljeva fizikog vaspitanja na
predkolskom i osnovnokolskom uzrastu, a ne
uvebanost sama po sebi.

Glavni zadatak vaspitaa i uitelja u fizikom


vaspitanju je:
1. da pripremi odgovarajuu pogodnu sredinu
(organizuje situacije, obezbedi materijal, pribor,
uslove)
2. sistematski usmerava deje aktivnosti ka
viim razvojnim nivoima
3. da vodi rauna o zadacima fizikog
vaspitanja na datom uzrastu,

4. da motivie i podstakne decu,


5. da koriguje (loe dranje tela, hodanje,
rukovanje alatima...)
6. da uvek vodi rauna o dejoj bezbednosti,
potrebama, eljama, interesovanjima i nivou dejih
telesnih sposobnosti.

Literatura koriena za pripremu predavanja za celinu br. 7.:


1. Bakovljev, M. (1998): Osnovi pedagogije, Sombor, Uiteljski
fakultet
2. Brankovi, D., Ili, M. (2003): Osnovi pedagogije, drugo,
dopunjeno izdanje, Banja Luka, Comesgrafika
3. Grandi, R. (2001): Osnovi pedagogije, prirunik, Novi Sad,
izdanje autora
4. Grandi, R. (2004): Uvod u pedagogiju, prirunik, Novi Sad,
izdanje autora
5. Krulj, Kaapor, Kuli (2001): Pedagogija, Beograd, Svet
knjige
6. Pedagoka enciklopedija (1989) redakcija imlea, P.,
Potkonjak, N., tom 1 i 2., Beograd, ZZUINS
7. Trnavac, N., orevi, J. (1992): Pedagogija, Beograd, Nauna
knjiga

You might also like